† MUALLIM
Vjeronauka u dræavnim
πkolama u Evropi
Ahmet AlibaπiÊ
Bosansko druπtvo joπ boluje od brojnih
djeËijih bolesti na svom demokratskom putu.
Prominentna meu tim bolestima je alergija
novopeËenih demokrata, inaËe bivπih
komunista, te bivπih i sadaπnjih apsolutista,
autokrata i ateista na aktivnu ulogu vjere i
vjernika u javnom æivotu. Vjeronauka u πkolskim
klupama zauzima visoko mjesto na ljestvici tih
iritirajuÊih agenasa. Pitanje prihvatljivosti
vjeronauke u dræavnim πkolama dodatno oteæava
i zamagljuje Ëinjenica da ljudi sa ovim alergijama
svoje bolesno stanje i ponaπanje skrivaju iza
paravana odbrane sekularne dræave kao garanta
ravnopravnosti, ljudskih prava i ostalih
savremenih tekovina ËovjeËanstva. Masovna
krπenja vjerskih prava i sloboda vjernika koja su
u to ime Ëinili, Ëine ili su spremni Ëiniti, oni
smatraju kolateralnom πtetom, ako to uopÊe
smatraju πtetom.
Kratak uvid u savremenu teoriju i praksu
ljudskih prava pokazuje da su takvi duπebriænici
veÊi “Evropljani” od Evropljana. Ovdje Êemo se
prvo samo ovlaπ osvrnuti na status vjeronauke
u meunarodnim dokumentima o ljudskim
44 novi †uallim br. 4 • 30. ramazan 1421. / 26 . decembar 2000.
pravima a onda detaljnije pozabaviti
vjeronaukom u πkolskoj praksi u nekoliko
evropskih zemalja.
Vjeronauka i meunarodni akti o
ljudskim pravima
Deklaracija o eliminaciji svih oblika
netrpeljivosti i diskriminacije po osnovu religije ili
uvjerenja (Rezolucija Generalne skupπtine UN
36/1955) u Ëlanu 5 odreuje da je moguÊnost
djeteta da stiËe vjersku naobrazbu u skladu sa
æeljama roditelja, odnosno moguÊnost da ne
bude prisiljeno na takvo πto, test uspjeπnosti
zaπtite od netrpeljivosti i diskriminacije. Pravo
na vjersku naobrazbu i promociju vjerskog
identiteta manjina visoko figurira i na listi
zaπtiÊenih prava i sloboda ZakljuËnog dokumenta
OSCE-a iz BeËa 1989. (parag. 16-17, 19).
Meunarodna konvencija o graanskim i politiËkim
pravima UN sa svoje strane traæi “poπtivanje
prava roditelja … daosiguraju da vjerska i
moralna naobrazba njihove djece bude u skladu

sa njihovim vlastitim ubjeenjima…” (Ëlan 18-
4)1 KonaËno, i najvaænije, Ëlan 2 Prvog protokola
Evropske konvencije o ljudskim pravima obavezuje
dræave da ‘respektuju pravo roditelja da svojoj
djeci osiguraju obrazovanje u skladu sa njihovim
liËnim vjerskim i filozofskim uvjerenjima”.2
Mnogo je pravnih dilema oko ovog Ëlana. Jedan
od njih je precizno znaËenje “respektiranja”. Tu
su i sukobi izmeu dræavnih nastavnih planova
i roditeljskih æelja, naprimjer u sluËaju fiziËkog
odgoja, poduËavanja evoluciji, seksualnom
obrazovanju, itd. Konvencija i njeni protokoli
nisu decidni ni o pitanju sukoba roditeljskih i
djeËijih æelja, niti o tome πta su to “filozofska
uvjerenja”. Ono πto je izvjesno jeste da ovaj Ëlan
Prvog protokola izmeu ostalog pruæa zaπtitu djeci
vjernika od indoktrinacije i pravo na vjeronauku
(ali ih nuæno ne πtiti od prisustvovanja nastavi
na kojoj se iznose informacije suprotne
uvjerenjima djece i roditelja).3
novi †uallim br. 4 • 30. ramazan 1421. / 26 . decembar 2000. 45
MUALLIM †
Vjeronauka u πkolstvu evropskih
zemalja
U skoro svim evropskim zemljama
vjeronauka je sastavni dio nastavnih programa
u dræavnim osnovnim i srednjim πkolama.
