EUROPSKE INTEGRACIJE – OSNOVNI POJMOVI

AGENDA 2000
Dokument Europske komisije koji sadržava program aktivnosti vezanih za razvoj EU te financijski
okvir za proširenje novim državama članicama u razdoblju od 2000. do 2006. godine.

BIJELA KNJIGA – White Paper

Bijela knjiga je dokument kojeg je sačinila Europska komisija kao dio strategije za pripremu zemalja
kandidata srednje i istočne Europe za integraciju na unutarnje tržište. To je zapravo vodič pridruženim
zemljama srednje i istočne Europe u procesu usklađivanja zakonodavstva u području uređenja
unutarnjeg tržišta. Taj dokument obrađuje 22 od ukupno 31 poglavlja propisa sadržanih u acquis
communautaireu.

CARDS - Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation

CARDS je program tehničke pomoći Europske unije za obnovu, razvoj i stabilizaciju za Jugoistočnu
Europu (države korisnice: Albanija, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora, Hrvatska i Makedonija).
Osnovna namjera CARDS programa je pomoć ovim zemljama u izgradnji institucionalnog,
zakonodavnog, privrednog i socijalnog sistema po uzoru na Europsku uniju. Uvjeti za primanje
sredstava iz ovog programa su da zemlja primalac pomoći poštuje demokratske principe, pravnu
državu, prava manjina, te osnovne slobode i principe međunarodnog prava.
Prioriteti CARDS programa, a prema regulativi Vijeća Europske unije 2666/2000, su:
• obnova i povratak izbjeglica u regiji
• stvaranje institucionalnog i zakonodavnog okvira koji će poduprijeti: demokratiju, pravnu
državu te poštivanje ljudskih prava i prava manjina, pomirenje i konsolidaciju civilnog društva,
nezavisnost medija i jačanje prava i mjera za prevenciju organiziranog kriminala,
• održiv ekonomski razvoj i reforme usmjerene prema privrednoj reformi, društveni razvoj, s
posebnim naglaskom na smanjenje siromaštva, jednakost polova,
• obrazovanje i stručno usavršavanje i obnova okoliša,
• razvoj užih veza između zemalja koje primaju pomoć, između njih i Europske unije te između
njih i zemalja kandidata za članstvo u EU, u koordinaciji sa drugim instrumentima za
prekograničnu, transnacionalnu i regionalnu prekograničnu suradnju sa zemljama koje nisu
članice EU i
• promocija regionalne, transnacionalne, prekogranične i međuregionalne suradnje među
zemljama koje primaju pomoć te između njih i Europske unije.

CARDS - Bosna i Hercegovina

Za koordinaciju CARDS programa u Bosni i Hercegovini zadužena je Direkcija za europske
integracije. Pomoć se dodjeljuje isključivo za unaprijed isplanirane i razrađene programe/projekte, na
temelju natječajne procedure Europske komisije. Da bi se postigla pravilna raspodjela i što veća
iskorištenost dodijeljenih sredstava, od iznimnog je značaja pravilna priprema i provedba programa i
projekata određenih za financiranje sredstvima iz CARDS-a. Provedba programa vrši se u skladu sa
standardnim procedurama Europske komisije.

EKONOMSKA I MONETARNA UNIJA – Economic and Monetary Union / EMU

Proces je kojim zemlje članice Europske unije usklađuju svoje ekonomske i monetarne politike s
krajnjim ciljem usvajanja jedinstvene valute – eura. Sam proces stvaranja EMU odvijao se u tri faze. U
prvoj je fazi (1990.-1993.) cilj bio osigurati slobodno kretanje kapitala i ostvariti koordinaciju
ekonomske politike te uže suradnje između centralnih banaka; u drugoj fazi (1994.-1998.) cilj je bilo
približavanje ekonomskih i monetarnih politika zemalja članica (kako bi se osigurala stabilnost cijena i
stabilne javne financije); cilj treće faze (od siječnja 1999.) bilo je osnivanje Europske centralne banke,
utvrđivanje tečaja i uvođenje jedinstvene valute. Ugovorom iz Maastrichta (usvojenim 1993.) u
potpunosti je razrađen cilj postizanja monetarne unije te metode i vremenski okvir njezina stvaranja.
Za provedbu europske monetarne politike zadužena je Europska centralna banka (European Central
Bank).

