NUKLEOSINTEZA

~250 stabilnih jezgara

~2000 jezgara
sintetiziranih
u laboratoriju

~5000-7000 jezgara
u Svemiru

kad su i gdje nastale jezgre?

Raspodjela elemenata u Sunčevom sustavu:

starost 4.7 109 godina

područje Fe
teške jezgre
Elemente možemo podijeliti u pet grupa:

a) u Svemiru ima daleko najviše 1H ~ 0.75 4He ~ 0.25 nastalih u procesima

jakih i slabih interakcija u prvih nekoliko minuta nakon Big Banga

b) Laki elementi c)

d) obilniji elementi oko Fe i Ni -> nastali u nizu reakcija fisije koje stvaraju jače
vezane jezgre, oslobađajući energiju koja održava tlak plina zvijezde.

e) teški elementi A > 100: velike Coulomb barijere onemogućuju fuziju teških
jezgara. Mehanizam stvaranja su (n,γ) reakcije: (i) spore u zvijezdama sa slabim
izvorom neutrona, (ii) brze u eksplozivnim uvjetima s iznimno jakim fluksom
neutrona.
 PRIMORDIJALNA NUKLEOSINTEZA

PRVA NANOSEKUNDA – Svemir se

sastoji od kvarkova, antikvarkova,
gluona, elektroslabih bozona i leptona.

PRVA MIKROSEKUNDA – ogromna gustoća materije praćena je visokom

temperaturom. Materija se brzo širi i hladi. Na kraju prve mikrosekunde
materija se dovoljno ohladila tako da sile između kvarkova i antikvarkova
mogu vezati ove čestice u grozdove dimenzija oko 1fm: HADRONI I MEZONI
PRVA SEKUNDA – Svemir se nastavlja širiti. Relativni omjeri neutrona, protona,
elektrona, pozitrona, neutrina i fotona određeni su temperaturom (kemijska
ravnoteža). Temperatura je pala na približno 1010 K. Broj protona i neutrona je
otprilike jednak.

n i p mogu se uzeti kao dva stanja nukleona: m(n)=939.566 MeV m(p)=938.272

MeV. Sistem od dva stanja u kemijskoj ravnoteži – mehanizam slabe interakcije n↔p

∆m=1.294 MeV. Na temperaturi T=1011K: n/p=0.86

U galaksiji: 1H ~ 75% i 4He ~ 25% -> za svaku jezgru 4He (4 jedinice mase)
mora biti otprilike 12 protona (12 jedinica mase). U sumi imamo 2 neutrona i
14 protona: n/p=1/7.
 PRVIH ČETVRT SATA: razdoblje primordijalne nukleosinteze. Svaraju se
jezgre deuterija (pn) i helija (2p2n).

energija termičkog gibanja ~kT

postaje manja od energije vezanja
tih jezgri (~MeV). Temperatura
~ 1010 K

Da se tako nastavilo svi bi nukleoni

bili vezani u jezgre helija. Međutim,
budući je m(n) > m(p), ide slabi
raspad:

Svi slobodni neutroni raspadaju se u protone. Preživjeli su samo oni koji su bili
vezani u primordijalne deuterone i jezgre helija.

Kako se Svemir hladi tako se čestice i antičestice anihiliraju. Preostaje mali

višak bariona. Omjer broja bariona i fotona:
PRVIH MILIJUN GODINA – Nakon razdoblja primordijalne nukleosinteze, Svemir
se nastavlja širiti kao smjesa jezgara, elektrona, neutrina i fotona. Postupno,
elektroni i jezgre stvaraju atome i molekule. Temperatura mora biti dovoljno
niska da energija termičkog gibanja bude manja od energije električnog
privlačenja -> T ~ 105 K
PRVIH MILIJARDU GODINA – pod utjecajem gravitacionog privlačenja atomi i
molekule formiraju agregate koji su ponekad dovoljno veliki da nastanu zvijezde.
Gravitaciono privlačenje uzrokuje kompresiju i zagrijavanje zvijezde (proces
obrnut od ciklusa ekspanzije i hlađenja nakon Big Banga). Zagrijavanjem
zvijezde započinju nuklearne reakcije koje pretvaraju protone u helij i teže jezgre.
Većina elemenata lakših od Co stvara se u procesima zvjezdane nukleosinteze.
 Kad ove reakcije potroše sav vodik i lake elemente, zvijezda prestaje proizvoditi
energiju. Tlak zračenja i termičkog gibanja ne može zadržati gravitacionu
kontrakciju. Dolazi do kolapsa zvijezde.

Ako je zvijezda mala, gravitaciona kontrakcija se zaustavlja kada tlak “zero-point”

gibanja elektrona postaje jednak gravitacionom privlačenju. Nastaje bijeli patuljak.
Ako je zvijezda teža, tlak elektronskog plina ne može zadržati kontrakciju
i ona se nastavlja dok se atomske jezgre ne dodirnu. U tom trenutku, ako
zvijezda nije suviše masivna, implozija se zaustavlja i dolazi do eksplozije
supernove.

