MESIHOVI SALMEDIN

DEZITIJATI U RIMSKOJ ARMIJI

Dopunjena, ispravljena i modificirana verzija rada objavljenog kao :

„Dezitijati u rimskoj armiji“, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga
XIV/1 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Sarajevo, 2010, 67 – 75

Sa:etak

„Ilirske provincije su bile i zone regrutiranja za rimske auksilijarne jedinice. Tako su u

rimsku oru:anu silu odlazili i Dezitijati. Do danas su otkrivena dva epigrafska spomenika na
kojima se izri<ito spominju osobe, koje su bili pripadnici rimske oru:ane sile, i njihova
dezitijatska narodnosna pripadnost. Na prvom natpisu rije< je Nervi, sinu Laide koji je, iako
rodom iz duboke kontinentalne unutrašnjosti, bio mornar u sastavu Ravenske mornarice. Na
drugom natpisu se spominje izvjesni Temans, sin Platora koji je bio u konji<koj jedinici
stacioniranoj u garnizonu Tilurium u dalmatinskom zale?u. Oba natpisa potvr?uje da su
unova<eni Dezitijati bili u razli<itim formacijskim rasporedima. Mjesto pronalaska natpisa
pokazuje da spomenuta dvojica Dezitijata nakon odlaska sa mati<nog prostora, iako nisu
izgubili svijest o svome narodnosnom porijeklu (Nerva je postao i rimski gra?anin), ipak se
nisu vra@ali u rodni kraj.“

Klju<ne rije<i : regrutacija, Dezitijati, epigrafski spomenici

Još u prvom razdoblju rimske vladavine nad kontinentalnom unutrašnjoš@u Zapadnog

Balkana i sve do izbijanja Velikog Ilirskog ustanka od 6. do. 9. god. n. e.1 Rimljani su provodili
nova<enje domorodaca u auksilijarne jedinice. I povod za izbijanje ustanka je bilo nova<enje
koje je po Augustovoj naredbi sprovo?eno u dinarskim ilirskim civitates radi planiranog i ve@
zapo<etog pohoda na Markomansko kraljevstvo Marobodua.2 I negdje u Gornjoj Bosni
(vjerojatno dezitijatskom podru<ju) je došlo do pobune tek unova<enih i okupljenih
auksilijara. Gotovo sigurno su u ovom auksilijarnom kontingentu bili i Dezitijati,3 i to
vjerojatno u znatnom broju, uklju<uju@i i Batona (njihovog vojno – politi<kog du:nosnika).
Iako o tome nema izri<itih podataka, Baton Dezitijatski je mo:da i ranije bio anga:iran u
oru:anoj sili Rimske Imperije.4 Nakon sloma organiziranog ustani<kog otpora u IX. mjesecu 9.
god. n. e., politika nova<enja je nastavljena. Do danas su otkrivena dva natpisa na kojima se
izri<ito spominju osobe, zajedno sa svojom dezitijatskom pripadnoš@u, koje su bile u sastavu
oru:anih snaga Imperije. Naravno, mnogi drugi Dezitijati su slu:ili u jedinicama imperijalne
armije širom zapadne Euroazije.5

1
O Velikom Ilirskom ustanku v. Mesihovi@, 2007, 314 - 617.
2
Vell. II, CX, 1 – 3; Cass. Dio LV, 29, 1 - 3
3
O ilirskom narodu Dezitijatima i njihovoj politiji v. Mesihovi@, 2007
4
O tome v. Mesihovi@, 2007, 825; 899 - 900
5
O tome v. Mesihovi@, 2007, 827 – 831. Unova<eni Dezitijati su mo:da bili pripadnici i onih kohorti koje
su nosile naziv cohortes Delmatarum (kojih je bilo devet -- na osnovi današnjeg znanja). Imena ovih kohorti
 I.

