NASILJE U PORODICI

RAZLICITI PODRAZAJI ZA RAZLICITE LJUDE

Razliciti pristupi

Tretmanski pristup mora biti povezan sa obiteljskom dinamikom i dinamikom njene socijalne mreze,
sa djetetovim i obiteljskim potrebama, mogucnostima i ogranicenjima. Individualni tretman moze biti
prvi korak u motivacijskom procesu koji bi trebao izvuci osobu iz izolacije. Mjesto i trenutak
ulaganja energije u tretamn mora ovisiti o tome gdje se nalaze najvazniji cinitelji koji uzrokuju i
odrzavaju teskoce. Ulaganje energije u tretman ovisi i o roditeljskim mogucnostima i njihovoj
socijalnoj i profesionalnoj mrezi. Ovisit ce i o roditeljskim stavovima i uvjerenjima o zlostavljanju,
osobito o tome priznaju li uopce da zlostavljanje postoji, te o nasoj sposobnosti da ih potaknemo na
promjenu. Tretman treba planirati prema djetetovim potrebama i mogucnostima roditeljskog
razvoja.

Furniss razlikuje tzv. ''terapijsku neterapiju'' ili ''neterapijsku terapiju''.

Terapijske neterapije – prakticna pomoc u svakodnevnim stvarima moze djelovati vise terapijski od
sluzbene terapije, a isto djelovanje imat ce pomoc djeci u suocavanju sa stresom.

Neterapijske terapije – podrazumijevaju terapije koje zanemaruju stvarnost zlostavljanja

Irvine govori da se tretman u podrucju socijalnog rada sastoji od pojedinacnih recepata gdje
razlicite sastojke spajamo u razlicitim kolicinama i razlicitim redoslijedom.

Diferenciraniji tretmanski pristupi podrazumijevaju sljedece temeljne postavke:

- Obiteljski pristup je neophodan
- Odnos sa klijentima cini srz pomazuceg procesa
- Potrebna je aktivna intervencija i primjena autoriteta struke
- Dijete ima potrebu za pomoci
- Postoji i potreba ulaganja materijalnih i drugih sredstava u socijalnu mrezu
- Potrebno je strkturirati tretman te koordinirati njegovu provedbu
- Roditeljima, djeci i novim osobama koje brinu o djetetu valja pomoci u procesu odvajanja i
zblizavanja!

Obiteljski pristup je neophodan

Zanemarivanje i zlostavljanje tice se cijele obitelji. Posljedica toga je da postoji potreba za

tretmanskim mjerama prema cijeloj obitelji. Rijec obitelj ovdje se odnosi na sve osobe koji zajedno
zive, ukljucujuci oceve ili partnere koji zive na drugim mjestima, ali redovito zauzimaju svoje mjesto
u obiteljskom dnevnom zivotu.

Vazno je razlikovati obiteljski pristup od razlicitih oblika obiteljske terapije. Obiteljski pristup
ukljucuje neprekidnu procjenu obitelji kao cjeline, sa njezninom unutrasnjom dinamikom i
interakcijama sa socijalnom i profesionalnom mrezom. Interakciju u zlostavljajucim obiteljima
obiteljzava odredjen stupanj negativnog bavljenja djetetom ili nebavljenja njime.

1
 NASILJE U PORODICI

Cilj obiteljskih sastanaka gdje sa clanovima obitelji mozemo podijeliti svoje razumijevanje situacije
je i pojasnjavanje, odnosno strukturiranje saradnje, te prorada cinitelja povezanih sa strukturom,
komunikacijom, interakcijom i ulogom. Razgovor sa obitelji ima sredisnjum pojasnjavajucu,
motivirajucu i terapijsku funkciju u takvom obiteljskom pristupu.

Odnos sa klijentima cini srz pomazuceg procesa

Najvaznije je uspostaviti dobar odnos sa djetetom i roditeljima i pritom najvise pomazu otvorenost i
prihvacanje. Roditelji i dijete moraju osjetiti da ih pomagac docekuje sa otvorenoscu i prihvatanjem
predma obicno ocekuju kritiku i odbacivanje. Osjecaj prihvatanja postize se postavljanjem teskih
pitanja na nacin koji iskazuje brigu za roditelje i dijete te uocavanjem da roditelji postupaju
najbolje sto znaju.

Potrebna je aktivna intervencija i primjena autoriteta struke

Zbog slabe motivacije i tjeskobe zbog posljedica roditelji cesto oklijevaju dobrovoljno uci u
socijalne i zdrastvene sluzbe. Tako oklijevanje moze se temeljiti i na dugogodisnjem nepovjerenju i
suprotnostima izmedju socijalnih i zdrastvenih sluzbi koje rade sa nedjelotvornim obiteljima. One se
cesto osjecaju bespomocnima spram socijalnog i zdrastvenog sustava.