EURO €
Euro je jedinstvena valuta koju je 01.01.1999. godine prihvatilo 11 zemalja članica Europske unije
(Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija Luksemburg, Nizozemska, Njemačka , Portugal i
Španjolska) s krajnjim ciljem potpunog ukidanja nacionalnih valuta. Danska i Velika Britanija koristile
su pravo ostajanja izvan “euro zone”(prema Ugovoru iz Maastrichta), a Grčka i Švedska nisu
zadovoljile kriterije konvergencije do gore spomenutog datuma. Grčka je naknadno zadovoljivši
navedene kriterije ušla u euro zonu 2001. godine. Uvođenje eura kao jedinstvene valute u Europskoj
uniji treća je faza Ekonomske i monetarne unije. Potpuna zamjena nacionalnih valuta zemalja euro-
zone s novčanicama i kovanicama eura predviđena je za kraj februara 2002. godine. Nakon toga
datuma nacionalne će se valute moći mijenjati u centralnoj banci te nacionalne valute.

EUROPSKA UNIJA – European Union EU

EU je rezultat procesa suradnje i integracije koji je 1951. godine započelo šest europskih zemalja:
Belgija, Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska. Nakon skoro pedeset godina, kroz
četiri vala proširenja, Uniji su pristupile 1973. Danska, Irska, i Ujedinjeno Kraljevstvo, 1983. Grčka,
1986. Portugal i Španjolska te 1995. Austrija, Finska i Švedska. EU danas ima petnaest zemalja
članica i priprema se za peto proširenje na zemlje Srednje i Južne Europe te baltičke zemlje.
Pojam Europske unije uveden je Ugovorom iz Maastrichta koji je potpisan 7. februara 1992. godine.
Temeljni ciljevi Europske unije su:
• postizanje ekonomskog rasta
• postizanje ekonomskog rasta i društvenog napretka,
• stvaranje prostora bez unutrašnjih granica,
• poštivanje normi zaštite okoline,
• povećanje zaposlenosti i socijalne sigurnosti i
• povećanje životnog standarda i kvaliteta života.
Institucije Europske unije su:
• Europsko vijeće,
• Vijeće EU
• Europska komisija
• Europski parlament,
• Europski sud pravde,
• Ekonomski i socijalni komitet,
• Komitet regija,
• Revizorski sud,
• Europska centralna banka i
• Europska investicijska banka.

EUROPSKO VIJEĆE - European Council

Pojam je koji je nastao u praksi i koji je potom utemeljen Jedinstvenim europskim aktom (Single
European Act, 1986. godine). Čelnici država ili vlada zemalja Europske unije sastaju se najmanje dva
puta u godini zajedno s predsjednikom Europske komisije kako bi raspravljali o pitanjima bitnim za
Uniju.

EUROPSKA KOMISIJA - European Commission

Izvršno tijelo EU zaduženo za inicijative, provedbe, upravljanja i kontrole. Osigurava provedbu
osnivačkih ugovora Zajednice. Komisija je sastavljena od 20 članova (po dva iz Francuske, Njemačke,
Italije, Španije i Velike Britanije te po jedan član iz ostalih zemalja). Članove Komisije sporazumno
dogovaraju zemlje članice, a potvrđuje ih Europski parlament kojem je Komisija odgovorna. Mandat
članova Komisije traje 5 godina.
EUROPSKA CENTRALNA BANKA – European Central Bank ECB
Upravlja europskim sistemom središnjih banaka, a zadatak joj je određivanje tokova gotovog novca,
vođenje deviznih transakcija, upravljanje službenim inozemnim rezervama zemalja članica te
osiguravanje urednog platnog prometa. Osnovana je 30. 06. 1998.godine, kada je preuzela
odgovornost provođenja europske monetarne politike.

EUROPSKA INVESTICIJSKA BANKA - European Investitions Bank / EIB

Predstavlja financijsku instituciju Europske unije ustrojena Rimskim ugovorom. Cilj ove institucije jeste
doprinos procesu integracije, uravnoteženom razvoju te socijalnoj koheziji zemalja članica kroz
osiguravanje dugoročnih financijskih sredstava za određene kapitalne projekte.

