Ugovori (poslovi) u međunarodnom

poslovanju
Međunarodni privredni ugovori se sa razvojem proizvodnje, transporta i stvaranjem
jakih međjunarodnih korporacija javljaju u vidu tipskih, formularnih i standardnih
ugovora. To su, najčešće, adhezioni ugovori, gdje ponuđac nudi gotovu formu ugovora
koju ponuđeni ne može da mijenja, več samo prihvati ili odbije. Međutim, kod tipskih
ugovora moguća su odstupanja od ponuđenih elemenata, tada se u standardnom ugovoru
ostavljaju odredjene praznine o kojima se ugovorne strane mogu dogovarati. Standardni
ugovori najčešće nastaju u određenoj oblasti poslovanja., pomoču njih se postiže
određena unifikacija pravila koja se javljaju u određenoj oblasti i doprinose bržem
pravnom i ekonomskom prometu.

Međunarodni tipski Ženevski privredni

ugovori
Djelo su Evropske ekonomske komisije OUN i doprinose bržem i jednostavnijem
zaključivanju ugovora. Razlikuju se od tipskih ugovora zato sto ćine popis ugovornih
klauzula koje ugovorne strane mogu da prihvate alternativno birajući jednu od njih. Ovi
ugovori se javljaju u oblasti investicione opreme, za kupoprodaju žitarica i kupoprodaju
žitarica pri prevozu u unutrašnjem riječnom saobračaju, za međunarodnu prodaju južnog
voča i uvoz čvrstih goriva, kupoprodaju trajnih potrošnih dobara, meke rezane grđje i
industrijske robe serijske proizvodnje.

Ženevski ugovori su unaprijed odštampani u vidu obrazaca. što se tiće momenta

zakljućivanja ugovora, po teoriji prihvata, koju prihvata naše pravo, ugovor je zakljućen
kada je ponudilac primio saopštenje od ponuđenog da je prihvatio ponudu. Postoje i
teorije izjave,otpreme i saznanja.

Usvajanjem Bečke konvencije od strane UN 1980. godine izbjegava se primjena

nacionalnih prava kod međunarodnih ugovora. Ona je 1988. stupila na snagu u SFRJ.

Posebni uslovi za zaključivanje ugovora u međunarodnom poslovanju - u nizu

slućajeva , kod ugovora spoljnotrgovinskog prometa roba i usluga, potrebni su posebni
uslovi za njihovo zakljućivanje, kao sto su odrđjena pismena forma, dobijanje odobrenja
od strane nadležnog organa (npr. kod kompenzacionih poslova i dugoročne proizvodne
kooperacije) ili prijavljivanje ugovora nadležnom organu (kada se radi o transferu
intelektualne svojine, prenosu znanja i iskustva).

1
 Plačanja u međunarodnom poslovanju
Instrumenti plačanja su akreditivi, doznake, platne kartice, mjenice, čekovi i drugi
bankarski i finansijski dokumenti naplativi u stranoj valuti. Zakon o deviznom poslovanju
predviđa da se devize koriste za plačanje u inostranstvu, a pod devizama se smatraju sva
potraživanja u inostranstvu koja glase na stranu valutu, kao i efektivni strani novac, osim
kovanog zlatnog novaca. Zakon o deviznom poslovanju zabranjivao je plaćanje i
naplaćivanje u devizama ili zlatu između domaćih lica, između stranih lica i između
domaćih i stranih lica u Jugoslaviji, kao i zaključivanje poslova gdje se vrijednost
ugovorene obaveze u dinarima obračunava na osnovu kursa dinara u odnosu na stranu
valutu, osim kad je Saveznim zakonom bilo drugačije predviđjeno. Pravno lice i
preduzetnik, obavezni su da izvezenu robu i izvršene usluge, kao i potraživanja po
drugim osnovama sa inostranstvom, naplate u roku od najviše 60 dana, sem u posebnim
slučajevima koje Zakon predvđja. Plačanje po tekućim transakcijama sa inostranstvom i
otplata dospjelih obaveza po kreditima, obavljaju se slobodno. Banka ovlašćena za
poslove sa inostranstvom, vrši plačanje prema inostranstvu, na osnovu naloga pravnog
lica, preduzetnika ili fizičkog lica.

Ugovor o međunarodnoj prodaji robe

To je ugovor u međunarodnom poslovanju, pravni posao na osnovu kojeg se jedna
strana (prodavac) obavezuje da drugoj ugovornoj strani (kupcu) prenese pravo svojine na
robi i da tu robu preda, a kupac se obavezuje da plati cijenu u novcu i preuzme robu.
Ugovorne strane su, po pravilu, privredni subjekti – preduzeća, društva, fizička lica koja
imaju svojstvo trgovca.

Ugovor o međunarodnoj prodaji robe je dvostrano obavezan, teretan, komutativni

ugovor. Može biti sa trenutnim ili trajnim izvršenjem obaveza. Moze biti adhezioni, na
unaprijed datom formularu ili strane mogu birati formu u kojoj ce isti da zakljuće.

Bitni elementi ugovora o međunarodnoj prodaji – to su roba (stvar) i cijena. Ova dva
elementa mora imati svaki ugovor, bilo određena, bilo odrediva. Po volji stranaka mogu
biti dodati kao bitni jos neki elementi, kao sto su rok i uslovi izvršenja, ili bilo koja druga
stavka za koju neka ugovorna strana zahtijeva da bude ispunjena da bi doslo do
zaključenja ugovora.