Vecina tretmanskih pristupa temelji se na dobrovoljnosti. Medjutim, ponekad postoji potreba za

aktivnom, izrazito teskom i zahtjevnom motivacijskom fazom. Mnogi roditelji nisu motivirani niti su u
stanju ukljuciti se u tretmanski proces ciji je cilj promjena i uvid. Njihova motivacija ovisi o nasoj
sposobnosti olaksavanja saradnje, a ona, pak ovisi o nasem formalnom i strucnom autoritetu.
Poduzeti koraci bit ce uspjesni jedino ako su roditelji motivirani, bez obzira na to koliko je nas
formalni autoritet.

Veliki broj roditelja zlostavljane djece ima potrebu za dugotrajnim i sveobuhvatnim tretmanom koji
cesto traje godinama. On ukljucuje tretmanske pristupe gdje se briga koristi zjaedno sa strucnim
autoritetom, davanjem savjeta, kontrolom i postavljanjem granica. Vazan dio motivacijskog procesa
je rad koji uocava teskoce te izrazava i pojasnjava cilj i sadrzaj nadzora. Roditelji ''pristaju'' na
nadzor i kad nisu odgovarajuce motivirani, odnosno kad ga ne mogu iskoristiti. Pristanak na nadzor
moze biti izraz zelje da izbjegnu ono sto dozivljavaju jos tezim, a to je smjestaj djeteta u ustanovu
ili drugu obitelji. U tom slucaju nadzor je rijetko uspjesan.

2
 NASILJE U PORODICI

Dijete ima potrebu za pomoci

Tretman se temelji na razumijevanju kako imamo u bilo kojem trenutku, a djelomice se osniva i na
ideologiji. On isto tako odrazava potrebu socijalnih, obrazovnih i zdrastvenih djelatnika da se obrane
od roditeljskog i djetetovog bola. Mnoga zlostavljanja djeca ne dobivaju pomoc: ona koja su
zabiljezena kao socijalni slucajevi ili su dobila preventivne uslug i mjere, odredjene obiteljskim
zakonom ili su dobila pomoc izvan svog doma. Prema obiteljskom zakonu preventivni pristupi trebali
bi sprijeciti smjestaj djeteta u ustanovu ili drugu obitelji. Oni mogu ukljucivati angaziranje
dobrovoljaca, nadzor, smjestaj u dnevnu ustanovu, posebno obrazovanje i kucne posjete. Tretman
koji nudimo djeci mora biti usmjeren na stvarnost djetetova zlostavljanja. Moramo razviti nacine
pomaganja djetetu da izadje na kraj sa onim sto je dozivjelo. Djeci obicno treba pomoci kad
zdrastvena i socijalna sluzba interveniraju. Zlostavljanje uzrokuje zastoje u razvoju i slabo
funkcioniranje u razlicitim podrucjima.

U socijalnu mrezu treba ulagati materijalna i druga sredstva

Djetetu treba pomoci kako bi se bolje snaslo u drustvu i kako bi poboljsalo socijalne i obrazovne
vjestine. Djeca koja najbolje prezivljavaju zlostavljanje su ona koja su privrzena nekome izvan
obitelji. To treba poticati, a na prvo mjesto valja staviti uspostavu i/ili odrzanje odnosa za koje
najvise ocekujemo da ce trajati. Zlostavljajuce obitelji cesto su izolirane. Potrebno je ojacati
konstruktivne dijelove obiteljske socijalne mreze. Odraslim clanovima obitelji i djeci jako koriste
reciprocni odnosi cije stvaranje omogucuju razliciti oblici grupnog rada i mreznog pristupa.

Potrebno je strukturirati tretman i koordinirati njegovu provedbu

Potrebno je strukturirati tretman potreban za razbijanje zacarnog kruga u kojem se nalaze roditelji
i dijete. U tim slucajevima strukturiranje i koordinacija sredisnji su dio tretmana. Strukturiranje
ukljucuje stvaranje plana u kojem se objedinjuju razlicite vrste usluga. Tretmanski proces razvija
se uporedo sa nasim razumijevanjem obitelji i njezine motivacije. On zahtijeva neprekidnu procjenu,
a koordinacija rada razlicitih sluzbi vazan je dio tog procesa. Tretmanski proces sastoji se od
brojnih koraka i razlicitih ciljeva koje medjusobno valja strukturirati. Djelotvornost tretmanskog
plana ovisi o koordinaciji njegove provedbe. Suradnja razlicitih ustanova takodjer ima vaznu ulogu u
strukturiranju i koordinaciji tretmana i preduvjet je njegove djelotvornosti.

Roditeljima, djeci i novim osobama koje se brinu o djetetu treba pomoc u procesu odvajanja i
zblizavanja.

