7.

FORME VLASNIŠTVA PREDUZEĆA

U pravnom smislu svaki biznis se može organizovati na dva osnovna načina:
Kao individualni vlasnički poduhvat I Kao privredno društvo koje može da ima sljedeće pravne
forme:
- ortačko društvo (partnerstvo),
- komanditno društvo,
- društvo za ograničenom odgovornišću,
- akcionarsko društvo (kompanija, korporacija) koje može biti
otvorenog i zatvorenog tipa.
Prilikom osnivanja novog biznisa, neophodno je da preduzetnik izabere odgovarajuću formu
vlasništva.
Na raspolaganju mu stoje tri mogućnosti:
 1. Solo vlasništvo
2. Partnerstvo
3. Korporativni model
Solo vlasništvo –
Osnovne prednosti solo vlasništva su:
- Preduzetnik je sam gazda svog biznisa,
- Biznis se lako otpočinje i lako gasi,
- Zadržava se cjelokupan profit,
- Prihod od poslovanja se oporezuje kao licni prihod
Nedostaci solo vlasništva su:
- Preuzimanje neograničene odgovornosti (preduzetnik
odgovara za obaveze preduzeća cjelokupnom svojom imovinom)
- Izvori za finansiranje su ograničeni,
- Teško je zadržati najkvalitetnije ljude, osim ako im se ne ponudi
udio u vlasništvu,
- Životni vijek biznisa je ograničen životnim vijekom vlasnika.
 Osnovne prednosti korporativnog modela su:
 
- Ograničena odgovornost vlasnika
- Najveće mogućnosti za finansiranje biznisa
- Neograničen životni vijek
- Vlasništvo se lako prenosi sa jednog lica na drugo
- Funkcija vlasništva je odvojena od funkcije upravljanja  
Nedostaci korporativnog modela su:
Korporacija se oporezuje dvostruko (oporezuju se i korporacija
i vlasnici)
Otpočinjanje biznisa je veoma komplikovano i skupo
Složena zakonska regulativa
Tipovi preduzeća su:
1. Javna preduzeća se nalaze pod direktnom kontrolom vlasti
2. Zadružno preduzeće je osnovano od strane zadruge radi obavljanja privredne djelatnosti
3. Preduzeće za zapošljavanje invalida, preduzeće gjde je dio, a najmanje 40% čine invalidi
4. Privatno preduzeće
5. Ugovorno preduzeće, posluje kao preduzeće u kome osnivač udružuje svoj rad i sredstva sa
drugim licima
Posebni organizacioni oblici su:
- Radnja, samostalno obavljanje djelatnosti
Poljoprivredno gazdinstvo, obavljanje poljoprivredne djelatnosti
Oblici društava su:
1. Dioničarsko društvo, društvo lica koje posluje pod zajedničkom firmom sa određenim kapitalom,
koji se unosi kupovinom dionica.
2. Društvo sa ograničenom odgovornošću, čini društvo više lica uz odgovornost članova ograničenu
na unaprijed određen imovinski ulog
3. Komanditno društvo, čini najmanje dva lica i dvije vrste članova, komplementari (koji cjelokupnom
imovinom odgovaraju za obaveze društva, solidarno neograničeno i koji upravlaju poslovima) i
komanditori koji odgovaraju samo do visine uloženih sredstava.
4. Društvo sa neograničenom odgovornošću, je društvo više lica uz solidarnu i neograničenu
odgovornost svom svojom imovinom svih članova za obaveze preduzeća.
Društva lica se dijele na:
Vlasnička preduzeća i
ortakluke (partnerstva)
VLASNIČKA PREDUZEĆA –
U okviru ove vrste preduzeća postoji jedan vlasnik koji istovremeno donosi i poslovne odluke,
Funkcija prisvajanja i upravljanja su sjedinjene u istom licu,
Vlasnik preduzeća je i neposredni vlasnik opreme i poslovnih
sredstava sa kojima preduzeće obavlja svoju posl. aktivnost,
Osnivaju se određenim djelatnostima gdje ne trebaju velika početna finansijska ulaganja, gdje je
niska tehnološka opremljenost i gdje su lične sposobnosti preduzetnika presudne (poljoprivreda,
trgovina, ugostiteljstvo, zanatstvo, komercijalne i druge usluge)
ORTAKLUK (PARTNERSTVO) –
U ovom obliku preduzeća dolazi do udruživanja imovine više pojedninačnih lica, koji saglasno
donose odluke, upravljaju i dijele profit.
Predmet udruživanja osim novčanih sredstava mogu biti: stvari, prava, rad ili usluge što se sve
takođe obračunava i izražava u novcu,
U svijetu se obično ortakluci formiraju kod profesionalnih djelatnosti (ljekari, pravnici,
konsultanti),
Važnije su lične sposobnosti i kvalifikacije ortaka od količine kapitala kojom raspolažu,
Parnership Engl. – partnerstvo ili ortakluk,
Ortaci mogu biti fizička ili pravna lica,
Ortaci se moraju dogovoriti o zajedničkom cilju poslovanja,
Ortakluk ne može biti stranka u parničnom postupku, ne može biti upisano u zemljišne knjige, a i
u stečajnom postupku subjekti su ortaci, a ne ortaštvo.
U sudskom sporu između ortakluka i trećih lica svi ortaci su ili tužioci ili optuženici.
Svi ortaci upravljaju društvom, pri čemu se razlikuju poslovi redovnog upravljanja i vanrednog
upravljanja, a upravljanje se može povjeriti i jednom ortaku ili nekom trećem.
Imovinu ortakluka čine ulozi ortaka (glavnica), te imovima stečena poslovanjem ortakluka.
Udjeli ortaka u dobiti ili gubitku se definišu ugovorom, a ako nisu definisani ugovorom svaki ortak
ima jednak udio.
Prednosti ortakluka su: veći izbor talenata, veći ulog novca, lakoća osnivanja, moguće poreske
pogodnosti i sl.
Nedostaci ortakluka su: neograničena odgovornost, pomanjkanje kontinuiteta, teškoća prenosa
vlasništva, razmjerice pa čak i moguće prisilne likvidacije i sl.
KOMANDITNO DRUŠTVO –
Privredno društvo u koje se udružuju dva ili više lica radi trajnog obavljanja djelatnosti pod
zajedničkom firmom i sticanja profita.
U ovom tipu društva najmanje jedno lice (ortak) odgovara odgovara za obaveze društva solidarno
i neograničeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a
najmanje jedno lice odgovara za obaveze društva samo u visini određenoj imovinskim ulogom u
društvo (komanditor).
Limited partnership Engl. – kao društvo lica ima dvije kategorije članova:
 - komanditor je ortak koji ne može da vodi posao društva u koje je uložio kapital, ne može da
zastupa društvo i odgovara do visine svog uloga u društvo,
- komplementar je član društva koji je uložio kapital i koji u pravilu vodi posao društva (ako se
ugovorom ne reguliše drugačije), za obaveze društva odgovara neograničeno i ima pravo na udio u
dobiti.
Članovi komanditnog društva mogu da budu i pravna i fizička lica.
Komplementari imaju isti status kao i ortaci u ortačkom društvu (rade u društvu, vode posao, i
odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze društva),
Komanditori nemaju obavezu da rade u društvu niti da odgovaraju za obaveze društva. Obavezni
su samo da unesu određeni ulog u društvo na osnovu kojeg imaju pravo u raspodjeli dobiti ili
pokriću gubitka.
Komanditno društvo se osniva ugovorom koji je osnovni akt društva, a mora se osnovati kao
trajno društvo.

