Professional Documents
Culture Documents
3 Lokalne Računarske Mreže: 3.1 Uvod
3 Lokalne Računarske Mreže: 3.1 Uvod
3.1 Uvod
LAN B
LAN A
Modem ili
mrežni prolaz
Veza kroz
mrežu za široka
područja
Modem ili
mrežni prolaz
Modem Modem
Dodatno, postoji i veći broj udruženja profesionalnih proizvođača kablova koji imaju
sve znatniji uticaj na standardizaciju. Na primer, najveći od njih u SAD je BICSI (Building
Industry Consulting Service International) sa sedištem u Tampa, Florida.
Publikovani standardi u vreme pisanja ove knjige prikazani su u Tabeli 3.2.
Jedan LAN unutar neke organizacije može da se sastoji od više manjih LAN i/ili više
mrežnih segmenata. Većina modernih mreža ima okosnicu (backbone) koja je zajednički link
za sve mreže unutar jedne organizacije. Ta okosnica omogućava korisnicima sa različitih
segmenata mreže da međusobno komuniciraju a takođe i da se podaci prenose izvan i da
dolaze u lokalnu mrežu. Segmenti mreža, kao i same mreže, se dele od drugih mreža
korišćenjem ripitera (repeater), mostova (bridge), komutatora (switch), rutera (router) i
mrežnih prolaza (gateway).
Ripiter, kao što ime kaže, samo ponavlja (obnavlja) signal sa ulaza i prosležuje ga ka
izlazu.
Mostovi povezuju mreže istog tipa, kao npr. Ethernet sa Ethernet ili prstenastu sa
žetonom (Token Ring) sa prstenastom sa žetonom.
Komutatori podatke sa ulaza prosleđuje na željeni izlaz
Mrežni prolaz povezuje dve mreže različitog tipa.
Ruteri rade slično mrežnim prolazima i mogu da povežu mreže razližitog ili mreže
istog tipa.
Ključna operacija mostova, mrežnih prolaza i rutera je da propuštaju kroz sebe samo
onaj saobraćaj podataka koji je namenjen drugoj mreži koja je izvan mreže koju povezuju.
Oni filtriraju saobraćaj i ne propuštaju onaj saobraćaj koji nije namenjen njihovoj mreži.
Moderni mostovi, mrežni prolazi i ruteri su inteligentni i mogu da odrede topologiju mreže.
Ripiter nalazi put podacima koristeći fizički sloj, mostovi koriste sloj podataka, a
routeri koriste mrežni sloj. Savrmeni komutatori mogu da rade na drugom, trežem ili ćetvrtom
sloju. Mrežni prolazi sadrže protokole u svih sedam slojeva OSI referentnog modela. Na slici
3.3 je prikazano svih pet tipa uređaja za povezivanje mreža i mrežnih segmenata.
Slika 3.3. Ripiteri, mostovi, komutatori, ruteri i mrežni prolazi
3.3.1 Ripiteri
Svaki tip mreže sadrži kablove koji unose slabljenje i za datu specifikaciju kabla i
protoka svaka mreža ima maksimalnu dužinu kabla. Ripiteri mogu da se koriste da bi povećali
maksimalnu dužinu kabla i rade sledeće:
Ripiter radi na sloju 1 OSI modela i “ne razume” ništa drugo osim naponskih nivoa.
Njegova uloga je da obnovi naponske nivoe kojima su predstavljeni logičko 0 i logičko 1.
3.3.2 Mostovi
- Brzina filtriranja – most čita MAC adresu Ethernet/Token Ring/FDDI čvora i onda
odlučuje da li će da propusti paket. Brzina filtriranja ide od 5000 do 70 000 p/s.
Tipičan most ima brzinu filtriranja oko 17 500 p/s.
- Brzina prosleđivanja – kada se most odluči da pusti paket onda ga on prosleđuje.
Ovo je operacija prosleđivanja i brzina je od 500 do 140 000 p/s. Tipična brzina
prosleđivanja je oko 90 000 p/s.
Protok: 10 Mb/s
Brzina filtriranja: 17 500 p/s
Brzina prosleđivanja: 11 000 p/s
Konektori: 2DB15 AUI (ženski), 1DB9 (muški), 2BNC (za 10BASE2) ili RJ-45
(za 10BASE-T)
Algoritam: Spanning treee algoritam.
Mnogi ruteri podržavaju IP, IPX/SPX i AppleTalk mrežne protokole koristeći RIP i EGP.
U prošlosti RIP je bio najpopularniji protokol. Međutim, OSPF i EGP su zamenili RIP zato
što mogu da se koriste u I većim mrežama.
RIP koristi algoritam vektora rastojanja kojim se meri broj segmenata, do maksimalnog
broja 16, do krajnjeg routera. OSPF i EGP koriste algoritam stanja linka koji može da odluči
koja je putanja najbolja do krajnjeg routera.
