SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

Laboratorij za toplinu i toplinske uređaje
I. Lučića 5, 10000 Zagreb Tel.:(01)616 8222, Fax.:(01)615 6940

FORMULE ZA IZRAČUNAVANJE
KOEFICIJENATA PRIJELAZA TOPLINE

STUDIJ: DODIPLOMSKI
USTANOVA: FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Pripremili: Prof.dr.sc. Srećko Švaić, dipl.ing.

Doc.dr.sc. Ivanka Boras, dipl.ing.
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Laboratorij za toplinu i toplinske uređaje
I. Lučića 5, 10000 Zagreb Tel.:(01)616 8222, Fax.:(01)615 6940

1.0.0 KONVEKCIJA BEZ PROMJENE AGREGATNOG STANJA

TEKUĆINE

1.1.0 UVOD

Model prijenosa topline konvekcijom uključuje dva mehanizma. Osim transporta topline usljed
nasumičnog gibanja molekula (difuzija), energija se prenosi i većinskim makroskopskim
gibanjem tekućine (advekcija). Ovo je gibanje tekućine povezano s činjenicom da se veliki broj
molekula giba kolektivno, kao cjelina. Takvo gibanje uz prisustvo temperaturnog gradijenta
poboljšava prijenos topline. Uobičajeno se koristi izraz konvekcija kada se govori o ukupnom
transportu, a izraz advekcija kada se govori o transportu topline usljed makroskopskog gibanja
tekućine.
Promotrimo gibanje tekućine preko grijane površine, slika 1.

Slika 1 Konvektivni transport topline

Posljedica međusobnog djelovanja tekućine i površine je razvoj područja u tekućini u kojem se

brzina mijenja od 0 do konačne vrijednosti w∝, vezane uz neporemećeni tok struje. Ovo je
područje poznato pod nazivom hidrodinamički granični sloj ili granični sloj brzina.

Ukoliko se temperature stijenke i tekućine razlikuju, pojavit će se područje u tekućini u kojem će

temperatura varirati od temperature stijenke Ts (pri y = 0) do temperature neporemećene struje
T∞. Ovo se područje zove temperaturni granični sloj, te može biti manje, veće ili jednako onom
u kojem se mijenja brzina tekućine. Ako se temperature tekućine i temperature stijenke razlikuju
dogodit će se konvektivni transport topline između tekućine i stijenke.

Konvektivni transport topline ostvaruje se i nasumičnim gibanjem molekula i makroskopskim

gibanjem tekućine unutar graničnog sloja. Udio prijenosa topline nasumičnim gibanjem
molekula (difuzija) dominira u blizini stijenke, gdje je brzina strujanja tekućine mala. Zapravo na
dodiru tekućine i stijenke brzina je tekućine jednaka nuli i toplina se transportira isključivo na
ovaj način. Doprinos usljed gibanja glavnine tekućine (makroskopskog gibanja) potječe iz
činjenice da granični sloj raste s porastom dimenzije x. Zapravo, toplina koja je provedena u ovaj
sloj se odnosi dalje strujom medija te se eventualno prenosi na tekućinu izvan graničnog sloja.
Procjena fenomena graničnog sloja je ključna u razumijevanju transporta topline.

Formule za izračunavanje koeficijenata prijelaza topline

I. Boras, S. Švaić 2/71
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Laboratorij za toplinu i toplinske uređaje
I. Lučića 5, 10000 Zagreb Tel.:(01)616 8222, Fax.:(01)615 6940