Ko je Nerva Dezitijat, sin Laide

Dezitijatsko narodno i politi<ko ime se u izvornoj gra?i izri<ito spominje deset puta
(pet u literarnim vrelima i pet na epigrafskim spomenicima). 6 Jedno od tih spominjanja
nalazi se zapisano na natpisu (ustvari vojni<koj diplomi/diplomata militaria) prona?enom u
Herculaneumu u Italiji. Herculaneum (današnji Ercolano) je u vrijeme nastanka natpisa
pripadao (od augustovskih reformi) I. italskoj regiji Latium et Campania i spadao je u jedno od
prosperitetnih naselja, izme?u Neapolisa (Napulj) i Pompeja. Zajedno sa Pompejima ovo
ladanjsko naselje je stradalo prilikom velike erupcije Vezuva 24. VIII 79. god. n. e., i ostalo
«balzamirano» u narednim epohama. Herculaneum se nalazio i u blizini Misenuma, koji je
bio baza ratne mornarice (druga glavna baza rimske ratne mornarice I. st. n. e. je bila u
Raveni).7 Iako je natpis iz Herculaneuma prili<no dugo prisutan u znanstvenoj literaturi, još
uvijek ne postoji jedan njegov cjeloviti prikaz. Izgleda kao da ga prakti<no niko ko ga je
spominjao ili citirao nije imao prilike u cjelosti sagledati. Radi toga u vezi ovog natpisa se kod
<itatelja ili prou<avatelja odre?enog historijskog problema, a koji se doti@e i natpisa iz
Herculaneuma, mogu javiti odre?ene nedoumice ili nejasno@e.8 Glavna nejesno@a proizlazi iz
njegovog citiranja, odnosno naziva (CIL III D. VI=VII2=X 1402 ili CIL II D. VI=C.XVI 11). A
dodatni problem unosi i elektronsko izdanje na http://compute-in.ku-
eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en, koje natpis navodi na sljede@i na<in : CIL 16,
00011 = CIL 03, p 0849 (p 1959) = CIL 10, 01402 = D 01989. Pošto raspola:emo sa cjelovitim
tekstom natpisa, upravo zahvalju@i elekronskom izdanju Corpus Inscriptiones Latinarum,
odlu<ili smo se za navo?enje na osnovi elektronskog izdanja uz izvjesna modificiranja
(zamjena arapskih brojeva sa latinskim neposredno iza CIL). Nejasno@e vezane za sadr:aj
natpisa9 se mogu lakše razbistriti ako istra:iva< ili obi<ni <itatelj pred sobom ima cjelovit
tekst.

» Imp(erator) Vespasianus Caesar August(us) / tribunic(ia) potest(ate) co(n)s(ul) II / veteranis

qui militaverunt in leg(ione) / II Adiutrice Pia Fidele qui vicena / stipendia aut plura
meruerant / et sunt dimissi honesta missione / quorum nomina subscrip[ta su]nt ip/sis liberis
posterisqu[e e]orum / civitatem dedi et conubium cum / uxoribus quas tunc habuissent / cum
est civita[s] iis data aut siqui / caelibes essent cum iis quas postea / duxissent dumtaxat
singuli / singulas a(nte) d(iem) Non(is) Mart(is) / Imp(eratore) Vespasiano Caesare Aug(usto) II

