Geografski informacijski sustav

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Geografski informacijski sustav (GIS) je sustav za upravljanje prostornim podacima i

osobinama pridruženih njima. U najstrožem smislu to je računalni sustav sposoban za
integriranje, spremanje, uređivanje, analiziranje i prikazivanje geografskih informacija. U
općenitijem smislu GIS je oruđe "pametne karte" koje dopušta korisnicima stvaranje interaktivnih
upitnika (istraživanja koja stvara korisnik), analiziranje prostornih informacija i uređivanje
podataka.

Tehnologija geografskog informacijskog sustava može se koristiti za znanstvena istraživanja,

upravljanje resursima, imovinsko upravljanje, planiranje razvoja, kartografiju i planiranje puta.
GIS bi na primjer mogao dopuštati planerima u slučaju opasnosti da lako izračunaju vrijeme
potrebno za odgovor u slučaju prirodne katastrofe ili bi se pak mogao koristiti za pronalaženje
močvara koje trebaju zaštitu od onečišćenja.

Sadržaj
[sakrij]
 1 Povijest razvoja
 2 Tehnike korištene u GIS-u
o 2.1 Srodne informacije iz više izvora

o 2.2 Prikaz podataka

o 2.3 Snimanje podataka

o 2.4 Rukovanje podacima

o 2.5 Projekcije, koordinatni sustav i registracija

o 2.6 Prostorna analiza GIS-om

 2.6.1 Modeliranje podataka

 2.6.2 Topološko modeliranje
 2.6.3 Mreže
 2.6.4 Kartografsko modeliranje
 2.6.5 Vektorsko preklapanje
 2.6.6 Prostorna statistika
  2.6.7 GeoKodiranje
 2.6.8 Obrnuto geokodiranje
o 2.7 Izlazni podaci i kartografija

o 2.8 Tehnike grafičkog prikaza

 3 GIS softver
 4 Budućnost GIS-a
o 4.1 OGC standardi

o 4.2 Globalne promjene i program klimatske povijesti

o 4.3 Dodavanje vremenske dimenzije

 5 Više informacija

 6 Izvori

Povijest razvoja [uredi]

Spiljski crtež iz Lascauxa

Još prije oko 15.500[1] godina na zidovima u špiljama blizu Lascauxa u Francuskoj kromanjonski
lovci su nacrtali slike životinja koje su ulovili[2]. Pridružene životinjskim crtežima su i staze za
koje se pretpostavlja da prikazuju migracijske putove. Ti rani zapisi slijedili su dvoelementnu
strukturu modernog geografskog informacijskog sustava: slikovna datoteka povezana je s
atributnom bazom podataka[3].

U 18. stoljeću provele su se suvremene geodetske tehnike za topografsko kartiranje uz ranije

verzije tematskog kartiranja, npr. za znanstvene podatke ili podatke popisa stanovništva.

Rano 20. stoljeće doživjelo je razvoj "fotografske litografije" u kojoj su karte bile odvojene u
slojeve. Razvoj računalnog hardvera potaknutog istraživanjem nuklearnog oružja vodio je
primjenama računalnog "kartiranja" opće namjene u ranim 1960-im.
Godine 1967. razvoj prvog pravog svjetskog operacijskog GIS-a u Ottawi, Ontario potaknulo je
federalno Ministarstvo energije, rudarstva i resursâ. Razvio ga je Roger Tomlinson, a nazvan je
"Kanadskim GIS-om" (Canadian GIS; CGIS) i koristio se za spremanje, analiziranje i rukovanje
podacima prikupljenima za Kanadski zemljišni inventar (Canadian Land Inventory; CLI)—
inicijativa za određivanje sposobnosti zemlje u ruralnoj Kanadi kartiranjem informacija o tlu,
poljoprivredi, rekreaciji, divljini, vodenim pticama, šumarstvu i upotrebi zemljišta u mjerilu
1:250,000. Klasifikacijski faktor procjene također je dodan kako bi dopustio analizu.

CGIS je bio prvi svjetski "sustav" kao i poboljšanje nad primjenama "kartiranja" pošto je
dopuštao mogućnosti preklapanja, mjerenja, digitaliziranja/skeniranja, a podržavao je nacionalni
koordinatni sustav koji se proširio kontinentom, kodirane linije poput "lukova" imale su pravu
ugrađenu topologiju, te je spremao osobine i lokacijske informacije u odvojene datoteke. Njegov
osnivač, geograf Roger Tomlinson, postao je poznat kao "otac GIS-a".