DRUŠTVA KAPITALA
Društva kapitala su: A.D. i D.O.O.
AKCIONARSKO DRUŠTVO – (korporacija, a.d.)
Korporacija (Corporation Engl.) je najrazvijeniji oblik kapitalističkog preduzeća; jedan od pravnih
oblika društva koji ima brojne prednosti u odnosu na druge pravne oblike društava
Korporacija je uspjela otkloniti sve slabosti ortačkih društava, posebno one koje se odnose na
rizik (u slučaju bankrota kroporacije vlasnik dionica gubi samo ono što je uložio u dionice).
Korporacija kao društvo kapitala do sredstava za osnivanje i poslovanje dolazi izdavanje dionica
(akcija).
Novčani iznos za osnivanje zove se osnovna glavnica (osnivački ulog) i dijeli se na određen broj
dionica (akcija).
Korporacija je jedan od najsavršenijih načina prikupljanja kapitala (posebno u djelatnostima u
kojima priroda procesa proizvodnje zahtijeva veliki novac),
Korporacija ima složenu org. strukturu, s većim brojem preduzeća (kćeri) u svom sastavu.
Svoje porijeklo korporacija vuče iz vremena dinastije Tjudor u Engleskoj (kada je počela da se
razvija prekomorska trgovina),
Akcionarsko društvo kao pravno lice, je privatni vlasnik svih stvari koje služe za obavljanje posl.
aktivnosti i nosilac svih potraživanja koja ulaze u njegovu imovinu.
Akcionari kao krajnji vlasnici nemaju pravo neposrednog upravljanja ili raspolaganja imovinom
preduzeća,
Akcionari su isključeni od posrednog uticaja na poslovnu politiku preduzeća, preko vršenja
kontrole nad radom direktora i UO (upravljaju neposredno preduzećem i njegovom imovinom).
Akcionari svoja prava svojine ostvaruju na akcijama kao HoV mogu da realizuju na odgovarajućoj
berzi.
Pravo potraživanja dividendi realizuju u neposrednom odnosu sa preduzećem. Dividenda – udio
akcionara u dobiti A.D.
U korporaciji je izvršeno odvajanje neposredne funkcije upravljanja od vlasničke funkcije
prisvajanja dividenti, što ne znači da je prekinuta kontrola vlasnika nad svojim uloženim
kapitalom.
Akcionari umjesto neposrednog nadzora nad radom preduzeća svoju kontrolu ostvaruju
posredstvom tržišta akcija.
U korporacijama se sve više razvija unutrašnje preduzetništvo (proces formiranja malih, relativno
samostalnih preduzeća, OJ)
Njima se dodjeljuju potrebna sredstva, kadrovi i organizaciona samostalnost, kako bi svi zaposleni
koji imaju preduzetničke ideje, talenat i sposbnost mogli da ih relaizuju u tim novim firmama u
okviru postojeće korporacije. (u velikim sistemima su bili sputani).
Korporacije imaju i izvjesne slabosti (u osnovi se nalazi konflikt između onih koji snose rizik
(dioničari) i onih koji tim rizikom upravljaju (menadžeri).
 Korporacije su podvrgnute rigoroznim mjerama kontrole poslovanja, često i dvostrukim
oporezivanjem i ogromnom administracijom.
Korporacije čine veoma mali procenat od ukupnog broja preduzeća u privredi neke zemlje, ali po
svom ekonomskom potencijalu, proizvodnji i broju zaposlenih one su noseći dio privrede svake
razvijene zemlje.
DRUŠTVO ZA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU – d.o.o.
mogu ga osnovati pravna i fizička lica i odgovaraju za obaveze društva do visine svojih uloga.
Ovaj vid organizovanja je pogodan i kod nas za mala preduzeća i veoma je čest.
Iznos osnovnog kapitala je minimalan, a ulozi ne moraju biti jednaki i mogu se sastojati iz novca,
stvari i materijalnih prava.
Društvo za svoje obaveze odgovara cijelom svojom imovinom, ali članovi društva ne odgovaraju
svojom ličnom imovinom za obaveze društva.
Članovi društva snose rizik samo do visine svog uloga.
Ulagači mogu slobodno raspolagati svojim ulozima, međusobno ih prenositi-prodati nekom
trećem licu, ali sa pravom preče kupovine.
JAVNO PREDUZEĆE -
Državno preduzeće koje proizvodi javna dobra ili pruža javne usluge.
Kod nas su to sva preduzeća bez obzira na oblik svojine koja obavljaju djelatnost u oblasti javnog
interesa (energetika, komunalne usluge, mediji, zdravstvo i sl.)
Javna preduzeća mogu da budu u privatnoj svojini i u državnoj svojini (doskora u društvenoj
svojini). Država kontroliše politku cijena u javnim preduzećim i utiče na izbor uprave preduzeća i
posebno je zaniteresovan za rad preduzeća u infrastukturnim djelatnostima (energetika,
saobraćaj) jer od posovanja ovih preduzeća zavisi snabdijevanje stanovištva i obavljanje
djelatnosti u svim drugim privrednim sektorima.
HOLDING DRUŠTVO –
Engl. Holding Company – je pravni subjekt koji trajno učestvuje u vlasništvu drugih, pravno
samostalnih preduzeća.
U širem smislu to je društvo koje je uložilo u druga društva svoj kapital, tako da drži sve ili većinu
dionica (udjela) tih društava, što mu omogućava da upravlja njima, da stiče profit nastao njihovim
poslovanjem proporcionalno visini udjela.
U užem smislu holding je društvo čija se osnovna djelatnost sastoji u osnivanju, finansiranju i
upravljanju drugim društvima.
Sjedište ovakvih holding društava je obično u tzv. poreskim oazama (Sejšelska ostrva, Lihtenštajn,
Luksemburg, Andora)
koje im pružaju izuzetne poreske olakšice.
U poslovnim finansijama holding je društvo koje je osnovano radi investiranja u vrijednosne
papire drugih društava i održavanje nadzora nad tim društvima.
Holding društvo je preduzeće koje posluje tj. ,,drži,, (engl. Hold)
dionice drugih preduzeća (subsidiary company) i to u onom obimu koji mu omogućava nadzor i
upravljanje nad tim preduzećima.
Kontrolni paket dionica je iznad 50% ali može biti i manje. Holdning je nastao u proizvodnim
preduzećima Amerike krajem 19. vijeka.
Razlikujemo razna holding društva: mješovito holding društvo,
industrijsko holding društvo, finansijsko holding društvo ...
ZADRUGE –
Zadruge (kooperative) u formalnom smislu ne spadaju u mali biznis, ali su po mnogim obilježjima
veoma mu slične.
Širom Evrope predstavljaju veoma popularan način pokretanja preduzetničkih inicijativa.
Kao poslovne organizacije zadruge se osnivaju u dva osnovna tipa: proizvodne i potrošačke (sa
velikim brojem modaliteta),
Zadruge posebno smatramo važnim kao instrumentom oživljavanja naše poljoprivrede i sela.
 Zadruga je dobrovoljno udrženje zadrugara (kooperanata) u kojoj svaki član učestvuje
neposredno i zajedničkim poslovanjem, po načelu uzajamne pomoći i solidarnosti, unapređuje i
štiti svoj ekonomski i profesionalni interes.
Osnovni principi na kojima počiva zadružno poslovanje su i:
dobrovoljnost (otvoreno) članstvo, demokratsko upravljanje članova, ekonomska saradnja
članova, autonomija i nezavisnost, obrazovanje, osposobljavanje i informisanje,međuzadružna
saranja, briga o zajedništvu.
Zadružni oblik oganizovanja ima kod nas dugu tradiciju, preko proizvodnih, zemljoradničkih,
stamenih zdaruga.
Zadruge se formiraju udruživanjem članova (zadrugara).
Zadrugar je fizičko lice koje u cijelosti ili djelimično posluje putem zadruge tj. lice koje putem
zadruge proizvodi, prodaje, nabavlja proizvode ili usluge, ili na drugi način učestvuje u ostvarenju
ciljeva zadruge radi kojih je i zadruga osnovana.
Kada gazdinstva žele da unaprijede svoju proizvodnju mogu da se udruže u zadrugu (najmanje 3
posl. sposob.lica)
MALO PREDUZEĆE – MSP
Teorijska i metodološka neslaganja oko malih preduzeća nastaju povodom njihove definicije i
klasifikacije.
Koristi se više kriterija za njihovo razlikovanje od velikih preduzeća (broj zaposlenih, ostvareni
promet, veličina aktive)
Drugi kriterij je kriterijum osnivanja MSP pri čemu se formiraju dvije grupe MSP.
Prva grupa – osnivanje MSP je potaknuto faktorima na strani ponude (Supply driven), a druga
grupa MSP osnivanje je potaknuto faktorima na strani potražnje (Demand driven).
MSP osnovana pod uticajem ponude predstavljaju osnovu za relativno nekvalitetan razvoj
(posljedica su neuspjeha privrede neke zemlje i javljaju se u doba recesije),
Uzrok osnovanja ovakvih MSP je smanjenje nezaposlenosti što treba da bude posljedica njihovog
osnivanja a ne uzrok.
Uzrok primarno treba da izvire iz potrebe da se realizuje neka dobra poslovna ideja.
U protivnom imaćemo porast osnivanja takvih MSP da bi se smanjila nezaposlenost, tj. povećala
zaposlenost (soft employment), a da se uopšte ne zna da li ta MSP imaju ekonomsku perspektivu
(,,rođena kao mrtva,, jer nemaju zdrav poslovni cilj, viziju i strategiju).
Porst broja ovakvih MSP i ekspanzija ovog oblika zapošljavanja
odraz je razvojnog neuspjeha i ekonomske strategije neke zemlje i njenog prosperiteta.
Treći kriterij definisanja MSP čini grupa kvalitativnih kriterija kao što su: oblik vlasništva, kvalitet
org. strukture, adaptabilnost poslovnog programa.
Ovaj kriterij polazi da se MSP nalaze uvijek u privatnom vlasništvu i da vlasnik suštinski učestvuje
u upravljanju preduzećem; izvori finansiranja se ne odvija preko tržišta kapitala.
I u definisanju MSP u Evropi i Svijetu vrlo je teško pronaći jedinstvenu definiciju.
U većini zemalja se uzimaju u obzir tri osnovna kvantitativna kriterija (godišnji prosjek
zaposlenih, zbir bilansa nakon odbitka gubitka, godišnji prihod od prodaje).
Kod nas je regulisano po Zakonu o razvoju MSP u RS
Karakteristike MSP
MSP zadovoljavaju dio tražnje za proizvodima i uslugama koja velika preduzeća teže mogu
podmiriti,
MSP su zbog svoje veličine mnogo fleksibilnija, što im omogućava vrlo elastičnu ponudu i brzo
prilagođavanje kretanjima potražnje na tražištu i agilno prilagođavanje novonastalim uslovima.
MSP traže relativno univerzalan tip radnika i opreme koji mogu obavljati raznorodne poslove u
procesu proizvodnje. Pojedini radnici obavljaju više poslova odjednom i takve je radnike teže
pronaći.
MSP pokazuju veću spremnost da staru tehnologiju zamijene novom i da tu zamjenu brže obave.
MSP pružaju šire mogućnosti inovativnosti i uvođenja novih tehnoloških rješenja i bržu primjenu
novih znanja i poslovnih modela u svakodnevnom poslovanju.
 Ekonomska samostalnost i spremnost da snose rizik u poslovanju, podstiče MSP da se elastično
povezuju i umrežavaju radi ostvarivanja uspješnog zajedničkog poslovanja ali i lakšeg snošenja
rizika.
Prednosti i nedostaci MSP –
Kao prednosti MSP mogu se izdvojiti:
1. Nezavisnost – omogućava preduzetnicima autonomno djelovanje koje prati velika odgovornost za
uspješno poslovanje
2. Tržišna prilagodljivost – razlikuju se od velikih preduzeća zbog svoje veličine i brze prilagodljivosti
promjenama na tržištu u skladu sa zahtjevima potrošača u pogledu kvaliteta, količine, dizajna i sl.
3. Mogućnost ostvarenja fin. uspjeha – jedan od razloga osnivanja je da preduzetnik može ostvariti
veći lični fin. uspjeh nego da radi u nekom drugom preduzeću.
4. Sigurnost posla – kada preduzetnik osnuje MSP sigurnost posla mu je zagarantovana sve dok
posluje pozitivno. Prednost: vlasnik=menadžer i odlučuje kada, koliko i do kada raditi.
5. Porodično zapošljavanje – mogućnost zapošljavanja članova porodice, prenošenje znanja, vještina
i iskustva ,,sa oca na sina,, omogućava stvaranje tradicije porodičnog biznisa.
6. Izazov – Preduzetnik uživa u osjećanju samostalnog razvoja i smatra kako je sam odgovoran za svoj
uspjeh ili neuspjeh. Ova spoznaja pruža im veliko stimulativno i psihološko zadovoljstvo.
Kao nedostaci MSP mogu se izdvojiti:
Porast odgovornosti – preduzetnik često obavlja mnogo funkcija u preduzeću: izlagač,
knjigovođa, vlasnik, menadžer, prodavač, marketing stručnjak i sl. Širok raspon odlučivanja
povećava odgovornost vlasnika preduzetnika.
Mogućnost propasti – vlasnik donosi manje više brojne i efikasne odluke. Rizik propadanja je
veliki jer preduzetnik
raspolaže oskudnim finansijskim kapitalnim resursima, pa ima malu mogućnost ublažavanja
neuspjelih poslovnih poteza. Ekonomska kriza ili recesija mogu pogubno uticati na poslovanje
MSP.
3. Podložnost tržišnim fluktuacijama – MSP mnogo teže podnose sezonske ili druge oscilacije u
prodaji. (prodaja za praznike, i prodaja poslije praznika).
4. Zavisnost od konkurencije – uprkos uspješnom početku, poslovanje može da naruši pojava
konkurencije u okruženju (restorani-brza hrana, str-hipermarketi i sl.)
5. Finansijska slabost – bez obzira na uspješno upravljanje fin. sredstvima MSP su podložnija
nelikvidnosti i fin. krizama. Zbog bržeg prikupljanja novč. sred. primorana su nekad prodavati
svoje proizvode znantno jeftinije ili uzimati nepovoljne kredite.
6. Nedostatak znanja i stručnosti – zbog svojih ograničenih fin. mogućnosti MSP oskudijevaju za
kvalitetnim stručnjacima i specijalistima za pojedine preduzetničke funkcije; prisiljena su zbog
smanjenja troškova ograničiti ili racionalizovati troškove dodatnog obrazovanja i treninga zaposlenih.
U Lisabonu 2000. god. EU je sebi postavila cilj da postane najkonkurentnija i najdinamičnija
privreda na svijetu, koja se temelji na održivom razvoju, znanju, otvaranju većeg broja radnih
mjesta i jaču socijalnu brigu. Usvojen je značajan dokument ,,Povelja o malim preduzećima,, čija
je potpisnica i Bosna i Hercegovina.
Charter for Small Enterprises – 13. 06. 2000.
Postoje brojne definicije preduzetnika. Ekonomisti su definisali preduzetnike kao ljude koji ulažu
sredstva za proizvodnju (materijal, rad, mašine), isključivo radi generisanja profita.
Preduzetnik je ličnost sposobna da prepozna tržisne povoljnosti i aspekte rizika i da ulaže
potrebne resurse radi korišćenja povoljnosti u ostvarivanju bogatstva.
Preduzetnik isključivo teži ka korištenju ukazanih tržišnih šansi. To je neko ko stiče bogatstvo i
efikasno koristi proizvodne resurse, neko ko se razumije u strategijski menadžment i praksu
strategijskog planiranja.
 Postoje dva tipa preduzetništva:
1. intra-preduzetništvo i
2. eksterno-preduzetništvo.
lntra-preduzetništvo je proces promovisanja inovacija i strategijskih promjena u velikim
organizacijama. Zadatak intra preduzetništva je da izvrši difuziju kapaciteta za inovacije unutar velikih
firmi.
Postoje i druge definicije i shvatanja intra-preduzetništva. Međutim, pod intra-preduzetništvom treba
podrazumijevati aktivnosti preduzeća okrenute na tzv. unutrašnju stranu organizacije: na Ijude,
sredstva, način rada, ideje, projekte i sl.
Pod eksternim preduzetništvom treba podrazumijevati aktivnosti usmjerene na eksterne dijelove
firme, na procjenu relevantnosti okruženja i koncipiranju odgovora na njegove zahtjeve.
Eksterno preduzetništvo, dakle, “drži” vezu između firme i okruženja i nastoji da svojim akcijama,
mjerama i inicijativama maksimalno doprinese stvaranju i afirmaciji intra-preduzetništva, stvaranju
klime za dominirajuće vrijednosti koje su zasnovane na traganju i otkrivanju novog, na inovaciji
pojedinaca članova organizacije.
UPRAVLJANJE RASTOM POSLOVA –
U stanju ekspanzije osnovni problem je proizvodnja i obezbjeđenje potrošača. Ključna pitanja su:
održanje, obezbjeđenje novca i borba za kupca.
U periodu odžanja organizacija je konsolidovana, raste i ostvaruje profit.
U periodu uspjeha utemeljena je organizacija i profitabilnost. Nastavlja se rast i osjeća se potreba za
profesionim rukovođenjem poslovima.
U periodu uzleta ključni problem je kako rapidno rasti. Organizacija mora dodatna sredstva da uloži u
rast i da pripremi sistem delegiranja ovlašćenja za donošenje poslovnih odluka. Ovo je ključni period
u razvoju organizacije.
U stanju zrelosti resursa, organizacija raspolaže sredstvima da posluje kao zrela kompanija, da
ozbiljno planira i kontroliše.
Porter je ustanovio tri tipa strategije koje mogu da se uspješno koriste u preduzetničkim poslovima, a
to su:
1. strategija diferencijacije,
2. strategija niskih troškova, i
3. strategija fokusa.
Zavisno od stanja rasta organizacije dolazi do prilagođavanja strategijskih planova i poslovnih
aktivnosti sa definisanim ciljevima.
U menadžmentu sve počinje od pojedinca koji želi da sebi i drugima stvara nova dobra koja
poboljšavaju uslove života.
Preduzetnički menadžment ima preduzetnika koji polazi od ideje o novom proizvodu-usluzi.
Preduzetnik mora da nabavi matirjal izrde, osmisli način izrade proizvoda, da osmisli proces
proizvodnje i prodaje tj. stvaranje novog ciklusa proizvodnje.
Kako se preduzuteniku u preduzeću, obim aktivnosti povećava on mora da angažuje profesionalne
menadžere za proces upravljanja i osobe koje će mu biti pomoćnici u realizaciji specifičnih
aktivanosti.
Skup svih aktivanosti i specifičnih aktivnosti obavlja sam preduzetnik i angažovana grupa ljudi koja u
ime u korist preduzetnika koji je uložio kapital u poslovanje, danas se u svijetu naziva menadžment a
ljudi menadžerima.

Preduzetnik je uvijek menadžer, a menadžer nije uvijek preduzetnik.

Uspješan preduzetnik je prije svega dobar menadžer.
Biznis je danas mnogo složeniji neko nekada, te pored tradicije koju treba nastaviti, zahtijeva i
poznavanje i više naučnih oblasti (tehnika, tehnologija, ekonomija, pravni propisi, psihologija).
U slučaju kada preduzetnik osnivač firme po pravilu određuje pravila poslovanja po osnovu
vlasništva. On donosi strateške odluke ali iz određenih razloga ne može da obavlja svoje rukovodeće
funkcije zbog veličine firme. Tada u menadžere delegira dio svojih upravljačkih i rukovodećih
aktivnosti. Menadžeri rukovode povjerenim im poslovima u obimu primljenih ovlaštenja i
odgovornosti.
Uloge preduzetnika i menadžera se sve više prožimaju
(svaki preduzetnik mora posjedovati sve više menadžerskih
osobina, kao što i svaki menadžer mora imati liderskih sposobnosti – mora posjedovati kreativni
potencijal za stvaranje novih ideja i poslovnih vizija).
Preduzetnišvo i menadžment se nalaze u stalnoj interakciji i
međusobnoj sprezi,
Sličnost pojmova preduzetnišvo i menadžment rezultira objedinjavanje u jedinstveni i sintetički
pojam - preduzetnički menadžment.
Preduzetnici – kreatori organizacije.
Za njih je najvažnije da od male naprave veliku firmu. Thomas Watson iz IBM je tipičan primjer ovog
tipa preduzetnika. Za razliku od preduzetnika – tehničara koji preferiraju individualni rad, ovi
preduzetnici vole da rade i sarađuju sa ljudima, šireći na taj način svoj uticaj i svoju moć.
Preduzetnici – ugovarači poslova.
Ova grupa preduzetnika uživa u „izazovima” procesa ugovaranja, pregovaranja i sklapanja novih
poslovnih aranžmana. Oni vole inicijalne aktivnosti.
Preduzetnici – tehničari imaju izuzetno naglašenu tehničku orijentaciju. Oni obožavaju pronalaske i
ideje o novim proizvodima, a njihov osnovni cilj je kreiranje novih tržišta i novih industrijskih grana
koje su bazirane na novim tehnolog.

