POUKE I PORUKE SURE "JUSUF"

šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm.

Tefsir: "Tejsirul-Kerimir-Rahman"

Allah dž.š., na početku ove sure, kaže slijedeće: "Mi tebi o

najpoučnijim događajima pričamo, kada ti ovaj Kur'an
objavljujemo, i ako si prije njega bio od onih koji ništa nisu
znali!" (Jusuf: 3.)

Tokom sure, Allah dž.š., spominje slijedeći ajet: "U slučaju

Jusufa, i braće njegove se nalaze odgovori za one koji
pitanja postavljaju!" (Jusuf: 7.)

Istu suru, Allah dž.š., završava slijedećim ajetom: "U

kazivanjima o poslanicima leži pouka za sve one koji su
razumom obdareni! Kur'an nije riječ izmišljena, već je
potvrda prijašnjih objava, i objašnjenje je za sve, i Uputa, i
Milost – narodu koji vjeruje!" (Jusuf: 111.)

Jusufov a.s., život je jedan od najpoučnijih, najjasnijih, i jedan

je od najljepše opričanih događaja u povijesti čovječanstva! Njegov
život je splet svih mogućih okolnosti. Tu se prelazi iz iskušenja u
iskušenje, iz iskušenja u rješenja i olakšanja; tu se prelazi iz
poniženja u ponos, iz ropstva u vlast i kraljevstvo; iz raskola i
razlaza u jedinstvo i zajedništvo; iz tuge i bola u srećan kraj; iz
blagodati i uživanja u siromaštvo i neimaštinu, i obratno; iz
tjeskobe (srca i duše), u širinu i prostranstva; iz negiranja u
potvrđivanje – pa neka je slavljen i veličanstven Onaj, koji nam sve
navedeno na najljepši način ispriča!

1. Sura Jusuf je dokaz utemeljenosti nauke tumačenja snova.

Tumačenje snova je veoma bitna nauka, i to je znanje kojeg Allah
dž.š., od Svojih robova, daje onome kome On hoće. Upoređivanje i
sličnosti se najviše temelje na imenima i svojstvima. Jusuf a.s., je
sanjao Sunce i Mjesec, i jedanaest zvijezda – kako mu se klanjaju!
To bi se moglo protumačiti na slijedeći način: Navedena svijetla su
ukrasi nebesa, i njegova ljepota, i u njima su ogromne koriste. Isti
je slučaj sa poslanicima i ulemom - oni su ukras na zemlji, i njena
ljepota. Putem uleme i učenih ljudi se ostali upravljaju pravim
putem, pogotovo onda kada u tami osvanu, isto kao što se pravim
putem napućuju putem zvijezda i mjeseca, onda kada put izgube!
Otac i majka su korijen u odnosu na nas, a braća su granje, i
normalno je da je korijen vrijedniji, jači, i da jače svijetli, nego li
granje, zato je Sunce – jusufova majka, Mjesec – njegov otac, a
zvijezde – njegova braća!

1
 Riječ Sunce, u arapskom jeziku, je ženskog roda, zato smo ga
protumačili time da je ono majka, dok su riječ Mjesec i zvijezde
muškog roda, pa smo ih zbog toga protumačili tako da oni
predstavljaju oca i braću. Onaj kome se sedžda obavlja je osoba
cijenjena, i vrijednija je u odnosu na onog koji sedždu obavlja, što
nam ukazuje na to da će Jusuf a.s., biti poštovan i cijenjen od
strane svojih roditelja i braće!

Ono što nužno proizilazi iz svega navedenog jeste da je Jusuf

a.s., jedan od odabranih - onaj kojemu je znanje dato, kao i svaka
druga vrijednost koja iz toga proizilazi. Zbog svega navedenog mu
je otac – Ja'akub a.s. – rekao: "Tebe će Gospodar tvoj odabrati,
i tumačenju snova te podučiti, i blagodat Svoju prema tebi, i
Ja'akubovoj porodici, upotpuniti, onako kako ju je upotpunio
dvojici tvojih predaka od prije – Ibrahimu i Ishaku. Tvoj je
Gospodar, zaista, sveznajući i mudri!" (Jusuf: 6.)

