Brigrada je odlikovana: Ordenom narodnog osloboenja Ordenom partizanske zvijezde sa zlatnim vijencem Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencom

DVANAEST LIKIH BATALJONA

Crveni Barjaci "Gonei odred" u Pitalskoj drazi Duboki korijeni snage Oivjeli logori Propala italijanska taktika "Drug je Marko hrvatskoga roda... " Dalmatinci u lici "Gvozdeno" Ljubovo, Pogledalo i Korenica Stiglo se i do Bendera S Kordunaima i Goranima Pjesma na zgraritima Prva hrvatska brigada Posljednji dani 1941. godine u Lici. Stegla otra zima s debelim snijenim pokrivaom. Glavnina italijanske divizije "Re" i manji dijelovi divizije "Lombardija" ukupno oko 13.000 vojnika zbili se u vea lika naselja Gospi, Otoac, Graac, Korenicu, Donji Lapac ... nastojei da odre promet likom prugom i glavnim cestovnim saobraajnicama. S Italijanima je, ili bar to blie njihovoj bodljikavoj ici i bunkerima, i neto preko 1000 Pavelievih ustaa, domobrana i andara i do 1000 etnika. Znatan dio Like osloboena je ili poluosloboena teritorija, koju titi sedam partizanskih bataljona i vie manjih vodova (preko 1000 naoruanih partizana) koji tek treba da se objedine, reorganiziraju i postanu vre stalne jedinice. Stab Grupe NOPO Like je donio veoma znaajnu odluku za dalje borbe u Lici: dva bataljona, ukupno oko 500 boraca, da napadnu i oslobode Korenicu, u kojoj se, icom i bunkerima ograeni, nalaze jedan bataljon od 700 italijanskih vojnika i vod Pavelievih andara. Smjelost s kojom je odluka donijeta i njena va-nost moi e se potpunije shvatiti ako imamo na umu bar neka dotadanja zbivanja u Lici. Ustanak u Lici je poeo 27. jula 1941. napadom na ustaku posadu u Srbu. (Taj datum se proslavlja kao Dan ustanka naroda Hrvatske.) Za svega sedam dana osloboena su dva kotara: donjolapaki (prvi cio osloboeni kotar u Hrvatskoj) i graaki (izuzev mjesta Graaca), a to je petina povrine Like. To osloboeno podruje u junoj Lici bilo je u najuoj vezi s osloboenom teritorijom u Bosni. Zajednika je bila i komanda: tab bataljona gerilskih odreda u Drvaru. Koji dan kasnije poele su borbe i u drugim likim kotarima (izuzev peruikog, gdje e prve oruane akcije biti izvedene poetkom novembra), samo to u njima ustanak nije bio tako masovan i to uspjesi u poetku nisu bili tako krupni kao u donjolapakom i graakom kotaru, u kojima su u borbu uz naoruane i nenaoruane mukarce nerijetko odlazile i ene. Neke ustanike grupe su nosile u jurie i crvene barjake. Paveliev "Liki zdrug" je, isturivi preda se "Gonei odred", krenuo petnaestak dana kasnije iz Graaca i Lovinca u kazneni pohod protiv junolikih ustanika. Nastupajui, ponovo je okupirao teritoriju graakog kotara i dopro do Gornjeg Lapca. Partizani su, medutim, u borbama izmeu 18. i 20. avgusta u Pitalskoj drazi, nedaleko od Kulen-Vakufa, nanijeli gubitke najprije "Goneem odredu", a zatim i

glavnini "Zdruga" i natjerali ih da se, u neredu i panici, vrate u garnizone iz kojih su i poli. U tim borbama je ubijeno i zarobljeno preko 200 neprijateljevih vojnika, a gubici partizana su bili neznatni 2 mrtva i dva ranjena. Plijen je bio bogat: oko 200 puaka, 7 tekih mitraljeza, 11 pukomitraljeza, mnogo municije i ratne opreme. Bila je to najvea pobjeda likih partizana u 1941. godini. Otkud takvi uspjesi odmah u poetku? Lika je kraki kraj u jugozapadnom dijelu Hrvatske. S juga i zapada je prirodno omeena masivom Velebita, sa sjevera Velikom i Malom Kapelom, a s istoka bilom Pljeevice. Na ovoj geografskoj cjelini, ija je povrina oko 5.600 kvadratnih kilometara, izbrazdanoj s nekoliko krakih polja, bilo je, prema popisu stanovnitva od 1931. godine, 177.500 itelja, od kojih 96.468 srpske, a 77.745 hrvatske nacionalne pripadnosti. Hrvati su uglavnom u zapadnom, a Srbi u ostalim dijelovima Like. Bio je to veoma siromaan stoarsko-ratarski kraj, u kom privreivanje, ak ni u najrodnijim godinama, nije moglo pruiti ni najosnovnije za ivot malobrojnim stanovnicima (preko 50 posto nepismenih). Zbog toga je Lika stalno bila izvor jeftine sezonske ili stalne radne snage za bogatija jugoslavenska podruja, pa i za mnoge strane zemlje. Ljudi su odlazili i vraali se ili navraali. Neposredno poslije prvoga svjetskog rata dolazili su bivi zarobljenici iz Rusije. Duboko doivljeni Oktobar u rado sluanim priama donosili su u svoja sela. Kasnije je stizalo sve vie sezonskih radnika s revolucionarnim mislima Komunistike partije Jugoslavije. Ljetnih mjeseci su svojim kuama navraali napredni srednjokolci i studenti; s mladalakim arom su prenosili progresivne misli na seosku mlade. Neki povratnici iz Francuske, Belgije, Kanade, SAD i drugih zemalja bili su iskusni sindikalni radnici ili lanovi tamonjih komunistikih partija... Njihova aktivnost nailazila je u Lici na dosta plodno tlo i sve vei odziv i bila najsnanija prepreka upornim nastojanjima velikosrpskih i frankovakih organizacija da produbljuju jaz izmeu Srba i Hrvata Like. Prvu partijsku organizaciju Gospi je imao ve 1923. godine. No utjecaj Komunistike partije poeo je u Lici osjetno jaati od godine 1935, a puni zamah je dobio od 1937. do 1941. godine, kad je KP koristei se razlinim legalnim i ilegalnim oblicima aktivnosti postala snaga koja je znatno utjecala na politika zbivanja. Neposredno pred rat organizacije KP u Lici su imale blizu 200 lanova. Njihov rad je objedinjavao Okruni komitet, izabran na Prvoj okrunoj konferenciji jula 1940, a po kotarima (izuzev brinjskog) kotarski komiteti. Takoer je sve brojnija i aktivnija bila i skojevska organizacija, premda nije bila do kraja formirana i povezana preko svojih ru-kovodstava. Okomivi se najprije na komuniste i ostale istaknute i za "poredak nepoeljne" pojedince Srbe i Hrvate, ustae su uspjele u poetku uhvatiti i pobiti manji broj komunista i drugih "nepoeljnih ljudi"; nekoliko lanova KP je prebjeglo u Dalmaciju i Srbiju, a jedan se dio naao i u okupatorovim zarobljenikim logorima. Ti gubici i, u poetku, slaba veza meu kotarskim partijskim rukovodstvima u prvo su vrijeme ponegdje osjetnije umanjili

organiziranu aktivnost komunista. Premda pod najteim uslovima, naruene veze su se ipak uspostavljale. No i neovisno o njima veina lanova Partije se uglavnom dobro snala. Oni su ili od jednog do drugog "logora", u koje se, naroito od juna, pred ustakim zvjerstvima danju sklanjao narod iz srpskih sela, i bodrili ljude, razbijali osjeaj besperspektivnosti, objanjavali potrebu skrivanja, uvanja i prikupljanja oruja, jer e ono "uskoro trebati". A oruja je u Lici bilo. Najvie u kotarima donjolapakom i graakom: oko 1000 puaka i desetak pukomitraljeza, koje su, bjeei kuama poslije kapitulacije jugoslavenske vojske, uglavnom donijeli mobilizirani vojnici. Ostali kotari su stajali s orujem znatno slabije. Smatra se da u svima njima zajedno nije bilo vie od 300 puaka. Krajem juna i u julu, kad su uspjeli uspostaviti svoje posade u svim kotarskim i opinskim sjeditima, ustae su poele masovno istrebljivanje srpskog ivlja u itavoj Lici. Sluei se obmanama, poetkom jula su uspjele pohvatati i pobiti oko 400 osoba, uglavnom e-na, djece i staraca u donjolapakom kotaru, u julu oko 350 stanovnika korenikog kotara, 29. juna su preselili oko 2500 Srba iz opine Plitvika jezera u podruja Drvara i Bosanskog Grahova, itd. Napad Hitlerove Njemake na SSSR, poziv CK KPJ u oruanu borbu, pojaana aktivnost komunista, posjedovanje neto oruja i ustaka zvjerstva ubrzali su opredjeljenje srpskog naroda Like za ustanak. Iza ustanike je plime brzo nadola oseka. Videi nemo Pavelieve vojske u sudarima s partizanima i uvjereni da e se ustaniko oruje ubrzo okrenuti i protiv njih, italijanski okupatori, koji su krajem jula imali jo samo manje snage u Udbini, Korenici, Otocu i Brinju, na osnovi novog sporazuma s Paveliem, u septembru i poetkom oktobra ponovo su okupirali osloboenu teritoriju u junoj Lici (graaki i donjolapaki kotar) stvarajui svoje garnizone uglavnom u svim opinskim sreditima. Istovremeno su ustae napustile ovo podruje. Ustanici nisu uope pruili otpor Italijanima. Naprotiv, mnogi su se vratili svojim kuama. inilo se kao da su partizani sasvim ustuknuli pred italijanskom silom. Malobrojni pojedinci, uglavnom trgovci i razni drugi najvjerniji uvari biveg reima meu kojima su se neki ak i pred ustanicima bili sklonili pod skute okupatora, a potom se s njim vratili kao etnici i raspirivai bratoubilatva bili su sve grlatiji. Neaktivnost, zbunjenost, kolebanje i poetno od-bijanje i ozbiljnije pomisli da krenu u borbu protiv italijanskih vojnika ozbiljno su bili zahvatili ustanike (izuzimajui, naravno, komuniste i ostale malobrojne pojedince) lapakog i graakog kotara, to je i razumljivo jer je u njima ustanak bio najmasovniji, poetni uspjesi najvei, pa i pritisak Italijana na to podruje najvei. Mnogobrojni gerilski vodovi, ete i odredi, koji su veinom nosili imena sela i zaselaka u kojima su i nastali, gotovo kao da su krae vrijeme bili prestali postojati. Komunisti Like nali su se pred zad.acima moda i sloenijim i teim od onih prije ustanka. Sigurnu polaznu osnovu toj njihovoj aktivnosti dala je sjednica Okrunog komiteta KPH za Liku, odrana 11. septembra u Donjem Lapcu.

Od tada pa do prvih velikih uspjeha u borbama protiv italijanskih okupatora prola su gotovo etiri mjeseca. Dotle su komunisti morali najprije napraviti "vie reda u vlastitoj kui": reorganizirani su i popunjeni svi kotarski komiteti KP; uvrene su partijske elije prijemom novih lanova i odstranjenjem ponekog kolebljivca; precizirani su zadaci. Osnovan je Okruni komitet Skoja, a zatim kotarska rukovodstva i skojevske organizacije u svim ustanikim selima. Javno su (na seoskim narodnim skupovima) birani odbori NOF, koji su postepeno preuzimali funkcije vlasti. Formirane su i druge masovne antifaistike organizacije (ene, omladina). Odrana je (21. septembra) konferencija vojnih delegata iz cijele Like, formiran je (u prvoj polovini oktobra) tab Grupe narodnooslobodilakih partizanskih odreda za Liku (komandant Vlado etkovi, komesar Marko Orekovi). Dotle je tu ulogu, ali samo formalno, vrio tab Lapakog bataljona. Umjesto dotadanjih sitnih seoskih vodova, eta i odreda formirana su, krajem septembra, etiri neto vra bataljona, koji su inili Prvi liki partizanski odred "Velebit" (no to su jo uvijek teritorijalne i u borbama nedovoljno prokuane jedinice, koje e uskoro biti ponovo reorganizirane) a u novembru tri samostalna bataljona (Lapaki, "Marko Orekovi" i "Ognjen Prica") od kojih su druga dva bili pokretni i spremni da se u svakom kraju podjednako bore protiv okupatorovih i ustako-etnikih vojnika. Od 24. septembra do 31. decembra 1941. partizani su u raznim dijelovima Like, pored ostalih, vodili i desetak manjih ili veih, uglavnom uspjenih, obrambenih ili napadnih borbi i protiv italijanskih okupatora, to znai da je objanjavanje komunista nunosti prerastanja oruane borbe u borbu protiv okupatora kao glavnog protivnika poelo davati rezultate. Prvih ustanikih dana meu Srbima partizanima se zapaao samo poneki Hrvat. Kasnije ih je bilo sve vie, naroito iz gospikog, peruikog i otoakog kotara. No preteno su to jo bili komunisti i skojevci. U Smiljanu je, pod neposrednim rukovodstvom sekretara OK KPH za Liku Jakova Blaevia, formirana i eta koju su sainjavali uglavnom Hrvati iz toga sela, est kilometara udaljena od Gospia. <>Srpski narod Like je posebno srdano i radosno primio tri grupe partizana iz Dalmacije, jer upravo preko tih 112 boraca Hrvata on je jo potpunije shvatio tanost objanjavanja komunista da su ustae samo pojedinci a da je ogromna veina Hrvata protiv Pavelia i njegove takozvane NDH. Time su i liki i dalmatinski Hrvati partizani stvarali vru osnovu na kojoj e se razvijati bratstvo i jedinstvo izmeu likih Srba i Hrvata. etnitvo nije uhvatilo dublji korijen ni u jednom kraju Like. Ipak, ono je upravo tih mjeseci, u vrijeme odlunog opredjeljivanja ljudi, moralo izbiti otvorenije na povrinu, ali e tek ivotariti za sve vrijeme rata samo u nekim najjunijim dijelovima Like, oslonjeno na najsvesrdniju zatitu okupatora, ije je zadatke, pod parolom "za kralja i otadbinu", jedino i izvravalo. etnici su se u poetku bili okomili na istaknute lanove Partije, odnosno rukovodioce ustanka, pa su nekoliko njih uspjeli i ubiti (Miu Radakovia, Marka Orekovia, Pekiu Vuksana ...).

Komunistima Like u tome gotovo etvoromjesenom prevladavanju poetnih manjkavosti u ustanku veliku su pomo pruili CK KPH i CK KPJ, naroito neposrednim angairanjem Rade Konara, Marka Orekovia, Vlade Popovia i drugih. U tome je poslu u narodu sigurno najzapaeniji bio Marko Orekovi, Hrvat iz Like, panski borac i lan CK KPH i CK KPJ, jer se od augusta 1941. gotovo stalno nalazio u Lici, kamo je bio poslan da, budui da je imao ogromno revolucionarno iskustvo pomogne likim komunistima. U tome revolucionaru narod Like je vidio istaknutog vou ustanka i pjevao je o njemu pjesme jo i prije nego to su ga, u oktobru 1941, ubiti etnici: "Drug je Marko hrvatskoga roda, al' je majka srpskoga naroda. ..." Kasnije se narod Like Marku nastojao oduiti i time to je jednom od svojih prvih bataljona, a zatim i svojoj prvoj brigadi, dao njegovo ime. Napad na Korenicu bio je planiran za 1. januar 1942. Do prvih je borbi dolo ve u predveerje 29. decembra 1941. u selu Bjelopolju, gdje je Dalmatinska eta (Trea eta bataljona "Marko Orekovi") napala odjeljenje od 15 italijanskih vojnika i starjeina, koji su iz Korenice bili doli da pljakaju za potrebe svog garnizona. Neto prije ponoi istog dana dolo je do borbe izmeu dviju italijanskih eta (koje je komandant garnizona uputio prema Bjelopolju i Ponoru da vide to je s onim odjeljenjem kad se nije vratilo) i Dalmatinske i Prve ete bataljona "Prica", koja je upuena u pomo Dalmatincima, jer se raunalo na italijansku intervenciju. Ni tu Italijani nisu dobro proli, jer je jedna njihova eta upala u zasjedu, pa se poslije gubitaka (10 poginulih i 16 zarobljenih) morala spasavati brzim povlaenjem u Korenicu. Da je nije zatitila ona eta od Ponora, njeni bi gubici bili i vei. Komandant italijanskog bataljona u Korenici nije mirovao: sutradan ujutro, 30. decembra, ponovo je uputio kaznenu ekspediciju od dvije ete (pojaane vodom mitraljeza), koja se sukobila s istim partizanskim etama kao i protekle noi, samo sada svega tri kilometra junije od Korenice. Uskoro je tu s Ljubova, predvoena Staniom Opsenicom, pristigla i Druga "Pricina" eta i odmah udarila u desni bok italijanskih eta. Zatim su partizani preli u protunapad, to je Italijane, nakon novih gubitaka, ubrzo natjeralo da se povuku u Korenicu. Partizanske su ete taj uzmak Italijana iskoristile, i istog dana su stegle obru oko Korenice. Te tri ete su bile nedovoljne za napad na neprijateljev garnizon, a drugih slobodnih u blizini jos nije bilo, jer bataljon "Orekovi" nije bio stigao iz Gacke doline. Vie se nije moglo raunati ni na iznenaenje ni na realizaciju prethodne zamisli taba Grupe NOPO za Liku da se Italijani nekako namame van iz Korenice, pa da se borba rijei na otvorenu prostoru. Naprotiv, moralo se misliti na brzu italijansku intervenciju iz ostalih garnizona (Otoac, Vrhovine, Gospi i Udbina), pa je saobraajnice to iz tih mjesta vode prema Korenici trebalo to prije zatvoriti, a napad na Korenicu odgoditi. Komandant italijanskog puka u Otocu, kome je pripadao bataljon u Korenici, nije dangubio. Posebno su ga pourivale panine

radio-depee njegova korenikog komandanta, koji je u tri partizanske ete vidio tisue dobro naoruanih "odmetnika". Komandant puka je od Vrhovina preko Babina Potoka odmah uputio bataljon vojnika, ojaan etom minobacaa, ija je glavnina 31. decembra navee, relativno lako prola kroz Homoljaki (ijanov) klanac, jer tamo jo nije bio stigao bataljon "Marko Orekovi". Pred tim italijanskim snagama sve do Korenice nije bilo partizanskih jedinica. Ali je zato zatitnika eta bataljona jo bila u Homoljcu (gdje je zanoila), i tek je trebalo da naie na Pogledalo. Nju je "Pricina" Prva eta (ona je kasnije upuena) saekala bliskom vatrom, nanijela joj gubitke i natjerala je da pree u obranu. Komandant Grupe NOPO za Liku Vlado etkovi (poginuo 20. X 1944. kao komandant Osmog korpusa, narodni heroj) krenuo je po podne iz Krbavice sa svojom rezervom, u stvari vodom boraca, na Pogledalo, preao cestu i doveo vod iza lea italijanske ete, sa sjeverne strane. Pred no su "Pricina" eta i taj vod izvrili juri na dvaput brojnijeg neprijatelja i gotovo ga potpuno unitili: tu je bilo 17 mrtvih, 10 ranjenih i 125 zarobljenih italijanskih vojnika i starjeina. Plijen: 7 tekih mitraljeza, 8 pukomitraljeza, 80 puaka ... U borbi je teko ranjen Vlado etkovi. Dan kasnije, 1. januara naveer, desetak kilometara zapadnije, u Homoljakom klancu, na slian je nain poelo stradanje i kolone od 300 italijanskih vojnika, uglavnom "crnokouljaa", koja je naila na zasjedu dviju "Orekovievih" eta. Rezultat: 50 ubijenih i 95 zarobljenih neprijateljevih vojnika; zaplijenjena su 4 teka mitraljeza, 7 pukomitraljeza, oko 100 puaka i mnogo municije. Poginuo je samo jedan borac "Orekovieva" bataljona. Te pobjede partizana kao da su privremeno bile zamrzle nastojanja taba italijanske divizije "Re" da deblokira garnizon u Korenici. Ali su one, izgleda, podgrijale i uvjerenje taba Grupe NOPO Like u uspjeh napada na Korenicu, mada je u njoj sada umjesto ranijih 700 bilo oko 1000 italijanskih vojnika, bolje utvrenih i s organiziranijim sistemom obrane. Zato se, uz stalno osiguranje svih pravaca mogue italijanske intervencije ka Korenici (za to su angairane znatne snage), nastavljala neposredna blokada i intenzivno su se provodile pripreme za napad. ak je uz velike napore (zbog snijega) iz lapake doline bila dovuena i haubica, u iji se uinak polagalo mnogo nade. <>Napad na Korenicu izvele su 20. i 21. januara etiri partizanske ete (dvije iz "Pricina", jedna iz "Orekovieva" i jedna iz bataljona "Krbava"). Italijanskih 1000 vojnika, na malom prostoru zbijenih i dobro utvrenih, uspjelo se nekako oduprijeti dvaput manjim partizanskim snagama. U meuvremenu je tab Petog italijanskog korpusa odluio da poto-poto deblokira Korenicu, te je za taj zadatak angairao 7.000 svojih vojnika. Glavnu kolonu oko 3.500 vojnika uputit e od Vrhovina preko Turjanskog ka Korenici, pomonu oko 2.000 ljudi iz Gospia preko Ljubova, a treu manju sainjavat e snage iz Udbine. Obje okupatorove kolone glavna i pomona krenule su istovremeno: 23. januara u 8 sati ujutro. Glavna je kolona napredovala kojih 8 10 kilometara. Suprotstavljala joj se samo jedna "Orekovieva" eta. Ali kad je uskoro pristigla i Dalmatinska eta, pa izveden noni protunapad, Italijani su se morali povui. I to je

uglavnom sve to je postigla ta kolona, jer ni sutranji prijepodnevni napadi nisu bili uspjeniji. Popodne ih nije ni bilo: saznavi za rezultat borbe na Ljubovu, glavna kolona se, s veim brojem poginulih, ranjenih i promrzlih boraca, vratila u Crnu Vlast i odustala od pokuaja da se probije ka Korenici. <>Pomonu italijansku kolonu je u zasjedi u obliku potkovice na prijevoju Ljubova ekao nepotpun Drugi bataljon Prvog likog partizanskog odreda sa oko 185 boraca. Partizanske su predstrae bile isturene znatno naprijed ispred zasjede, i natjerale su elo kolone da se razvija za borbu u dubokom snijegu, bespotrebno dangubi i zamara, tako da se glavnina kolone u dobro maskiranoj "potkovici" (prednje odjeljenje nije ni napadnuto, niti je ono zamijetilo zasjedu) nala tek oko podne. Bliskom i preciznom vatrom partizani su protivniku odmah nanijeli vee gubitke i toliko ga iznenadili da se on uope nije uspio srediti i pruiti pravi otpor. Borba je trajala cijelo popodne, ali je vatra italijanskih vojnika bila neprecizna i sve rjea. Zato se partizanski bataljon pred veer digao iz zaklona i krenuo u juri... Ne zna se tano koliko su Italijani svojih poginulih, ranjenih i promrzlih vojnika jo u toku borbe i prije opeg bijega otpremili prema Gospiu, ali je sigurno ovo: na popritu borbe izbrojeno je 11 oficira i 409 vojnika i podoficira poginulih, promrzlih, ranjenih ili zarobljenih. Meu mrtvima je bio i komandant kolone Dufridi. Ratni plijen je bio toliki da partizani nisu uspjeli prikupiti ga i izvui iako su radili svu no: 2 tenka, 4 topa, 20 mitraljeza i pukomitraljeza, preko 200 puaka, oko 50 pitolja, mnogo municije i opreme. Teko je povjerovati, ali je ipak tako: u ovoj je borbi poginuo samo jedan, a ranjena su dva partizana. Kad je rije o rezultatu ove borbe i borbi voenih na pravcu glavne kolone, moda je suvino dodati ita rijeima to ih je zapisao italijanski general Zanusi, tadanji naelnik taba 2. armije na Rijeci: "Sve u svemu, izgleda da je iz stroja izbaeno oko 1.000 ljudi, ukljuujui ovdje i velik broj smrznutih. Jednom rijeju, crn dan, najcrnji od poetka rata s Jugoslavijom". Ni ova borba na Ljubovu nije mogla proi bez Stanie Opsenice, mada se Druga eta "Pricina" bataljona, iji je on bio komandir, nalazila kod Korenice. U juriu na Italijane u opkoljenoj Korenici Stania je bio dosta teko ranjen u trbuh. Opet se mislilo da mu je kraj, a on je, radi lijeenja, ve bio na Ljubovu, a im su naili Italijani, prikljuio se borcima Prvog odreda kao da nije bio ranjen. O treoj koloni, onoj koja je imala da nastupa iz Udbine, nema se to rei, jer se komandant tamonjeg italijanskog bataljona nije sa svojim vojnicima pokrenuo ni koraka, izgovarajui se da bi time zaprijetila opasnost samoj Udbini. Ni u ponovljenim napadima u februaru i martu Korenica nije osloboena, ali je tri mjeseca bila blokirana. Italijani su u to vrijeme pokuavali da spasu svoje snage u Korenici, ali u tome nisu uspjeli. Gubici to su ih pri tome pretrpjeli znatno premauju broj opkoljenih vojnika u samoj Korenici. <>Drei Korenicu i dalje blokiranom, liki su partizani odvojili dio snaga i 27. februara po trei put oslobodili Donji Lapac. Od 5. do 15. marta jedinice koje su oslobodile Lapac vodile su uspjeno borbe s Italijanima i etnicima oko Srba.

Velike italijanske snage (proljetna italijanska ofanziva u Lici) od 6 7 bataljona, sa 40 topova, 12 tenkova... napadajui pravcem Medak Ploa Udbina, uspjele su poslije dvodnevnih borbi odbaciti oko 200 partizana iz Ploanskog klanca i spojili se 25. marta sa svojima u garnizonu u Udbini. Odavde su 28. marta produile prema Korenici i deblokirale je. Sutradan su spalile i Korenicu i okolna naselja i, ostavljajui za sobom zgarita, povukle se u Udbinu zajedno s korenikom posadom. Uskoro, 10. aprila, Italijani su napustili i Udbinu, ostavivi je ustakoj posadi. Prethodno su se, 27. marta, povukli iz Srba ka Kninu pretvarajui i ovdje naselja u zgarita. ini se da su nakon Korenice i Lapca Italijani shvatili da im se mali garnizoni u Lici otoii na partizanskoj teritoriji ne isplate, jer ih je njihovo odravanje stajalo puno krvi. Poslije ovog italijanskog uzmaka bilo je osloboeno gotovo pola Like: kotari koreniki i donjolapaki potpuno, udbinski cio osim same Udbine i znatan dio graakog i gospikog. S dolaskom proljea partizani su sve vie akcija izvodili i u zapadnoj Lici. Cilj je bio unitavanje usta-ko-domobranskih postaja i pokretanje na ustanak i hrvatskih sela, koja su dotad, s manjim izuzecima, bila dosta pasivna. Napadom na Prijeboj, Plitvice i jo neka manja naselja i osloboenjem tih mjesta liki su partizani povezali krajem aprila svoju slobodnu teritoriju sa slobodnom teritorijom na Kordunu. Neto prije oni su s goranskim partizanima napadali Jezerane. Zdruene like, goranske i kordunake partizanske jedinice su samo za jedan dan, 21. aprila, sruile est kilometara eljeznike pruge (kod Plakog). Meu mnogobrojnim veim i manjim akcijama u kojima su u prvoj polovini 1942. godine uestvovali liki partizani posebno je znaajna akcija koja je izvedena u sjevernoj Dalmaciji i iji je cilj bio ruenje vijadukta Bendera izmeu Prljeva i Paena nedaleko od Knina. Za izvrenje tog zadatka bio je formiran privremeni odred. Njega su inili liki bataljoni "Marko Orekovi" i Udarni, jedna eta bataljona "Gavrilo Princip", Proleterski bataljon Hrvatske, neke manje dalmatinske jedinice i tehniki vod ukupno preko 900 boraca. Napad na Bender i pokuaj njegova ruenja, izvren 13. maja, nije uspio zbog intervencije jakih italijanskih snaga. To nije mnogo umanjivalo znaaj ovoga pothvata, jer je odred ostao u kninskoj krajini petnaestak dana i za to vrijeme vodio vie uspjenih borbi protiv Italijana i etnika, oslobodivi vie naselja u kojima su dotad gospodarili etnici. Upravo je taj pohod kombiniranog odreda etnicima nanio osjetan udarac. Oslonjeni na jak italijanski garnizon u Kninu, kao moralnu i materijalnu bazu, oni su tu imali najsnanije uporite u Hrvatskoj. Istovremeno se i narod ovoga kraja prvi put uvjerio u veliku borbenu i moralnu snagu partizana. Zimski i proljetni uspjesi znatno su doprinijeli uveavanju partizanskih snaga u Lici: u njima je 1. marta 1942. godine bilo 1.864, 2. maja 2.408, a 8. jula 2.772 borca i starjeina. Oni su bili svrstani u 11 bataljona, rasporeenih u tri odreda, pod komandom taba Grupe NOPO Like. U augustu e biti formiran jo jedan bataljon. On e sa ovih 11 ui u tri like brigade, koje e sainjavati estu proletersku diviziju. Istovremeno, a i kasnije, u Lici su formirane i nove jedinice za vlastitu obranu, to jest za obranu Like. Osim mnogo vie puaka, mitraljeza i

pukomitraljeza liki partizani imali su ve i tenkovski vod i bateriju topova (plijen sa Ljubova). tabovi jedinica su bili vjetiji u rukovoenju, borci prekaljeni i moralno snaniji. Za njih Italijani vie nisu bili bauk. Uostalom, u vie navrata su ih tukli i onda kad su bili dva, tri, pa i vie puta slabiji od njih, ali to ne zbog toga to je taj protivnik bio slab i neborben, ili to je jedva ekao da pobjegne ili se preda ve zato to su partizani zametali borbu, to su dobro postavljali zasjede, to su se prosto smrzavali u dubokom snijegu samo da bi ostali u tajnosti dok im neprijatelj ne bi priao pred samu cijev, to su stoiki izdravali tekoe uprkos pljuskovima artiljerijskih granata, avionskih bombi, mitraljeskih zrna, to su se dizali u protujurie, i borbu esto rjeavali kundakom i noem, pa i bacanjem runih bombi na tenkove. U tome je bila njihova nadmo. Ali oni su doivljavali i neuspjeh kad bi protivnika potcijenili. (Vie uzaludnih napada su izvele male i nedovoljno naoruane snage na Korenicu.) 19 Mnoga naselja u ustanikim dijelovima Like bila su spaljena. Narod je ivio u zidinama na ije je manje dijelove bio nabacio provizoran krov ili u zemunicama. U selima koja su bila ee na udaru neprijatelja ljudi su gotovo sasvim odbacili drvo kao graevinski materijal. Tako su bili bar sigurni da se iz "bjeanije" nee vraati na nova zgarita, jer se zemlja, kamen i eljezo ne daju spaliti. Bez pravog krova nad glavom, slabo odjeven, s malo hrane, sa stalno spremnim zaveljajem najneophodnijih stvari za bjeanje ispred naleta neprijatelja, narod nije hroptao. Naprotiv. On je stoiki podnosio svoje stradanje. Hranio je borce odvajajui za njih i posljednji zalogaj, odijevao ih dajui im i posljednju toplu arapu. Kilometrima su ljudi, ene i djeca hodali do poloaja svojih branilaca s punim koarama i torbama hrane. Njegovali su ranjene i bolesne borce. Teglili nosila s ranjenicima. U svemu tome su prednjaile omladinke. U takvim uslovima je 8. jula 1942. godine, prema direktivi Vrhovnog taba, pod neposrednim rukovodstvom Glavnog taba Hrvatske, formirana prva partizanska brigada u Hrvatskoj. Nju su inila dva lika bataljona, jedan kordunaki i jedan banijski (Kordunaki i banijski e 18. XI 1942. godine izii iz ove brigade, a zamijenit e ih dva lika bataljona.) Ve u prvim, uglavnom uspjenim, borbama koje je Prva brigada vodila na prostoru Slunj Brinje Vrhovine pokazalo se da je opravdano stvarati takve, vee pokretne jedinice od pojedinanih bataljona ili njihovim privremenim grupiranjem radi izvrenja nekog zadatka, jer su te jedinice sposobnije za krupnije napadne i obrambene pothvate.