2
Nebitni elementi ugovora o međunarodnoj prodaji robe – to su oni elementi bez kojih
može postojati ugovor o međunarodnoj prodaji robe, npr. klauzule koje se odnose na
kvalitet robe, vrijeme i mjesto isporuke, prevoz robe, ambalažu i sl. I nebitni elementi
postaju bitni kada na njima insistira neka strana.

Dejstvo ugovora o međunarodnoj prodaji robe – ovaj ugovor ima obligaciono pravno
dejstvo, jer istim nastaju prava i obaveze ugovornih strana. Iz ugovora nastaje obaveza
prodavca da robu isporući i kupca da plati ugovorenu cijenu. Sklapanjem ugovora kupac
ne postaje odmah vlasnik robe, već povjerilac kome prodavać treba da preda stvar u
svojinu, a vlasnik postaje u momentu predaje stvari. Izuzeci su prenos skladišnice i
teretnice sa prodavca na kupca, gdje kupac postaje vlasnik dobijanjem tih papira u ruke.

Predmet ugovora o međunarodnoj prodaji robe – to je roba. Da bi ona bila predmet

ugovora trebalo bi da bude u slobodnom prometu, međutim, u nizu država postoje
ograničenja koja se tiću objekata prometa (naoružanje, vojna oprema, otrovi, droge i sl.).
roba mora da zadovoljava čovjekove potrebe, da ima upotrebnu vrijednost i vrijednost i
da može biti predmet prometa. Predmet ugovora mogu biti stvari koje su određene po
rodu ili individualno određene stvari.

Kolićina robe – mora biti predviđena ugovorom. Prodavac i kupac mogu ugovoriti
isporuku robe u kolićini koja može da bude odrediva, terminima “od…do…” ; “cirka”,
“oko”, “odprilike”, kada je dozvoljeno odstupanje od 2% - 5% od ugovorene kolićine;
vagon – 10 tona bruto; cisterna - 10000 litara neto; “en bloc” – prodaja ukupne kolićine iz
magacina… Kolićina se utvrđuje u vrijeme i na mjestu isporuke, ili ako to nije moguće,
kupac mora utvrditi kolićinu čim to bude moguće, bez odlaganja.

Kvalitet robe – predstavlja skup svojstava robe (hemijska, tehnićka, fizićka, estetska…).
U ugovoru mogu biti opisana svojstva robe ili se mogu koristiti prospekti, katalozi i
tehnička dokumentacija koja se ovjerava i čini sastavni dio ugovora. Obaveza je kupca da
odmah po isporuci ili ćim to bude moguće, utvrdi kvalitet robe. Pri međunarodnoj prodaji
kvalitet se može utvrđivati po uzorku, po standardu, sa pozivom na određene izraze
(“kakva-takva” roba – bez prebiranja; “vidjeno-odobreno”…), po specifikaciji.

Cijena robe – ekvivalent vrijednosti za kupljenu robu koju plaća kupac prodavcu. U
ugovoru cijena je određena ili odrediva. Tržišna cijena je cijena koja postoji određenog
dana na konkretnom tržistu. Berzanska cijena je ona koja postoji na određenoj berzi na
određeni dan i koja se objavljuje na listi berze. Fabrička cijena predstavlja cijenu nekog
proizvoda prema kalkulaciji proizvđjaća koji je tu robu stavio u promet (najčešće se
obračunava prema cijeni utrošenog materijala, troškova proizvodnje, cijeni radne snage,
transportnih troškova i dr.). cijena može biti i propisana od strane nadležnog organa.
Cijena iz zaključenog ugovora može se izuzetno menjati u slucaju promenjenih okolnosti.

3
 Kupac plača cijenu samo za neto težinu, a ambalažu plaća jedino ako je u pitanju neka
posebno vrijedna ambalaža na kojoj je kupac insistirao, a inaće nije uobičajena. Obračun
cijene vrši se fakturom ili računom koju ispostavlja prodavac i predaje kupcu za
isporučenu robu. Na osnovu nje kupac isplačuje kupovnu cijenu. Ona sadrži oznaku
mjesta plaćanja, rok plaćanja, raćun prodavca, kamate, ugovornu kaznu, troškove
transporta i pregleda robe, rabate i druga snizenja. Faktura se dostavlja pri isporuci robe
ili kasnije, a može joj prethoditi profaktura koja kupcu sluzi da plati cijenu i pribavi
upotrebne dozvole.

Zakljućenje ugovora o međunarodnoj prodaji robe

 Forma ugovora –iako su neformalni, u pojedinim slućajevima se propisima može

predvidjeti obavezna pismena forma ili obje strane se mogu sporazumjeti da ona bude
obavezna.
 Trenutak zaključenja ugovora o međunarodnoj prodaji – ako su obje strane
prisutne, ugovor se smatra zakljućenim u momentu kada obje strane postignu
saglasnost o bitnim elementima ugovora, tj. kada ponuđeni prihvati ponudu. Ako nisu
prisutne obje strane, smatra se zakljućenim kada ponudilac primi izjavu ponuđaća da
ponudu prihvata u cjelosti.

 Mjesto zaključenja ugovora – ako su strane prisutne, onda je to mjesto gdje su strane
postigle saglasnost o sklapanju ugovora. U suprotnom, mjestom sklapanja ugovora
smatra se mjesto gdje prodavac ima poslovno sjedište, a ako ih ima više, mjesto iz
kojeg je poslao ponudu.

