Professional Documents
Culture Documents
Tek nakon prvog svetskog rata medicinski otpad je briga šire društvene
zajednice razvijenih zemalja, a kod nas se prve aktivnosti na rešavanju ovog
problema registruju tek u poslednjoj deceniji. Problem medicinskog otpada je
kod nas marginalizovan i neshvaćen od strane nadležnih organa, što dokazuje i
inicijativa koja je postojala početkom dvadesetih godina prošlog veka, a nikada
nije zaživela, da zdravstvene ustanove dobiju posebno označene kontejnere pod
ključem. Javnost naše države nije upoznata sa problemom i posledicama koje
donosi medicinski otpad iako taj otpad ugrožava sve slojeve stanovništva.
Dosadašnja istraživanja u razvijenim i nerazvijenim zemljama pokazuju da
je produkcija otpada direktno proporcionalna ekonomskoj moći društvene
zajednice, stepenu razvijenosti zdravstvene službe, mreži zdravstvenih ustanova,
dostupnosti zdravstvene zaštite i zdravstvenim navikama stanovništva.
Upravljanje medicinskim otpadom mora se usaglasiti sa preporukama
svetske zdravstvene organizacije ili se mora makar približiti postupcima
prihvaćenim od strane zemalja članica EU, a u narednih desetak godina potpuno
usaglasiti sa direktivama istih.
Konačna eliminacija medicinskog otpada zavisi od vrste i namene otpada i
može se obaviti različitim metodama. Dva najčešće korišćena i najprihvatljivija
načina su sanitarno deponovanje i spaljivanje. U slučaju da se vrši spaljivanje
nije potrebno vršiti sterilizaciju, ali je neophodno strogo se pridržavati
propisanog načina selekcije, prikupljanja i manipulacije.
2
1. MEDICINSKI OTPAD
3
1.2 Vrste medicinskog otpada
a) Opšti otpad,
b) Pato-anatomski otpad,
c) Hemijski otpad,
d) Infektivni i potencijalno infektivni otpad,
e) Opštri predmeti i drugi medicinski instrumenti,
f) Radioaktivni otpad,
g) Farmaceutski otpad,
h) Sudovi pod pritiskom.
4
klasičnim komunalnim otpadom (opšti otpad) ili mogu da zahtevaju drukčije
rukovanje, smeštaj i transport ( radioaktivni otpad i sudovi pod pritiskom ).
Infektivni otpad
Patoanatomski otpad
Vrsta medicinskog otpada koja obuhvata: tkiva , organe, delove tela, krv i
druge telesne tečnosti, a nastaje pri hirurškim intervencijama, autopsijama i
biopsijama.
Prema WHO ( World Health Organization – Svetska Zdravstvena
Organizacija) ova vrsta otpada obuhvata:
Tkiva, organe, delove tela ili telesne tečnosti iz ljudskih organa,
Uzorke telesnih tečnosti i njihove sastojke (uključujući koštanu srž,
likvor, pleuralnu tečnost i td.).
Stvara se uglavnom u velikim bolničkim centrima koje pored hirurških
odeljenja imaju i porodilišta, patološke laboratorije, a nekad i odeljenja sudske
medicine.
5
Slika 1: Uzorak medicinskog otpada
Oštri predmeti
Hemijski otpad
Farmaceutski otpad
6
Sudovi pod pritiskom
Biohazardni otpad
7
Na osnovu fizičkih, hemijskih i bioloških osobina otpada određuje se da li
otpad poseduje neku od opasnih karakteristika (Bazelska konvencija – Aneks
III):
H1 Eksplozivne materije,
H3 Zapaljive tečnosti,
H4.1 Zapaljive čvrste materije,
H4.2 Supstance ili otpadi skloni spontanoj zapaljivosti,
H4.3 Supstance ili otpadi koji u kontaktu sa vodom emituju zapaljive
gasove,
H5.1 Oksidirajuće materije,
H5.2 Organski peroksidi,
H6.1 Otrovne materije,
H6.2 Zarazne supstance ili otpadi,
H8 Korozivne materije,
H10 Oslobađanje toksičnih gasova u kontaktu sa vazduhom ili vodom,
H11 Toksične materije,
H12 Ekotoksične,
H13 Mogu na svaki način nakon odlaganja (npr. oceđivanja proizvesti
neku od gore navedenih osobina).