SMOTRA U LAUDONOVU GAJU

Radost u Krbavskom polju Komandant Miun i komesar Pepa "Matievci" ponos lapana Bataljonom "Ognjen Prica" koreniki se kraj oduio svome poznatom zemljaku "panac" Mio Radakovi ivi u imenu bataljona Udarnom bataljonu Lika pretijesna. Guste borove kronje u Laudonovu gaju, podno izduenog i napola spaljenog sela Salamunia, u sjeverozapadnom dijelu Krbavskog polja, posluile su toga augustovskog dana 1942. godine

kao dobrodolo sklonite od sunca i iznenadnog naleta neprijateljevih aviona pripadnicima triju likih bataljona, koji su se tu okupili da bi saznali da e udubue, zajedno s jos jednim bataljonom Udarnim, sainjavati Drugu narodnooslobodilaku partizansku brigadu Prve operativne zone Hrvatske, u stvari drugu po redu brigadu formiranu u Hrvatskoj, koja e ve nepun mjesec dana kasnije postati udarnom. Borcima i starjeinama to su u prigodnoj rijei saopili komandant Milan aki Miun i komesar Petar Babi Pepa. Radosna vijest nije mogla proi bez slavlja. U pjesmi i igri je uestvovalo i stanovnitvo alamunia.* * U dokumentima nema tanog datuma formlranja brigade. U njima najee stoji: "sredina augusta 1942. godine", a spominju se i 19. i 20. augusta. Deveti proleterski pjeadijski puk, koji nastavlja tradiciju ove brigade, kao dan puka proslavlja 20. augusta. Komandanta Miuna su znali mnogi okupljeni borci. Oni koji su roeni u Krbavskom polju i oko Korenice znali su ga i kao popularnog "uu", a neki i kao predratnog sekretara Kotarskog komiteta KP za Korenicu. Pojedini su uli da je kao rezervni potporunik bive jugoslavenske vojske u aprilskom slomu uestvovao u borbama protiv Italijana kod Graaca i da su ga Nijemci bili zarobili, ali da je krajem juna 1941. godine ipak stigao u Liku i odmah se povezao s organizatorima ustanka. Miun je jo prije ustanka rukovodio logorom u Bjelopolju. Njegove razborite rijei su razbijale malodunost i ulijevale nadu. Ve prvih ustanikih dana postao je komandant sektora Korenice, a kasnije Udbine. (Sektor je objedinjavao nekoliko logora, i predstavljao je dio linije fronta na osloboenoj teritoriji.) Miun je rukovodio jedinicama u borbama za oslobodenje Plitvica, u napadu na ustako uporite Podlapac i neke druge neprijateljeve garnizone. Prvi je komandant bataljona "Krbava". U opsadi Korenice sa svojim je jedinicama zatvarao pravac od Udbine. U proljee 1942. rukovodio je partizanskim snagama u razbijanju etnika u graakom kotaru. Miun je od sredine 1942. komandovao bataljonima koji su sainjavali Drugi liki partizanski odred. S te dunosti je doao na jo odgovorniju za komandanta Druge like brigade. Mnogim borcima koji su bili na taj smotri nije bio nepoznat ni komesar Pepa, mladi mainski bravar iz Likog Tikovca, koji je prva revolucionarna iskustva stjecao u drvarskim sindikatima. Iako tada jo nije Nema ni zvaninih podataka o broju pripadnika brigade u vrijeme formiranja. U raznim raspoloivim izvorima nailazi se na brojke od "oko 1000" pa sve "do 1200". Prvi siguran izvor podataka je izvjetaj taba brigade od 22. X 1942. godine. Iz njega se vidi da je brigada 17. X 1942. godine imala 1.248 boraca i starjeina i da je bila naoruana sa 970 puaka, 39 pukomitraljeza, 9 tekih mi-traljeza i tri laka minobacaa. 22 bio lan KPJ, on je ve u dane pred ustanak u svom kraju bio meu najagilnijim aktivistima u priprema-nju oruane borbe. Meu prvim je borcima bio i u dvadeset sedmojulskim juriima oko Drvara i Srba. Mala grupa boraca i on uporno su odbijali veliku italijansku kolonu koja je bila krenula ka tek oslobo-enom Drvaru. Kad su u

razdoblju septembar okto-bar 1941. Italijani ponovo okupirali osloboene krajeve u junoj Lici i kad je i u Pepinom kraju bilo ne malo onih koji su se kolebali i mislili da je s ustankom gotovo, a i pojedinaca koji su pod firmom obrane "ugroenog srpstva" poeli kao etnici sluiti okupatoru Pepa je nepokolebivo ostao uz malobrojne ko-muniste i neumorno objanjavao pogubnost okupato-rove politike. U drugoj polovini novembra svesrdno je pomogao komunistima u formiranju bataljona "Marko Orekovi", u kome je odmah postao politiki delegat jednog voda u Drugoj eti. Svi su ga "krntijai" cijenili ne samo zbog njegove skromnosti i politike aktivnosti ve, moda jo i vie, zbog neustraivosti. U juriima u najodsudnijim trenucima Pepa bi esto zgrabao bombe i juriao ispred svog voda i ete. Skromnost i jednostavnost, stalna aktivnost, hrabrost i beskompromisnost u sprovoenju politike Partije to su osnovne vrline koje su Pepu za nepuno pola druge ratne godine uzdigle od komesara ete do zamjenika komesara Treeg likog partizanskog odreda i komesara brigade. Zamjenik komandanta je bio Lazo Radakovi, zamjenik komesara Bogdan Vujnovi, a operativni oficir Durad Pokrajac. Od te trojice rukovodilaca veini boraca je najpoznatiji bio Lazo, jer se Likom esto prialo o nje-govoj hrabrosti. Brigadu su sainjavali: Prvi bataljon "Stojan Mati", Drugi bataljon "Ognjen Prica", Trei bataljon "Mio Radakovi" i etvrti bataljon Udarni. Bataljon "Stojan Mati", "svojatali" su stanovnici Donjeg Lapca i sela oko njega, jer su u njemu bili borci iskljuivo iz toga kraja. Borbena tradicija bataljona ispisivala se gotovo godinu dana. Pod nazivom "Lapaki" on se spominje ve u septembru 1941. Prvi njegov komandant je bio Stojan Mati, a komesar Gojko Polovina. To je tada bio bataljon samo po nazivu, jer je bio sastavljen od veeg broja slabo povezanih manjih seoskih gerilskih odreda. On e postati vrsta, sasvim nova jedinica tek u drugoj polovini novembra 1941, kad je reorganiziran, mada je jo i tada teritorijalna jedinica, a najsnaniji e biti u proljee 1942, pred ulazak u sastav novoformiranog Treeg likog partizanskog odreda, kad su u njemu bila 353 borca, naoruana sa 300 puaka, 12 pukomitraljeza i 2 teka mitraljeza. U to vrijeme je brojano bio najjai bataljon u Lici. U poetku je on imao i jednu haubicu od 100 mm sa 117 granata. To je bio prvi partizanski top u Lici, a zaplijenjen je u borbi s ustaama 7. oktobra 1941. godine, kod sela Kruge izmeu Bihaa i Donjeg Lapca. Bataljon je do stupanja u tu novu, veu i snaniju partizansku jedinicu brigadu, ve uestvovao, i to uspjesno, u mnogim okrajima s ustaama, domobranima, andarima, etnicima i italijanskim okupatorima. U tom razdoblju se naroito istakao u borbama za osloboenje Kulen-Vakufa, razbijanju oktobarske ustakodomobranske ofenzive na osloboenu teritoriju, viemjesenom dranju "fronta" na Drenovai prema Bihau, ueem s "krntijaima" u treem oslobaanju Donjeg Lapca ovoga puta i od okupatora: otpor Italijana i malobrojnih etnika je slomljen tek poslije estoke cjelodnevne borbe (italijanski gubici: preko 200 ubijenih, ranjenih i zarobljenih, a partizanski 15 mrtvih i 23 ranjena borca). Vie bolno nego radosno odjeknula je Likom ta nova pobjeda njenih partizana: desetak metara pred italijanskim bunkerom u juriu je

smrtno ranjen komandant Stojan Mati, jedan od najpopularnijih likih ustanika. Kada se rastajao sa ivotom pred faistikim bunkerom, Stojan je naao snage da u dubokom snijegu rukom iskopa rupu i u nju zatrpa spisak svojih boraca i drugi povjerljiv materijal koji je bio u njegovoj torbi. elei da svog komandanta izvue na sigurno mjesto, do njega je bio dopuzio borac urica Raeta. Osjeajui da ga od smrti dijeli samo jo koja minuta, Stojan je odbio pomo, ali nije zaboravio da pokae gdje je skrio dokumente. Uskoro vie nije pokazivao znakove ivota. Stojan nije bio komunist, ali kad se odluio da pod vodstvom komunista poe u borbu, taj poteni aktivni oficir bive jugoslavenske vojske vie se nije kolebao. etnicima, a posebno jednom od njihovih ka-snijih voa, svom roaku majoru Boku Raeti, koji su u ustanikim danima ulagli mnogo napora da ga povedu putem izdajnitva, Stojan je odluno odgovorio: "Ja nisam komunist, ali sam uvidio da jedino komunisti vode pravednu oslobodilaku borbu, i svakom istinskom rodoljubu i patrioti je mjesto meu njima ... " U jednoj drugoj prigodi je kazao: "Ako narod ide u smrt i skae u vodu, i ja u s njim, a neu ii protiv njegove volje". Za ime Stojana Matia, za njegove organizatorske sposobnosti, za njegovu hrabrost i neumorno pregaralatvo usko su vezani mnogi ustaniki uspjesi u junoj Lici, a posebno u lapakom kraju. Zato ga je Lika poslije smrti i u pjesmi svrstala uz Marka Orekovia i s podjednakim bolom oplakivala obojicu: "Da nam ne bi Stojana i Marka, jo bi mnoga zakukala majka". Stojan (narodni heroj) je poginuo 27. februara 1942. Ve nekoliko dana poslije toga 5. marta njegov Lapaki bataljon krenuo je u borbe s Italijanima i etnicima oko Srba pod imenom svog prvog komandanta. Bataljon se zvao "Stojan Mati". Do ulaska u brigadu "matievci" uestvuju u razbijanju italijanske proljetne ofenzive u Lici, unitavanju ustake posade u Podlapcu, oslobaanju Bruana, Smiljana, Buima i jo nekih hrvatskih sela u zapadnoj Lici, rastjerivanju etnika oko Graaca ... U te nove borbe bataljon su uspjeno vodili novi komandant, raniji Matiev zamjenik Tomica Popovi (umro 1965. god. kao general-potpukovnik JNA, narodni heroj) i komesar Stevo Tima. Oni su na elu "matievaca" bili i na smotri u Laudonovu gaju. Meu ustanicima iz korenikog kotara prialo se o herojskom dranju komuniste, novinara i publiciste Ognjena Price kad su ga ustae iz Maekova kerestinakog logora izvele na stratite u Maksimiru kraj Zagreba. Taj revolucionar, koji je sav svoj kratki ivot posvetio borbi za socijalizam, pa i punih sedam godina proveo u sremsko-mitrovakim i lepoglavskim kazamatima, prkosio je neprijatelju do posljednjeg daha. Prezrivo je odbio da mu pred streljanje veu oi: "Pucajte, vi ste banda ubojica" viknuo je pred cijevima ustakih puaka. Pricinoj uspomeni koreniki se kraj oduio i na taj nain to je svome prvom bataljonu dao njegovo ime. Odluku o formiranju bataljona i njegovom imenu su na sastanku odranom 30. novembra 1941. godine u selu Krbavici jednoglasno donijeli predstavnici svih vojnih jedinica (odreda) iz korenikog kotara. Za komandanta bataljona su izabrali Bogoljuba Rapajia, a za politikog komesara Srana Brujia. Jezgro bataljona su inili dotadanji odred "Ognjen

Prica" i dijelovi odreda "Ljubovo". Oba su ta odreda od poetka bila jedinice koje su veoma uspjeno njegovale bratstvo i jedinstvo. U odredu "Ognjen Prica" su ve prilikom formiranja (u prvoj polovini septembra) meu njegovih tridesetak boraca pored Srba iz Like bila i tri Muslimana iz Kulen-Vakufa, dva Hrvata radnika iz okoline Ljubukog, zatim jedan Lianin i jedan Dalmatinac, a u odredu "Ljubovo" uz Srbe se borilo vie Hrvata komunista i skojevaca iz peruikog kotara. Bataljon "Ognjen Prica" bio je jedan od prvih pokretnih bataljona u Lici i Hrvatskoj. "Ognjenovci" su do ulaska u brigadu prokrstarili gotovo cijelom Likom i doprli do Korduna. Sudjelovali su u napadu na Korenicu. S dijelom "Orekovieva" i "Lapakog" bataljona Druga "Ognjenova" eta je 27. februara 1942. uestvovala u ponovnom oslobaanju Donjeg Lapca. U proljee su pred naletom "ognjenovaca" bjeali ili se predavali etnici oko Graaca. Krajem aprila i poetkom maja bataljon je protjerao ustae, andare i domobrane iz Prijeboja i Plitvica, zatim oslobodio vie sela izmeu Like i Korduna i povezao osloboena pod-ruja ova dva kraja, a s tri lika bataljona i "ognjenovci" su, u prvoj polovini juna, deset dana uspjeno vodili borbe protiv Italijana i ustaa u rejonu Plit-vice Prijeboj ... Na smotri brigade na elu bataljona "Ognjen Prica" stajao je kirija i seljak s Ljubova, golog planinskog prijevoja, i iz istoimenog sela izmeu Likog i Krbavskog polja, Stanko Opsenica Stania. On je od aprila bio komandant te jedinice. O Stanii se poelo priati ve u junu 1941, kad su ga ustae uhvatile i u selu Buniu etrnaest dana zlostavljale lomile mu rebra i zabijale avle pod nokte. Kui se vratio toliko izmrcvaren da je malo tko vjerovao da e preivjeti. Oko Staniina kreveta su se okupljali suseljani, i na smrt prestraeni vijestima to su dopirale do njih o zloinima ustaa u ostalim krajevima Like (Divoselu kraj Gospia, gdje je na najzvjerskiji nain pobijeno 600 Srba, susjednoj irokoj Kuli, u kojoj je u jednoj kui spaljeno 75 ena i djece ...), pitali Staniu o moguem spasu. Ej, brao moja, morat emo u umu i u borbu, jer smo mi na smrt osueni hripao je bolesnik. Rusija je s nama ... To je Stania ponavljao rijei Marka Orekovia koji je dolazio u sela Krbavicu i Debelo Brdo i upuivao narod da se sklanja u ume i, ako ve nema puaka, prihvati i roglje i sjekire i sprema se za borbu protiv faista. Krajem juna, im je malo prizdravio, Stania je okupio oko sebe grupu ljudi. Sredinom jula formirar je na Ljubovu partizanski odred, "naoruan" rogljama, sjekirama, kosama i jednom jedinom pukom Staniinom. Ta puka, iz koje su 2. augusta 1941. ispaljena svega dva metka, donijela je smrt dvojici ustaa, a Staniinu odredu dvije nove puke. Sa te tri puke r vie desetaka "roguljasa" Stania je doekao tri satnije ustaa koje su iz Gospia bile krenule preko Ljubova u Buni da kazne ustanike. Ustae su mu tada ubile majku, jednog brata, snahu i djecu i kuu mu zapalile. No, to je za Staniina ivota bio posljednji prelazak neprijatelja preko Ljubova. Jer puke su donosile nove puke, odred se naoruavao i postao ne-savladiva prepreka za ustae, tako da one uskoro nee ni pokuavati da tuda prou. Ni Italijanima to nee uspjeti

sve do etvrte ofanzive, jer e Ljubovo podugo ostati za neprijatelja nesavladivo zbog ega e dobiti atribut "gvozdeno". Stania nije bio komunist (lan KPJ postao je tek u proljee 1942), ali ga je zdrava logika odmah dovela na liniju komunista. Mada do dana ulaska u brigadu bataljon "Mio Radakovi" nije postojao ni puna tri mjeseca, jer je formiran 1. juna 1942. godine, to ne znai da su u njemu bili neiskusni borci. Naprotiv. Jer kad je formiran u nj je ulo najvie boraca iz bataljona "Ognjen Prica", a ostatak iz bataljona "Krbava", koji su dotad vodili mnogo borbi. Zahvaljujui tome, i "Radakovi" je ve od prvog dana svog postojanja bio sposoban da se uspjeno uhvati u kotac s neprijateljem. Komandant bataljona je bio Dragan Raki, drvosjea i sezonski radnik iz iroke Kule, rodnog mjesta Marka Orekovia. U dane pred ustanak odmah je stao uz Marka. Jednostavnim rijeima tumaio je ljudima liniju Partije, prikupljao oruje, vjeto okupljao suseljane, zbog ega ga oni ubrzo biraju za svog komandira, a komunisti ga neposredno pred poetak ustanka ulanjuju u Partiju. Prvi ustaniki metak na ustae u irokoj Kuli ispaljen je iz Draganove puke ... Komesar bataljona bio je Ante Kronja, jedan od Hrvata Dalmatinaca to su se krajem 1941. probili u Liku i prikljuili njenim ustanicima. Oko imena bataljona nije se mnogo premiljalo. Poto je u bataljonu bilo najvie boraca iz udbinskog kotara, odlueno je da mu se da ime Mie Radakovia (narodnog heroja), radnika iz sela Joana nedaleko od Udbine, komuniste, i panskog borca, ovjeka koji je spadao meu najistaknutije ustanike u ovome kraju, ali koga su etnici ubili 10. augusta 1941. Posljednje rijei poznatog borca su bile: "Drugovi, ne dajte da banda radi zlo ... ivjela Komunistika partija!" Gotovo odmah poto je formiran bataljon "Mio Radakovi" je, sa jo dva bataljona, uestvovao u prvom napadu na ustaki garnizon u Udbini. Poslije trodnevnih borbi (od 3. do 6. juna) partizanski napad na to neprijateljevo uporite je prekinut zbog poetka ustakoitalijanske ofenzive na sektoru Prijeboj Plitvice. U sastavu Drugog likog partizanskog odreda, bataljon je 21. juna napadao na iroku Kulu, a od 3. do 5. jula, sa jo tri bataljona, ustaku posadu u Podlapcu. Trodnevni pritisak partizanskih bataljona branioci Podlapca nisu mogli izdrati. Oni koji su pre-ivjeli morali su se spasavati bijegom, ostavljajui iza sebe ratni materijal, izmeu ostalog i 150 puaka. Dok nisu formirane Prva i Druga brigada svi su liki bataljoni pripadali jednom od triju odreda. Izuzetak je bio samo Udarni bataljon, koji je formiran poetkom maja 1942. kao zasebna pokretna i udarna jedinica taba Grupe likih partizanskih odreda. Bataljon je obrazovan od dotadanje Prve i Druge ete bataljona "Ognjen Prica" (koji je tada imao vie eta, pa je dvije mogao odvojiti i za ovaj novi bataljon) i Omladinske ete, sastavljene iskljuivo od mladia ispod 20 godina. Ti mladi borci su neko vrijeme bez oruja bili na vojnoj obuci u selu Debelom Brdu. Potom su se naoruali orujem zaplijenjenim u Donjem Lapcu i odmah se ukljuili u blokadu Korenice. Bili su to izabrani borci, momci spremni da se bore ondje gdje je bilo najpotrebnije. Tek to je formiran Udarni je bataljon u sastavu kombiniranog odreda otiao u sjevernu Dalmaciju, da porui vijadukt Bender.

Iscrpen napornim borbama, marevima i glau, bataljon se krajem maja (kad je rasformiran taj privremeni odred) vratio u Liku. Za vrijeme odmora i oporavka popunjen je novim borcima, a ponajvie starjeinama iz drugih likih jedinica. Komandu nad bataljonom preuzeo je Milan ijan (danas general-major u penziji, narodni heroj). Reorganiziran i odmoren, i Udarni je uestvovao u spomenutim borbama protiv neprijatelja u rejonu Plitvice Prijeboj. Juli i gotovo cio august bataljon je proveo u otoakom kotaru. Tu je postigao vie zapaenih uspjeha, posebno u razbijanju etnika i njihova utjecaja. Tako je 2. jula na putu Senj Otoac iz zasjede napao jednu italijansko-etniku kolonu i nanio joj vee gubitke. Samo etiri dana kasnije, 6. jula, opet je napao jednu italijansku motoriziranu jedinicu na cesti izmeu Vrhovina i Otoca. Sredinom jula su bataljoni "Boidar Adija", "Krbava" i Udarni rastjerali etnike najprije u Doljanima, a zatim u Podumu. Preivjeli i nezarobljeni etnici iz oba ta naselja potraili su spas kod Italijana u Otocu. Iz toga dvomjesenog pohoda Udarnog bataljona u Gacku dolinu posebno se izdvaja njegov upad u no izmeu 31. jula i 1. augusta u Spilnik, logorite otoakog garnizona. Mada su bili ograeni bodljivakom icom, iznenadeni uvari pilnika nisu gotovo ni pru-ili otpor: pobjegli su u Otoac, a Udarni je zapalio sve barake i ostale zgrade. Italijanima u Otocu kao da nije bilo ostalo nita drugo nego da do svanua Spilnik zasipaju artiljerijskim granatama. Ali borci Udarnog su ve bili izvan domaaja granata. 31

POLOJ I TUILOVl
Kordunaski susreti "Drava" Jugana Petriia Ustaka bjeanija Prva borba veliki neuspjeh Italijani su iznenaeni Odluka kundacima i noevima Skokom na tenkove I djevojke skau na tenkove Leka se domogao topova peharov ljem Lov po drveu Pohvala Glavnog staba Hrvatske Zapalila se Opaia glavica Trei juri na Golovo brdo Bomba vraena ustai Pojavila se bijela zastava Domobranov dugi injel Brigada se bila razmjestila u spaljenom Veljunu, selu tridesetak kilometara junije od Karlovca, na cesti Karlovac Plitvika jezera i zaseocima oko njega, na desnoj obali Korane. esnaesti oktobar 1942. Sunce se ogleda u brzacima zelenkastoplave Korane. Kamenje se ugrijalo. Pripeklo kao da je august. Borci po vonjacima iste i podmazuju oruje. Kuvari bezbrino drijemaju: za hranu se brinu seoski odbornici, a donose je omladinke. Kordun je doekao borce isto onako srdano kao to ih je dva-tri ranija dana Lika ispratila. Sve je ovdje isto kao i u Lici. Sela kroz koja su proli uglavnom su spaljena. Svuda stre gole zidine. Zene su zavijene u crno. S razlogom se ovdje pjeva tuna pjesma: "Na Kordunu grob do groba, trai majka sina svoga... " 32

Spomenik palim borcima na mjestu formiranja Druge licke proleterske brigade u Laudonovom gaju na Krbavskom polju

Milan aki Miun, prvi koPetar Babi Pepa, prvi politi-

Stanko Opsenica Stanisa, prvi narodni heroj Druge licke proleterske brigade

Mlai su mukarci u partizanima, svrstani u bataljone, odrede i brigade. Omladinke se takmie u pruanju pomoi borcima. Pioniri zagledaju oruje i moljakaju za komadi olovke ... Tko zna po koji put, komesari objanjavaju znaaj dolaska brigade u ovaj kraj. Treba se pokazati kao u Lici. Jo i bolje. Naroito u ophoenju prema narodu. I neprijatelja treba tui kao kod "svoje kue". To mora stalno imati na umu svaki borac. Jer, brigada se prvi put odvojila od Like. Dola je na Kordun da pomogne da se ustanika borba jo vie razgori i da udrueni partizani iz dva susjedna kraja zajedniki zadaju neprijatelju jo jae udarce. Odravaju se i skojevski sastanci. Na njima je, kao i obino, ucno: kako se koji skojevac drao u putu, kako je utjecao na neorganizirane borce, ima li boraca koje bi trebalo primiti u organizaciju. Sastanci partijskih elija po etama odrani su ranije, jer oni obino prethode skojevskim dogovorima i etnim konferencijama, kojima prisustvuju svi borci i starjeine. Sve to ulazi u moralnopolitiku pripremu cjelokupnog sastava brigade za to uspjenije izvravanje borbenih i drugih zadataka. Pri tome je posebno vano da se shvati nunost odvajanja brigade od kraja u kom je ponikla od Like. Javi se, svejedno, sjeta za Likom. Poe neijom priom o ispraaju brigade iz korenikog kraja. Iz Ponora, Seganovca,

Jasikovca, Oravca i drugih sela oko Korenice izvijale su se bataljonske kolone i sjeverno od Korenice, kod rudanovakog mosta, slijevale u dugu brigadnu kolonu. na putu prema Prijeboju i Plitvikim jezerima. Medu borcima se uz put nagaa o tome kud se ide, gdje e se napasti neprijatelj. Na elu je "Pricin" bataljon s razvijenom zastavom. Iz kolone odzvanjaju borbene pjesme. Pored puteva se okupili starci, ene, djeca. Neja je u narujima majki. Sve izilo da isprati i pozdravi svoje najmilije branioce. Otela se i suza pokoja. Da li radosnica ili ona koja kane zbog tuge za izgubljenim sinom, bratom? Kod rudanovakog mosta meu djevojke i pionire se umijeao stari Jugan Petrii. Doao, kae, da isprati sina i da mu "prikrii" da ga ne obruka u borbi. Ufitiljio duge brke i nadvikuje mlae: Ko bi to rek'o lani, ljudi moji! Smislio Paveli da nas pobije. 'Oe, vraga. Vidi koliku vojsku imamo! Ka prava drava. Pa i jesmo drava, djede! javi se omladinka. A to ja drugo velim, erce, a? Drava, dabome. Vraga nam vie iko ita more kod ovak'e nase sile... U razgovorima borci se prisjeaju i onih nekoliko ugodnih dana odniora u selima oko Korenice, po povratku brigade iz zapadne Like do pokreta na Kordun. Samo da Skoj nije zabranio prela! javi se neko bilo bi bogme jo i ljepe! Zakljuak seoskih skojevskih organizacija u se-lima oko Korenice da se meusobno takmie koja e bolje ugostiti borce, bolje njegovati ranjene, bolesne i iznemogle, svakom je bio razumljiv i prirodan, ali borci nikako nisu mogli razumjeti zato Skoj zabra-njuje prela, te poznate veernje kune zabave u Lici (u obrazloenju je reeno da su "nemoralna"). Kulturno-umjetnike priredbe, kolo i ples poslije njih to da, ali prelo ne. Ta se odluka objanjavala i na sastancima skojevskih aktiva i na etnim konferenci-jama. 1 svi je potuju dok ne padne vee, a tada se na nju zaboravi. 1 borci skojevci i djevojke skojevke iz seoskih aktiva prelaze preko nje. Zato se priaju razne dogodovtine. Tako Pepi Glumcu (poginuo u napadu na Graac januara 1943. godine), komandiru voda u Udarnom bataljonu dola iz Vrela u Jasikovac (dva sela blizu Korenice) u posjetu djevojka. To je bila stara, predratna ljubav. Mislilo se i na brak. Palo vee. Pepa je htio da je s djevojkom malo i nasamo, ali se bojao. Nezgodno mu bilo da kri odluku Skoja. Ali smijehom i alom ga je hrabrio njegov borac Petar Prica: Nita se ti nas ne boj, Pepa. Opasno je samo ako je ta tvoja djevojka skojevka, moe te prijaviti. Toga se ti priuvaj. Govori se i o selima izmeu Vrepca i Korenice, ije je stanovnitvo bilo, bez iijeg traenja, prikupilo sva zaprena kola i konje i gotovo cijelu brigadu po povratku iz zapadne Like prevezlo onih pedesetak kilometara koliko ima od Vrepca do Korenikog polja. Sela su se smjenjivala u takmienju koje e na "svom dijelu puta" to udobnije smjestiti i strmom i neravnom cestom prevesti preko 1000 boraca brigade. Uz put su ih doekivale omladinke sa sirom, kruhom, voem... Bez tih se doeka i ugoavanja svakako moglo, ali za pjeaenje borci nisu bili tako orni. Mnogi su bili posustali gonei ustae po golim ukama i vrtaama oko sela u zapadnoj Lici.

Tamo su od 21. septembra do 5. oktobra 1942. u borbama uestvovale Prva i Druga brigada i "Gupev" bataljon. Nisu to bile male snage, ali veliko prostranstvo i ispresijecano zemljite s obiljem otrih uka kao da ih je neko zasijao, suvie su ih cijepali. Gotovo svaki taj goli kameniti vis bili su zaposjeli ustae i domobrani. Budui da su imali dovoljno vremena za utvrivanje, teko je bilo pokrenuti ih. Puana i mitraljeska zrna su tu vie "zasljepljivala" neprijatelja, kako bi se bombai lake pribliili i potom bombama zasuli branioce. Meu "matievcima" su u tome prednjaila petorica Raeta (Jovo, Sako, Petar, Nikola i Rade). Za njima nisu zaostajali ni Milan Krneta, Duan Divjak, Rade Bala, Savo Opai, Stevo uni, Rade Stani ... I minobacalije su se iskazale. Samo su, na alost, imale malo mina, pa su ih tedjele kao posljednja zrnca soli. Morali su se zadovoljiti "slanjem" tek poneke mine. Zato je ispadalo kao da time samo ele zavarati i neprijatelja i svoje borce. Prvi neka bar vidi da i bacae imamo, a drugi da budu kuraniji u napadu ili da im mina bude moda i znak za juri. U Udarnom bataljonu zabiljeeno je ak 25 boraca i starjeina koji su se "posebno istakli", prvenstveno kao bombai i mitraljesci. To su Momilo Luki, Stevo ui, Geco Konar, Petar Borjan, Milan Zigi, Mio Boani, Jela Uzelac, Branko Ognjenovi, Vuja Rapaji, Nikola teti, Branko Baji, Mao Vukmirovi i Mile Panjkovi (obojica poginula u tim borbama), zatim Nikola Skokni, Rade Dozet, Stevan Koruga, Petar Drai, Duka Sladi, Marko Sijan, Vlajko Funduk, Mio Hini, Nikola Svilar, Nikola Popovi, Vlado Brali i Duan Batinica. Bez Kosinja, samo u dvodnevnim borbama po visovima oko Pazarikog Klanca, Kaluerevca i Podstrane zarobljena su 62, ubijena 33 i ranjeno vie neprijateljevih vojnika, a zaplijenjeno je 100 puaka i 8 mitraljeza i pukomitraljeza, te vie municije. to se od tih oko 500 ustaa veina spasila povlaenjem u Gospi mogu zahvaliti tome to partizani nisu imali jo koji bataljon. Tada "rupe" za bijeg i spas ne bi sigurno nali ni oni, a ni njihovi komandanti Pivac i Tatek, koji su izvrili mnogo zloina nad srpskim stanovnitvom Like. A i ovako je bilo dobro. Jer tko bi, nekako u isto vrijeme godinu dana ranije, kad se ono tek dizao ustanak, mogao sigurno rei da e tako brzo doi dani kad se pred naletom partizana ustae nee osjeati sigurnima ak ni u Gospiu. Pohod partizana u hrvatska sela u zapadnoj Lici suvie je kratko trajao. Kroz ta se naselja prosto proletjelo. Nije se svuda stiglo ni okupiti narod i objasniti mu ciljeve narodnooslobodilake borbe. Vidjelo se da veina naroda mrzi ustae, ali da se jo koleba u konanom masovnijem opredjeljenju za oruanu borbu protiv okupatora i Pavelieve vojske. Tek osloboeno stanovnitvo taman je malo ivnulo, a opet se "uvuklo u sebe", jer je vidjelo da se partizani brzo povlae pred premonim italijanskim snagama, za kojima se ponovo iz gospike ice razmiljee ustae. Meu borcima u Veljunu nairoko se prialo i o dvodnevnim napadima (14. i 15. septembra) brigade, zajedno sa dva bataljona iz Prve brigade i bataljonom "Krbava" na italijansko-domobranske posade koje su obezbjeivale eljezniku prugu izmeu Vrhovina i Feruia. Pri tome je Drugoj brigadi bio "pripao" dio pruge sa stanicama Likim Leem i Janjem. Razrueno je 7 kilometara pruge,

zapaljeno nekoliko straara, pokidane su telefonske linije i na vie mjesta razruena cesta Otoac Perui. Oko te ceste, tanije reeno oko jedne zasjede na njoj koja je bila izmeu sela Likog Lea i istoimene eljeznike stanice, najvie se prialo u Prvoj i Drugoj eti Udarnog bataljona, jer su one, vjeto rasporeene i dobro maskirane, neprimijeene od neprijatelja, opstale tik uz tu cestu od praskozorja do predveerja. Italijanska motorizirana kolona sa dva oklopna automobila na elu, hitajui iz Otoca u pomo svojoj posadi u utvreno] eljeznikoj stanici, cijelom je svojom duinom bila upala u borbeni raspored tih dviju eta i zaas rasprena: ubijeno je 40 italijanskih vojnika, a uniteno, odnosno zapaljeno 8 kamiona i 1 oklopni automobil. Jo se uo poneki pucanj. Plamen je tek bio poeo gutati zapaljena neprijateljeva vozila, a odozdo, iz hrvatskog sela Likog Lea, ve je, predvoeno jednim starcom, agorei i pjevajui, pristizalo dvadesetak omladinki s korpama punim jabuka i druge hrane i posudama s vodom. Dole djevojke da ugoste pobjednike i da zajedno s njima proslave tu pobjedu nad okupatorovim vojnicima. Izgleda da je ba ta posjeta bila toliko obradovala borce tih dviju eta Udarnog bataljona (komandira uke Sladia i Vuje Rapajia) da su oni nju primili kao najvee priznanje za svoj uspjeh. Zato su, valjda, vie i priali o tim djevojkama nego o samoj zasjedi. Neko je od "matievaca" htjeo povesti razgovor i o napadu na Udbinu, prvu borbu brigade, ali nije naao sugovornike. Tragovi toga poraza (jednog od najveih neuspjeha likih partizana u ratu uope), bili su jo isuvie svjei, tako da bar borci nisu eljeli da o njemu govore. Udbina je bila neprijateljev otoi na ogromnoj partizanskoj slobodnoj teritoriji. Smjetena na golom brijegu koji znatno nadviava okolinu, ona je i bez naroitog utvrivanja pogodna za odbranu. Ipak, bila je opasana i rovovima i bunkerima" ispred kojih je bila bodljikava ica, a pozadi utvrene kue. Posadu je inilo 500 600 ustaa, andara i domobrana sakupljenih sa raznih strana i dobro naoruanih, meu ko-jima je bilo i vie najokorjelijih razbojnika. U zapo-vijesti za napad govorilo se, meutim, o svega 390 neprijateljevih vojnika, uglavnom domobrana, civila i neto andara slabog borbenog morala, koji ak "simpatiu liniju nae borbe ... i prema tome nee davati jak otpor". Protivnik se potcjenjivao mada tome nije bilo mjesta ni opravdanja. lanovima taba brigade, i ne samo njima (jer su uz tab pred napad i u toku napada bili i komandant i zamjenik komandanta Prve operativne zone Hrvatske i tab Grupe NOPO Like) kao da se inilo da e se time samo pojaati smjelost partizana. Uostalom, napadat e tri bataljona Druge brigade ("Stojan Mati", "Ognjen Prica" i "Mio Radakovi"), bataljon "Bio Kesi" iz Treeg i Drugi bataljon Prvog LPO, zatim baterija topova (3 brdska topa i 1 haubica) i vod tenkova (dva tenka). Oevidno je bilo da su napadake snage i brojano i naoruanjem znatno jae od branioevih koje, uz to, niotkud nisu mogle oekivati da im brzo stigne pomo. I zbog toga se smatralo da i najborbeniji neprijatelj ne bi mogao dugo izdrati. U napadu izvedenom nou izmeu 21. i 22. augusta uestvovala su 4 bataljona, a bataljon Prvog odreda je ostao u rezervi. Juri partizanskih bataljona bio je u poetku dosta uspjean, jer su oni brzo uspjeli da na vie mjesta naprave otvore u ici, upadnu u

rovove i savladaju neprijatelja. Najprodorniji bili su "matievci". Oni su uspjeli da poslije rovova, nastavljajui juri, zauzmu i jednu od najvanijih taaka otpora neprijatelja Gradinu, zatim crkvu i popov stan. Gubitak tih objekata je komandant udbinskog garnizona shvatio kao skori neminovan kraj cijele obrane. On ga nije elio doekati iv, pa se sam ubio. Zakljuak toga ustae bio je ispravan. Da su "matievci" produili da napadaju sa istom upornou, ili, bolje reeno, da je na taj pravac bio ubaen svje bataljon iz rezerve i da je uope bilo vie povezanosti meu partizanskim jedinicama, ne bi se desilo da se gotovo osiguran uspjeh napadaa uskoro pretvori u njegov poraz. Neprijatelj je, naime, iskoristivi dvadesetminutno nepotrebno zadravanje "matievaca", koji su pjesmom slavili pobjedu, izveo protunapad i uspio da ih izbaci iz Gradine, to je podiglo moral branilaca i na ostalim pravcima, pa su i oni prelazili u protunapade. I kad ve nisu uspjele, umjesto da se pod zatitom mraka na vrijeme povuku na poloaje na kojima ne bi bile izloene ubitanoj dnevnoj vatri neprijatelja i njegove avijacije, neke su napadake jedinice dan doekale na najnepovoljnijim poloajima, gdje su pretrpjele vee gubitke nego u nonom napadu. Borci su bili najmanje krivi za ovaj poraz, jer su se mnogi od njih dobrovoljno javljali u bombaka i jurina odjeljenja, koja su, prema zapovijesti za napad, bila formirana u gotovo svim etama. Veina tih odjeljenja je svoj zadatak uspjeno izvrila. Desetar Branko Gulan je priao: "Petnaest boraca javlja se dobrovoljno za bombae, da kida guste redove bodljikave ice i baca bombe u rovove... Neprijatelj otvara paklenu vatru, a petnaest omladinaca kida bodlje. Zatim zapratae nae bombe i razlee se jauk u ustakim rovovima. Zadatak je izvren, ali je na ici ostalo nekoliko omladinaca... Dan je zatekao ostale ispred neprijateljevih rovova. Sakrili su se to su bolje mogli od neprijateljevih aviona, ali ih je odatle digao juri ustaa, jer nisu imali dovoljno municije da se odupru... Za vrijeme novog napada aviona ustae su prele u nov napad ... Opet odstupanje. Zatim nai juriaju. U sastav svoje ete vraaju se samo trojica bombaa. Ostalih 12 je ostalo na ici ispred i oko rovova ... " Veina tih odjeljenja bila je suvie isturena ispred svojih eta, koje zbog toga nisu mogle proiriti njihove poetne uspjehe, niti ih efikasnije zatititi od bliske vatre iz neprijateljskih rovova. Zakazala su, zatim, i ona dva tenka koja su po planu trebala ii ispred jedinica kojima su bili pridati i nainiti prolaze kroz ianu ogradu. Artiljerija je neprecizno gaala, pa ni od nje nije bilo velike koristi. Unato neuspjehu i velikim gubicima u prvom napadu, naroito u toku dana, napad je ponovljen i idue noi. On je donio nove, ovaj put zbilja nepotrebne rtve. Ukupni gubici brigade bili su zaista veliki: 94 mrtva i 161 ranjen borac i starjeina. Deset ranjenih je naknadno umrlo. Oekivalo bi se da se brigada nakon takvog poraza nee brzo oporaviti i biti sposobna za znaajnije borbe. Meutim, ve nepunih 20 dana kasnije, 9. septembra, ona je, popunjena, oporavljena i sada prvi put kompletirana (jer je stigao i njen etvrti bataljon), krenula prema eljeznikoj pruzi snih i vie ranjenih), a od njenih boraca samo dva su ranjena.

Sutradan, 17. oktobra 1942, neke jedinice brigade nisu imale dovoljno vremena ni da ruaju: nareenje o hitnom pokretu kao da je iznenadilo mnoge borce. Prekinuta su prepriavanja dogodovtina iz Like. Ve prema zadacima, bataljoni su se prebacivali na lijevu obalu Korane. To prelaenje rijeke na nekim je pravcima ilo dosta sporo, naroito tamo gdje se skela morala upotrijebiti, a vremena nije bilo mnogo, jer je trebalo to prije sprijeiti nadiranje jakih italijanskih snaga koje su, preavi kod Generalskog Stola Mrenicu, ile na jug i palile i pljakale sela na osloboenoj teritoriji izmeu rijeka Korane i Mrenice. U pohodu prema jugu ta je kolona ve ostavljala iza sebe dim i plamene jezike od zapaljenih kua u Perjasici i urila se cestom ka Poloju, vjerovatno u namjeri da jo za dana stigne u Primilje. Budui da italijanske jedinice nisu naile ni na kakav otpor do Perjasice, izgleda da su njihove starjeine vjerovale da ga ni dalje nee biti. Zato su smatrale da je dovoljno to su naprijed tenkovi, a iza njih konjica, pa bonim obezbjeenjima nisu pridavali vanost. To kretanje Italijana pomalo je liilo na obian mar, a uzgred, da im bude zabavnije, palili su naselja kroz koja su prolazili (stanovnitvo je na vrijeme pobjeglo), kupili ivinu, odvodili stoku i hranom punili svoje velike rance. Prilika da se promijeni jednolina ishrana. Zamalo pa pravi izlet iz dosade kasarnske. Da ih nije guila praina, bilo bi im sasvim lijepo! Moglo je biti etiri sata popodne. Sunce se ve bilo sasvim priklonilo zapadu. elo italijanske kolone primaklo se raskrsnici u Donjem Poloju, odakle se jedan put odvaja na istok, prema Veljunu, a drugi na jug, ka Primilju. Tada su prvi plotuni iz "Radakovieva" bataljona zapljusnuli elo kolone i unijeli prvu zabunu meu Italijane. Ali oni su se brzo sredili. Konjanici su zaas postali pjeaci. Topovi i mitraljezi iz tenkova pokuavali su pronai ciljeve, unititi ih i omoguiti jedinicama da se dalje kreu. Oglasila se i baterija poljskih topova. Kako su u napad postepeno ulazili i ostali bataljoni brigade, tako se i borba razgarala du ceste i zahvatila italijansku kolonu cijelom duinom razvuenog Poloja i dalje na sjever, gotovo do Perjasice. U duge rafale italijanskih mitraljeza utkivali su se kratki rafali i puani plotuni partizanski. Granate su pravile vrtae i prerivale blaga uzvienja s rijetkim hrastovim i grabovim umaricama oko sjevernih prilaza puta. Tenkovi su manevrirali cestom i oko nje, a iz kupola je skoro nasumce pljutao mitraljeski i topovski elik. Borci Druge brigade su ve dobro znali jedno: ako se Italijanima dozvoli da se srede, bez veih rtava ih je teko pokrenuti. Zato je sve osvojila jedna misao: eli li se uspjeti, treba to prije jurnuti, ispresijecati kolonu, pa bombama, kundakom i noem to bre iznuditi rjeenje okraja. Da, samo kad ne bi bilo tenkova! to se moe runom bombom i pukom protiv tenkovskog oklopa! Tenk pregazi, sasijee mitraljezom. Da je bar koja boca sa benzinom, iako je to prilino slabo protutenkovsko sredstvo, jer tenku treba prii na nekoliko metara, ibicom pripaliti fitilj i bocu baciti na oklop. Ako se dobro pogodi, pa se razliveni benzin upali, moe da plane i motor. Ali, eto, nema ni tih boca.

ta da se radi? Juri, ipak. Jedino to. Unato tenkovima i protiv njih. Pukom i runom bombom i na njih. Ili bar bliskom vatrom zaslijepiti vozae i niandije, gaanjem u otvore za osmatranje. Natjerati tenkovske posade da se pozabave same sobom, a s pjeadijom e onda ve nekako ii. Kad se "Radakoviev" bataljon ve tukao s elom neprijateljeve kolone, neke su druge jedinice brigade, prema ranije odreenim pravcima nastupanja, jo bile u pokretu, podalje od ceste i italijanskih vojnika na njoj. Zato ni juri cijele brigade nije mogao poeti u isto vrijeme. Da se ekalo da svi bataljoni na svojim pravcima stignu na jurino odstojanje pa da onda na jedinstvenu komandu juriaju, izgubilo bi se mnogo vremena i time bi se Italijanima omoguilo da se bolje srede. Ovako je odluka o trenutku poetka juria ponegdje bila preputena komandantima bataljona, pa i komandirima eta i njihovoj ocjeni. Bitno je bilo to se nigdje nije odugovlailo i dangubilo. ak su i manje grupe partizana uspjeno presijecale neprijateljevu kolonu i unitavale je po djelovima. Veina tih naleta boraca Druge brigade pretvarala se u pravu borbu "prsa u prsa", u kojoj italijanski vojnici obino nisu uspijevali due izdrati, pa su se spasavali bijegom natrag, koristei konje i sumrak, koji je sve vie osvajao poprite borbe. Sputanje noi na nepoznatom zemljitu moralo je dovoditi do umanjivanja borbenog raspoloenja meu neprijateljevim vojnicima i starjeinama. Osim toga, i tenkovi, koji su bili na elu, i u koje su italijanski pjeaci i konjanici polagali mnogo nade, kao da su bili iznevjerili. Tenkovi koje su "radakovievci" neposredno nakon izvrenja juria odvojili od pjeadije bili su zauzeti sami sobom. Njihove su posade prvenstveno nastojale da meusobnim vatrenim ispomaganjem odole nasrtaju bombaa i pukomitraljezaca i da svoje maine to prije vrate natrag. Dvadesetak "Radakovievih" bombaa i pukomitraljezaca prednjailo je meu ostalim borcima. Najuporniji su bili Bude Karan, Nikola Bjelobaba, oko Kosanovi, Stevo Dozet, Stojan Eror, Milan Jari, Duan Basta, Mile Prica, Milan Majstorovi, Duan Duki, Bude Kneevi, Dmitar Opai i Ilija Cvijanovi. Ni "matievci" Dane Tima, Milo Mra, Jandre Ajdukovi, Iso Duki ... nisu zaostajali za svojim drugovima iz "Radakovieva" bataljona. Svi su oni bacali pod tenkovske gusjenice rune bombe ili su skakali na tenkove, pa puzili oklopom, nastojei se domoi prednje strane, gdje su otvori za osmatranje i gdje je moda moguno otvoriti poklopac kupole. Neki pukomitraljesci su gaali u otvore za osmatranje i sasvim su zaslijepili posade. Jedan se tenk vrtio ukrug jer mu je sveanj bombi zbacio jednu gusjenicu. Nikola Bjelobaba skoi na njega i natjera posadu da otvori kupolu i preda se. "Ura, tenk je na". Bjelobaba pada: pogodio ga je mitraljez iz drugog tenka. Smrtno je pogoen i Bude Karan. Bombai oteuju jo dva tenka. Neija bomba pada u kamion s municijom. Eksplozija...