CGIS, koji je trajao do 1990-ih, izgradio je najveću digitalnu bazu podataka o zemljišnim
resursima u Kanadi. Razvio se kao glavni baziran sustav u potpori federalnog i provincijskog
planiranja i upravljanja resursima. Njegova snaga je bila u analizi kompleksnih podatkovnih
skupova širom kontinenta. CGIS nikad nije bio dostupan u komercijalnom obliku. Njegov
početni razvoj i uspjeh potaknuo je različite komercijalne primjene kartiranja koje su prodavali
prodavači poput Intergrapha. Razvoj mikroračunalnog hardvera proširili su prodavači poput
ESRI-a, MapInfo-a i CARIS-a kako bi uspješno unijeli mnoga obilježja CGIS-a, povezujući
pristup 1. generacije na odvajanje prostornih i atributnih informacija s pristupom 2. generacije na
organiziranje atributnih podataka u strukture baza podataka. Rast industrije tijekom 1980-ih i
1990-ih ubrzan je rastućom upotrebom GIS-a na UNIX-ovim radnim stanicama te osobnim
računalima. Do kraja 20. stoljeća brzi rast u različitim sustavima učvrstio se i standardizirao na
relativno malo platformi pa su korisnici počeli izvoziti koncept gledanja GIS podataka preko
Interneta, tražeći oblikovanje podataka i prijenosne standarde.

Tehnike korištene u GIS-u [uredi]

Srodne informacije iz više izvora [uredi]

Ako se mogu povezati informacije o oborinama neke države sa zračnim snimcima određene
regije u toj državi, moglo bi se reći koje će se močvare osušiti u određeno vrijeme u godini. GIS,
koji koristi informacije iz različitih izvora u različitim oblicima, može pomoći pri takvim
analizama. Primarni zahtjev za izvorne podatke sastoji se od poznavanja položaja za varijable.
Položaj se može označiti x, y i z koordinatama zemljopisne dužine, širine i nadmorske visine ili
drugim geokodnim sustavima poput ZIP Codea ili cestovnim miljokazima. Svaka varijabla koja
se može prostorno smjestiti može se pohraniti u GIS-u. Nekoliko računalnih baza podataka koje
se izravno mogu unijeti u GIS trenutno stvaraju vladine agencije i nevladine organizacije.
Različite se vrste podataka u obliku karte mogu unijeti u GIS.

GIS također može pretvarati postojeće digitalne informacije, koje možda još nisu u obliku karte,
u oblike koje može prepoznati i koristiti. Na primjer, digitalne satelitske slike stvorene daljinskim
snimanjem mogu se analizirati kako bi stvorile karti sličan sloj digitalnih informacija o
vegetacijskom pokrivaču. Drugi poprilično razvijen izvor za imenovanje GIS objekata je
Gettyjev leksikon geografskih imena (Getty Thesaurus of Geographic Names; GTGN) (GLGI),
koja je strukturiran rječnik koji sadrži oko 1,000,000 imena i drugih informacija o mjestima[1].

Jednako se tako podaci o popisu stanovništva ili hidrološki tablični podaci mogu pretvoriti u
oblik karte, služeći kao slojevi tematskih informacija u GIS-u.

Prikaz podataka [uredi]

GIS podaci predstavljaju objekte u stvarnom svijetu(ceste, upotrebu zemljišta, visinu) pomoću
digitalnih podataka. Objekti u stvarnom svijetu mogu se podijeliti u dvije apstrakcije: zasebni
objekti (kuće) i neprekinuta polja (količina oborina ili visina). Za obje apstrakcije postoje dvije
široke metode korištene u spremanju podataka u GIS-u: rasterska i vektorska metoda.

