Evlija Čelebi,svjetski poznati,Turski putopisac,u svome cuvenom djelu "Putopis" ,nastalom

polovinom 17.stoljeca,daje opsirne opise brojnih gradova na Balkanu,ukljucujuci tu i

Bosanske.Smatra se da su prvi izdavaci njegovog djela vrsili odredjena korigovanja stila i
jezika originalnog teksta,po zapazanju prevodilaca,na mnogim mjestima je Evlijin pomalo
arhaican nacin izrazavanja izmijenjen i modernizovan prema ukusu izdavaca,ima takodjer i
mnogo "stamparskih" gresaka.Tu se nalaze oblici rijeci i izrazi koji ne postoje i sl.

Evlija Čelebi bio je poznat i pod imenom Evlija Efendi,ali njegovo pravo ime je bilo Evlija
ibn Derviš Mehmed Zilli.Čelebi,odnosno Efendi,su konvencionalni staleski nazivi,koji su se
u to vrijeme davali obrazovanim ljudima,a oba naziva znace - gospodin.Rodjen je
10.muharema 1020 godine (25.marta 1611.),bio je Hafiz - znao je cijeli Kur`an napamet,a
skolovao se na dvoru Sultana Murada IV.Godine 1640. polazi na svoje prvo putovanje izvan
Carigrada i do kraja svog zivota odaje se gotovo stalno putovanjima sirom Turske Imperije i
postaje neka vrsta svjetskog putnika,vodeci cijelo to vrijeme svoj dnevnik i biljezeci marljivo
sve zanimljivo sto bi zapazio.Putovao je ili sam,ili u pratnji znamenitih drzavnika,a najvise
kao pouzdanik i pratilac svoga rodjaka Melek Ahmed-Paše,kome treba zahvaliti za najveci
dio Evlijinih putovanja po Balkanu.Prvo takvo putovanje poduzima 1660 godine,a krajem
avgusta iste godine prvi put dolazi u Bosnu.Njegova putovanja po Evropi trajala su sljedecih
deset godina,do 1670.godine,a potom se vraca u Carigrad,1671. godine ide u Meku na Hadz,a
1672 godine odlazi u Egipat,koji je prosao uzduz i poprijeko.Godine 1673 isao u Sudan i
Abisiniju.Posljednje putovanje koje je zabiljezio poduzeo je u julu 1676.godine.

Svojim putopisom,pod nazivom "SEYAHATNAMESI" - "PUTOPIS",stekao je svjetsku

slavu.Nije iskljuceno da je originalno naziv svome djelu Evlija dao "TARIH-I SEJJAH" -
"HISTORIJA PUTNIKA",kako stoji u beckom rukopisu i kako proizilazi iz naslova
pomenute skracene redakcije toga putopisa.Integralni putopis je sadrzan u deset vrlo opseznih
tomova.

Nekoliko zanimljivih isjecaka iz vrlo opsirnog dijela njegovog putopisa koji se odnosi na
Bosnu i Bošnjake:

-Kada opisuje Sarajevo kaze sljedece:"Narod se u ovim krajevima u puckom govoru zove
Bošnjaci (Bošnjak).Samo draze im je kad se kaze "Bosanci" (Bosnevi).Kao sto je cist
njihov jezik,tako su zaista,i oni bistri ljudi koji sve ispravno prosudjuju.Jezik im je blizak
latinskom."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-
Publishing",1996,stranica 121.) Ovdje je bitno napomenuti da je naziv "Bosnevi",u stvari
Arapski naziv za Bošnjake,i da je jedino pravilno prevesti "Bosnevi" kao "Bošnjaci". Iz ovog
putopisa vidimo da se u Evlijino vrijeme u Sarajevu,kao metropoli,pored domicilnog
Bosanskog govore i mnogi strani jezici :"Narod govori bosanski, turski, srpski, latinski,
hrvatski i bugarski." (Evlija,Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-
Publishing",1996,stranica 116.).