Milica Bjelobaba vidi da joj na tenku pogibe jedini brat Nikola. Umjesto da ga oplakuje, ustremi se na tenk. Uz put jednim metkom obori s konja italijanskog oficira. Saja i Mika Sai ne ele da zaostanu za iskusnim ratnicima. I one bacaju bombe na tenkove. Stare borce zadivljuju, zatim, Desa Stoji, Draga Ninkovi, Danica Miri, Sava Miljanovi, Jovanka Grbi... Te krhke djevojke s runim bombama juriaju na tenkove, rvu se s italijanskim vojnicima, otimaju im puke! A veini tih djevojaka to je bila prva borba vatreno krtenje, jer su pripadnice njihove Prve like enske partizanske ete bile rasporeene po bataljonima Druge brigade tek po dolasku na Kordun. Sve nisu dobile ni puke, jer ih nije bilo dovoljno, pa su se mnoge naoruale u tim juriima na Italijane. U likim je jedinicama i ranije bilo povie djevojaka. Gotovo su se sve one iskazale kao dobri borci ili bolniarke. Za ostale omladinke, koje su obavljale razne druge za vojsku potrebne i korisne poslove, te su partizanke bile nedostian uzor. Zbog toga i one, posebno u prvoj polovini 1942. godine, sve vie trae da budu primljene u partizane. Da bi bar donekle udovoljio njihovim neprekidnim zahtjevima, Okruni komitet Skoja za Liku (u suglasnosti s OK KPH i tabom Grupe NOPO Like) donosi odluku o osnivanju Prve like enske partizanske ete. Odlukom je bilo predvieno da tu jedinicu sainjava najvie 100 omladinki. O tome su obavijetena nia skojevska rukovodstva, ali umjesto 100 javilo se preko 700 djevojaka! "Jo mi je", pria Naranda Konar-Rodi, komesar te ete, "u ivom sjeanju kad su sa raznih strana puteljcima i stazama poele stizati u malo ustaniko selo Trnavac grupe omladinki u pratnji ostale omladine. Pjevale su borbene pjesme ... Rukovodstvo ete je primilo 125 omladinki, jer se mnoge naprosto nisu htjele vratiti svojim kuama, plakale su i molile da ih primimo ... Omladinke su bile u veini polupismene i stidljive seljanke (bilo je samo pet-est uenica)... Ceta je bila organizirana na vojnikom principu, tj. po desetinama i vodovima. Omladinke su same vrile dunosti desetara, vodnika i politikih delegata, a nastavnik na kursu bio je uro Radovanac. Iako smo se morale esto skrivati po okolnim ljivicima i umarcima od neprijateljevih aviona, kurs je vrlo dobro funkcionirao. Radilo se po itav dan; odravana je vojnika i politika nastava, analfabetski teaj... razvijao se kulturno-prosvjetni rad, tumaena je linija narodnooslobodilake borbe, a iznad svega se njegovalo drugarstvo..." Ta je eta formirana 25. augusta. Njene su pripadnice ve mjesec i po dana kasnije vodile prvu borbu, u kojoj su pokazale da omladinkama nije mjesto samo ondje gdje se sakuplja hrana, krpa odjea, pere rublje borcima, njeguju ranjeni i iznemogli... Te poslove mogu da obavljaju i starije ene, starci, a neke i pioniri. Kasnije e u Lici biti formirane jo dvije sline ete, a u estoj proleterskoj diviziji borit e se preko 600 ena, od kojih se oko 200 nikad nee vratiti svojoj kui... Borba se, kako to kau Liani, sve vie pretvarala u krkljanac, u kom je mnogo toga bilo preputeno inicijativi svakog pojedinog borca, njegovoj snalaljivosti. Organiziranog otpora italijanskih vojnika bilo je sve manje. Pritisnute sa sjevera, neke njihove grupe su bjeale juno od ceste.

Tamo su ih doekivali borci Prvog bataljona etvrte kordunake brigade. Italijanski artiljerci, koji su u poetku sa dva topa brzom paljbom gaali poloaje partizana, upregli su konje da vuku topove, i, koristei se sve guim sumrakom, opom jurnjavom i njitanjem razbjealih konja iz svoje konjice, pokuavali su da s topovima pobjegnu ka Perjasici. U tome nisu uspjeli, jer su na vrijeme primijeeni i zaustavljeni gaanjem prednjih konja. Onda je netko viknuo: Zovi Vaju Leku. Evo mu artiljerije. Tako se Vajo opet domogao topova, jer je onu bateriju otetu na Ljubovu ostavio u Lici, a s brigadom doao ovamo, vodei samo konje. Valjda se raunalo da e se u nekoj borbi zarobiti koji top, a oni u Lici ve su bili ostali sa sasvim malim brojem granata, pa se nije isplatilo vui orua na Kordun. Pedesetak metara dalje odjednom se zaulo vie glasova: Gaajte, drugovi, onoga kokoara na konju! Potom vie uestalih pojedinanih pucnjeva, pa se javi neki aljivdija: E, toga ne spasie ni dupla krila! Taj je italijanski vojnik bio privezao za opasa nekoliko ivih kokoi, zajaio konja, polegao po njemu i pokuavao u galopu pobjei prema Perjasici. Kokoi su krijetale i mlatarale krilima. Da se konjanik nije bio zakitio takvim trofejima, moda bi izmakao kao i mnogi drugi, jer ne bi na sebe bio svratio toliku pozornost. Ovako, izgleda da su mu ba kokoi dole glave. Sumrak se zgunjavao i prelazio u no, a borba nije prestajala. Sporazumijevanje glasovima. Kloparanje izama. Dozivanje. Poneka komanda. I upozorenje: "Drugovi, pazite na svoje". Da Italijani nisu imali ljemove ili eire, bilo bi vie zabuna. Pomislivi da je Lazo Radakovi, zamjenik komandanta brigade, neki italijanski oficir, jer je Lazo imao na sebi dugi kini ogrta nainjen od atorskog krila, jedan se partizan bio okomio, s noem na puci, i na njega. Da Lazo nije odskoio malo unazad i da se nije javio, s njim bi bilo gotovo, a ovako se sve svrilo na tome to je dobio ubod meu rebra. Sreom, nije mu povrijeen nijedan vitalni organ. Borac Stipe pehar bio je stavio na glavu italijanski ljem, pa se obratio svome desetaru Dmitru Miriu: Dmitre, kako mi stoji, a? Baci odmah to s glave. Pomislit e neko od naih da si Italijan, pa e stradati. Uto se ispred njih, kao da su iz zemlje iznikli, u punom trku pojavilo desetak konjanika Italijana. Isukali sablje pa kre sebi put. Partizani poskakae u stranu da ih ne bi konji izgazili i sablje isjekle. Dok su se oni snali konjanici su izmakli. Pojedinanim pucnjima niko nije oboren. Neto kasnije uo se opet pehar. Drao je ljem u ruci i govorio: Pogledaj, Dmitre, kako ga jedan konjanik zasijee sabljom. Da nisam imao na glavi ovaj kotli, raskoli mi glavu ka' tikvu. Ovako me samo udarac malo oamutio. A ti, Dmitre, kae: "Bacaj to, Stipe, s glave ..." Pusti ti mene. Zna Stipe to radi... No je uveliko bila osvojila. Nebo puno zvijezda, pa nije suvie mrano. Borba je sasvim jenjala. No, brze noge, vrtae i umarci

spasili su mnoge italijanske vojnike. Raspreni u manje grupice i pojedinano, oni su se probijali ka Perjasici. Neki nisu uspjeli pobjei, a nisu se ni predavali. Popeli su se ak i na drvee i tu se pritajili. Partizani su ih pozivali da siu. Pojedincima se nikako nije silazilo, a bili su naoruani. Zato se jo uo poneki pucanj. Tenkovi se vie nisu uli. I oni su poodavno bili u Perjasici. Spasena su dva oteena tenka. Jedan je ipak ostao. Ispravan. Trebalo mu je samo namjestiti gusjenicu, koju su mu bombe bile zbacile. Veina boraca brigade bila je zauzeta hvatanjem uplaenih konja, prikupljanjem trofeja razbacanih po prostranom popritu borbe oko Poloja. To nije bio lak posao, jer je plijen bio obilan: jedan ispravan tenk, 2 topa od 75 mm sa 110 granata, 122 puke, 3 teka mitraljeza i 6 pukomitraljeza, 300.000 metaka, 1500 runih bombi, 7 kamiona, 1 putniki automobil, 7 motocikla, 24 konja (70 konja ubijeno), 1 poljska radio-stanica, 9 brdskih kuhinja, pukovska zastava, pukovska kancelarija i vie raznog drugog naoruanja, vojne opreme i hrane. Sve je to trebalo prije zore prikupiti i otpremiti na sigurnije mjesto. Gubici Italijana u ljudstvu iznosili su 159 mrtvih, ranjenih i zarobljenih vojnika i starjeina, a gubici Druge brigade: 4 mrtva i 14 ranjenih boraca. Vijest o ovoj prvoj borbi i velikoj pobjedi Druge like udame brigade na Kordunu brzo se pronijela selima Korduna. I Lika je za nju uskoro saznala. "Naa Druga na Perjasici smlatila puk italijanske konjice, zarobila tenk, topove .. ." Sutradan, dok se brigada opet odmarala kod Veljuna, iz sela udaljenih i po desetak kilometara stizao je narod s darovima i estitkama. Neki ljudi su doli samo da vide plijen. Kasnije su se uli komentari: "Ne vidi se ovo svaki dan. Alal' vam vjera, Liani.. ." Italijanski izvjetaj od 18. X 1942. godine bio je kratak: "Jue popodne, dok je puk "Alesandrija" prodirao na Primilje, otro su ga napale nadmone ustanike snage, i on se pod pritiskom neprijatelja povukao na Perjasicu. Gubici se provjeravaju.. ." Tako Italijani. Brane se nadmonou partizanskom. A taj je njihov puk imao etiri eskadrona konjice, mitraljeski eskadron, 2 eskadrona lakih tenkova, bateriju topova i bataljon crnih koulja. Ukupno 1840 vojnika, podoficira i oficira. Partizanske snage: 1248 boraca i starjeina Druge brigade i oko 200 boraca Prvog bataljona etvrte brigade. Svega, dakle, oko 1450 boraca. I to s lakim pjeadijskim orujem iskljuivo puke, pukomitraljezi i neto tekih mitraljeza. Glavni tab Hrvatske u izvjetaju Vrhovnom tabu o toj borbi pisao je izmeu ostalog: "Borba je bila neobino estoka, tako da je u vie navrata dolazilo do borbe noevima, a i do rvanja, jer se u brzini nisu mogli upotrijebiti noevi. U borbi je dolo do neobinih primjera junatva i portvovnosti partizana i partizanki, koje su prvi put, u sastavu Druge udarne brigade, uestvovale u borbi. Partizani su skakali na tenkove u namjeri da ih onesposobe... Ova akcija moe se smatrati kao najuspjelija akcija dosad u Hrvatskoj s obzirom na kvalitet zaplijenjenog oruja i koliinu municije ..." Uskoro je stigla i naredba Glavnog taba Hrvatske o pohvali brigade za uspjeh na Poloju. Borci su bili radosni zbog toga priznanja, ali moda jo vie zato to su tu pobjedu izvojevali van Like, dalje od

svojih kua. A to u ono vrijeme nije bilo beznaajno. Osim toga, draga im je bUa ta pobjeda i zbog toga to se po njoj njihova brigada, koja je formirana pred dva mjeseca, prvi put proula. Na red je doao Tuilovi, vee selo rasuto po zaseocima i razvueno oko ceste Karlovac Plitvika jezera, na nekih 12 kilometara juno od Karlovca. Tu se smjestilo preko 400 domobrana, andara i ustaa. Oko sebe naikali bunkere, ogradili se bodljikavom icom, naoruali sa dva topa, mnogo mitraljeza i pukomitraljeza. Bili su prilino sigumi u vrstinu svoga uporita, koje je u isto vrijeme bilo i jedan od najznaajnijih vorova u vanjskoj obrani Karlovca, jer je uporite bilo istureno prema partizanskom Kordunu. Odatle je, osim toga, bilo zgodno upadati na osloboenu teritoriju. Posada Tuilovia je bila tim vie samopouzdana to se dotad ve uspjeno othrvala napadima manjih kordunakih partizanskih jedinica. Sada su, meutim, oko toga neprijateljeva uporita bile dvije brigade: Druga lika i etvrta kordunaka. Liani e napadati na Tuilovi, a Kordunai su se obavezali da e ih obezbjedivati od protivnika sa sjeverne strane, od Karlovca. Pripreme za napad bile su veoma briljivo sprovedene. U izvidanju su uestvovale sve starjeine. Svaki desetar je znao pravac udara i zadatka svoje desetine, svaka grupa bombaa je imala "svoj" poetni bunker. Nita se, bar za prvi nalet, nije preputalo sluaju. To je bilo i normalno, jer se raspolagalo tanim podacima o protivnikovu rasporedu. Svima je jasno da e najtee biti s Brezovom glavom, dugom golom kosom (sa tri izdvojena uzvienja) koja se prua pravcem istokzapad i s juga zatvara Tuilovi sve do saobraajnice Plitvika jezera Karlovac. Na toj je kosi bilo izgraeno vie bunkera, ograenih icom i povezanih saobraajnicama, kojima se moglo stii do krajnjeg zapadnog bunkera uza samu cestu. Posebno se isticao jedan bunker na kat, u kom su bila dva mitraljeza i posada od tridesetak vojnika. Osvoji li se taj bunker, sa drugima e biti lake, jer su se sputali prema naselju i moglo ih se ruiti kretanjem saobraajnicama. Brezovu glavu je bio dobio Dotliev Udarni bataljon. "Matievci" Tomice Popovia napae na bunkere u sjevernom dijelu sela, oko crkve. Bataljoni "O. Prica" iji je komandant Stania Opsenica i "M. Radakovi", kojim je komandovao Dragan Raki, napadat e zapadno od ceste, s lijeve strane Radonje i Korane. Njima e najvie posla zadati Galovo brdo, golo uzvienje koje je od Brezove glave odvojeno samo uskom blagom dolinom kroz koju prema Korani vijuga bistra rjeica Radonja, jer je utvreno bunkerima i titi prilaz Tuiloviu s jugozapadne strane. Blii se pono. Vedro je. Mjeseina. Prvi se oglasie "Radakovievi" bombai na Galovom brdu. Gotovo u isto vrijeme napadoe i "matievci" na bunkere oko crkve. Osvojie ih u prvom naletu. Ali crkva se ne da. Jedna su njena vrata zazidana, a druga su eljezna. Iz tornja kosi mitraljez. Ustae nee da se predaju. Snana vatra i sjevernije od naselja. To Kordunai nasru na Macetovo brdo.

Poletjee i prve granate iz ustakih topova u centru Tuilovia. Ti artiljerci pucaju nasumce: granate eksplodiraju ak 2 3 kilometra iza partizanskih jedinica. S juga sve snanije dopire buka motora. To u na-pad kree i tenk to je otet od Italijana prije nekoliko dana na Poloju. Jedino kao da jo uti Brezova glava. I s nje, dodue, dopiru krai mitraljeski rafali i pojedinani pucnji, ali to jo nije napad, jer se ne uju bombe. To valjda neprijatelj iz bunkera puca samo iz straha, ali neizvjesnost ne potraja dugo. Vladimir Dedijer, koji je s osmatranice taba Druge brigade pratio napad na Tuilovi, ovako je u "Dnevniku" (II izdanje, str. 234) opisao juri Udarnog bataljona na Opaia glavicu, najutvreniji poloaj na Brezovoj glavi: "Odjednom Opaia glavica se sva zapali: baca udario posred bunkera i obasjao itavo brdo. uje se: 'Ura'! Vatra od eksplozije bombi pomrauje plamenove iz puanih cevi. To malo brdo se pretvorilo u krater vulkana. Svi smo na nogama. Na Opaiu kljua... Zapaljen je jedan mali bunker. Borba se utia neto. Bengalska vatra sinu 12 minuta po poetku napada na ovaj bunker. Zauzet je najvaniji poloaj. "Udarni bataljon je sjajno izveo napad. Stie kurir i izvetava o pobedi. Borci su se dovukli do samih ica. uli su jednog podoficira kako je rekao: Pazi, na Galovoj glavi napadaju, to li nee da udare na nas. Ala bi se proveli! U tom trenutku baca je od prvog metka pogodio pravo u bunker, probio tavanicu i jednom oficiru slomio ruku i nogu. Posle je nastala guva. Domobrani su se razbeali. Ispaljeno je svega pet mina iz bacaa. Nai su imali dva ranjena ... " Time Brezova glava jo nije sva osvojena. Likvidirani su samo glavni bunkeri na njoj. Odatle ka cesti, padinom prema selu su rasporeeni drugi bunkeri. Borci Udarnog kreu saobraajnicama i postepeno osvajaju i te bunkere, iz kojih se neprijatelj estoko brani, pa Udarni trpi i gubitke. Svejedno, njegovi bombai i mitraljesci ne posustaju. Prosto kao da se natjeu tko e prije izii na kraj s pojedinom takom otpora. Meu njima je najistureniji desetar Petar Borjan (poginuo januara 1943. na Graacu), voa bombaa u eti; partizanka pukomitraljezac Jela Konar ne zaostaje za bombaima Milanom igiem i Miom Boaniem (poginuo 1945. godine na Sremskom frontu), pukomitraljescem Stipom peharom (poginuo januara 1943. na Graacu), Ilijom Klanjom (poginuo 1942. godine), Miom Keom (poginuo 1942. godine u napadu na Slunj), Brankom Ognjenoviem, Duanom Dozetom, Stevom Korugom (poginuo 1943. godine u borbama oko Gospia), Nikolom Stetiem, Nikolom Vlaisavljeviem, Milanom i Radom Dozetom, Milanom Momiloviem, Bogdanom uiem, Stevanom Marinkoviem, Danom Vojvodiem, Dacinom Majstoroviem, Momilom Lukiem (poginuo 1943. godine u borbama oko Gospia), Pejom Vojvodiem, Vajom Dmitrainoviem, Petrom Erorom, Stevom Lekom ... Meu spomenutim bombaima iz Prve ete bilo je i boraca kojima je to bilo bombako krtenje. Naime, navee, pred polazak na Brezovu glavu, komandir ete Vuja Rapai prekinuo je jedan obiaj: da bombako odjeljenje ine uvijek isti borci. Kad se za bombae, kao

i obino, javila gotovo cijela eta, on je odabrao najvie onih boraca koji dotad jo nisu bili bombai. Evo ti bombaa tada se Vuja obratio njihovom komandiru Petru Borjanu. S kim ti to mene, komandire, alje na bunker da poginem?! prasnuo je uvrijeeni Borjan, pa dodao: Ja u izabrati meu oprobanima. E, nee, Petre. Ovoga puta biram ja, a ne ti. I da zna: sve su ovo dobri i hrabri momci. Treba da se oprobaju i kao bombai. Vidjet e da nee iznevjeriti. Novi bombai su, uz manji broj "starih", estoko napadali i likvidirali bunkere, ime su opovrgli Borjanovu sumnju. U njihovo junatvo se, meutim, nije odmah uvjerio i komandir Vuja, jer je bio ranjen neposredno pred juri. Ali ispriat e mu komesar ete Dane ui, koji ga privremeno zamjenjuje ... Primie se i dan, a "Radakovi" nikako da izie nakraj s bunkerima na Galovu brdu. Bombai su ve dva puta nalijetali do ice ispred bunkera, ali su ih gusta vatra i bombe vraali. Evo i novog, valjda ve treeg juria. Bombae predvodi Mio Bjelobaba (poginuo 1943. kod Travnika kao komandir ete). Snano, isprekidano partizansko "ura!" ponavlja se. Sve to ne traje dugo: koju minutu, zatim sve rjei pucnji, a onda plamen, znak da je kraj otporu i na ovom voru. Tko tu, u ta tri naleta nije bio bomba? Borci: Milica Bjelobaba, Duan Basta, Duan uki, Duan Mastelica, Ilija Cvijanovi, Dane Tepavac, Duan eri, Duan Stojanovi, Ilija Radakovi. Pa komandiri i komesari eta i vodnici: Ilija uput, Ilija Tepavac, Milan Hrnjak, Tanasija Smiljani, Mile Prica, Bude Divjak, Josip Turkalj, Jovo Bosni... I oni su bili bombai, jer kad je naroito kritino nije dovoljno samo voditi jedinicu, ve i s bombom treba jurnuti. Ni na "Pricinu" pravcu, preko Korane, nije bilo lako. 1 tamo je bilo bunkera i posla za bombae, i tamo su se i starjeine prihvatile bombi. Vodnik Duan Kentri je upaljenu bombu koja je do njega doletjela iz neprijateljeva bunkera uspio da zgrabi i baci natrag u bunker. Branko Sudukovi (poginuo 1944. godine kao operativni oficir bataljona "O. Prica"), politiki delegat voda iznio je pod jakom vatrom ranjenog mitraljesca, a onda se brzo vratio do mitraljeza i iz njega osuo po neprijatelju. Kao bombai su se istakli i Stojan Serdar, Vajo Zaklan, Dmitar Rapai, Mio Lovri i Peko Rapai. Svanulo je. Svi vanjski neprijateljevi poloaji su zauzeti. Ustae i domobrani su uglavnom satjerani u centar naselja. Okupljaju se oko jedne velike zidane kue da odatle prue otpor. Lijepo se vide. Tu su i topovi, iz kojih se jo puca bez cilja. Neki borac iz Udarnog dok niani iz puke prema ukopanim artiljercima dovikuje drugu do sebe: I sad kako da se ne ljuti na njih. Vidi kako nemilice uzalud troe granate. Kao da ne znaju da e Vaji Leki biti krivo kad mu uz topove predamo malo municije. Ali dokai ti to ustakim zvekanima! "Matievci" nikako da svladaju otpor iz crkve. Pozivaju ustae i domobrane u tornju da se predaju. Zabadava. Oni odozgo tuku iz mitraljeza, bacaju bombe. Partizani u prizemlju crkve, neprijatelj u zvoniku. Skoro e i devet sati. Nestrpljenje i nervoza meu napadaima. Kombinira se kako da se doskoi ustaama u zvoniku.

Problem rijei minobacaka mina. Udari u krov i crkva se zapali. Dim i plamen brzo zahvatie uporne branioce u zvoniku. Vie im nema spasa. Neki se izvlae preko krova, drugi i ne pokuavaju da se spasu. Radije se preputaju plamenu. Jedan pokuava da se spusti niz gromobran. Pada. Polomio je noge ... Kordunai nikako da savladaju otpor u bunkerima na Macetovu brdu. Izgleda da se tamo ustae i domobrani jo upornije brane, jer oekuju pomo i spas iz Karlovca. Valjda se pomoi nadaju i ustae i domobrani u Tuiloviu jer se ne mogu pouzdati ni u ona dva-tri bunkera preostala u samom selu na koja Udarni i ne napada, jer nema potrebe da zbog toga danju ginu borci. Samo da Kordunai izdre prema Karlovcu, a demoralizirane posade Tuilovia ve e se natjerati na predaju. Kordunai su, dodue, izdrali jedan napad ustake intervencije, ali hoe li izdrati druge, moda jo jae? Hoe sigurno, jer im je Druga brigada obeala da e Tuilovi pasti samo ako oni uspiju da se othrvu intervencijama od Karlovca. Dugo se eka na partizansku haubicu. Sporo se kree i premjeta. A nema ni nianskih sprava. Nije ba lako iz nje neposredno pogoditi cilj. Kad haubica stie i pripremi se za gaanje, konstatira se da je predaleko. Premjetanje na novi, blii poloaj. Vrijeme leti. Tuilovi uti. Reklo bi se: primirje. Partizani ne juriaju i ne pucaju. ekaju da vide hoe li haubica natjerati neprijatelja da se preda. Ako protivnik ni tada ne poloi oruje, saekat e se suton, pa onda u napad. Konano, moda koju minutu prije etiri po podne, oglasi se haubica. Prvi hitac prebaci cilj gotovo za 500 metara. Zastoj radi korekture. Slijedeih nekoliko granata ve pada sasvim blizu bunkera i visoke zidane kue u koju se neprijatelj sabio. ini se da je tek esta granata ona "prava", jer udari po sredini kue, zatim grmnu i podie oblak dima. Za njom poletjee jo dvije granate, a potom se pojavi bijela zastava. Predaju se u se odjednom vie glasova. I vrijeme im je da se predaju. Dosta su se i odupirali. Gotovo svu no i vazdan. Kapitulirali su tek kad su uvidjeli da nema nita od oekivane pomoi iz Karlovca, jer je etvrta kordunaka brigada krajnjim naporom uspjela da izdri nekoliko puta ponovljene napade jakih ustakih snaga od Karlovca. Neprijatelj nije mogao izdrati ni na Macetovu brdu. Doivljen prizor kapitulacije neprijatelja u Tuiloviu Dedijer je ovako zabiljeio u "Dnevniku" (II izdanje, str. 236): "Iz bunkera su ve izlazile prilike s uzdignutim rukama. Pojahasmo konje i sjurismo se dole. Idemo pored reke, i moramo da preskaemo preko dva reda ica. Po polju lee ustaki lemovi s grbom NDH. Pre-ko nekog ubreta ulazimo u dvorite Blaevia kue, uporita koje se poslednje predalo. Jedan beo konj le-i ubijen. Dvojica ustaa sede na stepenicama, krv im curi iz ruku. Usred dvorita stoji 350 domobrana i andarma i jedno 60 ustaa. Ispred njih u gomili: puke, bombe, opasaci. Na tenk se ponosno eta. Ustae, sve gologlavi mladii, poskidali znak U ... Uskoro naioe i dva ustaka brdska topa "koda" od 75 mm ... Druga brigada pokazuje uzoran red. Za nepuno pola sata sve je gotovo. Zarobljenici su krenuli u koloni po etiri, oruje natovareno u kola. Goreli su bunkeri na Macetovom brdu. Posada je pokuala da po-

begne kad je videla da se Brezova glava predala. Ce-tvrta brigada pohvatala je dvadesetak domobrana. Po mraku smo se vraali u tab. Akcija je odlino izvedena. Dobili smo preko 400 puaka, dva topa, 4 mitraljeza, 13 pukomitraljeza, 30.000 metaka, ali smo i rtava imali: 16 mrtvih i 45 ranjenih, veinom lake.. ." (Podaci se slau sa zvaninim dokumentima, samo se ne vidi koliko od tih gubitaka otpada na Drugu, a koliko na etvrtu brigadu. Sigurno je da su gubici Druge brigade bili vei. Neprijatelj je, osim spomenutog broja zarobljenih, imao i 55 mrtvih i vei broj ranjenih.) Pavelievo se Ministarstvo domobranstva u istom obavjetenju vrlo opirno raspisalo o italijanskom porazu od 17. X 1942. godine. kod Poloja, a vlastiti poraz na Tuiloviu, koji se zbio samo sedam dana kasnije, 23. i 24. oktobra 1942. godine, i koji je po gubicima i ljudstvu znatno nadmaio onaj italijanski, prikazalo je u svega nekoliko redaka ovako: "24. o. mj. u 04.00 sati uslijedio je napadaj na Brezovu glavu i Macetovo brdo. Jake partizanske snage napale su utvrene poloaje iz topova ispalivi 14 hitaca. Pri napadu uestvovao je jedan tenk. Poloaji na Brezovoj glavi i Macetovom brdu su zauzeti. 30 orunika i domobrana uspjelo se je probiti u Karlovac. Partizani su zarobili dva topa brdske ustake bitnice. Napad na Brezovu glavu vrile su dvije partizanske like brigade. Tako partizani koji operiraju na tom podruuju imaju sada 6 topova i navodno oko 160 topovskih metaka". Nakon pada Tuilovia, u stroju je bilo vie od 400 zarobljenih neprijateljevih vojnika. Od svih njih borcu Druge brigade Prici zapeo je za oko jedan nizak domobran sa injelom gotovo do zemlje. Prie mu i upita ga: Nisi li ti mogao dobiti krai injel? Mogao sam, ali nisam smio odvrati domobran. Ne egai se. Valjda si svoj injel negdje izgubio pa uzeo tui? Ni govora nasmijao se domobran i objasnio: Kad su me partizani proli put zarobili, imao sam kratak injel, pa se na me jako naljutio jedan partizan dugajlija: 'Ako te drugi put zarobimo s tako kratkim injelom, nee se dobro provesti...' rekao je on meni. Zato sam ovaj put uzeo ovako dug injel. Nisam, valjda, lud da stradam zbog jednog injela... 58

S KRAJINICIMA NA BIHAU
Petnaestog dana pala je Zorka Gaji teta, Ti i njihov "tovar" "Sastala se Krajina sa Likom.. ." Na Krnjakovu vrhu i Celokopu Dva napada na Slunj U estoj likoj diviziji Dva aka korenike gimnazije Povratak u Liku Tri dana poslije pobjede u Tuiloviu brigada se nala desetak kilometara sjeverno od Plitvikih jezera. Unato polojskom uspjehu nad Musolinijevim i tuilovikom nad Pavelievim vojnicima, zbog njih moda naroito, borci su se posebno radovali to su se primakli Lici i to e ve (vjerovali su) koliko sutradan biti oko Korenice.

Planovi viih komandi, za koje borci nisu znali, vodili su brigadu, ne na jug, prema Lici, nego na jugoistok, radi uea u bihakoj operaciji. Brigada je bez temeljnijih priprema, onako uzgred (kao da je to nekakva priprema za njeno sudjelovanje u borbama za Biha), u no izmeu 29. i 30. oktobra napala ustake posade u Rakovici, Jelovu Klancu, atrnji i Poljanku. Dobro utvrenom neprijatelju, kog napad nije iznenadio, brzo je stigla pomo, pa brigada, koja je ve bila razvuena na velikom prostranstvu (znatna meusobna udaljenost istovremeno napadnutih naselja), nije uspjela. Da u atrnji nije ugaen ivot partizanke Zorke Gaji i da tu nije bilo nekih dogodovtina karakteristinih za tetu i Tia, taj napad ne bi ni zavrijedio da se o njemu govori, jer nije imao utjecaja na izvrenje zadataka brigade u bihakoj operaciji. Zorka Gaji je bila jedna od djevojaka iz Prve like enske partizanske ete, borac Druge brigade taman petnaest dana. Za to je vrijeme uestvovala u obje velike borbe i pobjede svoje jedinice (Poloj i Tuilovi) i tu se pokazala kao hrabar borac. Za vrijeme napada na atrnju rafal iz neprijateljeveva mitraljeza povrijedio joj je obadvije noge. Najblii borci su ekali pogodan trenutak da je spasu, ali nikako nisu mogli prii, jer je protivnikova vatra bila toliko gusta, a prostor do ranjene partizanke tako "brisan" da bi svaki korak naprijed znaio sigurnu smrt. Znala je to i Zorka, ali njome nije ovladalo maloduje. Rijetki meci iz njene puke, praeni povicima, bili su precizni. Njeni su drugovi vidjeli da je oborila tri najnasrtljivija protivnika, koji su eljeli da je se domognu ive. "Neete, krvnici, partizan se ne predaje!" uzviknula je Zorka i posljednjim metkom sama sebi dokrajila ivot... Nikola teti teta, partizan iz Svrakova Sela, kojih 3 4 kilometra jugoistono od prijevoja i naselja Ljubova, bio je dobro poznat ne samo u svome Udarnom bataljonu, ve i u cijeloj brigadi, jer gotovo nije bilo borbenog izvjetaja bataljona i brigade u kojima su nabrajani borci i starjeine koji su se "posebno istakli" a da u njemu nije bilo i ime tog pukomitraljesca i bombaa. Na smeoj razbaruenoj kosi toga srednje visine, ali zbijenog i jakog mladia kapa nikad nije imala mira, nikad nije stajala normalno, ve je petokraka zvijezda na njoj uvijek "gledala" nekud u stranu. tetin opasa, naikan bombama, "etao" se kukovima kao da e svakog asa spasti, pukomitraljez se, kao da je od drveta, poigravao na njegovu ramenu, a i jezik mu se rijetko odmarao. Na duim marevima, kad nije prijetila opasnost od neposrednog susreta s neprijateljem, teta je u oima drugih pukomitraljezaca bio pravi "gospodin". Tada on nije nosio ni pukomitraljez, ni bombe, ni torbu, pa ni kaput ako je bilo suvie toplo, jer su svi ti "rekviziti" bili na samaru na magarcu, koga je ispred "gazde" tetia vodio njegov pomonik, stariji dobroudan ovjek, koji je imao neku jezinu manu, pa je zamuckivao tako da se, naroito kad je uzbuen, nije uvijek moglo razumjeti to eli rei. Mnogi borci nisu mu znali ni imena ni prezimena. Svi su ga zvali jednostavno i kratko Ti. A Ti je bio predratni lovac, pa je i ovdje, u partizanima, bio odlian strijelac, samo to je strijeljao drugaiju "divlja". Magarca je teta doveo iz sjeverne Dalmacije kad je u maju Udarni u sastavu kombiniranog odreda iao ruiti vijadukt Bender.