Što se tiče snova dva mladića, njih je tumačio na slijedeći

način. Onaj što je sanjao kako cijedi ili sipa vino – obično je, osoba
koja takvo što radi, sluga drugome, jer se obično sipa i cijedi
drugima, zato ga je i protumačio na taj način tj. da će mladić biti
sluga svome gospodaru, što neizostavno iziskuje izlazak iz zatvora i
spas. Što se tiče drugog mladića, koji je sanjao kako na glavi nosi
hljeb, kojeg mu kljuvaju ptice protumačio ga je tako da će mladić
biti ubijen, glava će mu biti raspolućena, a s njome i mozak, i kao
takav će biti izložen vani, kako bi mu ptice mogle mozak piti. Mladić
je shvatio da će biti ubijen, i razapet, i da će mu mrtvo tijelo ptice
jesti. San kralja – krave i žitno klasje - je protumačio nastupom
rodnih i sušnih godina. Vladar (kralj) - sa njime su, u uskoj sprezi,
svi interesi podanika njegove države, i kada on biva dobrim –
dobrim mogu postati i njegovi štićenici, a kada se on pokvari –
pokvarenim mogu postati i njegovi štićenici. Što se tiče krava –
njima se ore zemlja, i njima se vadi voda, tako da kada godine
budu rodne – krave bivaju debljim i jačim, a kada godine bivaju
sušne – krave mršave i slabe. Isti slučaj je i sa klasjem (žitarice);
kada su godine rodne – imaće i 'hljeba', ali, kada su godine sušne –
urod slabi, a znamo da su žitarice najvrijedniji plod zemlje!

2. Sura Jusuf je jedna od mu'udžiza i dokaza ispravnosti

poslanstva Muhammeda s.a.w.s., jer je ashabima i svome narodu
pričao tako dugu i detaljnu priču – ne čitavši išta na tu temu iz
prijašnjih knjiga, niti ju je prethodno slušao od nekoga. Njegov
narod ga je dano-noćno gledao pred sobom, i svi znamo da Poslanik
s.a.w.s., nije znao čitati, niti pisati, a priča o Jusufu a.s., se, do u
najsitnije detalje, slaže sa svim onim što se bilježi u prethodnim
knjigama (Tevrat, Zebur, Indžil).

2
 3. Čovjek se maksimalno mora udaljavati od svega onoga što
može izazvati zlo (šerr), i u javnost ne smije iznositi ono od čega se
plaši da probleme i štetu može izazvati, na osnovu savjeta
Ja'akubovog, kojeg je uputio svome sinu Jusufu a.s., rekavši: "O
sinko moj – reče otac – nemoj san svoj pričati braći, da ti
spletku kakvu ne naprave. Doista je šejtan, otvoreni
neprijatelj čovjeku!" (Jusuf: 5.)

4. Dozvoljeno je spomenuti osobu po nečemu što njoj nije

drago (gibet), s ciljem upute nasihata i savjeta drugome: "... da ti
spletku kakvu ne naprave."

5. Ukazivanje Allahove blagodati prema nekom čovjeku, je i

ukazivanje iste te blagodati prema njegovoj familiji, rođacima i
prijateljima, i ona bi ih trebalo, svojom vrijednošću, sve obuhvatiti,
kao što Ja'akub a.s., tumačeći san Jusufov, kaže: "...i blagodat
Svoju prema tebi, i Ja'akubovoj porodici upotpuniti..."
(Jusuf: 6.) Kada je Allahov dž.š., ni'imet, prema Jusufu a.s., bio
upotpunjen, od toga je korist imala i sva Ja'akubova porodica,
postajući velikim, cijenjenim i poštovanim na zemlji, i srećnim zbog
svega što se desilo s Jusufom a.s..

6. Pravda je ono što se traži u svakom postupku! Pravda se ne

traži samo kada je u pitanju vladar i kako treba da se odnosi prema
štićenicima svoje zemlje, već se pravda traži i u ophođenju roditelja
prema svojoj djeci, onda kada je u pitanju iskazivanje ljubavi i
naklonosti prema njima. Kršenje principa pravednosti izaziva nemir,
i kvari opšte stanje, a za primjer tome možemo navesti naklonost
Ja'akuba a.s., prema Jusufu a.s., što je izazvalo revolt kod Jusufove
braće, i navelo ih da postupe s njime, i sa svojim ocem, onako kako
su i postupili!

7. Moramo se čuvati bolesti koja se zove "pesimizam po pitanju

činjenja grijeha", jer iz jednog grijeha se obično rađaju brojni drugi
grijesi, i grijeh neće ostaviti svoga počinioca sve dok ga ne odvede
činjenju još nečeg griješnog!

Braća Jusufova, kada su odlučili odvojiti Jusufa a.s., od njegova

oca, na putu ostvarenja tog cilja, a nakon svršetka posla sa
Jusufom, poslužiše se različitim grijesima:

 Lagali su nekoliko puta (lažna odbrana).

 Ocu su pokazali lažnu košulju i krv (lažni dokazi).
 Ocu su došli noću, plačući. (pretvaranje)

3
 8. Kod svakog čovjeka se gleda način i potpunost svršetka
njegova života, a ne krnjavost njegova početka, jer svi znamo kako
su djeca Ja'akubova na početku postupila, što je za svaku osudu, ali
na kraju čine iskrenu tevbu Allahu dž.š., i stječu maksimalni oprost
i halal od Jusufa a.s., i njegova oca, koji kasnije mole Allaha dž.š.,
za milost i oprost njihovih grijeha. Ako je čovjek u stanju odustati
od svog prava, i halaliti ga drugome – Allah dž.š., je od milostivih
Najmilosniji!