-Bošnjake u Banja Luci opisuje vrlo opsirno,govoreci i o jelima koje vole,pa

kaze :"Kupus,koji zovu "kopuska" ima glavu veliku kao kazan,a listovi su mu socni kao tanki
listovi niseste.Bošnjak za ovaj kupus kaze:"Allah mi je din (vjera),a kupus imam (vjerovanje)
- i jede ga do crkavanja.Od pica im je glasovito kozje mlijeko,surutka,medovina...Na
sedamdeset mjesta imaju izletista.Od svih najglasovitije je Ferhad-pašina basca.Svega pet
hiljada vinograda i basca placaju porez na vinograde (dunum hakki).Jedan dio stanovnistva su
trgovci.Oni dolaze i odlaze u Beograd,Skoplje (Uskub) i Solun (Selanik).Drugi dio opet su
gazije,borci za vjeru.Jedan stalez su sluzbenici casnog šerijata,jedni su bastovani,jedni su
ulema,a drugi stalez su privrednici i zanatlije...Sve im zene nose cohane feredze,a na kape
stavljaju jasmake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno.Jezik im je bosanski.Oni svoja
imena skracuju pa Hasanu kazu Haso,Musau - Muso,Memiji - Memo."(Evlija
Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 216.)

-Govoreci o Osijeku kaze sljedece"Dok smo potpuno razmotrili ovaj grad,dotle je prispjela i
ona vojska naseg gospodara Kadizade Ibrahim-paše koja je bila zaostala.Mi smo prosli ispod
satora velikog vezira Fazil Ahmed-paše Cuprilica u vrlo svecanoj povorci.Naš paša imao je
dva tuga.Nasa vojska je bila impozantnija od vojske ostalih vezira.Kada su vidjeli nase
odrede,svi su vojnici rekli:"Bog ih blagoslovio",i divili se.Tu je bilo sto dvadeste naoruzanih i
dobro obucenih kapidzibasa,dvije stotine dostojanstvenih...,tri stotine muteferika,dvije stotine
delija,dvije stotine gonulija,dvije stotine Tatara,stotinu cesnegira,stotinu vanjskih
kilardzija,dvije stotine pazeva saraca,tri stotine saridzija pod puskom,sedam stotina i
sedamdeset sejmena,Hrvata,Bošnjaka i Arnauta,od kojih je svaki pojedini licio na jednog
starog lava.Sve njihove putne kape bile su nacinjene od crvene soja-cohe.Oni su svoje srmom
vezane kape zabacivali na ledja.Svi su prolazili pjeske,u redu dva po dva,marsirajuci hitro kao
srne,noseci puske koje izbacuju olovna zrna teska cetrdeset do pedeset drama.Zatim su prosli
konjanici na konjima cija je oprema bila sva utonula u srebro,srmu i zlato.Poslije sviju isao je
Kadizade Ibrahim-paša,otmjeno i dostojanstveno poput velikog vezira."(Evlija
Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 371.)

-Opisujuci Beograd i njegove stanovnike kaze:"Premda su beogradski muslimani Poturi,oni

ipak znaju srpski,bugarski,bošnjački i latinski nacin govora (istilah)...Sva beogradska raja
i povlasceni gradjani (beraya) su Srbi.Premda su blizu bošnjačkog i bugarskog vilajeta,oni
imaju svoj zaseban nepravilan nacin govora...Mnogi znaju takodje i hrvatski,halijski
("galiye"),slovenski (islovos) i talijanski jezik.Imaju svoje uvazene i postovane
istorije.Brojevi su im,opet,kao u bošnjačkom jeziku: jedno ("yedlo")=1,dva
(divva)=2,tri=3..." (Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-
Publishing",1996,stranice 91. i 92.)

Govoreci o Zvorniku kaze:"Svi njegovi stanovnici su Bosanci.Nosnja im je dolama i

potijesne serhatske caksire.To je trgovacki svijet koji govori bosanski.Klima je prijatna.Oko
grada ima mnogo vinograda i basca."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 384.)

-Opisujuci Stolac u Hercegovini,kaze:"Sve su kuce okrenute prema zapadu.Kako se na uscu

potoka Dola u Bregavu nalazi deset vodenica ove kasabe,njih pokrece voda potoka Dola.Sve
rijeke u ovim stranama teku prema zapadu i ulivaju se u rijeku Neretvu.Zaledje varosi cine
brda doline (rijeke) Dola.Narod nosi kalpake i bijele turbane.Govore bosanski.To
su,medjutim,pravi ratnici,veliki prijatelji stranaca i ljudi od rijeci."(Evlija
Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 419.)

