Professional Documents
Culture Documents
Namik (Novembar 2008)
Namik (Novembar 2008)
SEMINARSKI RAD
Travnik,novembar,2008
SADRŽAJ:
1. Uvod str. 2
2. Definisanje malog biznisa str. 2
2.1. Američko određivanje malog biznisa str. 3
2.2. Definisanje malog biznisa u Zapadnoj Evropi str. 3
2.3. Definicija malog biznisa u Japanu str. 4
2.4. Definicija malog biznisa zemljama u tranziciji str. 4
3. Aspekti malog biznisa str. 5
4. Globalne perspketive razvoja malog biznisa str. 6
4.1. Dugoročni trendovi str. 6
4.2. Neposredne šanse za mali biznis u budućnosti str. 7
5. Mala preduzeća str. 8
5.1. Prednosti i nedostaci malih preduzeća str.10
5.2. Snaga malih preduzeća str.11
5.3. Slabosti malih preduzeća str.12
6. Zaključak str.15
7. Literatura str. 16
1. 1NI
1. Uvod
U zemljama Evropske Unije, vlade donose propise koji su fokusirani na podršku malim
preduzećima i na stimulisanje njihovog rasta i konkurentnosti.
Pojam mali biznis znači snažnu sponu između preduzetništva i privatnog vlasništva u vođenju
malih i srednjih preduzeća uz nedominirajuću poziciju bilo kojeg malog preduzeća u svojoj
branši.
Postoji takođe saglasnost o faktorima koji predodređuju veličinu ili malenkost firme. Najčešće
se kao faktori mjerenja veličine firme uzimaju broj zaposlenih, ostvareni obim prometa,
imovina firme, dionički kapital i sl. Kriteriji veličina se razlikuju prema zemljama i prema
stepenu njihove razvijenosti. Relativno malo preduzeće u razvijenoj zemlji može se smatrati
1. 2NI
srednjim preduzećem u nerazvijenoj zemlji. Teorijska usaglašenost jeste da malo preduzeće
ne smije imati monopolski položaj na tržištu, ne smije imati uticaja na kretanje cijena niti
dovoditi druge na tržištu u bilo kakav nepovoljan položaj.
Određivanje veličine malog preduzeća.
Mjerila kojima se mjere veličine preduzeća:
1) godišnji ukupni prihod od prodaje. Suma novca koja se za jednu godinu stekne prodajom
roba ili nekih drugih usluga.
2) broj zaposlenih. Cijeni se prema djelatnostima, jer su različiti nivoi intezivnosti radne
snage i različiti nivoi efekata koje zaposleni u pojedinim branšama ostvaruju.
3) dionička suma. Uloženi novac dioničara prilikom osnivanja firme.
4) ukupna vrijednost firme. To su novac, zgrade, oprema, zemljište itd.
SAD nema jasnog razgraničenja između malog i srednjeg biznisa, što nije slučaj u nekim
drugim zemljama u kojima je razvijena mala privreda. Ovdje se jednako ili približno postiču
mala i srednja preduzeća. Vladina agencija SBA na posticaje koristi više instrumenata kao:
personalnog karaktera, postiču biznis sa izvoznom orijentacijom, inovativni biznis(novi
proizvodi) itd.
Kvantitativni faktori se prema committete for economic development smatraju sljedećim:
-menadžment je neovisan ako je samo menadžer vlasnik biznisa.
-kapital je uložen vlasništvo posjeduje pojedinac ili nekoliko pojedinaca.
-regija operacije je primarno lokalna iako tržište nije neophodno lokalno.
-biznis je mali u usporedbi sa većima konkurentima u istoj industriji.
Dugo vremena u Evropskoj uniji malim preduzećima su se smatrala ona koja zapošljavaju do
100. radnika. U novije vrijeme u EU se kompleksnije prilazi definisanju malog biznisa.
Vladin komitet ima stav da se malom firmom smatra svaka koja zapošljava manje od 200.
radnika i da njima upravlja sam vlasnik te da su neovisne od velikih firmi.
1. 3NI
Kvalitativni kriterijumi se uglavnom koriste kao dodatni faktor u prepoznavanju MiSP, prema
većini studija ističu se slj.specifičnosti:
1. vlasnik firme je najčešće i menadžer firme
2. vlasnik sam donosi poslovne odluke uz povremene savjete članova familije ili savjetnika.
3. vlasnik najčešće direktno komunicira sa zaposlenim.
4. relativno je malo tržišno učešće u tržnji njegovih kupaca.
5. poslovni rezultati su najčešće jedini izvor egzistencije.
6. veliki broj MP ne radi za finalno tržište već u kooperacijske svrhe ili proizvodno-uslužno
tržište.