treba shvatiti ne u narodnosnom delmatskom, nego u provincijskom, dalmatinskom smislu. Zaninovi@, 1967, 70
i d.; Isto, 1999, 221; Bojanovski, 1988, 359
6
O tome v. Mesihovi@, 2007, 35 – 93; 867 - 898
7
U vrijeme erupcije Vezuva zapovjednik Mizenske flote je bio Plinije Starije.
8
O tome v. Patsch, 1901, 1983; Bojanovski, 1988, 147 i fus. 20; Arheološki leksikon BiH, Tom I, 1988, 33;
Mesihovi@, 2007, 73, fus. 85
9
O sadr:aju natpisa i njegovom dovo?enju u historijski kontekst v. Mesihovi@, 2007, 73 – 76, uklju<uju@i
i fus. 85 – 95.
/ Caesare Aug(usti) f(ilio) Vespasiano co(n)s(ulibus) / t(abula) I pag(ina) V loc(o) XXXXVI /
Nervae Laidi f(ilio) Desidiati /10 descriptum et recognitum ex tabula / aenea quae fixa est
Romae in Capi/tolio in podio arae gentis Iuliae / latere dextro / ante signum Lib(eri) Patris //
C(ai) Helvi Lepidi Saloni/tani / Q(uinti) Petroni Musaei Iades/tini / L(uci) Valeri Acuti
Salonit(ani) / M(arci) Nassi Phoebi Salonit(ani) / L(uci) Publici Germulli / Q(uinti) Publici
Macedonis / Neditani / Q(uinti) Publici Crescentis»11
„ Imperator Vespazijan Cezar August, tribunske vlasti, konzul drugi put, veteranima koji su se
borili u II. legiji Adiutrix «Vjerne i Odane», koji su odslu:ili 20 stipendija (godina) ili više i
<asno su otpušteni, <ija imena su dole potpisana, njima, djeci i potomcima daje gra?anstvo i
pravo zakonitog braka sa suprugama koje su tada imali ili ako su bili samci sa onima koje su
poslije doveli, naravno pojedini sa pojedinom. Prije martovskih nona, za konzula Imperatora
Vespazijana Cezara Augusta drugi put i Cezara, sina Augusta, Vespazijana (Vespazijanov sin
Tit). (Bakrena) plo<a 1, strana 5, mjesto 46, Nervi sinu Laide, Dezitijatu. Prepisano i
provjereno sa bakrene plo<e koja je pri<vrš@ena u Rimu, na Kapitolu na podno:ju are roda
Julijevaca, sa desne strane. Ispod potpisi (svjedoci) : Gaj Helvije Lepid Salonitanac, Kvint
Petronije Musej Jadestinac, Lucije Valerije Akut Salonitanac, Marko Naso Febi Salonitanac,
Lucije Publik Germul, Kvint Publik Makedonac, Neditan Kvint Publik Kreskent.“