Po najispravnijem mišljenju, braća Jusufova su bili jedni od

poslanika, na osnovu riječi Allaha dž.š.: "Recite: Mi vjerujemo u
Allaha, i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je
objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i
unucima..." (el-Bekara: 136.)

Ja'akub a.s., je imao dvanaestoro djece, a drugi od dokaza

ovom mišljenju jeste da je Jusuf a.s., vidio jedanaest svijetlih
zvijezda, a svi znamo da su zvijezde znaci upute - što je glavno
obilježje poslanika, a i da nisu jedni od poslanika, sigurno su bili
ulema i učenjaci koji su pravom putu upućivali.

9. Allah dž.š., je odlikovao Jusufa a.s., znanjem i mudrošću,

lijepim ponašanjem i ahlakom; odlikovao ga je osobinom da'aveta i
pozivanjem ljudi Njegovoj vjeri; odlikovao ga je snagom oprosta
prema svojoj braći – prvi potežući pitanje oprosta, rekavši: "Ništa
ne mari, Allah će vam oprostiti; On je od milostivih
Najmilosniji!" (Jusuf: 92.) Odlikovao ga je prekomjernim
dobročinstvom prema roditeljima, lijepim postupanjem prema
svojoj braći, kao i prema svim ostalim stvorenjima!

10. Neko zlo je manje od drugog zla, odnosno rad ili vršenje
manjeg od dva zla je preče nego li uraditi veće zlo! Braća jusufova
su se raspravljali da li da ga ubiju, ili da ga negdje bace, pa jedan
od njih predloži: "Nemojte ga ubiti, već ga u kakav bunar
bacite – naći će ga neka karavana..." (Jusuf: 10.) Prihvatanje
ovog prijedloga je bilo puno bolje nego li prihvatanje prijedloga
ubistva, i ovo je tkđ. jedan od razloga umanjenja njihova grijeha!

11. Strogo se pazite i čuvajte osamljivanja sa ženama, a

posebno se čuvajte od onih od kojih se bojite iskušenja i fitne. Isto
tako se pazite i od zaljubljivanja koje kasnije može biti kobno po
vas. Svi znamo šta je žena uglednika uradila, onda kada se sa
Jusufom a.s., (kao slugom), osamila, i kako se strastveno u njega
zaljubila. Napustio ju je, kada je primjetio da mu se počela
udvarati, onda kada ga je počela zavoditi. Kasnije ga je potvorila,
zbog čega je dugo vakta proveo u zatvoru.

4
 12. Imanje namjere i želje za činjenjem lošeg djela, te kasnije
ostavljanje toga - radi Allaha dž.š. – takav postupak će se smatrati
jednim od djela koji čovjeka približavaju Allahu dž.š., jer je imanje
takve želje plod pokvarene duše koja čovjeka tjera na rad loših
djela (nefsun emmara bis-su'i). Ovo je priroda većine stvorenja.
Kada se ovakva namjera sudari sa ljubavlju prema Allahu dž.š., i sa
strahom od Njega, poklekne pred njima, i ljudski porivi strasti
bivaju pobijeđenim! "A, onome koji je pred dostojanstvom
Gospodara svoga strepio, i dušu od prohtjeva uzdržao &
džennet će boravište biti - sigurno." (el-Nazi'at: 40-41.)

Jedan od sedmorice koje će Allah dž.š., staviti u hlad svoga

Arša, na dan kada drugog hlada, osim Njegovog, neće biti, je i
čovjek, kojeg sebi pozove ugledna i lijepa žena, koji kaže: Bojim se
Allaha! Namjera, zbog koje će čovjek biti griješan, je namjera ili
želja za nečim lošim, koja se ustali i primiri u čovječijem srcu, koja
kasnije prelazi u odluku, a nakon toga rezultira oštrom sprovedbom
u praksu date namjere!

13. U čije srce uđe iman, i prema Allahu dž.š., bude iskren u
svakom svom postupku, Allah dž.š., će ga štititi, i čuvaće ga od zla i
razvrata, i od ostalih razloga grijeha, a sve po osnovu njegova
imana i iskrenosti. To je i nagrada od Allaha dž.š., za čovječiji iman
i ihlas! Allah dž.š., kaže: "Ona je njega poželjela, a i on bi nju
poželio, da od Gospodara svoga opomenu nije vidio. Tako
smo od njega zlo i blud odvratili, jer je on, zbilja, jedan od,
nama, iskrenih robova." (Jusuf: 24.)

14. Musliman, kada se nađe u mjestu fitneta, ili predigrama

grijeha, treba ih što prije napustiti, i što brže od njih pobjeći, kako
bi se spasio grijeha, jer je Jusuf a.s., kada ga je počela zavoditi
žena u čijoj se kući našao, pokušao pobjeći kako bi se sačuvao
njenog zla!