PraktiËno da nema razlike izmeu bivπih
komunistiËkih zemalja i ostatka Evrope u ovom
pogledu. Izuzetak na Zapadu je Francuska, u
kojoj nema vjeronauke u dræavnim πkolama ali
koja ima veliki broj izuzetno uspjeπnih katoliËkih
πkola. Pokuπaj Miteranovih socijalista da
poËetkom osamdesetih godina zatvore te πkole
izazvao je najveÊe (dvomilionske) demonstracije
u povijesti Pariza nakon Ëega se odustalo od te
nakane.
U Austriji je izvoenje vjeronauke
omoguÊeno svim priznatim vjerskim
zajednicama pod uvjetom da imaju odreeni
broj uËenika. Islam je jedna od tih zajednica i
islamska se vjeronauka godinama izvodi u
austrijskim πkolama.
† MUALLIM
UËenici koji odluËe da ne pohaaju nijednu
od vjeronauka ponuenih u njihovoj πkoli od
1997. g. imaju moguÊnost pohaanja predmeta
etiËkog obrazovanja. U cilju obrazovanja
struËnih nastavnika za ovaj predmet na
Univerzitetu u BeËu osnovan je meufakultetski
nastavni program.4
U NjemaËkoj ustav garantuje vjeronauku u
dræavnim πkolama kao “normalan” predmet, tj.
predmet obavezan za sve s moguÊnoπÊu
povlaËenja uz odobrenje (Ëlan 7, parag. 2 i 3
saveznog ustava). Jedina savezna dræava koja do
1996. g. nije poπtovala ovu odredbu je bivπa
istoËnonjemaËka pokrajina Brandenburg, Ëiji se
parlament odluËio za sekularni predmet o etici
i religiji. VeÊinu u parlamentu su u vrijeme
donoπenja odluke Ëinili socijaldemokrati i bivπi
komunisti. Predmet je predat na razmatranje
ustavnom sudu. (Ishod sluËaja nam nije
poznat.)5
U susjednoj nam Hrvatskoj, vjeronauka je
obavezan predmet u svim hrvatskim πkolama, a
u skladu s odredbama Ugovora izmeu Vatikana
i Republike Hrvatske o suradnji na podruËju odgoja
i kulture, potpisanog u Zagrebu 18. decembra
1996. g.
U Engleskoj je vjeronauka, takoer, dio
nastavnog plana s tim da se roditeljima koji imaju
rezerve u tom smislu ostavlja moguÊnost da svoju
djecu povuku sa tih Ëasova. Ista moguÊnost im
je ostavljena i kad su u pitanju Ëasovi muzike
koja ima vjerski sadræaj, kao i Ëasovi plivanja.
Oni joπ mogu zahtijevati da njihova djeca na
fiziËkom odgoju nose odjeÊu koju pokriva cijelo
tijelo, te posebne svlaËionice.
U ©paniji je vjeronauka - prvenstveno
katoliËka - izboran predmet u dræavnim πkolama.
Predmet se ocjenjuje ali se ocjene ne uzimaju u
obzir prilikom dodjele stipendija i upisa na
visoke πkole. Od 1994. g. alternativni predmeti
za one koji ne æele pohaati katoliËku
vjeronauku je predmet sa temama od kulturnog
ili druπtvenog interesa, dok je u srednjim
πkolama to kultura i povijest najvaænijih religija.
U oba sluËaja predmet se ne ocjenjuje. KatoliËke
vjerouËitelje plaÊa dræava i oni imaju ista prava
kao i laiËki nastavnici. »lan 10 Sporazuma voa
evangelistiËke, jevrejske i islamske vjerske
46 novi †uallim br. 4 • 30. ramazan 1421. / 26 . decembar 2000.
zajednice iz 1992. g. sa dræavom predvia
moguÊnost njihove vjeronauke u javnim i
privatnim πkolama kada na πkolskoj godini u
jednoj πkoli bude deset i viπe uËenika neke od
tih konfesija. Prema tom i drugim ugovorima i
ovi bi vjerouËitelji u tim sluËajevima imali isti
status kao i katoliËki vjerouËitelji.6 Na status
vjeronauke u ©paniji i NjemaËkoj ni najmanje
ne utjeËe Ëinjenica da ovim zemljama trenutno
vladaju socijaldemokrati jer oni vjeronauku
smatraju pitanjem temeljnih ljudskih prava a ne
dnevnog politikantstva.