Tip rasterskih podataka sastoji se od redova i stupaca ćelija gdje se u svakoj ćeliji sprema
pojedinačna vrijednost. Vrlo često su rasterski podaci slike (rasterske slike), ali uz samu boju,
vrijednost zapisana za svaku ćeliju može biti zasebna vrijednost, poput zemljišne upotrebe,
neprekinuta vrijednost, poput oborina, ili nikakva vrijednost ako nije dostupan nijedan podatak.
Dok rasterska ćelija sprema pojedinačnu vrijednost, ona se može proširiti upotrebom rasterskih
pruga za prikaz RGB (zelene, crvene i plave) boja, obojenih karata (kartiranje između tematskog
koda i RGB vrijednosti) ili proširene atributne tablice s jednim redom za svaku jedinstvenu
vrijednost ćelije. Razlučivost rasterskog skupa podataka je njegova širina ćelije u zemljišnim
jedinicama. Na primjer, jedna ćelija rasterske slike predstavlja jedan metar na zemlji. Obično
ćelije predstavljaju kvadratna područja zemlje, ali se mogu koristiti i ostali oblici.

Tip vektorskih podataka za prikaz objekata koristi geometriju poput točaka, linija (serije točkastih
koordinata) ili poligona, također zvanih područjima (oblici omeđeni linijama). Primjeri uključuju
granice posjeda za stambenu podjelu prikazane poligonima i položaje izvora prikazane točkama.
Vektorska se obilježja mogu napraviti kako bi poštivala prostorni integritet kroz primjenu
topoloških pravila poput onoga da se 'poligoni ne smiju preklapati'. Vektorski se podaci mogu
također koristiti za prikaz neprekinuto varirajućih pojava. Izolinije i triangulirane nepravilne
mreže (TNM; eng. triangulated irregular networks ili TIN) koriste se za prikazivanje visine ili
drugih neprestano promjenjivih vrijednosti. TNM-ove zapisane vrijednosti na točkastim
položajima, koje su povezane pravcima kako bi oblikovale nepravilnu mrežu trokuta. Lice
trokutova prikazuju površinu terena.

Postoje prednosti i nedostaci upotrebe rasterskih ili vektorskih podatkovnih modela za

prikazivanje stvarnosti. Rasterski podatkovni skupovi zapisuju vrijednost svih točaka na
pokrivenom području koje može zahtijevati više mjesta za spremanje podataka nego što prikazuje
podatke u vektorskom obliku koji može spremiti podatke samo ondje gdje je potrebno. Rasterski
podaci također dopuštaju lako provođenje preklapajućih operacija, koje su mnogo teže s
vektorskim podacima. Vektorski se podaci mogu prikazati kao vektorska grafika korištena na
tradicionalnim kartama za razliku od rasterskih podataka koji će se pojaviti kao slika koja bi
mogla imati blokirajući izgled za granice objekata.

Dodatni se neprostorni podaci također mogu pohraniti osim prostornih podataka predstavljenih
koordinatama vektorske geometrije ili položajem rasterske ćelije. U vektorskim podacima
dodatni su podaci obilježja objekta. Na primjer, poligon šumskog inventara može imati i
identifirajuću vrijednost i informacije o vrstama stabala. U rasterskim podacima vrijednost ćelije
može pohraniti atributnu informaciju, ali se može koristiti i kao identifikator koji se može
povezati sa zapisima u drugoj tablici.

Snimanje podataka [uredi]

Snimanje podataka—unos informacija u sustav—oduzima velik dio vremena GIS tehničarima.

Stoga postoje različite vrste metoda koje se koriste za unošenje podataka u GIS u kojemu se
spremaju u digitalnom obliku.

Postojeći podaci otisnuti na papiru ili mylar kartama mogu se digitalizirati ili skenirati radi
proizvodnje digitalnih podataka. Digitalizator proizvodi vektorske podatke dok operator bilježi
točke, linije i poligonske granice s karte. Skeniranje karte rezultira u rasterskim podacima koji se
dalje mogu obrađivati za stvaranje vektorskih podataka.

Geodetski podaci mogu se izravno unijeti u GIS iz sustavâ prikupljanja digitalnih podataka na
geodetskim instrumentima. Položaje s globalnog pozicijskog sustava (GPS), drugog geodetskog
alata, također se mogu izravno unijeti u GIS.

Daljinsko snimljeni podaci igraju važnu ulogu u prikupljanju podataka, a sastoje se od senzora
pričvršćenih na platformi. Senzori uključuju kamere, digitalne skenere i LIDAR, dok se
platforme obično sastoje od letjelica i satelita.