Konvekcija se može podijeliti prema prirodi samog strujanja. Kada je gibanje tekućine
uzrokovano vanjskim silama kao što su ventilator, pumpe i slično radi se o prisilnoj konvekciji.
Kod slobodne ili prirodne konvekcije strujanje je uzrokovano uzgonskim silama koje proizilaze
iz razlika u gustoći, uzrokovanih temperaturnim razlikama u tekućini.
Osim čiste prisilne i čiste slobodne konvekcije u stvarnosti se mogu pojaviti i slučajevi
kombinirane – mješovite konvekcije.
Također, nužno je podsjetiti na različitosti u tipovima strujanja tekućine uz stijenku. U osnovi se
razlikuju dva tipa strujanja: laminarno i turbulentno. Tako dugo dok je debljina graničnog sloja
mala, nema miješanja strujnica. Takav se tip strujanja označava laminarnim. U laminarnom je
području profil brzina približno paraboličan. Na određenoj udaljenosti od naletnog brida
laminarni sloj postaje nestabilan, dolazi do razvoja vrtloga i miješanja strujnica. Strujanje postaje
turbulentno. Usljed miješanja, razlike su u brzinama manje u turbulenom nego u laminarnom
podučju i profil je brzina ravniji. Međutim, i u turbulentnom je području prisutan laminarni
podsloj uz samu stijenku. U ovom je podsloju temperaturni profil vrlo sličan pravcu.

Konvektivni način izmjene topline predstavlja transfer energije koji se događa unutar
tekućine usljed kombiniranih efekata kondukcije i makroskopskog gibanja tekućine. Uobičajeno
je da je energija koja se prenosi osjetna, ili unutarnja toplinska energija tekućine. Međutim
postoje i konvektivni procesi u kojima se izmjenjuje i latentna energija. Ova latentna energijska
izmjena je generalno vezana na promjenu faza tekućine, kapljevite i parovite. Dva su
interesantna slučaja – isparivanje i kondenzacija.

Konvektivni se transport topline opisuje Newtonovim zakonom:

q = α (ϑ s − ϑ ∞ ) (1)

Gustoća je toplinskog toka q (W/m2) proporcionalna razlici temperature površine i temperature

tekućine izvan temperaturnog graničnog sloja, a konstanta je proporcionalnosti α poznata pod
nazivom koeficijent konvektivnog prijelaza topline, vodljivost filma ili filmski koeficijent. Ona
obuhvaća sve parametre koji utječu na konvektivnu izmjenu topline. Pojedinačno ona ovisi o
uvjetima u graničnom sloju (koji su pod utjecajem geometrije površine), prirodi gibanja filma te
odabranim termodinamičkim i transportnim svojstvima tekućine.
Svaka se studija konvekcije zapravo svodi na studiju određivanja koeficijenta konvektivnog
prijelaza topline.

Koeficijent prijelaza topline konvekcijom

Analitički pristup određivanju koeficijenta prijelaza topline uključuje pronalaženje temperaturne
raspodjele u tekućini neposredno uz stijenku. Ukoliko je, a to je uobičajeni slučaj, gibanje
tekućine neposredno uz stijenku laminarno, tada se toplinski tok od stijenke može opisati
izrazom koji uključuje temperaturni gradijent, kako je prikazano na slici 1. Koeficijent se
prijelaza topline tako može definirati kao omjer toplinskog toka i razlike temperature stijenke i
temperature tekućine podalje od stijenke, prema izrazu:

Formule za izračunavanje koeficijenata prijelaza topline

I. Boras, S. Švaić 3/71
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Laboratorij za toplinu i toplinske uređaje
I. Lučića 5, 10000 Zagreb Tel.:(01)616 8222, Fax.:(01)615 6940

− λ f (dϑ / dn ) s
α= (2)
ϑ s − ϑ∞
pri čemu je:

λf - koeficijent toplinske vodljivosti tekućine, W/mK

ϑs – temperatura stijenke, oC
ϑ∞ – temperatura tekućine izvan temperaturnog graničnog sloja, oC
⎛ dϑ ⎞
⎜ ⎟ - temperaturni gradijent tekućine, mjeren na stijenci, u smjeru normale na stijenku.
⎝ dn ⎠ s

Pronalaženje temperaturne raspodjele u tekućini, u cilju određivanja koeficijenta prijelaza

topline α, zahtijeva rješavanje kompletnog problema mehanike gibanja tekućine uz stijenku. U
općem slučaju gibanja tekućine koja izmjenjuje toplinu konvektivno sa stijenkom – slučaj
gibanja u tri prostorne dimenzije, potrebno je odrediti tri komponente brzine, tlak tekućine,
temperaturu tekućine, gustoću tekućine – u funkciji prostornih koordinata i vremena. Za
iznalaženje šest zavisnih varijabli nužno je postaviti i šest jednadžbi. Newtonov zakon gibanja za
svaku prostornu koordinatu daje tri diferencijalne jednadžbe. Dvije parcijalne diferencijalne
jednadžbe se dobiju primjenom zakona konzervacije mase i energije, a jednadžba stanja tekućine
je šesta algebarska jednadžba.