EUROPSKA STRATEGIJA ZAPOŠLJAVANJA – European Employment Strategy EES

Dio šireg političkog programa što ga je Unija pokrenula 1997. godine u Luxemburgu, a potvrdila 2000.
u Lisabonu, s ciljem stvaranja EU kao najdinamičnijega i najkonkurentnijeg područja svijeta te za
poticanje većeg zapošljavanja i socijalne kohezije.

EUROPSKI EKONOMSKI PROSTOR - European Econmic Area EEA

Nastao je 1992. godine sporazumom što ga je potpisalo tadašnjih 12 država EZ-a i EFTA-e radi
stvaranja jedinstvenog tržišta na kojemu bi se poštovala sloboda kretanja ljudi roba, usluga i kapitala.

EUROPSKO UDRUŽENJE SLOBODNE TRGOVINE – European Free Trade Association EFTA

Međunarodna organizacija koja ujedinjuje tržišta Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske u zonu
slobodne trgovine te je istodobno platforma za sudjelovanje njenih triju članica (bez Švicarske) u
Europskom ekonomskom prostoru zajedno sa 15 država EU. EFTA je osnovana Konvencijom u
Štokholmu 1960. godine kao alternativa tadašnjem EEZ-u.

EUROPSKI EKONOMSKI I SOCIJALNI ODBOR

Predstavlja mišljenja i interese organiziranog civilnog društva prema Komisiji, Vijeću i Europskom
parlamentu. Odbor je savjetodavno tijelo čije se mišljenje mora tražiti u pitanjima ekonomske i
socijalne politike. Također, Odbor i sam izdaje mišljenja u stvarima koje smatra važnim.

EUROPSKI PARLAMENT – European Parlament

Predstavničko tijelo stanovnika Europske unije. Zastupnici u Parlamentu biraju se izravnim glasanjem
još od 1979. godine, a broj zastupnika koji se biraju u pojedinoj zemlji članici razmjeran je udjelu
stanovnika te zemlje u ukupnom broju stanovnika EU. Trenutačno Europski parlament broji 626
zastupnika i njegove su ovlasti sljedeće: razmatranje prijedloga Komisije, sudjelovanje u donošenju
propisa putem postupka suodlučivanja s Vijećem Europske unije, imenovanje i razrješenje članova
Komisije, pravo upita vezanih za rad Komisije i Vijeća Europske unije, podjela ovlasti u donošenju
godišnjeg budžeta i nadziranje (zajedno s Vijećem) njegove implementacije.

EUROPSKI SPORAZUM – Ugovori o pridruživanju

Specifičan tip Sporazuma o pridruživanju, koji se zaključuje između EU i zemalja centralne i istočne
Europe (CEEC). Cilj mu je da pripremi pridružene zemlje za buduće članstvo u Europskoj uniji; bazira
se na poštivanju ljudskih prava, demokraciji, vladavini prava te tržišnoj ekonomiji, putem postupne
uspostave slobodne trgovine između EU i CEEC zemalja.
Ovaj tip sporazuma se zaključuje na neograničeno vrijeme.

KOMITET REGIJA
Osigurava zastupljenost i poštivanje interesa regionalnih i lokalnih tijela u sklopu Unije. Ono je također
savjetodavno tijelo čije se mišljenje mora zatražiti u pitanjima regionalne politike, politike zaštite
okoliša i obrazovanja. Sastavljen je od predstavnika regionalnih i lokalnih vlasti.
KRITERIJ IZ MAASTRICHTA - Kriteriji konvergencije
Kriteriji konvergencije predstavljaju ekonomske uvjete utvrđene Ugovorom iz Maastrichta, kojima se
procjenjuje spremnost zemalja EU za sudjelovanje u Ekonomskoj i monetarnoj uniji. To su sljedeća
četiri kriterija:
(1) visok stupanj cjenovne stabilnosti - stopa inflacije ne smije biti viša od 1,5 % u odnosu na stopu
inflacije u prve tri zemlje s najstabilnijim cijenama;
(2) smanjenje prekomjernog javnog duga (do 3% BDP) i proračunskog deficita (do 60% BDP);
(3) postizanje stabilnog tečaja;
(4) prosječne nominalne dugoročne kamatne stope ne smiju biti više od 2 % u odnosu na kamatne
stope triju zemalja Unije s najnižom stopom inflacije.