Zlostavljajuce obitelji ne mogu uvijek napredovati. Zbog diferenciranog shvatanja roditeljske

zrelosti, emocionalnog stanja i razvojnih mogucnosti ponekad procjenjujemo da roditelji mogu
dobrovoljno brinuti o svojoj djeci. To ne znaci da roditeljima ne treba pomoc. Preuzimanje brige za
dijete slozen je i bolan proces za roditelje i dijete, ali i za predstavnike socijalnih i zdrastvenih
sluzbi koji su ukljuceni u odvajanje djeteta od obitelji i smjestaj u udomiteljsku obitelj ili ustanovu.
Uspjesnost smjestanja djeteta izvan obitelji ovisi o djetetovoj dobi i terapijskim procesima u
vrijeme smjestanja. Uspjeh ovisi i o tome hoce li djetetovo smjestanje izvan obitelji biti trajno i
kako namjeravamo voditi brigu o djetetovom podrijetlu. Pri odvajanju je i roditeljima i djetetu
potrebna terapijska pomoc.

3
 NASILJE U PORODICI

MOTIVACIJSKI RAD SA RODITELJIMA

U radu na zlostavljanju jedna od najvecih teskoca o kojoj se mnogo raspravlja je nedostatak

roditeljske motivacije, ili u najboljem slucaju, postojanje ambivalentne motivacije za sradnju sa
socijalnim i zdrastvenim sluzbama. Obitelj ne moze iskoristiti ono za sta nije motivirana. Preduvjet
za ukljucivanje u proces mijenjanja i rjesavanja teskoca je uocavanje da imamo problem.
Motivacijski rad odnosi se na pomaganje roditeljima u uvidjanju da imaju problem. Potom slijedi
pomoc u primanju i koristenju razlicitih tretmanskih ponuda. U podlozi motivacijskog rada nalazi se
pitanje na koje moramo odgovoriti: Zasto roditelji ne zele suradjivati sa nama dok pokusavamo
poboljsati skrb o djetetu?

Motivirati je tesko

Motivacijski rad je vrlo slozen. Sa jedne strane to je jednostavan posao, ali na emocionalnoj razini i
na razini stavova i uvjerenja zna biti krajnje izazovan. Provodi se u sklopu sustavnog dijagnostickog
razmisljanja koje se neprekidno prilagodjava razvoju dogadjaja. Obiljezava ga empatija sa
roditeljima i reakcije na roditeljsku neodlucnost ili nedostatak motivacije. Pritom se javlja
sumnjicavost, poricanje, agresija i zabrinutost koje cesto prate naznake otvorenosti i zelje za
promjenom. Uspjesan motivacijski rad cesto zahtijeva primjenu strucnog i formalnog autoriteta.

Koraci u motivacijskom radu ukljucuju:

- Izricanje opazenog i radnih hipoteza, te pokazivanje empatije
- Prihvatanje roditeljske nesklonosti suradnji
- Bavljenje stvarnoscu
- Istrazivanje roditeljskih briga koje mogu sprecavati priznanje zlostavljanja
- Razlikovanje realisticnih i nerealisticnih roditeljskih briga
- Razgovor o mogucim posljedicama nepoduzimanja koraka u svezi sa obiteljskom situacijom

Izricanje opazenog i radnih hipoteza, te pokazivanje empatije

Prvi korak u motivacijskom procesu ukljucuje dijeljenje sa roditeljima onog sto smo opazili i radnih
hipoteza te pokazivanje empatije. Pritom pozivamo roditelje da reagiraju, sto je ustvari poziv na
saradnju. Nastojimo im pokazati da se pomoc i moguce intervencije temelje na nasem pokusaju da
shvatimo i njih i njihovu situaciju. Pokazujemo im da zelimo raditi zajedno sa njima kako bismo
pomogli djetetu. Nastojimo uociti njihove dobre namjere i moguca postignuca. To je jako vazno u
motivacijskom radu jer roditelji obicno ocekuju kritiku. Nisu navikli da ih neko slusa, postuje, a
mozda cak i shvati. Pomagacev stav prihvatanju i ukljucenosti moze istodobno biti motivirajuci
cinitelj i ugodno iznenadjenje. Ne mozemo ocekivati da ce roditelji biti motivirani za saradnju ako ne
znaju sta ona ukljucuje i ako ne znaju da suosjecamo sa njihovim teskocama.

Roditeljima govorimo o svom shvatanju njihove situacije, ali i da je moguce da smo u krivu. Pozivamo
ih da nas isprave i raspravljamo o mogucem drukcijem gledanju na stvari. Na kraju odredjujemo s
cim se sve valja pozabaviti.

4
 NASILJE U PORODICI

Prihvatanje roditeljske nesklonosti suradnji

Osobito je vazno da nas odnos sa roditeljima ukljucuje razumijevanje i osjetljivost na njihov osjecaj
nesigurnosti. Ne smije ga obiljezavati nevjerica ili odbijajuci stav prema nemotiviranim roditeljima.
Nase ponasanje je odlucujuce za uspjeh u motiviranju roditelja na suradnju. Nasi stavovi i uvjerenja
cesto su vidljivi drugima, ali skriveni od nas samih. Nastojimo empatizirati s roditeljima i izraziti
razumijevanje za njihovu zelju da izbjegnu suocavanje sa zlostavljanjem i teskocama u suradnji.
Svoju empatiju nastojimo pokazati, a kad u tome uspijemo, roditelji ce moci izraziti barem dio svojih
osjecaja. To je cesto preduvjet za uspjesan motivacijski rad. Ako u tome ne uspijemo roditeljski
otpor ce se vjerovatno pojacati.