U GrËkoj, koja je karakteristiËna po tome
πto kao Ëlanica Evropske unije joπ primjenjuje
zakone iz 1930-ih koji favoriziraju pravoslavlje i
flagrantno krπe slobode vjerskih manjina,
vjeronauka je obavezna za uËenike koji se izjasne
kao pravoslavci. Pokuπaj Ministarstva
obrazovanja da smanji fond Ëasova vjeronauke
u 4. razredu srednjih πkola sa dva na jedan sat
sedmiËno je 1998. g. proglaπen neustavnim od
Dræavnog vijeÊa (najviπeg administrativnog suda
u zemlji). Pored odredbi o vjeronauci grËki
zakoni zahtijevaju unoπenje vjere u liËnu kartu,7
traæe isticanje ikona i vjerskih simbola po
dræavnim ustanovama (πkolama, sudovima,
bolnicama, prostorijama javne uprave, i sl.), u
podreen poloæaj stavljaju vjerouËitelje
nepravoslavnih vjera, zabranjuju prozelitizam
(πto se uglavnom koristi u svrhu
onemoguÊavanja nepravoslavnog prozelitizma),
i ne predviaju ‘graanski’ pokop umrlih.
Sveπtenici Pravoslavne crkve, ukljuËujuÊi
vjerouËitelje, plaÊeni su od strane dræave kao
dræavni sluæbenici. 8
U Irskoj ustav garantuje pravo roditeljima
da njihova djeca steknu ne samo vjersku
naobrazbu veÊ i vjerski odgoj. VeÊina πkola u
Irskoj su u vlasniπtvu neke od vjerskih zajednica
i imaju zakonsku obavezu da postave sveÊenika
koga nominira kompetentni vjerski organ. Takav
sveÊenik je punopravni Ëlan nastavnog tima i ima
istu plaÊu kao i ostali njegovi Ëlanovi. U 1996. g.
dræava je u vidu plaÊa ovim sveπtenicima isplatila
1,2 miliona irskih funti. DonoseÊi presudu po
tuæbi o krπenju odredaba o sekularnosti dræave
Viπi sud je 1996. g. presudio da finansiranjem
sveÊenika u πkolama vlada ne krπi ustavnu

odredbu o sekularnoj naravi irske dræave. Dvije
godine kasnije Vrhovni sud je odbio razmatrati
æalbu na tu presudu smatrajuÊi je neo-
snovanom.9
Vjeronauka je obavezna i u Finskoj, koja ima
dvije nacionalne dræavne crkve, i Danskoj, koja
takoer ima dræavnu crkvu. Djeci Ëiji su roditelji
ateisti ostavljena je, meutim, moguÊnost
obaveznog prisustvovanja Ëasovima povijesti
religije i etike. Norveπka je takoe zemlja sa
dræavnom crkvom sa obaveznom vjeronaukom
u πkolama dok djeca manjinskih vjerskih
zajednica mogu odsustvovati sa takvih Ëasova uz
saglasnost roditelja. U nekim πkolama, ovisno o
broju uËenika, dræava osigurava vjerouËitelja za
manjinske religije.10 SliËna je situacija i u ostalim
skandinavskim zemljama u kojima Luteranska
crkva ima status dræavne crkve.
U Maarskoj je vjeronauka postala
fakultativni predmet nakon πto u parlamentu
nije proπao prijedlog vlade da ona bude obavezni
predmet. Za razliku od obrazovanja o religiji,
vjeronauka nije dio πkolskog programa,
vjerouËitelj nije Ëlan nastavnog osoblja, ocjene
se ne unose u svjedoËanstva, a vjerske zajednice
same odluËuju o sadræaju i kontroli nastave. Iako
su vjerouËitelji formalno crkveni sluæbenici
dræava snosi troπkove njihovog angaæiranja u
izvoenju vjeronauke.11
U Poljskoj je katoliËka vjeronauka dio
zvaniËnog nastavnog plana. Samo uËenici koji
dobiju dopuπtenje i uz roditeljsku saglasnost
mogu odsustvovati sa takve nastave. Dvadeset
hiljada vjerouËitelja od 1997. g. ima status
regularnih nastavnika, iako ih postavlja biskup.