Postupkom kategorizacije određuje se pripadnost Listi otpada ( Zelena,
Oker i Crvena ). Oznaka otpada utvrđuje da li otpad ima upotrebnu vrednost.
Agencija za reciklazu Republike Srbija vrši kategorizaciju otpada.
8
Bolnice 5.300 t/god.
Domovi zdravlja 2.410 t/god.
9
2.1 Infektivni otpad
- sanitarno deponovanje,
- ispuštanje u kanalizaciju,
- kontrolisano spaljivanje.
10
U cilju prevencije ugrožavanje životne sredine obavezno se propisuju:
11
2.2 Patoanatomski otpad
12
primenjuje insineracija. Kartonske i plastične kutije nikada se ne pune do vrha,
već samo do ¾. Proizvođači nude čitav niz oblika i veličina ovih kutija, sa
različitim sistemima zatvaranja.
Prikupljanje polomljenog laboratorijskog i drugog stakla vrši se u posebne
kutije, moguće je i odlaganje oštrih predmeta vršiti i u prazne plastične boce sa
širokim grlom, ali one ne smeju biti u PVC, ukoliko će se otpad kontrolisano
spaljivati.
13
neophodno strogo se pridržavati propisanog načina selekcije, prikupljanja i
manipulacije.
Ukoliko se konačna eliminacija otpada vrši sanitarnim deponovanjem
pozeljno je nakon sterilizacije izvršiti mehaničko sabijanje kontejnera u
specijalnim uređajima čime se volumen otpada smanjuje za 75%. Na ovaj način
se može postići ušteda u transportu, manipulaciji i posebnim površinama za
deponovanje.
Spaljivanje je vrlo skup postupak, pa se pronalaze nova tehnološka rešenja
koja su podjednako efikasna ali manje skupa. Sav otpad koji nastaje u
medicinskim, veterinarskim i srodnim ustanovama, kao i u eksperimentalnim
laboratorijama koje rade sa biološkim materijalom, nije i medicinski otpad.
Smatra se da svega 10 - 15% ukupno generisanog otpada u zdravstvenim
ustanovama pripada kategoriji medicinskog otpada. Naizgled govorimo o maloj
količini pravog medicinskog otpada, ali su posledice dalekosežnije kako na
ljude koji su u direktnom kontaktu sa ovom vrstom otpada, tako i na svo ostalo
stanovništvo kome je ova vrsta otpada dostupna.
14
Ne možemo da zanemarimo uticaj medicinskog otpada na spoljašnu sredinu
jer se vrši zagađenje mesta gde se on odlaže, javlja se kao izvor dodatnih
infekcija a ostaje i gomila materijala koja ne može ući u prirodni proces
razlaganja.
15
kilograma farmaceutskog otpada i ne duže od devedeset dana ako sadrži više od
pet kilograma farmaceutskog otpada.
16
Od 1999. godine medicinski otpad spada u opasan otpad, pa se shodno
tome sa njim tako i postupa. Opasne materije su bilo koje materije ili supstance
koje mogu eksplodirati, zapaliti se, izazvati neku drugu burnu hemijsku reakciju
ili na neki drugi način zagađuju radnu ili životnu sredinu.
Elementarne nepogode mogu omesti transport i skladištenje medicinskog
otpada. Da ne bi došlo do rasipanja medicinskog otpada i eventualne
kontaminacije zemljišta, vazduha ili vode, sve aktivnosti vezane za medicinski
otpad za vreme elementarnih nepogoda treba obustaviti. Tada može doći i do
oštećenja elektroinstalacije ( na primer zbog jakog vetra ), pa je neophodno da
deponije na kojima se skladišti medicinski otpad imaju sopstvene agregate.
Pod tretmanom bilo koje vrste otpada podrazumeva se bilo koji fizički,
temperaturni, hemijski ili biološki proces, uključujući i odvajanje, koji menja ili
modifikuje karakteristike otpada u cilju smanjenja zapremine ili opasnih
karakteristika, koji olakšava dalje rukovanje otpadom u cilju njegovog
ponovnog korišcenja ili kao podtretman za konačno odlaganje.