U ovom trenutku većina digitalnih podataka dolazi iz fotografske interpretacije zračnih snimaka.
Radne stanice meke kopije koriste se za digitaliziranje obilježja izravno sa stereo para digitalnih
fotografija. Ti sustavi dopuštaju da se podaci snime u 2 ili 3 dimenzije s visinama izmjerenima
izravno sa stereo para upotrebom fotogrametrijskih principa. Trenutno se analogni zračni snimci
skeniraju prije nego što se unesu u sustav meke kopije, ali kako digitalne kamere visoke kvalitete
postaju sve jeftinijima taj će se korak ubuduće preskakati.

Satelitsko daljinsko snimanje omogućuje drugi važni izvor prostornih podataka. Ovdje sateliti
koriste različite senzorne pakete da pasivno izmjere refleksiju iz dijelova elektromagnetskog
spektra ili radio valova koji su poslani s aktivnog senzora kao što je radar. Daljinsko snimanje
prikuplja rasterske podatke koji se dalje mogu obrađivati radi identificiranja objekata i razreda
zanimanja, poput zemljišnog pokrivača.

Kada se podaci snime, korisnik bi trebao uzeti u obzir da li bi se podaci trebali snimiti ili s
relativnom ili s apsolutnom pouzdanosti, pošto to ne utječe samo na način interpretacije
informacija već i na cijenu snimanja podataka.

Pored prikupljanja i unošenja prostornih podataka, atributni se podaci također unose u GIS. Za
vektorske podatke to uključuje dodatne informacije o objektima prikazanima u sustavu.

Nakon unošenja podataka u GIS on obično zahtijeva uređivanje, radi uklanjanja pogrešaka, ili
daljnje obrađivanje. Za vektorske se podatke GIS mora napraviti "topološki ispravnim" prije nego
što se koristi u naprednoj analizi. U cestovnoj se mreži, primjerice, linije moraju povezati s
čvorištima na raskrižju. Pogreške poput prelaženja ispod ili iznad također se moraju ukloniti. Za
skenirane se karte greške na izvornoj karti možda moraju ukloniti od rezultirajućeg rastera. Tako
na primjer mrlja nečistoće može povezati dvije linije koje ne bi trebale biti povezane.

Rukovanje podacima [uredi]

Restrukturiranje podataka može se izvesti GIS-om kako bi se podaci pretvorili u različite oblike.
GIS se može, primjerice, koristiti za pretvaranje satelitske karte u vektorsku strukturu tako da se
stvore linije oko svih ćelija s jednakom klasifikacijom, dok se istodobno određuju prostorni
odnosi ćelija poput graničnosti ili pripadnosti.

Budući da se digitalni podaci prikupljaju i spremaju na različite načine, dva izvora podataka ne
moraju biti u potpunosti kompatibilna. Stoga GIS mora biti u mogućnosti pretvoriti geografske
podatke iz jedne strukture u drugu.

Projekcije, koordinatni sustav i registracija [uredi]

Karte imovinskog vlasništva i karte tla mogu prikazivati podatke u različitoj mjeri. Informacije
na karti moraju se rukovati u GIS-u tako da ih on registrira ili prilagodi informacijama
prikupljenima s drugih karata. Prije nego što se digitalni podaci analiziraju, možda se moraju
podvrgnuti drugim zahvatima—na primjer, projekcijskoj i koordinatnoj transformaciji—koji ih
integriraju u GIS.

Zemlja se može prikazati različitim modelima od kojih svaki može omogućiti različiti skup
koordinata (npr. širinu, dužinu, visinu) za bilo koju danu točku na Zemljinoj površini.
Najjednostavniji model pretpostavlja da je Zemlja savršena kugla. Pošto se prikupilo sve više
mjerenja o Zemlji, modeli koji je prikazuju postaju sve sofisticiranijima i pouzdanijima. Zapravo
postoje modeli koji se primjenjuju na različitim područjima na Zemlji radi omogućavanja
povećane pouzdanosti (npr. Sjevernoamerički datum, 1983. - NAD83 - radi dobro u Sjevernoj
Americi, ali ne i u Europi). Vidi Datum za više informacija.

Projekcija je fundamentalna sastavnica u stvaranju karata. Projekcija je matematičko sredstvo

prenošenja informacija sa Zemljinog modela, koji predstavlja trodimenzionalnu zakrivljenu
površinu, na dvodimenzionalno sredstvo—papir ili ekran računala. Različite se projekcije koriste
za različite vrste karata, jer svaka projekcija posebno odgovara određenim upotrebama. Na
primjer, projekcija koja pouzdano predstavlja oblike kontinenata iskrivit će njihove relativne
veličine.