Preko ovog natpisa (vojni<ke diplome/diplomata militaria)12, upoznati smo sa

karijerom jednog Dezitijata, imenovanog kao Nerva, sin Laide. On je za vrijeme drugog
konzulata cara Vespazijana (vl. 69. – 79. god. n. e.) bio <asno otpušten iz vojske, i nagra?en
rimskim gra?anstvom. Pored njega u natpisu se kao svjedoci toga <ina spominje i sedam
rimskih gra?ana, koji su radi navedenih etnonima, ve@inom bili zapadno- ili op<enito
balkanskog porijekla. Pa se tako nailazi na <ak trojicu Salonitanaca, jednog Jadestinca
(Zadranina) i jednog Makedonca. Zbog <estih etnonima koji se ina<e nalaze na vojni<kim
diplomama, kao i na ovom natpisu, i spominjanje dezitijatskog narodnosnog imena se uklapa
u koncepciju sadr:aja natpisa. Nerva, sin Laide je otpušten prije 7. marta (u ovom mjesecu
none su bile 7. dana u mjesecu) 70. god. n. e. (te godine je trajao drugi konzulat Vespazijana
zajedno sa sinom Titom koji se isto spominje na natpisu).13 Zanimljivo je ime ovoga Dezitijata,
koje je <isto rimsko, koje je mo:da povezano na neki na<in i sa Markom Kokcejem Nervom,
konzulom za narednu 71. god. n. e. i budu@im rimskim carem od 96. do 98. god. n. e. Druga
10
Po Patschu (1901, 1983) : Nervae Laidi f. Desidiati… vet. leg. II ad. , a kod Bojanovskog (1988, 147) kao:
Nerva Laidi f. Daesitias, vet(eranus) leg(ionis) II Ad(iutricis).
11
Natpis vrlo sli<nog sadr:aja i forme (a i vemenski vrlo blisko) sa natpisom na kome se spominje Nerva
prona?en je u Slavoniji (podru<je Marsonije) : Imp(erator) Caesar Vespasianus Aug(ustus) pont(ifex) / max(imus)
trib(unicia) pot(estate) II imp(erator) VI p(ater) p(atriae) co(n)s(ul) III / veteranis qui militaverunt in / classe
Misenensi sub Sex(to) Lucilio / Basso qui sena et vicena stipen/dia aut plura meruerant et sunt / deducti
Paestum quorum nomina / subscripta sunt ipsis liberis posterisque eorum civitatem dedit et / conubium cum
uxoribus quas / tunc habuissent cum est civi/tas iis data aut si qui caelibes / essent cum iis quas postea
du/xissent dumtaxat singuli sin/gulas a(nte) d(iem) V Idus Febr(uarias) / Imp(eratore) Caesare Vespasiano
Aug(usto) III / M(arco) Cocceio Nerva co(n)s(ulibus) / |(centurioni) Liccaio Birsi f(ilio) Marsunnia / loco XXIII /
descriptum et recognitum ex tabula / aenea quae fixa est Romae in Capito(lio) / in podio arae gentis Iuliae //
M(arci) Viri Marcelli dec(urionis?) leg(ionis?) / Savar(iensis) / L(uci) Domiti Severi vet(erani) / Breuci / C(ai) Marci
Nobilis Emon(ensis) / C(ai) Pidieni Aquileiens(is) / L(uci) Valeri Pauonis vet(erani) / Breuci{o} / C(ai) Iuli Clari
Aquileiens(is) / L(uci) Iucundi Aqui/leiensis. AE 1997, 1273 = AE 2001, +87. Na osnovi ovoga natpisa (datacija 9.
II. 71. god. ) mo:e se tvrditi da je u<eš@e balkanskih Ilira u vespazijanskoj frakciji za vrijeme gra?anskog rata 69.
god. n. e. bilo iznimno. Radi toga je u narednim godinama uslijedilo nagra?ivanje koje se uglavnom zasnivalo na
dodjeli rimskog gra?anstva i to na osnovi zvani<nih diploma koje su sadr:avale uobi<ajenu formulu. Vjerojatno
je postojao veliki broj ovakvih diploma. O Breucima na tome slavonskom podru<ju v. Matijaši@, 2002, 157 – 160;
Zaninovi@, 2003
12
O vojničkim “diplomama” v. Matijašić, 2002, 157 - 161
13
Tac. Hist. IV, 38: I po Patschu (1901, 1983) rije< je o 7. III. 70. god. n. e. , a po Bojanovskom (1988, 147,
fus. 20) samo je rije< o anno 70.
legija Adiutrix «Vjerna i Odana» nastala je nakon završetka godine «<etiri cara» i gra?anskog
rata 68. – 69. god. n. e., i to od mornara ravenske flote koji su podr:ali Vespazijana u sukobu
sa Vitelijem. Unapre?ivanje mornara, koji su uglavnom bili na ni:im stepenicama rimske
vojne hijerarhije i poglavito bez rimskog gra?anstva, u legionarski sastav je smatrano nekom
vrstom nagrade. Kao novoformirana legija, u koju je Vespazijan imao puno povjerenje, prvu
borbenu akciju je imala u ljeto 70. god. n. e. prilikom ugušenja Batavskog ustanka. Tom
prilikom borbenu grupu (u kojoj se nalazila i II. legija Adiutrix «Vjerna i Odana») je predvodio
Kvint Petilije Kerialije (Quintus Petillius Cerialis,). II. legija Adiutrix «Vjerna i Odana» je
prezimila na sjevernoj granici, a sljede@e 71. god. n. e. bila je zamijenjena sa X. legijom
Gemina. Nakon toga je bila transferirana u Britaniju. Ako je Nerva sa svojim drugovima
otpušten u III. mjesecu 70. god. n. e. onda oni nisu u<estvovali u borbama sa Civilisom i
Batavcima, niti su boravili na rajnskoj granici i Britaniji. Po ovome bi sva njihova navedena
unapre?enja i nagrade prakti<no proizlazile iz njihovog doprinosa u gra?anskom ratu i
pristajanju i ratovanju za Vespazijanovu stranku. Nerva je najmanje 20 godina proveo u slu:bi
i sigurno se ve@ nalazio u zrelim godinama. On je vjerojatno imao ve@ i :ivu suprugu (sa
kojom je tada ozvani<io i rimski zakonski brak) kao i potomstvo. To bi zna<ilo da je on kao
pripadnik ravenske mornarice ve@ proveo prili<an sta:.14 Preko Nerve znamo za osobno ime
još jednog Dezitijata. To je bio njegov otac Laid ili Laido. Laid(o) je mo:da bio ro?en na
samom kraju Velikog Ilirskog ustanka ili u gravitiraju@em periodu. To bi mo:da navelo na
pomisao da je Nervin djed bio jedan od u<esnika Velikog Ilirskog ustanka, i to u oru:anoj sili
pod zapovjedništvom Batona Dezitijatskog. Ako bi ova konstrukcija bila ta<na, ovo bi bio jedan
od pokazatelja izgra?ivanja lojalnosti domoroda<ke populacije prema Rimskoj Dr:avi u toku
tri generacije. Jer dok je djed mo:da ratovao protiv rimskih legija i drugih imperijalnih snaga
za vrijeme posljednje decenije augustovskog doba, dotle je njegov unuk bio vjerni i odani
vojnik jednog rimskog cara, Vespazijana, da bi postao i sam rimski legionar i gra?anin.
Na:alost ne raspola:emo više ni sa jednim podatkom koji bi još pobli:e opisao neposredno
porijeklo Nerve, sina Laide. Nakon otpuštanja Nerva, kao «novope<eni» rimski gra?anin, se
nastanio u prijatnoj kampanskoj obali, koja je po svojim tadašnjim osobinama odudarala od
teškog balkanskog miljea. Ostala je nepoznata sudbina i Nerve, njegove porodice i drugova
prilikom erupcije Vezuva.