-Govoreci o Foči,kaze:"Stanovnici (Foče) su u licu lijepi i divni ljudi,cistog

vjerovanja,pobozni su i dobri muslimani.muskarci nose raznobojnu cohanu odjecu.Prvaci i
velikasi zamotavaju bijele calme,a srednji stalez nosi pokratko odijelo i caksire s
kopcama,grube papuce i kalpake od raznobojne cohe i kunovine.Govore bosanski.Vecinom
su trgovci.Hadzija (hodocasanika) i gazija (junaka) ima takodje dosta."(Evlija
Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 409.)
-Opisujuci kasabu Ljubinje u Hercegovini:"Njegovi stanovnici su porijeklom iz Novoga.Oni
imaju nosnju kao Novljani: na glavi nose crven fes i berete i idu golih cjevanica kao alzirske
levente,jer su svi ladjari i fregatnici,ali opet medjusobno govore bošnjački i latinski;svi su
junaci koji ne znaju za strah ni bojazan."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 421.)

-Opisujuci grad Novi (Herceg-Novi),kaze:"Vecina stanovnika su arnautski,bosanski i

hrvatski junaci,koji nose tijesnu odjecu poput Alziraca i setaju golih cjevanica.Svi oni,malo i
veliko,nose puske i barataju oruzjem.za pojasom nose nozeve i sablje i bijele corde.na
glavu,oko crvenog fesa,stavljaju zavijace,a na ledjima nose ogrtace od raznobojnih
coha...Sjedaju u svoje fregate i zalijecu se na Klimente (arnautsko pleme na crnogorskoj
granici) i Crnogorce,koji se nalaze na suprotnoj strani.Isto tako plijene obale otoka Pulje,obale
spanske Klore i Sicilije i grabe plijen...ovaj Novski zaliv prostire se prema jugu sest
milja."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice
434. i 435.)

-Opisujuci Gabelu,grad na Neretvi,juzno od Capljine u Hercegovini,kaze:"To je tvrdo zidan

grad,cetverougaonog oblika,na obali rijeke Neretve,na teritoriji hercegovackog
sandzaka...Njegovi stanovnici,kao i ostali Krajisnici,nose bijele prsluke i jecerme,a na glavi
crveni fes,kao Alzirci i mletacke caksire (falare) i idu pod oruzjem.Kad ustreba oni odlaze cak
do Sicilije i pljackaju.Govore bošnjački....Na obali Neretve nalaze se tri razlicite
gradjevine,pokrivene ceremitom.To je bio arsenal (tersane gözleri).Tu,po nalogu
Sulejmanovom,stalno stoje tri spremne galije (kadriga)."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 467.)

-Opisujuci,grad Karlovac u Vojvodini,koji se danas zove Sremski Karlovci kaze:"Prije

svega,u ovom seheru ima vrlo mnogo vinograda i basca.Od njihovih specijaliteta narocito su
na glasu hljeb i sljive.Svi stanovnici su Bošnjaci.Ima osobito mnogo hadzija i trgovaca.Iz
ovoga sehera vidi se grad Kovilj,preko Dunava,nasuprot ovom gradu,na teritoriji segedinskog
sandzaka."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-
Publishing",1996,stranica 518.)

-Kada opisuje Ilok,grad na desnoj obali Dunava u vinkovackom kotaru,na sjevernom

podnozju Fruske Gore,kaze:"Buduci da je klima dobra,mladici i djevojke su im stasiti ;svi
stanovnici su Bošnjaci.Tu ima mnogo dobrih ljudi.Isto tako ima ljudi koji su prijatelji
stranaca,gostoljubivi su,karakterni,blagi i mirni".(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 524.)

-Opisujuci Užice u Srbiji,kaze:"U gradu postoji preko stotinu vodenica za mljevenje

brasna...Zbog prijatne klime,stanovnici su tako lijepi da im je lice rumeno kao rubin.Otmjeniji
svijet nosi curkove od raznobojne cohe postavljene samurom,hermelinom,zlaticom i
kunom.oko glave zavijaju muslimanske turbane.Svijet nizeg drustvenog polozaja nosi cohano
odijeo,caksire s kopvcama i kalpake.Govori bosanski.Stanovnici jako vole strance,a svi su
trgovci."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica
387.)

