Zivela je jedna devojka lepa Po imenu Anabel Li I samo joj jedno bese na umu Da je volim, da se volimo mi
Jos smo deca bili mi
I u tom kraljevstvu na obali mora Voleli smo se ljubavlju koja je veca od ljubavi Ljubavlju kojoj su zavideli Cak i krilati, nebeski andjeli
I zato se predavno ovo zbi
U kraljevstvu na obali mora Dunu nocni vetar sa neba I sledi moju Anabel Li I dodjose da je odnesu Njeni imucni rodjaci svi Zatvorise je u tamnu grobnicu Da vecni san tamo sni
Andjele je zavist mucila
Jer su srecni tek upola kao mi Da! Samo zato (kao sto znaju u kraljevstvu ovome svi) Dunu cetar sa nocnog neba Sledi i ubi mi Anabel Li
Ali nasa ljubav nadjacala je one
Sto behu stariji nego mi One mnogo mudrije nego mi Pa ni andjeli iz cele vasione Ni duhovi pod morem, zli Moju dusu ne mogu razdvojiti Od duse prelepe Anabel Li
Dok sija, Mesec mi vecite snove donosi
Snove o prelepoj Anabel Li Kad zvezde nebom zavladaju, svuda vidim oci Oci prelepe Anabel Li I tako cele noci uz dragu pocivam Uz svoju dragu, uz svoju dragu Uz zivot svoj i nevestu ja snivam Dok u grobnici na obali lezimo mi A more u buci huci i vri