Tako je Ti kao pomonik pukomitraljesca tete imao "na glavi" brigu o municiji, punjenju okvira za pukomitraljez i o magarcu. A magarcu s Tiom nije bilo loe, jer se on uvijek pobrinuo da ta ivotinja bude nahranjena i dobro smjetena. Pred borbu je Ti magarca ostavljao u kakvu zaklonu ili ga predavao na uvanje nekom od konjovodaca. Ni u borbi Tiu nije bilo ba najlake uz tetu, jer je osim toga to je punio i dodavao okvire, esto sluio i kao "postolje" za pukomitraljez. Tako je bilo i za vrijeme napada na Rakovicu. Ti je legao potrbuke, a teta iza njega, a nogare pukomitraljeza je stavio na njegova lea i "puta" kratke rafale. Ne radim ja to uvijek pravdao se teta pred komesarom Nikolom Vukobratoviom nego samo kad u blizini nemam pogodna naslona. Ti sam osjeti kad je to potrebno, pa podmetne lea. U jednom trenutku s breuljka iznad Rakovice u ijem se podnoju zatekao i Steta iz sve snage je zvao neki ustaa: Oj, Jovane-e-e! ta ti fali, Ale? javio se teta. Fali mi, bolan, ti da te pridavim. Hoe li me, reci iskreno, priekati dok se popnem gore, da se ne pentram zabadava opet e teta. Budi siguran, samo pouri... Onda je teta uzeo dvije-tri bombe i stao da puzi prema vrhu breuljka. Dotle je "razgovor" s ustaama, da bi ih zavarao, nastavio jedan drugi "grlati" partizan. Nije potrajalo dugo, planue tetine bombe. Ustae se vie nisu javljale. Iste je noi Udarni bataljon u razvuenoj koloni prolazio kroz selo Jelovi Klanac. Kad se desetak boraca, meu kojima su bili Steta i Vukobratovi, nalo u blizini jedne kue, teta je odjednom viknuo: "Lezi!". Na taj su uzvik najblii borci, kao oprugom baeni, zalegli, a oko njih je grunulo nekoliko bombi baenih iz kue. Da nisu polijegali bilo bi tu svega i svaega. Ovako, nitko nije ni ogreban. Tek to su neprijateljeve bombe eksplodirale, meci iz tetina pukomitraljeza su zasuli prozore kue iz koje su doletjele bombe. Na tetinu komandu dvije-tri bombe su ubaene u kuu. Potom je zavladao mir. Partizani pourie dalje. Vukobratovi se obrati teti: Kako si osjetio da e na nas baciti bombe? Zar ti nisi uo kad su kvrcnuli upaljae i kad su bombe zaitale? Nisam. Nae li se vie puta u ovakvim prilikama, ili e ti se izotriti sluh ili e poginuti zavrio je smijui se teta. Meni ree Vukobratovi nije tada bilo do smijeha. Vukobratovi se vie ne sjea kad, kako i gdje se teta rastao sa svojim "tovarom", ali zna da je kasnije, sve do Beograda, viao da pukomitraljez nosi sam. Iz rata je Nikola Steti iziao sa 17 to teih to lakih rana. Kad se u bataljonu mislilo da se poslije neke tee rane vie nee vratiti ako i ostane iv, teta se svaki put vraao, i to bre nego to je bilo tko oekivao. Prosto kao da nije mogao bez svog pukumitraljeza i bombi... Na prelazu sa strme Pljeevice u Bihako polje, kao gotovo neprekidan niz, razvukla se, u duini od petnaestak kilometara, idui

od sjevera prema jugu, naselja Reetar, Liko Petrovo Selo, eljava i Baljevac. U njima i na visovima oko njih bila se utvrdila jedna ustaka bojna. Naroito je dobro bilo branjeno Liko Petrovo Selo, sa ije su se sjeverne strane nadnijela dva visa: Krnjakov vrh i elopek. Ustae su smatrale da ih odatle nitko ne moe pokrenuti. U bihakoj operaciji (u kojoj uestvuje 5 krajikih i 3 brigade iz Hrvatske) Druga lika brigada je dobila zadatak da napadne i uniti ba tu bojnu. Najtee e biti s Likim Petrovim Selom, bolje reeno s Krnjakovim vrhom i elopekom, jer ako oni padnu ustae nlee moi dugo opstati ni u naselju. Na Krnjakov vrh juriat e "Prica", a na elopek "Radakovi". Gore su bunkeri. Trebat e opet bombai. Dobrovoljaca, kao obino, ima vie nego to treba. Komandiri se odluuju za one koji su najoprezniji u prikradanju. Postigne li se iznenaenje, meu ustaama bi morala brzo nastati panika, jer prema planu, neprijatelj e jednovremeno, 2. novembra u 21.30, biti napadnut u svim uporitima vanjske obrane Bihaa i u samom gradu. "Ognjenovci" su se bili domogli platoa Krnjakova vrha gotovo neopaeni. Doekali su ih samo rijetki pucnji straara. Prekasno, jer su borci Tree ete zaas bili kod onih nekoliko bunkera na drugoj strani vrha. Tu neke ustae nisu jo stigle ni da se poteno razbude. Trebalo je samo baciti bombe, pa se one ne bi uspjele ni prihvatiti oruja. Ali komesar ete upurdija elio je da ih pohvata ive. Zato je bio protiv bombi. No tek to je viknuo "Ruke uvis! Predaj se!", pao je. Pogodio ga je ustaki natporunik. Taj natporunikov hitac umjesto da je ohrabrio ustae, kao da je bio znak za bijeg niza strmu kosu prema naselju. Malo ih je uspjelo umai, jer su ih mitraljeski rafali i bombe brzo pokosili. Ni "Radakovievu" juriu na elopek ustae nisu mogle dugo odoljeti. Preostali neprijatelj bio se zbio u tri zidane kue u Likom Petrovu Selu. Komandant Drugog bataljona Stania Opsenica pozvao ih je da se predaju. "ivi se ne predajemo. Doi e nai iz Bihaa u pomo", odgovarale su ustae. Topovske su granate poele da provaljuju zidove zgrade u kojoj se bilo okupilo najvie ustaa. Oni se svejedno nisu predavali. Radije su pokuavali da se spasu bjeanjem prema elopeku, gdje su ih doekivali rafali i bombe boraca Drugog i Treeg bataljona. Ostali bataljoni brigade znatno su lake izili na kraj s neprijateljem na svojim pravcima napada, jer pred njima otpor nije bio tako snaan, ali to ne znai da je "matievcima" bilo lako kod Izaia ili Udarnom kod Vaganca. Udarni je, osim toga, imao dosta posla i s ustaama koje su bjeale iz Likog Petrova Sela i nalijetale ba na njega, odnosno upadale u njegovu klopku. O estini borbe u cjelini najbolje govori injenica da je 120 neprijateljevih vojnika poginulo, a samo 56 ih se predalo. Plijen: 1 protutenkovski top od 37 mm, 2 teka mitraljeza, 4 pukomitraljeza, 70 puaka itd. Gubici brigade: 4 mrtva i 28 ranjenih boraca i starjeina. Pripadnici brigade bili su zadovoljni, jer su najtei dio svog zadatka u bihakoj operaciji relativno brzo i uspjeno obavili. Treeg novembra su, uzbueni, pratili borbu partizanskih jedinica na ostalim

pravcima i bili spremni da odbiju neprijatelja ako bude intervenirao od Slunja i Plitvica. Pratei tok borbi, zakljuivali su da e otpor protivnika biti slomljen i da e se u partizanskim rukama nai dotad najvei grad, ime e se jo vre povezati slobodne teritorije u Bosni i zapadnoj Hrvatskoj. To e biti i najtei vojno-politiki udarac Pavelievoj takozvanoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Osloboenje Bihaa jo e vie ubrzati opredjeljenje hrvatskog i muslimanskog stanovnitva za narodnooslobodilaku borbu. Sutradan, 4. novembra po podne, slomljen je otpor i posljednjih neprijateljevih grupa u Bihau. Brigada je 5. novembra krenula na sjever, prema Slunju (pravcem kojim je ve bila otila Prva briga-da). Iz bataljonskih kolona ponajvie se ula pjesma: "Sastala se Krajina sa Likom pa se ne da pokoriti nikom". Desno, pravcem Cazin Velika Kladua, urile su etvrta i Osma hrvatska brigada, a pravcem Bosanska Krupa Otoka Bosanski Novi etiri krajike brigade. Nastavljala se ofenziva partizanskih jedinica na sjever. U no izmeu 6. i 7. novembra Prva i Druga lika brigada napale su Slunj, malo mjesto na cesti Karlovac Plitvika jezera. No, u njemu je bilo oko 1500 ustaa, domobrana i andara. Ranijoj posadi Slunja pridruili su se mnogi vojnici pripadnici bivih posada Vaganca, Rakovice, Drenik-Grada i jo nekih nase-lja koji su se ovamo bili sklonili pred naletom Prve brigade. Bilo je tu i bjegunaca iz razbijenih jedinica iz Bihaa i Likog Petrova Sela. Protivnik je bio bro-jan, ali mu je moral bio nizak. Sa tim se i raunalo kad su brigade napale na Slunj elei da godinjicu oktobarske revolucije obiljee jo jednom pobjedom. Druga brigada je ueem u bihakoj operaciji ve sudjelovala u izvojevanju jedne pobjede u ast Velikog Oktobra i zajedno sa svim brigadama koje su se borile za osloboenje Bihaa takoer dobila pohvalu i priznanje u ovim rijeima vrhovnog komandanta druga Tita: "U ime Vrhovnog taba NOV i POJ izraavam priznanje i pohvalu za vae junako dranje pri oslobaanju grada Bihaa i okolnih sela. Vi ste u tim bojevima dokazali da ste zaista dostojni potomci vaih slavnih predaka, da visoko nosite zastavu narod-nog osloboenja, da ste poli putem herojske Crvene armije i sovjetskih partizana u borbu protiv okupatora i njegovih slugu. Vi ste asno izvrili zapovijest Vrhovnog taba da u ast 25. godinjice oktobarske socijalistike revolucije osvojite od neprijatelja grad Biha i osvetite nebrojene rtve koje su pale u tom gradu i okolini od krvnike ruke ustakih razbojnika .. ." Druga pobjeda, predviena da se na sam dan oktobarske revolucije izvojuje napadom na Slunj, izostala je. Ne toliko zbog snage i upornosti neprijateljeve obrane koliko zbog nedovoljne pripremljenosti jedinica za napad, slabe veze meu bataljonima, zakanjavanja nekih jedinica, zamorenosti boraca... To, ipak, ne znai da borba nije bila estoka i da su se Prva i Druga brigada olako povukle. Na to ih je prisilio neprijatelj, koji je, osjetivi da pritisak napadaa nije svuda dovoljno jak i jednovremen, poeo i sam da izvodi protunapade na jedinice koje su se bile najdublje uklinile u njegovu obranu. Poto je bio primoran da odstupa pred protunapadom mnogo nadmonijeg neprijatelja, Udarni bataljon bi

pretrpio vee gubitke da njegovi pukomitraljesci Dmitar Miri, Stevo Rapaji, Stevo ui i Mia Vlaisavljevi nisu ostali na svojim mjestima sve dok se cio bataljon nije povukao. Rafalima iz svojih pukomitraljeza primoravali su neprijatelja da se zaustavi. Kad je juri ustaa bio najei, zamjenik komandira Prve ete Milanko Mihovilovi izvukao je s poprita jednog svog poginulog borca kojeg su njegovi najblii drugovi bili ostavili. Filip Prica se rvao s jednim ustaom sve dok mu nije oteo puku i savladao ga. U protunapadu, nastojei da bude prvi, poginuo je Marko Krtica. Pukomitraljezac Druge ete Nikola teti teta, iako bez svog pomonika Tia, nosio je na leima pun ranac municije i pukomitraljez. U jednom trenutku je zalegao na pogodno mjesto i sam odbijao neprijatelja sve dok se njegova eta nije povukla. Tek e ponovljeni napad na Slunj, koji je izveden sedam dana kasnije, 14. novembra, s tim to je ovoga puta bio bolje pripremljen i to su u njemu uestvovale jae snage, jer se tada uz dvije like borila i Osma banijska brigada, donijeti potpun uspjeh: ve nakon dva i po sata borbe Slunj je bio osloboen, a razbijeni neprijateljevi vojnici nisu se zaustavili do Karlovca. U kratkom predahu poslije osloboenja Slunja i u toku priprema za napad na neprijateljevo uporite Dvor na Uni stigla je naredba od Vrhovnog taba NOV i POJ napisana 22. novembra 1942. godine o formiranju este divizije, koju "... sainjavaju: Prva, Druga, i Deveta narodnooslobodilaka udarna brigada". (Deveta brigada, kasnije nazvana Treom likom brigadom, je formirana sredinom septembra 1942. godine od etiri lika bataljona. Do ulaska u diviziju takoer je bila postigla vie zapaenih uspjeha u Lici i izvan nje, posebno u borbama protiv etnika.) Istom naredbom u Hrvatskoj su formirane jo dvije divizi-je: Sedma i Osma. Sve tri ove divizije ule su u sastav Prvog hrvatskog korpusa.* * Objanjavajui ovu novu kvalitetu u razvitku nae vojske, drug Tito kae: "Stvaranje divizija i korpusa, stvaranje nae narone vojske dolo je ba u vrijeme kad su za to sazreli svi 67
Naredba o formiranju divizije zatekla je sve tri brigade izvan Llke: Prvu i Drugu u Baniji, a Devetu u Bosni (kod Bosanskog Grahova). To znai da su se one bile odvojile od kraja u kom su nastale. Dvije su ve5 bile udarne, a sve tri stalno u pokretu, u borbi ondje gdje ih je neprijatelj manje oekivao, pa je bio i manje brojan. Sve tri brigade su do ulaska u divi-ziju vee uspjehe postigle izvan Like i upravo se po tim pobjedama proule, to znai da je bio prevladan problem odvajanja likih partizana od kraja u kome su se rodili i problem branjenja "samo vlastitog og-njita i porodice od nasrtaja neprijatelja". Taj su za-datak u Lici obavljali bataljoni novoformiranih likih partizanskih odreda. Prva borba Druge brigade u sastavu divizije napad na Dvor na Uni nije bila uspjena. Nepri-jatelj je u tom utvrenu naselju uspio da odoli pri-tisku este (bez Devete brigade) i Sedme divizije. Spa-sile su ga u stvari njegove jake snage koje su intervenirale od Kostajnice. Zbog toga se i odustalo od da-ljeg napada. U toj su borbi, uz vie boraca Druge brigade, po-ginuli i Milan Vukadinovi i Branko Stijelja, koman-dant i komesar Treeg bataljona, te Pejica Hini, za-mjenik politikog komesara Drugog bataljona. Cudna je ponekad ljudska sudbina. Milan i Bran-ko su bili daci korenike gimnazije. Ili su u isti ra-

uvjeti, kad se za to pokazala neophodna potreba. kad su ve bile stvorene mnogobrojne brigade i bataljoni, kad su te brigade i bataljoni bili naoruani gotovo svim vrstama oruja (osim avijacijom), kad je postalo nemogue ruko-voditi na dosadanji

nain svim brigadama, bataljonima i odredima i, konano, kad je osloboen veliki dio naeg teritorija, pa se ukazala potreba za ofanzivnim operaci-jama krupnijeg karaktera". (Tito: "Stvaranje Narodno-oslobodilake vojske Jugoslavije", "Zbornik" II, str. 195 i 196.) 68 zred, sjedili u istoj klupi. U istoj su jedinici bili star-jeine. Poginuli su od jedne granate. Njihovi su ih drugovi sahranili u isti grob, pored plahovite i bistre Une. Nakon dva mjeseca izbivanja brigada se vratila u Liku. Putem je prolazila kroz spaljena sela na Baniji i Kordunu. Svuda toplo doekivana i ispraana kao od najbliskijih znanaca, najboljih prijatelja, najroe-nijih. Zajednike patnje, boli i stradanja najbre zbli-avaju. Partizan je i ovdje, ma otkud on bio ili do-ao, bio najdrai gost. Njemu se davao posljednji za-logaj, ustupao vlastiti leaj. Tu ljubav prema svojoj vojsci narod je lijepo izrazio u svega dva stiha: "Parfizana volim kao brata, kako Srbo, tafco i Hn?ato". Ponosno se vraala brigada. Priat e Lici o Po-loju, Tuiloviu, Bihau, Slunju... 0 uspjesima po kojima se proula, nadaleko. Meu "starim" komunistima i sk'ojevcima bilo je vie novih, koji su se za pravo na lanstvo izborili na Kordunu i Baniji. Ve je pola brigade bilo u Partiji i Skoju: oko 180 lanova Partije, nekoliko desetaka kandidata i 350 skojevaca. Moda je u tim podacima i objanjenje o udarnoj snazi brigade. Ako bi se izvrila prozivka po bataljonima, izapo-nekog imena ne bi se 6uo odziv, jer je on zauvijek za-mro poslije nekog juria i pretvorio se u svjeu hum-ku. Bilo je i ranjenih. Oni e se vratiti. A mjesta po-ginulih Lika e odmah popuniti novim mladim bor-cima. Dvomjesene borbe i marevi iznurili su borce. Trebao bi im dui odmor. Ali tko je i pomiljao na 69
oporavak kad se ulo da ustae bjee iz Udbine. Tre-balo ih je goniti, prognati to dalje i bre, da nema-ju vremena za zadravanje, inace e opet stradati srp-ska sela. Odmor valja ostaviti za bolje dane, jer su i Nijemci upravo pred Staljingradom.

70 TAKVI SU TO LJUDI Sto moe jedan vod Pocuin avion Oni iz "uzeg kruga" Stetin sdlas Herojstvo i tragedija Udar-nog bataljona u Graacu Osamnaest neprijateljevih jurisa Dvije Olge Mogli su i ivjeti Pogibija Stanise Opsenice Posljednji dani decembra 1942. i prva polovina januara 1943. godine. Lika se pokrila debelim bijelim platom. Reklo bi se: mirno eka proljee. Italijanska vojska, ustae, domobrani, andari i etnici zbili se uglavnom u naselja oko pruge i opasali icom i bun-kerima strepei da im ta ivotna nit kojom stiu mu-nicija i hrana ne bude prekinuta, jer su se jedinice este divizije okomile upravo na tu saobraajnicu. Ograni6ile su se na onaj njen dio to se provlai izmeu Metka i tridesetak kilometara junijeg Graa-ca. Sprovode se i pripreme za napad na Graac, jer ako on bude osloboen etnici e ostati bez jedinog ozbiljnog uporita u Lici. Prije nego to je Graac doao na red napadnute su neprijateljeve posade u nekim drugim manjim na-seljima pored pruge.

Drugoj brigadi bio je dodijeljen Lovinac. Nimalo lak zadatak, jer je mjestance, budui da je ispresije-cano sa vie visokih poprenih i uzdunih zidova, i bez posebnog pripremanja bilo veoma pogodno za ob-ranu. Osim toga, izmeu naselja i utvrene eljezni-ke stanice (udaljene oko 2 kilometra) nalazi se golo brdo Cvitua, a na njemu su bili bunkeri. Lovinac je 71 branilo 200 300 domobrana, andara i ustaa. Tu je bilo i onih koji su pobjegli iz Udbine, a oni se nisu lako predavali, jer su mnogi meu njima bili poznati razbojnici i palikue. Brigadu je podravala i baterija haubica, pa se medu borcima prialo kako e topovi prvi ustaama "poeljeti sretan Boi", jer je napad poeo 25. de-cembra kad se spustio mrak. Naletu brigade iznenaeni neprijatelj u Lovincu i okolnim zaseocima nije mogao due odolijevati. Izu-zetak je bila samo utvrena Cvitua. Cini se da su tako brzom krahu neprijateljeve, mada briljivo pripremljene, obrane u Lovincu ponaj-vie pridonijeli lukavstvo i drskost jednog voda iz "Matieva" bataljona, koji je pokazao to moe i ta-ko mala jedinica u kojoj ima samo 20 30 boraca. Evo to o tome pria tadasnji komandir toga voda Marko ai: "Na pravcu napada moga voda dejstvovao je ne-prijateljski teki mitraljez, kojeg nam je tano mjesto otkrivao bljesak iz njegove cijevi prilikom svakog rafala. Izabrao sam najpogodniji pravac privlaenja. Otvaranje vatre na taj mitraljez smatrao sam uzalud-nim troenjem municije, jer sam vjerovao da je dobro utvren, a time bih otkrio neprijatelju i prisustvo mog voda. Zato sam odredio tri borca, s pukomitraljes-com Prokom Pouom na elu, da se prikradu mitraljeskom gnijezdu. Proko ve tada uven kao jedan od najhrabrijih boraca u bataljonu vjesto se pri-vukao mitraljezu, bacio bombe i unistio i njega i nje-govu posadu. Time nam je bio otvoren prolaz u naselje. Zahva-ljujui pomrini i zagluujuoj vatri na svim poloa-jima, neprijatelj nije ni primijetio da mu je uniten taj mitraljez. Moj je vod to brzo iskoristio i otvorenim prolazom, u koloni po jedan, uao u mjesto. Odmah 72 po upadu u naselje jedan je moj borac na svoju ruku uao u crkvu i poeo da zvoni. Dugo je zvonio. elio je time dati znak ostalim naim jedinicama da smo mi ve u Lovincu. Ustae su, pak, po zvonjavi zaklju-ile da to njihovi rukovodioci zvone na uzbunu. Usred naselja je bio magazin s municijom. Pred njim je straario ustaa. Neopaeno smo mu se pribli-ili s leda i razoruali ga. Na njegovo mjesto i pred neke trgovake radnje postavili smo nae straare. Tako je moj vod za vrlo kratko vrijeme, bez pucnja zagospodario naseljem, a oko njega se vodila uporna borba. Ni ustae ni nasi nisu znali da je moj vod u Lovincu. Upravo sam prikupljao borce i spremao se da udarim neprijatelja s lea, kad 6uh straara ispred municijskog magazina kako vie: Stoj! Tko ide? Ma kakvi 'stoj', bre daj municiju odgova-ra nepoznati. Stoj! Ruke uvis! ujem jo jai uzvik stra-arev. Ma, jesi li lud, to me zadrava! Daj munici-ju, partizani navalili ljuti se ustaa i prilazi sve blie.

Kad je priao na dva koraka, na mu straar, vik-nuvi 'ruke uvis' prisloni na prsa bajonet. Tek tad us-taa shvati istinu, puka mu od straha ispade iz ru-ku". Od tog ustae Sai je dobio raspored obrane nje-gove jedinice. On je i doveo aiceve borce za lea svom vodu i pozvao svog komandira, koji se oprezno pribliavao, jer mu je to dozivanje bilo sumnjivo. Kad je priao neto blie i shvatio varku, hitnuo je napartizane bombu. Na sreu, ona je eksplodirala na zidu, pa nije nikoga ak ni ranila. Pouin rafal i aieva bomba nisu promaili ustakog oficira. 73
Po toj bliskoj paljbi iza lea najblie ustae brzo uvidjee da su u klopci, pa se dadoe u bijeg prema eljeznikoj stanici. 1 ostali su ih branioci, koji su us-pjeli, uskoro slijedili. No svi ipak nisu pobjegli: u toj je borbi ubijeno 11, a zarobljeno 40 neprijateljevih vojnika. Zaplijenjeno je, pored ostalog, 50 puaka i 3 teka mitraljeza. Poginulo je 5, a ranjena su 24 borca iz Druge brigade. Jedino je jo posada utvrene Cvitue odolijevala. Dodue, ne zadugo, jer ni ona nije mogla da izdri stalne jurie bombaa, koje je podravala artiljerija. Dva dana kasnije, za vrijeme napada na elje-zniku stanicu Lovinac, brigada je tome svom uspjehu dodala jo jedan, koji je posebno obradovao borce oborila je italijanski avion. Bio je to srednji bombar-cler marke "savoja marketi". Sai tvrdi da je i to djelo njegovog pukomitra-ljesca Pou6e. 0 tome on kae: "Za vrijeme borbe za stanicu italijanska avija-cija je neprekidno tukla nae poloaje. Proko se, kao i uvijek, nije sklanjao od aviona, iako je on iz bri-ueg leta mitraljirao i bombardirao. Ipak, dojadio Proki avion, pa kae: ,Zato da mu dozvolim da mi cijeli dan jae za vrat i da gledam kad e mi krilima .glavu otkinuti. Bolje da ja njemu zapraim koji rafal pod rep, ne bi li ga uplaio pa da se toliko nisko ne sputa'. Proko die svoj pukomitraljez, i iz stojeeg stava pusti cio rafal. Brzo baci prazan i stavi puni okvir, te kad dvomotorac ponovo naie, opet pusti rafal. Bombarder pade odmah iza stanice. ,Vidite!' radosno viknu Proko , vie nas ovaj nee bombardirati!' Toga se dana, zakljuuje Sai "vie nisu pojavili italijanski avioni". Pred vee uoi dana kad je brigada kod Poloja na Kordunu desetkovala italijanski puk "Alesandrija"

74 sastao se "ui krug" Druge ete Udarnog bataljona. Prisutan je bio i Nikola Veinovi, bataljonski rukovo-dilac Skoja. Brzo je zakljueno da se "ui krug" u toku noi prebaci na lijevu obalu Korane, ode do Per-jasice i tamo izvri prepad na Italijane. Jedino se ko-mandir ete Duka Sladi odluno suprostavio toj za-misli. On to ne moe dozvoliit jer svakog asa moe dobiti nareenje za pokret, pa to e onda bez boraca iz "ueg kruga". Zbog toga ga "ui krug", bez mnogo diskusije, iskljui iz svoje sredine. Opet e ga primiti, rekoe, tek kad uhvati iva neprijateljeva vojnika. Uzaludno je bilo Dukino objanjavanje da on kao komandir ete ne moe u ovoj prilici nikako drukije postupiti. Na ponovni prijem u "ui krug" kae Duka nisam dugo ekao, Sutradan smo se, naime, kod Poloja sukobili s Italijanima. Pomijeali smo se s nji-ma. Mlatimo se kundacima i noevima, rvemo. Nasto-jim, koliko je to bilo mogue u onom krk^jancu i su-mraku, da odrim etu u rukama. Zato se urim od jednog do drugog voda. Gdje ne stignem aljem kurira. Smrklo se. Poao sam iz Prvog u Drugi vod. Korak-dva iza mene kurir. Hou da ga poaljem po komandira Treeg voda. Zovem ga: "Kurir!" Ne od-govori, a lijepo ga ujem kako ide za mnom. Ponovim poziv. On i dalje uti. Ljutim se. Hou da ga ukorim, pa se okrenem. Vidim da mu je na glavi ljem. Tad se dosjetih da to nije moj kurir ve italijanski vojnik. Ili misli da sam ja njihov, pa ide za mnom, ili me je upravo htio da napadne. Bilo kako

bilo, ja ga zgra-bih i oteh mu puku. Nije se mnogo ni opirao. Tada se sjetih jueranjeg iskljuenja iz "ueg kruga", pa re-koh samom sebi: ,Ispunio si, Duka, uslov da se pono-vno vrati', 1 zaista kae Duka Sladi sutradan sam opet bio lan ,ueg kruga'". Kad, kako i gdje je nastao "ui krug" Sladi nije znao objasniti. Bio je siguran samo u to da je u njemu 75
bilo i boraca i starjeina. 1 neorganizranih, i skojevaca, i lanova Partije. 1 da se nije lako postajalo lanom "ueg kruga". Jer, to su bili bombai, najbolji pukomitraljesci i oni koji su hvatali ive neprijateljeve vojnike i starjeine. Dok se prisjeao pojedinost o jednoj borbi brigade u sjevernoj Dalmaciji 1943. godine, i pukovnik Nikola Vukobratovi je spomenuo "ui krug": "Dva su se bataljona bila nala u nezavidnom polcaju, jer su Italijani, pored ostalog, bili osvojili jedan dominirajui goli vis i postavili na njega mitra-ljeze. Svuda okolo golet. Ne moe im prii, osim da se neko popne uz okomitu stijenu do puta. Mislili smo da tuda ne bi mogao ni pravi planinar bez potrebne opreme, a ipak su se tri-etiri lana "ueg kruga" po-pela, iznenadila Italijane i pobila ih bombama." Vukobratovi je ispriao i o "uem krugu", i to je, kako on tvrdi, prava istina o njegovu nastanku. Juli i ?,"otovo cio august 1942. Udarni bataljon je proveo na izvravanju borbenog zadatka na teritoriji otoakog kotara. Jednog dana bataljon se odmarao u Skarama, selu nekako na sredokrai ceste izmeu Otoca i Vrhovina. Milan Cupurdija je odravao sastanak sa skojevcima iz Druge ete u hladovini kronje nekog velikog dr-veta. Vukobratovi je kao komesar ete bio poao da vidi o emu e to skojevci raspravljati. Uz put je na-iao na jednu grupicu boraca okupljenih oko Nikole Stetia tete. Tu su bili Branko Ognjenovi Lasac, Ni-kola Crevar i jo neki borci, uglavnom mitraljesci i bombai, koji jo nisu bili postali skojevci, jer su bili nedisciplinirani i "suvie samoinicijativni". Glavnu rije na tom skupu vodio je teta. Priao je svoje do-godovtine iz predratnog lutanja po Beogradu i Voj-vodini u nastojanju da se negdje zaposli i zaradi "ko-ricu kruha". Ti njegovi doivljaji izazivali su pravu buru smijeha meu okupljenim borcima.

76 Da i vi, drugovi, nemate neki sastanak? obratio se u ali Vukobratovi toj veseloj grupi. E pa, komesare, da zna da i odravamo sa-stanak. Kakav sastanak? Ovo ti je, komesare, zasjedanje "ueg kruga". Kako to ree, Steta? Lijepo sam rekao: zasjedanje "ueg kruga". Ali da ti bude jasnije, dodat u: ono je tamo (i pokaza rukom na nedaleko okupljene skojevce) sastanak ireg (jer ih je bilo poprilino), a ovo "ueg kruga". Za nas tamo nema mjesta, pa k'o velimo da se i mi organi-ziramo. Smijeh okupljenih boraca progutao je posljednje Stetine rijeci, ali i znatieljom zagolicao komesara, tako da je on zaboravio na skojevce i ostao na toj "sjednici". Tu je i saznao da se upravo "razrauju pravila" za prijem u "ui krug". Upitao je da li bi i njega primili. Kako da ne, komesare rekao je teta. Samo, mora ispuniti neke uslove. Kao prvo, treba uhvatiti bar jednog ivog neprijateljeva vojnika: Ita-lijana, domobrana, ustau, etnika, svejedno. To ti je uglavnom sve, jer prema tebi i ostalim starjeinama neemo primjenjivati i drugo pravilo, koje se sastoji u tome da ne odstupa iz borbe i ako je nareeno da se odstupa, ukoliko zakljui da za uzmicanjem nema potrebe. Isto tako, da krene u napad i ako za to nema nareenja, ukoliko si uvjeren da to moe biti korisno... Ma, budi krai, Steta javi se neko. Lijepo reci ovjeku da lan "ueg kruga" postupa u borbi suprotno nareenju kad god je uvjeren da e svojim postupanjem i akcijom nanijeti neprijatelju vie gu-bitaka.

 Osim toga eretski se smijao Steta mi ti, komesare, imamo plan i na dugu stazu, mislim rei 77
i za poslije rata. Na onome salau u Vojvodini na kom sam ja radio pred rat bit e na tab. Na tome, tada socijalistikom, posjedu ja u biti upravitelj, a ovi ostali lanovi "ueg kruga" moji zamjenici, efovi ra-znih pogona, radnici i slino. Dunosti su ve podije-ljene, ali to ne znaci da se ne mogu mijenjati, zavisno o tome kako e se ko do kraja rata pokazati u "uem krugu". Pravilo ti je: ko ovdje bolji u tuenju faista, bolje e mu mjesto pripasti i u radu na salau. Slaete li se sa tim, drugovi? obratio se tada Steta okuplje-nim borcima. Slaemo se graknue oni jednoglasno. Dugo je Vukobratovi ostao u razgovoru na skupu "ueg kruga", tako da na skojevski sastanak nije ni stigao. To je vrijeme iskoristio da objasni pojedincima zbog ega ve nisu postali skojevci, kandidati ili la-novi Partije. Svi su se ti razlozi svodili uglavnom na nediscipliniranost tih boraca, izvan borbe, prije svega. Jer po hrabrosti su oni nadmaivali mnoge skojevce. 0 njihovim se podvizima prialo gotovo nakon svake borbe, a imena im se esto nalazila u izvjetajima vi-im tabovima na listama boraca koji su se "posebno istakli" u borbenim okrajima. Kad sam otiao s tog neobinog sastanka priao je dalje komesar razmiljao sam: "u eti imam vie od 20 skojevaca, desetak lanova Partije i nekoliko kandidata za Partiju, dakle, preko polovine ete je organizirano, a sad evo i "ueg kruga". Bit e da njegova pojava nije bezrazlona. To je moda svo-jevrsna reakcija nekih neorganiziranih boraca. Trebat e s njima vie politiki raditi, razgovarati pojedina-no i ee objanjavati tetnost samovolje pojedinaca. To e se lake i bre postizati ako se u "uem krugu" nae i poneki najbolji skojevac i starjeina, naravno uz uslov da ispuni ono prvo pravilo za ulazak u "ui krug": da uhvati ivog neprijateljevog vojnika. Uosta-

78 lom, u protivnom ga osnivai "ueg kruga" nee ni prihvatiti. Pria o "uem krugu" brzo je obila sve ete Udar-nog bataljona, pa su i u njima pojedini slini borci poeli sebe nazivati lanovima "ueg kruga". Samo su se i sastav i znaenje "ueg kruga" sve vie mijenjali, da bi kasnije bio zadran samo prvobitni naziv, jer su vremenom ugfavnom svi prvi pripadnici "ueg kruga" postali skojevci ili lanovi Partije. Osim toga, u "ui krug" su ulazili i skojevci i starjeine kad bi ispunili onaj nekadanji prvi uslov. Vukobratovi se sjea da je i on 61anom "ueg kruga" postao uskoro poslije sastanka u karama, jer je u jednoj zasjedi zarobio dva domobrana. Nije to bio neki podvig. On je samo, da bi sprijeio Stetu da puca i otkrije zasjedu, skoio pred iznenaene domobrane i naredio im da se predaju. Nakon toga teta mu je sveano saopio: Cestitam, komesare. Primljen si u "ui krug". Nekoliko dana kasnije na cesti Zuta Lokva Oto-ac prijetila je opasnost da Drugu etu opkoli jaa italijanska jedinica, pa su komandir i komesar naredili da se povue kojih pola kilometra od ceste, na po-godnije poloaje. eta se tu jo nije bila ni rasporedila za obranu, kad se na ranijem njenom poloaju, uz cestu, u nekoj bujadi, zapodjenula borba. Culi su se samo pukomitraljezi i bombe. Italijani su okrenuli lea i dali se u bijeg. Starjeine i borci su se najprije udili i pitali tko je to mogao saekati Italijane kad se eta povukla?! Neizvjesnost je trajala samo koju minutu, jer se brzo utvrdilo da s etom nisu stigli Steta, Dacina, Crevar i jo neki borci. To "ui krug" nije izvrio nareenje o povla-enju rekao je neko, i eta je jurnula na svoje prethodne poloaje i zajedno s "uim krugom" dala se u potjeru za italijanskim vojnicima, koji su se povlaili. 79
Uskoro je sve bilo gotovo. Ubijeno je i zarobljeno vie Italijana. Tu je neprijatelj ostavio i nekoliko kamiona. Kad se eta nakon toga okupila, teta se obratio komesaru: Eto, takvi smo mi iz "ueg kruga": kad vi od-stupate, mi nastupamo. A da niste uspjeli?

 Kako ne bi uspjeli, bratac moj. Pa sve smo mi to unaprijed procijenili egaio se teta. A da nam je i zagustilo, koji bi nas vrag stigao kroz ovu bujadaru. No, na to nismo mnogo ni pomiljali, jer ne idu Italijani ba tako lako u ikaru. Kasnije, 1944. godine, za vrijeme boravka brigade u Bosni, iz "ueg kruga" su izrasle udarne i izviake grupe, koje su vie puta iznenadile Nijemce. Moram priznati zakljuio je Vukobratovi da je svakom borcu i starjeini bilo nekako posebno drago da pripada "uem krugu". Ne, naravno, ona-kvom kakav je on bio u poetku, kad se pojavio moda ne toliko kao jaa reakcija neorganiziranih boraca, koliko iz obijesti i radi zabave i ale Nikole Stetia i grupe nediscipliniranih pukomitraljezaca i bombaa oko njega. Nama se, naime, svima dopao sam naziv "ui krug", pa smo ga prihvatili, njegovali i razvili u drag pojam, pojam koji dokraja mogu razumjeti samo oni koji su bili lanovi "ueg kruga". Nadomak iane ograde Udarni bataljon stie ne-primijeen od neprijatelja. Specijalna odjeljenja ka-rama brzo prave prolaz kroz nju. Grupa bombaa, koju predvodi Branko Ognjenovi Lasac, prikrala se prvom bunkeru pored ceste na ulazu u naselje i upade u njega. Prva tri etnika savlada noevima, a ostale bombom. Vie znatieljni nego zastraeni, etnici iz ostalih bliih bunkera pored ceste izili su sami. Bombai su

80

Stojan Mati, popularni ko'mandant Prvog bataljona Druge licke brigade Dragan Raki, komandant Druge licke brigade od pocet-ka 1944. do kraja rata Stah Druge hrigade sa tabovima bataljona u Beogradu decembrc .1944. S lijeva na desno, sjede: lco Raseta, Branko Damjanovi Dragan Raki, Jovo Hini i Tomo Mili; stoje: Mia Rapai, Milar Pavii, Boo Narani, Milan Hini, Ico Blanua, Jovan Bosni Milcrn, Orli, Dusan Opai, Bogdan Ohradovi, Dmitar Olbiria i Radi Deli

ih tako lake zarobili. Od njih su dobili i znake raspo-znavanja. Tu se jedan vod odvojio prema Gradini, utvre-nom visu iznad ceste, i tamo brzo savladao posade nekih bunkera, a glavnina bataljona se, uz pomo do-bivenih znakova, urila u naselje. Uz put je "pokupila" iznenaene straare i s njima stigla do bolnice i zgrade suda u centru Graaca, zatim zauzela neke italijanske barake i utvreni blok zgrada oko Rasto-vid kue. Tek tada je u garnizonu nastala uzbuna. A borba se gotovo jednovremeno zapodjela na prilazima na-selju i u njegovu sreditu. Italijani se zabili u zgrade, a etnici "ispadaju" iz kua i u velikim grupama, napola odjeveni, bez-glavo jure ulicama, nalijeu na mitraljeze Udarnog bataljona, padaju ili se predaju. Borac Nikola Popovi otvara vrata jedne velike spavaonice u italijanskoj kasarni i u nju ubacuje vie bombi. Pukomitraljezac Rade Svilar nalijee pred elo vee etnike jedinice, koja se nekako sredila i potom pourila na poloaj. Jednim rafalom on ubija koman-danta te jedinice Kecmana i vie etnika, a dvadeset trojicu zarobljava ... Tako su pripadnici Udarnog bataljona provodili prve sate petnaestog januarskog dana 1943. godine, jer je napad este divizije na Graac i okolna naselja po-eo tano u pono izmeu 14. i 15. januara. ... Kia neprestano pljuti jo od jue u zoru. to se no vie primie, ona je sve jaa. Snijeg se topio. Okolne, inae bezazlene rjeice i potoci pretvaraju se u bujice. Smrznuta zemlja i led na njoj ne proputaju vodu. Uska korita se prelijevaju i okolinu pretvaraju u iroke mutne bujice. Na pravcima napada ostalih bataljona brigade te bujice prerastaju u sve veu prepreku.
6 Llkl rastancl 81

Borci gaze vodu do grla. Ponegdje je duboka skoro 2 metra. A Udarni bataljon je u naselju. Treba samo da ostali bataljoni neto snanije udare na svo-jim pravcima i neprijateljeva e obrana pui. Ali kako da priu do poloaja odreenih za napad kad voda raste?! U etiri sata ujutro tab je brigade donio jedinu moguu odluku: povlaenje. Preko bujica u Graakom polju, prema sjeveru. 1 to to bre, jer je kasnije voda mogla jo vie narasti. Neto poslije 5 sati ujutro borba se po okolnim visovima oko Graaca gotovo sasvim utiala, a u cen-tru je bivala sve ea. To se neprijatelj, kojeg ostale jedinice brigade nisu napadale, sreivao i organizira-nije odupirao Udarnom bataljonu.