15. Indicije (kara'in), će nam služiti za dokaz onda kada nam

određena stvar nije jasna, ili je sumnjiva. Ako se neki čovjek i žena
budu sporili oko pokućstva – ono što otprilike koriste ljudi će
pripasti njemu, a ono što otprilike koriste žene će pripasti njoj – u
slučaju nepostojanja jasnog dokaza. Po istom sistemu će ići stolar i
kovač, ako uđu u spor oko neke alatke, a niko od njih ne posjeduje
dokaz (bejjina). Sličnost i podudarnost će se uzimati u obzir u
sumnjivim stvarima. Osoba koja je svjedočila u korist Jusufa a.s., je
svoj sud donijela na osnovu indicija, gledajući u mjesto trganja
košulje. Gledajući u to da je njegova košulja strgana odpozadi, a ne
sprijeda, donosi svoj sud o nevinosti Jusufa a.s., i laži uglednikove
žene!

5
 Allah dž.š., kaže: "Ako je košulja njegova s prijeda
razderana onda ona istinu govori, a on neistinu – primjeti
rođak njezin & a, ako je košulja njegova straga razderana,
onda ona laže, a on govori isitnu." (Jusuf: 27-28)

Ovom pravilu nam služi za dokaz i posuda koja se našla u

tovaru jednog od jusufove braće. Kod koga se našla posuda – taj je
optužen za krađu, bez osvrta na nečije svjedočenje, ili pak lično
priznanje. Kada se ukradena stvar nađe u ruci lopova, a pogotovo
ako je osoba poznata po krađi, biće optužena za krađu, i ovakav
postupak je jači od svjedočenja. Ako određena osoba bude
povraćala alkohol, ili se određena žena nađe trudna, a muža nema,
niti gospodara (u slučaju da je robinja), nad njima će se kazna
sprovesti, u slučaju nepostojanja određene smetnje za to.

16. Kroz čitav događaj i priču se prožima nutarnja i vanjska

ljepota Jusufa a.s.. Njegova tjelesna ljepota je prouzrokovala to da
žena, u čijoj kući je bio, uradi ono što je uradila, i da, kasnije, žene
koje su noževima rezale ruke svoje, izjave: "...kada ga one
ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj, i po rukama svojim se
porezaše - "Bože, bože!" – uskliknuše – "ovo nije čovjek, ovo
je melek plemeniti!" (Jusuf: 31.)

Što se tiče njegove nutarnje ljepote ona se ogleda u čednosti i

poštenju, i bježanju od grijeha, i pored maksimalnog ispunjenja
svih neophodnih razloga da se tako nešto desi: (muž nije kod kuće,
žena lijepa i ugledna, sami u kući, Jusuf a.s., u punom jeku
mladosti i snage...). Njegovom poštenju svjedoči i iskaz
uglednikove žene, koja je kasnije priznala: "...sad će isitina na
vidjelo izaći" – reče upravnikova žena. Ja sam njega na
grijeh navraćala, on je istinu govorio!" (Jusuf: 51.); kao i
svjedočenje ostalih žena: "...Bože sačuvaj!’ – rekoše one – "mi
o njemu ništa ružno ne znamo!" (Jusuf: 51.)

17. Jusufu a.s., je zatvor bio draži od činjenja razvratnog

grijeha. Ovako rob treba postupiti, kada se nađe između dvije
stvari: između činjenja određenog grijeha, i između dunjalučke
kazne: "Gospodaru moj," – zavapi on – "draža mi je tamnica
od ovoga na što me one navraćaju?" (Jusuf: 33.)

Rob će izabrati dunjalučku kaznu prije nego li će se upustiti u

činjenje razvratnog grijeha koji iziskuje kaznu kako na ovom, tako i
na budućem svijetu.

Od znakova i alameta nečijeg imana je i to da mrzi povraćaj u

kufr i nevjerstvo, nakon što ga je Allah dž.š., njega spasio, isto kao
što mrzi da bude bačen u vatru!

6
 18. Rob iskreni neprestano se treba vraćati Allahu dž.š., i od
Njega pomoći iskati, i Njegovu zaštitu tražiti, kako bi se grijeha
sačuvao. Od Allaha snage i pomoći treba tražiti. Jusuf a.s., kaže:
"Ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu
prema njima naklonost osjetiti, i lakosmislen postati."
(Jusuf: 33.)

19. Znanje i razum vode čovjeka svakom dobru, i odvraćaju ga

od svakog zla, dok je neznanje ono što čovjeka vodi radu i
postupanju shodno porivima svojih strasti, pa makar taj postupak
bio štetan i koban po onoga koji ga radi. Allah dž.š., kaže: "I poče
da ga na grijeh navodi ona u čijoj je kući bio, pa zaključa sva
vrata, i reče: Hodi! "Sačuvaj Bože!" – uzviknu on - "moj se
gazda lijepo prema meni odnosi! Oni koji dobro uzvrate zlim
neće nikada uspjeti." (Jusuf: 23.)