 Naćin zakljčcenja ugovora – ponuda i prihvatanje ponude mogu se izvršiti lićnim

putem, putem punomočnika, telefonom, faksom…

Obaveze prodavca

 Zakonske obaveze prodavca – odnose se na isporuku robe; rok isporuke; mjesto

isporuke i način isporuke.
 Obaveze prodavca za fizička svojstva – prodavac ima obavezu da kupcu garantuje da
roba posjeduje ugovorena ili uobičajena svojstva.

 Garancija za pravna svojstva – prodavac mora omogučiti kupcu nesmetano

koriščenje robe i zaštititi ga od pravnog uznemiravanja trečih lica – evikcije.

 Obaveza prijema kupovne cijene – ima obavezu da primi isplatu u vrijeme i u mjestu
i na naćin određen ugovorom, propisima i trgovinskim obićajima.

 Ostale obaveze prodavca – on može preuzeti i druge obaveze koje se odnose na

ambalažu, čuvanje robe, osiguranje, predaju odredjenih dokumenata i sl.

4
 Obaveze kupca

 Zakonske obaveze kupca – kao uvoznik, kupac je dužan da pribavi odgovarajuće

dozvole o uvozu.
 Obaveza plačanja kupovne cijene – kupac je obavezan da plati kupovnu cijenu u
vrijeme kada je to ugovorom predviđeno i na naćin na koji je predviđeno. Kupac ima
obavezu da primi robu koju mu isporućuje prodavac i pri tome utvrdi da li su kolićina
i kvalitet saglasni ugovoru.

Posljedice neispunjenja prodavčevih obaveza

 Docnja prodavca sa isporukom robe – u tom slučaju kupac može da zahtijeva

ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog kašnjenja; može odustati od ugovora i tražiti
naknadu štete; može izvršiti kupovinu radi pokrića, tj. kupiti robu od trečeg lica i
tražiti naknadu štete, s tim što mora prethodno obavijestiti prodavca koji je u docnji o
namjeravanoj kupovini.
 Docnja prodavca sa prijemom kupovne cijene – nastupa kada prodavac bez
opravdanih razloga odbije da primi isplatu cijene. Tada je on u povjerilaćkoj docnji i
kupac tada može da traži naknadu štete; da deponuje iznos kupovne cijene kod suda
na trošak i rizik prodavca; da obustavi plačanje ugovorne kamate na svoju novćanu
obavezu dok se prodavac nalazi u docnji.

 Neispunjenje prodavćeve obaveze u pogledu kolićine robe – kada kupac to utvrdi i

prodavcu stavi do znanja, dolazi do odgovornosti prodavca zbog neurednog
izvršavanja obaveze isporuke robe. Kupac je dužan da primi manju kolićinu od
ugovorene i plaća kupovnu cijenu samo za dio koji je primio. Ako je isporućena veca
kolićina, kupac može odbiti da primi višak robe, sem kada je odstupanje u
dozvoljenim granicama. Može i primiti višak robe i obraćunati ga po ugovorenoj
cijeni. Ako je isporućena neka druga roba, a ne ona koja je predmet ugovora, kupac
ima pravo da odbije prijem robe.

 Neispunjenje prodavćeve obaveze u pogledu kvaliteta robe – prodavac odgovara za

sve mane na robi koje su nastale u trenutku prelaska rizika sa prodavca na kupca, kao
i nakon prelaska, ako su posljedica nekog uzroka koji je postojao prije prelaska.
Kupac je u obavezi da blagovremeno i uredno ustanovi mane robe i o tome obavijesti
prodavca. On tada ima mogućnost da odustane od ugovora, vrati robu i od prodavca
traži naknadu štete zbog neispunjenja ugovora; da vrati robu i zahtijeva ispunjenje
ugovora, kao i naknadu štete zbog neurednog ispunjenja; da zahtijeva bonifikaciju, tj.
smanjenje cijene i naknadu štete zbog neurednog ispunjenja; da zahtijeva otklanjanje
otklonjivih mana u primjerenom roku, uz naknadu štete. Prodavac neće odgovarati za

5
 mane ako je u ugovoru postojala klauzula “kakva-takva”, “viđeno-odobreno” i sl.,
sem ako se nije radilo o obmani prodavca. Ukoliko je primljena roba boljeg kvaliteta
od ugovorenog ili uobićajenog, kupac mora da primi robu, ali nije dužan da plati
cijenu veću od ugovorene.

 Neispunjenje prodavćeve obaveze u pogledu pravne zaštite – kupac je dužan da

prodavca obavijesti o pravnom uznemiravanju od strane trečih lica, u suprotnom
prodavac nije odgovoran za štetu od evikcije. Međutim, ako prodavac ne uspije da
zaštiti kupca koji ga je uredno obavijestio, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati
povraćaj cijene, njeno srazmjerno sniženje i naknadu štete.
 Neispunjenje ostalih prodavčevih obaveza – on je odgovoran i u slućaju da ne preda
potrebna dokumenta, fakture i druge isprave, ako ne osigura robu a po ugovoru je to
bilo predviđeno itd.

Posljedice neispunjenja kupčevih obaveza

 Docnja kupca sa plaćanjem kupovne cijene – tada je on u dužničkoj docnji. Ako je

kupac robu primio, prodavac moze tražiti samo plačanje kupovne cijene i naknadu
štete zbog kašnjenja, kao i plaćanje zatezne kamate. Ako kupac jos uvek nije primio
robu, prodavac može odustati od ugovora i tražiti naknadu štete; može tražiti isplatu
ugovorene cijene i naknadu štete; može izvršiti prodaju trečem licu radi obezbjeđenja
i tražiti od kupca koji je u docnji razliku između ugovorene i postignute cijene, kao i
naknadu štete, s tim što kupca mora obavijestiti o namjeravanoj prodaji.
 Docnja kupca sa prijemom robe – nastupa kad kupac bez opravdanih razloga odbije
da primi isporućenu robu ili ne preduzme potrebne radnje kako bi prodavcu omogućio
da izvrsi isporuku. Tada prodavac može da zahtijeva ispunjenje ugovora i naknadu
štete; da odustane od ugovora i traži naknadu štete; da izvrši prodaju radi
obezbjeđenja i traži naknadu štete; da deponuje robu u javno skladište o trošku i na
rizik kupca.