U općem slučaju problem tako zahtijeva simultano rješavanjanje ovih šest jednadžbi za
pripadajuće rubne uvjete. Na temelju toga se dolazi do gradijenta temperature tekućine i konačno
do vrijednosti koeficijenta prijelaza topline.
Međutim, ovakva se opća rješenja mogu postići samo za nekoliko slučajeva od praktičnog
značenja. Iz tog razloga u analize se uvode različite približne metode, a neki su od dobivenih
izraza i bez realne teorijske osnove, već su isključivo rezultat skupih eksperimentalnih analiza.

Formule za izračunavanje koeficijenata prijelaza topline

I. Boras, S. Švaić 4/71
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Laboratorij za toplinu i toplinske uređaje
I. Lučića 5, 10000 Zagreb Tel.:(01)616 8222, Fax.:(01)615 6940

1.2.0 PRISILNA KONVEKCIJA

U nastavku će biti predstavljeni najčešće korišteni izrazi za najuobičajenije slučajeve

prisilne konvekcije. Neki od navedenih izraza imaju teorijsku osnovu, a neki su izrazi
bezdimenzijske relacije dobivene iz eksperimentalnih podataka.
Toplinski rubni uvjeti koji se nameću površini promatrane krutine mogu biti različiti. Najčešće
su to: konstantna temperatura površine, konstantna gustoća toplinskog toka na površini ili
konstantan površinski temeperaturni gradijent.
Teorijske analize pretpostavljaju konstantna termodinamička svojstva tekućine (µ, cp, λ, ρ). To
stvarno nije tako. U gotovo svim slučajevima značajna je ovisnost svojstava o temperaturi, a u
slučaju ρ (i ν) javlja se i utjecaj tlaka za plinove. Temperaturna ovisnost svojstava znači da se
mogu dogoditi značajne promjene u njihovim veličinama preko temperaturnog graničnog sloja.
Točnost rezultata teorijskih relacija, kao i bezdimenzijskih eksperimentalnih relacija ovisi o
temperaturi izabranoj za procjenu (odabir) svojstava tekućine. U većini slučajeva koristi se jedna
od dviju, u nastavku opisanih, srednjih temperatura.

Temperatura glavnine struje tekućine ili temperatura mješajuće kape

Slika 2 Temperaturni profil pri strujanju tekućine kroz cijev

U slučaju strujanja u cijevi, u kojoj se odvija prijelaz topline, nužno je postojanje

temperaturne razlike između stijenke cijevi i tekućine. Ova temperaturna razlika producira
temperaturni profil u tekućini s jednom vrstom promjene prikazane na slici 2. Ovdje je prikazan
slučaj kada je temperatura stijenke cijevi veća od temperature tekućine. Stvarni oblik
temperaturnog profila ovisi o toplinskim rubnim uvjetima nametnutim na površini cijevi, bez
obzira je li strujanje laminarno ili turbulentno, te mogućem utjecaju duljine. Premda nije lako
ukazati na karakterističnu temperaturu tekućine, kakva je primjerice temperatura slobodne struje
kod vanjskog strujanja, potrebno je ipak izabrati jednu temperaturu za karakterizaciju
koeficijenta prijelaza topline. To se radi preko temperature glavnine tekućine ili temperature
miješajuće kape ϑb (engleski - the bulk fluid temperature), kao energijski uprosječene
temperature preko površine poprečnog presjeka.