Budući da većina informacija u GIS-u dolazi iz postojećih karata, GIS koristi procesorsku snagu
računala za pretvaranje digitalnih informacija, prikupljenih iz izvora s različitim projekcijama i/ili
različitim koordinatnim sustavima, u uobičajenu projekciju i koordinatni sustav.

Prostorna analiza GIS-om [uredi]

Modeliranje podataka [uredi]

Teško je povezati karte močvara s količinom oborina zabilježenom na različitim točkama poput
aerodroma, televizijskih stanica i srednjih škola. GIS se, pak, može koristiti za oslikavanje
dvodimenzionalnih ili trodimenzionalnih karakteristika Zemljine površine, litosfere i atmosfere s
informacijskih točaka.

GIS može, primjerice, brzo stvoriti kartu s linijama koje označavaju količinu oborina.

Takva se karta može smatrati oborinskom izolinijskom kartom. Mnoge sofisticirane metode
mogu procijeniti karakteristike površina s ograničenog broja mjernih točaka. Dvodimenzionalna
izolinijska karta stvorena iz površinskog modeliranja oborinskih mjernih točaka može se
preklopiti i analizirati s bilo kojom drugom kartom u GIS-u koja pokriva isto područje.

Topološko modeliranje [uredi]

Da li su se u proteklih 35 godina otvorile benzinske stanice ili tvornice koje rade pokraj močvara?
Neke koje se nalaze tri kilometara i uzbrdo od močvare? GIS može prepoznati i analizirati
prostorne odnose koji postoje unutar digitalno spremljenih prostornih podataka. Ti prostorni
odnosi dopuštaju da se izvedu analiza i kompleksno prostorno modeliranje. Topološki odnosi
između geometrijskih entiteta tradicionalno uključuju graničnost (što graniči s nečime), sadržaj
(što obuhvaća nešto) i približnost (koliko je nešto blizu nečemu drugome).

Mreže [uredi]

Da su sve tvornice blizu močvare slučajno ispustile istovremeno kemikalije u rijeku, koliko bi
onda trebalo vremena određenoj količini zagađivača da uđe i ošteti močvarno spremište? GIS
može simulirati kretanje materijala duž linearne mreže. Vrijednosti poput nagiba, ograničenja
brzine, promjera cijevi mogu se uvrstiti u mrežno modeliranje radi mnogo pouzdanijeg
prikazivanja tijeka pojave. Mrežno modeliranje se obično koristi u prometnom planiranju, te
hidrološkom i infrastrukturnom modeliranju.

Kartografsko modeliranje [uredi]

Tehnike snažne analize s rasterskim podacima.

Vektorsko preklapanje [uredi]

Kombinacija dva odvojena skupa prostornih podataka (točaka, linija i poligona) za stvaranje
novog izlaznog skupa vektorskih podataka. Tipično, atributne tablice dvaju ulaznih skupa
vektorskih podataka dobivaju svoja polja i vrijednosti spojene u atributnu tablicu novoga skupa
izlaznih podataka. Ova preklapanja su slična matematičkim Vennovim dijagramima. Na primjer,
"unijsko preklapanje" ili "unija" tipično objedinjuje sva geografska obilježja oba skupa
vektorskih podataka u novi skup izlaznih podataka.

Prostorna statistika [uredi]

Upotreba geostatistike za predviđanje polja iz točaka. Analiza točkastog obrasca. Način gledanja
na statistiku prostornih podataka. Ono što je čini jedinstvenom od ostalih vrsta statistike je
upotreba teorije grafova i matrične algebre za reduciranje brojnosti parametara u podacima koji
se analiziraju. To je neophodno jer su stvarno drugorazredna svojstva GIS podataka koji trebaju
analizu.