Za njihove plaÊe godiπnje bude izdvojeno oko
58 miliona dolara. Oni ne moraju ispunjavati
uvjete za obrazovanje nastavnika. Svi uËenici koji
pohaaju vjeronauku oslobaaju se nastave u
vrijeme blagdana. ZajedniËke molitve mogu biti
izvoene u dræavnim πkolama a i krst moæe biti
istaknut u prostorijama u kojima se izvodi
vjeronauka, makar se one koristile i za sekularne
predmete. Jedno vrijeme ocjene sa vjeronauke
nisu bile ukljuËene u svjedoËanstva, iako je crkva
nastojala isposlovati takvo πto. Nemamo
podataka o trenutnom stanju u vezi sa ovim
pitanjem.12
novi †uallim br. 4 • 30. ramazan 1421. / 26 . decembar 2000. 47
MUALLIM †
U Italiji je od potpisivanja novog konkordata
sa Vatikanom 1985. g. vjeronauka izboran
predmet. Interesantno je da je Ustavni sud Italije
1991. i 1992. g. izrazio miπljenje da bi
prisiljavanje uËenika koji ne æele pohaati
vjeronauku na pohaanje nekog drugog
predmeta predstavljalo krπenje njihovih prava.13
U Litvaniji je takoer vjeronauka izborni
predmet i svim priznatim vjerskim zajednicama
je omoguÊeno njeno organiziranje u dræavnim
πkolama. Alternativni predmet vezan je za
moralno i graansko obrazovanje. I vjerouËitelji
u dræavnim πkolama i uËitelji konfesionalnih
πkola plaÊeni su kao i njihove kolege koji dræe
sekularne predmete.14
Ostali vidovi manifestiranja vjere u
πkoli
Vjeronauka u dræavnim πkolama nije jedimi
vid manifestiranja vjere u ovim institucijama. Tu
je i pitanje vjerskih simbola, molitvi, dræavnog
sponzoriranja konfesionalnih πkola, i sl. Kada
je posrijedi isticanje vjerskih simbola u dræavnim
πkolama interesantno je primijetiti da je
njemaËka dræava Bavarska, Ëije je stanovniπtvo
veÊinski rimo-katoliËko, donedavno imala zakon
po kome je bilo obavezno isticanje krsta u
uËionicama. Federalni njemaËki ustavni sud je,
meutim, 16. maja 1995. g. donio presudu po
kojoj je takva praksa neustavna jer krπi slobode
i prava nekrπÊana i skeptika. Po miπljenju suda
takva praksa ne bi bila neustavna kada bi,
naprimjer, taj krst samo ukazivao na znaËaj
krπÊanstva u njemaËkoj kulturi. Sud je, meutim,
bio miπljenja da je ovdje rijeË o prisili uËenika
da znanje stiËu pod krstom. Ovom su odlukom
bili nezadovoljni mnogi ukljuËujuÊi tadaπnjeg
saveznog kancelara Helmuta Kola. U godini
nakon presude krst je bio uklonjen iz malog
broja uËionica uglavnom tamo gdje su roditelji
podnijeli zahtjev za to. VeÊina stanovnika nema
niπta protiv krsta u uËionicama. U susjednoj
Austriji sliËna presuda nije donijeta, s tim da je
po tamoπnjim zakonima krst obavezan u
uËionicama samo u onim πkolama u kojima je
veÊina uËenika krπÊanske vjere.15 VeÊ je reËeno
† MUALLIM
da je u GrËkoj isticanje krsta u javnim
ustanovama zakonska obaveza.
ZakljuËak
OmoguÊavajuÊi djeci vjernika da u πkolama
finansiranim i od poreza njihovih roditelja stjeËu
znanja o svojoj vjeri poπtuju se osnovna prava
vjernika i izbjegava se diskriminacija protiv njih.
S druge strane, omoguÊavanjem pohaanja
alternativnih Ëasova umjesto vjeronauke uz
roditeljsku saglasnost ili jednostavno
oslobaanje od vjeronauke u sluËajevima
nepostojanja alternative, dræava poπtuje prava
pripadnika manjinskih vjerskih zajednica ili
ateista da ne budu izloæeni indoktrinaciji.