Formule za izračunavanje koeficijenata prijelaza topline

I. Boras, S. Švaić 5/71
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Laboratorij za toplinu i toplinske uređaje
I. Lučića 5, 10000 Zagreb Tel.:(01)616 8222, Fax.:(01)615 6940

∫ ρ ⋅c p ⋅ 2 ⋅ π ⋅ r ⋅ϑ ⋅ dr
ϑb = 0
R
(3)
∫ ρ ⋅c
0
p ⋅ 2 ⋅ π ⋅ r ⋅ dr

To se obično primjenjuje za slučajeve prisilne konvekcije u zatvorenim kanalima ili cijevima i

ima smisao srednje temperature tekućine na poprečnom presjeku − temperatura koja bi se dobila
kada bi se strujnice tekućine u tom poprečnom presjeku međusobno pomiješale. Za označavanje
tako definirane temperature glavnine fluida koristi se simbol ϑb.
Kada se temperatura tekućine mijenja duž cijevi, temperatura se glavnine tekućine računa kao:

ϑ ul + ϑ iz
ϑb = (3a)
2
pri čemu se oznake ϑul i ϑiz odnose na temperaturu glavnine tekućine na ulazu odnosno na izlazu
iz cijevi.

Srednja temperatura filma

Temperatura koja se često koristi za procjenu svojstava tekućine jest i srednja temperatura filma.
To je aritmetička sredina između temperature površine ϑs i (u slučaju vanjskog nastrujavanja
tekućine na tijelo) temperature slobodne struje ili neporemećene temperature tekućine. Koristeći
oznaku ϑm kao oznaku za srednju temperaturu filma dobiva se:

ϑs + ϑ∞
ϑm = (4)
2

Tijek proračuna
U fomulama navednim u nastavku bit će svaki put izričito navedena temperatura za koju treba
birati svojstva tekućine.
Prijelaz topline za slučaj čiste prisilne konvekcije bit će dat u obliku:

Nu = f (Re, Pr , Ec ) (5)

Eckertov broj se pojavljuje pri uključivanju efekta disipacije mehaničke energije usljed
viskoznog trenja u toplinsku energiju. Ukoliko se disipacija zanemaruje relacije će za računanje
prijelaza topline biti date u obliku:
Nu = f (Re, Pr ) (6)

Međutim, uzimanje u obzir dodatnih parametara kao što su temperaturna ovisnost svojstava,
utjecaj zaletne staze i slično, može uključivati i dodatne parametre u jednadžbama.
Također je potrebno naglasiti da netočnosti u svojstvima promatrane tekućine, eksperimentalne
pogreške, neobjašnjivi efekti, geometrijska odstupanja, hrapavost površine i slično mogu
uzrokovati razumljiva odstupanja teorijski i eksperimentalno dobivenih rezultata, ili rasipanja u
relacijama za eksperimentalne rezultate. Zbog svega toga se odstupanja reda veličine 10% u

Formule za izračunavanje koeficijenata prijelaza topline

I. Boras, S. Švaić 6/71
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Laboratorij za toplinu i toplinske uređaje
I. Lučića 5, 10000 Zagreb Tel.:(01)616 8222, Fax.:(01)615 6940

predviđanju Nusseltove značajke smatraju uobičajenima u prisilnoj konvekciji, a veća se

odstupanja mogu očekivati u složenijim slučajevima strujanja.

Formule za izračunavanje koeficijenata prijelaza topline

I. Boras, S. Švaić 7/71
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Laboratorij za toplinu i toplinske uređaje
I. Lučića 5, 10000 Zagreb Tel.:(01)616 8222, Fax.:(01)615 6940

1.3.0 PRISILNA KONVEKCIJA PREKO RAVNE POVRŠINE UZ ZANEMARENJE

DISIPACIJE

Laminarno strujanje

Pohlhausen predlaže sljedeće relacije za proračun vrijednosti koeficijenta prijelaza topline za

slučaj laminarnog strujanja:

Nu = 0.664 ⋅ Pr 1 / 3 ⋅ Re1L/ 2 za područje vrijednosti 0.6 < Pr < 10 (7)

Nu = 0.678 ⋅ Pr 1 / 3 ⋅ Re1L/ 2 za područje vrijednosti Pr → ∞ (8)