Komandant Stevia Raeta grupira bataljon, pri-kuplja ranjene borce i odreuje jednu etu da ih iz-nese iz ice. Tako u naselju ostaje nepuna eta i p6 sa tabom bataljona, jer je dio boraca ve ranije odveo zarobljenike, a jedan je vod ostao kod Gradine. tab i borci u ici sve su vie uvjereni da su se ostali ba-taljoni povukli. Ali za njih nema nareenja, a oni se ne mogu samovoljno i samoinicijativno povlaiti. Na-log im je poslan u dva navrata. Najprije preko kurira taba brigade, a zatim ga je ponio i kurir Treeg ba-taljona. Ali ni jedan ni drugi nisu stigli do Udarnog: poginuli su. To ne znaju ni u tabu brigade ni u tabu Udarnog bataljona. Kad su shvatili, bilo je kasno: sva-nulo je. Svi prilazi k naselju i izvan njega bili su za-tvoreni, jer su jake italijanske snage, nadirui cestom od eljeznike stanice, ubrzo zaposjele Bukovi vrh, Gradinu i bunkere uz cestu, na pravcu kojim je 'Udar-ni i upao u naselje. Obru oko opkoljenog bataljona poeo se stezati... 5to vie osvaja dan to se neprijateljev napad na Udarni bataljon pojaava. Da bi uspjenije odolijevali 82 juriima, borci se povlae u dvije zidane zgrade, u koje su ve u toku noi donijeli mnogo oruja i muni-cije. Meutim, u toku povlaenja ginu komandant Ste-via Raeta i pomonik komesara bataljona Raco Ko-ra. Ranjena su i dvojica komandira eta. Jednoga od njih, uturila "Zebia", etnici dokrajuju noevi-ma. Zamjenik komandira Prve ete Milan Tankosi (umro 1971. god. kao generalmajor u penziji) pre-uzima komandu bataljona. U toku prijepodneva faisti gotovo stalno nasru na obje zgrade u koje su se zbili borci Udarnog. Osam-naest puta juriaju i onda uzmiu pred rafalima i bombama opkoljenih boraca. Oko zgrada se gomilaju leevi ubijenih neprijateljevih vojnika. U predahu iz-meu dva juria protivnik poziva partizane na pre-daju. Oni odgovaraju rafalima i bombama. Ozlojeen neuspjelim juriima, neprijatelj poku-ava da minobacaima prisili borce Udarnog na pre-daju. Mine odnose krovove zgrada, razaraju gornji strop. Borci se povlae u podrume. Uz put probijaju zid koji razdvaja zgrade iz kojih se brane i na taj se nain neposrednije povezuju. Uslovi za borbu su sve tei. No otpor ne jenjava: municije ima dovoljno, a i mitraljeza. Kad se jedna cijev zagrije, mitraljesci uzimaju drugi mitraljez. Pukomitraljezac Momilo Luki zalegao do zida i titi vrata zgrade koja su okrenuta prema Gradini. Tri su njegova pomonika ve poginula, ali puko-mitraljez nije uutao cijeli dan. Municija mu se dobacuje odozgo, kroz prozore. Grupa neprijateljevih vojnika, koristei kao zaklon leeve svojih poginulih, uspijeva da se priblii na 15 metara do podruma u kome su borci Udarnog. Prijeti opasnost da kroz vrata ubace bombe. Ali iz podruma, s odvrnutim bombama u rukama, iskae Stevo Marinkovi. Odmah pada, pogoen mitraljeskim rafalom. Bombe, ipak, poletjee iz njegovih ruku i neprijateljevi vojnici samo poveae gomilu leeva. Vrata podruma bila su im nadomak, a ipak nedostino daleko ... Zimski je dan kratak, ali se ovaj 15. januar za borce Udarnog pretvorio u vjenost, u pakao, u smrad od dima i baruta, u krv, u jauke ranjenih drugova, u urlanje pijanih etnika, u prasak bombi i mina, od ega u uima samo umi, a uni bubnjii kao da e se razletjeti.

Pojedinci naas posustaju iscrpeni, klonu kao u polusnu, ponese ih nekakva divna letargija, a o6i su otvorene, i usta su otvorena, samo su usne teke i tvrde, pa u smijehu bolno zabride, trgnu iz opoja i prenesu u uasnu stvarnost. Onda jo snanije polete bombe, jo su gui rafali, jer su u meduvremenu dvije Olge Lukika i Kosanovika napunile pukomitraljeske okvire. Kakve djevojke! Sad su kod ranjenika, da utjee; sad kod mitraljezaca, da napune okvire; sad same za nianom, da odbiju nov nasrtaj faista... Sumrak polako prekriva okolinu. Blii se no. to ona nosi preostalim borcima Udarnog? Juri, pa u njemu ili smrt ili ivot. Drugog izbora nema. A nepokretni ranjenici? Dosad borci bataljona nikad nisu ostavili ranjenog druga. Ranjenici ih mole: "Idite vi, drugovi, srean vam put. Nama vi ne moete pomoi. Ali sebe moda moete spasiti... " Neprijateljev napad kao da se pojaava, a kad je opet odbijen, u se novi poziv na predaju. Udarni trai prekid vatre. Faisti vjeruju da su uspjeli. Preostali pokretni borci Udarnog bataljona ostavljaju oruje i uzimaju samo bombe u ruke. Jedino pukomitraljezac Savo Ljubojevi nikako nee da ostavi svoj pukomitraljez. Uzalud nareenje i nagovaranje drugova. I mali Bogojevi nee bez pukomitraljeza. Uasni trenuci rastajanja s nepokretnim ranjenim drugovima. Ve se gotovo sasvim smrklo. Borci brzo izlaze iz podruma. Faisti prekidaju paljbu. Diu se iza kamenja, polako kreu prema borcima Udarnog i ponavljaju komandu: "Ruke uvis!" Sad je trenutak, zakljuuje Tankosi, pa na njegovu komandu "U strelce!" poletjee bombe, a za njima, kroz dim i jauk ranjenih i naas zbunjenih neprijatelja, jurnue borci i prosto proletjee kroz prvi obru ka Gradini, gdje su ih oekivali Italijani. Bogojevi izbio na elo, pa pukomitraljezom kri put. Zaas je na Gradini. Tu unitava posadu bunkera, koja je zatvarala put i predstavljala drugi obru, iza koga je bila sloboda ... Sloboda za 51 borca i starjeinu od onih koji su bili opkoljeni u ici. A u podrumu je ostao 41 ranjen i mrtav borac. Kasnije se doznalo o smjelom dranju ranjenika kad su ih faisti muili sve dok nisu izdahnuli. A mogli su ivjeti da su htjeli. Jer nueno im je lijeenje uz uslov da postanu izdajnici. Takav ivot za njih nije bio ivot. Radije su mu pretpostavili potenu smrt. Stipu pehara, politikog delegata voda i jedinog Hrvata meu ranjenicima iz podruma, etnici su vezanog vodili graakim ulicama i boli noevima, a on je do posljednjeg daha klicao bratstvu i jedinstvu i Komunistikoj partiji. To stradanje Udarnog bataljona i neuspjeh u napadu na Graac ne mogu se nikako pravdati samo bujicama, koje su neke napadne pravce uinile gotovo neprohodnim, ve prvenstveno slabom obavijetenou viih tabova, u kojima kao da se nije nita znalo o neposrednim predstojeim zimskim operacijama neprijatelja i ve gotovo zavrenoj koncentraciji njegovih snaga za tu ofanzivu. Umjesto toga, u planiranju napada se raunalo samo sa oko 1000 neprijateljevih vojnika, koliko ih je stvarno i bilo koji sat prije poetka borbe. Ali tada su u Graac stigle nove jake italijanske i etnike jedinice. Ali bataljon, i u uslovima kakvi su tada bili, nije smio ostati neobavijeten o tome da se od napada odustalo, jer da je na vrijeme dobio tu

obavijest, on se mogao, uz podrku ostalih snaga, ipak povui bez veih gubitaka. U borbi za Graac imali su gubitaka i ostali bataljoni Druge brigade, tako da se slobodno moe rei da je nakon Udbine ovo bio njen drugi veliki neuspjeh. U toj je borbi bataljon "Ognjen Prica" ostao bez svog komandanta, velikog ratnika Stanie Opsenice. Povlaei se s bataljonom preko preplavljenog Graakog polja, Stania se prvi naao na nekom mostiu, u vodi do pojasa. Tu je prihvatao i prenosio slabije borce. Kad je preao i posljednji borac, krenuo je za kolonom, ali mu se uinilo da u vodi iza sebe uje zapomaganje. Vratio se na most, i, zato to je bila potpuna tama, osvijetlio ga depnom lampom da bi vidio ko je i ta je. U istom trenutku je neprijateljev mitraljezac iz bunkera pored pruge pustio rafal. Izreetani komandant je klonuo i pao u mutnu vodu. Ovo novo stradanje Druge brigade, posebno njenog Udarnog bataljona, i pogibija junaka Stanie bolno su odjeknuli ustanikom Likom. Tu svoju bol i ljubav prema hrabrom komandantu Lika je izrazila i u pjesmi: "Oj, Stania, iz gorice cvijee, Lika tebe zaboravit nee". Udarni bataljon je dobio ime svog prvog narodnog heroja Stanie Opsenice. 86 NESLAVAN KRAJ "VAJSA" U LICI etiri fasista na jednog partizana Staniino Ljubovo opet grobnica neprijateljevih vojnika Uspjeh Prve "Pricine" ete Puskomitraljezac Nikica Sekez Skojevka Mika Kneevi sama zapalila svoju kuu Uzeleva republika Baljkua Skupo plaeno "isenje" Katastrofa divizije "Sasari" Naprekidni iroki pojas osloboene teritorije to se pred kraj 1942. godine pruao gotovo od Karlovca na sjeverozapadu do Imotskog na jugoistoku Nijemci su naroito poslije formiranja Avnoja kao vrhovnog politikog predstavnitva svih naroda Jugoslavije sve ee nazivali "Titova drava". Na tome su podruju bili i Vrhovni tab i vei broj dobro organiziranih i prilifino naoruanih oslobodilakih jedinica, odakle su one sve vie ugroavale pozicije okupatora na jugoslavenskom ratitu, na kom je na sve strane bilo osim ove velike i velik broj manjih slobodnih teritorija ustanikih arita. Bude li se opejugoslavenski oslobodilaki pokret i dalje irio ovakom brzinom, on bi, okupatori su se toga sve vie bojali, mogao "zarazno" djelovati prvenstveni na susjedne balkanske, i na ostale okupirane evropske zemlje. U ovo vrijeme padaju i poraz njemako-italijanskih trupa kod El Alameina i nova saveznika iskrcavanja u Africi. Raunajui s mogunou da brzo izgubi Afriku, njemaka je Vrhovna komanda morala strahovati i od angloamerike invazije Balkana, gdje je, "Titova drava" ve bila dovoljno vrst i velik mostobran. Na Istonom frontu 6. njemaka armija je bila opkoljena pred Staljingradom, i bila su propala sva nastojanja Nijemaca da prodru na Kavkaz.

U takvim uslovima, kad im je i u SSSR-u i u Africi bio dragocjen svaki vojnik, Hitler i Mussolini su odluili da izvedu dotad najvei ofanzivni zahvat protiv NOV i POJ, koji su nazvali "Operacija Vajs" i koji je trebalo da se sprovede u tri faze. Cilj operacije bio je unitenje glavnine Narodnooslobodilake vojske, okupacija "Titove drave", "umirenje" Jugoslavije i usputno, kakvo-takvo, uvrenje ve sasvim uzdrmane NDH. Time bi se, naravno, likvidirao i mostobran za eventualnu savezniku invaziju na Balkan. "Sistematskim ienjem", kako se predvialo planom operacije, trebalo je unistiti i materijalnu bazu ustanikih snaga. To se imalo postii paljenjem naselja, uzimanjem i unitavanjem imovine i nemilosrdnim obraunom sa stanovnitvom, od tjeranja u logore do ubijanja na licu mjesta. (Nijemci su, na kraju, predviali i razoruanje etnika, jer bi im oni, kad ne bude partizana, mogli smetati: u sluaju angloamerike invazije mogli bi postati sluge tih gospodara). U "Operaciji Vajs", kod nas bolje poznatoj pod nazivom etvrta (prvi dio) i peta neprijateljeva ofanziva, uestvovao je jedan korpus njemake vojske, pod ijom su komandom bili i oko 7000 ustaa i domobrana (ukupno oko 61.000 ljudi) i korpus Italijana (u njegovom se sastavu nala i ustako-domobranska formacija od oko 7000 vojnika i grupa od oko 5000 emika, svega 44.000 ljudi). Kad se zbroje sve te okupatorsko-kvislinke snage, ispada da je tu bilo preko 100.000 ljudi (bez avijacije za podrku te posadnih i policijskih jedinica), koji su u poetku napali osloboene teritorije u Bosanskoj krajini, na Kordunu, Baniji i u Lici. Suprotstavili su im se Prvi bosanski i Prvi hrvatski korpus NOV i POJ, koji nisu imali vie od 25.000 boraca. Ostale jedinice koje su bile u sastavu Operativne grupe Vrhovnog taba (tri divizije) nisu u prvoj fazi bile pod udarom neprijatelja. Jake njemake motorizirane snage su se kretale saobraajnicom Karlovac Biha Bosanski Petrovac, jer je trebalo da to prije uzdu rasijeku osloboenu teritoriju. Taj pravac je inio i granicu izmeu nje-makih i italijanskih jedinica, na kojoj su se, nadirui s oboda osloboene teritorije, trebale sastajati njihove brojne napadne kolone. Pri tome je bilo predvieno da se kod Bosanskog Petrovca najhitnije spoje najjunije kolone, ime bi se sprijeilo izmicanje na jugoistok "ostataka dotle neunitenih partizana ... " Italijani su napadali uglavnom od Ogulina na sjeveru do Zrmanje na jugu. Polazne baze njihovih napadnih kolona bili su garnizoni na likoj pruzi, a pravci nadiranja osloboena teritorija Like. Izuzetak je bila najsjevernija kolona, koja se od Ogulina kretala prema Slunju (na Kordunu). Od ukupno osam italijanskih napadnih pravaca, pet je, poev od pravca Vrhovine Prijeboj na sjeveru do najunijeg, Zrmanja Srb, trebalo da zatvori esta divizija s Treim likim partizanskim odredom. Drugim rijeima, trebalo je da se oko 4.300 partizana razvue na isprekidanom frontu dugom preko 100 kilometara. tab este divizije povjerio je obranu pravaca Vrhovine Priboj i Liki Osik Buni Drugoj brigadi, a ona prvi pravac svom Treem i etvrtom, a drugi Prvom i Drugom bataljonu. Osim toga, na svakom je pravcu bila i po jedna eta iz Likog partizanskog odreda. S obzirom na odvojenost i veliku udaljenost pravaca, tab brigade (komandant brigade je postao pred kraj 1942. godine Mile Uzelac, a prvi njen komandant Miun aki naelnik taba este

divizije; otiao je i komesar Pepa Babi, a umjesto njega doao uro Stankovi) preuzeo je neposrednu komandu nad jedinicama s prvog pravca, a za drugi pravac je formiran privremeni operativni tab, na ijem su elu bili Dragan Raki kao komandant i Petar Bala kao komesar. Na svim pravcima neprijatelj je poeo napad u isto vrijeme: 20. januara 1943. godine. Prva dva dana ofanzive na sektoru Druge brigade bilo je. uglavnom mirno, ako se tako moe nazvati stanje kad obje strane idu u izviake akcije. Jutrenjem treeg dana, 22. januara, artiljerijska, minobacaka i tenkovska zrna poela su rovati slabo utvrene poloaje "Ognjenova" bataljona i ete Likog partizanskog odreda na ulazu u prijevoj Ljubovo. Dva italijanska i jedan ustaki bataljon s etom tenkova nasrtali su sve do pred sumrak na razvuene poloaje etiri malobrojne partizanske ete i napredovali do pred no samo kilometar-dva. Oko 16 sati stigao je i "Matiev" bataljon, a izmeu 17 i 18 sati oba bataljona su izvela snaan protunapad na italijansko-ustake snage. Vjetim manevrima, tj. ubacivanjem pojedinih eta i vodova neprijatelju iza lea, bataljoni su uspjeli da mu nanesu velike gubitke i da ga za vrlo kratko vrijeme vrate na poloaje s kojih je ujutro i krenuo u napad. Iz stroja je bilo izbaeno 86 neprijateljevih vojnika; poginuo je jedan, a ranjeno 7 partizana. Tome uspjehu ponajvie je pridonijela Prva "Pricina" eta, koju je njen komandir Dane Ugarkovi bio neprimjetno doveo iza lea neprijatelja na Stania glavici, a zatim je poveo u juri, u kome su najvie "radile" bombe. Samo je u tome juriu bilo 50 to mrtvih, to ranjenih faista. Za onih petnaestak kilometara to selce Senokos, na ulazu u prijevoj Ljubovo, dijele od sela Bunia, u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Krbavskog polja, neprijatelju je, raunajui od prvog okraja, trebalo punih 10 dana, jer je do Bunia dopro tek 1. februara. Moda Italijani i ustae ni tada ne bi dosegli do Krbavskog polja da njihovim, i inae nekoliko puta nadmonijim snagama od snaga dva bataljona Druge brigade, nije stiglo pojaanje od oko 1500 novih vojnika. Mnoge bezimene kote, "rasute" s obje strane saobraajnice preko Ljubova mnogo su puta u tih 10 dana mijenjale gospodara: as su na njima bili Italijani i ustae, as borci Druge brigade. I u jednom su danu neki od tih visova po dva-tri puta prelazili iz jednih u druge ruke. Faisti su ih obino osvajali danju, a nou su ih preotimali partizani. U jednom protujuriu na jednu od takvih kota zadobio je vie rana i pukomitraljezac Nikica Sekez. Kad se nakon dueg vremena osvijestio, prepoznao je pored sebe skojevca Mirka Tonkovia: Jesam li ja jo iv, Mirko? iv si i ivjet e, Nikica, ne boj se. A gdje su Italijani i ustae? Oko nas su, stalno se natjerujemo. Ti, Mirko, ree da u ostati iv. To bi bilo lijepo, ali te molim da mi ispuni jednu elju: uspravi me nekako na noge, da bacim jo ove dvije preostale bombe na faiste. Onda mogu i umrijeti. Nee mi biti teko... Ljubovo, selo Stanie Opsenice, jo je jednom postalo groblje neprijateljevih vojnika. Svaki osvojeni korak te ljute, opore i od bure

ogoljele zemlje, na kojoj jedino ovce i koze mogu da nau neto hrane, neprijatelj je ponovo natopio svojom krvlju. Nije mnogo nedostajalo pa da italijanski vojnici doive poraz sli-an onom pred godinu dana, kad su njihovi suborci hitali u pomo svom opkoljenom garnizonu u Korenici. Iz ovih je borbi Stevanu Opsenici, bratu Staniinu (danas general-potpukovnik u penziji, narodni heroj) posebno ostala u sjeanju skojevka Mika Kneevi. Kad je vidjela da e neprijateljevi vojnici osvojiti i njen zaselak na Ljubovu, Mika je poela juriti oko svoje kue i ubijati sve kokoi koje nije mogla uhvatiti ive. Uz put je objanjavala susjedima: "E, nee ih faisti jesti, pa makar se na glavu posadili!" Neto kasnije sama je zapalila svoju kuu i dvije stale: "Bolje je da izgore potpaljene mojom rukom nego da se Italijani i ustae u njih sklanjaju od zime. Uskoro su se bataljoni "Stojan Mati" i "Ognjen Prica" vratili na Ljubovo. Tu su opet saekivali neprijatelja, a u posjetu im je, vraajui se iz zbjega i donosei borcima hranu, stigla vea grupa omladinki. Na elu grupe je bila Mika Kneevi. Na pravcu Vrhovine Prijeboj neprijatelju kao da se nije naroito urilo. itava etiri prva dana ofanzive samo je pretresao, pljakao i palio nebranjena sela i zaseoke izmeu Vrhovina i Babina Potoka. Osim toga, tukao je artiljerijom i izviao poloaje bataljona "Mio Radakovi" u udinu klancu. U dva navrata su njegove manje snage bezuspjeno pokuale odbaciti taj bataljon prema Plitvikom Ljeskovcu, ali se, ve u osvit 25. januara na "Radakovieve" poloaje sruio pravi pljusak od artiljerijskih granata i bacakih mina. Iza gustih gejzira smrznute zemlje, leda i snijega ostajali su duboki crni lijevkovi. Pogoene zaleene grane golog drvea su se razlijetale i pucale kao da su od stakla. Dugo je trajala ta artiljerijska priprema, a onda su krenuli tenkovi i tri napadne kolone Italijana i etnika. Plotunima i dugim mitraljeskim rafalima oni su krili put, premda jo nisu nailazili ni na kakav otpor: "Radakovi" se bio pritajio i ekao da napadai priu na 100 200 metara. Tek tada su ih zasuli rojevi puanih i mitraljeskih zrna. Bataljon se digao na protujuri, koji neprijatelj nije dugo izdrao. Njegovih se oko 1200 vojnika u prilinom neredu povuklo tamo odakle su i krenuli. Ni u popodnevnom napadu protivnik nije imao vie uspjeha: opet gubici i povlaenje, slino kao i prije podne. Sutradan je neprijatelj bio kudikamo nasrtljiviji. Sada je bio i jai: Njegove snage je inilo oko 2000 vojnika. One su imale tenkove, artiljeriju i minobacae. Od 6 sati ujutro do 16 po podne, tj. punih 10 sati, odolijevali su "Radakovievi" borci i jedna eta Treeg likog partizanskog odreda nekoliko puta brojnijem i bolje naoruanom neprijatelju. ee su se dizali i na protujurie i vraali izgubljene poloaje. Pred no vie nisu mogli izdrati, pa su se, da bi izbjegli opkoljavanje, povukli na novu liniju obrane, neto istonije. Onim to su postigle te su partizanske ete onemoguile Italijane da brzo prodru prema Prijeboju i dalje ka Likom Petrovu Selu radi spajanja s njemakim snagama u dolini rijeke Une. U protivnom bi primorsko-goranske i kordunake jedinice, potisnute sa sjevera u Liku, bile primorane da saobraajnicu izmeu Babina Potoka i Prijeboja savlauju borbom. Osim toga, samo u dva dana borbi u Cudinu klancu

izbaeno je iz stroja vie od 50 neprijateljevih vojnika, a vlastiti gubici su bili jedan mrtav i pet ranjenih boraca. Novi poloaji "Radakovia" nisu bili pogodni, jer je on sada morao da se razvue na dva pravca: jedan je bio onaj to preko Brezovca i Homoljca vodi ka Korenici, a drugi Babin Potok Plitviki Ljeskovac Prijeboj. Na to je bio primoran, jer se nije znalo da li e neprijatelj produiti u oba ta pravca ili samo jednim, a ako produi jednim kojim e? Jutrom narednog dana, tj. 27. januara, te je neizvjesnosti nestalo, jer kad je neprijatelj usmjerio napad samo prema Plitvikom Ljeskovcu njegov je cilj bio jasan: spajanje s Nijemcima na Uni. Njega e Italijani nakon dva dana i ostvariti, ali uz velike gubitke 135 mrtvih i ranjenih. Iz Likog Petrova Sela Italijani su se brzo vratili u Prijeboj (kao da im susret s Nijemcima nije bio drag), odakle je preko Vranika ila jedna, a od Babina Potoka i Homoljca druga napadna kolona. Poeli su nadirati prema Korenici. Prijebojsko-vraniki pravac zatvarali su etrnaesta primorskogoranska brigada i jedan bataljon Osme kordunake divizije. Te su jedinice pruile na Vraniku otpor, ali se, premorene dugim marevima i ranijim borbama, nisu mogle dugo odrati, tako da ih je neprijatelj relativno brzo odbacio i potom izbio do Vrela na ulasku u Koreniko polje, a odatle je odvojio dio snaga prema Pogledalu, da pomognu koloni koja se probijala preko Homoljca. Ta je kolona prola jo sretnije, jer su oba bataljona Druge brigade, Trei i etvrti, bili angairani na saobraajnici Vrhovine Prijeboj u ometanju neprijateljeva saobraaja. Kad je Trei bataljon zapazio tu kolonu, ona je ve bila na Brezovcu. "Radakovieve" ete su pourile bono, kraim pravcem, u nastojanju da Italijane prestignu bar na prijevoju Pogledalu. Motorizirani neprijatelj je bio bri, a bona vatra koju su "Radakovievi" borci izdaleka otvorili nije ga mogla zadrati. Naprotiv, samo ga je pourivala da se to prije dokopa Pogledala, jer ga je pred njim ve ekao jedan bataljon prijebojske kolone. Spojene kolone su pourile u Korenicu. Bilo je to 2. februara. Komandantu Druge brigade Uzelcu teko je pao taj, kako mu se inilo, brz i "jeftin" prodor neprijatelja u Korenicu. Prosto se preznojavao od muke i bijesa. Jer do Prijeboja je Italijanima trebalo 10 dana, a sad su za dan stigli do Korenice! Da su njegova dva bataljona mogla blagovremeno zaposjesti Homoljaki klanac i Pogledalo, neprijatelj se ne bi, vjerovao je Uzelac, bez velikih gubitaka doepao Korenikog polja. Ali to je bilo bilo je. Nova situacija je nalagala nove odluke: Zbjegovi su u Krbavici i na Baljkui. Mi emo uvati Baljkuu. To je sad naa republika! glasno je zakljuio komandant Uzelac pred komesarom Stankoviem i komandantima Treeg i etvrtog bataljona. Tek iz Baljkue Uzelac i Stankovi stiu da opirnije izvijeste privremeni tab zapadnog sektora obrane Like, na ijem je elu bio oko Jovani, o borbama brigade od poetka ofenzive. Oni zakljuuju da su se svi njihovi bataljoni dobro drali. Neto su odskakali "Mati" i "Radakovi". Na etvrti ("Opsenica") nije se moglo mnogo ni raunati, jer se on jo nije bio oporavio od gubitaka na Graacu. "Od komandnog osoblja", napisali su komandant i komesar, "naroito se istakao komandir ete 'Mie Radakovia' drug Jocan

Sadak. On je, zahvaljujui svojoj hrabrosti i hladnokrvnosti, te vjetom rukovoenju nanio sa svojom etom velike gubitke neprijatelju". Neprijatelj se preko Ljubova probio u Krbavsko, a preko Prijeboja u Koreniko polje. U Korenici su se njegove kolone spojile, pa bi povrnom posmatrau moglo izgledati kao da je on ovdje postigao planirani cilj. Ali brigada je tako rei netaknuta ostala Italijanima iza lea. Njeni su bataljoni, dodue, bili iscrpeni borbama, hladnoom, estim prebacivanjem s jednih na druge obrambene poloaje, zasjedama, protujuriima i, donekle, slabom ishranom, ali su bili tu, pozadi neprijatelja, na svim pravcima kojima se on probio, gotovo jednako opasni kao i poetkom ofenzive. Posebno za njegove pozadinske organe, koji su morali snabdijevati svoje jedinice, koje su bile daleko naprijed isturene. Oni su, zatim, bili tu da osujete nastojanje protivnika da unitava materijalnu bazu partizana: kue, ostala materijalna dobra i stanovnitvo osloboene teritorije, jer se znalo da e se neprijatelj najzdunije angairati u izvravanju tog, lakeg zadatka. Komandant 5. italijanskog korpusa imao je i za to do pojedinosti izraen plan po fazama i zonama, koje su prekrivale cijelu osloboenu teritoriju Like. U tome "ienju" nisu (uz italijanske) bile za-boravljene ni ustake i etnike jedinice. Ali i "ienje" se skupo plaalo: Preko 2000 Italijana i ustaa s 5 tenkova krenulo je 6. februara iz Korenice u Krbavicu. Tenkovi i eta u prethodnici uspjeli su se probiti do sela i zapaliti samo nekoliko prvih kua. Vie nisu stigli, jer ih je saekala Trea eta Treeg bataljona i u estokom okraju ubila i ranila 30 palikua. Glavnini se nije ilo dalje u Krbavicu, pa se kolona vratila u Korenicu. Istog dana je sa slinog zadatka natjerala Druga eta Treeg bataljona kod Trnovca u bijeg kolonu od preko 200 etnika i nanijela joj gubitke. Tri dana kasnije jo se loije provela vea neprijateljeva kolona koja se iz paljevinskog pohoda u Svrakovo Selo vraala u svoju bazu u Buni, jer je upala u zasjedu Drugog bataljona. Italijani su bili toliko iznenaeni ubitanou bliske vatre da desetak minuta nisu uspjeli odgovoriti na nju. U Buni su se vratili sa 60 mrtvih i ranjenih. Promrzli Italijani su tu odmah naloili velike vatre i sjatili se oko njih, te su bili pogodna meta za mitraljesce jedne ete Prvog bataljona. Dok su oni pogasili vatre i razbjeali se, ve ih je bilo dvadesetak manje. Paljenje i "ienje" Svrakova Sela kotalo je neprijatelja oko 80 vojnika (izbaeni su iz stroja). Jedan se italijanski puk "istei" Pljeevicu bio uputio ka kipini (sedlo na toj planini), jer su njegove starjeine znale da tu nema partizanskih snaga. Uz put je popalio sve kue i pobio 105 staraca, ena i djece, koje je pohvatao po zbjegovima i planinskim kuama. Ti isti Italijani dobro su znali da se u Kamenskom (takoer na Pljeevici) nalaze partizanske bolnice, radionice i mnogo izbjeglog naroda. No nisu ni pokuali lamo krenuti, jer su bili sigurni da ga partizani brane... Gdje je god mogao i stigao, neprijatelj je ostavljao za sobom zgarita, ruevine, pusto. Nemilosrdno se obraunavao sa starcima, enama i djecom, koje je uspijevao iznenaditi i pohvatati: ili ih je ubijao ili odvodio u logore. No, narod Like, omladina posebno, i te je velike nedae stoiki podnosio. Satima su se kroz snijene nanose probijale kolone djevojaka nosei hranu borcima na poloaje padajui od umora pod nosilima ranjenih i bolesnih boraca. Niko nije roptao.

Niko nije skrtenih ruku, uz ognjite, saekivao neprijatelja, niko nije molio za milost. Faisti su ulazili u sela, ali su ona bila potpuno naputena. U njima obino nisu nalazili nita osim praznih i pustih kua. Hrana, stoka, odjea i sve vrijednije stvari sve je to ispred njih bilo sklonjeno, skriveno. Duboko u umama, pod drveem u snijegu, oni koji su bili nemoni da nose oruje organizirali su ivot u zbjegovima, pod rukovodstvom seoskih odbornika. Kad bi se neprijatelj udaljio od njihovih naselja, izbjeglice su se vraale, mnoge i na zgarita, da ivot ponu iz poetka. Ni na jednom pravcu probijanja u oslobodenu teritoriju Like neprijateljeve snage nisu uspjele da na "Vajsom" predviene linije stignu ni brzo ni lako. Obino im je trebalo desetak dana da, krvarei i smrzavajui se, prevale dvadeset-trideset kilometara. No divizija "Sasari", koja je napadala od Graaca preko Mazina i Gornjeg Lapca, izgubila je punih 25 dana dok je savladala otpor bataljona Prve like brigade preko Mazinske planine i dok se jedan njen puk, tek 14. februara, spojio s njemakim snagama u KulenVakufu. Za nju bi sigurno bolje bilo da nije prela Mazinsku planinu, jer su njenu glavninu uskoro odsjekle i opkolile u Gornjem Lapcu snage Prve i Tree brigade este divizije, te Pete i Petnaeste brigade, pa se tek nakon etverodnevnih borbi u okruenju, zahvaljujui intervenciji jakih novih snaga iz Graaca, uspjela preko Mazinske planine vratiti natrag, prema Graacu. Samo za ta etiri dana je 109 njenih ljudi poginulo i 358 ranjeno. Pri tome je ostala i bez veine svog tekog naoruanja. Pored ostalog, izgubila je 5 topova, 6 tekih bocaa i 60 motornih vozila. Moe se rei da je neslavnim probijanjem divizije "Sasari" iz obrua 21. februara uglavnom i zavrena etvrta okupatorskokvislinka ofanziva u Lici. Neprijatelj se, jo ranije bio povukao iz Korenice i Udbine, odnosno Korenikog i Krbavskog polja. Dio tih njegovih snaga uestvovao je i u spasavanju divizije "Sasari". Osloboena teritorija u Lici opet je bila velika kao i prije ofanzive. Glavni tab Hrvatske je 22. februara poslao Vrhovnom tabu NOV i POJ ovaj telegram: "Noas dovrene borbe kod Donjeg Lapca. Talijani se probili do Mazina. Cesta od Kulen-Vakufa do Mazina prekrivena njihovim leevima, mulama i razliitim materijalom. Ima tenkova, kamiona, motocikla, artiljerijske i bacake municije, ebadi, radio-stanica, neto oruja itd. Lika je sada slobodna kao i ranije. Drimo da je ofanzivi kraj". etvrta ofanziva u Lici zavrila se za italijanske okupatore i njihove domae pomagae na taj nain to im je poginulo oko 1400 i ranjeno 2700 vojnika i starjeina. U te je brojeve uraunato i 837 neprijateljevih vojnika i starjeina koje je iz stroja izbacila Druga brigada. Gubici este divizije i Treeg likog partizanskog odreda iznosili su: 165 mrtvih i 384 ra-njena borca i rukovodioca. Tu su iskazani i gubici Druge brigade (22 mrtva i 122 ranjena borca i rukovodioca, od kojih gotovo polovina otpada na skojevce: 65 ranjenih i 5 poginulih). Dok su se snage Prvog bosanskog i Prvog hrvatskog korpusa vie od mjesec dana danonono po snijegu, uglavnom veoma uspjeno, rvale s nekoliko puta nadmonijim neprijateljem uporno branei svaku stopu osloboene teritorije i spasavajui zbjegove za borbu

nesposobnog dijela stanovnitva, Operativna grupa jedinica, pod neposrednom komandom Vrhovnog taba, prela je u uspjenu protuofanzivu u pravcu Neretve.