Dozvoljeno je medicinski otpad tretirati na više načina. Tako na primer,
tečna krv može biti odvođena u sanitarni odvodni kanal, može se spaliti u
patološkoj peći, hemijski se dezinfikovati ili se moze tretirati u autoklavu.
Predmeti zaprljani krvlju mogu se spaliti, hemijski dezinfikovati ili tretirati u
autoklavu. Anatomski materijal može biti zakopavan, spaljivan ili mehanički
uništavan. Oštri predmeti pre bilo koje vrste tretmana moraju biti mehanički
uništeni. Materijal sa zaraznim agensima može biti spaljen, hemijski
dezinfikovan ili tretiran u autoklavu. Metoda tretmana sterilizacijom u
autoklavu pogodna je za medicinski otpad iz operacionih sala, otpad sa
hemoterapije, oštre predmete i farmaceutski otpad. Oštri predmeti sa
hemoterapije ne mogu se tretirati u autoklavu sa ostalim oštrim predmetima već
posebno.
17
kriterijume za emitovanje u vazduh. Pepeo koji ostaje pri sagorevanju smatra se
opasnim otpadom.
Patološka peć za spaljivanje medicinskog otpada mora da ima uz sebe i
dodatne uređaje koji zajedno čine sistem. U dodatne uređaje spadaju postrojenja
za proizvodnju parne snage, kolica za pranje, kola za istovar, dvojna komora za
spaljivanje, uređaj za separaciju pepela, kotao za regeneraciju toplote, sistem
upravljanja aerozagađenjem i sistem za neprekidno praćenje emisije zagađujućih
materija, što je prikazano na slici 7.
18
vode direktno u vazduh, posle tretmana u uređaju za kontrolu zagađenja
vazduha. Nesagorivi ostatak se uklanja iz insineratora i odlaže se na deponiju.
Insineratori značajno smanjuju zapreminu i masu čvrstog otpada.
Insineratori sa rotacionim pećima se upotrebljavaju za spaljivanje
medicinskog otpada, jer je u njima moguće tretirati i tečni i čvrsti otpad. Peć se
nalazi pod nagibom da bi se omogućilo mešanje otpadnog materijala sa
vazduhom koji cirkuliše kroz nju. Sistem sa rotacionom peći po pravilu
uključuje komoru za sekundarno sagorevanje, koja osigurava kompletnu
destrukciju medicinskog otpada.
19
4. IZBOR METODE ZA KRAJNJE DEPONOVANJE OTPADA
20
Postoje i namenske peći za razne vrste i količine medicinskog otpada. U
novije vreme se praktikuju i tzv. mobilni spaljivači koji vrše svoju funkciju na
licu mesta za potrebe manjih zdravstvenih organizacija.
Prednosti mobilnih spaljivača su:
1. Redukuje zapreminu otpada preko 90% bez mirisa i dima,
2. Automatska kontrola procesa,
3. Jeftin za odrzavanje i rad,
4. Pravi se prema potrebama naručioca u odgovarajućoj veličini.
Priprema otpada,
Punjenje lozišta,
Sagorevanje otpada,
Pročišćavanje otpadnih gasova,
Prikupljanje i konačno odlaganje pepela.
21
U insineratorima se može spaljivati i tečni otpad ukoliko se ubrizgava u
primarnu komoru pod pritiskom da bi izvršilo raspršivanje u sitne kapi.
Zabranjeno je spaljivanje radioaktivnog i opasnog hemijskog otpada osim
ako to nije metod izbora za hemijski opasan otpad iz te ustanove, a i tada samo
uz specijalno odobrenje nadležnih inspekcijskih organa. Može se spaljivati i
klasično smeće pomešano sa infektivnim otpadom ukoliko se ne vrši primarna
selekcija, ali u količinama koja neće ugroziti proces i uz odobrenje nadležnih
organa.
Najsavremeniji tehnički postupak koji se primenjuje za uklanjanje opasnog
otpada je spaljivanje pomoću plazma luka kao primarnog izvora toplote.
22
ZAKLJUČAK
23
LITERATURA
WEB- site:
[1] www.epa.gov
[2] www.bio-waste.com
[3] www.nasen.org
[4] www.ekosolutions.com/p-119.htm
[5] www.alentecinc.com/waste.htm
[6] www.ear.en.int./Serbia/
[7] www.who.int/guantifying-ehimpakts/publications/en/sharps.pdf
24