7. MP rijetko sama izvoze robu već to rade posredstvom većih preduzeća ili putem svojih
asocijacija.
Evropska unija ima svoju definiciju MB kao i strategiju razvoja MB. Definicija – biti mala
firma znači zapošljavati između 10 i 40 ljudi ili imati obrt ne veći od 11. miliona KM. Sva
preduzeća izvan ovih mjerila su mikro, veća ili srednja preduzeća a ona sa preko 500.
zaposlenih su velika preduzeća.
Japanska vlada i država praktično žive za MiSP dijele njihovu sudbinu na razne načine te
daleko snažnije i određenije podržavaju njegov preduzetnički intezitet i razvoj.nigdje mali
biznis nije tako umrežen u cio društveno-ekonomski sklop zemlje kao što je u Japanu.Pored
navedenih osobina pridodaju se tehnološki i inovatorski faktori. U Japanu se od malih
biznismena ne traži samo da uspješno rade već i da stvaraju nešto novo(nove proizvode,
materijale..) direktno preko asocijacija ili regionalnih komora podržavaju se MiSP tako da
asocijacije ponekad imaju snagu jednaku velikim preduzećima.
Zbog socijalističke prošlosti i državnog vlasništva u privredi u zemljama u tranziciji nije bilo
mogućnosti za razvoj malih preduzeća. Uspijevali su se održati samo neki zanati ili usluge
koji su imali dugu tradiciju ili male porodične firme koje su uspijevale opstati. Zato su se
1. 4NI
malim preduzećima u to vrijeme mogle smatrati samo one zanatske, uslužne ili njima
sl.radnje. U tranzicijskom periodu zemlje koje prolaze kroz tu fazu okreću se podršci razvoja
malog biznisa po uzoru na razvijene zemlje, u smislu vladine podrške. Međutim obično u
nedovoljnoj mjeri , pretpostavlja se da će uticaj međunarodnih institucija za razvoj MB u
zemljama u tranziciji podržati ovaj razvoj.
1. 5NI
6) internacionalni aspekt. Evropska unija, SAD i Japan su protagonisti tih strategija. Aspekt te
strategije su aktivnosti međunarodnih finansijskih institucija koje pod pokroviteljstvom
svjetske banke finansiraju preduzetničke poduhvate u sektoru MP.
1. 6NI
4.2. Neposredne šanse za mali biznis u budućnosti
• Proizvodnja
Šanse za MB u proizvodnji su dvojake i to:
1) INDIREKTNOG karaktera - priprema osoblja za proizvodnju kroz edukaciju i treninge
manjih grupa gde god nema potrebe za masovnim obrazovanjem.
- proizvodnja pomoćnih materijala i drugih supstanci za potrebe industrije
- proizvodnja specijalizovanih dijelova za potrebe MiSP i slične aktivnosti.
1. 7NI
5. Mala preduzeća
Mala preduzeća (engl. Small business enterprises) postoje u skoro svim privrednim oblastima.
Ova preduzeća, shodno ekonomskim parametrima, imaju mali obim poslovanja, mali uloženi
kapital i mali broj zaposlenih radnika. Ona se strukturno uklapaju u privredni prostor koji nisu
pokrila velika i srednja preduzeća i obavljaju poslove za koje i nisu zainteresovana, ili koji
nisu profitabilni za veća preduzeća.
Preduzeća male privrede povećavaju stepen i obim korišćenja novih resursa jedne privrede, uz
visok stepen fleksibilnosti i adaptivnosti novim tržišnim i drugim uslovima.
Najveći broj malih preduzeća osniva se i posluje u oblasti maloprodaje, veleprodaje i sektora
usluga. U oblasti proizvodnje, to su uglavnom kooperacije sa srednjim i velikim preduzećima
u oblastima proizvodnje koje zahtjevaju brza prilagođavanja ili su sezonskog karaktera (na
primer modna obuća i odjeća i sl.).
Visok stepen tržišne fleksibilnosti i niski fiksni troškovi predstavljaju značajnu odrednicu i
komparativnu prednost malih preduzeća. Ona su često i izvor inovacija i kao takva doprinose
ubrzanijem razvoju privrede. U ovim preduzećima dolazi do izražaja preduzetnička
inicijativa, profitabilnost ulaganja kapitala, inovativnost i kreativnost.
Sektor malih preduzeća dobija poseban značaj u zemljama koje ostvaruju ubrzani tehnološki
razvoj, jer se preko malih preduzeća lakše prenosi savremena tehnologija. Mala preduzeća
1. 8NI
imaju izuzetno značajnu ulogu u lokalnom i regionalnom razvoju jedne zemlje. Ona su često
glavni izvor nove zaposlenosti.