Kod započinjanja preduzetničkog biznisa uvijek postoji dilema

koji od sljedećih oblika izabrati:
1. postati partner nekome ko ima već registrovanu djelatnost,
2. kupiti postojeću firmu, radnju,
3. osnovati vlastitu firmu, radnju,
4. kupiti franšizu,
5. kupiti licencu.
Postoji još jedan biznis kod nas i na žalost ga mnogi koriste. (to je rad na crno, ilegalni biznis, siva
ekonomija, šverc, krijumčarenje itd. - ZABORAVITI –
Najbolje je započeti biznis na jedan od tri načina:
1. osvnivanjem novog biznisa,
2. kupovinom postojećeg biznisa,
3. franšizingom.
Svaki od ovih načina ima prednosti i nedostatke, a na
preduzetniku je da procijeni šta mu se čini najprivlačnijim i
najperspektivnijim.
Treba krenuti u posao koji najbolje poznajemo
O PREDNOSTIMA I NEDOSTACIMA NEKIH VIDOVA POKRETANJA BIZNISA
Osnovne prednosti osnivanja novog biznisa su:
mogućnost pozicioniranja biznisa na željenoj lokaciji (npr. Butik u glavnoj ulici)
fizički kapaciteti se instaliraju prema definisanim ciljevima u okviru biznis plana,
mogućnosti inoviranja su mnogo veće,
preduzetnik samostalno stvara imidž od početka,
nova firma se može osnovati sa relativno malo para (,,tašna- mašna,, firme)
Osnovni nedostaci osnivanja novog biznisa su:
visok rizik (novo se ponekad teško probija na tržištu),
potrebno je da prođe dosta vremena da bi se zadobilo
povjerenje potrošača,
problem obezbjeđenja sredstava (oprez povjerilaca),
proces uhodavanja zahtijeva vrijeme (uspostvaljanje kanala
nabavke, prodaje, kreditnih aranžmana).
KUPOVINA POSTOJEĆEG BIZNISA (aukcija, tender) je u poslednje vrijeme u okviru vlasničke
transformacije tj. privatizacije državnih preduzeža veoma raširena.
Potrebno je voditi računa o prednostima a i manjkavostima ovog načina ulaska u poslovni život.
Kupovnina preduzeća na berzi još nije uzela maha, a kupovina državnih preduzeća je pri kraju i
predsatvljaju uobičajen način kupovine postojećeg biznisa.
Potrebno je analizirati ključne faktore poslije čega će mo se odlučiti – donijeti odluku o kupovini ili
odustajanju. U cilju pribavljanja neophodnih informacija i saznanja moramo doći do odgovora na
sljedeća pitanja: Kakav je imovinski status firme koju želimo da kupimo (dokaz o vlasništvu firme,
dozvole za rad, hipoteke, sudski sporovi), ,,Zašto sadašnji vlasnik prodaje svoj biznis?,, (zbog više sile
npr. bolest, smrt ili pada profita, nezainteresovanosti nasljednika da vode biznis, spor sa partnerom,
prinudna prodaja zbog dugova, preselenje u drugo mjesto ili inostranstvo, želja za promjenom
djelatnosti/vrste poslovanja). Odgovori na ova pitanja su nam potrebni jer mi ulažemo novac
Kakva je situacija na tržištu u pogledu prodaje roba/usluga koje stvara biznis ,,na koji smo bacili
oko,,? U kakvom je finansijskom stanju firma koju želimo da kupimo (kolike su finansijske obaveze
prema dobavljačima, zaposlenim, državi, kreditorima), Kakva je struktura i kvalitet zaposlenih,
U kakvom su fizičkom stanju poslovni kapaciteti, Koliko su atraktivne lokacije firme.
Poslije ovih saznanja i sa osjećajem manjeg rizika donijećemo odluku o kupovini već postojećeg
biznisa.Tek tada ima smisla porediti još neke prednosti i nedostatke kao što su:
Ključne prednosti kupovine postojećeg biznisa su:
Tržište (kupovinom biznisa ,,kupujemo,, postojeće kupce),
Nizak rizik (biznis je već uhodan),
Lakši pristup izvorima finansiranja (postoji povjerenje banaka),
Uhodani kanali nabave,
Zaposleni ne zahtijevaju dodatnu obuku.
Osnovni nedostaci kupovine postojećeg biznisa su:
Veoma čest razlog prodaje biznisa su upravo razni problemi u poslovanju,
Kupovinom biznisa nasljeđujemo njegov nepovoljan imidž,
Postojeću organizacionu kulturu nije lako mijenjati,
Nema mogućnosti izbora lokacije i građevinskih objekata,
Kada je riječ o FRANŠIZNOM POSLOVANJU treba znati da taj oblik novi veoma mali raizik, ali i
relativno male mogućnosti za inovativno ponašanje preduzetnika, kao i male mogućnosti za
brzu i veliku zaradu. U literaturi se, o pokretanju preduzetničkih poduhvata, govori u
kontekstu raznih modela i modelskih pristupa što može biti korisno ali ne i univerzalno
primjenljivo.
Najbolje je primjenjivati tzv. kontingentni pristup koji podrazum. opšte uslove poslovanja (ideju,
resurse, tržište) i uvažava samo opšte principe poslovanja (uspješnost, etičnost, ekologičnost ...)
Vrlo popularan model je ponudio američki autor J. Timmons. U literaturi se često citira i Murov
model preduzetničkog procesa. Murov model stavlja naglasak na inovacije kao pokretača
preduzetništva što je blisko Drucker-ovom načinu razmišljanja.
Suštinu preduzetničkog procesa – Murov model dočarava sljedeća ilustracija:
U literaturi se još uvijek vode žustre polemike, bez obzira na načine i faktore koji imaju ključni
uticaj na start nekog posla.Čak i kada je u pitanju kupovina postojećeg biznisa, franšiza ili
licencirani posao, primarna je IDEJA tj. Šta da radimo?
Neko može da posjeduje ,,brdo,, novca ili nekog drugog kapitala ali ideja nikako da mu ,,sijevne,,
dok s druge strane nekome stalno ,,sijevaju,, ideje ali mu nedostaje sve drugo.
 Pretvaranje ideje u profitabilan posao je proces koji treba puno više od samog trenutka
genijalnosti. Kao što najduže putovanje počinje prvim korakom, tako i zarađivanje prvog miliona
počinje zarađivanjem prvog EUR-a, KM-a, Dinara ...)
Iskustva i ispovijesti mnogih uspješnih biznismena često upozoravaju na dva najčešća problema
sa pretvaranjem ideje u posao:
1. čuvanje ideje za sebe,
2. pretjerivanje sa nepotrebno dugim pripremama tj. oklijevanje u realizaciji ideje.
Držanje ideje za sebe je najbolji način da se ideja nikada ne ostvari, jer je svaki čovjek ograničen
svojim znanjem, obrazovanjem, iskustvom, osobinama.
Čuvanje ideje za sebe, potencijalno dobra ideja ne može da pređe naša lična ograničenja, a ako
je podijelimo sa drugom osobom može nam pomoći svojim načinom gledanja da uvidimo ideje ili
slabosti koje nisamo do tada vidjeli.
Naša ideja neće biti ugrožena ako je podijelimo sa nekim. I drugi imaju svoje ideje s kojima
računaju na svoj milion i neće ostvariti našu ideju jer su ubijeđeni da je njihova ideja, naravno,
bolja. Sve dok niko ne zna za našu ideju na njoj ne možemo zaraditi niti privući investitora.
Pretjerivanje sa nepotrebnim pripremama predstavlja neuvažavanje realnog vremena kao
,,resursa svih resursa,,
Priprema ideje za pokretanje poslovanja koja traje predugo nema smisla, jer nije moguće
predvidjeti sve buduće uticajne faktore, ma koliko dugo na tome radili.
Imati odličnu poslovnu ideju ipak nije dovoljno. Nakon početnog oduševljenja slijedi, otrježnjenje,
jer sama ideja znači da smo tek jednom nogom zakoračili na put prema uspješnom biznisu.
Da bi ideja postala poslovna prilika, ona treba biti dovoljno atraktivna, lansirana u pravo vrijeme,
jasno vidljiva kroz proizvod/uslugu koji stvara dodatnu vrijednost za krajnjeg korisnika.
Svjetska iskustva pokazuju da od stotinu ideja, prezentovanih invesitorima, jedna ili dvije budu
budu finansirane.
Ideje su često precijenjene, te treba mnogo truda da od ideje postane uspješna firma.
Neki autori s pravom ističu da je najvažniji faktor poslovnog uspjeha – dobar tim, a potom resursi
i poslovni model.
Ideja se mora poklopiti sa poslovnim prilikama u okolini i karakteristikama preduzetnika i
njegovog tima.
Kvalitetan tim, napraviti nešto što kupci žele i pri tome potrošiti što manje novca su faktori za
stvaranje uspješne firme.
Nezavisno od izvora kapitala, svaki preduzetnik, a naročito novi treba da se pridžava sljedećih
osnovnih pravila:
TREBA JASNO DEFINISATI CILJ POSLOVANJA:
Strategija preduzetništva je nedvosmislena – bez cilja nema ni puta. U koliko preduzetnik nema
čitavu paletu ciljeva u hodu (krajnji cilj, dugoročni, kratkoročni cilj) neka ne rizikuje svoju a i sudbinu
svoje porodice ili prijatelja.
Cilj je potreban preduzetniku da bi lakše mjerio svoj uspjeh.
2. ROČNOST CILJEVA:
Ciljevi su kratkoročni i dugoročni i treba ih prilagoditi okolnostima. Preduzetnik u svom poslovnom
planu može imati jednogodišnje, trogodišnje ciljeve ali pravo finansiranje nije moguće bez
dugoročnog strateškog cilja.
3. BENCHMARKING – PROCJENA USPJEŠNOSTI:
Među tehnikama prosjene uspješnosti poslovanja koristi se i tehnika tzv. Benchmarking-a kao metod
poređenja sa najboljima. Među poslovnim ljudima benčmarking je postao prava riječ zujalica
(buzzword) i veoma popularna fraza i takva tehnika mjerenja uspješnosti koja jprilično jednostavno
doprinosi efikasnijem otkrivanju da li se preduzetnik kreće prema željenom cilju ili treba da izvrši
promjene u svojoj poslovnoj strategiji.
4. CILJEVI MORAJU BITI PRECIZNI I KONKRETNI:
Ciljevi moraju biti određeni, definisani, ali nikako sveobuhvatni niti ,,široko pojasni,,.
- Moraju biti realni i ostvarljivi i u skladu sa radnim sposobnostima i intelektualnom kapacitetu,
spremnosti na žrtvu i vizionarnosti preduzetnika.
- Upornost je pritom jedna od glavnih vrlina, a druga je neprestano preispitivanje i analiziranje
zadatih ciljeva, obzirom da ih preduzetnici u velikom broju slučajeva nadmašuju.
Opšte životno iskustvo nam govori da je u svakom poslu važno učiniti dobre početne korake, a u
biznisu to ima posebno zančenje.
Poslovna ideja je ,,početak svih početaka,,, ali to nikako ne znači da će svaku dobru poslovnuideju
uvijek praiti dobri poslovni koraci. Postoje, nažalost i loši koraci, greške u koracima, koraci u
pogrešnom smjeru ...
Mnogi preduzetnici,naročito ambiciozni početnici, vole da brzo vuku poteze, žure i nerijetko
naprave skupe greške.
Prije donošenja odluke o započinjanju preduzetničkog poduhvata, svaki potencijalni preduzetnik
treba da izvrši samoprocjenu sopstvenih sposobnosti, motiva i očekivanja.
Preduzetnik mora da učini još čitav niz ,,tehničkih,, koraka do početka rada svog preduzetništva
(odrediti realne izvore finansiranja bankarski, nebarnkarski, podsticajna sredstva države ...)
Preduztnik zatim treba da identifikuje finansijske (komercijalne) i druge rizike svog
preduzetništva. (da sagleda gdje može doći do probijanja budžeta, kada se i u kojim okolnostima
može pojaviti problem nelikvidnosti, nesolventnosti ...)
Bez detaljne procjene rizika, preduzetnik neće moći da zadobije povjerenje potencijalnih
finansijera.
Preduzetnik treba da realno odredi početne troškove preduzetništva (troškovi registracije, zarade
zaposlenih, navavke ili leasing-a potrebne opreme i nekretnina, razvoja proizvoda/usluga,
marketinga, poslovnih troškova kontakta sa partnerima i sl.)
Uvidom u buduće projekcije troškova dobija se jasnija slika o tome koji se troškovi mogu smanjiti,
ukinuti i revidirati.
Preduzetnik na kraju treba da odluči o poslovnoj lokaciji, a kada sve to uradi naće koliki će biti
ukupni troškovi pa se može posvetiti istraživanju tržišta, identifikaciji svojih vjerovatnih klijenata,
konkurencije, te prionuti na izradu marketing plana čije je primarna svrha isticanje prednosti
preduzetnikovih proizvoda/usluga u odnosu na slične kod konkurenata u širem smislu.
Preduzetnik sada ima jasniju sliku o svemu šta ga čeka i ša će ili treba napraviti. Posao tj. biznis
prestaje biti san, slatke riječi koje mjesecima kolaju u prijateljskim druženjima, već postaju
realnost, a možda i gorka pilula.
U nešto lakše početničke korake preduzetnika spadaju relativno jeftini korci tj. sitnice koje mogu
mnogo da znače:
- u svijetu razvijene i senzibilne vizuelne komunikacije korisno je imati kvalitetne, otmjene i
pristojne vizit karte koje će dosta saopštiti o preduzeć i njegovom karakteru,
- logo preduzetništva (zaštitni znak, žig, trade mark) takođe je bitan (preporučuje se profesionalni
dizajner),