Bavljenje stvarnoscu

Da bi roditelji mogli preduzeti odgovornosti i drzati se cinjenica, to najprije moramo i mi uciniti!

Istrazivanje roditeljskih briga koje mogu sprecavati priznanje zlostavljanja

Brige mogu sprecavati roditelje da shvate ono sto mi govorimo. Zbog toga je vazno pokusati istraziti
te brige. Nastojimo potaknuti roditelje da nam kazu sto misle da se moze dogoditi ako se pocnu
mijenjati.

Razlikovanje realisticnih i nerealisticnih roditeljskih briga

U procesu istrazivanja briga na povrsinu obicno izadju realisticne i nerealisticne brige i gledanja.
Njih je vazno razlikovati, premda roditeljima treba pomoc radi obje vrste briga. Realisticne i
nerealisticne brige i gledanja otezavaju roditeljsku saradnju tokom tretmana. Njih treba izreci i
iznijeti na vidjelo. Tek tada mozemo roditeljima pomoci da ih razlikuju i da uoce stvarne teskoce sa
kojima su suoceni. Nerealisticne brige uspjet cemo smanjiti samo ako otvoreno priznamo da su brige
utemeljene na stvarnosti.

Razgovor o mogucim posljedicama nepoduzimanja koraka u svezi sa obiteljskom situacijom

Sljedeci uvjet za uspjesan motivacijski rad je nada. Ona je vrlo vazan dio takvog rada. Preduvjet za
nju je da postoji realisticna osnova. Dok motiviramo roditelje moramo im pomoci da razmisljaju o
mogucim posljedicama nepoduzimanja drukcijih nacina rjesavanja teskoca. To je obicno moguce tek
kada roditeljima pomognemo izraziti svoje brige. Pokusavaju pomoci roditeljima da razmisljaju o
mogucim posljedicama, moramo im ukazati na neke mogucnosti. To ce vjerovatno pojacati njihovu
tjeskobu, ali to treba smatrati zdravim odgovorom na njihovu bolnu stvarnost.

GLAVNI SASTOJAK MOTIVACIJSKOG RADA JE SPOSOBNOST EMPATIJE SA RODITELJSKIM

DOZIVILJAJEM OBITELJSKE SITUACIJE I IZRICANJE NASEG VIDJENJA NJIHOVA
STANJA. JEDAN OD PREDUVJETA ZA USPJESAN MOTIVACIJSKI RAD SA RODITELJIMA JE
MOGUCNOST UPOTREBE FORMALNOG I STRUCNOG AUTORITETA.

5
 NASILJE U PORODICI

UPOTREBA STRUCNOG AUTORITETA

Strucni autoritet je preduvjet za uspjeh u pomagackom poslu. Strucni autoritet oznacava razlicite
nacine naseg reagiranja na posljedice nase strucne promjene. Koristimo ga kako bismo izravno
utjecali na klijentovu situaciju, cesto na nacine koji predstavljaju mnogu aktivniju intervenciju nego
u drugim podrucjima rada. Strucni autoritet odnosi se na preuzimanje odgovornosti za vlastitu
procjenu. Primjenjivati strucni autorite znaci temeljiti svoj rad na strucnim pretpostavkama a ne na
klijentovim, sistemskim ili osobnim!

Vazno je razlikovati upotrebu strucnog autoriteta i autoritarnost. Primjena strucnog autoriteta

proizilazi iz razumijevanja zlostavljanja. Autoritarnost je izraz vlastitih potreba, vjerovatno zato da
bismo svoja pravila i vrijednosti nametnuli drugim ljudima ili da bismo pokazali moc. Razlog za
primjenu strucnog autoriteta jest u klijentovoj situaciji i njegovim potrebama, a ne u pomagacevim.

Strucni autoritet je jedan od nacina izravnog djelovanja na druge ljude. To se postize otvorenim
izrazavanjem vlastitih briga, jasnim izrazavanjem ocekivanja i savjeta povezanih sa roditeljskim
postupanjem sa djetetom. On ukljucuje postavljanje zahtjeva, kontrolu i postavljanje granica,
preuzimanje odgovornosti za preuzimanje skrbi nad djetetom. Strucni autoritet primjenjuje se radi
zastite djeteta, ali i roditelja od njihova vlastitog destruktivnog ponasanja.

Formalni autoritet oznacava autoritet kojeg neko ima na temelju zakona, pravila i propisa unutar
kojih radi. Upotreba formalnog autoriteta vazan je element raa sa roditeljima koji ne mogu dovoljno
dobro brinuti za svoju djecu i koji u pocetku ne zele suradjivati. Upotreba formalnog autoriteta
moze stvoriti nelagodu koja je u odredjenim situacijama preduvjet za promjenu. Tako je obiteljski
zakon sredstvo, dok izvjestaji i istraga stvaraju krizu koja moze biti prilika za obitelj!