Sa rutiranjem pomoću vektora rastojanja svaki router održava svoju tabelu
kominiciranjem sa susednim routerima. Broj segmenata pređenih u tabeli routera se određuje
pomoću broja segmenata do susednih routera. Nažalost potrebno je neko vreme da bi se
promenio sadržaj tabele zato što je potrebno vreme da svi routeri kominiciraju medusobno.
OSPF, EGP, BGP i NLSP koriste algoritam stanja linka i koriste mrežne informacije koje
dobijaju od svih routera u mreži, radije nego samo od susednih. Ovaj način komuniciranja je
brži od rutiranja pomoću vektora stanja.
- Operacija (2 bajta) – u ovom polju je naznačeno da li je RIP paket zahtev ili odgovor.
Prvih 8 bita daju ime zahteva/odgovora, a narednih 8 bita daju broj verzije.
- Broj mreže (4 bajta IP adrese) – ovo polje definiše adresu mreže za koju je rutirana
informacija. Na slici je prikazano 4 bajta, mada je u osnovi za adresu dodeljeno 14
bajta.. U RIP verziji 1 (RIPv1), sa IP saobraćajem, 10 bajtova se ne koriste. U RIPv2 ti
bajtovi se koriste za druge svrhe.
- Broj deonica sa ruterima (2 bajta) - u polju je dat broj putanja koje paket mora da
pređe da bi došao do destinacije. Svaki router dodaje jednu putanju, minimalan broj je
1 a maksimalan je 16.
- Broj otkucaja (2 bajta) – u ovom polju je dato vreme (u 1/18 sekundi) koje je potrebno
da bi paket došao do određene destinacije. Treba napomenuti da putanja koja ima
najmanje deonica ne mora da bude i najbrža putanja.
3.3.7.2 OSPF
OSPF je standard koji ne pripada ni jednom proizvođaču već je kreiran od strane IETF
(Internet Engineering Task Force). Ovo je protokol prosleđivanja na osnovu stanja linka i u
mogućnosti je da održi mnogo bolju sliku cele mreže nego protokoli vektora rastojanja.
Osobine protokola zasnovanih na stanja linka su:
- koriste pakete stanja linka (LIP-link state packet) koji su posebni datagrami i određuju
imena i cene ili rastojanja do svakog susednog rutera i pridruženih mreža;
- svaka nova informacija o mreži se prosleđuje do poznatih rutera, ne samo do susednih
rutera, koristeći LIP. Na taj način svi ruteri imaju kompletniju predstavu cele mreže,
umesto da gledaju samo susedne rutere ( kako je u prosleđivanju na osnovu vektora
rastojanja).
OSPF ima i dodatne osobine:
- dodatnu hijerarhiju. OSPF dozvoljava da se globalna mreža podeli na delove. Na taj
način ruter u jednom domenu samo treba da zna kako da pošalje paket do
odgovarajućeg dela mreža;
- autentičnost potuke prosleđivanja koristeći 8-bajtnu lozinku. Ova lozinka nije
dovoljno dugačka da bi sprečila neovlašćene korisnike da prouzrokuju štetu. Lozinka
služi da bi se smanjio saobraćaj kod routera koji su loše konfigurisani. Po pravilu, loše
konfigurisani ruter obaveštava mrežu da može da dosegne bilo koji čvor, ali ta poruka
ne sadrži nikakvo zaglavlje;
- Ujednačavanje opterećenja saobraćajem. OSPF dozvoljava više putanja do istog mesta
koja imaju istu cenu, a saobraćaj je ravnomerno podeljen među njima.
Slika 3.5 pokazuje OSPF ćilije. Pojedina polja u zaglavlju imaju sledeće značenje:
3.3.7.3 EGP/BGP
Dva glavna protokola u novije vreme koji se odnose na rad među domenima su EGP I
BGP. EGP ima nekoliko ograničenja. Jedan od nedostataka je to što tretira Internet kao mrežu
sa strukturom stabla.. Struktura stabla, kao što je prikazano na slici 3.6, sastoji se od strukture
tipa “roditelji i deca” i jedinstvene okosnice. Međutim, struktura koja više odgovara Internet
strukturi je prikazana na slici 3.7.
Sa druge strane, BGP je poboljšanje EGP ( četvrta verzija BGP je poznata pod
oznakom BGP-4). Na nesreću, mnogo je složeniji od EGP, ali manje složen u odnosu na
OSPF.
BGP predpostavlja da je Internet načinjen od skupa čvorova koji su međusobno
proizvoljno povezani. Nadalje, smatra da je Internet povezan sa više AAN (Autonomously
Attached Networks), kao što je prikazano na slici 3.8. Ovo može da stvori granice oko jedne
organizacije, oko jednog Internet provajdera, itd. BGP smatra da kad paket dođe do AAN
mreže da će biti ispravno prosleđen.