OSTAO JE SAMO GOSPI

Novi komunisti To nije bio predah Podvizi vodnika Nikole Beira i kurira Pane Bubala Bombai Kata Bubalo i Soka Prica Oslobodena jc i iroka Kula "Pricine" ete na Jadranu Ustaka kuknjava Kordunai i Liani napadaju na Gospi Pogibija "Pricina" bombakog odjeljenja Na mjestu izgorjelih kua u mnogim ustanikim selima Like do kojih su u toku minule zimske ofanzive uspjeli doprijeti okupatorskokvislinki vojnici, na pocrnjelim su zidinama brzo nicale bajte, a gdje ni zidova nije bilo, kopale su se zemunice. Glavno je bilo da se ima nekakvo sklonite i da kia ne curi za vrat, jer je dolazilo proljee. Omladina je pjevala: "Aoj Liko, triput si gorjela, al' se nisi pokoriti dala.. ." Djevojke su pjesmom pitale borce: "Partizani, naa brao mila, jel' vam teka ofanziva bila?" Italijani su se "pregrupirali" prema Jadranskom moru: zonu oko Graaca preputali su etnicima (na ije razoruavanje nisu vie ni pomiljali) i povlaili su se u sigurnije, kninske zidine, a podruja Gospia, Vrhovina i Otoca preputali su ustaama. Zadrali su samo svoje garnizone na samoj morskoj obali u Karlobagu i Senju. Kratak predah nakon dugotrajnih danononih borbi i mareva u toku neprijateljeve zimske operacije, a i prije nje, brigada je iskoristila za ispunjava-nje najrazliitijih obaveza: popunu i organizacijsko sreivanje bataljona i eta i njihovo pripremanje za predstojee zadatke. O dranju brigade u ofanzivi uprilieno je mnogo raznovrsnih sastanaka na razliitim stepenima i napisano mnogo izvjetaja. Svuda se konstatiralo da je ona "u cjelini dobro izvrila zadatak... Od 24. januara do 23. februara partijska organizacija je porasla za 62 nova lana.. ." Prvih dana marta u Partiji je bilo "oko 30 od sto ljudstva... 98 kandidata, a skojevaca oko 530, to znai da je oko 75 od sto od ukupnog broja ljudi brigade organizirano ... " Pojedinosti su neto drukije: "Partija je malo uestvovala i pomagala u usavravanju naina ratovanja za vrijeme ofanzive", a na drugoj su strani partijski "sastanci preuzimali ulogu i komandi eta, i ekonoma, i kuvara i gubili se u takvim sitnicama... Rukovodeim drugovima iz Drugog ('Pricina') bataljona nije isto da li je bez hrane njihov ili 'Matiev" bataljon ... Odnos drugova prema novomobilisanim borcima u veini sluajeva nije bio drugarski... Novi se smatraju kao manje vrijedni i nepouzdani... Briga prema bolesnima nije bila dovoljna i topla... Vojni rukovodioci nisu dovoljno obilazili bataljone i ukazivali neposrednu i praktinu pomo. ee su bez potrebe pisali... Disciplina skojevaca jo nije aktivna disciplina mladih komunista. Oni ne grijee, oni se dobro bore i juriaju na bunkere, ali jo ima onih koji spavaju na skojevskim sastancima ... Novina koju smo uveli... u politiko-vaspitnom radu sa partizanima jesu etni radni sastanci na kojima se pretresaju pitanja borbe i nedostaci vojne prirode, pitanje discipline, odnosi i ponaanje drugova izmeuu sebe,

drugova i drugarica, drugova i komande, komande i drugarica, pitanje ishrane, obue, odjee, zdravlja; pitanje odnosa, rada i ponaanja prema pozadini... Tako etni sastanak postaje najvii kolektivni forum, posebno za one koji nisu obuhvaeni nekom drugom organizacijom ..." To je tek poneka reenica iz opirnog izvjetaja Politodjela brigade od 6. marta 1943. godine. One nisu birane. U ofanzivi su se bili prorijedili pjevaki korovi i dramske grupe, zamrli analfabetski teajevi, rijetko su se pojavljivale etne depne novine, nedovoljno se prouavala tampa ... U ukazivanju na sve to to nije bilo dobro i to je umanjivalo uspjehe, u njegovanju i razvijanju pozitivnoga u tome je protekao predah, jer je brigada u sastavu este divizije (iji je komandant 21. marta postao oko Jovani, koji ju je vodio sve do kraja rata) sredinom marta prela u ofanzivu protiv ustakih i etnikih garnizona na linoj pruzi od Vrhovina skoro do Knina. Pet dana ranije, u no izmeu 9. i 10. marta, tri su lika bataljona (Prvi bataljon Prve brigade i Drugi i etvrti bataljon Likog partizanskog odreda) bili znatno junije od Graaca, blie Kninu, jer su pomenute noi razbili etnike kod Otria i Rastieva, a u no izmeu 14. i 15. marta obavili su ono to u maju 1942. godine nije uspjelo kombiniranom odredu: poruili su vijadukt Bender. S obzirom na neuspjeh etvrte neprijateljske ofanzive u Lici i povlaenje Italijana ka morskoj obali, ime su Pavelievi i Mihajlovievi vojnici ostali bez blie neposrednije zatite okupatorove vojske, uslovi za uspjeh partizanske protuofenzive bili su povoljniji nego ikada ranije. Osim toga, i tim je ofenzivnim zahvatom bio vezan dio neprijateljevih snaga, ime se osujeivao jo jai pritisak na Glavnu operativnu grupu (s Vrhovnim tabom), koja je upravo bila forsirala Neretvu i, optereena sa 4000 ranjenika, stalno vodei borbe s nadmonijim neprijateljem, teko i sporo se probijala na istok. U tim jednomjesenim borbama brigada je vie dana uestvovala u napadu na neprijateljeve garnizone izmeu Gospia i Graaca, oslobaanju rodnog mjesta poginulog voe likih ustanika Marka Orekovia iroke Kule, protjerivanju ustaa iz naselja na saobraajnici Gospi Karlobag, juriu na Gospi ... U tim borbama, voenim do poetka maja, brigada je izbacila iz stroja 765, a u dva napada, zajedno s nekim drugim jedinicama iz divizije, jo 705 neprijateljevih vojnika i poruila 11,5 kilometara pruge. Njeni gubici su iznosili 36 mrtvih i 113 ranjenih boraca i rukovodilaca, meu kojima je poginuo i komandant "Matieva" bataljona Milan ever. U izvjetaju taba este divizije o borbama oko Radua, Svetog Roka, Lovinca i Metka (naselja na pruzi Gospi Graac) voenim u drugoj polovini marta zabiljeeno je: "... kao cjelina istakli su se bataljon "Stojan Mati", Trea eta etvrtog bataljona i Prva eta bataljona "Ognjen Prica". Kao pojedinci istakli su se vodnik Nikola Beir i kurir Pane Bubalo, koji su svojom odvanou i linom hrabrou pokazali kako treba udarati po neprijatelju". Rano jutrenje 15. marta desetina vojnika pod komandom vodnika Nikole Beira doekala je u zasjedi, znatno isturenoj naprijed, kao osmatrako odjeljenje, bez neposredne vatrene veze sa svojom etom i bataljonom "Stojan Mati". Iskoristivi no, tome se odjeljenju

partizana neprimjetno pribliilo oko 300 etnika i ustaa. Da je tih nekoliko Beirovih boraca iz "pristojne" udaljenosti pripucalo na toga 30 puta brojnijeg neprijatelja, moglo bi se smatrati da je izvrilo zadatak, jer bi time napadae natjeralo da malo zastanu, razviju za borbu prednje dijelove i uspore kretanje, ime bi svojim snagama pozadi omoguili da dobiju u vremenu i spremne doekaju protivnika. Beirova desetina je znatno vie uinila: otvorila je vatru kad se neprijatelj sasvim pribliio i poela se povlaiti tek kad joj je neposredno zaprijetila opasnost da je ustae i etnici opkole i unite. Beir ni tada nije odstupio. Sa vie pripremljenih bombi on je i dalje ekao u svom zaklonu. Tek kad mu se zgusnuti protivnikov streljaki stroj primakao na desetak metara, poletjele su njegove bombe. Eksplozije. Jauci neprijateljevih vojnika. Iznenaeni i prorijeeni protivnik je najprije zastao, a onda se njegov stroj povio unazad. Kad su poletjele nove bombe, najblii su faisti okrenuli lea. Tada se Beir digao iz zaklona. ulo se snano "ura", koje je povratilo sve borce njegove desetine to su se ve bili povukli. Uskoro je dojurio jo jedan, najblii vod "matievaca". Nacisti se nisu zaustavili do svog polaznog poloaja. Pet dana kasnije Beir je na slian nain natjerao u bijeg jednu drugu, veu neprijateljevu jedinicu. Zato je tab este divizije predloio tabu korpusa da "imenovanog druga" pohvali u "dnevnim vijestima". Kurir Petog (mitraljeskog) bataljona Pane Bubalo urio se nou s izvjetajem u tab brigade. Iao je najkraim putem, da bi to prije stigao. Bio je oprezan: ee je zastajao i prislukivao da mu ne bi promakao kakav sumnjiv um. Ponekad bi se sagnuo i zagledao prema horizontu ne bi li zamijetio kakvu sjenu u pokretu. Panetov oprez nije bio bezrazloan, jer su rastjerani ustae i etnici lunjali nou nastojei da neprimijeeni stignu do sigurnijeg pribjeita nekog garnizona blie Gospiu. Odjednom je uo ispred sebe korake. Nisu morali biti neprijateljevi. Mogla je to biti i neka manja partizanska jedinica. Brzo je skoio u zaklon sa spremnom pukom i bombom. Mogao se tako pritajiti i saekati, pa ako se uvjeri da je neprijatelj pustiti ga da proe, a onda produiti svojim putem. To je bilo najsigurnije, jer oni to su nailazili njega nisu bili primijetili. Pane ih je zaustavio. Kad je utvrdio da to nisu partizani nego ustae najprije je bacio bombu, a potom poeo da prazni puani okvir. Uvjerene da nije rije o jednom partizanu, ustae su se, ne ispalivi ni metka, dale u bijeg. Ubrzo su se izgubile u mraku. Nekima se valjda previe urilo, pa se Bubalo domogao jedne puke, 800 metaka, 4 deke i 3 torbe. Natovaren tim trofejima, uskoro je, sav znojan, stigao u tab. Ofanziva likih jedinica nije jenjavala. Grupa bataljona to je poruila Bender i dalje je uspjeno vodila borbe protiv etnika u sjevernoj Dalmaciji. Osim ostalih mjesta, oslobodila je i Zrmanju i Malu Popinu ... Poetkom aprila se i Osma kordunaka divizija pridruila dijelovima este divizije u operacijama u Gackoj dolini. Deveta brigada este divizije tu je postizala uspjeh za uspjehom: prvih dana aprila oslobodila je Ramljane i Lee i zarobila 438 domobrana, a zatim je zauzela Prozor kod Otoca, napala Italijane koji su se iz Vrhovina povlaili ka Otocu i nanijela im vee gubitke ...

Prva brigada sa dijelovima Likog partizanskog odreda postizala je nove uspjehe u borbi protiv etnika. Oslobodila je od njih Turovac, Duboki Dol i Krupu, a potom sa etvrtom i Desetom krajikom brigadom, i Oton, Radljevac i Golubi. Peta brigada Osme divizije oslobodila je 12. aprila Otoac. Time je, uglavnom, cijela Gacka dolina bila osloboena. Dok se stezao obru oko Gospia na red je dola i iroka Kula, utvreno uporite na cesti to preko prijevoja Ljubova vodi iz Likog u Krbavsko polje. U postojee zidove, visoke i do metar i po, ustae su bile ugradile bunkere i sve to opasale vierednom bodljikavom icom. Reklo bi se: neosvojiva tvrava. Osim toga, blizu su Perui, Liki Osik i Gospi, pa neprijatelj moe brzo intervenirati ako irokoj Kuli zapri-jeti ozbiljna opasnost. Upravo zbog te intervencije uglavnom nije ni uspio prvi napad Druge brigade na to mjesto. Tek e ponovljeni juri, izveden desetak dana kasnije, u no izmeu 19. i 20. aprila, donijeti potpun uspjeh. Jer, dok je Druga brigada, uz podrku artiljerije i tenkova, napadala na naselje, Deveta je obezbjeivala napad zasjedama prema Peruiu. estinu te borbe najbolje ilustrira injenica da je od 250 ustaa, koji su branili to uporite, oko 200 njih izbaeno iz stroja, a samo su tri zarobljena. Odsudno rjeenje nisu donijeli ni tenkovi, mada su dva bila oteena i prve noi ostala naputena pred neprijateljevim bunkerima, a ni artiljerija, ve borci bombai, meu kojima je bilo i drugarica. U jednom od bombakih odjeljenja "Pricina" bataljona bila je partizanka Kata Bubalo. Tu njenu djevojku, predratnu skojevku i svojevremenog lana Kotarskog komiteta Skoja za Korenicu, poznavao je svaki borac i starjeina u Drugoj brigadi. Ona je bila i prvi komesar Druge enske like partizanske ete. Nije bilo borbe u koju je ila njena brigada, a da se ona nije javljala dobrovoljno u bombae i da nije bacila poneku bombu. Meu borcima se prialo da Kata pretpostavlja runu bombu i puci i pukomitraljezu. Bombaka odjeljenja u kojima je ona bila obino nisu podbacivala, jer je svakog mukarca bombaa bila sramota da zaostane za Katom, a ona nije lako zastajala. U irokoj Kuli kao da je bila bra i nasrtljivija nego ikad ranije. Vjerovatno zbog toga to je eljela da rodno mjesto Marka Orekovia to prije bude osloboeno. Ne zna se koliko je bombi bacila te noi. Takoer se ne zna koja je po redu bila ona bomba koju je ubacila u jedan bunker kad se, smrtno pogoena metkom nekog ustae, najprije malo povila unazad, a onda pala bez rijei, ne dospjevi da stupi preko slobodnog praga Orekovieva doma. Izgleda da je slina elja te noi nosila jo jednu djevojku bombaa Soku Pricu, jer ni ona nije iva doekala slobodu iroke Kule. Pala je kao i njena drugarica Kata. No, te dvije smrti kao da su ulile polet i snagu ostalim bombaima i pukomitraljescima. Jedan za drugim, iza njih su ostajali razoreni i nijemi neprijateljevi bunkeri i mitraljeska gnijezda. Prema Peruiu, utvreni na najpogodnijim visovima, premonim neprijateljevim sn.agama koje su pokuavale da se probiju ka irokoj Kuli, uspjeno su, vrei i protujurie, odolijevali borci Tree brigade. Kad se spustila no preostali branioci iroke Kule nastojali su se spasiti bijegom prema Likom Osiku. Na putu su nalijetali na "Radakoviev" bataljon, kome je brzo ponestalo metaka i

bombi. Ali ostali su noevi na pukama, pa se jurialo i s njima, bez pucnja... Tih se dana u Lici prialo kako su "nai doprli do mora i tamo iznenadili neprijatelja". "Pricin" bataljon, koji je bio kod Graaca, obavijeten je da se u Maslenici i Starigradu (na Novigradskom moru) nalaze manje andarmerijske i financijske posade, pa je, preko Velebita, prema svakom od tih naselja, upuena po jedna eta. Poto su prevalile dug put, ete su se neopaene pribliile kasarnama i opkolile ih. Poziv na predaju toliko je iznenadio andare i finance da nisu ni pokuali dati otpor. Njih 20 se predalo a da nisu ni metka opalili. Imali su 24 puke. Iz Zadra je u Maslenicu upravo bio prispio brodi sa krumpirom. Borci su siromanom stanovnitvu podijelili sav taj krumpir. lanovi posade nisu se tome protivili, jer su i sami bili na strani narodnooslobodilake borbe: vie njihove brae i roaka bilo je u redovima dalmatinskih partizanskih jedinica. Zbog toga su i oni srdano pozdravili like partizane. Stanovnitvo je vinom, prutom i sirom ugostilo like partizane kao najmilije goste. Krajem aprila je gotovo cijela ira vanjska obrana Gospia bila slomljena. Brojnim ustakim snagama zbijenim u Gospiu jedina veza s italijanskim gospodarima ostala je, s vie usputaih uporita, saobraajnica Gospi Karlobag. Predosjeajui da e i na tu "pupanu vrpcu" uskoro doi red, ustako "Zapovjednitvo likog operativnog podruja" javilo je Pavelievom "Glavnom stoeru oruanih snaga": "etvrti stajai zdrug ustake vojnice (ustake snage u Gospiu i oko njega) pokazao se u posljednjim borbama nedorastao za operacije. Pri najmanjem okraju bojne naputaju borbu ... aljite pojaanje i topnitvo haubiko urno, krajnje je vrieme. Ako ne moete pomoi, imajte hrabrosti da naredite povlaenje .. ." Za svega tri dana, od 28. do 30. aprila, svim garnizonima i na toj saobraajnici ovladale su jedinice este divizije, odnosno Druga i Deveta brigada. Krenuvi u predveerje iz spaljenog ustanikog sela Divosela pod Velebitom, Druga brigada je marovala punih 13 sati, bolje reeno, probijala se bespuem velebitskim cijelu no, zaobila u irokom luku selo Bruane i ujutro izbila na cestu Gospi Karlobag usred Velebita, kod Takalica. Neprijatelj, koga je u Bruanima napadala Deveta brigada, vjerovao je da mu sa zapadne strane ne prijeti nikakva opasnost, pa su se dijelovi njegovih jedinica koje su u Bruanima razbijene slobodno kretali cestom prema Karlobagu i prosto ulijetali u klopke ete Druge brigade, iz kojih je tek poneki vojnik uspio da pobjegne. Nalet "matievaca" u Bake Otarije bio je za domobrane i ustae tako iznenadan da su morali (oni koji nisu bili pogoeni) pobjei prema Karlobagu mada je ruak upravo bio dogotovljen. Partizanskim kuvarima je preostalo samo to da svojim gladnim drugovima podijele topal obrok. Bilo je to posljednjeg dana aprila 1943. Prvi maja je gotovo cijela Lika doekala slobodna. Jo se samo na njenoj periferiji zadrao kakav manji neprijateljev garnizon. I "sjedite" Like, njen centar Gospi bio je u neprijateljevim rukama, a samo kojih sedamdesetak dana ranije, pred kraj etvrte neprijateljeve

ofanzive u Lici slobodnom partizanskom teritorijom (izuzmu li se neka zabaenija sela i planine) smatrao se samo Donji Lapac, pa su omladinke u zbjegovima i hvatajui se u kolo kad su na poloajima posjeivale borce najee pjevale: "Hop ipac na je Lapac.. ." Napad na Gospi etrnaeste i Petnaeste brigade Osme kordunake divizije i Druge i Devete brigade este like divizije, ojaanih tenkovima i artiljerijom, zapoet 2. maja, u suton, nije uspio. Oko 3.000 dobro naoruanih ustaa, andara i domobrana, opasanih bunkerima, bodljikavom icom i drugim preprekama (sve su to ranije pedantno i solidno izradili italijanski vojnici), pruili su odsudan otpor. Rijetko se gdje u isto vrijeme i na tako malom prostoru kao u opkoljenom Gospiu bilo zateklo toliko najokorjelijih zloinaca, kojima je bilo dobro poznato kakva ih sudbina oekuje dopadnu li ivi partizanima u ruke i nau li se pred narodnim sudom. I zbog toga oni, pored ostalog, nisu mogli ni pomiljati na predaju. A ni bijeg nije dolazio u obzir, jer ih je do najblieg koliko-toliko sigurnog pribjeita Karlobaga, gdje se nalazio jak italijanski garnizon, dijelilo preko 40 kilometara ceste, i to najveim dijelom velebitskim gudurama, a i tamo su na mnogim mjestima i u prohodnim tjesnacima ekali partizani. Zbog toga to (za mnoge branioce Gospia) i nije bio otpor kao izraz hrabrosti vec otpor iz oaja i straha od zasluene kazne. Potpuna je kazna ovoga puta ipak izostala, unato upornosti napadaa, bombaa i udarnih grupa posebno, kakvo je bilo i bombako odjeljenje "Pricina" bataljona. Ta je grupa, sastavljena od 10 boraca i starjeina, na svom pravcu bila napravila prolaz kroz ianu ogradu, a onda bombama zasula neprijatelja u rovovima krei put naprijed. No, stradala je od bone vatre, tako da su ivi izili samo vodnik Petar ovi i jedan borac. Medu poginulim bombaima toga odjeljenja bio je i vrilac dunosti komesara ete Petar Orli. Iako smrtno ranjen, on je podsticao svoje borce da juriaju sve dok mu glas nije potpuno zamro . .. Dolazilo se u naselja koja je dotad drao neprijatelj i u kojima je bilo kua iji stanari nisu bili prijateljski raspoloeni prema partizanima, jer se netko njihov nalazio u protivnikoj vojsci. U takve su kue kriomice zalazili pojedini borci i pod izgovorom da trae oruje, skrivenog etnika ili ustau, uzimali odjeu i hranu i strogo nareivali da im se spremi dobar ruak. Mada vrlo rijetko, bilo je, eto, i pljake. Tu samovolju pojedinaca nisu mogli opravdati ni "dugi i naporni marevi i stalna prebacivanja s jednog sektora na drugi, to je zbog slabe ishrane dovodilo do toga da su neki drugovi padali u nesvijest ili se kao aveti vukli bosih i raskrvavljenih nogu.. ." To posebno zbog toga to je u brigadi 10. aprila bilo 265 lanova Partije, 74 kandidata i 485 skojevaca. Tek e se nakon osloboenja iroke Kule konstatirati da je "toj samovolji doao kraj... to znai da su nastojanja starjeina, partijaca, kandidata, skojevaca i etnih sastanaka konano urodila plodom ... A da li e s tom slabou biti za svagda svreno zavisit e o daljoj stalnoj aktivnosti na podizanju politike svijesti, prvenstveno novih boraca .. ." Politika je svijest morala porasti poto su se u toku partizanske ofenzive gotovo svako vee na sasvim kratak i konkretan dogovor okupljali sekretari etnih partijskih elija sa sekretarom bataljonskog

biroa i da je "u bataljonima u etiri nedjelje odrano prosjeno 18 radnih i 21 vaspitni sastanak". Bataljonske politike konferencije i etni radni sastanci sve su vie postajali oblici aktivnosti na kojima su podjed-nako uzimali rije i borci i rukovodioci. Osim toga to su borci svakodnevno itali najnovije radio-vijesti, upoznavani su i s najaktuelnijim lancima iz ostale partizanske tampe. Politiki komesari eta i politiki deleg:ti vodova sve su se bolje snalazili u radu po zavretku komesarsko-delegatskih kurseva pri tabu este divizije. I na "vojnom sektoru" se znatno uznapredovalo, pa je i u napadu i u obrani bilo manje rtava. Borci su sve vie shvatali potrebu utvrivanja na poloajima, umjenije su birali zaklone, bolje rukovali orujem. Bio je to rezultat intenzivne borbene obuke po desetinama, vodovima i etama. Odravane su i bataljonske vjebe (Napad i obrana naseljenog mjesta itd). Radi uvrenja discipline i vojnikog izgleda esto je izvoena i strojeva obuka. U aprilu su svi desetari zavrili kratke kurseve pri tabovima bataljona. Borci su se takmiili u brzini rasklapanja i sklapanja linog naoruanja i otklanjanju najeih zastoja. Kulturno-prosvjetni odbori su aktivirali i popu-nili pjevake korove, dramske sekcije, redakcije depnih i zidnih etnih novina, rad analfabetskih teajeva. Nije bilo osloboenog naselja u kome nije data poneka kulturno-zabavna priredba, "koje su se ponegdje pre-tvarale u prave narodne manifestacije oslobodilakoj borbi". Politodjel brigade izvjetavao je 21. maja: "Na na prijedlog otpoceli su se drati po etama asovi iz geografije. Tako je do sada savladano 6 upuenih predavanja (o nebu, suncu, planetama, kome-tama, meteorima, Zemlji i zvijezdama). Ovi asovi iza-zivaju veliko interesovanje i bude matu mnogih par-tizana, tako da ih oni sami trae". Osloboena gotovo sva osim Gospia, Lika je u proljee i ljeto 1943. godine postala centar svekolike aktivnosti oslobodilakog pokreta Hrvatske. U njoj su boravili CK KPH i Glavni tab NOV Hrvatske. Na njenom je teritoriju 2. marta obrazovan Inicijativni odbor ZAVNOH-a, a 13. juna je odrano i prvo za-sjedanje toga najvieg predstavnikog tijela Hrvatske. U Lici su, zatim, odrane i prve zemaljske kor^ren-cije AFZ i USAO Hrvatske, uoi 1. maja je tampan prvi broj "Naprijeda", organa CK KPH, radili su ra-zni politiki i vojni kursevi itd. Znaajna je bila i lokalna aktivnost: izabran je prvi Okruni NOO, odrane su Trea okruna konfe-rencija KP (100 delegata je zastupalo 674 lana KP) i Druga okruna konferencija Skoja (skojevska organi-zacija je imala 1630 lanova), 20. jula je formiran ba-taljon "Matija Gubec", sastavljen iskljuivo od Hrva-ta iz Like; u Otocu, koji je u to vrijeme glavni grad osloboenog dijela Hrvatske, radila je ak i partizan-ska gimnazija ... Sve je to brzo lijeilo rane zadobijene u zimskoj okupatorskokvislinkoj ofanzivi. Bajte i zemunice su svuda ve bile zamijenile spaljene kue. Zelenila su se uzorana i obraena polja. Radne ete i bataljoni, sa-stavljeni uglavnom od djevojaka, inili su podvige na radu. Pod parolom: "Sve za front", te su se radne je-dinice takmiile u obradi polja, ruenju pruge, pre-noenju i lijeenju ranjenika, pruanju pomoi une-sreenim porodicama, posjeivanju boraca na frontu, 112

nonoj etvi tako rei pred samim neprijateljevim bunkerima oko Gospia ... Ali, bez nevolja, nedaa i stradanja kao da se ipak nije moglo. U to je vrijeme u Lici poela epidemija pjegavog tifusa, koji je nemilosrdno haraio ustani-kim selima, "zalijetao se" i u jedinice i donosio vie humki i privremeno izbaenih iz borbenog i radnog stroja nego neprijateljevo vatreno oruje.
8 Llkl rastancl 113

SJEVERNODALMATINSKIM VRLETIMA Ponovni susret s Miunom i Pepom Dva Popovia na Kijevu Hajka za "Dinarskom divizijori" Pola-a drugi Poloj Geco proucava "svjetsku geografiju" Dane u sneobranom grou" Umjesto logorskih vatri povodom kapitulacije Italije, prve borbe s Ni-jemcima. Poetkom juna 1943. brigada se po drugi put od-vojila od Like. Ovoga je puta (ostavljajui blokadu Gospia drugim jedinicama krenula u sjevernu Dalmaciju, u Kninski sektor. S njom su se tamo nali Liki i Sjevernodalmatinski partizanski odred. Ovdje je brigada privremeno bila pod komandom ta-ba Kinskog sektora (formiranog u proljee 1943. godi-ne). Osnovni je njen zadatak bio razbijanje etnika u Kninskoj krajini. Prije nje je na tome poslu neko vri-jeme bila i Prva brigada este divizije. Brigada je u tome kraju ostala tri mjeseca (juni august). Za to je vrijeme vodila petnaestak samo veih napadnih i obrambenih borbi, uglavnom sa et-nicima Dujieve "Dinarske divizije" i Italijanima, od kojih su neke trajale i po 3 4 dana, i oslobodila je vie naselja. Gotovo isto toliko je bila znaajna i njena politi-ka aktivnost u narodu, naroito u razobliavanju et-nitva, koje je ovdje, oslonjeno na jak italijanski gar-nizon u Kninu, i dalje imalo najjae uporite u Hrvat-skoj, i terorom spreavalo bre i odlunije opredje-ljivanje Kninske krajine za narodnooslobodilaku bor114 bu. Povoljni rezultati tih nastojanja potpunije e se osjetiti kasnije, kad naraste Sjevemodalmatinski od-red, formiraju se i razviju nove jedinice, koje e pred-stavljati jezgro budue Devetnaeste dalmatinske divi-zije. Borci Druge like udarne brigade opet su ovdje susreli svog prvog komandanta i komesara Miuna Sakia i Pepu Babia, koji su bili na dunostima ko-mandanata, odnosno komesara Kninskog sektora. Na elu brigade sada su bili Duan Dotli, komandant, i Branko Damjanovi, komesar. Dotli je jedno vrijeme bio komandant etvrtog bataljona. Sa te dunosti oti-ao je za komandanta Cetrnaeste primorsko-goranske brigade. Bio je ranjen, pa se nakon lijeenja nije vie vratio u tu brigadu, ve je krae vrijeme bio u tabu este divizije, a kad je Druga brigada dola u Dalma-ciju, postavljen je za njenog komandanta. Damjanovi je doao za komesara brigade iz Prve brigade este divizije, gdje je bio komesar Prvog bataljona. Brigada se u Sjevernoj Dalmaciji suoila i s no-vim tekoama, koje su iziskivale vee napore: kr je ovdje bio jo ljui od likoga, ljetnje vruine nesnos-nije, oskudica u vodi vea, ekonomska baza jo

siro-manija, pozadina slabije organizirana, snabdijevanje hranom tee, kraj i neprijatelj nepoznatiji. Pa ipak... Oko 200 andara, ustaa i domobrana, koristei se suhozidovima i kuama Kijeva, pretvorenim u prave bunkere, naselja dvadesetak kilometara jugoistono od Knina, estoko su se u toku cijelog 26. jula odupi-rali napadu Druge brigade. Tek su kasnijim juriima bombaa potisnuti na ui prostor, prema centru mje-sta: u kolu, andarmerijsku stanicu, dvije druge kue i crkvu. Na kraju su u neprijateljevim rukama bile ostale jo samo ta stanica i crkva. No, u sumrak su i one pale, bilo zato to se protivnik predao ili to je 115 po mraku pobjegao prema Vrlici. Na to su ga prisilili bombai. Najee i najdue su se odupirali branioci iz zgra-de andarmerijske stanice. Sve su to bili bivi jugo-slavenski andari, koji su u novim uvjetima vjerno sluili Paveliu. Prilaz zgradi bio je nepovoljan, a i riije bilo tekog oruja da bi se neprijatelj natjerao na predaju. Neke je borce sve vie nervirala ta andarska upornost. Previe im se urilo da, ve jednom, do-kraje borbu. Zato su uzimali bombe i pokuavali to blie dopuziti zgradi i ubaciti ih u pukarnice. Najbrzopletiji meu njima bio je vodnik Jovan Popovi iz "Matieva" bataljona. On je uspio da dopuzi gotovo do same zgrade i ubaci u prizemlje dvije-tri bombe. Zandari s kata su ga primijetili, pa su odozgo poeli iia njega "sputati" bombe. Popovi im je dvije vra-tio, ali je trea eksplodirala pored njega i teko ga ranila u trbuh. On je imao jo toliko snage da se do-vue do mrtvog ugla. Tu se nekako uspravio, puku preturio preko vrata i doteturao se do svojih drugo-va. Nije dozvolio da ga previju, jer je znao da mu ne-ma spasa. Posljednjim rijeima je pozdravljao Tita, Partiju i Crvenu armiju. Najtee mu je, rekao je na kraju, bilo to umire a da nije postao lan Komuni-stike partije. Ta smrt je kao mora pritisnula prisutne borce i starjeine, komuniste posebno. Jer, to je svima sada bilo jasno, umro je, eto, komunist, a da mu oni nisu i formalno priznali da je komunist prijemom u Partiju. Zbog ega? Samo zbog toga to je Jovan pri-je rata bio jugoslavenski andar. Nije koristilo ni to sto je on postao partizan prvih ustanikih dana u svo-jim rodnim Nebljusima (selu na putu izmeu Bihaa i Lapca) i to je i u ranijim borbama hrabrou doka-zao potpunu privrenost ciljevima i idejama Partije. Sve to, ini se, komunistima nije bilo dovoljno. Jovan 116 je to osjeao. Njegovom strpljenju kao da je bio do-ao kraj. Zato je, valjda, onako samoubilaki prosto i nasrnuo bombama ba na andare i njihovu kasarnu kao da je bio odluio: ili poginuti ili postati lan Par-tije. A onda, u agoniji, izrekao je ono to ga je tako dugo titalo: rijei koje su prisutne borce i starjeine i zadivile i zasramile. Da bi se tome svom suborcu ne-kako ipak oduili, "matievci" su u izvjetaju viem tabu predloili ak to da se Jovan Popovi proglasi herojem. U juriu na kijevsku andarmerijsku kasarnu. smrtno je bio ranjen i pukomitraljezac "Matieve" Prve ete Ico Popovi. Dok su ga njegovi drugovi tje-ili da e preboljeti rane, on je zatraio papir i olov-ku i napisao posljednje pismo, pismo ohrabrenja, rodi-teljima!

"Draga majko i oe! Javljam vam se posljednji put u ivotu. Ovog momenta zadobih teku ranu od krvavog neprijate-lja i za koju sekundu mene vie nema. Nemojte pla-kati za mnom, ve budite ponosni to je va sin svoj mladi ivot dao za slobodu i bolju budunost svoga naroda. Primite posljednji pozdrav od vaeg sina Ice". Jo je stigao da kae: "Drugovi, molim vas, pre-dajte ovo pismo mojim roditeljima". Bol za ovom dvojicom drugova (a bilo je u tome napadu jo rtava) kao da je nekom novom snagom ponijela "matievce" i pojaala njihov udar po nepri-jatelju. Pred no je otpor andara poeo slabiti. Nazi-rao se kraj borbe. Pored partizana, koji su u zakloni-ma bili neto vie udaljeni od kasarne, uestalo je po-jedinano kretanje "ena" prema periferiji naselja. U poetku partizani nisu tome pridavali mnogo panje. Poto je u istom pravcu za krae vrijeme prolo dese-tak enskih prilika, jednu su zaustavili. Pogledavi je 117 malo bolje iz blizine i opipavi rukama sumnjivu go-jaznost, utvrdili su da ispod iroke haljine nije ena, ve andar u uniformi, s pukom, tako vjeto kamu-fliranom, da ju je bez pipanja bilo gotovo nemogue zamijetiti. Zandari su to lukavstvo bili smislili u toku dana, dok nisu bili zbijeni u kasarnu, pa su se, obilazei ku-e, blagovremeno snabdijeli enskim haljinama. Va-no ]e bilo, raunali su, da izdre do mraka, a onda e, ovako prerueni u ene, jedan po jedan, izii iz kasarne. Kad su konano uvidjeli da je ta varka samo djelomino uspjela, preostali andari, strahujui da u toku noi svi ne izginu, obustavili su da pruaju otpor i predali su se. Samo tri dana kasnije, 29. jula, "0pseniin" ba-taljon i Prvi bataljon Likog partizanskog odreda su-kobili su se desetak kilometara sjevernije od tek oslo-boenog Kijeva, kod Glavaa i Unita, na sjeveroza-padnim padinama Dinare, sa etnicima Dujieve "Di-narske divizije". Ta su se dva bataljona uglavnom odmarala u Glavau poslije naporne borbe u Kijevu, s tim to su prema Unitima isturala zasjede i obezbjeenja. Bor-ci tih jpdinica nisu bili naroito oprezni, jer su znali da s te strane mogu naii samo etnici, a njih su pri-padnici Druge brigade potejenjivali kao borce. To im se ovdje, u sjevernoj Dalmaciji, katkada znalo i osve-titi: zbog neopreznog nastupanja prema poloajima etnika, ponekad su bez naroite potrebe trpjeli gu-bitke, kojih uz vie opreza i vojnikog "potivanja" svakog protivnika, nije trebalo toliko biti. (Vrlo se brzo zaboravilo na gorko iskustvo iz napada na Radu-i i Mokro Polje, kad je brigada pretrpjela teke gubitke boraca i rukovodilaca (70 izbaeno iz stroja), a Drugi bataljon ostao bez omiljenog komesara Petra Balaa ike). Zbog togii 'u i tab brigade i ^-u-tijska 118 organizacija imali mnogo posla u nastojanju da takvo omalovaavanje neprijatelja iskorijene. U tome, ipak, jo nije bio poluen potpun uspjeh. Zato se, valjda, i ovoga puta dogodilo da su i ta dva bataljona bila, na neki nain, iznenadena. Njihovi istureni dijelovi pri-mijetili su, dodue, etnike prije nego etnici njih, ali umjesto da su ve bili na dominirajuim visovima i da su neprijatelja ekali u

neotkrivenoj zasjedi, ime bi mu nanijeli vee gubitke, oni su se morali utrkivati s etnicima u tome tko e prije izbiti na pojedinu kotu. Tako je komandir Druge ete "0pseniina" bataljona, Duan Opai, na tjeme jednog najznaajnijeg golog visa stigao gotovo istovremeno kad i etnici; odluku su donijele bombe, pred kojima su protivnici uzmakli. Ali da su etnici stigli minutu-dvije ranije, tko zna kakav bi bio ishod okraja. No kad su partizani dobili trku s vremenom u zaposjedanju jo nekih domini-rajuih kota, etnicima nije preostalo drugo nego da se povuku. Povlaenje se uskoro pretvorilo u bjea-nje, pa su i komandant "Dinarske divizije" i oficiri njegova taba, meu kojima je bio i Drain izaslanik Aimovi, morali (iako su imali 1200 1500 vojnika) sjahati s konja i spasavati se brzim pjeaenjem dinarskim gudurama. Izgleda da su uji i njegovi savjetnici planirali kako e iznenadnim ispadom sa dinarskih bespua iz-nenaditi partizane i upasti u Kijevo. No, umjesto da se domognu Kijeva, o'ni su ga, gonjeni gotovo cio dan, zaobilazili u irokom luku, pentrajui se dinarskim vrletima u nastojanju da se, sputajui se ak do Li-vanjskog polja, odvoje od partizana, koji su im dugo bili za petama. To im je nekako i uspjelo, pa su tek sutradan (s jugoistone umjesto sa sjeverne strane) stigli ne u Ki-jevo ve u Vrliku i tamo se sjedinili sa svojom bor-benom subraom u ustakim uniformama. 119 Svi, ipak, nisu dospjeli do Vrlike: 46 ih je uz put poginulo, meu njima i jedan od "vojvoda", major Duan Miri, a dvadesetak ih je zarobljeno. 1 ratni plijen bio je obilan: osim toga to je izgubio mnogo oruja, Duji se morao rastati sa cjelokupnom boga-tom komorom svoje divizije. Pripadnici Druge brigade nisu bili zadovoljni tom pobjedom. Da su bili oprezniji, mogli su "Dinarskoj diviziji" nanijeti kudikamo vee gubitke, od kojih bi se ona morala due oporavljati. Ovako, e se s njom morati uskoro opet "natezati" po usijanom kamenja-ru. Prilika za obraun pruila im se ve nekoliko da-na kasnije, prigodom uspjenog napada na Vrliku, a jo bolja dva dana po osloboenju toga naselja, 7. augusta, kad je oko 1000 Italijana i 500 600 etnika, naoruanih i topovima i minobacaima, krenulo od Knina prema Kijevu i Vrlici, vrsto rijeenih da bar odbace partizane prema Lici. Napad neprijatelja poeo je oko podne. Italijani i etnici su odmah estoko navalili. "Prica" i "0psenica" su se uporno branili. No, koristei mrtve uglove, broj-anu i vatrenu premo, a posebno precizno gaanje svoje artiljerije, napadai su uprkos protunapadima ta dva bataljona, polako napredovali i potiskivali ih, os-vajajui sve vei broj dominirajuih visova. Tu su se utvrivali i odatle gustom mitraljeskom vatrom uspje-no titili ostale svoje jedinice dok su napredovale. etnici su se orijentirali prema svojim gospodarima Italijanima. Kad bi vidjeli da Italijani postignu neka-kav uspjeh, i oni bi kretali (na svom pravcu) i dizali pri tome zagluujuu dreku. Pred zalazak sunca situacija na poloajima Dru-gog, a posebno etvrtog bataljona, na desnom krilu, prema Kijevu, bila je sasvim nepovoljna. Sve je vie bilo izgleda da se neprijatelj probije ka Kijevu i da120