Zemlje kandidati za članstvo u Europskoj uniji morat će zadovoljiti kriterije konvergencije baš kao i
postojeće članice EU. To znači da će po ulasku u EU najmanje dvije godine zadržati vlastite valute.
Nakon što dvije godine neprekidno budu udovoljavale kriterijima konvergencije te će zemlje moći
usvojiti Euro i time postati članice Euro zone.

PAKT STABILNOSTI – Stability Pact for South Eastern Europe

Politička inicijativa za podršku zemljama jugoistočne Europe u njihovim naporima da ojačaju mir,
razviju demokratiju, poštuju ljudska prava i obezbijede ekonomski prosperitet, a sve u cilju postizanja
stabilnosti u cijelom regionu. Osnivanje Pakta stabilnosti je inicirala Europska Unija u junu 1999.
godine, a zvanično je osnovan na Samitu šefova zemalja i vlada Europe, Kanade, Japana i SAD-a,
održanog 30. jula 1999. u Sarajevu.
Ciljevi Pakta stabilnosti su: povećanje regionalne integracije i suradnje, ubrzanje ekonomskog razvoja,
održanje stabilnog mira i lansiranje procesa stabilizacije i pridruživanja Europske Unije sa zemljama
regiona. Kroz navedene ciljeve Pakta, Europska Unija je izrazila svoj strateški pristup prema
zemljama jugoistočne Europe.
Članice Pakta stabilnosti su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Rumunija,
Makedonija, Srbija i Crna Gora, Moldavija, Mađarska, Slovenija, Turska, Grčka, sve članice grupe G-
8, međunarodne i druge organizacije aktivne u regionu. Prvih osam zemalja su glavni fokus regionalne
strategije i one su zemlje primaoci pomoći.

U sklopu organizacione strukture PS provodi i koordinira svoje aktivnosti putem Regionalnog stola,
kao najvažnijeg upravljačkog tijela Pakta. Regionalni sto koordinira aktivnosti između tri Radna stola:
• Radni sto I – demokratizacija i ljudska prava;
• Radni sto II – ekonomska obnova, razvoj i suradnja i
• Radni sto III – sigurnosna pitanja.

PHARE PROGRAM
Program pomoći ustanovljen 1989. godine, nakon pada komunizma u zemljama srednje i istočne
Europe, a cilj mu je obnova tih zemalja. Na početku je obuhvaćao samo Poljsku i Mađarsku. S
vremenom se proširio na današnje zemlje srednje i istočne Europe (Albanija, Bugarska, Češka,
Estonija, Makedonija, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka i Slovenija, a u Albaniji i Makedoniji je 2000.
godine Phare program je zamjenjen CARDS-om. Osim pomoći u obnovi ekonomije tih zemalja,
PHARE je glavni financijski instrument pretpristupne strategije za deset zemalja srednje i istočne
Europe koji su podnijele molbu za članstvo u EU. Ciljevi PHARE programa za razdoblje 2000-2006.
ponajprije su usmjereni na izgradnju institucija nužnih za proces približavanja ekonomskim
integracijama te na financiranje investicija u zemljama kandidatkinjama za članstvo.

PRAVNO NASLIJEĐE ZAJEDNICE – franc. ACQUIS COMMUNAUTAIRE, eng.Community Acquis

To je skup prava i obaveza koji sve zemlje članice obavezuje i povezuje unutar Europske unije. On
obuhvata: sadržaj, načela i političke ciljeve osnivačkih ugovora, zakonodavstvo usvojeno primjenom
osnivačkih ugovora te presuda Suda Europske zajednice, deklaracije i rezolucije koje je Unija usvojila,
mjere koje se odnose na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, mjere koje se odnose na pravosuđe
i unutarnje poslove te međunarodne ugovore koje je Zajednica sklopila kao i ugovore između zemalja
članica u području djelovanja Unije. Svaka država koja želi postati članicom Europske unije mora
prihvatiti odluke iz osnivačkih ugovora i uskladiti svoje zakonodavstvo s acquis communautaireom.