Strucni i formalni autoritet

Kad je potrebna promjena, a motivacijski rad ne uspije, moramo upotrijebiti strucni, a cesto i
formalni autoritet. Strucni autoritet ima nekoliko funkcija, vazna je sastojnica i u uspostavi odnosa i
u procjeni. Centar za socijalni rad ima strucni i formalni autoritet. U razlicitim fazama tretmana
korisno je spojiti strucni i formalni autoritet.

Nas odnos prema upotrebi autoriteta

Unutar razlicitih strucnih grupa jos uvijek opazamo nedostatak jasnoce i neslaganja glede upotrebe
autoriteta. Neslaganje nije prvenstveno povezano sa time treba li neko upotrebiti strucni autoritet
ili ne, vec ko ga treba upotrijebiti i treba li strucni i formalni autoritet ukljuciti u terapijski proces.
Upotreba autoriteta suprostavlja se terapijskom pristupu, premda oni nisu u suprotnosti. Upotrebom
strucnog autoriteta mnoge je roditelje moguce motivirati na suradnju.

6
 NASILJE U PORODICI

Neka istrazivanja

Henry Kempe je tokom svog trogodisnjem intenzivnog rada sa zlostavljajucim obiteljima ustvrdio da
je nije moguce postici uspjeh sve dok se u terapijskom pristupu ne objedini postavljanje granica i
kontrolirajuca funkcija. U Pickettovom i Matonovom istrazivanju, ista osoba imala je ulogu autoriteta
i treapeuta.

Rizicni cinitelji u upotrebi strucnog autoriteta

Kad smo izazvani i tjeskobni, postoji opasnost da cemo postati autoritarni umjesto da upotrijebimo
strucni autoritet. Nase djelovanje tada odredjuju nase vlastite potrebe, a ne klijentova situacija.
Kiljenti mogu u nama pobuditi osjecaje koje nam je tesko priznati i tada svoj autoritet
upotrebljavamo kako bismo ih odbacili. Jedan od najvecih izazova je stvoriti razuman stav prema
upotrebi autoriteta. Razumna upotreba autoriteta ocituje se u prilagodljivosti.

Da bismo mogli upotrijebiti strucni autoritet moramo moci zivjeti sa slozenim problemima. To
ukljucje suocavanje sa nesigurnoscu zbog procjene dok spremno nastavljamo provjeravati svoje
pretpostavke. Cim pokusamo smanjiti slozenost teskoca, smanjujemo i vjerovatnost uocavanja
potrebe za autoritetom. Strucni autoritet mora se upotrebljavati tako da ne sprecava postivanje
klijenta i prihvatanje njegovih osjecaja i reakcija.

Autoritet i odnos

Odnos sa clanovima obitelji zahtijeva otvorenost o svim vidovima procjene. Ako obitelji pristupimo
sa skrivenim namjerama i potom upotrijebimo autoritet, narusit cemo medjusobni odnos. Odnos je
sredstvo za rjesavanje problema i to u djetetovu najboljem interesu. On treba biti dovoljno jak kako
bismo mogli izraziti svoju zabrinutost zbog djetetove situacije i pokusati nesto uciniti. Nakon
upotrebe autoriteta roditelji se katkada povlace. Kad je rijec o zlostavljanju moramo preuzeti taj
rizik, no iskustvo pokazuje da on nije tako velik kao sto se cini. Klijenti se katkada privremeno
povuku, ali ako ih aktivno pratimo moci cemo ponovno uspostaviti odnos sa njima.

Primjena strucnog autoriteta

Koraci u sustavnom nacinu upotrebe strucnog autoriteta su:

- Navesti razloge za upotrebu autoriteta i biti otvoren
- Biti osjetljiv i empatizirati sa roditeljskim rekacijama
- Prihvatiti i pratiti roditeljske obrambene mehanizme
- Zadrzati autoritet
- Istraziti pozadinu roditeljskih obrambenih mehanizama
- Dopustiti slobodu unutar nuznih granica
- Omoguciti ostvarenje gradjanskih prava

7
 NASILJE U PORODICI

Navesti razloge za upotrebu autoriteta i biti otvoren

Roditeljima treba navesti sto objektivnije i konkretnije razloge za upotrebu autoriteta koji se
temelje na nasem razumijevanju roditelja, djece i zlostavljanja. Razloge nastojimo oblikovati i
prenijeti na sto empaticniji nacin. Strucni autoritet je jako vazn i kad reagiramo na krizne situacije
koje su prijavljene centru za socijalni rad ili na krize koje su se pojavile tijekom procesa procjene.
Cesto je potrebno upotrijebiti autoritet kako bismo roditelje motivirali suradjivati sa centrom za
socijalni rad i time povezati kontrolu sa tretmanskim procesom. Pri odredjivanju nadzora istodobno
se primjenjuju i strucni i formalni autoritet.