Re < Rec ∼ 5⋅105, pri čemu je Rec kritična vrijednost Reynoldsovog broja
α ⋅L w ⋅L
Nu = m Re L = ∞
λ ν
ϑ s + ϑ∞
svojstva tekućine za temperaturu tekućine ϑ m =
2
ϑs – temperatura stijenke
ϑ∞ - temperatura neporemećene struje

Donja se granica Prandlovog broja od 0.6, navedena u jednadžbama Pohlhausena, odnosi na

plinove. Niže se vrijednosti susreću kod tekućih metala, a reda su veličine 0.01. U takvim je
slučajevima temperaturni granični sloj deblji od hidrodinamičkog graničnog sloja (brzine), te se
gornje jednadžbe ne mogu primjenjivati.
Za tekućine tako niske vrijednosti Pr značajke Kays i Crawford predlažu sljedeće izraze:

Nu x = 0.565 ⋅ (Re x ⋅ Pr )
1/ 2
(9)

Nu L = 1.30 ⋅ (Re L ⋅ Pr )
1/ 2
(10)

Pr < 0.05
Re < Rex,c ∼ 5⋅105
svojstva tekućine za srednju temperaturu ϑm

Za cijelo područje vrijednosti Pr značajke Churchill i Ozoe predlažu poluempirijske izraze:

Formule za izračunavanje koeficijenata prijelaza topline

I. Boras, S. Švaić 8/71
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Laboratorij za toplinu i toplinske uređaje
I. Lučića 5, 10000 Zagreb Tel.:(01)616 8222, Fax.:(01)615 6940

0.3387 ⋅ Re 1x / 2 ⋅ Pr 1 / 3
Nu x = 1/ 4
(11)
⎡ ⎛ 0.0468 ⎞ 2 / 3 ⎤
⎢1 + ⎜ ⎟ ⎥
⎣⎢ ⎝ Pr ⎠ ⎦⎥

0.6774 ⋅ Re 1L/ 2 ⋅ Pr 1 / 3
Nu L = 1/ 4
(12)
⎡ ⎛ 0.0468 ⎞ 2 / 3 ⎤
⎢1 + ⎜ ⎟ ⎥
⎣⎢ ⎝ Pr ⎠ ⎦⎥

Re ⋅ Pr > 100
svojstva tekućine za srednju temperaturu ϑm

Turbulentno strujanje

Za strujanje preko ravne stijenke prijelazno je područje prema turbulentnom području za

Reynoldsove brojeve od 2⋅105 do 5⋅105.
U praktičnoj se primjeni uvijek traži prosječna vrijednost koeficijenta prijelaza topline αm na
duljini ploče 0 ≤ x ≤ L. Kako turbulentno strujanje uvijek ima i prethodno laminarni granični sloj
u kojem se vladajuće jednadžbe razlikuju od turbulentnog područja, uprosječavanje mora
obuhvatiti oba područja.
Ako se za proračun lokalnih koeficijenata prijelaza topline iskoriste: relacija Pohlhausena za
laminarni granični sloj i relacija Whitakera za turbulentni granični sloj, te se integracijom odredi
prosječna vrijednost preko područja 0 ≤ x ≤ L, može se doći do relacije za prosječni Nu broj
preko laminarnog i turbulentnog područja:

( )
Nu m = 0.036 ⋅ Pr 0.43 ⋅ Re L0.8 − Rec0.8 + 0.664 ⋅ Pr 1 / 3 ⋅ ReC0.5 (13)

Jednadžba vrijedi za ReL > Rec, pri čemu je Re L = w∞ ⋅ L / ν , a Rec je kritični Re za prijelazno
područje. Gornja jednadžba pokazuje ovisnost Num o Rec.
Turbulencija slobodne struje utječe na prijelaz. Kada slobodna struja razvija vrlo intenzivno
vrtloženje prijelaz se može dogoditi pri manjim vrijednostima Re broja. Ukoliko se onemogući
turbulencija slobodne struje prijelazno se područje može i odmaknuti.
Za kritični Re broj od 2⋅105 vrijedi:

( )
Nu m = 0.036 ⋅ Pr 0.43 ⋅ Re L0.8 − 17400 + 297 ⋅ Pr 1 / 3 (14)
te ako se zadnji izraz na desnoj strani aproksimira s