 Neispunjenje ostalih obaveza kupca – on je odgovoran i kada ne postavi

blagovremeno sredstvo radi utovara robe, kad ne pruži prodavcu garancije da ce
platiti cijenu, a ugovorom je bio obavezan da to ućini itd.

Prelaz svojine i rizika kod ugovora o međunarodnoj prodaji robe

Ugovorne strane same ugovorom regulišu ta pitanja, ali ako to ne urade, primjenjuju se
sljedeća pravila: rizik prelazi na kupca u momentu kada on robu primi; ako zadocni sa
prijemom, rizik prelazi na kupca u momentu njegovog zadocnjenja; troškove prevoza do
mjesta opredjeljenja snosi prodavac, a odatle kupac.

6
 Transportne klauzule – to su posebni trgovački termini koji regulišu niz pitanja koja
se odnose na ugovor o mđjunarodnoj prodaji robe i prevozu robe. Njima se regulišu
pitanja mjesta isporuke, prelaska rizika, plačanja prevoznine i drugih troškova
prevoza, pitanja osiguranja i sl. Naćinila ih je Međunarodna trgovinska komora u
Parizu 1936., ali su dopunjavane u više navrata. Objavljene su pod nazivom
INCOTERMS (International Comertial Terms). Sve klauzule imaju dispozitivan
karakter, jer strane slobodno ugovaraju njihovu primjenu. Njihova osnovna svrha je
da

ugovorne strane što jasnije predvide svoje obaveze. Ukoliko u ugovoru postoje
posebne odredbe izmedju stranaka, iste dolaze ispred pravila INCOTERMS-a.

 Revizija pravila INCOTERMS-a iz 1990. – izvršeno je grupisanje odredbi i

odrednica koje se javljaju u međunarodnim trgovačkim odnosima u 4 grupacije:
1) Stavljanje robe na raspolaganje kupcu u prostorijama prodavca – odredbe pod
grupom E., npr. klauzula EXW franko fabrika – naznaćeno mjesto…

2) Druga grupa odredbi F, gde je prodavac u obavezi da robu isporući vozaru

kojeg je odredio kupac, npr. FCA – franko prevoznik, oznaćeno mjesto…;
FAS – franko uz bok broda; FOB – franko brod.

3) Odredbe C, po kojima je prodavac dužan da ugovori prevoz, ali bez

preuzimanja rizika od gubljenja i ostečenja robe.

4) Odredbe D, po kojima je prodavac dužan da snosi sve troškove i rizike koji se

odnose na dopremu robe u određenu državu, odnosno zemlju destinacije, npr.
DAF – isporućeno granica, DEQ – isporućeno franko obala, DDU –
isporućeno i necarinjeno, DDP – isporućeno i ocarinjeno…

Posebni oblici ugovora o međunarodnoj prodaji robe prema predmetu ugovora

 Međunarodna prodaja investicione opreme – ovde prodavac često na sebe preuzima

obavezu da robu montira, pusti u probni rad, vrši nadzor za vrijeme probnog rada i
obućava osoblje kupca za korišćenje opreme. Ovi se ugovori zakljućuju u pisanoj
formi, jer se radi o velikim vrednostima predmeta ugovora.

Međunarodna licitacija ima za cilj da omogući investitoru da dođe do najpovoljnijeg

izvođača (ponuđaća), dakle tu se kao učesnici javljaju investitor, izvođać radova i
projektant koji radi za investitora.

7
 Na osnovu ugovora o izvođenju investicionih radova u inostranstvu, izvođać se
obavezuje da ce investitoru izgraditi građevinski objekat ili izvršiti radove na već
postojećem, a ovaj se obavezuje da će mu platiti ugovorenu cijenu. Ugovorom se
detaljno utvrđuju pripremni i završni radovi. Obaveza izvođaća je da u skladu sa
investiciono-tehničkom dokumentacijom izgradi objekat i preda ga investitoru, a
obaveza ovog je da obezbjedi tehnićku dokumentaciju, dobije odobrenje za gradnju,
obezbjedi finansijska sredstva i sl.

 Međunarodni ugovor o prodaji transportnih sredstava – i ovdje postoje posebna

pravila, jer se radi o skupim transportnim sredstvima, a i zato što se u nekim
zemljama avioni i brodovi smatraju nepokretnostima i na određeni naćin se
evidentiraju. Vrlo često je kod ovih ugovora predviđen odredjeni garantni rok, u
kome je prodavac dužan da otklanja nedostatke.

Posebni oblici ugovora o međunarodnoj prodaji robe prema sadržini ugovora

 Fiksna prodaja – obaveze kupca i prodavca (plačanje cijene i isporuka robe) moraju
se izvršiti u tačno određenom roku ili na taćno predviđeni dan ili se ugovor
automatski raskida.
 Prodaja na kredit – prodavac kupcu isporućuje robu, a ovaj će isplatiti kupovnu
cijenu poslije određenog roka. Kupac postaje vlasnih robe odmah, a ako bi cijenu
isplatio poslije proteka roka, prodavac može tražiti naknadu štete. Postoje zemlje gdje
kupac postaje vlasnik tek kada isplati cijenu u cjelini, tako da u tom slućaju može se
tražiti povraćaj stvari ako kupac ne plati cijenu kako je dogovoreno.