Mala preduzeća mogu imati i značajnu ulogu u spoljnoj trgovini jedne zemlje kao kooperanti
velikih multinacionalnih preduzeća i kompanija.
Subjekti malog gospodarstva su fizičke i pravne osobe koje samostalno i trajno obavljaju
dopuštenu djelatnost radi ostvarivanja dobiti i dohotka na tržištu. Razlikuju se mikro, mali i
srednji subjekti malog gospodarstva.
-Mikrosubjekti maloga gospodarstva – fizičke i pravne osobe koje prosječno godišnje imaju
zaposleno manje od 10 radnika
- Mali subjekti maloga gospodarstva - fizičke i pravne osobe koje:
- Prosječno godišnje imaju zaposleno manje od 50 radnika
- Ostvaruju u godini ukupni promet od 16 milijuna kuna ili imaju zbroj bilanci (ako su
obveznici poreza na dobit) odnosno imaju dugotrajnu imovinu (ako su obveznici poreza na
dohodak) u vrijednosti do 8 milijuna kuna
1. 9NI
5.1. Prednosti i nedostaci malih preduzeća
Mala poduzeća, kao i velika imaju svoje prednosti i nedostatke. Način na koji malo poduzeće
prevladava svoje nedostatke i iskorištava svoje prednosti uvelike ovisi od okoline koja ga
okružuje.
Mala poduzeća zadovoljavaju onaj dio potražnje za robama i uslugama koje velika poduzeća
teško mogu podmiriti.
Mala poduzeća zbog svoje veličine su mnogo fleksibilnija što im omogućuje vrlo elastičnu
ponudu i prilagodbu kretanjima potražnje na tržištu.
Mala poduzeća traže relativno univerzalni tip radnika i opreme koji mogu obavljati
raznorodne poslove u procesu proizvodnje.
Mala poduzeća pokazuju veću spremnost da staru tehnologiju zamjene novom te tu zamjenu
brže obavljaju.
Mala poduzeća pružaju šire mogućnosti inovativnosti i bržu primjenu novih znanja i
poslovnih modela.
1. 10NI
Ekonomska samostalnost i spremnost na snošenje rizika u poslovanju potiče mala poduzeća
da se elastično povezuju i umrežavaju radi ostvarivanja uspješnijega zajedničkog poslovanja
ali i lakšeg snošenja rizika.
- pokretanje malog poduzeća poduzetnicima omogućuje samostalno djelovanje, ali isto tako
iziskuje veliku odgovornost za uspješno poslovanje
- osnivanjem poduzeća, poduzetnik je siguran u svoj posao dok se pozitivno posluje
- omogućuje zapošljavanje vlastite obitelji, odnosno stvaranje tradicije «obiteljskog biznisa»,
tako da suradnja članova obitelji pozitivno djeluje na motivaciju zaposlenika jer vlada veliko
razumijevanje i poštivanje
- brzo prilagođavanje tržišnim promjenama od sve zahtjevnije eksterne okoline, te mogućnost
da svoju djelatnost prilagode potrebama tržišta kvalitetom, količinom, dizajna i sl.
- mogućnost ostvarenja financijskog uspjeha jedan je od razloga osnivanja malog poduzeća,
jer je bitno veća zarada u vlastitom poslu nego zarada kada se radi kao zaposlenik u nekom
drugom poduzeću
- izazov postizanja samostalne poslovne karijere vodi vlasnika-poduzetnika u smjeru vlastitog
samostalnog razvoja pri čemu su svjesni da sami odgovaraju za svoj uspjeh ili neuspjeh,
pružajući im stimulativno i psihološko zadovoljstvo
* Neovisnost – pokretanje malog poduzeća poduzetnicima omogućuje gotovo u potpunosti
autonomno djelovanje. Međutim, taj veliki stupanj autonomnosti prati velika odgovornost za
uspješno poslovanje. Odgovornost za uspjeh po pravilu preuzima poduzetnik utemeljitelj
maloga poduzeća.
1. 11NI
* Mogućnost ostvarenja financijskog uspjeha – jedan od važnijih razloga osnivanja malog
poduzeća je mogućnost ostvarenja bitno veće zarade u samostalnom poslu od one koju je
poduzetnik mogao ostvariti kao zaposlenik u nekoj kompaniji.
Sigurnost posla – kad poduzetnik osnuje malo poduzeće, sigurnost posla mu je zajamčena sve
dok se pozitivno posluje. Prednost je i u tome što je vlasnik, odnosno poduzetnik, istodobno i
menadžer koji sam odlučuje kada će, koliko i do kada raditi.