- za sve poslovne partnere preporučuje se priprema prikladne atraktivno štampane brošure sa svim
korisnim informacijama o preduzeću, proizvodima, cijenama ... (CD, USB)
Svaki se preduzetnik treba opredijeliti za pravni status svog preduzetništva (zanatska radnja,
preduzeće, slobodna profesija i sl.) tj. hoće li biti vlasnik, suvlasnik preduzeća, ući u partnerstvo
ili ortakluk s nekim, što umanjuje njegov uticaj u preduzetništvu ili će inkorporirati preduzetništvo
u akcionarsko društvo, u koliko za to postoji razumna podloga.
Danas često možemo čuti lakonsku poruku da je za biznis potrebno tri stvari: novac, novac i
novac.
Ovaj iskaz prvi je lansirao David Murray, Amerikanac sa iskustvom u pokretanju nekoliko start-up
firmi u čuvenoj Silikonskoj dolini (Kalifornija).
Nezavisno o kojem sektoru djelatnosti je riječ, za novu firmu osnovni je preduslov osnivanje i
rast, da mora biti inovativna u korištenju novih tehnologija i razvoju novih proizvoda/usluga,
mora nuditi proizvod/uslugu koji je za što veći broj ljudi nov-a,
mora biti orijentisana na izvoz i da ima što veći kapacitet novog zapošljavanja.
 Bez obzira na tvrdnju da dobra poslovna politika uvijek pronađe novac, prvi problem s kojim se
susreće preduzetnik-početnik jeste kapital.
O dostupnosti kapitala vrlo često zavisi hoće li uopšte neki novi posao uspjeti ili će propasti na
samom početku.
Izvori i oblici finansiranja preduzetništva su lična sredstva preduzetnika i njegove porodice,
rodbine prijatelja i sl, te bankarski sektor tj. tržište kapitala.
Problem preduzetničkih finansija može se posmatrati sa tri aspekta:
1. novo preduzetništvo,
2. kupovina postojećeg biznisa,
3. proširenje postojećeg biznisa.
BANKARSKI KREDITI – osnovne bankarske usluge koje su interesante MSP a posebno
novoosnovanim firmama su:
- krediti na poslovnom računu (do ugovorenog limita) za OB
Srednjoročni i dugoročni krediti (dugoročni zajmovi za OS, opremu, mašine, transportna sred.)
Hipotekarni krediti (dugoreočne pozajmice gdje je osiguranje banke bazirano na nekretnini),
Garancija banke (grancija kod poptisivanja ugovora sa poslovnim partnerom-klijentom).
Pri odabiru kredita po mjeri preduzetnika treba voditi računa nekoliko faktora:
1. namjeni kredita,
2. uslovima kreditiranja,
3. troškovima kredita.
Namjena kredita – Širok je raspon upotrebe kredita: kupovina građevinskog zemljišta, objekata ili
opreme, izgradnje proširenja ili uređenja objekata, nabavke prevoznih sredstava, ulaganja u
obrtna sredstava, pripreme izvoza i sam izvoz, kupovina osnovnih sredstava, zamjena postojećih i
uvođenje novih tehnologija, refinansiranje postojećih nepovoljnih kredita, priprema i uvođenje
sistema kvaliteta, razvoj proizvoda, istraživanje tržišta, školovanje kadrova i dr.
Uslovi kreditiranja – zavise od visine kredita, namjeni kredita, izvoru iz kojeg dolazi kredit.
Razlikuju se po min/max. Iznosu kredita, visini kamatne stope, interkalarnoj kamati (od momenta
odobrenja do momenta početka korištenja), grace periodu (početak otplate kredita), strukturi
ulaganja sredstava.
OSTALI IZVORI FINANSIRANJA PREDUZETNIŠTVA:
Dijelimo ih na formalne i neformalne:
Finansijka podrška u vidu bespovratnih sredstava od strane države (obrazovanje, razvoj
tradicionalnih i umjetničkih zanata,
učešće na sajmovima i izložbama, tehničko opremanje radionica, poslovno povezivanje za
novoosnovane frime/zadruge, izrada ekološkog plana proizvodnje i sl.)
Neformalni izvori finansiranja preduzetništva su: razni partneri, venture fondovi, porodica,
prijatelji.
Business (poslovni) anđeli – ,, tihi partneri ili venture-strpljivi kapital (Motivi poslovnih anđela su:
očekivanje finan. dobitka od budućeg kapitalnog rasta, uključenost u neki poduhvat i želja za
prenošenjem stečenog iskustva vezanog za pokretanje posla.
Akcionarski kapital – šema akcionarskog (dioničarskog) finansiranja funkcioniše tako da banke ili
drugi investitori razni rizični fondovi,, poslovni anđeli i sl. Postanu suvlasnici (dioničari) novog
preduzeća proporcionalno iznosu kapitala koje su uložili.
Putem finansijskog tržišta – berze: omogućuju preduzećima da steknu veću količinu dugoročnog
kapitala prodajom svoji dionica spoljnim ulagačima. Mnogim preduzećima to je najbolji način da
finansiraju svoj dalji rast i razvoj.
Povremeni izvori finansiranja: dobavljači i klijenti, zaposleni.
Finansijski instrumenti – derivati: Obični, fjučersi, opcije, egzotični derivati (spajanje opcija i
ugovora unaprijed).
Leasing (operativni i finansijski)
Factoring (kratkoročno finansiranje uvoza-izvoza).
 Prethodna analiza finansiranja preduzetništva odnosila se na njegaova dva pojavna oblika:
osnivanje novih preduzeća i kupovina postojećeg biznisa.
Za slučaj kupovine potrebno je mnogo više novca i zato se često formiraju udruženja investitora
(konzorcijum).
Pojam franšiznog poslovanja ima mnogo definicija.
Franšizno poslovanje je sistem trgovanja proizvodima ili uslugama ili tehnologijom, koja se bazira
na bliskoj i stalnoj saradnji legalno i finansijski samostalnih preduzeća – vlasnika franšize i njihovih
pojedinačnih korisnika franšize, gdje vlasnik garantuje svojim korisnicima prava i nameće obavezu da
će voditi posao u skladu sa konceptom franšize.
Ugovorne strane su: korisnik franšize – franšizoprimac i davalac franšize – vlasnik franšize,
sklapaju ugovor o franšizingu.
Postoje dva osnovna tipa franšize:
1. Franšiza distribucije proizvoda,
2. franšiza poslovnog formata.
Franšiza distribucije proizvoda – korisnik franšize prodaje proizvode koji poizvodi vlasnik franšize,
pri čemu korisnik plaća afirmisanu marku tj. brend proizvoda.
Vlasnik franšize daje pravo korštenja imena, logotipa ali ne obezebjeđuje sistem za poslovanje,
2. Franšiza poslovnog formata – korisnik kupuje i poslovni model tj. tehnologiju poslovanja što je
važnije od samog brenda.
Franšiza je (laički rečeno) trgovačko udruživanje u kome se uspješan poslovni koncept, koji
uspješno djeluje na nekom terenu ,,klonira,, tj. presađuje sa svog matičnog terena na neki drugi
po principu ,,ključ u ruke,,
Predmet ili sadržaj franšize je ,,know-how,, a to znači skup nepatentiranih praktičnih informacija
koje su rezultat iskustva i provjere od strane vlasnika franšize, pri čemu je on tajan, temeljan i
određen.
Franšiza se sastoji od poslovnog paketa koji sadrži: marku (brend), sistem (know-how), poslovno
iskustvo, stalnu stručnu podršku, marketing i public relations, obuku, priručnik, robu ili uslugu.
Za ulazak u preduzetništvo kupovina franšize je sigurniji način započinjanja sopstvenog privatnog
privatnog posla jer je u interesu obe strane da posao uspije.
Kupovinom franšize kupije se roba i usluge koje su odmah prepoznate na tržištu jer se već negdje
uspješno prodaju (npr. Fornetti, Coca-Cola...)
Kod kupovine franšize bitno je da se dobije obuka i podrška koja će doprinijeti uspjehu.
U najrazvijenim zemljama franšiza je jedna od najraširenijih poslovnih strategija. U SAD na
poslovima vezanim uz franšize radi preko 18miliona ljudi u oko 75 različitih industrija ili 15% od
ukupno zaposlenih lica u privatnom sektoru.
U Evropi je franšizno poslovanje najrazvijenije u Njemačkog gdje 80% otpada na nacionalne
njemačke koncepte.
10. OSNIVANJE PREDUZEĆA
Zakon o privrednim društvima uređuje osnivanje privrednih društava, upravljanje društvima,
uređuje prava i obaveze osnivača, članova društva i akcionara, ortaka, reguliše
povezivanje i reorganizaciju (statusne promjene i promjene pravne forme privrednih društava), te
stečaj i likvidaciju (gašenje) privrednih društava.
Zakon o registraciji poslovnih subjekata uređuje pravila vanparničnog postupka na osnovu kojih
nadležni registarski sud postupa i odlučuje o upisu u sudski registar.
Ovaj zakon uređuje postupak upisa u registar poslovnih subjekata, u skladu sa okvirnim zakonom
o registraciji poslovnih subjekata Bosne i Hercegovine, te obezbjeđuje jednobraznu
indentifikaciju poslovnih subjekata.
Zakon o zanatsko-preduzetničkoj dijelatnosti uređuje uslove, osnivanje i način obavljanja
zanatsko preduzetničke dijelat., organizovanje preduzetnika i njhov nadzor.
Zakon o klasifikaciji dijelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja je obavezan standard, koji se
upotrebljava u evidentiranju, prikupljanju, obradi, analizi i publikovanju podataka prema vrstama
djelatnosti.
 Zakon o radu reguliše način i postupak zaključivanja ugovora o radu između radnika i
poslodavaca, radno vrijeme radnika, odmore i odsustva, plate i naknade po osnovu rada, zaštitu
prava iz oblasti radnih odnosa, reprenzentativnost sindikata i poslodavaca, zaključivanje I
primjenu kolektivni ugovora, rješavanje sporova između radnika i poslodavca, učešće radnika u
sindikatima u zaštiti prava radnika, prestanak ugovora o radu, te nadzor nad primjenom zakona.
Pored navedenih zakona postoje i drugi zakoni koji su u vezi sa osnivanjem i poslovanjem preduzeća
kao i zakoni i pravilnici koji regulišu izdavanje i kompletnu administraciju dokumentacije koja namje
potrebna u procesu registracije preduzeća, ili regulišu aktivnosti nakon registracije:
Zakon o zapošljavanju
Zakon o porezu na dobit
Zakon o porezu na dohodak
Zakon o PDV-u
Zakon o carinskoj politici BiH
Zakon o unutrašnjem platnom prometu
Zakon o deviznom poslovanju
Društvo sa ograničenom odgovornošću
Društvo sa ograničenom odgovornošću je najčešći i najzastupljeniji oblik organizovanja MSP, a
osnivanje se odvija u sljedećim fazama:
Obezbijediti poslovni prostor i adekvatnu dokumentaciju o vlasništvu ili najmu poslovnog prostora),
Poslovni prostor mora da ima upotrebnu dozvolu za djelatnost koju namjeravamo registrovati i
potrebne ateste.
Osnivač otvara privremeni račun u poslovnoj banci na koji se uplaćuje osnivački ulog.
U skladu sa Zakonom potrebno je posjedovati kompletnu dokumentaciju neophodnu za registraciju u
Registar. sudu. (osnivački akti, odluka o zastupanju, statut, popunjeni obrasci itd.)
5. Po završenoj sudskoj procerudi direktor preduzeća preuzima lično rješenje o registraciji.
6. Izrada štambilja i pečata preduzeća,
7. Prijava preduzeća u Zavod za statistiku i dobijanje rješenja,
8. Prijava u PU RS za dobijanje JIB,
9. Otvaranje transakcionog računa kod poslovne banke i prenos osnivačkog uloga.
10. Prijava u Upravu za indirektno oporezivanje i dobijanje PDV broja; registracija za spoljno
trgovinski promet – carinski broj.
11. Registracija u Gradskoj upravi, Odjeljenje za privredu za dobijanje dozvole rad (za obavljanje
registrovane djelatnosti),
12. Registracija kod nadležnih Agencija, Ministarstava u zavisnosti od vrste djelatnosti.
Zakon o preduzećima definiše D.O.O. Kao oblik preduzeća u koje osnivaju pravna ili fizička lica koja
rizik poslovanja snose u granicama visine svog uloga.
Dobit/gubitak preduzeća se dijeli srazmjerno ulogu, između članova društva.
Sličnost registracije A.D. i D.O.O.
Različitosti:
- razdvojenost upravljačke i vlasniške funkcije,
- procjena vrijednosti preduzeća (procjena vlasnika/cijena akcija)
- promjena vlaničke strukture (ugovor/berza),
- veličina (širina) vlasničke strukture (do 30 lica/neograničen broj akcionara)
Pojam i pravne forme privrednih društava
Privredno društvo je pravno lice koje osnivaju pravna ili fizička lica radi obavljanja određene
djelatnosti, u cilju sticanja dobiti.
Pravne forme privrednih društva su:
1. Ortačko društvo o.d.
2. Komanditno društvo k.d.
3. Društvo sa ograničenom odgovornošću d.o.o.
4. Akcionarsko društvo a.d.
 ORGANIZAC
IONI OBLICI
PREDUZEĆA

Inokosno
Društva lica Društva kapitala Zadruge
preduzeće

Javno trgovačko Društvo sa Komanditno

Komanditno Akcionarsko
ili ortačko ograničenom društvo na
društvo društvo
društvo odgovornošću akcije