Biti osjetljiv i empatizirati sa roditeljskim rekacijama

Roditelji razlicito reagiraju na upotrebu autoriteta. Neki su agresivni i reagiraju odbijanjem.

Trudimo se prihvatiti roditeljske reakcije i empatizirati se sa njima te ih potaknuti da izraze kako
se osjecaju. Takvi pokusaji izrazavanja prihvatanaj roditeljskih reakcija najcesce vode njihovom
daljnjem izrazavanju. Roditeljske reakcije nisu uvijek u skladu sa stupnjem intervencije. Roditelji
katkada jace reagiraju na odluku o nadzoru nego na prijedlog o smjestaju djetata izvan obitelji.

Prihvatiti i pratiti roditeljske obrambene mehanizme

Slusamo sta nam roditelji zele reci dok se pokusavaju brinuti za sebe i ne napadamo ih. Uvazavanje
njihovih obrambenih mehanizama obicno navodi roditelje da uz nas poticaj nastave govoriti o svojoj
situaciji. To dalje otvara mogucnost za razgovor i razumijevanje te za trazenje podrucja gdje
mozemo pomoci.

Zadrzati autoritet

Kada prihvatimo roditeljske obrambene mehanizme i roditelji nastave govoriti o svom zivotu,
nedostatcima, gubicima i o onom sto je bilo dobro, mogu steci dojam da vise ne mislimo ozbiljno kad
govorimo o mogucoj intervenciji.

Istraziti pozadinu roditeljskih obrambenih mehanizama

Koristi se isti pristup kao i pri upotrebi autoriteta

Dopustiti slobodu unutar nuznih granica

Trudimo se dati sto vise slobode u okviru granica koje nam dopusta upotreba autorieta. Nikad ne
upotrebljavamo vise autoriteta nego li je prijeko potrebno. Sudjelovanje u donosenju odluka jaca
autonomiju i samopostovanje.

8
 NASILJE U PORODICI

Omoguciti ostvarenje gradjanskih prava

Onaj ko provodi intervenciju mora dobro paziti na roditeljska gradjanska prava.

Tjomsland: Gradjanska prava u podrucuju skrbi o djetetu odnose se na pravo da klijent bude
zasticen od proizvoljnih reakcija. Dalje se trazi da odluke, koliko je to moguce budu predvidive te da
klijent ima priliku brinuti o svojim interesima na obranjiv nacin.

Vazno je osigurati ostvarenje obiteljskih gradjanskih prava, osobito kada je nuzno ozbiljno
intervenirati. To ukljucuje obavjestavanje obitelji o sluzbi koja se brine o djetetovoj skrbi, o nacinu
rada s obiteljima, o pravilima i postupcima te o pravu da saznanju sadrzaj svog dosijea. Obitelj treba
obavijestiti o pravu na pravnu zastitu i dgovoriti saradnju sa pravnikom.

UPOTREBA AUTORITETA PREDSTAVLJA OKVIR I OMOGUCUJE RAD SA ZLOSTAVLJAJUCIM

OBITELJIMA. ONA JE ISTODOBNO NUZAN PREDUSLOV I SASTAVNI DIO RADA NA
RAZLICITIM TESKOCAMA. UPOTREBA AUTORITETA JE EMOCIONALNI IZAZOV, ALI I
IZAZOV NA RAZINI STAVOVA I UVJERENJA. UPOTREBA STRUCNOG I FORMALNOGA
AUTORITETA UKLJUCENA JE U TRETMANSKI RAD.

9
 NASILJE U PORODICI

POBOLJSANJE RODITELJSKE BRIGE ZA DJECU I INTERAKCIJE IZMEDJU RODITELJA I

DJECE

Roditeljima koji su bili razmjerno dobro privrzeni svojim roditeljima ili osobama koje su za njih
brinule mozemo lakse pomoci da se bolje brinu za svoju djecu. Mnogo je teze pomoci onima koji su u
djetinjstvu iskusili odnose ispunjene tjeskobom. Mnoge teskoce koje roditelji imaju sa svojim
djetetom cesto imaju duboke korijene u njihovom vlastitom djetinjstvu. Njihov odnos prema djeci
cesto obiljezavaju projekcije vlastitih nerjesenih i obicno nesvjesnih unutrasnjih sukoba.

Metoda roditeljske uloge – u ovoj metodi preuzimamo ulogu roditelja kombinirajuci upotrebu odnosa,
brige, ucenja i identifikacijom, savjetovanja, zahtjeva, postavljanja granica i rada sa socijalnom
mrezom. Taj pristup je razvijen za rad sa nezrelim roditeljima koji imaju teskoca u organiziranju
svog i djetetova zivota. Rijec je o roditeljima koji su sami dobivali malo pomoci i podrske dok su
odrastali i zbog toga ne znaju dati to svojoj djeci. Pristup je prikladan i za roditelje koji su u
razvoju zaustavljeni nakon traumatskih iskusatava ili gdje je emocionalna nezrelost najizrazenija
znacajka njihova funkcionisanja.