297 ⋅ Pr 1 / 3 ≈ 297 ⋅ Pr 0.43 (15)

a korekcija viskoznosti uvede preko izraza (η ∞ / η s ) dobiva se Whitakerova jednadžba:
0.25

Formule za izračunavanje koeficijenata prijelaza topline

I. Boras, S. Švaić 9/71
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Laboratorij za toplinu i toplinske uređaje
I. Lučića 5, 10000 Zagreb Tel.:(01)616 8222, Fax.:(01)615 6940

0.25
⎛η ⎞
Nu m = 0.036 ⋅ Pr 0.43
(
⋅ Re 0.8
)
− 9200 ⋅ ⎜⎜ ∞ ⎟⎟ (16)
⎝ ηs
L
⎠

0.7 < Pr < 380

2⋅105 < ReL < 5.5⋅106
svojstva tekućine za temperaturu slobodne struje
ηs za temperaturu tekućine ϑs
za plinove zanemariti korekciju viskoznosti, a svojstva birati za temperaturu filma
η∞
u granicama 0.26 < < 3 .5
ηs

Ova se jednadžba relativno dobro slaže s eksperimentalnim podacima ukoliko je turbulencija

slobodne struje mala. Ukoliko je prisutna jača turbulencija u jednadžbi treba izostaviti konstantu
9200. Slaganje je tada dobro.

Za lokalni turbulentni prijelaz topline analitički izrazi von Karmana, skupa s relacijama za :

Cf = 0.0592 ⋅ Re x−1 / 5 5 ⋅ 10 5 < Re x < 10 5 (17)

Cf = 0.37 ⋅ (log 10 Re x )
−2.584
10 7 < Re (18)
vrijede tako dugo dok Pr značajka ima vrijednost blizu jedinice (1) i dok se svojstva tekućine
mogu uzeti za temperaturu ϑm.

1
⋅ Cf ⋅ Re x ⋅ Pr
Nu x = 2 (19)
⎧ ⎡ 5 ⎤⎫
1 + 5 ⋅ Cf / 2 ⋅ ⎨(Pr − 1) + ln ⎢1 + ⎥⎬
⎩ ⎣ 6(Pr − 1) ⎦ ⎭

Kako su gornji izrazi prilično nespretni i teški za uporabu pri integriranju za prosječne
vrijednosti, preporučuje se Colburnova analogija:

Nu x = 0.0296 ⋅ Re x0.8 ⋅ Pr 1 / 3 5 ⋅10 5 < Re x < 10 7 (20)

Nu x = 0.185 ⋅ Re x (log 10 ⋅ Re x )
−2.584
⋅ Pr 1 / 3 Re x > 10 7 (21)

0.6 ≤ Pr ≤ 60
svojstva tekućine za temperaturu ϑm

Formule za izračunavanje koeficijenata prijelaza topline

I. Boras, S. Švaić 10/71
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Laboratorij za toplinu i toplinske uređaje
I. Lučića 5, 10000 Zagreb Tel.:(01)616 8222, Fax.:(01)615 6940

Miješano, prijelazno strujanje

Za ravnu stijenku ukupne duljine L, pri čemu vrijednost ReL prelazi kritičnu vrijednost
Reynoldsovog broja (Rec), prosječna se vrijednost koeficijenta prijelaza topline računa uzimajući
u obzir i početni, laminarni dio graničnog sloja.

[ ]
Nu L = 0.037 ⋅ Re L0.8 − 872 ⋅ Pr 1 / 3 5 ⋅10 5 < Re L < 10 7 (22)

[
Nu L = 0.228 ⋅ Re L ⋅ (log 10 Re L )
−2.584
]
− 872 ⋅ Pr 1 / 3 10 7 < Re L < 10 9 (23)

0.6 ≤ Pr ≤ 60
Rec = 5⋅105
svojstva tekućine za temperaturu ϑm

U slučaju kada se u graničnom sloju zanemaruje laminarni dio, konstantu 872 treba zamijeniti s
nulom.

Formule za izračunavanje koeficijenata prijelaza topline

I. Boras, S. Švaić 11/71