mesecima - u slučaju pića, ili svega nekoliko sekundi - kada je reč o
zaturenim ključevima. Ili će inicijator morati da zauzme Roditeljski stav da bi bio komplementaran sa partnerovim iznenada aktiviranim Detetom, ili će ponovo biti aktiviran partnerov Odrasli da bi bio komplementaran sa inicijatorovim Odraslim. Ako se tokom rasprave o pranju sudova pobuni kućna pomoćnica, razgovor Odraslog sa Odraslim o sudovima je završen; ostaje jedino nastavak Dete-Roditelj, ili stvarna rasprava o jednoj drugoj Odrasloj temi, tj. o njenom daljem zadržavanju na tom poslu. Obrtanje „Ukrštene transakcije - tip I" ilustrovano je slikom 3B. To je ona situacija kada u psihoanalizi terapeut reaguje kontra-transferom: pacijent iznese neko objektivno, Odraslo zapažanje, a terapeut ukrsti vektore odgovarajući kao roditelj koji se obraća svom detetu.
Ovo je „Ukrštena transakcija - tip II". U svakodnevnom životu „Znaš li
gde su mi ključevi?" može da izazove: „Što ne paziš gde ostavljaš stvari? Nisi više dete." Dijagram odnosa na slici 4, koji prikazuje devet mogućih vektora društvenog delovanja izmeñu inicijatora i partnera, ima izvesna zanimljiva geometrijska (topološka) obeležja. Komplementarne transakcije meñu „psihološki ravnopravnim" osobama predstavljene su odnosima (1-I)2, (5-5)2 i (9-9). Postoje još tri komplementarne transakcije: (2-4) (4-2), (3-7) (7-3) i (6-8) (8-6). Sve ostale kombinacije formiraju ukrštene transakcije a u većini slučajeva to izgleda kao i ukrštanje na dijagramu; na primer, (3-7) (3-7), što" dovodi do situacije u kojoj dve osobe ćutke pilje jedna u drugu. Ako nijedna od njih ne odustane, saobraćaj meñu njima je gotov: preostaje im jedino da krenu svaka na svoju stranu. Uobičajeno rešenje je da jedna od njih popusti i preduzme (7-3), čime otpočinje igra „Frka", ili (5-5)2, što je bolji potez, jer posle njega oboje prsnu u smeh i rukuju se.