U vecini slucajeva suoceni smo sa potrebom za dugotrajnom pomoci. Perspektiva vjecnosti pridonosi
osjecaju bespomocnosti. Zbog toga se dugotrajna pomoc takvim obiteljima treba sastojati od niza
kratkotrajnih intervencija ogranicenih fokusa. Vazno je usmjeriti se i raditi sa jasno odredjenim
podciljevima. Perespektiva vjecnosti djeluje i na pomagace koji mogu usvojiti obiteljski kaos i
beznadje.

Upotreba odnosa

Pokazivanje postovanja jaca samopostovanje i sposobnost suocavanja sa teskocama. Nepostivanje

jaca poricanje i druge obrambene mehanizme koji onemogucuju razvoj i rjesavanje problema. U
pomaganju roditeljima da steknu bolji dozivljaj sebe sredisnju ulogu ima nas odnos s njima. Roditelji
imaju potrebu dozivjeti odnose u kojima mogu steci drukciji dozivljaj sebe i nauciti da postoje
razliciti nacini rjesavanja problema.

Poznavanje roditeljskih iskustava iz djetinjstva vrlo je korisno jer cemo se na temelju toga potruditi
da roditelji dozive drukcije obrasce u odnosima od ranije dozivljenih. Razgovor iskljucivo o
teskocama slabi roditeljsko sampostovanje.

Engleska sluzba za skrb o obiteljima u sklopu dnevnih institucija razvila je pristup u kojem se govori
o tome da obitelji trebaju stvoriti odnos i sa institucijom, a ne samo sa jednim ili sa dva pomagaca.
Naime, obitelji su cesto zahtjevne i sa njima je vrlo tesko raditi. Cesto im je potreban dugotrajan
tretman. Nakon duzeg rada sa obitelji, djelotvornost pomagaca slabi. Klijenti ove engleske sluzbe
susrecu tim strucnjaka, a ne samo jednog pomagaca. To klijentu daje mogucnost saradnje sa jednim,
a opiranja drugom pomagacu. Ali to moze postati i klijentova prednost kad se, radeci sa njim,
trudimo izbjeci slicne teskoce u drugim situacijama.

Odnos sa grupom omogucuju mnogo razlicitija iskustva od individualnog odnosa. Grupni rad koji se
odvija paralelno sa individualnim ili obiteljskim omogucava dozivljaj prihvatanja i uspjeha u razlicitim
situacijama.

10
 NASILJE U PORODICI

Briga

Roditeljima je tesko brinuti se za djecu kad sami nisu dobili dovoljno dobru brigu pa ne znaju sta je
to. Cak i roditelji za koje su se dobro brinuli dok su bili djeca, mogu imati teskoce u skrbi za djecu
kad sami ne dobivaju pomoc i podrsku. Nasa briga za roditelje sastoji se u pruzanju materijalne i
emocionalne podrske.

Brinuti se ne znaci ciniti sto vise toga za roditelje. Radeci to, dalje ih pasiviziramo i onemogucujemo
da se osjecaju djelotvornima. Vazan vid brige sastoji se u nasoj snazi da podnesemo roditeljsku bol,
a da nas ona ne ponese. Ta se pomagaceva funkcija naziva ''primanje'' i ''zadrzavanje''.

Suocavanje sa teskocama

Ovdje je rijec o pruzanju pomoci roditeljima kako bi se bolje brinuli za svoju djecu i obavljali
socijalne funkcije. Poboljsano suocavanje sa teskocama pridonosi sampostovanju i brizi za djecu.
Cesto se susrecemo sa nedostatkom temeljnih sposobnosti rjesavanja svakodnevnih prakticnih
teskoca. U kaoticnim obiteljima najprije treba poceti sa radom na smanjenju kaosa. Usmjeravanjem
na ogranicen podrucja djelomice smanjujemo kaos, te sa njime povezano beznadje i bespomocnost.
Obitelji mozemo pomoci uvodjenjem svakodnevnih uobicajenih aktivnosti. Reakcije obitelji omogucit
ce nam procijeniti njihove mogucnosti mijenjanja jer neke obitelji ne uspijevaju postici cak ni male
promjene.

Promjena uloga i strukture

U mnogim zlostavljajucim obiteljima jako je prisutna nejasnoca uloga. Dijete cesto ima ulogu
odrasloga. Ne postoji razlikovanje medju clanovima obitelji niti medju generacijama. Takvo je stanje
moguce promijeniti upotrebom strucnog autoriteta i to zadavanjem kucanskim poslova koji
omogucuju dozivljaj izmjenjenih uloga. Cilj je stvoriti promjene u obiteljskoj sturkturi kao rezultat
novog nacina obavljanja poslova.

Strategija sigurnost na prvom mjestu – npr. kada roditelji trebaju maknuti dijete od sebe da se nebi
iskalili na njemu.

