“Nije važan kritičar niti osoba koja ističe

kako je neki snažan čovjek posrnuo ili kako

je činitelj nekih djela mogao isto učiniti bolje.
Zasluge pripadaju samo onome koji se nalazi
u areni; čije je lice uprljano prašinom,
znojem i krvlju; ko nastupa viteški; ko griješi
i uvijek, nanovo posrće; onome ko je ponesen;
ko zna šta je entuzijazam i ko energiju ulaže
u vrijednu stvar, onome ko, u najboljem
slučaju, na kraju spozna trijumf visokog
postignuća, pa, ako u najgorem slučaju i
padne, pada hrabro, osiguravši time mjesto
za sebe daleko od onih hladnih i plašljivih
duša koje ne znaju ni šta je pobjeda ni šta je
poraz.” (Theodore Roosevelt)
Nikad mi neće biti jasno zašto stradaju
tuljani i nosorozi? Da li samo zbog
iskompleksiranih i impotentnih budala iz
Azije i šire koji misle da su tuljanove
genitalije afrodizijak, a prah od nosorogovog
roga sredstvo protiv impotencije?