II.
Ko je Temans Dezitijat, sin Platorov

Zahvaljuju@i jednom natpisu prona?enom u Gardunu15 znamo i za jednog Dezitijata

koji je kao konjanik slu:io u auksilijarnom sastavu oru:anih snaga Rimske dr:ave. I
epigrafski spomenik na kome se spominje dezitijatski konjanik se nalazi uvršen u ediciju
Corpus Inscriptiones Latinarum (kao CIL III 9739) i prisutan je u znanstvenoj literaturi,16

14
O Nervi i ravenskoj mornarici i uop@e o Ilirima – kontinentalcima u rimskoj mornarici v. Mesihovi@,
2007, 75 i fus. 93
15
Na mjestu današnjeg sela Gardun (nekoliko kilometara od mjesta Trilja) uzdizao se veliki i strateški vrlo
bitan rimski vojni logor Tilurium. Nakon završetka ustanka to je bio bazi<ni logor VII. legije (od 42. god. n. e. sa
dodatkom Claudia pia fidelis ). Ova legije je premještena iz Dalmacije na donjodunavsku granicu 58. god. n. e.
Na lokalitetu Garduna je prona?en veliki broj natpisa na kojima se spominju mnogi veterani i vojnici legijskih i
auksilijarnih jedinica. v. http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en
16
Patsch, 1901, 1983; Isto, 1910, 178-179; Zaninovi@, 1984, 73; Bojanovski, 1988, 147 i fus. 20; 358;
Arheološki leksikon BiH, Tom I, 1988, 33; Mesihovi@, 2007, 73 - 74; 93; 685; 827; 830 – 831; 857; 892 i fus.
5; 904; 906
me?utim niko se još uvijek nije samo specifi<no bavio njim, a posebno u kontekstu
spomenutog Dezitijata. Na osnovi elekronskog izdanja CIL - a na
http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en tekst natpisa je sljede@i :

«]emans17 / Platoris / [Da]esitias18 vexill(arius) / [e]quit(um) coh(ortis) I Belgar(um) / turma

Valeri / Proculi ann(orum) XLV / stipendior(um) XXIV h(ic) s(itus) e(st) / fieri curavit Iulia
Ves() / coniunx.»
„Temans, sin Platora Dezitijat, veksilijar konjanik Prve Belgijske kohorte, turma Valerija
Prokula, godina 45, u slu:bi 24 godine na ovom mjestu. Za u<initi (spomenik) se pobrinula
Julija Vesa, supruga“

Rije< je o epitafu izvjesnom Temansu, sinu Platora,19 Dezitijatu, veksilijaru (veteranu)