INOKOSNO PREDUZEĆE
Predstavlja najjednostavniji oblik i pravnu formu preduzetničkog organizovanja u privredi.
Osniva ga fizičko lice koje se registruje kao privredni subjekt i obavlja djelatnost u okviru svog
zanimanja, radi sticanja dobiti i za obaveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom.
Osnovne karakteristike:
- osniva ga i vodi jedno lice,
- cjelokupan osnivački ulog pribavlja vlasnik,
- cjelokupan poslovni rizik snosi vlasnik,
- vlasnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom za obaveze,
- Osniva se na osnovu rješenje Gradske uprave (ogran
Opštine) i sudska registracija nije potrebna.
11. POSLOVNI PLAN - BIZNIS PLAN
PLANIRANJE (proces), PLAN (dokument, akt), a za uspjeh preduzetničkog poduhvata potrebno je
i jedno i drugo. Ključno pitanje planiranja je stvaranje realnog plana tj. izbor izbor ciljeva koji
,,vuku naprijed,, ali i da su ostvarljivi, a ne da ostanu ,,spisak lijepih želja,,
Zamke u preambicioznom i nerelanom planiranju mogu se otkloniti ako možemo odgovoriti na
sljedeća pitanja:
Da li su ciljevi usaglašeni sa misijom,
da li smo izdvojili naše glavne prednosti,
da li smo spremni da se suočimo sa mogućim iznenađenjima,
da li smo identifikovali svoje kupce i potrošače,
da li dovoljno poznajemo svoje konkurente,
da li smo svjesni svojih snaga i slabosti,
da li je naša strategija dobro osmišljena i logična,
da li možemo finansijski da ispratimo plan,
Da li smo zaista spremni za promjene,
da li je naš poslovni plan dovoljno jasan, sažet i raealan.
 Ovo su samo neka pitanja koja sebi moramo postaviti u stvaranju svog primarnog cilja.
Vizija je neophodna kako bi oživjela naš biznis i dala smjer našem poslovnom životu, pružila nam
svrhu, energiju i smjer u svakodnevnom djelovanju. Često se čuje, da je najvažniji korak u
realizaciji poslovne ideje izrada poslovnog (biznis) plana.
Nije dovoljno da imamo samo dobru poslovnu ideju za biznis, već moramo biti sposobni da
sprovedemo istraživanje potrebno da bi se dokazalo da naša poslovna ideja može biti
uspješna. Kada istražujemo potrebno je (moramo) neprekidno da se pitamo: ,,Šta treba da znam
da bi ubijedio druge ljude da je ovo dobra ideja?,, Poslovni plan je nužno potreban korak u
pretvaranju ideja o proizvodima/uslugama u cvjetajuće poslove.
Poslovni plan je strukurisan elaborat koji sadrži cjelovito i precizno obrađeno obrazloženje o
ulaganjima koje preduzetnik planira, s definisanim očekivanjima i alternativama u slučaju
kada se situacija mijenja.
Biznis plan je dokument u kome je dinisana naša poslovna ideja i načini njene realizacije, opis
poslovanja preduzeća, putokaz koji označava kuda treba ići i gdje stići. Neophodan je pri definisanju
strategije preduzeća, kao i pri provjeri poslovne ideje i opravdanosti ulaska u određeni posao. Dobar
biznis plan omogućava vlasniku malog biznisa da prati napredovanje poslovanja i svoje firme, te da
spriječi propadanje ako nešto pođe, kako ne treba. Pisanje biznis plana ne neophodno i prilikom
podnošenja zahtjeva za dobijanje finansijskih sredstava, na osnovu kojeg će se potencijalni
investitori upoznati sa prirodom biznisa. Sam po sebi, biznis plan, nije dovoljna garancija poslovnog
uspjeha. Osnovne funkcije biznis plana su: dobijanje neophodnih finans. sredstava, omogućava
preduzetniku da poslovnu ideju izoštri prije izlaska na tržište, da smanji neizvjesnost budućeg
događaja i smanji rizik greške i ulaganja, stavljanje ciljeva na papir prikazuje posvećenost poslu i
ozbiljnost, služi kao vodič za ostvarenje poslovnih ciljeva preduzeća, za unapređenje i širenje već
uhodanog i razrađenog posla (modernizacija, uvođenje novih proizvoda/usluga, uvođenje novih
tehnologija)
Postoji veliki broj mogućih korisnika biznis plana i to:
- Preduzeće (na osnovu BP sagledava viziju, strategiju poslovanja i postavlja ciljeve),
- Banke i ost. fin. org. (na osnovu BP procjenjuju koliko smo sposobni da započnemo i vodimo
posao),
- Menadžment tim (radi praćenja realizacije, kontrole i razumijevanja budućih akcija preduzeća),
- Zaposleni (da bi razumjeli šta se od njih očekuje),
- Strateški partneri (da bi procijenili da li se naše ideje poklapaju sa njihovim planovima i misijom).
Biznis plan ima nekoliko zadataka u isto vrijeme (da omogući bolji uvid investitora u poslovanje
firme i da omogući kreditiranje, ali i da definiše sve faze poslovanja i ukaže na eventualne
nedostatke)
Prilikom pisanja BP treba uvijek razmišljati ko sve može čitati naš BP, te je najbolje da budemo
potpuno sigurni i iskreni prilikom njegovog pisanja.
BP treba da bude čitljiv, napisan razumljivim jezikom i bez korištenja žargona i mora da bude
ubjedljiv, tržišno orijentisan. Poslovni plan opisuje šta preduzetnik planira i kako planira da ostvarli
svoju poslovnu viziju, preduzetnici ga koriste kada traže investitore ili nove poslovne partnere. On
detaljno opisuje preduzetnički projekat procjenjuje ekonomsku i finansijsku dimenziju kako bi se
razumjela izvodljivost i profitabilnost plana. Potrebno je voditi računa o obimu BP (zavisi od svrhe u
koju se piše, prirode biznisa, veličine investicije): 20 do 50 stranica.
Moramo se potruditi da prvi utisak bude jak i da uvjeri čitaoca da naša ideja ima sve šanse za uspjeh,
te je u tom smislu potrebno učiniti sljedeće:
Naslovna strana je ono što će bankar ili investitor prvo vidjeti i treba da ostavi dobar vizuelni utisak.
Neka poslovni plan bude što kraći i kompaktniji. Važno je da sadrži istinite informacije koje se mogu
lako provjeriti. Ne traba se žuriti priliko izrade plana, on je veoma važan dokum. i treba se potruditi
da ga napravimo što bolje možemo. Potrebno je pribaviti ekspertsko mišljenje prije nego ga
pokažemo bankaru Napisati dobar i kvalitetan rezime, ne duži od jedne stranice. To treba da bude
početak PP. Kada tražimo novac, trebamo biti precizni: koliko novca tražimo i za šta? Kada će mo ga i
kako vratiti? Veoma je važan zaključak na kraju PP. U njemu navodimo svoje uvjerenje u uspjeh
poslovnog poduhvata i uvjerenost da će investitor dobiti novac nazad. Ponekad je korisno staviti i
napomenu da je PP tajna i da nijedan njegov dio ne može biti korišten bez našeg odobrenja.
Izdrada biznis plana nije jednostavan ali nije ni komplikovan dokument i tekst koji mogu da napišu
samo za to obučeni eksperti.
Veoma je korisno da svoj prvi biznis plan uradimo sami. Tada će mo i sebi da objasnimo šta je suština
posla kojim želimo da se bavimo, kakva sve iskušenja možemo da očekujemo, kako da savladamo
prepreke koje će se pojaviti u toku sprovođenja poslovne aktivnosti.
Potrebno je da sami napravimo Nacrt biznis plana sa osnovnim podacima, projekcijama i procjenama,
a zatim ga finalizirati uz pomoć stručnog lica koje će izvršiti dodatne analize i provjere i konačnu
recenziju plana.
Najzad, treba da krenemo sa pisanjem. Zapisujemo, pišemo, gomilamo činjenice, podatke itd. Što više
to bolje! Mnoge će mo kasnije odbaciti.
Pišući razmišljamo, napisano prepravljamo, dopunjavamo, izoštravamo, ,,brusimo,, i nastavljamo. Mi
u stvari provodimo svojevrsni ,,brainstorming,, i u toj ,,moždanoj oluji,, postajemo sve jači,
inventivniji, rigorozniji i precizniji.
Tekst raste a mi postajemo sve hrabriji ali i odgovorniji jer pisana riječ ima svoju težinu (ona nas
predstavlja, podsjeća i obavezuje).
Bitno je da radimo sami, jer niko bolje od nas ne osjeća našu zamisao, niti je zainteresovan da bolje
od nas predstavi ideju i učini je superiornom.
Postepeno naše pisanje dobija konture prve skice plana.
Sada imao temelj, okosnicu, rešetku oko koje možemo dalje da ,,pletemo,, svoje misli i projekcije ...
Došli smo u fazu kada sve prikupljene informacije koje smo prikupili i svoje bilješke iz prethodnog
koraka oblikujemo u smisleni tekst (kratke bilješke pretvaramo u rečenice, spajamo odlomke-pasuse i
strukturišemo informacije.
Pri tome vodimo listu poslova, onog što smo obavili i šta još moramo da obavimo, kako bi mogli
pratiti rubrike koje zahtijevaju detaljniji pristup, istraživanje i proračune.
Sada imamo sve uslove da napišemo prvu verziju biznis plana.
Prvu verziju biznis plana treba pročitati više puta i pronaći šta treba da se ispravi. U ovoj fazi naš plan
je prilično nedorečen i neprecizan, ali smo na pravom putu da on postane odličan.
U sljedećoj fazi počinjemo da razmišljamo kao advokat i prikupljamo dokaze u korist svog plana. Cilj
nam je da pronađemo informacije, istraživanja i citate koji će podruprijeti odobrenje i zaključke našeg
PP. (u ovu svrhu poželjno je posjetiti obližnji preduzetnički centar, poslovna udruženja, zavod za
statistiku radi pribavljanja informacija).
Business intellignece svake vrste nam je dobro došao, a posebno zbog naredne faze, kada moramo
da razmišljamo o brojevima.
U narednoj fazi preporučljivo je početi sastavljati formalne finansijske proračune i predviđanja. Ako
pripremimo finansijske podatke u ovom koraku, nogo je vjerovatnije da će naše brojke i proračuni
koje dobijemo biti realni i u korist našeg plana.
U okviru čitavog posla izrade biznis plana, veoma su važni rokovi, kako biznis plan ne bi ostao
nedovršen, postavićemo rok koji ne smijemo ignorisati.
U ovom smislu potrebno je pronaći nekoga s kim smo privatno bliski i čije mišljenje cijenimo, da
pričita naš plan, daju svoje mišljenje, a tako će nam biti i neprijatno da tražimo odlaganje.
Mišljenje ,,probnih,, čitaoca pomoći će nam da dotjeramo ključne dijelove svog biznis plana.
U koliko je potrebno je potrebno, napravićemo dodatak, pripremiti rezime od maksimalno jedne
stranice koji će sadržavati najvažnije podatke i ciljeve našeg poslovnog plana.
Ovu stranicu će mo staviti odmah iza stranice sa sadržajem, tj. na početku plana. Svoj plan
odštampamo i lijepo ukoričimo.
Postali smo sada ponosni vlasnik kvalitetnog biznis plana, koji nas ništa nije koštao.
Biznis plan postaje svojevrstan CV tj. biografija preduzetnika ili organizacije.
Osnovna svrha biznis plana je da identifikuje i obezbijedi finansijske izvore za biznis, tražeći direktne
investitore, preduzetnički kapital, donatorsku pomoć, komercijalne ili privatne kredite ili aranžmane
zajedničkih resursa.
Poslovni plan se takođe može koristiti za zapošljavanje tj. za privlačenje visokokvalitetnih menadžera
i eksperata.
Poslovni plan je koristan i za samu poslovnu organizaciju je može poslužiti kao plan aktivnosti ili kao
smjernica za rast i ekspanziju pomažući menadžment timu da ostane fokusiran na poslovne ciljeve
organizacije.
Profesionalan, sveobuhvatan i kompletan biznis plan daje sliku o našoj sposobnosti da vodimo i
realizujemo posao.
Preduzetnici moraju demonstrirati, sposobnost da artikulišu poslovni koncept, istraže tržište i
konkurenciju, prognoziraju fin.
promjene i poslovne mogućnosti.
ZAŠTO JE NAŠOJ ORGANIZACIJI POTREBAN BIZNIS PLAN?
Ovo pitanje i odgovor na njega će nam pomoći da identifikujemo promjene u posl. okurženju koje
traže novi ili promijenjeni pristup našem poslu.
Naš posao može biti jedan od sljedećih stadija:
- potpuno novi biznis (start-up),
- širenje postojećeg biznisa,
- preuzimanje drugog biznisa,
- udruživanje/saradnja sa drugim biznisom,
- u prelasku iz donatorskog finansiranja ka samofinansiranju,
- u prelasku sa neprofitnog u profitno preduzeće.
Pokušajmo da napišemo dvije rečenice opravdanja koje će objasniti, zašto je našem biznisu potreban
biznis plan. To će nam pomoći da definišemo ciljeve i poslužiće nam i kao motivacija tokom rada.
KOJE JE NAŠE CILJNO TRŽIŠTE?
Moramo da shvatimo i predvidimo ponašanje kupaca i njihove kupovne navike, tako da naš biznis
plan može da odgovori na njihove potrebe. Ko će kupovati naše proizvode/usluge? Zašto mislimo da
će nam oni dati svoj novac za naš proizvod/uslugu?
Trebamo napraviti spisak od tri ciljne grupe kupaca i napisati zašto mislimo da će baš te grupe biti
zainterosovane za ponudu našeg biznisa.
ŠTA JE NAŠ POSLOVNI CILJ?
Sada treba da razmišljamo o ciljevim organizacije za sljedeću godinu.
Investitori će imati pitanja ako pročitaju u našem biznis planu da se očekuje rast od 100% u prvoj
godini poslovanja. Šta će naš menadžment sa ovim ciljem postići? (uzimajući u obzir lokalno i
regionalno poslovno okruženje, i odredimo razuman cilj).
Takođe će mo htjeti da odredimo ciljeve za narednih 3 do 5 godina. Moramo znati da su ovi ciljevi
vodilja, ali se mogu mijenjati. Poslovno okruženje je promjenljivo, a i neki drugi faktori mogu voditi ka
novim ciljevima.
KOJE SU GLAVNE JAKE STRANE NAŠE ORGANIZACIJE?
Treba da postoji razlog zašto smo zainteresovani za određenu poslovnu priliku. Treba da znamo da
smo mi i naša organizacija sposobni da obezbijedimo dobar ili bolji proizvod/uslugu zahvaljujući
našem iskustvu, inovacijama i poboljšanjima u procesu rada.Ove interne sposobnosti su jake strane
naše organizacije i one će nam pomoći da budemo konkurentni.
NPR: - Predsjedavajući našeg biznisa su uključeni u vodeću regionalnu poslovnu organizaciju, što nam
obezbjeđuje odličan preduslov za umrežavanje,
- Članovi našeg poslovnog tima posjeduju znaje engleskog, francuskog i ruskog jezika ...