Tijekom implozije/eksplozije endotermnim nuklearnim reakcijama stvaraju se

jezgre teže od Ni. Eksplozija supernove raspršuje teške elemente u Svemir,
gdje oni postaju sastavni dijelovi zvijezda i planeta. Svi teški elementi na
Zemlji stvoreni su u eksplozijama supernovih. Procjenjuje se da se na Zemlji
nalaze ostaci nekoliko tisuća supernovih.

Ostatak eksplozije supernove -> neutronska zvijezda ili crna jama.

CRNA JAMA
 EVOLUCIJA ZVIJEZDA

Promatramo zvijezdu kao plin ili tekućinu u

volumenu sferičnog oblika.

dr

df
r

Konusni element volumena površine baze df i visine dr nalazi se u ravnoteži ako je:
 masa unutar sfere radijusa r.

UVJET HIDROSTATIČKE RAVNOTEŽE

(A)

Ako sistem nije u stanju ravnoteže, konusni element volumena bit će akceleriran:

(B)

Osim u slučaju implozije/eksplozije, aproksimativno vrijedi:

Jednadžba (B) svodi se na (A). Rezultirajuća spora kontrakcija naziva se KVAZI-

STATIČKA.
 Jednadžba stanja koja povezuje tlak p(r) i gustoću ρ(r)?
Pretpostavimo da gustoća zvijezde pada linearno od središta:

Masa zvijezde:

Ukupna masa zvijezde M(r=R)=M određuje gustoću u središtu:

Iz uvjeta hidrostatičke ravnoteže:

Tlak u središtu određen je uvjetom da tlak na površini iščezava:

 SUNCE:

G = 6.67 10-11 m3 kg-1 sec-2

M = 1.98 1030 kg

R = 6.96 105 km

ρ0 = 6 103 kg m-3
Linearni model
gustoće
p0 = 5 109 atm

EMPIRIJSKE VRIJEDNOSTI: ρ0 ~ 105 kg m-3 p0 ~ 1011 atm

Rezultati našeg pojednostavljenog modela krivi su za red veličine. Ono što je bitnije
je da postoji rješenje za hidrostatičku ravnotežu: zvijezda je stacionarna, nema
ekspanzije ni kontrakcije.
 Pretpostavimo da nema unutrašnjeg izvora energije u zvijezdi -> KONTRAKCIJA

GRAVITACIONI POTENCIJAL:

- u linearnom modelu gustoće:

Kontrakcijom se gravitaciona energija smanjuje (postaje negativnija, sistem je jače

vezan). Jedan dio oslobođene energije biva zračen, a preostali dio zagrijava zvijezdu.
Kontrakcijom raste temperatura zvijezde!

Pretpostavimo da je zvijezda idealan plin opisan jednadžbom stanja:

Plinska konstanta:

Temperatura u središtu zvijezde:

 SUNCE: pretpostavimo da se Sunce sastoji od ioniziranog vodika -> µ=1/2 (dvije
čestice, proton i elektron, po atomskoj jedinici mase).

T0 = 5 106 K premalo za ~ red veličine

TEMPERATURA RASTE OBRNUTO PROPORCIONALNO POLUMJERU ZVIJEZDE

VIRIJALNI TEOREM: pola gravitacione energije dobivene kontrakcijom pretvara se

u toplinu, a pola u energiju zračenja
- iz uvjeta hidrostatičke ravnoteže:

tlak na površini iščezava

p(R)=0; V(0)=0
 Ako je plin monoatoman, njegova interna energija je energija translacionog
gibanja (nema vezanih stanja – molekula) i vrijedi:

gustoća interne energije

ukupna potencijalna energija ukupna interna energija

VIRIJALNI TEOREM

LUMINOZITET ZVIJEZDE L: energija zračenja u jedinici vremena

iz virijalnog teorema slijedi:

- u linearnom modelu gustoće dobili smo za gravitacionu energiju:

 SUNCE ima luminozitet: L = 3.9 1026 J sec-1 = 2.44 1039 MeV sec-1

Iz izraza za luminozitet dobivamo relativnu mjeru kontrakcije:

Postoje geološke evidencije da je luminozitet Sunca ~ konstantan već više od

109 godina. Tijekom tog razdoblja izračena je ukupna energija:

E = L x 109 godina ~ 1043 J

Sunce sadrži oko 1057 nukleona. Izračena energija po nukleonu: ~ 50 keV.

Ovako veliku količinu energije mogu dati samo nuklearne reakcije. Tipične
energije kemijskih reakcija su reda veličine ~ eV.

Fuzija 41H -> 4He oslobađa

7MeV/nukleonu.
 Tipična zvijezda kao Sunce zagrijava se gravitacionom kontrakcijom. Čim je
temperatura dovoljno visoka, započinju nuklearne reakcije koje predstavljaju
glavni izvor energije zvijezde. Prag temperature za nuklearne reakcije postoji
zbog elektrostatskog odbijanja među protonima.

Kada energija nuklearnih reakcija postane

jednaka luminozitetu zvijezde (ukupna
energija oslobođena u nuklearnim reakcijama
zrači se u okolni prostor) proces kontrakcije
se zaustavlja.

Zvijezde koje ne kontrahiraju

i izgaraju vodik u 4He ->
nalaze se na konstantnoj
temperaturi (energija reakcije
= energija zračenja):
MAIN SEQUENCE