lje prema Vrlici, da odsijee te snage brigade od Di-nare i nabaci ih ka Kosovu. Zbog toga su se Dotli i Damjanovi (komandant i komesar brigade) ve goto-vo bili odluili da narede da se jedinice povlae pre-ma Dinari. Zamjenik komandanta brigade, Ljubomir Medi Brzica obilazio je poloaje bataljona da bi, pre-ma situaciji, mogao odluivati, tj. narediti povlaenje. Na "Radakoviev" bataljon, koji se nalazio desno od "0pseniina" bataljona, neprijatelj gotovo i nije napadao, pa je njegov komandant Sladi imao dovolj-no vremena da prilino mimo promatra razvoj borbe na ostalim pravcima, a naroito kod svog lijevog susjeda. Vidio je da su Italijani i etnici suvie istrali naprijed i da im zalee nije sasvim obezbijedeno. ak je i artiljerija bila premjestila svoje poloaje suvie blizu pjeadiji. Zato je Sladi uvjeren da bi se izne-nadnim izvoenjem obuhvatnog napada u leda nepri-jatelj mogao dovesti u kritinu situaciju. Tu svoju misao objanjavao je i komandiru Tree ete Duanu Mastelici (poginuo kod Drvara 1944. godine). Dok su njih dvojica o tome razgovarali naiao je komesar ba-taljona Jovica Grkovi: uka obratio se on svome komandantu naredi da se bataljon povlai prema Dinari. Zbog ega? Sad sam bio s Brzicom, pa mi on tako ree. A gdje je Brzica? Ode do etvrtog bataljona da i njima naredi. Neka on ide tamo, a ti poi malo sa mnom da kao ljudi porazgovorimo ... Tu, u etiri oka, komandant je iznio komesaru svoju ideju o napadu u leda. Da bi bio to uvjerlji-viji, zakljuio je: Ovo je prilika da Italijanima priredimo drugi Poloj (borba u kojoj je Druga brigada, 17. oktobra 1942, nanijela velike gubitke italijanskom konjikom puku "Alesandrija"). 121 Grkovi se zamisli. Zatim upita komandanta: A to e biti ako ne uspijemo? Tko e odgo-varati? Zna se: ti i ja odgovorio je Duka i dodao: 5to imamo od povlaenja? Dok budemo odstupali Italijani i etnici e nas tui u lea, a naroito e te-ko biti sprovesti povlaenje etvrtog bataljona. Trp-jet e dosta velike gubitke. Ja smatram da ne moemo pogrijeiti ako napadnemo. Vidi li kako su nam Ita-lijani i etnici lijepo okrenuli lea! U Polai nema nikoga... E pa, da ih napadnemo, Duka, pa to bude suglasio se komesar Jovica. Komandirima eta nije trebalo mnogo objanja-vati zadatke. Zbog toga je sve bilo gotovo za nekoliko minuta, i ete su krenule. Mio Obradovi i Iso Lovri, komandant i kome-sar etvrtog bataljona, koj: je trenutno bio najugro-eniji, takoer se nisu laka srca mirili s povlaenjem. Pokuat e, dogovorili su se, i s "uim krugom" ne bi li on zbacio italijanske mitraljesce s jedne strme uke, koji su im najvie smetali. Zato su se bombai Steta, Dacina, Crevar, Funduk... spremili da iznenade po-sade ta dva italijanska mitraljeza. Samo kako da im se prie? Blaa strana kote nije Jolazila u obzir, jer bi ih Italijani odmah primijetili, a druga strma je bila strma, okomita stijena. Ipak, to je hio jedini put. Ta, svi su ovi bombai roeni i odrasli u kamenu. 1

zato su se oni polako, stopu po stopu, praeni strepnjom svojih drugova, pentrali uza strmu stijenu. Minute su se pretvarale u sate, zbog nestrpljenja. Italijanski mi-traljesci gore neumorno su i precizno tukli. Praznili &u redenike i ne slutei da je smrt, tako blizu, da se primie uza strminu. Nemilice preni suncem, izra-njavljenih ruku, suhih usta, bombai su bili ve na-domak vrha. Koju sekundu kasnrje poletjele su bom-be. S njihovim eksplozijama umukli su i mitraljezi. A 122 od Polae se ve nazirao stroj "Radakovievih" eta; to su one zaobilazile neprijateljevo lijevo krilo i izbi-jale mu u nezatiena lea. 1 tab "Pricina" bataljona, sa Danom Ugarkovi-em i Stevom Hiniem na elu, nije mirovao. 1 nje-govi su bombai bili aktivni. Sve to: i juri Treeg bataljona iz pozadine, i uda-ri bombaa Drugog i etvrtog bataljona, i njihovi pro-tujurii neto kasnije, vremenski se poklopilo kao da je sve bilo najbolje dogovoreno, mada dogovora u stvari nije ni bilo. U tom istovremenom protuudaru svakako je ponajvie pomoglo to to je zemljite na kome se borba vodila bilo golo, gotovo bez ikakvog raslinja, pa se kretanje moglo i iz daljine pratiti kao na dlanu. Pritisnuti i iz pozadine i s fronta, Italijani i et-nici su se odjednom nali u nezavidnom poloaju, u opasnosti da budu sasvim opkoljeni. Ostala im je samo jedna mogunost da uzmaknu prema Kosovu. Da ni-su pourili, i taj bi pravac uskoro bio zatvoren. Ta se njihova urba postepeno prevarala u bijeg, u emu su prednjaili dijelovi s lijevog krila, koji su bili naj-uporniji u napadu. Oni su, naime, bili najdalje od ceste Knin Kosovo, pa su se i morali najvie uriti. Da ne bi dopali u zarobljenitvo, neprijateljevi su vojnici ostavili vie tekog oruja i sva prevozna sred-stva i, zbog straha, sve manje su uspijevali da upotri-jebe i lako naoruanje. U zalazak sunca sve je bilo gotovo. Poginulo je 100 Italijana i 6 etnika, a rajmanje toliko je bilo i ranjenih. Zaplijenjena su 2 brdska topa, 2 teka mino-bacaa, 3 teka mitraljeza, 5 kamiona, 24 motocikla, 1 radio-stanica itd. Dok su prebrojavani i odvlaeni trofeji, koman-dant Duka je podsjeao komesara Jovicu: to san? ti govorio, a?! Drugi Poloj! 123 Poetkom septembra brigada je napustila Dalma-ciju i urila se u sastav svoje divizije u Liku. Bor-ci su se radovali ovome povratku, jer im je vec bilo dosta pentranja po uarenom sjevernodalmatinskom kamenjaru i gotovo stalnog natjerivanja s Italijanima, etnicima i (rjee) s Pavelievim vojnicima. 1 da su znali da ih oekuju kudikamo tei i slo-eniji zadaci od zadataka koje su imali u Dalmaciji, pripadnici brigade ne bi bili manje radosni. Jer, na-kon dueg izbivanja vraali su se u svoj ui rodni kraj, gdje e se, pored ostalog, imati cime i pohvaliti: u tri mjeseca postigli su uspjehe ija je ocjena bila vidljivo saeta i u svega jednoj crvenoj zastavici. To je znamenje poev od 1. maja 1943. godine divizijski partijski komitet svakog mjeseca uruivao brigadi ko-ja je postigla najbolje rezultate u borbama, politiko-odgojnoj, kulturno-prosvjetnoj, zabavnoj i drugim aktivnostima, to je sve bilo precizirano planom i pro-gramom natjecanja. Osvojivi tu

prelaznu zastavicu 1. juna, Druga je brigada tri mjeseca nije isputala iz ruku: sve to vrijeme ona je bila najbolja brigada e-ste divizije. A nije bilo lako biti najbolji u uvjetima u kakvim je u Dalmaciji ivjela brigada: "0d kada se nalazimo na ovom sektoru", izvje-tavao je 15. jula politodjel brigade CK KP Hrvatske, "Ishrana je slaba. Deava se da po 48 sati uopte ne-ma hrane. 1 pored toga, nije se osjetilo vee negodovanje boraca. Borbenost je ostala na istoj visini, jedino se prilino osjea izmorenost glau .. ." Koliko su se pripadnici brigade radovali to se vraaju u Liku toliko i tome to se svakodnevno oe-kivalo da kapitulira faistika Italija. S tim u vezi bi-lo je optimistikih, u sutini brzopletnih, pojedinanih prognoza o skorom svretku rata. U tom opem dobrom raspoloenju netko se u tabu "0pseniina" bataljona sjetio kako je obavje124 tajac Geco Konar, inae poznat kao saljivdija, za vrijeme jedne borbe prouavao "svjetsku geografiju", pa ga je molio da jo jednom ispria kako je to bilo. Konara nije trebalo dvaput moliti: Eh, kako je bilo poeo je Geco. Vraki vrue i od sunca i italijanske vatre. Opkolili nas Ita-lijani neto poslije Polae. Pri sunce, pre njihovi mi-traljezi i topovi, a meni se upalile nauljane noge, pa skinuo cipeletine, tabane opruio na sunce, a glavu mi titi hladovina od nekog grma. Ugodno, brate, nema to. Kad odnekud banu bataljonski operativac Bo-ko. Vidim epa: pao negdje pa malo uganuo nogu. Znoj se slijeva niz njega. Gleda me u udu i pita: "Sto to radi, Geco, ako boga zna?" Pa vidi, jadan Boko, sunam tabane, i prouavam svjetsku geogra-fiju, kaem ja pa dodajem: tabani na suncu, a glava u hladu, to ti je uivancija. Jer kad su tabani vrui a glava hladna i bistra ni vrag te nee stii... Italijani sve vie pritiskuju, ali ja sam uvjeren da situ-acija nije kritina i da emo se ve izvui, pa kaem Boku: Japan je, jadan Boko, sa svih strana okruen morem, a bogme i sa podosta amerikih brodova, pa ne samo da izdrava, nego je postao i velika sila. A na trenutni poloaj, nije, brate, teak; mnogo je laki od onoga u kome se nalazi Japan... On prasnu: "Ti si, Geco, lud!" Vie nije mogao izdrati, pa se pourio susjednoj eti. Komesar "Pricina" bataljona Stevo Hini i nje-gov zamjenik Nikola Vukobratovi nekako privoljee komandanta Danu Ugarkovia da ispria kako ga ono kod Kosova polja u Dalmaciji "uhvatie u neobranu grou" ... Druga polovina augusta. Brigada je bila oko Ko-sova polja. Dozrijevalo je prvo groe. U tabu bri-gade odravao se sastanak s komandantima i kome-sarima bataljona. Tu su bili i komandant i komesar divizije. Raspravljalo se o aktuelnim problemima i za125 dacima. Jedna je taka dnevnog reda bila posveena potrebi da se sprijei samovoljno branje groa. Bra-ti se moe jedino ogranizirano, preko intendantskih organa, za potrebe jedinice. I, naravno, sa znanjem i suglasnosti mjesnih odbornika. Svaki drugi nain tre-balo je i po cijenu preduzimanja najstroih vojnih i partijskih

mjera sprijeiti. Na konferencijama sve to treba objasniti borcima i starjeinama. Svu odgovor-nost snose komesari i komandiri bataljona. Nakon konferencije uputili se Dane, Stevo i Ni-kola u svoj bataljon. Put ih je vodio pored vinogra-da. Na jednom mjestu Dane zastade: Idem uzeti nekoliko zrna pa makar me stri-jeljali. Vi moete produiti rekao je on komesaru i zamjeniku ja u vas stii... Ama, to bi s tobom, Dane?! nestrpljivo e komesar kad se komandant, crven u licu, pojavio tek nakon petnaestak minuta. Ne pitaj zasopta se Dane uhvatilo me, ka-ko ono narod lijepo veli, "u neobranom grou". Ma, tko te uhvatio? Jedna partizanka i jo dva borca iz Prvog ba-taljona. Taman ja poeo da sladim usta sa dva-tri zre-lija zrna, kad vidim kako njih troje ulaze u vinograd sa atorskim krilom u rukama. Salje ih, valjda, inten-dant da uberu groa za bataljon. Spustim se izmeu trsja, nadajui se da nee do mene stii i da me nee vidjeti. No oni, traei zrelije groe brzo natrapae na me: Zdravo, drue zamjenie ree partizanka (mislim da joj je Milka ime) videi na mome rukavu oznaku zamjenika komandanta bataljona. Zdravo odvratih ja. to vas troje ovdje radite? Doli da uberemo groa za bataljon. A ti? Navratio da pregrizem koje zrnce, zbog ei. 126 Zar u vaem bataljonu nije zabranjeno brati groe neorganizirano? Kod nas se govori ak i o stri-jeljanju za slian prekraj ree Milka. Kod nas se to ne zabranjuje tako strogo pokuavam ja da se izvuem. Ostavi ti te pri6e. Da te uhvati komesar naeg bataljona bilo bi od tebe svata ... A iz kojeg si ti ba-taljona, drue zamjenie? Je 1' ja? Ti, ti... Ma, iz "Radakovieva". E ba u vidjeti da li se to samo kod vas moe neorganizirano ree Milka, a ja se pokupih kao mokra koko ... Milka ne bila lijena, pa o tome iznenadnom su-sretu u vinogradu odmah ispriala komesaru svog ba-taljona. Ovaj, opet, nije asio ve izvijestio komesara brigade. Duan Cui, zamjenik komandanta "Radako-vieva" bataljona, jedva se izvukao. Muke je imao dok je dokazao da on nije bio u vinogradu. Dokazivanje je ilo tim tee to su Duan i Dane prilino sliili je-dan drugome. Dane je s tim i raunao. Mislio je: bit e ale. A ono ispalo preozbiljno ... Istog dana kad je Druga brigada odbijala Italija-ne i etnike koji su napadali od Knina ka Kijevu i Vrlici, 6. augusta, dolo je i do prve borbe likih par-tizana s Nijemcima: Samostalni bataljon este divizije (jedan bataljon Treeg LPO koji se privremeno na-lazio pod neposrednom komandom taba este divi-zije) odbio je na Drenovai jednu manju njemaku kolonu koja je pokuavala da se od Bihaa probije prema Donjem Lapcu. U augustu su pojedini bataljo-ni Tree brigade este divizije prelazili preko Une na bosansku stranu i na cesti

Kulen-Vakuf Biha u za-sjedama saekivali njemake kolone i nanosili im vee gubitke. 127 Kapitulacija faistike Italije oekivala se svakog dana. Zbog toga se vjerovalo da e Nijemci nastojati da najkraim putem, to jest cestom Biha Donji La-pac Graac Knin (na liku eljezniku prugu nisu mogli raunati, jer je ona bila tako razruena da bi za njeno ponovno osposobljavanje bio potreban i koji mjesec) to prije izbiju na Jadran i sprijee jedinice NOV da razoruaju italijanske divizije i zaposjednu jadransku obalu. Znalo se da Nijemci nee dangubiti, posebno zbog toga to su se bojali saveznike invazije na jugoslavensku jadransku obalu. Tako je i bilo: uz jaku avio-artiljerijsku podrku, jedinice 114. njemake divizije krenule su, 29. augu-sta, u praskozorje, od KulenVakufa i Bihaa ka Lap-cu. Iako je Trea brigada cio dan pruala otpor na prvom a Samostalni bataljon este divizije na drugom pravcu, Nijemci su uspjeli da tokom noi dopru u Do-nji Lapac i tamo se spoje. Pet dana kasnije, 4. sep-tembra, uli su u Graac... esta divizija je bila razvuena (Prva brigada oko Gospia, Druga na putu iz Dalmacije), te nije mogla sprijeiti prodor znatno brojnijih i bolje naoruanih Nijemaca, koji su, u ten-kovskom oklopu, blindiranim automobilima, kamioni-ma, uz obilnu pomo avijacije i artiljerije i jaka bona obezbjeenja, ne marei mnogo za gubitke, polako ali uporno napredovali. Nijemci su se probili na jug. Samo, te je snage trebalo istom saobraajnicom stalno snabdijevati mu-nicijom i hranom, valjalo je dovlaiti nove jedinice, trebalo je, znai, stalno odravati saobraaj. A to nije bilo lako, jer se u postavljanju zasjeda Treoj pridru-ila Druga brigada, pa su poznati tjesnaci i prijevoji Zuleevica i Pitalska draga, te tjesnaci i prijevoji kod Kruga i Donopolja i drugi opet postali poprita tekih borbi. Samo su prolazei tuda u drugoj polovini 1943. godine umjesto ustaa, etnika, i Italijana ginuli njemaki vojnici.

128
a"*"Tn" " ""Bl""i"t"."y r g""w:," 9i^i"""":r.

ia &*natti. " it9 t^M <t"*K""!".'ii""" Ssaf")" ""6W ^"?;""x"' ","JM" "W"WSS"S"S<1*H " " """"} "" <""?,"" I, !!>""M, ""A."t^!at^a:"S"""y """ 8"*""" "i w!"wm s"*w" "y ^S : U^S - &!>"," w">- w"a","ww" - ' ""ii"" 8">a"waf*: it aonate"" St!""a"" a"<iits """("""._ *"S ot.al. ":"a"*l"i""" "<""""" ;"*"*"" 8WS "? <"""*<>" y &l"""s""s" x}"<? B, KotBtet.Sat""*""',}" "<i"$ y1SS"" ""W" "" Xp""".Wk'spo""gr^W" "i"""^ Sw sW^"MM.-y """ "!""* "" !" W<"**" ***** ,."*i% ts""iw *""""x","" ,."4""" """""""" l8""o)t X"""e S^""|a"W" "y 6""to9" ""}")-" a"i"w"" 6" 8"""s a"$!l" 2:1 """"" xeK<>^e""a" "" """{ "S>"""I"T " <>""" -"t^. ">.?.< 3""*" a.rt".<s" x"" ""!"." l" ww"s" "WM

!,r<. -y "^^S-",, "::y ^" ^ ""x "y """ ^"" i""" i'"&s" e" "B" """" a""xi"* ''a"""" " " w"*j""s,u*W "tsa ^ "" ateaa" y a"!"""t.f?" <" ""XP"" """"" x"" ,w SiK*^ ""iSStNk " c".x3. a""" "<!"il"" xoxx* li" "" i^ ^^iS^SS-4 KP"""*" *" """""? """"?" 3"*"**""^ ^^.^'"w"x o*5"" """"* y o"""("w.l""" <!""r" y"" 'S a""" .-e i.o"Og""*,W " "<" i"!8"* a""***,?" , fygK"ft" ti*B""}"T"""""S )i""*""X " "*" " !"&" tB9"*"!f 1" 2S "e|"""">*& """">""," a""""!""!?""'""." """,S! oKMX "w.M," """" "" ""(*"ill"x >">"" ""W"t:S. """"?"" "S " 4i" xii.R,sg a"a""H" " *""K9"",SV fc"S""",18 "*?"*"* "*' fH $ ?& a ^V iXife^ Jt&* , ^ """)< rya"'?"itUS p"""""ct " }"Mts ""^""". :: y""a""K WKxa"i*t 8.i" }yr"a"a""it""""l."-s"s"t".W "" ""<>"" wi"iW" " 8S.S " W!r."t"^"p" s.i" SS i"xa" "" M"" a"W"""S" """""" *" B"a"*ill"-xo"".".? si ^ 1^ re&s^y^ $fc ai|ya*-K^"Ks ?it"w<*""9i' "i"^Ky"s-."""r <>w"i" ""3-" s^a-"mre|3x".^jBs$*y ^P'* a" 1^""""^"*B& .*""' ..>.,i.,.. U.'n e"".SM"3""""iS""1>"cs"ii.y"-"*" *"""""? "?""" '"^ ' ""'tlt""""" K ""*" 9" "^" "i'"" X"tt" .X" ""!!"!" "."" : ""-&"!< ""xa" """""" ">t"r"""6 )" i6""p"j"T""y """ "w ^r* " B""a*""*"3y K""".*"""."p""P"K3f,"""l'" """" "!M">"si HM"" " g""":""t"a)W ""^" """" siKips "" """"" """*!!r"^.y* ig "^j .&& SSE ^*w^ ^ ^aasf"""^^^?*^"^-8^ yaa^ fc ?*^.i" 3"""" """","*" """a" "g*h"r "i>""t""" K"a""}"""" r" ,i. tSti""""" "s"" par*"*"^" """"".* * """""*

to-fcopii'a operativnog izvestaja staba Druge licke brigade stabu ste divizije o borbama za Dehrc kod Sapca od 4. ofctobra 1944.

Iz Druge se brigade s Nijemcima na Zuleevici prvi sukobio (6. septembra) bataljon "Mati". Vea njemaka motorizirana kolona zaustavila se i prilino zbila upravo u zasjedi "matievaca", jer je bilo odlu-eno da tu saeka jau njemaku jedinicu koja je iz Graaca trebala da izie u susret i obezbijedi joj si-gurniji prelazak preko Mazinske planine. No, malo je od tih Nijemaca ivo i zdravo stiglo do Graaca, jer ih je Prvi bataljon bliskom vatrom za petnaestak mi-nuta gotovo sve pobio. Pukomitraljezac Branko Bu-balo je istrao na cestu i sam unitio nekoliko ka-miona i izbacio iz stroja vise Nijemaca. Tu je zadobio etiri rane u lijevu ruku. Odbio je da ide u brigadnu ambulantu. Zadovoljio se previjanjem u bataljonu. Preostale i razbjeale Nijemce dokrajili su vodovi i patrole etvrtog bataljona. Ukupno je ubijeno i ra-njeno oko 150 neprijateljevih vojnika, a iz Prvog i etvrtog bataljona ni jedan borac nije poginuo. Nje-makoj koloni, koja je od Graaca uskoro stigla goto-vo nije preostalo nita drugo nego da pokupi mrtve i ranjene iz jedinice koja je bila upala u zasjedu. est dana kasnije i Drugi je bataljon saekao u Pi-talskoj drazi jednu njemaku kolonu i nanio joj znat-ne gubitke. Osamnaestog septembra je u zasjedu koju je ba-taljon "0psenica" bio postavio izmeu Bruvna i De-ringaja upala njemaka kolona od 37 kamiona i jed-nog tenka. Ubijeno je i ranjeno oko 200 Nijemaca,

dvojica su zarobljena, a uniteno je ili oteeno oko 20 kamiona. Iz "0pseniina" bataljona jedan je borac poginuo, a jedan je ranjen ... Tako su protekli cio septembar i poetak oktobra. Zato Druga brigada nije imala vremena da proslavi kapitulaciju Italije, osim na taj nain saekujui u zasjedama Nijemce. Prieljkivane logorske vatre za-mjenjivali su vatrometi lomaa njemakih vozila pu-nih municije i druge opreme. 9 Llikt rastancl 129
0 tome kako su prolazak kroz Liku doivljavali njemaeki vojnici govore njihova pisma to su tih da-na ili neto kasnije dospjela u partizanske ruke: "Jugoslaviju sad hvala bogu trei put osva-jamo, i gospodari smo tamo gdje se ba nalazimo, ali zato ve na 50 metara dalje eka partizan. Nadam se da e se rat brzo svriti. Inae, ja u, bogami, polud-jeti.. ." To su rijei Johana Kajla nekoj Keti Mat-bauer u Minhenu. Martin Kogler, sretan to je ipak iv stigao do Sibenika, javljao je svojima u Salcburg: "0nda su, 27. IX, na putu iz Bihaa partizani napali 80 automobila, te od toga spalili 27. Partizani sipaju eksplozivni prah na cestu, pa se od toga zapale auto-mobili i onda izgore i pota i hrana. Takvih prepada ima vrlo mnogo .. ." itav mjesec dana, od 3. otobra do 4. novembra, brigada je provela uglavnom izmeu Gracaca i Gos-pia. Za to je vrijeme vodila vie borbi s dijelovima njemake 114. divizije, koji su se 9. oktobra uspjeli probiti u Gospi i pritei u pomo ustakom garnizo-nu, jer su ostale dvije brigade este i jedna brigaa Trinaeste divizije u meuvremenu bile uspjele opet stegnuti obru oko Gospia. 130 POTVRDIVANJE PROLETERSKOG AMBLEMA

U Prvom proleterskom korpusu Kad Tito sve to stigne t7 obram Drugog zasjedanja AVNOJA Zima i ofanziva oko Sujice Udarna grupa Udarnog bataljona Proletersko zvanje Pohvala Vr'hovnog komandanta Zasto Tito nije dosao na smotru bri-gade Glad oko Drvara Na cesti Biha Srb Knin Doslo je 100 novih partizanki Desant na Drvar Dacina brani Tita U cast otvaranja Dru-gog fronta Trinaestog dana pretposljednjeg mjeseca tree ratne godine brigada se u sastavu divizijske kolone, s like strane, od Trubara, sputala u drvarsku kotlinu, to arite ustanka i borbe naroda Bosanske krajine. Pogled baen unazad mogao je od Like jo vidjeti sa-mo snijegom obijeljele visove, to se od izvorista ze-lenkastomodre Une i ustanikog Srba prostiru prema zapadu. Borcima nije reeno kamo idu, ali svi su oni znali da e ovaj put biti i dug, i dalek i teak, jer u Lici su ostavili svo oruje i opremu koja se nije mogla po-nijeti na rukama, na leima i na konjskom samaru. Brigada se pri polasku liila svega to nije sposobna da savlada i kozju stazu. Drvarskom dolinom iz brigadne su kolone odzva-njale pjesme: "Sastala se Krajina sa Likom pa se ne da pokoriti nikoin.s 131 "ito porodt Krajina. i Lika ne boji se kugle ni eelika." "Sto se ono preko Bosne vija? to putuje USka divizija... " Kolonu su dok je prolazila kroz naselja svuda do-ekivali grozdovi radosnih lica djece, djevojaka, e-iia i staraca. Sve se to zbijalo pored puta, mahalo ru-kama i izvikivalo pozdrave dobrodolice. Buketi polu-golih i polubosih pionira salijetali su borce: "Koma-di olovke, drue ... Ucimo pisati". Na prenoitima, na ognjitima su do u duboku no plamtjele vatre. Oko njih su, izmijeani, sjedili borci i domaini i priali jedni grugima o tome kako je bilo u ustanku i kasnije u Bosni i u Lici.

Put od Drvara do Bugojna, dug oko 160 kilome-tara, brigada je idui preko Rora, Vaganja, Gla-mokog polja i Kupresa, unato hladnoi, susnjeici i prilino visokom snijegu na Plazenici (izmeu Kupre-sa i Bugojna) prevalila bez veih tekoa. Dobro raspoloeni borci su uli u Bugojno 19. novembra 1943. Marevalo se danima, bez susreta s neprijateljem, jer je cio taj kraj od Gospia do Bugoj'na i jo istonije bila neprekidna osloboena teritorija. U Bugojnu su borci saznali cilj ovoga viednev-nog mara: Vrhovni komandant je formirao Prvi pro-leterski korpus. Njega su inile Prva proleterska, 5e-sta lika i Peta krajika divizija, ali se ova posljednja nije mogla spojiti s prve dvije, pa su u Korpusu stvar-no bile samo Prva i esta. Ulazak este divizije u sastav Prvog proleterskog korpusa bio je veliko priznanje diviziji kao najboljoj ili bar jednoj od najboljih divizija u Hrvatskoj po borbenosti i politikoj svijesti boraca, jer je ona mo-gla bez veih tekoa da ostavi teritoriju na kojoj je nastala i da se podjednako uspjeno bori u bilo kome kraju zemlje. Istodobno je to bilo priznanje i svim njenim jedinicama, pa i Drugoj brigadi. Samo, a to je znala ogromna veina boraca, iza toga su povjerenja bile jo vee obaveze. Jer, priznanje se je moralo opravdati jo veim borbenim uspjesima i intenzivnijom politikom i drugom aktivnou kako bi se zasluilo i drugo, najvee priznanje da jedinica bude proleterska i da ona i njeni borci imaju pravo da nose srp i eki ... Brigada se bila razmjestila u selima istono od Bugojna. Radi odmora. Ali to je bio odmor samo od borbe, jer su nju zamijenile razliite druge obaveze i poslovi. U jedinicama se je istilo i dotjerivalo oruje, krpala se odjea i obua, puila se je para iz "partizanskih buradi". Odravala se je vojnostruna nastava. Politiki delegati vodova i politiki komesari su objanjavali najnovija zbivanja u zemlji i svijetu. Govorili su o znaenju ulaska divizije u Prvi proleterski korpus; upoznavali borce sa dotadanjim razvojem oslobodilake borbe u kraju u kom su se nali i sastavom stanovnitva; upuivali ih na izuzetan znaaj dobrih odnosa s narodom, posebno muslimanskim. Partijski i skojevski sastanei i etne konferencije odravani su gotovo svakodnevno. I kulturno-prosvjetni odbori su imali pune ruke posla: pjevaki korovi su uili nove pjesme, dramske grupe obnavljale stare i uvjebavale nove programe za kulturnoumjetaike priredbe, opet su se pojavile etne depne novine, nepismeni valjda nikad ranije nisu bili tako uporni u nastojanju da to bre "osvoje" nova slova. Rukovodioci analfabetskih teajeva umjeno su ih podsticali: "Proleter ne moe postati onaj tko je nepismen.. ." Pojavio se i novi broj "Udarnika", brigadnog lista. Mada je prvi njegov broj iziao tek u junu 1943. godine, borci su se ve bili navikli na njega i nestrpljivo su oekivali svaki novi broj. Prouavali su ga na etnim sastancima kao zanimljivo tivo. List je tampan na apirografu i unmoavan na getetneru. Sadravao je najnovije preglede politike i vojne situacije, kratke napise o borbama i ivotu brigade, politike viceve, anegdote, karikature. Iako je "Udarnik" bio mjesenik, ponekad je izlazio kao dvobroj, jer bez malo vie vremena, malo duih predaha izmeu borbi riije bilo uslova za njegovo tampanje. Sa depnim novinama je bilo lake. U njima su bili sasvim kratki napisi,

desetak-petnaest redaka najvie. Umnoavani su olovkom preko indiga, u nekoliko primjeraka. To se katkad obavljalo i na koljenima. Vijest da je Vrhovni komandant NOV i POJ Tito primio komandanta, komesara i naelnika taba este divizije oku Jovania, ivana Dimitrijevia i Milu Uzelca povoljno je primljena meu borcima. Posebno ih je radovalo to to je drug Tito mnogo znao i o dotadanjem borbenom putu divizije i saznanje da Tito sve stigne. Komandant i komesar divizije, prialo se, morali su Tita opirno informirati o trenutnom stanju divizije: kako su borci izdrali mar do Bugojna, kakvi su naoruanje i oprema jedinica, ishrana i odjevenost boraca, komandni kadar, moralno-politiko stanje, rad partijske organizacije ... Na kraju je Vrhovni komandant rekao da diviziju ekaju novi, sloeniji zadaci i istakao potrebu da se jo vea briga i panja poklone borcima, svakom ovjeku. U Jajcu je zasjedao Avnoj. Donosio je historijske odluke za dalji razvoj oslobodilakog rata i izgradnju nove Jugoslavije, a oko Travnika su se rasplamsavale borbe. To su Prva i esta divizija napadale Nijemce i ustae. Borci su polijegali u blato. Iako su ih ibali hladna kia i susnjeica, a svuda okolo bila gusta magla, uspjeno su odbijali neprijateljeve nasrtaje ka Jajcu. Tako sve do 2. decembra. Ni stope natrag. Kao da je sve bila osvojila jedna jedina misao: nema se kuda odstupati, jer je iza lea Jajce, a u njemu Tito i Avnoj na svome drugom skupu... U tim viednevnim i prvim borbama brigade u sastavu Prvog proleterskog korpusa su poginuli zamjenik komandira ete Petar Rastovi, politiki delegat voda Petar Musi i desetar Duan Dra, te borci Milan Bokan, Zlatan Pavkovan i Milan Mandi, a 15 je boraca i rukovodilaca bilo ranjeno. Sredinom decembra je zapadnu Bosnu prekrio dubok snijeg. Temperature su bile niske: iva se je sputala i do dvadesetog Celzijusovog stepena ispod nule. S visokog Cincara na zapadu i padina Radue na istoku pripadnike Prve proleterske, Druge like i Tree i Sedme krajike brigade nemilosrdno je ibala bura. Oskudna odjea i jo bjednija obua bile su jadna zatita i na blaoj zimi. Zato su borci tih etiriju brigada eljeli da se to prije domognu toplih kua u ujici. Ali u njoj je bilo oko 1500 Nijemaca s tenkovima i topovima, i oni ne samo to nisu pomiljali da se povuku na jug ve su se spremali za pohod na sjever, ka Jajcu, kako bi se susreli sa svojim snagama koje su napadale sa sjevera, jer je i na ovome sektoru poinjala takozvana esta neprijateljeva ofanziva protiv Narodnooslobodilake vojske. Ne ekajui da Nijemci prvi krenu sa sjevera, te su etiri brigade, pod neposrednom komandom taba Prvog proleterskog korpusa, u no izmeu 16. i 17. decembra izvele napad na ujicu. Prva proleterska i Druga lika su napadale samo naselje. Trea krajika je obezbjeivala napad od Livna, a Sedma krajika od Duvna. Dobro utvren i bolje naoruan, neprijatelj se nije dao pokrenuti. No uzrok neuspjeha nije bio samo u tome, ve i u nejednovremenosti napada, nedovoljnoj koordinaciji napadaevih jedinica, dubokom snijegu i hladnoi, koja je prosto mamila pod topli krov. Tako su se i tabovi Prvog i Drugog bataljona, zajedno sa etom koja je bila u brigadnoj rezervi, bili malo sklonili u jednu kuu da se ugriju. U zao as: kua koju su Nijemci prethodno minirali uskoro se je prosto razletjela u komadie. Od te je eksplozije poginulo est i ranjeno 18 boraca i starjeina. Dok se povlaila kolona Drugog bataljona je bila tako gusta da je samo jedna

neprijateljeva granata ubila dva, a ranila 23 borca. Zbroje li se svi gubiti, izlazi da je samo od mine u kui i od te granate izbaeno iz stroja 49 ljudi, dok su u neposrednoj borbi s neprijateljem u napadu na ujicu poginula samo etiri a ranjeno je devet pripadnika brigade. Taj iznenadni gubitak je zapljusnuo valom tuge cijelu brigadu. S gorinom i bolom u dui komandant brigade Duan Dotli je kratko zakljuio: Iskustvo vie. Preskupo plaeno da bi se ikad vie ponovilo. U borbama za ujicu smrtno je ranjen i zamjenik komesara Druge ete "Pricina" bataljona Jovo Uzelac. Drugove koji su se bili okupili oko njega molio je: "Piite mojoj majci. Dva su joj sina poginula u partizanskim jedinicama, a sada ostaje i bez treega, ali neka ne ali, jer su pali za slobodu svoga naroda". Kada je tee ranjeni "matievac" vodnik Rade Opai otpreman u bolnicu rastao se sa svojim borcima rijeima: "Drugovi, tucite neprijatelja s istim arom kao i do sada, a ja u nastojati da se to prije vratim.. ." Fortimo Salvadori, jedan od bivsih italijanskih vojnika koji su poslije kapitulacije faistike Italije stupili u partizane, na ujici je ranjen u glavu. S nosila je mahao borcima, a posebno svom zemljaku Vitoriju Brosiju, vjetom i hrabrom niandiji na rucnom bacau. Kao da ih je hrabrio, govorio im je: "Doe ja brzo. Glava malo boli.. ." Ve u toku napada na ujicu neprijatelju su stigle u pomo svjee snage od Livna. Ojaan, on je mogao uspjeno braniti Sujicu od eventualnih novih partizanskih napada i istovremeno odvojiti dio jedinica za prodor na sjever. Dvadesetog decembra je oko 700 njegovih vojnika sa 10 tenkova i 30 kamiona krenulo ka Malovanu, gdje je, radi zatvaranja ulaza u Kupreko polje s juga, bila Druga brigada. Ona je cio dan uspjeno odbijala Nijemce, a pred no ih je vratila u ujicu. Poslije te borbe prialo se o vodniku Nikoli Konaru i borcu Jovi ukiu, koji su svojim "arcom" sami ubili i ranili oko 30 Nijemaca. "Da nismo stalno mislili da treba sauvati prelaznu zastavicu koju je osvojio na bataljon kao najbolji u brigadi, moda i ne bismo bili tako uporni.. .", objanjavali su oni svoji uspjeh. Na poloajima sjeverno od ujice, gdje je spreavala neprijatelja da se kroz Kupreka vrata probije na sjever, prema Bugojnu i Jajcu, brigada je doekala i Novu 1944. godinu, a 10. januara je krenula na zapad, prema Drvaru, u ijem e irem rajonu ostati do kraja neprijateljeve ofanzive. Ona je jedno vrijeme obezbjeivala Vrhovni tab i do dolaska staba divizije u Drvar bila pod njegovom neposrednom komandom. Neto prije toga pokreta brigada se upravo tim Nijemcima u Sujici akcijom svoje udarne grupe sastavljene od boraca iz "Opseniina" bataljona jo jednom "oduila" za onu klopku kad su minirali kuu. Ta je grupa na neki nain nastavljala tradicije "ueg kruga". Samo, nju su sada sainjavali kudikamo iskusniji ratnici, borci koji su svi bili skojevci, kandidati ili lanovi Partije. Njeno jezgro (stalni lanovi) inili su Nikola Steti Steta, Dane Majstorovi Dacina, Momilo Luki Goljica, Iso Sever, Petar Drai, Stevo Deli i Milan Bala. Grupa se, prema potrebi (radi izvrenja nekog zadatka) poveavala za 4 5 boraca.