20. Kao što čovjek mora robovati Allahu dž.š., dok je u

uživanjima i blagostanju, isto tako Mu mora biti pokoran, i robovati
Mu u trenucima poteškoća i muka. Jusuf a.s., nije prestao pozivati
Allahu dž.š., i nakon odlaska u zatvor! U zatvoru je nastavio s
da'avetom i pozivanjem ljudi u islam, pozivajući dvojicu mladića u
tevhid, zabranjujući im širk. Jedna od njegovih osobina
pronicljivosti je to da je primjetio da su ta dva mladića spremna za
prihvatanje da'aveta, jer su rekli:"…jer vidimo da si ti zaista
dobar čovjek!" (Jusuf: 36.)

Došli su mu kako bi im tumačio snove, primjetivši da im je

drago ono što im on govori, što je pametno iskoristio, pozvavši ih u
tevhid, prije nego li se upustio u tumačenje njihovih snova, kako bi
zadatak bio uspjeliji. Prvo im je pojasnio da je stanje u kojem je
trenutno (znanje i perfekcija), plod njegove vjere i tevhida, i
ostavljanja nevjerničkog naroda – onih koji nevjeruju u Allaha, i u
onaj svijet. Ovakvim je bio proces pozivanja drugih; ličnim
primjerom prvo, a potom riječima, pojašnjavajući im štetnost širka
uz dokaze, kao i koristi tevhida uz dokaze! Allah dž.š. kaže: "…Ja
se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje, i koji onaj
svijet ne priznaje, & i ispovijedam vjeru predaka svojih,
Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu
smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i
ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna. & O drugovi
moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi, ili Allah, Jedini i
Svemoćni? & Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su
imena koja ste im vi nadjenuli - vi i preci vaši - Allah o njima
nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On
je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava
vjera, ali većina ljudi ne zna. (Jusuf: 37-40.)

7
 21. Jusuf a.s., počinje sa važnijim i prioritetnijim stvarima, pa
potom sa ostalim! Kada muftija (onaj koji daje šerijatski riješenje),
primjeti da mustefti (osoba koja traži šerijatsko riješenje), ima veći
problem nego li onaj o kojem se trenutno raspituje – muftija ga
mora prvo podučiti onome za čime primjeti da je ovaj u potrebi,
prije nego li mu da odgovor na postavljeno pitanje.

Ovo je znak pronicljivosti i pameti nekog alima, njegove želje

za uputom savjeta drugima, kao i ljepote usmjeravanja drugih
pravome putu! Kada je Jusuf a.s., bio upitan o značenju
spomenutih snova, prije nego li se upustio u tumačenje snova,
lijepo ih je pozvao vjeri u Allaha dž.š., Jedinog, koji druga nema!

22. Ko zapadne u neku poteškoću ili krizu – ništa nije strašno

da se pomogne nekim ko je u stanju iz date krize ga iščupati, ili
makar o njegovom stanju drugima pričati. Ovo ne spada u
iznošenje žalbi i žaljenja stvorenju, jer je ovo oblast u kojoj je
sasvim normalno da ljudi jedni od drugih pomoći traže, pa zbog
toga Jusuf a.s., napominje jednog od dva mladića, za kojeg je
smatrao da će preživjeti: "A onome od njih dvojice, za koga je
znao da će spašen biti, reče: "Spomeni me gospodaru
svome!" (Jusuf: 42.)

23. Osoba koja se bavi podučavanjem drugih, obavezno se

mora okititi svojstvom iskrenosti, i ne smije svoje podučavanje
koristiti za stjecanje imetka, čuvenosti ili kakve koristi, i ne smije
odustajati od poduke i davanja savjeta, u slučaju da primjeti da
učenik, ili osoba koja je nešto pitala, ne postupi onako kako joj je
rečeno, jer je Jusuf a.s., rekao odnosno ostavio oporuku onom
mladiću što je izašao – da ga spomene kod svoga gospodara, što je
on kasnije zaboravio, i nije učinio kako mu je rečeno. Kada se
ukazala potreba za Jusufom a.s., poslaše tog mladića Jusufu a.s.,
da ga upita za tumačenje snova. Jusuf a.s., ga nije korio, niti ga je
grdio, zbog toga što ga nije spomenuo svome gospodaru, već mu je
dao maksimalno potpun odgovor na postavljeno pitanje!

24. Osoba, koja bude upitana za nešto, mora ukazati, osobi

koja pita, na sve pojedinosti i detalje vezane za dato pitanje, a koji
mogu biti od koristi; osoba se mora uputiti stazom kojom će
najbrže stići do ciljeva ovog i onog svijeta! Ovo je jedna od glavnih
specifika nečije pronicljivosti i savršenosti, i ljepote upućivanja
pravome putu. Jusuf a.s., se nije zadržao samo na tumačenju
kraljevog sna, već ih je, pored toga, uputio i tome kako će
postupati, i šta im je činiti kada im rodne godine nastupe.