PREGOVORI O PRISTUPANJU
Obično se dešavaju kao serija bilateralnih međuvladinih konferencija između svake države kandidata i
svake države članice EU, pri čemu se sastaju ministri svakih 6 mjeseci. Na osnovu toga se definiraju
zahtjevi, koje država kandidat mora da ispuni u usvajanju, implementiranju i provođenju Acquis-a sa
vremenskim rokovima. Tempo pregovora zavisi od pripremljenosti države kandidata i kompleksnosti
razriješenih problema.

PRISTUPNI KRITERIJ – KOPENHAGENŠKI KRITERIJ

Ovi kriteriji su ustanovljeni tokom sastanka Europskog Vijeća u Kopenhagenu, 1993, a koje zemlje
kandidati moraju ispuniti da bi stekli pravo za punopravno članstvo u EU. Ovi kriteriji su podijeljeni u tri
grupe:
• Politički kriteriji: stabilne institucije, koje garantiraju demokratiju, vladavina prava, ljudska prava
i poštovanje prava manjina,
• Ekonomski kriteriji: funkcioniranje tržišne privrede
• Ostali kriteriji: prvenstveno se odnose na sposobnost države da prihvati Acquis Zajednice.
Čak i ako država ispuni sve zahtjeve pred nju postavljene, Unija zadržava pravo da odluči kada i da li
će prihvatiti nove članove.

PRISTUPNO PARTNERSTVO, PRISTUPNI ORTAKLUCI – Accession Partnerships

Ovakvo partnerstvo zaključeno između zemlje kandidata i Vijeća EU mobilizira sve vrste pomoći koje
nudi Zajednica, što obuhvata sve neophodne akcije pri pripremi za članstvo, posebno u usvajanju
Acquis Communautaire u nacionalnu zbirku zakonskih akata.

PRIDRUŽENE ZEMLJE – ASSOCIATED COUNTRIES

Zemlje koje su zaključile sporazume o pridruženom članstvu, dakle zemlje kandidatkinje za članstvo iz
srednje i istočne Europe

PROCES STABILIZACIJE I PRIDRUŽIVANJA – Stabilisation and Assosiation Process / SAP

Strategija Europske unije prema zemljama jugoistočne Europe, koja uključuje tri elementa:
1. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
2. EU program pomoći – CARDS
3. Trgovinske preferencijale Europske unije

PROŠIRENJE EUROPSKE UNIJE

Predstavlja jedan od najvećih izazova za EU jer bi se broj država članica trebao udvostručiti.
Povećanje sigurnosti, stabilnosti i blagostanja su neki od glavnih ciljeva proširenja Unije. Ugovorom iz
Nice, potpisanim 26. februara 2001. godine, definiraju se institucije i odnosi koji će vrijediti nakon
priključenja prvih zemalja članica (Češka Republika, Estonija, Mađarska, Poljska i Slovenija)
Uvjeti punopravnog članstva u Europskoj uniji za zemlje u južnoj i srednjoj Europe te baltičke zemlje
definirani su na sastanku čelnika država EU u Kopenhagenu 1993. godine. Sljedeći politički i
ekonomski uvjeti su poznati kao Kriteriji iz Kopenhagena:
• uspostavljanje i stabilnost institucija koje osiguravaju demokratiju, pravnu državu, poštivanje
ljudskih prava i prava manjina,
• postojanje tržišne ekonomije
• sposobnost poduzeća da izdrže tržišni pritisak u EU i
• sposobnost preuzimanja obaveza koje proizlaze iz članstva uključujući provedbu ciljeva
ekonomske, političke i monetarne unije.
REVIZORSKI SUD
Nezavisna institucija Unije koja se brine za zakonitost prihoda i rashoda Unije te za financijsko
upravljanje budžetom EU.

SPORAZUM O STABILIZACIJI I PRIDRUŽIVANJU–Stabilisation and Association Agreement

/SAA
Cilj mu je razvijanje političkog dijaloga između EU i zemlje potpisnice Sporazuma. Nakon potpisivanja
Sporazuma isti se ratificira u parlamentu zemlje potpisnice, Europskom parlamentu te parlamentima
zemalja članica EU.