 Prenumeraciona prodaja – kupac se obavezuje da unapred plati kupovnu cijenu, bilo

u ratama ili odjednom, i tek tada slijedi isporuka robe. Ovakav ugovor se zakljućuje
kada prodavac nije siguran u solventnost kupca ili nema dovoljno sredstava za
proizvodnju.

 Prodaja po uzorku – ovde se zahtjeva da isporućena roba odgovara uzorku na osnovu

kojeg je ugovor zakljućen. Uzorak se najčešće pečati i potpisuje od strane ugovornih
strana i trećeg lica, kako bi se izbjegle zloupotrebe.

8
 Prodaja na probu – roba se daje kupcu na probu, i on je u obavezi da je isprobava sa
pažnjom dobrog privrednika i da u ugovorenom ili uobićajenom roku obavjesti
prodavca da je zadovoljan robom ili da je vrati ukoliko je nezadovoljan.

 Specifikaciona prodaja – pri zaključenju ugovora odredjuju se vrsta, kolićina i

osnovna cijena robe, a pitanje kvaliteta se određuje kasnije, putem specifikacije koju
kupac dostavlja prodavcu. Isporućena roba mora u svemu odgovarati specifikaciji.
Ako kupac ne dostavi specifikaciju, prodavac je može saćiniti sam i ponuditi kupcu ili
može raskinuti ugovor.

 Prodaja sa pravom ponovnog otkupa – prodavac zadržava pravo da u određenom

roku stvar ponovo otkupi i vrati kupcu kupovnu cijenu uz obavezu plaćanja nužnih
troškova u vezi sa robom.

 Ugovor o sukcesivnoj isporuci – prodavac se obavezuje da če kupcu sukcesivno

isporućivati robu u određenim kolićinama i u određenom vremenskom periodu, a
kupac da će cijenu plačati sukcesivno.

Ugovor o međunarodnom trgovinskom

posredovanju
 Pojam - To je ugovor koji se medjunarodni trgovinski posrednik obavezuje da će
drugu ugovornu stranu, svog nalogodavca, komitenta, dovesti u vezu sa nekim trećim
licem, po pravilu iz zemlje u kojoj nije sjedište nalogodavca, u cilju zakljućenja
nekog privrednog ugovora iz oblasti spoljnotrgovinskog prometa roba ili usluga, a
nalogodavac se obavezuje da će posredniku platiti proviziju. Nalogodavac može
opozvati nalog za posredovanje i nije u obavezi da pregovara sa trećim licima koje je
našao posrednik, niti da sa njima sklopi ugovor pod uslovima koje je saopštio
posredniku, ali odgovara za štetu posredniku ako je postupio protivno savjesnosti i
poštenju.
 Vrste posredovanja - Međunarodnim posredovanjem u užem smislu smatra se posao
međunarodnog mesetarenja, tj. dovođenje u vezu dva lica u cilju zakljućenja nekog
međunarodnog privrednog ugovora. Međutim, u širem smislu, pod međunarodno
posredovanje spadaju i poslovi uvoza radi ponovnog izvoza, bilo u neizmjenjenom ili
promjenjenom stanju; uvoz robe iz inostranstva i izvoz iste kolićine druge robe iz
istog tarifnog broja; kupovina robe u inostranstvu i njena neposredna prodaja u
inostranstvu itd.

9
 Međunarodno posredovanje može biti: trgovinsko posredovanje pri obavljanju
poslova kupovine i prodaje roba, vršenju usluga, transporta i sl., kao i berzansko
posredovanje na berzi.

Poslove međunarodnog trgovinskog posredovanja možemo svrstati u tri grupe:

1) Obavljanje u ime i za raćun firme poslova koji prethode zakljućivanju ugovora,

kao sto su prikupljanje podataka o stanju na tržistu, ispitivanje ponude i tražnje i
kretanja cijena i sl.
2) Dovđjenje u vezu inostrane firme sa domaćom privrednom organizacijom radi
zaključenja međunarodnog ugovora, pri čemu posrednik ne zastupa ni jednu
stranu, niti zaključuje ugovore.

3) Poslovi koji se odnose na izvršenje ugovora, dakle poslovi oko posredovanja,

rezervisanja transportnih sredstava, carinjenja i sl., s tim što nije dužan da vodi
raćuna o tome da li ugovorne strane ispunjavaju svoje obaveze.

 Zakljućenje ugovora o međjunarodnom posredovanju – kao ugovorne strane

pojavljuju se spoljnotrgovinski posrednik (mesetar) i njegov nalogodavac (komitent).
Međunarodnim posrednićkim poslovima, po pravilu, se bave spoljnotrgovinska
posrednićka preduzeća i društva, kao i trgovinske agencije. Ugovor je neformalan i
može se zakljućiti u bilo kojoj formi: usmeno, pismeno, telefonom… On je i dvostano
obavezan i teretan.
 Obaveze međunarodnog posrednika – on je obavezan da postupa sa pažnjom dobrog
privrednika; da vodi posrednićki dnevnik i izda posrednićki list; da izda zakljućnicu,
kao dokaz o zaključenom poslu; da ćuva poslovnu tajnu; da daje potrebna
obavještenja nalogodavcu; da ćuva dokaze koji su od interesa za ugovorne strane, sve
dok one ne izvrše svoje obaveze.