KOJE SU NAJVEĆE SLABOSTI NAŠE ORGANIZACIJE?

Identifikovanjem i spoznavanjem svojih slabosti počećemo razmišljati o tome kako da ih popravimo ili
otklonimo.
U timu nemamo članova sa iskustvom i oblasti računovodstva i finansija,
Do sada smo radili samo uz pomoć donatorskih sredstava,
Nemamo urađen prototip proizvoda (uzorak),
KOJI SU GLAVNI IZAZOVI SA KOJIMA ĆE SE NAŠA ORGANIZACIJA SUOČITI?
Identifikovanje izazova će nam pomoći da se razjasne faktori internog i eksternog okruženja koji će
biti ključni za poslovno okruženje org. (poslovi na koje ne možemo da utičemo, ali koji se mogu
razumjeti i minimizirati)
Osnovni biznis plan se sastoji iz sljedećih dijelova:
1. Uvodne informacije
Naslovna strana
Sumarni sažetak - rezime
Sadržaj
2. Opis posla
Opis proizvoda/usluge
Analiza tržišta i marketinška strategija
- Tržište,
- konkurencija,
- marketinški planovi.
Menadžment
- menadžment tim

- pomoćno osoblje
- pretpostavka budućih potreba za kadrovima
- planovi za trening (edukaciju) zaposlenih
- plate (budžet)
Operativne procedure
- poslovni prostor lokacija
- oprema
- radno vrijeme
- planovi informacione tehnologije
- knjigovodstvo/računovodstvo
- vremenski raspored rada
Pravni zahtjevi

3. Finansijski podaci
Finansijski zahtjevi
Operativni profit i gubitak
Izjava o toku gotovine (cash flow statement)
Završni račun
Analiza prelomne tačke
Ova skica daje samo okvirni prikaz tj. kostur elemenata i informacija koje moraju biti uključene u
biznis plan.
Svakako, postoje razlike u prezentaciji biznis planova ali su one veoma male i tiču se više stila nego
sadržaja.
Uvodne informacije –
Prvo poglavlje svakog biznis plana sadrži uvodne i administrativne informacije za investitora,
donatora ili zaninteresovanog čitaoca. Tri informativna dijela su standardni zahtjevi u bilo kom
uvodu biznis plana.
Naslovna strana - jedna stranica sa sažetkom osnovnih poslovnih kontakt informacija. U jasno
štampanom i besprijekorno napisanom formatu moraju biti uključene sljedeće informacije:
- naziv biznisa/ogranizacije,
- adresa,
- telefon/fax,
- ime i prezime kontakt osobe,
- logo ili grafički simbol.
Ispod naziva biznisa/org. Može da se navede lako pamtljiv i dopadljiv slogan ili fraza organizacije.
Uz naslovnu stranu moguće je obilježje i poslednje strane korica.
Kada je biznis plan kompletan, finalna verzija se štampa na kvalitetnom papiru i koriči se.
Sumarni sažetak ili rezime –
- Jedan od najkraćih dijelova biznis plana ali i najvažniji. Počinje na drugoj stranici i na jasan i
koncizan način predstavlja osvnovne informacije u vezi biznisa.
- Kada investitor pročita sažetak i bude impresioniran i zainteresovan, imaće pozitivan stav da
nastavi dalje sa čitanjem. (i suprotno: ako nije zainteresovan za ideje izložene u sumarnom sažetku
možda se neće ni potruditi da nastavi čitati ostatak plana).
I ako se nalazi na samom početku biznis plana, sumarni sažetak će mo napisati na kraju, jer je
nemoguće napraviti sažetak ako nismo napisali čitav plan. (tokom pisanja biznis plana može se praviti
kostur sažetka).
Važno je predstaviti naš biznis jedinstvenim, ali postoje i elementi koji se moraju obavezno uključiti:
- Koji proizvod/uslugu nudi naša organizacija, (čime se naš biznis bavi ili će se baviti? zašto i
kako mi to radimo bolje od ostalih? Moramo pisati jasno i koncizno i da izbjegavamo složene tehničke
termine koji mogu da zbune čitaoca).
- Koja je vizija biznisa ili ogranizacije (u dvije, tri rečenice opisat će mo ciljeve i kratkoričnu i
dugoroču viziju organizacije. Ovaj opis će mo iskoristiti da doslovno oduševimo čitaoca datom
mogućnošću).
- Koje je ciljno tržište? (ukratko objasniti okruženje u kojem djelujemo i ciljno tržište. Gdje će
mo djelovati? Gdje će mo prodavati i distribuirati svoje proizvode/usluge? Ko će kupovati te
proizvod/usluge?
- Ko su naši konkurenti? (sažeto će mo predstaviti konkurenciju koja postoji na tržištu. Postoji
li neko drugi ko nudi isti ili sličan proizvod/uslugu? Da li smo mi prvi u regionu koji se uključuje u
ovakav vid posla? Šta je naša konkurentska prednost?
- Kakvu finansijsku podršku treba naša organizacija? (Većina biznis planova je napisana da bi
tražila investitore, te je važno jasno naznačiti iznos i vrstu investicije. Da li tražimo parcijalnu
investiciju? Ako, DA, koji su ostali izvori finansiranja? Da li smo zainteresovani da investitoru
ponudimo poartnerstvo u poslu u zamjenu za investiciju ili da dobije našu ideju? 3-4 rečenice
- Koji dio/nivo razvoja biznisa zahtijeva finansijsku podršku?
(organizacija može tražiti podršku za razvoj proizvodnje, gradnju objekata, razvoj marketinga
ili reklamne kampanje s ciljem povećanja broja kupaca ili čak primopredaju i reorganizaciju
postojećeg biznisa).
- Kada će biznis/organizacija biti profitabilan? (nakon što smo se odlučili o vrsti finansijske
podrške koja nam je potrebna, jasno će mo naznačiti kada se očekuje da biznis postane profitabilan.
Ovaj dio će postati jasniji nakon pregleda finansijskog poglavlja/plana. Ali, ovaj dio je nephodno
uključiti u sumarni sažetak jer pokazuje investitoru kada će biznis početi da se isplaćuje.
- Koji je operativni vremenski okvir? (u 2-3 rečenice predstavićemo vremenski raspored za
početak iliširenje biznisa. Obezbijedićemo informacije i za kratkorični 3-12 mjes, i za dugoročni plan
od 1-5 godina. Ovo može uključiti planove za otvaranje mreže npr. prodavnica, apoteka, početak
reklamne kampanje, razvoj prototipa novog proizv. ili širenje ponude usluga.
- Uključiti i standardnu izjavu o tome da biznis plan ne nudi nikakve garancije potencijalnom
investitoru (izjava treba da se uvrsti jer investitor treba sa shvati je je ovo biznis plan a ne ugovor koji
garantuje određene finansijske koristi za uzvrat.
Ovo je bio sažet prikaz informacija koje investitor očekuje da vidi u sumarnom sažetku.
Sve informacije će postati jasnije tokom našeg nastavka pisanja biznis plana.
Sadržaj –
Detaljan sadržaj svih dijelova biznis plana treba da se nalazi iza sumarnog sažetka.
Sadržaj treba biti napravljen tako da čitalac jasno vidi na koji je način organizovan biznis plan, sa
poglavljima i pod-poglavljima koja su navedena uz korištenje kombinacije veličine, vrste slova i
uvučenih redova.Brojevi strana za svako poglavlje moraju biti tačni i jasno naznačeni.
Detaljna lista svih stavki koje se nalaze u prilogu će doprinijeti potpunom prelgedu biznis plana.
 - Biznis plan mora biti tako povezan u cjelinu teksta od početka do kraja, ali treba biti
strukturisan tako da čitalac može lako pronaći onaj dio koji ga interesuje.
2. Opis posla (biznisa) kojim želimo da se bavimo –
Ovo poglavlje predstavlja srž biznis plana i u njemu se poslovna ideja detaljno objašnjava.
U različitim biznis planovima ovo poglavlje se može zvati: opis posla, poslovni poduhvat ili na
drugi sličan način.
Ovo poglavlje predstavlja mjesto gdje će mo u potpunosti opisati naše poslovne planove da
bismo prodali ideju čitaocu, odnosno finansijeru.
Svaki sljedeći naslov se pojavljuje kao poseban odjeljak sa naslovom, u našem biznis planu.
(moramo da pratimo skicu biznis plana kako bi bili sigurni da nijedno poglavlje i podpoglavlje nije
izostavljeno.
Opis našeg proizvoda/usluge
Polazimo od samoprocjene u kojoj odgovaramo na pitanje: ,,U kakvoj sam vrsti biznisa?,,
Kada imamo odgovor na ovo pitanje treba da pružimo ovo objašnjenje čitaocu našeg biznis plana.
Okupt će mo naš menadžment tim i početi da ogovaramo i na sljedeća pitanja:
Koji proizvod/uslugu će naš biznis ponuditi? (u ovom pasusu se detaljno objašnjava proizvod/usluga
koju će mo ponuditi i ključne karakteristike).
Šta je naša konkurentska prednost? (kada biznis ima kompetitivnu prednost sposoban je za efikasnije
takmičenje na tržištu. Faktori koji mogu stvoriti kompetitivnu prednost su: naš biznis je jedini
proizvođač određenog proizvoda (posebno ako imamo patent);
Naš biznis može ponuduti proizvod/uslugu po mnogo nižoj cijeni nego konkurenti;
Naš biznis je napravio poboljšanja na postojećem proizvodu/usluzi na način koji nijedan od
konkurenata nije koristio;
Naš biznis je jedini dobavljač u regiji;
Nijedan preduzetnik ne bi trebao da ulazi u neki posao dok nije potpuno uvjeren da će biti sposoban
za efektivno takmičenje sa konkurentima u cilju stvaranja profita i opstanka u poslu.
Zato treba dobro razmisliti o svojoj poslovnoj ideji i razlozima zašto bi ljudi hteli da kupe naš
proizvod/uslugu? Da li je to slično bilo čemu što se nudi? Da li smo napravili poboljšanja ili važne
izmjene na starim proizvodima/uslugama i kakve će potrošač imati koristi od tih poboljšanja? Kada
odredimo našu kompetitivnu prednost objasnićemo je ovdje čitaocu.
Zašto je potreban ovaj proizvod/usluga?
Naš biznis je stvorio možda zadivljujući proizvod/uslugu, ali je potpuno beskoristan.
Uspješan biznis mora biti u stanju da identifikuje potrebu za njegovim proizvodom/uslugom.
U prethodnim poglavljima smo razmatrali smo šta možemo ponuditi kupcima, a ovdje moramo da
razmislimo zašto oni trebaju ili žele taj proizvod ili uslugu.
U najkraćim crtama, moramo da ubijedimo čitaoca da postoji realna potreba za proizvodom/uslugom
i to na veoma ubjedljiv način.
Kada i zašto smo oformili menadžment tim naše organizacije?
Korisno je kratko opisati menadžment tim kako bi čaitalac uvudio ko stoji iza poslovne ideje, i
iskustvo menadžment tima.
Na koji način ćemo proizvesti svoj proizvod/uslugu?
Nakon što smo opisali svoj proizvod/uslugu, trea dati više inormacija vezanih za način na koji će
proizvod biti proizveden ili prodat ili na koji način će naša usluga biti obezbjeđena.
Informacije koje iznosimo u ovom poglavlju će biti različtite u zavisnosti od vrste proizvoda tj. usluge,
ali glavni cilje jeste da ubijedimo čitaoca da razumijemo operativnu proceduru potrebnu za
prenošenje naših ideja sa papira u starni proces proizvodnje.
Kako će mo da proizvedemo svoj proizvod? Trebamo objasniti proces proizvodnje koristeći jasne
termine, objasnit će mo dizajn proizvoda, materijale potrebene za izradu i gdje ih nabaviti, planove
vezane za kontrolu kvaliteta, proces pakovanja proizvoda, plan distribucije.
Uvrstićemo slike, dijagrame, a i prototip proizvoda (uzorak).
Kako prodati svoj proizvod? U koliko prodajemo proizvod koji ne proizvodimo, treba da opištemo taj
proces i navedemo naše dobaljače. (uvoz-izvoz)
Kako ćemo nuditi usluge? U koliko stvaramo usluge, opisaćemo u ovom dijelu biznis plana, naše
tehnike u nuđenju usluga; u koliko uključuju izum to će mo posebno naglasiti;
Cilj je ubijediti čitaoca da smo svjesni broja ljudi koju su uključeni u proces pružanja pružanja usluge,
ukupno vrijeme, te same procedure (koraka) u procesu obezbjeđivanja usluge.
Na koji način se posao razvio i promijenio?
U koliko naš biznis plan opisuje i planove za proširenje postojećeg biznisa ili promjenu postojeće
organizacije važno je pomenuti faktore koji su se promijenili u poslu ili u sredini u kojoj se vrši
vođenje tog posla.
Koji su naši poslovni ciljevi?
Opis našeg posla mora da slijedi naše glavne ciljeve. Zbog toga moramo da pažljivo analiziramo svoju
situaciju i jasno identifikujemo glavne ciljeve posla. Razgovaraćemo o njima sa svojim menadžment
timom i odlučiti zajedno o prioritetima, a poslije toga napraviti sažetak ovih ciljeva za čitaoca.
Lokacija poslovnog poduhvata
Veoma je bitno na kraju poglavlja Opis posla, potrebno je opisati lokaciju naše poslovne
ideje/poduhvata i ako u današem svijetu interneta to postaje manje važno.
U ovom kratkom pasusu treba obziriti sljedeća pitanja:
- Zašto smo izabrali ovu lokaciju?
- Da li se nalazi u strateški važnom regionu?
- Da li može služiti kao efektivno mjesto?
- Da li je cijena prihvatljiva u odnosu na mjesto gdje se posao može obavljati?
- Da li je infrasturktura odabranog mjesta odgovarajuća?
Ovaj dio biznis plana će čitaocu pokazati da smo uzeli u obzir uticaje potencijalnih regiona na naš
posao, kao i uticaj našeg posla u odabranoj zajednici.
Ključni elementi u opisu proizvoda/usluge
Koju vrstu proizvoda/usluge će biznis ponuditi?
Koja je naša prednost u odnosu na druge konkurente?
Zašto je ova usluga/proizvod potreban?
Kada, gdje i zašto je naš menadžment tim formiran?
Na koji način se posao razvio i primijenio?
Koji su naši poslovni ciljevi?
Na koji način smo odabrali našu poslovnu lokaciju?
12. MARKETING PLAN
Nakon što smo opisali svoj biznis, moramo da opišemo i:
Tržište kojem želimo da pristupimo,
Konkurenciju na tržištu,
Marketinški plan koji planiramo da koristimo kako bismo osigurali da naš plan obuhvati dio tržišnog
potencijala.
TRŽIŠTE –
Da bi smo identifikovali naše tržište, moramo sebi postaviti pitanja: Koje su potrebe naših korsnika?
Koji su proizvodi/usluge na našem tržištu, a koji trenutno nisu?
Koji od raspoloživih proizvoda su loše dizajnirani, preskupi ili je do njih teško doći i kupiti ih?
Koji proizvod/uslugu bi lično voljeli da imamo na raspolaganju?
Opišite svoje ciljno tržište
- Nakon što smo opisali potrebu tržišta, opisaćemo i svoje ciljno tržište.
- Razmislit će mo o kupcima za koje smatramo da će kupovati naš proizvod/očekujemo da pružimo
svoje usluge,
- razmislit će mo o svim faktorima (regiju, profesiju, godište, pol, obrazovanje, zanimanje i dr.
obilježija kupaca.
Moguće tržište sačinjavaju:
- muškarci
- djeca (ispod 12
- mladi ljudi (13 do 18 godina)
- stari ljudi / penzionisani,
- pojedinci / kompanije
- pojedinci (nivo obrazovanja) sa završenim fakulte
- bogati ljudi,
- ljudi sa zdravstvenim problemimam ili onesposobljenjem,
- studenti, đaci,
- povratnici iz inostranstva,
- vlasnici kućnih ljubimaca,
- sportisti,
- ostali ....
Moramo da razmislimo o ciljnoj populaciji koja će najvjerovatnije da kupuje naš proizvod/uslugu i pri
tome moramo biti određeni i precizni (nije dovoljno napisati da su nam bogati ljudi ciljna populacija).
Veličina i izvodljivost tržišta
- Koliko je veliko tržište koje smo identifikovali? Za ovaj odgovor moramo da izvršimo istraživanje
čiji će rezultat biti ključni faktor potencijalnog uspjeha u poslu.
- Informacija o veličini tržišta se pribavljaju na različite načine (javne statistike i sistem poslovne
inteligencije).
- Koristimo li pouzdanije podatke to će naš biznis plan biti bolji
- U koliko su nagađanja oko veličine tržišta prisutna, tada je najbolje da uključimo te informacije
zajedno sa objašnjenjem kako smo došli do te procjene,
- uspješnost našeg posla je zavisna od tržišta koje mora podržavati ono što naš posao donosi na to
tržište. To se naziva tržištna izvodljivost.
Da bi smo ustanovili tržišnu izvodljivost moramo se osloniti na demografske i ekonomske trendove,
Promjena demografskih trendova može uticati na veličinu tržišta (smanjanje nataliteta utiče
naumanjenu prodaju bebi robe; pristupačnije cijene prevoza starijih lica mogu biti uspješne u mjestu
gdje postoji veliki starački dom ili neupješan gdje postoji mala zajednica starih ljudi; ...)
Kako naš proizvod može zadovoljiti potrebe tržišta?
- Nakon što smo objasnili potrebe tržišta i identifikovali korisnike koji će kupovati naš
proizvod/uslugu, objasnit će mo ponovo kako će naš posao efektivno zadovoljiti potrebe ovog tržišta.
U 2-3 rečenice ubijedit će mo čitaoca da je naš posao u poziciji da ima prednost nad potrebama
tržišta.
KONKURENCIJA NA TRŽIŠTU –
Konkurencija se javlja u mnogim aspektima života (zapošljavanju, sportu i sl.),
U biznisu konkurencija pomaže da korisnici/kupci dobiju najbolji proizvod/uslugu po najboljoj cijeni,
Razlikujemo dikektnu i indirektnu konkurenciju:
- u direktnoj smo konkurenciji ako nudimo na istom tržištu isti proizvod npr. Automobil, pivo, cipele
- u indirektnoj smo konkurenciji ako nudimo slične proizvode na sličnom tržištu.
U svakoj fazi razvoja biznisa potrebno je da znamo ko su nam konkurenti, moramo biti svjesni
konkurencije jer ona utiče na našu prodaju.
Ko su naši direktni a ko indirektni konkurenti?
- Uvijek moramo biti budni i neprekidno razmišljati kako da unaprijedimo elemente svog
preduzetničkog poduhvata, a posebno kadrove, tehnologiju i organizaciju,
- Potrebno je napraviti spisak konkurenata i pratiti njihove korake kako bi blagovremeno mogli da
odreagujemo.
Šta mogu da naučim od konkurencije?
- Praćenjem i osluškovanje konkurencije možemo dosta da naučimo iz uspjeha i padova naših
konkurenata,
- Ne smijemo nikada da zaboravimo da sve ovo radi i naša konkurencija,
- Važno je da otkrijemo zašto su drugi biznisi zatvorili posao nakon što su nudili sličan
proizvod/uslugu.
Trebamo poći od 4P marketing koncepta:
Product – proizvod
 Price – cijena
Promote – promovisati
Provide – obezbijediti