-Kada opisuje Prijepolje u Sandzaku,kaze:"Ovdje postoje tri medrese,cetiri osnovne skole i

cetiri tekije...Klima je dosta blaga.Svi stanovnici nose potijesne arnautske caksire i krajiska
cohana odijela : na glavu stavljaju cohane kalpake razne boje,a govore
bosanski,srpski,bugarski i latinski.Vecina stanovnika su jedri momci,i svi idu golih
cjevanica,pašu sablje,maceve,duge nozeve i bodeze i idu potpuno naoruzani."."(Evlija
Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 395.)

Opisujuci Pljevlja u Sandzaku (TAŠLIDŽE),gdje je,inace bilo sjediste hercegovackog

sandzaka od 1576. do 1831.godine,kaze:"Po zakonu (kanun) Sultana Sulejmana,ovaj je grad
sjediste hercegovackog paše u bosanskom ejaletu...Od varoskih specijaliteta osobito su im
poznate umjetnicki izradjene puske,takozvane "dalyan" i "boyli" (duge) puske,cakmakli
pistolji i "puske".Na glasu su i pljevljanski konji,koji tuku kamen.Stanovnici grada ponasaju
se pristojno i skromno.Oblace cohane dolame,krajiske tijesne caksire s kopcama i grube
papuce,a na glavu stavljaju krajiske kalpake od raznobojne cohe,samura i kune;nose maceve i
puske,a bave se trgovinom.Govore bosanski i svi su gostoljubivi,plemeniti i covjecni
ljudi."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice
397. i 399.)

-Kada opisuje Čajniče,kaze:"Prema Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir),ova

kasaba je pripadala teritoriji hercegovackog sandzaka.Ali,kako je ona carsko krunsko dobro
(hass-i humayun),stoji pod upravom deftedar-paše.Njom upravlja vojvoda sa dvije stotine
ljudi..".Šeher ima pet muslimanskih i tri hriscanske mahale...Ima deset dzamija sa
mihrabom.Pet je povecih,a najimpozantnija je dzamija Sinan-paše,zeta Mehmed-paše
Sokolovica...Ova varos nalazi se na opasnom mjestu,ali je klima u njoj vrlo prijatna.To je
napredan i naseljen kadiluk.Na sve strane su brda s gorskim pasnjacima i vocnjaci.sela se
dodiruju jedno s drugim,te su zgusnuta i plodna naselja.Svi stanovnici govore bosanski i
nose krajisku odjecu.Zene im nose feredze od crnog platna i vladaju se vrlo uljudno.Mnogo
drze do svoje casti i jako su pobozne.stanovnici su prave Bozje sluge,a posebno moj prijatelj i
dobrotvor Hadzi Sefer.Sve su to ljudi od rza i obraza koji se bave svojim poslom i zive
moralno.Oni su veliki prijatelji stranaca,ljudi koji vole zabavu i uzivanja,pristupacni su i
susretljivi."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-
Publishing",1996,stranice 399.,400.,402. i 403.)

-Opisujuci Nevesinje,kaze:"U ovoj varosi zimska studen nije pretjerana,nego umjerena,a kako
je i klima prijatna,u njemu ima ljepotica.Svi govore bošnjački,oblace turbane i kalpake...Na
sve cetiri strane varosi napravili su na osam mjesta do neba visoke kule na po cetiri skele
(gemi direkleri)".(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-
Publishing",1996,stranica 417.)

-Govoreci o Jajcu,kaze:"To je vrlo star grad.Jajce na bošnjačkom jeziku znaci jaje...To je

kadiluk u bosanskom ejaletu,u rangu Kadiluka od stotinu i pedeset aspri.Nahije su mu jako
bogate...Grad se uzdize do nebeskog svoda."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 207. i 208.)

-Evlija pise i o Prvom Rječniku Bosanskoga Jezika (iz 1631.godine),i o tome

kaze:"Ucenjaci i pjesnici seher-Sarajeva napisali su jedan rječnik na bosanskom jeziku u
stihovima,po uzoru na perzijsku knjigu Šahidi,iz koga su ovdje prenesena dva
metruma."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-
Publishing",1996,stranica 121.)