Jusuf a.s., kaže: "Sijaćete sedam godina uzastopno" –

reče - "pa ono što požanjete - u klasu ostavite, osim ono

8
malo što ćete jesti, & jer će poslije toga doći sedam teških
godina koje će pojesti ono što ste za njih pripremili; ostaće
jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati. & Zatim će,
poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti,
i u kojoj će cijediti." (Jusuf: 47-49.)

25. Čovjek neće biti prekoravan ako bude nastojao odagnati

svaku vrstu sumnji sa sebe, i bude nastojao dokazati svoju
nevinost. Naprotiv, čovjek će biti hvaljen zbog takvog postupka!
Jusuf a.s., nije htio izaći iz zatvora, sve dok se oni (vladar i ostali),
ne uvjere u istinitost njegove nevinosti.

26. Sura Jusuf nam ukazuje na vrijednost znanja, na vrijednost

poznavanja propisa i šeri'ata, na vrijednost poznavanja tumačenja
snova, na vrijednost organizacije kao nauke, a isto tako i na
vrijednost pedagogije i lijepog odgoja koji je vrijedniji i ljepši nego li
spoljašnja ljepota nekog čovjeka. Lijepo ponašanje je vrijednije i
ljepše nego li jusufova ljepota. Jusuf a.s., je zbog svoje vanjske
ljepote zapao u probleme u kakve je zapao, ali je znanje ono što ga
je uzdiglo, podiglo i na zemlji postojanim učinilo. Svaki hajr na
zemaljskoj kugli – proizvod je, i plod znanja!

27. Tumačenje snova je jedna od grana islamsko-šerijatskog

znanja, i čovjek će biti nagrađen za njegovo učenje i podučavanje.
Tumačenje snova spada u domen izdavanja fetvi, na osnovu
slijedećeg ajeta: "Stvar je već odlučena o onom što ste vas
dvojica pitali!" (Jusuf: 41.) Kralj je rekao: "O svito moja, dajte
mi značenje sna moga (fetva)!" (Jusuf: 43.) Mladić reče Jusufu
a.s.: "O Jusufe, prijatelju, daj nam značenje o sedam krava
mršavih... (fetvu)!" (Jusuf: 46.) Ovo nam sve ukazuje na to da
se ne smijemo upuštati u tumačenje snova bez nužno-neophodnog
znanja iz te oblasti!

28. Ništa nema strašnog u tome da se neki čovjek izjasni po

pitanju kvaliteta koje pri sebi posjeduje, bilo da su u pitanju
kvaliteti intelektualne naravi, ili pak radno-praktične, i to onda ako
se u tome može nazrijeti određena korist, i da s time, čovjek, nema
za cilj pretvaranje i licemjerstvo, i da pri tom svom iskazu ne laže!
Jusuf a.s., je rekao: "Postavi me – zamoli Jusuf kralja – da
brigu o riznicama zemlje vodim; ja sam, doista, čuvaran i
povjerljiv!" (Jusuf: 55.)

Također, neće se kuditi osoba koja se prihvati određene

obaveze (vilajet), ako se bude maksimalno zalagala na ispunjenju
prava – kako Božijeg, tako i ljudskog.

9
 Nema nikakve prepreke u tome da se čovjek zalaže za
dobijanje određenog položaja, ako sebe vidi sposobnijim od drugih
u tome! Ono što je za kuđenje jeste to da čovjek traži određeno
mjesto ili poziciju – a nije je dostojan, ili već postoji osoba njegovih
kvaliteta na datoj poziciji, ili je pak, na datom mjestu, osoba puno
stručnija od njega, ili pak ne bude želio time uspostavljati Božiji
emer na zemlji. Ovo su razlozi koji spriječavaju određenu osobu od
preuzimanja takvih obaveza na sebe!

29. Allah dž.š., je neizmjerno dobar i darežljiv, i Svoga roba

obasipa blagodatima kako na ovom, tako i na onom svijetu! Da bi
zaslužili dobro budućeg svijeta, moramo ispuniti dva uvjeta:

1. Iman – vjerovanje.
2. Takva – bogobojaznost.

Dobro onoga svijeta je bolje od dunjaluka, i sve vlasti na

njemu. Rob neprestano mora sebe pozivati, i svoju dušu, i ljupkim
joj predstvaljati Allahovu dž.š., nagradu, i ne smije sebi dozvoliti
žaljenje i tugu, kada vidi sljedbenike ovoga svijeta kako se
uživanjima predaju, a ona to nije u stanju učiniti. Rob se mora
nadati nagradi na budućem svijetu, i vrijednostima koje ga tamo
čekaju, na osnovu slijedećeg kur'anskog ajeta: "Za one koji se
budu Allaha bojali biće, zaista, dženneti uživanja, u
Gospodara njihova." (el-Kalem: 34.)

30. Skladištenje hrane, ako se njome želi dobro ljudima, bez

nanošenja im kakve štete – je opštedozvoljeno djelo, jer je Jusuf
a.s., naredio da uskladište hranu kada im naiđu plodne godine,
kako bi što spremnije dočekali sušne godine, i ovakav postupak se
apsolutno ne sudara sa tevekkulom i oslanjanjem na Allaha dž.š.!
Ovakvim postupanjem se čovjek pravilno oslanja na Allaha dž.š.,
poduzimajući sve neophodne korake koji će mu biti od koristi po
pitanju dina i dunjaluka!