BGP se razlikuje po tome što je važno naći bilo koji put kroz mrežu. Osnovni cilj je da
se dođe do cilja a ne broj delova putanje do cilja. Na taj način je nalaženje približno optimalne
putanje uspeh. AAN administrator izabere najmanje jedan čvor da bude BGP zastupnik i
jedan ili više graničnih mrežnih prolaza. Ovi mrežni prolazi jednostavno prosleđuju pakete u i
izvan AAN mreže. Granični mrežni prolazi su ruteri kroz koje paketi dolaze do AAN.
BGP zastupnik daje informaciju o dozezanju svim mrežama unutar AAN. Ta
informacija sadrži samo podatak o tome da li može da dođe do određene destinacije u AAN
mreži; on ne opisuje ni jednu drugu metriku.
BGP ažurirani paket takođe sadrži informaciju o putanjam do kojih se ne može doći.
Sadržaj BGP-4 ažuriranog paketa je:
Važno je naglasiti da BGP nije ni protokol rastojanja vektora ni protokol stanja linka
zato što koristi kompletne informacije prosleđivanju, a ne delimične.
Ostale mreže su ili kombinacija dve ili više osnovnih tipova ili su izvedene iz njih.
Tipična topologija je u obliku stabla. Ova topologija je kombinacija mreže zvezde i
magistrale, kako je to prikazano je na slici 3.10. Koncentrator služi da poveže čvorove na
mrežu.
Slika 3.10. Stablo topologija
3.4.1 Mreža u obliku zvezde
U topologiji zvezda centralni server komutira podatke u mreži. Saobraćaj između čvorova
i servera je u tom slučaju mali. Glavne prednosti ove mreže su:
- pošto je mali protok podataka od čvora ka serveru, može da se koriste parice za
povezivanje čvorova i servera;
- ako dođe do greške u jednom čvoru to neće uticati na ostale čvorove
Glavna mana ove mreže što mreža jako zavisi od centralnog servera. Ako bi centralni
server usporio, cela mreža bi se usporila, a kada bi prestao sa radom cela bi mreža prestala sa
radom.
U prstenastoj mreži čvorovi su povezani tako da čine električnu petlju. Svaki čvor
komunicira sa susednim čvorom, tako da se podaci šalju od jednog do drugog čvora dok ne
dođu do odredišta. Da bi se podaci ispravno slali, kroz mrežu kruži tzv. žeton (token). Ova
mreža je prikazana na slici 3.11. Čvor mora da uhvati žeton pre nego što počne da šalje jedan
okvir podataka. U ovoj mreži se upotrebljava kontrolni protokol koji određuje sekvencu po
kojoj čvorovi šalju okvire.
Svaki link između čvorova je tipa tačka – tačka. Ovo omogućava da se koristi bilo
koja sredina za prenos. Upredene parice omogućuju protok od 16 Mbps, ali se koriste
koaksijalni i optički kablovi zbog veće pouzdanosti i protoka. Tipična prstenasta mreža sa
žetonom (token ring) je IBM Token Ring.
Prednost kod ovih mreža je to što svi čvorovi mogu podjednako da koriste mrežu.
Nažalost ova mreža ima par mana. Jedna od glavnih mana je ta ako jedan čvor prestane sa
radom, cela mreža može da prestane sa radom.
Slika 3.11. Prstenasta mreža sa žetonom
Kao što je rečeno, upredene parice omogućavaju protok do 100 Mb/s. Koaksijalni i
optički kablovi daju veći protok i moguća su veća rastojanja. Topologija magistrale je dobar
kompromis u odnosu na druge dve toplogija jer omogućava veliki protok. Takođe, ako jedan
čvor prestane sa radom onda to ne utiče na ostale čvorove. Glavna mana ove topologije je što
je potreban protokol da bi se detektovalo ako dva čvora istovremeno koriste magistralu.
Tipična mreža sa magistralom je Ethernet 2.0.
Jasno je da saobraćaj u jednoj mreži ne može da bude konstantan svo vreme. On varira
svakog minuta, časa, dana, meseca itd. Intenzitet saobraćaja teži da bude isto iz dana u dan.
Jedan primer intenziteta saobraćaja je dat na slici 3.13. Sa slike se vidi da je vršni saobraćaj
negde oko 11 sati pre podne i takođe između 3 i 5 sati po podne. Upravljanje mrežom često
zahteva akcije vezane za održavanje mreže kao i formiranje rezervnih datoteka (backup file).
U tom slučaju može da se pokuša ujednačavanje saobraćaja formiranjem rezervnih datoteka u
vreme kada je saobraćaj mali (npr. u toku noći).
Najveći deo saobraćaja je zbog prenosa podataka sa diskova. Analiziranjem mrežnih
statistika može se odrediti kada dolazi do kritičnih trenutaka. Na osnovu te statistike, operator
mreže može da traži od nekih korisnika da promene način korišćenja mreže. Npr. operator
može da izjednači saobraćaj u mreži dozvoljavajući samo određenim korisnicima da koriste
mrežu u određeno doba dana. Uobičajeno je da se operacije koje generišu dosta saobraćaja
rade kada je opterećenje mreže minimalno /tipično noću).