Ublazavanje osjecaja krivnje

Mnoge roditelje muci tjeskoba i depresija. Nekima jako koristi psihijatrijski tretman, dok drugima
ne. Mnogi od njih imaju snazan osjecaj krivnje koji je usko povezan sa niskim sampostovanjem.
Njihovi roditelji ucinili su ih odgovornim i krivima. Sa roditeljima razgovaramo o teretima koje su
podnosili u proslosti te o trenutnim teskocama. Tada im cesto mozemo pokazati da, kad se sve uzme
u obzir, postupaju najbolje sto mogu.

11
 NASILJE U PORODICI

Jacanje svijesti o ponasanju

Korisno je usmjeriti se na specificne negativne interakcijske obrasce postupanja u obitelji, pokazati

roditeljima ko ih stvara i odrzava i kako to oni cine. Vazan dio plana sastoji seu pomaganju clanovima
obitelji da slusaju jedan drugoga. Mi im pruzamo model kako da se odnose prema tudjim gledistima i
Potrebama. Izazov rada sa roditeljima u tom podrucju sastoji se u kombiniraju podrzavajuceg
pozitivnog pristupa s usmjeravanjem na stvarnost cime roditeljska organicenja postaju vidljiva.

Razvoj realisticnijeg gledanja na dijete

Realisticnija percepcija djeteta moguca je tek kad roditeljima pomognemo da vide dijete i ispravno
protumace znakove koje ono salje. To se postize zajednickim radom sa roditeljima i djecom kada
roditeljima pokazujemo sta vidimo. Roditelje poticemo da govore o djetetu u razlicitim situacijama.
To siri njihov pogled na dijete.

Smanjenje neodgovarajucih ocekivanja od djeteta

Tesko je pomoci roditeljima da izmjene svoja ocekivanja od djeteta kako bi shvatili da dijete daje, a
oni primaju. Rijec je o ocekivanju da dijete postoji kako bi se skrbilo o njima. Kad roditeljima
pruzimo drukcije mogucnosti zadovoljavanja potrebe da su zbrinuti, te ce izazvati pozitivnu lancanu
reakciju i smanjiti pritisak na dijete. Roditeljima pomazemo da emocionalno zrelije funkcioniraju, sto
znaci da daju prednost tudjim potrebama, predma i sami osjecaju svoje potrebe.

Poticanje pozitivnog bavljenje sa djetetom

Nekim roditeljima valja pomoci da nauce kako ce se na pozitivan nacin baviti svojim djetetom i
poticati medjusobnu interakciju. Treba im odrasla osoba koja ce im biti uzor i pomoci da pocnu
cijeniti dijete i baviti se njime. Neki roditelji mogu uzivati u drustvu svog djeteta ako se stvari
odvijaju kako oni to zele. Cim ne dobiju dovoljno paznje, gube interes za dijete.

Marte Meo pristup – rijec je o nacinu proucavanja razvijenom u Nizozemskoj. Roditeljima koji imaju
teskoce u odgajanju djece pruza se kratkotrajna pomoc u njihovom domu. Pomagaci zajedno sa
obitelji i djecom gledaju video snimke roditelja i djece u svakodnevnim situacijama. Roditelji
dobivaju povratnu infomraciju o uspjesnim reakcijama. Svaka slika se analizira kako bi se pokazalo
sto moze dovesti do tzv. uspjesnih trenutaka. Kucni treneri kako se nazivaju pomagaci koji
primjenuju ovaj nacin rada, zapocinju trening pustanjem video snimaka koje pokazuju elemente
potrebne za uspjesan susret. Cilj ovakvog treninga je osposobiti roditelje da primjete djetetove
poticaje i da na njih reaguju.

12
 NASILJE U PORODICI

Poticanje empatije prema djetetu

Djeca u roditeljima izazivaju agresiju i frustraciju. To osobito vrijedi za zlostavljanu djecu. Cesto
posljedice zlostavljanja su teskoce i poremecaji u ponasanju te zastoji u razvoju. Zbog toga su
zlostavljanja djeca cesto teret svojim roditeljima. Roditelje mozemo potaknuti na izrazavanje
osjecaja koje imaju prema djetetu.

Imenovati osjecaje zapravo znaci na neki nacin ih konkretizirati, sa ciljem njihova prepoznavanja,
normaliziranja i priznavanja. Tek kad roditelji uvide da empatizirate sa njihovim roditeljskim
teretom, mozemo poceti raditi na poboljsanju njihova odnosa sa djetetom. Kada uspijemo potaknuti
empatiju, to pridonosi smanjenju krutih ocekivanja od djeteta u razlicitim podrucjima. Roditeljima
mozemo pomoci i da bolje shvate djetetovo ponasanje mijenjanjem njegova znacenja.

POBOLJSANJU BRIGE ZA DIJETE DOPRINOSI KOMBINACIJA RAZLICITIH PRISTUPA. ONI

UKLJUCUJU PSIHODINAMSKI USMJERENE PRISTUPE, OBITELJSKE TERAPIJE I
BIHEJVIORALNE PRISTUPE!

13