20
konjaniku I. belgijske kohorte, turme21 Valerija Prokula,22 koji je umro u 45. godini, u
vojni<koj slu:bi bio 24 godine. A za podizanje epigrafskog spomenika se pobrinula supruga
Julija Vesa. Kao što se vidi, Temans je u vojnu slu:bu ušao najkasnije sa 21 godinom starosti
(vjerojatno je bio koju godinu mla?i kada je stvarno bio unova<en). To što je konjanik
pokazuje da je Temans mo:da pripadao nekoj bogatijoj dezitijatskoj familiji. On sam je
najvjerojatnije u slu:bu stupio dobrovoljno i kako se vidi izgradio je odre?enu karijeru,
stvorio porodicu. Njegova supruga je bila rimska gra?anka (bar u toku par generacija po
muškoj liniji), ali gotovo sigurno domoroda<kog porijekla. Nakon završetka redovne vojne
slu:be vjerojatno je i sam Temans postao rimski gra?anin. Nakon penzioniranja, (ako ne i
mo:da ve@ ranije) odnosno bolje re<eno prelaska iz redovne vojne slu:be u sustav veksilijara,
Temans Platorov je nastavio :ivjeti u okolici vojnog logora Tilurij (Tilurium) 23 i nije se vratio u
gornjobosansko podru<je. Mo:e se slobodno re<i da se on u toku svoga slu:bovanja u prili<noj
mjeri romanizirao.
Cohors I. Belgarum equitata je izvorno bili konji<ka auksilijarna jedinica koja je došla u
ilirske zemlje za vrijeme Velikog Ilirskog ustanka. Vremenom se njen belgijski – galski identitet
zadr:ao samo u imenu, dok je njen sastav bio uglavnom popunjavan nova<enjem od lokalnih
populacija. Ova kohorta se zadr:ala u provinciji Dalmaciji i nakon odlaska legijskog sastava, i
gotovo sigurno je bila stacionirana i u toku II. st. n. e.24 Dataciju podizanja epitafa je mogu@e
odrediti više špekulativno, nego egzaktno. Pošto se Temans pojavljuje sa jasnom dezitijatskom
sviješ@u i pripadnoš@u, to dokazuje da je on :ivio dok je ova zajednica (u smislu peregrinske
civitas, odnosno dezitijatske politije) još uvijek bila «:ivu@a», a mo:da i u svome punom
opsegu (zna<i nezahva@ena procesom municipalizacije) zna<i ne samo prije 212. god. n. e.,
nego i prije sredine II. st. n. e. Ali s druge strane ne i suviše rano, jer je on bio pripadnik

17
Iako nije u potpunosti sa<uvano ime sina Platorova, ipak je njegova rekonstrukcija u oblik Temans
najrealnija.
18
Kao što se vidi, dezitijatsko ime se ne spominje u cjelosti, odnosno prvi dio imena je ošte@en. O
pravilnosti rekonstruiranja u dezitijatsko ime v. Mesihovi@, 2007, 892 i fus. 5.
19
Ime Plator je prisutno u dezitijatskom miljeu i sre@e se i u okolici Zenice. CIL III 12 772 iz Trijuše
20
O veksilijarskoj slu:bi u Iliriku v. Mesihovi@, 2007, 363, fus. 92 - 93
21
Turma je konji<ka jedinica od otprilike 30 ljudi. Mogu@e je da je i sam Valerije Prokul, zapovjednik
turme I. belgijske kohorte bio doma@eg podrijetla, a mo:da se on spominje i na još jednom natpisu CIL III 8762
Salona. (Patsch, 1910, 179)
22
Sude@i po imenu i Valerije Prokul je, iako rimski gra?anin, mogu@e bio doma@eg porijekla. Mesihovi@,
2007, 71
23
O Tiluriju v. Zaninovi@, 1984; Isto, 1996, 213; 268-270; 280-291; Bojanovski, 1988, 356-357; 359; Škegro,
1999, 255; Sanader, 2003; Ton<ini@, 2005; http://www.ffzg.hr/arheo/provincijalna/istrazivanja.htm (zvani<na
stranica posve@ena Tiluriju na site Katedre za provincijalnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu)
24
O I. Belgijskoj kohorti v. Patsch, 1910, 178-180; Bojanovski, 1988, 356-358; Zaninovi@, 1996, 216; 226-
227; Škegro, 1999, 255; 261; Mesihovi@, 2007, 74, fus. 88
spomenute kohorte kada se ve@ ustalilo nova<enje u nju iz redova doma@eg, peregrinskog
stanovništva Dalmacije. Tako bi mo:da prva polovica II. st. n. e. bila nekako optimalno
vrijeme da se u nju datira nastanak ovog epigrafskog spomenika.
 Bibliografija