Veoma često se dodaju još 2P jer se na taj način kompletira marketinška tehnologija radi zadovoljena
populacije (kupaca) kojima namjeravamo da prodamo naš proizvod/uslugu:
Placemnet – plasman
Population – stanovništvo.
Proizvod/usluga
Potrebno je razmisliti o karakteristikama koje će navesti kupce da kupe naš proizvod i o nekim
dodatnim pitanjima:
- da li je naš proizvod seznoskog karaktera?
- da li je naš proizvod potreban ili je luksuz?
- da li naš proizvod može lako da bude zamijenjen drugim?
Cijena
Strategija određivanja cijene nije samo element koji se treba razmatrati u finansijskom poglavlju
poslovnog plana, jer je cijena našeg proizvoda dio plana marketinga i promocionog plana.
Prilikom određenja cijene treba razmisliti o sljedećim pitanjima:
- da li je naša cijena konkurentna i kakva je u poređenju sa drugim proizvodima?
- da li je naša cijena primamljiva potencijalnim kupcima?
- da li imamo cjenovnik?
- da li će mo nuditi sniženje cijene proizvoda u slučaju kupovine na velike količine?
- da li naša cijena utiče na vrijednost proizvoda/usluge?
U koliko smo pokretač i imamo kompletnu kontrolu nad tržištem sigurno je da će naša cijena biti
veća, a u koliko otvaramo novi biznis u našoj okolini sigurno je da će mo razmotriti mogućnost
sniženja cijene.
U koliko ulazimo u posao u nekom regionu, da bi privukli klijente sigurno je da će mo nuditi naš
proizvod po nižim cijenama od cijena konkurencije.
Naša strategija cijena mora biti usmjerena ka stvaranju profita, ali određivanje cijena našeg
proizvoda/usluge je proces koji se ne dešava samo jednom, jer u odnosu na okolnosti sigurno će mo
željeti povećati ili sniziti cijenu našeg proizvoda/usluge,
Obezbjeđivanje proizvoda:
Proizvodi moraju biti proizvedeni i distribuirani tako da ih stavimo na raspolaganje-kupovinu,
Ako se radi o novom proizvodu, moramo voditi računa da on bude pozicioniran na vidnom i
upadljivom mjestu u radnji,
Potrebno je postaviti i odgovoriti na sljedeća pitanja:
- gdje kupci mogu kupiti naš proizvod?
- kako će mo privući nove klijente?
- koje su usluge distribucije proizvoda/usluga na rapolaganju u
našem regionu?
Ne smijemo da zaboravimo da naši planovi za nuđenje usluga ili distribuciju proizvoda moraju biti
uključeni i u finansijskom planu.
Važno je napomenuti u ovom dijelu poslovnog plana i veoma složenu distributersku mrežu ili web
stranicu za prodaju preko Interneta.
Stanovništvo: pošto smo razmotrili i poglavlju ciljnog tržišta, populaciju koja namjerava kupovati naš
proizvod, sada možemo da razmotrimo i različite načine na osnovu kojih će različti kupci da: -
koriste naš proizvod,
- nauče o našem proizvodu,
- kupe naš proizvod.
Tako će mo lakše kroz razne naše reklame i promocije doći do ciljnih kupaca/korisnika/mušterija.
Promocija (reklamiranje):
Nakon što smo: identifikovali potrebe tržišta, odredili ciljnu populaciju, odabrali strategiju cijena,
razmotrili pitanja distribucije važno je isplatnirati stratiju promocije i reklamiranja.
Reklamiranje i promocija su usko povezani sa istim ciljem: privlačenje kupaca ka našem proizvodu.
Širok je spektar načina na koji možemo promovisati i reklamirati naš proizvod (novine, štampani
oglasi, TV, radio oglasi, posteri i bilbordi, web stranice, promocije i prezentacije,dikrektan marketing
potencijalnim kupcima (telefonom i sl.)
Treba izabrati najbolju metodu za privlačenje pažnje naših kupaca i u ovom dijelu poslovnog plana će
mo opisati svoje marketinške planove tako da ubijedimo čitaoca kako smo razvili čvrstu marketing
strategiju, baziranu na navedenim faktorima.
Obim ovog poglavlja biznis plana - marketing plan treba da bude opisan do 3 stranice.
MENADŽMENT – VOĐSTVO
Kvalitet, iskustvo i profesionalizam biće ključni element i važan faktor za bilo kojeg potencijalnog
investitora.
Naš biznis plan treba sadrži u ovom dijelu nekoliko faktora koji se tiču strategije osoblja:
- menadžment tim,
- pomoćno osoblje,
- očekivane potrebe za osobljem u budućnosti i plan zapošljavanja,
- plate/beneficije, sažetak
Menadžment tim: u biznis plan treba da unesemo iskustvo i prošlost svakog člana menadžment tima,
- počinjemo pisati po hijerarhiji (od predsjednika, izvršnog direktora ...)
- pojedninačno za svog člana će mo opisati njihova radna iskustva, zadatke i odgovornosti u poslu.
- ovi opisi trebaju biti kratki (po jedan pasus) a kompletan CV treba da bude u prilogu,
- ako se radi o već postojećem poslu potrebno je priključiti i organizacionu šemu koja prikazuje i
strukturu menadžment tima
Pomoćno osoblje: Ovaj dio nije obavezan za navođenje, ali u koliko postoji pomoćno osoblje sa
važnim vještinama takva informacija može pojačati poslovni plan. Ovdje se navodi sažetak infomacija
a biografija u prilogu plana.
Očekivane potrebe za osobljem u budućnosti-plan zapošljavanja:
- ma koliko bili svjesni jačine svog menadžment tima ili pomoćnog osoblja, možda nemamo iskusnog
računovođu ili osoblje nema iskustva u vođenju ...
- u ovom poglavlju poslovnog plana potrebno je navesti gdje nudimo rješenja za ove slabe strane,
- potrebe našeg osoblja će se mijenjati u skladu sa razvojem našeg posla/projekta. Treba misliti na
buduće potrebe našeg osoblja.
- kako se projekat bude širio tako će naše odogovornosti i našeg osoblja, biti povećane i dodatna
pomoć će biti potrebna te s toga treba unijeti u ovom dijelu i plan zapošljavanja.
Planovi za obučavanje osoblja:
- ovaj dio nije obavezan u poslovnom planu,
- u koliko postoje takvi planovi korisno ih je pomenuti, (pristustvo zaposlenih treningu jednom
godišnje...)
Plate/beneficije – sažetak:
- Sažetak naših planova vezanih za plate zaposlenih i ostale beneficije terba pomenuti u poslovnom
planu, jer će to uticati na početne troškove koji su navedeni u finansijskom dijelu plana,
- informacije vezane za planove naknada za vlasnika biznisa i zaposlene mogu biti od interesa za
donatorima koji su zainteresovani za investiranje u osoblje menadžment tima u poslovnom
djelovanju,
- ovo je napredna osbina poslovnog plana, ali nije obavezna,po širenju posla postaće važan element i
potrebno ga je uključiti
Operativne procedure:
U ovom poglavlju trebamo opisati čitaocu na koji način će mo voditi svoj posao.
Ovo poglavlje može biti kratko, ali je veoma važno jer ukazuje na naše sposobnosti da uspješno
vodimo organizaciju i zaposlene.
Lokacija/poslovni prostor:
 poslovni prostor uključujući i upravnu zgradu, regionalne filijale, razne prodavnice, prostrije za
proizvodnju, skladišta ...veoma su važna pretpostavka za uspješno obavljanje posla,
U poslovnom planu je potrebno opisati i prednosti i mane naše lokacije, a detalje o lokaciji
možemo staviti u prilog poslovnog plana.