 Obaveze nalogodavca – plaćanje naknade (provizije) za ućinjenu uslugu; naknada

troškova koji su ugovoreni.

Ugovor o međunarodnom trgovinskom

zastupanju – agenturi
10
 Pojam – ovim ugovorom zastupnik (agent) se obavezuje da će u ime i za račun
nalogodavca zakljućiti jedan ili više međunarodnih privrednih ugovora, a
nalogodavac se obavezuje da mu za svaki zakljućeni ugovor isplati proviziju.
Nalogodavac može na istom podrućju imati više zastupnika, ali zastupnik ne može,
bez pristanka nalogodavca, na istom podrućju i za istu vstu poslova raditi za još
nekog nalogodavca.
 Razlike izmđu ugovora o međunarodnom posredovanju i medjunarodnom
trgovinskom zastupništvu – posrednik se bavi samo posredovanjem, a zastupnik je
ovlašten i da zaključuje ugovore; posrednik ugovore zaključuje u svoje ime i za svoj
raćun, a zastupnik u ime i za raćun nalogodavca; veza između zastupnika i
nalogodavca je trajnija, dok se veza posrednika i nalogodavca završava dovođenjem
nalogodavca u vezu sa trećim licem.

 Vrste zastupnistva

1) Unutrašnje i međunarodno zastupanje

2) Opšte (generalno) i specijalno (posebno) – zavisno od toga da li je zastupnik

ovlašten da trajno zakljućuje sve ili određene ugovore za nalogodavca na
teritoriji neke države ili da obavi određeni pravni posao (ili nekoliko tačno
određenih poslova) za nalogodavca.

3) Obično i del credere međunarodno zastupanje – kod običnog zastupanja

odgovornost zastupnika je blaža, jer odgovara sa savjestan i strućni izbor

trećeg lica, ali ne i za njegov rad, dok del credere zastupnik garantuje za rad
trećeg lica i dužan je da nalogodavcu nadoknadi štetu zbog neizvršavanja
obaveza trećeg lica.

4) Prema području obavljanja djelatnosti – mjesno (u jednom mjestu); oblasno (u

jednom širem području); generalno(u jednoj ili više država).
5) Prema obimu ovlaštenja – posebno (odnosi se samo na određene pravne
poslove) i opšte (odnosi se na sve poslove).

6) Prema načinu obavljanja djelatnosti – stalna, putujuća i kombinovana

zastupništva.

 Zastupanje inostranih firmi u SRJ – zastupanjem stranih lica smatra se obavljanje u

ime i za račun stranih lica poslova koji prethode zaključivanju ugovora o kupovini i
prodaji robe ili pružanju usluga, zakljućivanje tih ugovora i poslova koji se odnose na
njihovo izvršavanje. Preduzeče koje je generalni zastupnik obavezno je da obezbjedi
potrošni materijal, servis, pribor i rezervne dijelove za održavanje uvezene opreme i

11
 trajnih dobara, u roku od najmanje tri godine od uvoza. Usluge servisiranja može
povjeriti i drugom preduzeću, pravnom licu ili privredniku, ako je upisan u sudski
registar kod nadležnog organa.

 Zaključivanje ugovora o međunarodnom trgovinskom zastupanju – ovaj ugovor je

dvostrano obavezan i teretan posao, obje strane imaju prava i obaveze. Zaključuje se
u pisanoj formi i evidentira kod nadležnog organa.

 Obaveze i prava zastupnika – on ima obavezu da zakljući jedan ili više ugovora za
račun i u ime nalogodavca, sa trećim licima; da se pridržava uputstava koje mu je dao
nalogodavac; da čuva njegove interese; da ga obavještava o svemu što je od značaja
za konkretni posao; da čuva poslovne tajne; da ga zastupa samo na određenoj
teritoriji; da vodi knjige; da izdaje zaključnice pri sklapanju ugovora sa trećim licem;
da izvrsi obraćun sa nalogodavcem, najčešće kvartalno; da drži konsignaciono
skladište i obavlja servis. Zastupnik ima pravo na proviziju; na naknadu troškova; na
avans i na zadržavanje uzoraka, modela i sl.

 Obaveze nalogodavca – on ima obavezu da na raspolaganje zastupniku stavi

dokumentaciju i potreban materijal, neophodan za obavljanje posla; da obavjesti
zastupnika da li prihvata ili odbija zaključenje ugovora pripremljenog od strane
zastupnika;da plati proviziju zastupniku; da plati zastupniku troškove koje je ovaj
napravio u korist nalogodavca ili po njegovom nalogu.

 Prestanak ugovora – ugovor na određeno vrijeme prestaje istekom tog vremena.

Ugovor na neodređeno vrijeme može biti raskinut krajem svakog tromjesećja i može
biti raskinut i bez otkaznog roka ako za to postoji opravdan razlog, o čemu odlučuje
sud.

 Zalozno pravo – zastupnik ima pravo zaloge na svotama koje je naplatio za

nalogodavca, u cilju obezbeđenja naplate svojih dospjelih potraživanja nastalih u vezi
sa ugovorom o zastupanju.

 Posebni ugovori o prodaji strane robe sa konsignacionog skladišta

1) Ugovor o prodaji robe sa konsignacionog skladišta - ugovor se zaključuje na
rok koji ne može biti kraći od godinu dana, mora da sadrži, pored ostalih
elemenata koje mora sadžati svaki ugovor o zastupanju, i vrijednost robe,
troškove transporta, osiguranja, skladištenja i održavanja konsignacije.
Prodaja se obračunava i plaća u stranoj valuti.