Kratice

CIL - Corpus Inscriptiones Latinarum

AE - L’Année épigraphique. Revue des publications épigraphiques relatives à l’Antiquité
romaine, París.
LCL - The Loeb Classical Library, London: William Heinemann LTD - Cambridge Mass.:
Harvard University Press
MH - Matica Hrvatska, Zagreb.
PWRE - Paulys-Wissowa Real-Enzyclopädie der klassischen altertumswissenschaft, Stuttgart

Izdanja izvora

Kasije Dion 1954-1955.: Dio js Roman History in nine Volumes, Earnest Cary, LCL (2)
Velej Paterkul 1955.: Velleius Paterculus, Compendium of Roman History, Frederick W.
Shipley, LCL.
Tacit, Anali,1970.: Tacit, Anali, Jakov Kostovi@, Zagreb: MH
Tacit, Historije 1925; 1931.: Tacitus, Histories, Clifford H. Moore, LCL

Natpisi

CIL XVI, 00011 = CIL III, p 0849 (p 1959) = CIL X, 01402 = D 01989. http://compute-in.ku-
eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en
CIL III 9739. http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en
CIL III 12772 iz Trijuše kod Zenice,
http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epigraphik_en

Literatura

ARHEOLOŠKI LEKSIKON BIH, Tom (broj toma), 1988.: Arheološki leksikon Bosne i
Hercegovine, Tom I- III; Mape 1-4; Sarajevo : Zemaljski muzej
BOJANOVSKI 1988.: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u anti<ko doba, ANU BiH, Djela,
LXVI, CBI, 6.
MATIJAŠI 2002.: Robert Matijaši@, Uvod u latinsku epigrafiju, Pula
MESIHOVI 2007.: Salmedin Mesihovi@, Dezitijati: kulturna i narodnosno-politi<ka zajednica
u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba, (rukopis doktorskog rada), Zagreb.
PATSCH 1901.: Carl Patsch, Daesitiates, PWRE, col. 1982-1983.
PATSCH 1910.: Carl Patsch, Prilozi našoj rimskoj povjesti, GZM, god. XXII, sv. 1. 177 – 208
SANADER 2003.: Mirjana Sanader, Tilurium I, Istra:ivanja-Forschungen, Arheološki zavod
Filozofskog fakulteta, Zagreb.
ŠKEGRO 1999.: Ante Škegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Hrvatski studij,
Zagreb.
TONaINI 2005.: Domagoj Ton<ini@, Votivna ara iz Tilurija, Op. Arch. 28, Zagreb. 147 - 157
ZANINOVI 1967.: Marin Zaninovi@, Ilirsko pleme Delmati II, Godišnjak CBI 5.
ZANINOVI 1984.: Marin Zaninovi@, Vojni zna<aj Tilurija u antici, Znanstveni skup «Cetinska
Krajina od prethistorije do dolaska Turaka», HAD, Split. 65 - 75
ZANINOVI 1996.: Marin Zaninovi@, Od Helena do Hrvata, Školska knjiga, Zagreb
ZANINOVI 1999.: Marin Zaninovi@, La Dalmazia in età imperiale, Leo S. Olschki editore.
Firenze, 213 – 223
ZANINOVI 2003.: Marin Zaninovi@, Breuci od Sirmija do Marsonije, Op. Arch. 27, Zagreb,
443 - 449

Summary

Rimska politika uvijek je smatrala potrebnim i uklju<ivanje u svoje oru:ane snage i

unova<enih jedinica iz reda pot<injenih zajednica. Tako se i u izvornoj gra?i potvr?uje da je
dezitijatska civitas dala svoj regrutni doprinos imperijalnoj vojsci. Najbolje svjedo<anstvo
pru:aju dva epigrafska spomenika na kojima se spominju dvojica Dezitijata koji su bili
pripadnici auksilijarnih jedinica. Na prvom, starijem natpisu, se spominje Nerva, sin Laide
koji je bio mornar u ravenskoj mornarici, onda unaprije?en u legionara i na kraju kao veteran
<asno otpušten. Drugi natpis govori o Temansu, sinu Platora koji je bio konjanik u vojnom
logoru Tilurij.