Oprema:Potrebno je opisati i navesti svu opremu koja će nam biti potrebna u poslu (uključuje svu
kancelarijsku opremu, namještaj, sredstva komunikacije, računare ... ali i proizvodnu opremu,
transportna sredstva ... )
Da li će mo kupiti ili iznajmiti opremu?
Da li proizvođač opreme daje garanciju na svoju opremu?
Da li je ugovorena usluga opravke opreme sa proizvođačem?
Gdje će oprema biti smještena?
Da li je oprema osigurana?
Radno vrijeme:
Opisaćemo opšte radno vrijeme, radno vrijeme proizvodnje ili radno vrijeme prodavnice.
Planovi za uvođenje informacione tehnologije (IT):
Kako kompjuteri i internet postaju sve važniji dio u poslovnom svijetu, potrebno je pokazati našem
čitaocu da razmišljamo o tome da uključimo sve to u naše poslovno djelovanje,
Ovdje će mo navesti kakve kompjutere želimo da kupimo, softver, printere, skenere ...
Posebno je od značaja navesti koje baze podataka, menadžment IS (MIS) ili E-business sisteme
namjeravamo da nabavimo i koristimo.
Knjigovodstvo/računovodstvo:
Ukratko treba opisati planove vezane za vođenje knjigovodstva i računovodstva (koje će mo poslovne
evidencije voditi),
Navesti način vođenja računovostva i kombinovanje informacija vođenih na kompjuteru i u
papirnatoj verziji.
Vremenski raspored:
Od velike će pomoći biti našem čitaocu ako u ovom dijelu navedemo: koliko će nam vremena biti
potrebno da započenom realizaciju projekta/posla, razvijemo prototip, otvorimo regionalnu filijalu i
sl.
Čitaoc treba da iz ovog dijela sagleda naše kratkoročne i dugoročne planove poslovanja.
Pravni zahtjevi:
U ovom dijelu je bitno navesti da smo svjesni svih proceduralnih obaveza koje trebamo provesti u
skladu sa zakonskim propisima, vezane za osnivanje i poslovanje (registracija u svim nadležnim
institucijama, bankarski poslovi, poreske obaveze, obaveze prema društvenoj zajednici, osiguranju
biznisa u zemlji ili u inostransvu ...).
13. FINANSIJSKI PLAN
Ovo poglavlje je najteže u pisanju biznis plana, ali jako važano jer će prikazati čitaocu konkretne
podatke i fin. projekcije, koliko će naša organizacija biti uspješna.
Finansijski podaci se daju obično za period do pet godina, s tim da prva (u nekim slučajevima i druga)
godina mora biti bazirana na mjesečnim projekcijama.
Finansijski podaci koji trebaju biti uključeni u poslovni plan su:
1. Finansijski zahtjevi: potrebno ih je jasno definisati i objasniti, koliko nam je novca potrebano da
započnemo ili proširimo naš posao u skladu sa projektovanim aktivnostima, te će mo navesti
donacije ili ušteđevinu ili zajmove, ako postoje.
2. Operativne izjave vezane za dobitak i gubitak: za pripremu ove prognoze potrebno procijeniti
ukupne prihode (novac koji ulazi) ii troškove (novac koji odlazi) za period od pet godina.Potrebno je
za prvu godinu napraviti i mjesečne projekcije prihoda i rashoda,
3. Izjave o protoku novca: za pripremu ove projekcije procijenićemo sve isplate u gotovini bazirane na
mjesečnim projekcijama, posebno za svaku od prve 3 godine, Ova izjava je važna jer pokazuje koliko
novca (gotovine) naš posao ima datom trenutku. Razlikuje se od projekcije prihoda jer prikazuje
koliko novca ,,fizički,, ima posao i ne uključuje obećani novac, plaćanje preko kredita i sl.
4. Završni račun (bilans): Izjave o završnom računu ukazuju na poslovnu sveukupnu finansijsku
situaciju. Ovaj dokument se zove završni račun jer prikazuje uravnoteženu ukupnu imovinu koja je
jednaka ukupnom iznosu kapitala.
Šta: Zavrsni račun daje sliku finansijskog zdravlja biznisa, sumirajući ukupnu imovinu (šta biznis
posjeduje) i obaveze (šta biznis duguje).
Zasto: Da bi se dobio sažetak finansijskog statusa biznisa. Kako: Koristenjem sljedeće formule:
Imovina = Obaveze + Neto vrijednost (resursa)
Imovina: Imovina je sve ono što biznis posjeduje, a što ima novčanu vrijednost. Imovina uključuje:
gotovinu, dionice, obligacije, inventar, račune koji će biti plaćeni biznisu, unaprijed plaćeni troškovi.
Zaduženja: Zaduženja su dugovi (obaveze) biznisa. Zaduženja uključuju: račune koje biznis treba da
plati, porezi koji će se platiti, troškovi učinjeni do datog datuma i kreditne obaveze
Neto vrijednost: Neto vrijednost je ukupno pravo (potraživanje) nad imovinom biznisa. Takođe se
naziva i ,,vlasničko pravo". Neto vrijednost je originalna investicija vlasnika, kao i profit i gubici koji su
se javljali u biznisu.
Neto vrijednost = Imovina – Zaduženja
5. Break — Even analiza (analiza tačke preloma)
Ova analiza je bazirana na proračunu ukupnog fiksiranog budžeta, prodajnoj cijeni proizvoda/usluge,
kao i varijabilnog troška nekog proizvoda/usluge po jedinici. Važno je proračunati analizu tačke
preloma zato što će nam ona dati informaciju koliko moramo prodati proizvoda/usluga da bismo
pokrili svoje troškove.
Šta: Analiza koja pokazuje ukupan broj jedinica koje moraju biti prodate po određenoj cijeni da bi se
pokrili ukupni fiksni troskovi,
Zašto: Ova analiza je korisna u određivanju ciljeva prodaje po jedinici, ili u određivanju varijabilne
cijene jedinice proizvoda ili usluge, u cilju pokrivanja fiksnih troškova,
Kako: Korištenjem sljedeće formule: Tačka preloma = ukupni fiksni troškovi / (prodaina cijena po
jedinici - varijabilni trošak po jedinici
Npr:
Ukupni fiksni troškovi = 50.000 NJ
Prodajna cijena po jedinici = 100 NJ
Varijabilni trošak po jedinici = 50 NJ
Tačka preloma = 50.000 / (100-50) = 1.000
Prema tome, biznis mora da proda 1.000 jedinica po prodajnoj ceni od 100 NJ po jedinici.
Ako dati biznis želi da prilagodi prodajnu cijenu po jedinici tako da tačka preloma bude na 750
jedinica, tada imamo: 750 = 50.000 / (x-50) = 116.67 NJ po jedinici
NEKI OSNOVNI KONCEPTI –
Procijeniti svoje troškove:
Treba dobro razmisliti o svakom mogućem trošku koji ćemo imati na početku poslovanja, bez
zabrinutosti o iznosima, ali razvrstano na dnevne, sedmične ili mjesečne.
Postoje dva generalna tipa troškova: fiksni i varijabilni (ili kontrolisani).
- Fiksni troškovi su troškovi na koje ne možemo uticati i koje moramo platiti. Oni uključuiu kiriju,
režiju, kao i velike troškove vezane za opremu.
- Varijabilni troškovi su pod našom kontrolom. Oni mogu uključivati troškove radnika, (obično
zaposleni nisu plaćeni za prve dane posla), zatim reklamni troškovi, kupovina materijala;
iznajmljivanje poslovnog prostora; troskovi režije (telefon, struja, plin, voda, Internet, pošta); radnici
(sa punim radnim vremenom i povremeno, konsultanti); porezi; potrošna oprema (kancelarijski
potrošni materijal; reklamni troškovi; troškovi za dristribuciju (transport, skladište, itd.); troškovi za
razvoj proizvoda itd.
Procijeniti svoj prihod:
Ubrzo ćemo shvatiti da postoji više stavki u listi troškova, nego u listi prihoda. Naš prihod će dolaziti
iz:
- trenutne imovine,
- gotovina koju dobijamo od prodatih proizvoda/usluga
Da bismo odredili iznos prihoda koji ćemo zaraditi prodajom, moramo procijeniti svoju prodaju.
Razmotrit ćemo svoj cjenovnik, kao i provizijske mogućnosti proizvoda/usluge i potom razmotriti
sljedeća pitanja:
- Koliko će koštati proizvodnja našeg proizvoda?
- Kolikoće koštati obezbjeđenje usluge?
- Za koliko ćemo prodati naš proizvod/uslugu?
- Da li postoje veleprodajne cijene/veleprodajna sniženja?
- Koliko jedinica proizvoda/usluge namjeravamo prodati?
- Kakva je naša prošla/sadašnja prodaja?
- Razmotriti troškove konkurenata/proizvodnje?
Na osnovu svih informacija koje smo sakupili istraživanjem, bićemo u mogućnosti da procijenimo
ciljna mjesta prodaje, cjenovnik, kao i aktivnosti za stvaranje prihoda.

Početni budžet:
Izuzetno je važno imati novac za pokrivanje početnih, kao i operativnih troškova za prvu godinu. Sada
kada imamo procjene svojih troškova i prihoda, možemo početi da razmišljamo o tome koliko će nam
novca trebati za početak (širenje) našeg poslovanja, kao i o tome da ostane operativan za čitavu
godinu.
Ovo su samo osnovni dijelovi jednog veoma složenog koncepta finansijskog planiranja, kao i
finansiranja biznisa/posla.
Veoma je važno da pažljivo pratimo i kontrolišemo svoje poslovne finansijske dokumente. Moramo
biti u mogucnosti da platimo sve potrebne troskove i da obezbijedimo dovoljno novca u kešu za razna
plaćanje radi osiguravanja kontinuiteta u proizvodnji našeg proizvoda/usluge.

Spajanje svega u cjelinu -

Kao i u mnogim drugim kompleksnim strukturama, tako i u poslovnom planu, cjelina nije prosta suma
sabiraka, odnosno poslovni plan nije prosto zbir parcijalnih segmenata, ma kakvi oni bili ponaosob.
Naprotiv, ta cjelina treba da izrazi novi, veći ili viši kvalitet, dakle da ostvari sinergijski efekat. A to ce
biti moguće ako sve dijelove valjano spojimo i uklopimo u cjelinu. U ovom slucaju ta cjelina se naziva
poslovni plan, a njegove dijelove smo prethodno opisali.u poslovni plan potrebno je još kao dodatak,
uključiti i sljedeće informacije: biografije; dijagrame; preporuke; izvode iz banke i dr.
ne smijemo zanemariti jedan aspekt koji se ponekad pogrešno tretira kao sporedan. Riječ je o načinu
publikovanja i grafičkog prezentovanja poslovnog plana.
Sljedeći savjeti mogu nam poslužiti kao svojevrsno uputstvo:
treba izabrati slova koja su jasna i jednostavna za čitanje; koristiti različite stilove pisanja jasna (bold),
podvučena (underline), nagnuta (italic) slova) radi naglašavanja naslova i podnaslova;
moramo biti sigurni da postoji adekvatan razmak između poglavlja i pasusa u poslovnom planu, jer
plan koji izgleda ,,prenatrpan riječima" ili tabelama može biti jako težak za praćenje;
moramo biti sigurni da su u sadrzaju navedeni tačni brojevi stranica i poglavlja;
- moramo biti sigurni da su u sadržaju navedeni tačni brojevi stranica i poglavlja;
potrebno je da lektorišemo poslovni plan kako bi bili sigurni da nema nikakvih grešaka;
da odštampamo poslovni plan na laserskom štampaču i lijepo ga ukoričimo.
Distribuiranje naseg poslovnog plana –
I sada, kada je plan gotov, baš kao i na početku kada smo tek razmišljali o njegovoj izradi, treba da
razmislimo kome ćemo sve da pošaljemo svoj poslovni plan. Osim banaka, izuzetno je važno pronaći
zaista zainteresovane subjekte, posebno privatna lica potencijalne investitore za koje mislimo da ce
biti zainteresovani za ideje prezentovane u našem poslovnom planu..
Poslati poslovni plan na 20 pažljivo odabranih adresa je bolje nego poslati plan na 100 nedovoljno
selektovanih adresa.
Uz plan treba pripremiti i kratko profesionalno propratno pismo u kojem ćemo se ukratko predstaviti
i objasniti razloge zašto im šaljemo poslovni plan.Ukoliko potencijalni investitori odluče da neće da
investiraju u naš posao, možemo od njih tražiti da nam vrate naš plan, jer ne smijemo da zaboravimo
da naš poslovni plan sadrži važne informacije vezane za naše ideje.
Zbog toga moramo voditi računa da nam neka konkurentska organizacija ili pojedinac ne ukradu
ideju i sve infromacije iz plana.
PREZENTACIJA PLANA -
Zainteresovani investitori mogu od nas da traže da im prezentujemo svoj poslovni plan.
Pronašli smo čitaoce koji su zainteresovani za naš plan i žele da saznaju nešto više o nama. To je
dobra prilika koju treba da iskoristimo i da se dobro pripremimo za davanje odgovora na bilo koja
pitanja koja će uslijediti.
Takođe, to je dobra prilika da predstavimo sebe, kao i svoj menadžment tim. Bitno je da ostavimo
takav utisak da nam publika vjeruje, jer prezentacija može biti prvi korak u budućoj plodnoj saradnji.
Ovaj primjer izrade poslovnog plana može biti iskorišten kao prirucnik koji nam daje konkretne
informacije, kao i pregled načina na koji konkretno i efektivno možemo da pripremimo svoj poslovni
plan.
On je na neki način putokaz kako da svoje ideje pretvorimo u stvarnost. Međutim, ni ovaj, kao ni svi
drugi savjeti na ovom svijetu neće nam pomoći ukoliko nemamo dobru ideju.
To je, ipak i početak i kraj svakog uspjesnog poslovnog preduzetničkog i drugih poduhvata.