Naæalost, u IstoËnoj Evropi se u posljednjih pola
stoljeÊa vodilo raËuna isljuËivo o pravima ovih
drugih, a neki bi da tako bude i sada. Kao da
konvencije i deklaracije o zaπtiti ljudskih prava
ne vaæe za vjernike. Valjda i to dovoljno govori
o utilitarnoj privræenosti ljudskim pravima
zagovornika ponovne diskriminacije protiv
vjernika. Pri tome nas ne treba zbunjivati i
obmanjivati jeftina sekularistiËka dogmatika tipa:
vidite πta nam je uradilo mijeπanje vjere u
politiku u zadnjih deset godina. Zlo koje se desilo
jeste kulminacija dugih procesa koji su se odvijali
upravo u sjeni agresivnog ateizma. Za suæivot je
potrebno neπto viπe od nijekanja prava i sloboda
vjernika pri Ëemu to nijekanje nije ni nuæan ni
dostatan preduvjet za suæivot razliËitih vjerskih
i etniËkih skupina. Naprotiv, ono suæivot Ëini
nemoguÊim.
48 novi †uallim br. 4 • 30. ramazan 1421. / 26 . decembar 2000.
Biljeπke:
1
Theodore S. Orlin, “Religious Pluralism and Freedom
of Religion: Its Protection in Light of Church/State Re-
lationships,” u Allan Rosas and Jan Helgesen, eds, The
Sterngth of Diversity: Human Rights and Pluralist Democ-
racy (Dordrecht: Martinus Nijhoff Publishers, 1992), 96-
97.
2
Malcolm D. Evans, Religious Liberty and International Law
in Europe (Cambriddge: Cambridge University Press,
1997), 278.
3
Evans, 358.
4
Richard Potz, “Church and Satte in Austria 1997”, Euro-
pean Journal for Church and State Research (EJCSR) vol. 5
(1997): 117-18.
5
Joseph Listl, “The Development of Civil Ecclesiastical
Law in the Federal Republic of Germany 1995/1996,”
EJCSR vol. 3 (1996): 11-15.
6
Agustin Motilla, “Church and State in Spain in 1998,”
EJCSR vol. 6 (1999): 88-90; Idem, “Church and State in
Spain 1995,” EJCSR vol. 3 (1996): 37-39; Idem, “Church
and State in Spain 1996,” EJCSR vol. 4 (1997): 43-44.
7
Povodom nedavne inicijative da se ova stavka izostavi iz
liËnih karata u Atini su odræane protestne demonstracije
na kojima je uËestvovalo oko 200.000 ljudi uz prisustvo
visokih zvaniËnika Pravoslavne crkve.
8
Charalambos K. Papastathis, “Church and State in
Greece in 1998,” EJCSR vol. 6 (1999): 65-66; Idem,
“Church and State in Greece 1997,” EJCSR vol. 5 (1997):
32-34; Idem, “Church and State in Greece 1995,” EJCSR
vol. 3 (1996): 30-31.
9
James Casey, “Church and State in Ireland 1996,” EJCSR
vol. 4 (1997): 25-26; Idem, Church and State in Ireland
in 1998,” EJCSR vol. 6 (1999): 59-60.
10
Orlin, 99-100.
11
Orlin, 114; Peter Erdo and Balazs Schanda, “Church
and Satate in Hungary: An Overview of Legal Ques-
tions,” EJCSR vol. 6 (1999): 224-5.
12
Jonathan Luxmoore, “Eastern Europe 1996: A Review
of Religious Life in Albania, Bulgaria, Romania, Hun-
gary, Slovakia, the Check Republic and Poland,” Reli-
gion, State and Society 25, no. 1 (1997), 98; Orlin, 113.
13
Daniela Jouvenal Long, “Church nad State in Italy,”
EJCSR vol. 6 (1999): 141-42; Orlin, 105-6.
14
Jolanta Kuznecoviene, “Church and State in Lithuania,”
EJCSR vol. 6 (1999): 214-15.
15
Bruno Primetshofer, “Church and State in Austria 1995-
1996”, EJCSR vol. 3 (1996): 88-91; Listl, 11-14.
†