1. 12NI
- unatoč vrlo uspješnom početku poslovanja, uspjeh malog poduzeća može narušiti pojava
konkurencije u okruženju
- koliko god malo poduzeće uspješno upravljalo svojim financijama, mala poduzeća
podložnija su financijskim krizama i nelikvidnosti, što ih dovodi u situaciju da svoje
proizvode prodaju po nižim cijenama ili se kreditno zadužuju kako bi došli do neophodnih
financijskih sredstava
- zbog svoje financijske ograničenosti mala poduzeća oskudijevaju kvalitetnim stručnjacima
specijaliziranim za pojedine poduzetničke funkcije, a iz istog razloga prisiljena su
racionalizirati troškove dodatnog obrazovanja i treninga zaposlenih.
* Porast odgovornosti – širok raspon odlučivanja koji ima poduzetnik u malom poduzeću,
u velikoj mjeri povećava odgovornost za poslovni uspjeh. Vlasnik poduzetnik često istodobno
obnaša ulogu ulagača, menadžera, knjigovođe, prodavača, marketinškog stručnjaka i dr., pa je
zbog toga sam potpuno odgovoran za svoj poslovni uspjeh.
* Mogućnost propasti – vlasnik poduzetnik donosi brojne manje ili više učinkovite odluke.
Međutim, rizik propadanja je velik jer poduzetnik raspolaže oskudnim financijskim i
kapitalnim resursima pa ima malu mogućnost ublaživanja neuspjelih poslovnih poteza. Zbog
toga broj loših ili pogrešnih poslovnih odluka treba svesti na minimum. Također, bez obzira
na zalaganje i kvalitetno odlučivanje poduzetnika, gospodarska recesija ili kriza mogu
pogubno utjecati na poslovanje malih poduzeća. Tome treba pridodati i prirodne nepogode
koje, bez obzira na osiguranje i naknadu štete, mogu nanijeti nesagledivu štetu poslovanju
malih poduzeća. Poznato je kako je znatan broj bankrota prouzročen menadžerskim
neiskustvom i nestručnošću.
* Podložnost fluktuacijama na tržištu – mala poduzeća puno teže podnose sezonske ili
druge oscilacije u prodaji. (Tako su npr. za mala poduzeća koja djeluju u trgovini Božić i
novogodišnji blagdani iznimno profitabilni. Međutim, u siječnju su suočeni sa znatnim
opadanjem prodaje pa se moraju dobro pripremiti za takva razdoblja i precizno isplanirati svoj
novčani tijek, engl. Cash flow).
* Ovisnost o konkurenciji – unatoč vrlo uspješnom početku, uspjeh malog poduzeća naglo
može narušiti pojava konkurencije u okruženju. To je vrlo izraženo npr. u ugostiteljskoj
industriji, gdje vlasnik male restauracije može biti primoran na borbu za opstanak s velikim
1. 13NI
lancima brze hrane (fast food) u svojoj neposrednoj blizini; u trgovini na malo, gdje su mali
dućani, u Hrvatskoj, postali inferiorni velikim trgovačkim lancima.
1. 14NI
6. Zaključak
Poduzetnik, odnosno vlasnik malog poduzeća mora biti svjestan svojih snaga, kao i slabosti,
te pronaći način da ih kompenzira sa eksternim prilikama i prijetnjama. To može postići samo
kontinuiranim praćenjem eksterne i interne okoline.
Najčešći problem danas je upravo odgovor na zadnje pitanje, izvor financiranja malog
poduze ꩾ 15ꭸ15ꭺ15 걈 15 걊 15 괔 15 괖 15 꺺 15 꺼 15 껨 15 껪 15 뀄 15 낪 15 뉞 15 돀 15
땊 15 뜞 15 류 15 륚 15 륜 15 믎 15 믐 15 믒 15 붰
15ð1515151515151515151515ð151515151515151515ća, gdje se vlasnik-menadžer
često nađe u situaciji da ne može prevladati svoje slabosti upravo zbog nedostatka financija,
pri čemu za njegove poteškoće sluha nemaju niti nadležne institucije, niti banke, što ga
dovodi do odustajanja od realizacije poslovne ideje ili se nađe u situaciji da radi vlastitog
opstanka prihvaća najčešće nepovoljne kreditne linije, koje ga u konačnici opet dovode u
prvotnu situaciju, još veću zaduženost.
1. 15NI
7. Literatura
1. Deželjin J., Dujanić M., Tadin H., Vidoje V.,: Poduzetnički menadžment, Alineja,
Zagreb, 1999. godine,
2. Radovi Fakulteta za poslovni menadžment Bihać, 2002.
3. Web portal Agencija VEEDA, www.aimcentar.com/biznisportal/
4. Web portal Poslovni forum www.poslovniforum.hr
5. Koutsoyiannis, A.: Moderna mikroekonomika, MATE, Zag
1. 16NI