2) Ugovori o pružanju usluga za održavanje uvezene opreme i trajnih dobara za

lićnu potrošnju – ovaj ugovor, pored ostalih obaveznih elemenata, mora da

12
 sadrži i: obavezu snadbijevanja servisa rezervnim dijelovima; obavezu stranog
lica da opremi servis specijalnim alatima i mašinama.

Komisioni posao u međunarodnom

poslovanju

 Pojam ugovora – to je ugovor kojim se komisionar obavezuje da u svoje ime, a za

raćun komitenta, obavi jedan ili više poslova, a komitent se obavezuje da će
komisionaru za to platiti određenu naknadu – proviziju. Predmet ugovora može biti
prodaja i kupovina robe, investicija, hartija od vrednosti, prevoz, osiguranje i sl.
Prednosti za komitenta: može nabavljati robu direktno od velikih proizvođaća i pri
tome plačati manju cijenu, može stupiti u odnos sa preduzečima sa kojima ne želi da
posluje javno, može doći do dijela kupovne cijene i prije nego što se roba proda.
 Vrste ugovora o komisionu

1) prodajni komision, gde komisionar preuzima na sebe obavezu da nastoji da

robu komitenta proda trećem licu;

2) kupovni komision, gde se komisionar obavezuje da kupi određenu robu za

račun komitenta;

3) komision u međunarodnom transportu, gde se komisionar obavezuje da u

svoje ime a za raćun komitenta zakljući ugovor o međunarodnom prevozu
robe sa vozarom (vremenom se ova vrsta komisiona razvila u ugovor o
međunarodnoj spediciji);

4) Komision sa klauzulom “star del credere”, gde se komisionar obavezuje da

zaključi ugovor sa trečim licem i da garantuje da ce ono ispuniti obaveze iz
ugovora.

 Zaključenje ugovora – može se zakljućivati u bilo kojoj formi, ali je to najčešće

pisana forma. Ugovorne strane su komisionar i komitent. Predmet ugovora je prodaja
robe, hartija od vrijednosti, pojedini bankarski poslovi, berzanski poslovi, zaključenje
ugovora o prevozu itd. U komisionom poslu postoje tri faze:

13
 1) Komisionar zaključuje ugovor o komisionu sa komitentom, koji mu daje
nalog da obavi određeni posao;

2) Komisionar zakljućuje ugovor sa trećim licem;

3) Obraćun između komitenta i komisionara, gde komisionar prenosi ekonomsku

dobit na komitenta.

 Obaveze komisionara – izvršavanje komitentovih naloga; zaključenje ugovora sa

trečim licima; zaštita komitentovih interesa; obavještavanje komitenta o važnim
pitanjima vezanim za izvršenje naloga; čuvanje poslovne tajne; vođenje knjiga;
obraćun sa komitentom.

 Prava komisionara – pravo na proviziju; pravo na naknadu troškova.

 Obaveze komitenta – plačanje provizije; plačanje naknade troškova.

 Založno pravo komisionara i odnosi sa trećim licima – on ima pravo zaloge na

stvarima koje su predmet ugovora o komisionu i pravo da iz vrijednosti tih stvari
naplati svoja potraživanja, prije ostalih komitentovih povjerilaca. Komitent ima pravo
da zahtijeva ispunjenje potraživanja iz posla koji je komisionar zakljućio za njegov
račun sa trečim licem, kada mu ih komisionar ustupi.

 Samostalno istupanje komisiona – u nekim slučajevima komisionar ima pravo da

sam kupi robu od komitenta ili mu proda svoju, pri čemu komitent mora sa tim biti
upoznat i saglasan. Komisionaru pripada tada pravo na proviziju, bez obzira na
njegovo samostalno istupanje.

Ugovor o međunarodnom uskladištenju

robe
 Pojam ugovora – to je ugovor o trgovinskim uslugama, kojim se skladištar obavezuje
da primi i čuva određenu robu i preduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njenog
očuvanja u određenom stanju i da je na zahtijev ostavioca ili drugog ovlaštenog lica
preda, a ostvarioc se obavezuje da za to plati određenu naknadu.

14
 Ugovor o međunarodnom prevozu

 Pojam – ovim ugovorom se međunarodni prevozilac obavezuje da na određeno

mjesto preveze neko lice ili stvar, a putnik tj. pošiljilac se obavezuje da za to isplati
određenu nadoknadu.
 Obaveza prevozioca – on je dužan da redovno i uredno održava objavljenu liniju i na
prevoz primi svako lice i svaku stvar kada ispunjavaju uslove koji su određeni u
objavljenim opštim uslovima.

 Odustajanje od ugovora – pošiljilac, odnosno putnik, može odustati od ugovora o

prevozu prije započetog izvršenja, ali je dužan da nadoknadi štetu prevoziocu. Može
odustati od ugovora i kada prevozilac kasni toliko da on više nema interes za
ugovoreni prevoz.

 Visina naknade za prevoz – ne može biti ugovorena u iznosu večem od onog koji je
određen tarifom ili drugim objavljenim aktom.

Ugovor o međunarodnom prevozu stvari

 Predaja stvari – međunarodni prevozilac obavezan je da robu koju je primio preda na

određeno mjesto posiljiocu ili određenom licu (primaocu). Pošiljilac je obavezan da
vozara obavijesti o vrsti pošiljke, sadržini, količini, metu gde treba da bude
prevezena, imenu i adresi primaoca, svom imenu i adresi. Ako se radi o pošiljci u
kojoj se nalaze dragocjenosti, HOV i sl., pošiljilac mora obavijestiti prevozioca o
tome na vrijeme, da bi se preduzele odgovarajuče potrebne mjere.
 Međunarodni tovarni list - ugovarači se mogu sporazumijeti da se naćini tovarni list,
koji sadrži ime i adresu pošiljaoca i prevozioca, vrstu, sadržaj i kolićinu pošiljke,
mjesto opredjeljenja, izvor naknade za prevoz ili zabilješku da je plačena unaprijed.
On ne predstavlja ugovor o prevozu.