31. Jusuf a.s., je, nakon preuzimanja riznica zemlje u svoje

ruke, posao raspodjele hrane veoma mudro organizovao, pa je
umnožio postojeće bogatstvo, tako da su čak i stanovnici okolnih
država dolazili u Egipat kako bi svoje osnovne potrepštine namirili,
jer su znali da ih Egipat posjeduje.

Jusuf a.s., je davao robe onoliko koliko je osoba bila u potrebi

za njome, ili pak manje od toga, tako da je svaki namjernik mogao
sa sobom ponijeti jedan tovar robe.

32. Zijafet – odnosno ugošćavanje gostiju je sunnet božijih

poslanika a.s., a na osnovu riječi Jusufa a.s.: "...zar ne vidite da

10
punu mjeru dajem, i da goste, ne može biti bolje, primam."
(Jusuf: 59.)

33. Loše mišljenje o nekome, a na osnovu određenih indicija,

nije zabranjeno, jer je Ja'akub a.s., rekao svojoj djeci, onda kada
nije htio poslati Jusufa a.s., s njima: "U vašim dušama je ponikla
zla misao – reče on!" (Jusuf: 18.) Kada je u pitanje došao drugi
brat, rekao je: "Zar da vam ga povjerim onako kako sam vam
povjerio još prije brata njegova!?" (Jusuf: 64.) Kada ga je
Jusuf a.s., ostavio kod sebe, Ja'akub a.s., je rekao: "Nije kako
zborite, nego vam se duše na to polahkomiše!" (Jusuf: 83)
Zadnji put, i ako nisu bili krivi za ono što se desilo, Ja'akub a.s., je
rekao šta je rekao, imajući u vidu njihovu staru praksu!

34. Korištenje raznoraznim sredstvima kako bi njima odagnali

određene štete ili poteškoće – nije zabranjeno, već dozvoljeno, i
ako znamo da se ništa ne dešava mimo Allahovog kada'a i kadera.
Korištenje raznoraznim sredstvima, odnosno poduzimanje razloga
je također Allahov kada' i kader! Ja'akub a.s., je rekao svojim
sinovima slijedeće: "Sinovi moji, nemojte svi na jedna vrata
ulaziti, već svi kroz različita vrata uđite!" (Jusuf: 67.)

35. Dozvoljeno je koristiti se spletkama i varkama kako bi se

došlo do istine i prava. Poznavanje skrivenih puteva koji vode
ostvarenju ciljeva je ono zbog čega će čovjek biti pohvaljen. Ono
što je zabranjeno jesu hile tj. lukavstva kojima se želi neizvršenje
nečega što je naređeno, ili pak činjenje nečega što je zabranjeno!

36. Ko želi ostvariti neki svoj cilj kod drugoga, a nije mu milo
da mu se za to sazna, neka se posluži lukavošću dalekom od svake
vrste laži, kao što je to uradio Jusuf a.s., onda kada je ubacio
posudu u tovar svoga brata, da bi je kasnije pronašao kod njega –
optužujući ga za krađu, kako bi ga na neki način uzeo k sebi. Jusuf
a.s., kaže: (74) "A kakva mu je kazna ako ne govorite isitinu
– upitaše oni. (75) "Kazna je, onome u čijem se tovaru nađe,
sam on – odgovoriše. Tako mi kažnjavamo kradljivce. (76) I
on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda
izvadi čašu iz vreće brata svoga. Mi poučismo Jusufa da tako
varku izvede. On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme
kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem.
Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem
ima još znaniji... (79) Ne daj Bože – reče – da nekoga drugog
uzmemo osim onoga kod koga naše stvari nađemo! Ako bi
smo to uradili – mi bi pravi zulumćari bili!" (Jusuf: 74-79.)

Čak, i u ovom slučaju nije htio reći: "...osim onoga ko naše

stvari pokrade", već kod koga se nađu, i rekao je: "...kod koga naše

11
stvari nađemo", a nije rekao: ...našli smo naše stvari kod toga i
toga!" Dakle, Jusuf a.s., se služio riječima koje su mogle poslužiti za
dokaz i njemu i ostalima, i u tome nema nikakve smetnje. Dakle,
ovdje je došlo do lažne optužbe za krađu kako bi se ostvario
zacrtani cilj tj. da brat jusufov ostane kod njega!

37. Čovjek ne smije svjedočiti niti pričati nikako drugačije osim

po dobrom i čvrstom poznavanju određenog slučaja, ili putem
ličnog prisustva, ili putem obaviještenja od strane pouzdane osobe,
a na osnovu slijedećeg ajeta: "Mi svjedočimo samo onome što
pouzdano znamo." (Jusuf: 81.)