GeoKodiranje [uredi]

Izračunavanje prostornih položaja (X, Y koordinata) iz uličnih adresa. Referentna tema je

potrebna za geokodiranje individualnih adresa kao što je datoteka središnje cestovne linije s
dometima adrese. Položaji individualnih adresa se interpoliraju ili procjenjuju proučavanjem
dometa adresa duž cestovnog segmenta. Oni su obično dostupni u obliku tablice ili baze
podataka. GIS tada smješta točku približno ondje gdje adresa pripada duž segmenta središnje
linije. Na primjer, adresna točka 500 bit će u središnjoj točki linijskog segmenta koji počinje
adresom 1 i završava adresom 1000. Geokodiranje se također može primijeniti za aktualne
podatke o parcelama, tipično s općinskih poreznih karata. U tom će slučaju rezultat geokodiranja
biti pozicioniran prostor nasuprot interpoliranoj točki.

Treba se napomenuti da postoji nekoliko (moguće opasnih) pogrešaka koje se često ne opaze
prilikom upotrebe interpolacije. Za više informacija vidi cijeli članak o geokodiranju.

Različiti algoritmi se koriste radi pomaganja u pronalasku adresa kod kojih se pravilno pisanje
razlikuje. Informacije o adresama koje imaju podatke o posebnom entitetu ili organizaciji, poput
poštanskog ureda, ne mogu u potpunosti pronaći referentnu temu. Mogle bi postojati i varijacije u
pisanju naziva ulica, društvenih imena, itd. Konačno, korisnik općenito može odrediti kriterij
pronalaženja strožim ili opustiti te parametre tako da se kartira više adresa. Mora se paziti tako da
ne bude pogrešno kartiranih adresa koje bi nastale zahvaljujući revnim parametrima pronalaženja.

Obrnuto geokodiranje [uredi]

Obrnuto geokodiranje je proces vraćanja procijenjenog uličnog broja koji se odnosi na danu
koordinatu. Na primjer, korisnik može kliknuti na temu središnje cestovne linije (tako
dostavljajući koordinatu) i povratiti informaciju koja odražava procijenjeni kućni broj. Taj kućni
broj se interpolira od dosega dodijeljenom tom cestovnom segmentu. Ako korisnik klikne na
središnju točku segmenta koji počinje s adresom 1 i završava sa 100, povratna vrijednost bit će
negdje blizu 50. Treba se opaziti da obrnuto geokodiranje ne vraća stvarne adrese, već samo
procjenjuje od onoga što bi trebalo biti temeljeno na predodređenom dosegu.

Izlazni podaci i kartografija [uredi]

Kartografija je dizajn i produkcija karata ili vizualnog prikaza prostornih podataka. Ogromna
većina moderne kartografije zavisi o pomoći računala, obično uz upotrebu GIS-a. Većina GIS
softvera daje korisniku znatnu kontrolu nad izgledom podataka.

Kartografski rad služi dvjema glavnim funkcijama:

Prvo, on proizvodi crteže na ekranu ili papiru koje prenose rezultate analize ljudima koji stvaraju
odluke o resursima. Zidne se karte i ostali crteži mogu proizvesti, omogućujući gledatelju da
vizualizira i pritom razumije rezultate analiza ili simulacija mogućih događaja. Web Map Serveri
olakšavaju distribuciju stvorenih karata putem web tehnologije.

Drugo, ostale informacije iz baze podataka mogu se stvoriti radi daljnje analize ili upotrebe.
Primjerice, popis svih adresa unutar 1 kilometra od središta toksičnog izljeva.

Tehnike grafičkog prikaza [uredi]

Tradicionalne karte apstrakcije su realnog svijeta, uzorci važnih elemenata oslikanih na listu
papira sa simbolima koji prikazuju fizičke objekte. Ljudi koji koriste karte moraju znati
interpretirati te simbole. Topografske karte pokazuju oblik Zemljine površine izolinijama; stvaran
Zemljin oblik može se vidjeti samo u mislima.

Današnje tehnike grafičkog prikaza, poput sjenčanja koje se temelji na visini u GIS-u, mogu
učiniti odnose među elementima karte vidljivima, povisujući nečiju sposobnost da izvlači i
analizira informaciju. Primjerice, dvije se vrste podataka spajaju u GIS-u da bi proizvele
perspektivni pogled ili dio okruga San Mateo u Kaliforniji.

 Digitalni visinski model, koji se sastoji od visina površine zapisanih na 30-metarskoj

vodoravnoj mreži, pokazuje velike visine bijelima a malene visine crnima.
 Popratna slika Landsatova tematskog kartografa pokazuje infracrvenu sliku naknadno
obojanu koja predstavlja isto područje u 30-metarskim pikselima, ili elementima slike, za
iste koordinatne točke, piksel po piksel, kao visinske informacije.