SPORAZUM O OSNIVANJU SREDNJOEUROPSKE ZONE SLOBODNE TRGOVINE – Central

Europe Free Trade Agreement CEFTA
Osnovni ciljevi CEFTA-e su usklađivanje razvoja ekonomskih odnosa između zemalja potpisnica,
podizanje životnog standarda i osiguranje boljih mogućnosti zapošljavanja, povećanje produktivnosti,
porast financijske stabilnosti te uklanjanje trgovinskih zapreka između zemalja potpisnica. CEFA
ostvaruje jednu od pripremnih aktivnosti na putu ka punopravnom članstvu u EU. U decembru 1992.
Sporazum su potpisale tadašnja Čehoslovačka, Mađarska i Poljska, 1996. Slovenija, 1997. Rumunija,
a 1999. bugarska. Hrvatska je Ugovor o pristupanju potpisala 2002, a punopravnom članicom je
postala 1.marta 2003. godine.

STUDIJA IZVODLJIVOSTI - Feasibility Study

Studija koja se radi o potencijalnoj državi za kandidatski status, sa ciljem ustanovljavanja, da li je
moguće zaključiti Sporazum o stabiliziranju i pridruživanju.

SUD PRAVDE
Osigurava istovjetnu primjenu i interpretaciju zakona Zajednice. Njegove su ovlasti u sporovima koje
uključuju zemlje članice, institucije EU, poduzeća i osobe.

URUGVAJSKA RUNDA – URUGUAY ROUND

Trgovinski pregovori koji su započeli 1986 godine u Urugvaju. Dogovor su tek 1994. godine potpisali
ministri 125 zemalja na sastanku u Maroku. Iako su pregovori trajali mnogo godina, smatra se da su
bili uspješni jer su obuhvatili niz trgovinskih pitanja i najavili osnivanje WTO-a.

VIJEĆE EUROPE – Council of Europe

Vijeće Europe je međuvladina, međunarodna organizacija osnovana 5.maja 1949.god.Vijeće je
osnovalo deset europskih zemalja (Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Norveška,
Nizozemska, Velika Britanija i Švedska) a danas ova organizacija broji 43 zemlje-članice. Sve zemlje
EU su članice i Vijeća Europe, čije je sjedište u Strasbourg-u.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE - Council of the European Union

Često se spominje kao Vijeće ili Vijeće ministara, a najvažnije je tijelo Europske unije koje donosi
odluke. Članovi Vijeća su resorni ministri petnaest zemalja članica, koji se sastaju ovisno o temi o
kojoj se raspravlja na Vijeću: vanjski poslovi, poljoprivreda, industrija i slično. Bez obzira na različit
sektorski sastav ministara Vijeća, koji ovisi o temi o kojoj se raspravlja, Vijeće djeluje kao jedinstvena
institucija. Svaka zemlja članica predsjeda Vijećem šest mjeseci. Ugovorom iz Amsterdama glavni
tajnik Vijeća djeluje kao visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, a u radu mu
pomaže njegov zamjenik kojeg izabire Vijeće jednoglasnom odlukom i koji je odgovoran za rad
glavnoga sekretarijata Vijeća.

ZAJEDNIČKA VANJSKA I SIGURNOSNA POLITIKA

Zajednička vanjska i sigurnosna politika ustanovljena je Ugovorom o Europskoj uniji, kao nastavak
prijašnje Europske političke suradnje. Ona pruža okvir za zajedničku politiku odbrane koja bi u
budućnosti mogla postati zajedničkom odabranom (drugi stup EU). Sve odluke zajedničke vanjske i
sigurnosne politike kojima se ciljevi Unije postižu putem instrumenata zajedničke aktivnosti i
zajedničke pozicije moraju se izglasavati jednoglasno u Vijeću Europske unije/Vijeću ministara.

ZAJEDNIČKA POLJOPRIVREDNA POLITIKA – COMMON AGRICULTURE POLICY/CAP

Cilj joj je osiguranje razumnih cijena poljoprivrednih proizvoda za europske potrošače odgovarajućih
prihoda za poljoprivrednike te primjena načela jedinstvenih cijena, financijska solidarnost i
preferencijski pristup poljoprivrednim proizvodima s područja EU. Jedna je od važnijih zajedničkih
politika EU na čiju provedbu otpada oko 45% proračuna EU.