38. Ovo iskušenje, koje je zadesilo Ja'akuba a.s., Allahovog

Poslanika, odabranika, je bilo iskušenje od Allaha dž.š.. Allah dž.š.,
je razdvojio između njega i njegova sina Jusufa, bez kojeg jednog
trenutka nije mogao, što ga je veoma tužnim činilo. Taj period
rastanka je trajao 15 godina, i za svo to vrijeme, tuga sa
Ja'akubovog a.s., srca nije odlazila. Allah dž.š., kaže: "O Jusufe,
tugo moja! Oči mu bijahu od jada pobijelile, žalošću
ophrvan!" (Jusuf: 84.) Kasnije mu se muka još povećeva, kada
sinovi i drugog brata gube. Ja'akub a.s., i ovo strpljivo proživljava,
nadajući se nagradi od Allaha dž.š.. Sebi je obećao lijepo strpljenje,
što je i ispunio, rekavši: "Ja žal svoj, i muku svoju Allahu
iznosim – reče on!" (Jusuf: 86.) Žaljenje Allahu dž.š., nije u
suprotnosti sa strpljenjem i saburom, već je žaljenje stvorenjima
ono što se kosi sa strpljenjem.

39. Poslije svake muke i teškoće dolazi olakšica i lahkota. Kada

je tuga i jad sa Ja'akubom a.s., potrajala, i došla do svoje granice,
nakon što mu je porodicu pogodila muka i neimaština – Allah dž.š.,
je dao izlaza, učinivši da dođe do susreta onda kada su
najpotrebniji bili jedno drugome, što je sve učinilo srećnim.

Iz ovoga se da razumjeti to da Allah dž.š., na iskušenje stavlja

svoje evlija'e i robove, bilo da se u pitanju iskušenja muka ili
uživanja; iskušenja teškoća ili lahkota – kako bi im strpljenje i
zahvalu preispitao, te kako bi time svoj iman, ubjeđenje i spoznaju
pojačali!

40. Dozvoljenu je čovjeku da priča i iznosi ono što u sebi nosi i

osjeća, bilo da je u pitanju bolest, ili siromaštvo... jer su Jusufova
a.s., braća rekla: "O upravniče, nas i porodicu našu nesreća
zadesi!" (Jusuf: 88.) – a Jusuf a.s., im nije zabranio da tako
govore.

41. Iz cijelog sklopa sure Jusuf možemo primjetiti kolika se

vrijednost krije u bogobojaznosti (takva), i strpljenju (sabur). Svaki

12
hajr kako na ovome tako i na budućem svijetu je plod takvaluka i
strpljenja, i najljepši kraj doživljavaju osobe koje su saburli
(strpljive), i osobe koje su muttekije (bogobojazni). Allah dž.š.,
kaže: "Allah je svoje blagodati prosuo na nas, pa, zbilja, ko
se boji Allaha, i strpljiv bude – Allah doista dopustiti neće da
propadne nagrada onih koji dobra djela čine!" (Jusuf: 90.)

42. Osoba, kojoj je Allah dž.š., svoje blagodati ukazao, nakon

poteškoća, siromaštva i muka, mora Božije blagodati priznati, i nek
se neprestano prisjeća svog prijašnjeg stanja, kako bi svoju zahvalu
prema Allahu dž.š., još više iskazivao, a na osnovu riječi Jusufa
a.s.: "Gospodar moj je prema meni dobar bio, kad me je iz
tamnice izveo, i vas mi iz pustinje doveo, nakon što je šejtan
smutnju između mene i braće moje ubacio!" (Jusuf: 100.)

43. Allah dž.š., je neizmjernu dobrotu iskazao prema Jusufu

a.s., prevodeći ga iz stanja u stanje, vodeći ga mukama i
iskušenjima, kako bi ga doveo do najveće instance, i kako bi ga
izveo na najveće deredže.

44. Rob stalno mora od Allaha dž.š., tražiti stabilnost i čvrstinu

u imanu, i da neprestano poduzima sve neophodne korake na tom
putu, i da moli Allaha dž.š., za lijepi svršetak života, i to na osnovu
slijedećih riječi Jusufa a.s.: "Gospodaru moj! Ti si mi vlast dao, i
tumačenju snova me naučio! O stvaratelju nebesa i Zemlje,
Ti si Zaštitnik moj u životu ovosvjetskom i onosvjetskom!
Podari mi da kao musliman umrem, i uvrsti me u društvo
dobrih!" (Jusuf: 101.)

Ovo bi bile neke od pouka i poruka koje je Allah dž.š., olakšao

da ih izvučemo iz ovog prelijepog događaja. Osoba koja pomnije
bude iščitavala redove ove sure može naići na još faida i koristi. Od
Allaha dž.š., molimo korisno znanje, i primljeno djelo, a Allah je od
darežljivih Najdarežljiviji!

Prijevod s arapskog:
Sead ef. Jasavić
Islamski Univerzitet
Medina el-Munevvera

13