GIS se koristio za registriranje i spajanje dviju slika radi prikazivanja trodimenzionalnog

perspektivnog pogleda rasjeda San Andreas upotrebom slikovnih piksela tematskog kartografa,
ali osjenčanog korištenjem visine reljefa. GIS prikaz ovisi o točki gledališta promatrača i
dnevnom vremenu prikaza, kako bi odgovarajuće prikazao sjene stvorene sunčanim zrakama na
toj širini, dužini i vremenu tijekom dana.

GIS softver [uredi]

Vidi Popis GIS softvera.

Budućnost GIS-a [uredi]

Mnoge discipline mogu izvući korist iz GIS tehnika. Aktivno GIS tržište je rezultiralo nižim
cijenama i neprestanim poboljšanjima hardverskih i softverskih komponenata GIS-a. Ti razvoji
će, jedan za drugim, rezultirati u mnogo široj upotrebi tehnologije u znanosti, upravi, trgovini i
industriji s primjenama u nekretninama, javnom zdravstvu, kartiranju kriminala, nacionalnoj
obrani, održivom razvoju, prirodnim resursima, prometu & logistici.

OGC standardi [uredi]

  Open Geospatial Consortium (OGC)

Globalne promjene i program klimatske povijesti [uredi]

Karte su se tradicionalno koristile za istraživanje Zemlje i iskorištavanje njenih bogatstava. GIS

tehnologija, kao proširenje kartografske znanosti, unaprijedila je učinkovitost i analitičku snagu
tradicionalnog kartiranja. Danas, kada znanstvena zajednica prepoznaje posljedice ljudske
aktivnosti na okolinu, GIS tehnologija postaje značajni alat u nastojanju razumijevanja procesa
globalnih promjena. Različite karte i izvori satelitskih informacija mogu se spajati na načine koji
simuliraju interakcije kompleksnih prirodnih sustava.

Kroz funkciju poznatu kao vizualizacija, GIS se može koristiti za izradu slika - ne samo karata,
nego i crteža, animacija i ostalih kartografskih proizvoda. Te slike dopuštaju istraživačima da
vide svoje predmete na načine koji doslovno nikad prije nisu viđeni. Slike su često jednako
korisne neznanstvenicima u prenošenju tehničkih koncepata predmeta proučavanih GIS-om.

Dodavanje vremenske dimenzije [uredi]

Stanje Zemljine površine, atmosfere i litosfere može se proučavati pohranjivanjem satelitskih

podataka u GIS. GIS tehnologija daje istraživačima mogućnost da proučavaju različitosti u
Zemljinim procesima tijekom dana, mjeseci i godina.

Primjer promjene vegetacijske vitalnosti tijekom razdoblja rasta može se animirati radi
određivanja vremena kada je suša najraširenija u određenoj regiji. Rezultirajući crtež, poznat kao
normaliziran vegetacijski indeks, predstavlja grubu mjeru zdravlja biljaka. Radeći s dvije
varijable tijekom vremena, omogućilo bi istraživačima detektiranje regionalnih razlika u zastoju
između smanjenja oborina i njihovog učinka na vegetaciju.

GIS tehnologija i dostupnost digitalnih podataka omogućuje takve analize u regionalnom i

globalnom mjerilu. Satelitski senzorni izlaz korišten za stvaranje vegetacijskog crteža proizvodi
Napredni radiometar vrlo visoke razlučivosti (Advanced Very High Resolution Radiometer;
AVHRR) ili NRVVR. Taj senzorni sustav detektira količine energije odražene od Zemljine
površine preko različitih spektralnih valnih duljina za površinska područja od oko 1 kvadratnog
kilometra. Satelitski senzor dvaput dnevno stvara slike određenog položaja na Zemlji. NRVVR je
samo jedan od mnogih senzornih sustava korištenih za analizu Zemljine površine. Više senzora
koji će slijediti, stvarat će sve veće količine podataka.

GIS i njemu srodna tehnologija pomoći će uvelike u upravljanju i analizi tih velikih obujmova
podataka, dopuštajući bolje razumijevanje terestričkih procesa i bolje upravljanje ljudskim
aktivnostima za održavanje vitalnosti svjetske ekonomije i kvalitete okoline.