15
 Odnosi pošiljaoca i prevozioca

1) Pakovanje – pošiljalac je u obavezi da stvari upakuje na uobićajeni način kako

ne bi došlo do štete.
2) Naknada za prevoz i troškovi u vezi sa njim - kada u tovarnom listu nije
navedeno da posiljalac plača naknadu za prevoz, onda ih plača primalac.

3) Raspolaganje pošiljkom – pošiljalac ima pravo da raspolaže pošiljkom i

mijenja naloge sadržane u ugovoru, da traži da mu se pošiljka vrati ili preda
drugom vozaru. To pravo prestaje kada pošiljka stigne u mjesto opredeljenja.

4) Određivanje međunarodnog prevoznog puta – prevozilac je u obavezi da

izvrši prevoz ugovorenim putem, a ako nije ugovoren, onda putem koji
najviše odgovara interesima pošiljaoca.

5) Postupanje kada pošiljka ne može da bude predata – može se desiti da

primalac ne može da bude obaviješten o prispjeću pošiljke, da ne isplati
naknadu prevoziocu ili da odbije prijem robe. Prevozilac je obavezan da o
tome obavijesti pošiljaoca i od njega zahtijeva uputstva, a ako ovaj ništa ne
preduzme, prevozilac ima pravo da robu proda, od postignute cijene naplati
svoje potraživanje, a ostatak sume položi kod suda.

 Odnosi prevozioca i primaoca

1) Obaviještenje o prispjeću pošiljke – prevozilac je obavezan da primaoca bez

odlaganja obavijesti o prispjeću pošiljke.

2) Pravo primaoca da zahtijeva predaju pošiljke.

3) Obaveza isplata naknade za međunarodni prevoz.

 Odgovornost prevozioca za gubitak, oštečenje ili zadocnjenje pošiljke

1) Gubitak ili oštečenje – prevoznik je odgovoran za gubitak ili oštečenje koji se
dogode od preuzimanja do predaje robe, osim u slućaju kada je to
prouzrokovano svojstvima posilje ili spoljnim uzrocima koji se nisu mogli
predvidjeti niti izbjeći. Visina naknade se utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti
pošiljke u vrijeme predaje, osim ako nije drugaćije dogovoreno. U slućaju
gubitka ili oštečenja neke skupocijene stvari, prevozilac je dužan da
nadoknadi štetu samo ako je bio obaviješten o njenoj vrijednosti.

16
 2) Preuzimanje robe bez prigovora – odgovornost prevozioca prestaje kada
primalac preuzme pošiljku bez prigovora, osim kada se radi o oštečenjima
koja nisu mogla biti opažena u času predaje, tada primalac mora obavijestiti
prevoznika odmah po otkrivanju ili najkasnije u roku od 8 dana od
preuzimanja stvari.

3) Odgovornost prevozioca za zadocnjenje – prevozilac je odgovoran za

zadocnjenje, osim kada je u pitanju viša sila.

 Pravo zaloge – prevozilac ima pravo zaloge na stvarima koje su mu predate radi
prevoza, dok njima raspolaže, a radi obezbjeđenja naplate naknade za prevoz.

Ugovor o međunarodnom prevozu robe

željeznicom

 Pojam ugovora – ugovor na osnovu kojeg se žaljeznica obavezuje da robu, koju je

predao pošiljalac, preveze iz otpremne stanice u uputnu stanicu i preda je primaocu,
dok se pošiljalac obavezuje da za to plati određenu nadoknadu. Ugovor je zaključen
kada primalac primi na prevoz stvari sa tovarnim listom, a prijem se potvrđuje
stavljanjem datuma i žiga otpremne stanice na međunarodni tovarni list.
 Vrste ugovora o prevozu robe željeznicom – mogu se podijeliti na ugovore u
unutrašnjem i mađunarodnom željezničkom prevozu; ugovore o sporovozu i
brzovozu; o prevozu kolske (vagonske) i komadne (dencane) pošiljke.

 Elementi ugovora – bitni elementi ugovora su ugovorne strane, predmet ugovora i

cijena prevoza.

 Obaveze željeznice

1) Prijem robe – obavezna je da primi svku robu bez obzira na pošiljaoca.

17
 2) Ustanovljenje težine i broja komada pošiljke.

3) Naćin međunarodnog prevoza i prevozni put – željeznica je u obavezi da

prevoz izvrši otvorenim ili zatvorenim kolima, zavisno od želje pošiljaoca.
Kod brzovozne pošiljke pošiljalac sam odrđjuje put, a kod sporovozne ga
određuje željeznica, a vozarinu obračunava po onom prevoznom putu koji je
najpovoljniji za pošiljaoca.

4) Rokovi prevoza – otpravni rok je vrijeme potrebno željeznici da robu pripremi

za prevoz, a prevozni rok vrijeme potrebno za stvarni prevoz.

5) Obaveze utvrđivanja gubitka ili oštečenja robe

LITERATURA
1. Poslovno pravo; dr. Dragutin Mirović

2. Trgovačko pravo-ugovori; Gorenc V.

3. Internet I druga informaciona sredstva

18