Premda se kasnije u brigadi ta grupa obino nazivala "tetina grupa", ili "tetino letee odjeljenje", teti nije stalno bio njen komandir, jer su lanovi grupe za svaku akciju na demokratski nain birali rukovodioca. Nekad je to bio teti, nekad Drai ili (rjee) koji drugi lan. Prilikom izvravanja zadataka grupa se obino dijelila na podgrupe od dva do tri borca, od kojih je jedan bio voa. Opi zadaci i te grupe i udarnih grupa po bataljonima bili su prvenstveno: djelovanje u neprijateljevoj pozadini radi hvatanja "jezika" (ivog protivnikova vojnika), prepadi na tabove, kurire i manje grupe vojnika, prikupljanja podataka o sastavu, jaini i namjerama neprijatelja itd. Grupe su najee dobijale zadatke od taba brigade, i djelovale su kao brigadne speeijalne jedinice. Ma koliko da su zadaci za svaku priliku bili precizni, uspjeh je uvijek ovisio o stvarnoj situaciji i snalaljivosti lanova grupe, njihovoj procjeni mogunosti i inicijativi. Na prvi zadatak u Bosni tetina je grupa krenula iz Malovana, sela nekoliko kilometara sjevernije od ujice. Tu je ona jedne noi ostavila brigadu, dok je sa Cincara bjenjela bura kovitlajui ledene kristale. Debeo suh snijeg, sipak kao najfinije brano, bjeao je ispod nogu, i one su propadale toliko duboko da je bilo nemogue izvlaiti ih iz njega na povrinu, pa je kretanje pomalo liilo na plivanje. A i trag je nestajao kao u vodi: okrene se pozadi plitka jednolina brazda, koje ubrzo nestane. U svanue je grupa, iako su njeni lanovi bili gotovo promrzli, dobauljala nadomak ujice. Vodeniar kod koga su oni bili navratili da se malo ogriju i saznaju kakvu novost, bezmalo ih je uplaio rijeima: Odnese vrag vabe prema Duvnu. Vidjeli da ne mogu prema Kupresu, pa ne znaju kuda e. Da vi, iice, ne tjerate vodu na vapski mlin otelo se teti. Provjeri ti to, drukane, pa onda doi da mi kae. Laem li, o ramenu ti je kadija, pa se ne skanjuj... Za dangubljenje vie nije bilo vremena. Prekriveni improviziranim ogrtaima nainjenim od plahti, lanovi grupe su brzo stigli do naselja a da ih neprijateljeva zatitnika obezbjeenja nisu primijetila. Pomnim osmatranjem potvrdene su vodeniarove rijei. Veina Nijemaca je ve bila otila cestom prema jugu. Panju grupe su privukla dva kamiona pred popovom kuom. U njih su vojnici uurbano utovarivali sanduke. Jedan odsjean glas stalno ih je pourivao. Odluka je zaas donijeta. Grupa se ralanila u trojke. Desetak minuta kasnije trojke je od kamiona dijelilo dvadesetak metara. Bombe, automati i pukomitraljeski rafali planuli su gotovo jednovremeno. Paljba nije trajala ni dobru minutu pa je utihnula, jer su trojke ve grabile prema ugovorenom mjestu sastanka. Za njima su ostali dim i jauk Nijemaca oko kamiona. Neto kasnije su se dugim rafalima oglasili njemaki mitraljesci. Nasumce su praznili redenike i time hrabrili svoje suborce oko kamiona da to bre pokupe onih sedam mrtvaca i vie ranjenika. Popodne se umorna grupa, vodei dva vola natovarena sa pet puaka i neto druge opreme otete od neprijateljeve zatitnice, zadovoljna vratila u brigadu. Kad je sasluao komandirov raport,

komandant Mio Obradovi je postrojio bataljon i pohvalio udarnu grupu. "Takvih izleta", sjea se Iso Sever, "bilo je kasnije vie, naroito u periodu februar maj 1944. godine, kad je brigada bila na poloajima prema Srbu, gdje je s like strane obezbjeivala Vrhovni tab u Drvaru. Posebno pamtim akciju nae udarne grupe u Kunovcu, selu nedaleko od Srba. Ne znam vie da li je bio februar ili poetak marta, samo se sjeam da je bilo jo snijega i da je bilo hladno. Pozvae nas u tab brigade u Kamenicu kod Drvara i rekoe da im treba iv neprijateljev vojnik s pravca Srb Lapac. Dadoe nam suve hrane za dva dana, i mi krenusmo. Uz put Momilo Luki Goljica ree da bi bilo najbolje provui se do Kunovca, jer tamo on ima udatu sestru, od koje nee biti tesko saznati o najbliem rasporedu neprijatelja, a tu emo se moi sigurno i skloniti i nahraniti. Budui da boljeg prijedloga nije bilo, jednoglasno prihvatismo taj Lukiev. Do Osredaka smo Iako proli, jer je to bila slobodna teritorija, a dalje smo ili nou. Ipak nije nam bilo teko da se neopaeno provuemo izmeu neprijateljevih zasjeda i straa, jer smo poznavali svaku stopu u tom kraju. Kad banusmo u kuu Lukieve sestre ona se, prestraena, stala isuavati: Ma, gdje vam je pamet?! vaba eto tu odmah u kui preko potoka. Tu im je neki tab. E, vidi, seko, to nama i treba. Kao porueni. Znai da neemo morati ii da traimo taj nesretni "jezik" dalje po ovome snijegu i zimi alio se Goljica. Kad smo sve dobro izvidili sainili smo plan: Dacina e puziti da bi se neujno prikrio i likvidirao straara, ja u ii u stopu za njim i tititi ga, a teta, Drai i Goljica e ostati kod kukuruzane, spremni za djelovanje. No hladna, oblaci razrijeeni, mjestimino snijeg, pa se dosta dobro vidi. Straar se kree od kue u kojoj je tab do mostia. Puzi Dacina, a ja nekoliko koracaja iza njega. Mosti treba prijei kad straar krene od njega prema kui. Sporo i oprezno napredujemo, jer se straar esto okree, motri i oslukuje. Pitanje je da li emo uspjeti iznenaditi ga. Dacina se okrenu prema meni i upita apatom: Da li to straar nekog zaustavlja? Dacina je bio nagluh, pa mu se to priinilo. Odgovorio sam: Gluvonja boji, to ti se samo ini... Kad se Dacina pribliio straaru na dva-tri koraka, bacio se na njega. vabo je potpuno iznenaen, ali je prije nego se "smirio" uspio da opali metak iz signalnog pitolja i tako upozori one u kui. To kao da bi znak i za nau zatitniku trojku, jer ona u istom trenu rafalima iz automata osu kroz prozore kue, a Dacina i ja ubacismo bombe. Izbezumljene vabe nisu ni pokuavale da iznutra prue otpor, ve su navalile kroz prozore kako bi se doepale slobodnog prostora i pobjegle. To im je, na kraju, jedino bilo i preostalo, jer je kua bila od brvana, a brvna nisu bila toliko debela da bi sigurno titila od metaka. Poto je iskoio kroz prozor jedan se Nijemac bio spleo u nekom plotu. Na njega se ustremio Drai i brzo ga savladao: Evo "jezika" viknuo je i to je izgleda mi, oficir!

Upadosmo u kuu. Unutra 5 6 mrtvih vaba. Pokupismo automate, pitolje, torbe ... Brzo smo bili gotovi, pa s onim zarobljenim vabom pourismo prema Osrecima. Pratili su nas rafali iz neprijateljevih mitraljeza, ali mi za to nismo mnogo marili, jer zrna nisu padala oko nas, niko nije iao za nama niti je pokuavao da nas goni. vabe su mislile da nas ima mnogo i da je ovo bio samo poetak napada. Srea za nas, da su krenuli u potjeru ne bi nam bilo lako, jer nas je bilo samo pet. Osim toga, bili smo natovareni zaplijenjenim orujem, a i zarobljeni oficir nam je zadavao muke: njemu se nije ilo s nama, a nismo ga smjeli ubiti. Zato smo sporo odmicali. U Osretke smo sretno stigli. Poto smo se bili umorili, odluili smo da se tu malo odmorimo, pa da onda pourimo ka tabu brigade u Kamenicu, jer e ih "jezik" sigurno zanimati. No, uskoro od jednog terenskog politikog radnika saznasmo da svake noi u selo Cvjetni (5 6 kilometara sjeveroistono od Srba) svojoj kui dolazi jedan etniki komandant sa dva etnika i da bi ga se lako moglo iznenaditi. Tu priliku ne bismo smjeli propustiti. Zato promijenismo odluku. Zarobljenog njemakog oficira do Kamenice e sprovesti drugi vojnici, a mi emo navee krenuti u Cvjetni. Neprimjetno smo stigli do kue etnikog komandanta. Unutra svjetlost, ali su prozori bili visoko, pa nismo mogli vidjeti da li su etnici stigli na konak. Zato se Dacina i ja prikradosmo do samog prozora. Ja se sagnuh, a Dacina mi se pope na ramena. Pridravajui se rukama za zid kue, polako sam se ispravio. Ubrzo mi Dacina dade znak da ga spustim: Bradonja je gore. Sjedi za stolom i pria sa enom, ocem i djecom. Troje djece. Dogovaramo se. Najjednostavnije bi bilo ubaciti bombu ili se popeti do prozora pa rafalom iz automata, ali bi tada stradala i djeca... Zato odluismo da bradonju pozovemo da se preda. Rei emo da je kua opkoljena i da mu nema spasa. Nismo uspjeli ni ubiti ga ni uhvatiti. Pobjegao nam je: iskoio je na sporedna vrata i mugnuo u umarak odmah iza kue. Luki, koji je bio na toj strani, opalio je, dodue, jedan metak, ali nije pogodio ... Vraali smo se i nezadovoljni i zadovoljni u isto vrijeme. Kako e biti zadovoljan kad nisi obavio posao! No, tjeilo nas je to to djeca nisu stradala. Bradonju smo nekako lake pregorjeli. Do druge, zgodnije prilike. Namjeravali smo da se u Osrecima bar pola dana odmorimo, a onda emo, koliko-toliko odmorni, u Kamenicu, do brigade. Ali tu nas doeka poruka da se hitno vratimo i javimo tabu brigade. Znai, nita od odmora. Krenusmo prije zore. U svitanje smo ve bili u Dugom Polju, selu nekih pet kilometara istono od Osredaka. Mada smo bili iscrpeni, urili smo se da bismo to prije stigli u Kamenicu, jer nas je bar tamo ekao zasluen odmor. Odjednom stadosmo kao ukopani: iz Osredaka su poeli odjekivati dugi mitraljeski rafali. "To Nijemci vre odmazdu zbog naeg napada u Kunovcu", zakljuismo glasno. "Uranili da iznenade stanovnitvo, da ga uhvate na spavanju. Bit e zlo. to da radimo? Moramo se uriti u brigadu, a ispae kao da bjeimo. Samo, to moe nas pet, ako Nijemaca ima mnogo? Morali bismo se, ipak, vratiti da vidimo moe li se neto uiniti.. ." Iz razmiljanja nas trgoe prvi bjegunci iz Osredaka. "Spasavajte, drugovi", vapili su oni. "Nijemci

nas iznenadili. Prije svanua opkolili selo, pohvatali mnogo naroda i satjerali u crkvu, pokupili stoku. Ne znamo to namjeravaju. Ili e narod pobiti ili u logor.. ." Pojurismo natrag. Uz put stvaramo plan. Nas petorica iz grupe, est boraca iz Tree krajike brigade, koji su kao laki ranjenici bili na oporavku kod svojih kua u Osrecima, 3 4 odbornika i politika radnika s pukama. Ukupno nas je petnaestak. Jo se nije dobro razdanilo. Jurnut emo. Moramo spasiti narod makar svi izginuli. Crkva je na breuljku, ali smo uspjeli neopaeni od Nijemaca pribliiti joj se sa svih strana. Potom jednovremeno otvorismo vatru. Nijemci nam se nisu nadali pa se ubrzo dadoe u bijeg prema Srbu. Mislili smo da ih ima vie, a ono sreom, moda tridesetak, pa se ne upustie u borbu. Domogosmo se dviju mazgi. Na jednoj teki mitraljez, a na drugoj sanduci s municijom. Dobro je i to. Ali najvanije je to smo spasili narod. Seljani su izlazili iz crkve i padali nam u zagrljaj... U Kamenicu smo stigli nekoliko sati kasnije. Svi su nam u tabu brigade estitali na uspjesima. Komandant Dragan Raki grlio je i ljubio svakog od nas i vie puta ponovio: "Tako, junaci moji! Takve vas volim. Tako se tuku faisti!" Drugovi iz taba su traili da im ispriamo sve pojedinosti iz posljednjih akcija nae grupe. Potom nam komandant Raki rece: "A sada se, junaci, lijepo dotjerajte i spremite, pa u Drvar. Trae vas drugovi iz Vrhovnog taba.. ." Zbunjeni smo. Kakve li e nam zadatke sad tamo dati i hoemo li uspjeti izvriti ih. I tamo smo morali priati o naim akcijama. Neki su nas drugovi fotografirali. Svaki je od nas dobio jednu fotografiju. ekali smo na zadatak. A ono nita. Samo su nas est dana gostili. Odmarali smo se i uivali. Onda nas je pohvalio tab este divizije. Naredba o pohvali itala se pred strojem svih jedinica divizije. Niko sretniji od nas. Ne znam da li smo to zasluili. Vjerovali smo da bi i mnogi drugi borci sline zadatke izvrili isto tako uspjeno kao i nas petorica. "Posebno je", raspriao se ever, "bila, zgodna akcija (mislim, da je to bilo 18. marta ujutro) u selu Doljanima. Tu smo, na samom izlasku iz ice, saekali odjeljenje Nijemaca, koje je svakog dana zorom izlazilo kao obezbjeenje na oblinji vis. Malo smo ga prorijedili, preostale vratili natrag u icu, oteli 'arac' i jedan automat, a zatim iz jedne kue van ice pokupili taman oprano i ispeglano vapsko rublje. Dok su se Nijemci snali i upriliili potjeru, mi smo ve bili daleko. Eto, to su samo dvije-tri od mnogobrojnih akcija udarne grupe etvrtog bataljona", zavrio je dio svojih sjeanja potpukovnik Iso ever. Takvih je grupa bilo i u drugim bataljonima brigade. Voa grupe Prvog bataljona bio je Nikola Beir (poginuo na Sremskom frontu), Drugog Branko ui (umro poslije rata), a Treeg Nikola Vlaisavljevi (poginuo u proljee 1944. u jednoj akciji grupe). I te su grupe isto kao i grupa iz etvrtog bataljona uspjeno djelovale u neprijateljevoj pozadini; izvrile su vie uspjelih borbenih zadataka, o kojima se prialo u brigadi i diviziji. Brigada je od 13. januara pa sve do 10. juna 1944. bila u Drvaru, njegovu uem ili irem rajonu, a osnovni joj je zadatak bio

obezbjeenje Vrhovnog taba, Avnoja i drugih rukovodstava koja su do 25. maja boravila u Drvaru. Poetkom februara su i ostale jedinice este divizije stigle na ovo podruje i zatvorile pravce kojima bi neprijatelj mogao prodrijeti u drvarsku kotlinu. Jedino je Trea brigada do 10 marta bila u rajonu Mrkonji-Grada, a od tada do 1. aprila na sektoru Vagana i Rora zatvarala saobraajnicu to od Livna kroz Glamoko polje vodi ka Drvaru. Ne bi se moglo rei da je za tih gotovo pet mje-seci ratnog puta brigade bilo mnogo velikih borbi, ali to ne znai da su one bile lake i manjeg znaaja. Osim toga, to je vrijeme bilo ispunjeno nekim drugim dogaajima, meu kojima je bilo i najljepih, a i vrlo tekih. Zanemari li se redoslijed, onda bi na prvo mjesto svakako trebalo staviti 19. mart 1944. godine, kad je esta lika divizija (i Druga brigada) proglaena proleterskom jedinicom. Primivi oku Jovania i Dragoslava Mutapovia, komandanta i komesara divizije, da bi im saopio tu odluku, drug Tito je, prema Jovanievu sjeanju, rekao i ovo: "Vrhovni tab je odluio da vaoj diviziji dodijeli naziv proleterske divizije. Ovaj naziv se dodjeljuje, kao to vam je poznato, samo naim najboljim jedinicama: najboljima po borbenosti, disciplini i vojnikom dranju uopte i najboljima po politikoj svijesti, jedinicama koje ne samo da znaju ciljeve nae borbe nego su spremne da i u najteoj situaciji sauvaju ponosno ime proletera, borca za slobodu i ljepi ivot. Vaa divizija je ve u Hrvatskoj pokazala visoku borbenu i politiku svijest. Pratio sam njen put od formiranja. Znam kako se drala u etvrtoj ofanzivi i poslije, u borbama po Lici... Ovdje ste imali teke borbe: kod ujice, Banjaluke, Mrkonji-Grada. Drali ste se dobro, dostojno proletera.. ." Istog dana je estoj proleterskoj diviziji "Nikola Tesla" stigla i estitka od taba Prvog proleterskog korpusa. Pet dana kasnije (24. marta) komandant i komesar korpusa, Koa Popovi i Mijalko Todorovi, izvrili su smotru Druge brigade, koja se jedina nalazila u Drvaru, i borcima estitali zvanje proletera. Za borce brigade to je sigurno bila najradosnija smotra: ispunjena pjesmom, igrom, pozdravima Titu i Partiji. Sve pripadnike brigade proimala je ista misao, koju su oni i glasno izraavali: "Eh, kad bi jo samo drug Tito doao, da mu i lino zahvalimo i dademo nova obeanja .. ." Tito, ipak, nije navratio u brigadu ni prije, ni tada, niti kasnije. "Krivac" je bio komandant divizije oko Jovanic. Evo njegovog "priznanja": Drug Tito je elio, uprkos ogromnom poslu, da obie diviziju i lino upozna njene borce i starjeine. Savjetovao sam drugu Titu, meutim, da tada ne obilazi diviziju... nego kasnije, kad bude ljepe vrijeme. Meutim, zaalio sam zbog toga onda, i uvijek. Nadao sam se da u, kad doe ljepe vrijeme, postrojiti oijelu diviziju, svih njenih blizu 4000 boraca i starjeina, sa svim njenim naoruanjem, zaplijenjenim na Zuleevici, Ljubovu, Poloju, Slunju i drugdje, pa da drug Tito vidi sve te like momke i djevojke i da oni vide Tita. Dolo je to lijepo vrijeme, ali Titu se nije pruila prilika da obie diviziju ... Neto prije toga priznanja stiglo je i jedno drugo: zahvalnost vrhovnog komandanta marala Tita nekim jedinicama, meu kojima je

bila i esta divizija, za "naroito junatvo" u borbi protiv neprijatelja u estoj ofanzivi. "U tim bojevima" pisao je u pohvali "vi ste pokazali da je naa NOV nepobjediva i da su propali njemaki planovi o ponovnom porobljavanju Bosanske krajine .. " etvrti bataljon je dobio jo jedno priznanje: naredbom taba Prvog proleterskog korpusa pohvaljen je kao jedan od najboljih bataljona u korpusu u toku ofanzive, posebno u borbama oko ujice. Kao nagrada za taj uspjeh uruen mu je i sovjetski automat. Samo dan nakon proglaenja divizije proleterskom, 20. marta, Nikica Peinovi (danas general-potpukovnik JNA) koji je na kursu pri CK KPJ zamjenjivao odsutnog komesara brigade Branka Damjanovia doivio je, kako kae, "najvei i najradosniji dan u svom ratnikom ivotu: prvi susret s drugom Titom". Peinov se sjea: Uz put su mi navirala pitanja. Zato me poziva: da li na odgovornost, ili da nam da neki zadatak? Budui da nije zvao komandanta, pomiljao sam da nismo gdje kakvu politiku greku ucinili. Niega se nisam mogao sjetiti... Za nekoliko minuta naao sam se pod svodom prostrane peine, o kojoj nita vie ne umijem da kaem, osim da je prostrana i da nalikuje na nekakvu dvoranu. Titove prve rijei nisu ga se, izgleda, najugodnije dojmile: Povienim tonom Maral me je zapitao da li smo uspjeli borce brigade nahraniti, dok smo bili u likim selima na lijevoj obali Une. Odgovorio sam potvrdno. Slijedilo je pitanje o obui boraca. Poslije tih pitanja bilo mi je jasno zato je ba mene (komesara) zvao i zato je to pitao povienim, a meni se inilo i pomalo ljutitim tonom. Nastavio je da se moramo brinuti koliko god je vie mogue da borcima nabavimo hranu i obuu. Shvatio sam da je obavijeten o naim tekoama u ishrani i obui, zbog ega nam je pokoji borac i dezertirao, bolje reeno, pobjegao iz divizije u one nae jedinice koje su ostale na teritoriji Like. Peinoviu je, izgleda, bilo znatno lake kad je drug Tito preao na najnoviji zadatak brigade: Saopio mi je da je Vrhovni tab dobio obavjetenje da Nijemci pripremaju vazduni desant na Drvar radi unitenja Vrhovnog taba. Iako smo o tome ve bili ranije obavjeteni i mada smo slian zadatak dobili negdje sredinom marta, drug Tito je smatrao za potrebno da taj zadatak ponovo lino postavi i da ga tako do najvee mjere aktualizira... "O tome", rekao je drug Tilo, "treba obavjestiti sve rukovodioce i borce u brigadi i upoznati ih da je borba s padobrancima laka nego s pjeadijom. Treba im rei da je padobranac kad iskoi iz aviona pa dok ne padne na zemlju bespomoan, da ga je lake u zraku .gaati, jer se on ne moe braniti. Brigadu treba da rasporedite tako" nastavio je Maral, "da posjedne sve dominantne uke s obje strane drvarske doline, da na najvia mjesta postavite mitraljeze i pukomitraljeze, iz kojih e mitraljesci otvoriti vatru na prvu pojavu aviona, a zatim e imati pregled i dosta vremena da padobrance unite jo dok su u zraku .. ." Peinovi je o tom svom prvom susretu s drugom Titom zakljuio rijeima: Bili smo ponosni to je Maral ba naoj brigadi povjerio takav zadatak. Lino sam bio posebno ponosan to sam ja bio taj koji

je iao k Titu, to sam ga vidio i sasluao njegova nareenja i objanjenja. asna i zahvalna uloga! Desetak dana prije Peinovia u Vrhovni tab bio je pozvan komandant divizije oko Jovani. Naelnik Vrhovnog taba obavjestio ga je o moguem desantu i naredio (objanjavajui raspored) da za njegovo odbijanje u Drvaru bude spremna jedna brigada. Uto je u prostoriju u kojoj se razgovor vodio uao drug Tito: "Koju si brigadu odredio?", upitao je Jovania. "Drugu", odgovorio sam. "Dobro", rekao je drug Tito i otiao. Kasnije sam sjea se oko Jovani vraajui se iz Vrhovnog taba razmiljao zasto me je drug Tito pitao koju sam brigadu odredio. Sjetio sam se da sam negdje ranije referirao komandantu korpusa Koi Popoviu o stanju u diviziji i kvaliteti pojedinih brigada. Rekao sam mu da su sve brigade dobre, ali da je trenutno najbolja Druga, jer su druge dvije vodile teke borbe i u njima pretrpjele gubitke kod Banjaluke i u rejonu Mrkonji-Grada. Povezao sam sve to s pitanjem koje mi je uputio drug Tito i zakljuio: znai, drug Tito, uprkos tolikim poslovima vodi rauna o svakoj naoj brigadi, prati njihove bor-be i putove.. ." U oekivanju neprijateljeva desanta, Druga je brigada ostala u Drvaru do 3. aprila. Tada je od nje ulogu protudesantne jedinice uzela na sebe Trea brigada. Za to vrijeme, sve do 19. aprila, Druga brigada je vodila vie borbi s Nijemcima na saobraajnici izmeu Bihaa i Lapca, kad se ponovno vratila u Drvar i tu ostala jo 10 dana, do 29. aprila. Toga je dana brigada krenula ka Srbu i Trubaru, da zaustavi neprijatelja koji se od Like pokuavao probiti prema Drvaru. Moda je svrha tih pritisaka Nijemaca prema drvarskoj kotlini bila u tome da se iz samog Drvara izvue i posljednja brigada i tako osigura uspjeh u planiranom desantu. Vjerovatnije je, ipak, da su Nijemci (potpomognuti etnicima) nastojali da time partizanske jedinice dre to dalje od ceste Biha Lapac Knin, te najfrekventnije i najkrae saobraajnice do svojih snaga na jadranskoj obali. To se lako moe razumjeti ako se zna da je samo Druga brigada (ili pojedini njeni bataljoni) od 4. februara do 7. aprila vodila 13 veih i desetak manjih borbi (uglavnom iz zasjeda) s Nijemcima na toj saobraajnici, veinom izmeu Srba i Donjeg Lapca. Dodaju li se tome zasjede i druge akcije ostalih jedinica este divizije (ponajprije Prve brigade), moe se rei da Nijemci tu nikad nisu imali mira. Gotovo nije bilo dana kad nisu gorjeli njihovi kamioni i ginuli deseci vojnika. U postavljanju i stalnom mijenjanju mjesta zasjeda pojedini bataljoni i ete su se bili toliko izvjebali da ih Nijemci gotovo nikad nisu uspjeli blagovremeno otkriti. Zasjede su obino postavljane prije svanua, to blie cesti. Borci su zatim bili nepomini, praznih eludaca, promrzli... Zato su i uspijevali. Udarne grupe kao to je bila tetina, a njih je bilo mnogo, zadavale su Nijemcima posebne glavobolje. Borci su tih mjeseci najvie trpjeli od gladi. Marovalo se, ali se ponekad nalo vremena i za odmor. Dolazilo se i do kakve-takve odjee i obue, i do krova nad glavom, i do toplog leaja. Ali glad je bila neprestano prisutna. Ona je iscrpljivala, ubijala. Naroito su je teko podnosili borci iz Istre i Hrvatskog primorja, koji su do kapitulacije faizma u Italiji mueni glau u Musolinijevim koncentracionim logorima i koji su potom stupili u partizane. Jedna

grupa takvih boraca rasporeena je u jedinice este divizije prije polaska u Prvi proleterski korpus, a druga (od 295 ljudi) stigla je 1. februara 1944. godine, dok je divizija bila oko Drvara. Samo je neznatan broj tih, inae dobrih i odanih boraca, u estoj diviziji doekao kraj rata: neusporedivo ih je vie iz divizijske kolone izbacila glad nego neprijateljevi meci. Sasvim iscrpeni, otpremani su u ambulante i bolnice, a odatle su, ako su se oporavili, rasporeivani u jedinice koje su bile izloene manjim naporima; neki borci su, naroito nou, padali pored puta i, neprimijeeni od deurnih starjeina i bolniarki, vie nisu stizali kolonu... Oko Travnika, Bugojna i ujice do boraca bi ponekad dopro komadi prijesna neslana zobena kruha. Zobeni kruh! Stvrdnut crn sapun. Danima su ga pojedini borci nosili, a nisu ga okusili. Zalogaj do eluca ne bi ni stigao, a ve bi se natrag vraao. Uskoro je i to bila poslastica. U Drvaru i oko njega dobijao se komadi mrave ovetine skuvane u neslanoj vodi. esto nije bilo ni toga. O zobenom kruhu da se i ne govori. Mnogi su boroi od iscrpenosti i gladi dospjevali u ambulante, poneki bi i umro. Nerijetke su bile halucinacije zbog gladi. Ako je u to vrijeme neki borac i dezertirao u Liku, nije bjeao od borbe, ve od gladi, jer se u Lici odmah javio u neku partizansku jedinicu pod izgovorom da je u patroli ili drugdje zalutao i da ne moe pronai estu diviziju. Moda bi takovih bilo i vie da se nisu stidjeli omladinki. Mazin je selo na saobraajnici izmedu Gornjeg Lapca i Graaca. U proljee 1944. u njemu su bili Nijemci, a narod u zbjegu na Mazinskoj planini. Ipak, jednog je proljetnog dana vie desetaka omladinki koje su nosile hranu stiglo u posjetu borcima este divizije koji su bili na poloajima istono od Srba. Pri tome su te djevojke nou prele dvije ceste koje je drao neprijatelj. U diviziji se o tome prialo kao o pravom podvigu. Osim toga, u dva navrata, 19. i 21. marta, u tab este divizije, koji je bio u Drvaru, stiglo je 98 djevojaka iz Like, koje su kao partizani dobrovoljci rasporeene kao borci i bolniarke u sve jedinice divizije. Njemaki desant na Drvar, izveden 25. maja, za-tekao je brigadu na poloajima prema Srbu, gdje su je ve u svanue napadale premone njemako-etnike snage, koje su nastojale da je odbace na istok i da se tim najkraim pravcem istog dana spoje sa svojim padobrancima u Drvaru. Njihov je plan ostao samo elja, jer su do noi, pretrpjevi velike gubitke, jedva napredovali oko pet kilometara i stigli samo do Trubara, gdje su, stalno napadani od bataljona brigade, morali i prenoiti, a Drvar je bio jo daleko. Pojedini su dominirajui poloaji prelazili u toku dana vie puta iz ruke u ruku. Znajui da samo tako mogu due zadrati neprijatelja, branioci su esto preduzimali protunapade. U meuvremenu je desant na Drvar pretrpio potpun neuspjeh, jer su Pratei bataljon i polaznici Oficirske kole zadrali neprijatelja dok nije pristigla Trea brigada este divizije. Ona ga je u vie ponovljenih juria razbila i time je odigrala odluujucu ulogu u osujeenju padobraiiaca, iji je osnovni zadatak bio da umte Vrhovni tab. Umjesto toga, ve danju desetkovani padobranci, koji su bili utvreni na drvarskom groblju, jedva su izdrali no i doekali zoru, a tada ono to je od njih i ostalo nije vie imalo to traiti u Drvaru.

Brigada nije neposredno sudjelovala u razbijanju njemakih padobranaca u Drvaru, ali njena uloga je, svejedno, bila izvanredno znaajna: sprijeila je da se Nijemci od Srba brzo spoje s padobrancima u Drvaru, koji su, oslabljeni, morali sami da se spaavaju od potpunog unitenja umjesto da se angairaju u traenju i hvatanju druga Tita, lanova Vrhovnog taba i ostalih rukovodstava koja su se nalazila u Drvaru. Imaju li se u vidu osnovni cilj desanta i njegove po-sljedice da je uspio, jasno je da je, ire gledano, uspjeh este divizije od 25. maja 1944. godine najznaajniji uspjeh u njenoj bogatoj borbenoj historiji, uspjeh kojim se sve njene jeddmce, pa, razumije se, i Druga brigada, s pravom pofnose. I u samom Drvaru Druga je brigada imala dva "predstavnika". U Drvaru se kao slualac Oficirske kole Vrhovnog taba bio zatekao komandant "Opseniina" bataljona, jedan od najomiljenijih rukovodilaca brigade, Mio Obradovi. Videi da Titu prijeti opasnost, on je sam poao u juri s pitoljem u ruci, jer drugog oruja nije imao. Pao je ispalivi i posljednji metak u neprijatelja. Vijest o njegovoj smrti teko se dojmila svih boraca brigade, posebno boraca njegova bataljona. O drugom "predstavniku" komandant divizije oko Jovani kae: Jo dok smo jurili preko Vrtoa pritrao mi je jedan borac i traio neko oruje, bombe prije svega, da bi i on mogao uestvovati u borbi. Videi ga onako blijedog i mravog, a poto smo jurili prema Drvaru i budui da su nam sve misli tamo usmjerene, rekao sam mu da se vrati u ambulantu, odakle je doao. Neko od drugova mi je kasnije kazao da je to bio Dacina Majstorovi, koga nikada do tada nisam bio vidio, ali sam dosta uo o njegovu junatvu. Bio je Dacina nastavlja Jovani jedan od voa tzv. "jurinih trojki", koje su se probijale u neprijateljeve garnizone ili na saobraajnicama postavljale zasjede i tako unitavale Nijemce. Ubio je desetine neprijateljevih vojnika i starjeina. Sad je, iscrpen, leao, u brigadnoj ambulanti u Bastasima. Kad je uo za desant pobjegao je iz ambulante... Istog trena vidim kraj same ceste od Bastasa kako ka komandi podruja u Drvaru puzi ovjek ispred naeg streljakog stroja. Komandir nae tabne ete, Jovica Bala, titi ga pukomitraljezom. On kao zmija puzi pravo prema njemakom "arcu" koji je zaustavio na streljaki stroj... Sve su oi uprte u Dacinu, jer je to bio on. Hoe li ga Nijemci primijetiti? On je ve pred komandom podruja. I jedna i druga bomba padaju tik uz "arac". Tada se Dacina die prav i visok, preskoi kamenje i zid koji ga je dijelio od Nijemaca i istog asa njemaki "arac" poe da tue Nijemce. Svi skoismo od radosti i jurnusmo naprijed... Brigada je punih 15 dana poslije nepnjateljeva desanta na Drvar ostala u blizini drvarske kotline, na bosanskoj ili likoj strani. Njeni su pojedini bataljoni gotovo svakodnevno u zasjedama saekivali neprijateljeve kolone na putevima Bosanski Petrovac Drvar ili Biha Donji Lapac. Branko Vukmirovi se sjea: Mislim da je to bilo drugog dana nakon desanta. Svitanje je "Opsenim" bataljon doekao u zasjedi tik uz cestu izmeu Bosanskog Petrovca i Drvara. ekali smo sve do dva sata po podne, ali se Nijemci nisu pojavljivali. Tada je komandant bataljona, da vie ne bi bez

potrebe zamarao borce, naredio da se ete povuku na odmor u umu, podalje od ceste. Jedino je vod iji je komandir bio Pejo Grahovac, a ja politiki delegat, na svoju ruku ostao u zasjedi. Tek pred mrak se pojavila duga neprijateljeva motorizirana kolona predvoena tenkovima. A nas je bilo samo 13 u vodu. Zato smo komandir i ja odluili da glavninu propustimo, a napadnemo nekoliko kamiona na zaelju. Ve prvi nai plotuni i mitraljeski rafali koje su ispalili Dane Babi i Bogdan Steti (poginuli su na putu u Srbiju) presjekli su kolonu. Ostalo je 14 vozila. Njih smo dokrajili bombama. U tome je prednjaio vodnik Petar Drai ... U selu Bueviima, koja 3 4 kilometra sjeverno od KulenVakufa, "Pricin" je bataljon ugodno predanio 6. jun 1944. godine. U sumrak je pred postrojeni bataljon stao njegov komesar Bogdan ui: Kreemo u zasjedu. Saekat emo neprijateljevu motoriziranu kolonu na cesti izmeu Bihaa i Donjeg Lapca. Svaka e eta dobiti taan zadatak kad stignemo na mjesto postavljanja zasjede. Sada bih rekao jo samo ovo: akciju emo izvesti u ast otvaranja Drugog fronta. ini se da je komesar ovom posljednjom reenicom dokraja politiki objasnio predstojei zadatak, jer su "Pricini" borci sljedeeg dana, u gotovo neprekidnoj esnaestosatnoj borbi s nadmonijim neprijateljem, ispoljili nesvakidanju upornost. Uspjeh je bio znaajan: vie desetina neprijateljevih vojnika je izbaeno iz stroja. To je bila nagrada za borbenost i to je bio dogaaj kojim je najprikladnije obiljeena proslava toliko dugo i eljno oekivanog Drugog fronta u Evropi. 155

SRBIJA ZOVE
Komandanti Raki i Palija Ostao je Ile Ruzanov Poelo je na Ugaru Orden narodnog oslobodenja Susret s Vojvoanima na rijeci Bosni Daleko je Srbija Luke kolibe i Tjentite Tragovima Pete ofanzive Sutjeska uzela narodnog heroja Dacinu Durmitorsko biti ili ne biti Buin kolega etrdeset pet dana do Zlatibora Brigada se punih osam mjeseci na neki nain vrtjela ukrug. Taj krug istonim obodom gotovo nije prekoraivao mee zapadne Bosne, a zapadnim najistonije dijelove Like. Tu je Druga brigada uspjeno prebrodila dvije neprijateljeve ofanzive, estu i sedmu, ime je s uspjehom poloila nove ispite iz borbene zrelosti, jer je ovdje i u to vrijeme postala proleterskom brigadom i pohvaljena je od Vrhovnog komandanta. Bilo je za tih osam mjeseci dosta napornih mareva, nesnosne zime, ege i tekih borbi, ali je sve to u oima boraca nekako blijedilo pred neprekidnim prisustvom napasti koja se zvala glad. Da ih ne bi sasvim onesposobila za kretanje i borbu, "zavaravali" su je kojom licom neslane vode i neredovitim komadiem mrave ovetine. Kad je brigada u no izmeu 2. i 3. jula zajedno s nekim jedinicama Osmog korpusa i jednim bataljonom Prve brigade este divizije napala njemako-ustaki garnizon u Livnu, borci su se bili ponadali uspjehu, jer su dvije-tri ete bile uspjele da se ukline u grad. Nadmoniji i u obrani uporan neprijatelj uspio je da se othrve

napadaima, i ovi su se jo prije svanua morali povui. Tako je uza sve drugo izostala i nada u koji bolji obrok iz neprijateljevih skladita hrane u Livnu. Zato je glad nemilosrdno mrcvarila borce i u prvoj polovini jula, dok su amili na poloajima prema Livnu, iznad sela Koriine i Dolca, smjetenih na krajnjem junom izdanku uskog izduenog jezika oporog Glamokog polja. Ima li jadnijih krajeva od ovih kad opuste torovi, jer su svoje, a jo vie neprijateljeve, vojske pojele najvee bogatstvo ovce. Krumpir jo nije bio ni u cvatu, nije bilo ni zrna ita, a daleko je bila Majki-Japra sa svojim kukuruzom ... Poetkom juna saveznici su iskrcavanjem u Normandiji bili otvorili toliko oekivani Drugi front i napredovali kroz Francusku. S istoka je Nijemce na zapad gonila Crvena armija. Oekivalo se da ona uskoro izbije i do jugoslavenskih istonih granica. Po tim su zbivanjima na glavnim svjetskim ratitima i borci i starjeine Druge brigade zakljuivali da je dolo vrijeme da se krene u Srbiju. Oni su vjerovali da tamo polaze jo onda kad je brigada ula u sastav Prvog proleterskog korpusa. Zato su bili nestrpljivi. Doao je i taj dan. Bataljoni su 18. jula napustili livanjske poloaje i krenuli prema sjevernim izdancima Kuprekog polja, odakle je poela prva mar-ruta brigade na dugom putu u Srbiju. Na elu brigadne kolone bio je Dragan Raki. On je brigadom komandovao jo od kraja februara, kad je raniji komandant Duan Dotli otiao za naelnika taba este proleterske divizije. Dragan nije bio novajlija u brigadi: ona je bila njegova matina jedinica; on je bio prvi komandant "Radakovieva" bataljona, zatim zamjenik komandanta Prve brigade, odakle se opet vratio "svojima", samo na viu dunost. Junaina (narodni heroj, poginuo kao pukovnik JNA u saobraajnoj nesrei u Beogradu 1958. godine), umjean komandant, veseljak, optimist, paljiv prijatelj i drug to je bio Dragan Raki. Meu onih 185 boraca Drugog bataljona Prvog likog partizanskog odreda koji su na Ljubovu 23. januara 1942. godine porazili 2.000 italijanskih vojnika koji su bili poli u pomo u Korenici opkoljenom italijanskom garnizonu, Draganova je eta imala najvaniji zadatak, i ona je Italijanima otela dva tenka. Raki je komandovao "radakovievcima" i u juriima na Udbinu, i u desetkovanju italijanskog konjikog puka na Poloju, i u zarobljavanju tuilovike posade, i u bihakoj operaciji, i bataljonima to su 15 dana odolijevali Italijanima i ustaama na Ljubovu u etvrtoj ofanzivi. "Hoemo li, junaci?!" Sa te tri rijei Dragan je dizao borce u jurie, hrabrio ih kad je bilo najtee pred naletom nadmonijeg protivnika. Pred kolonom Prvog bataljona bio je njegov za pjesmu uvijek oran komandant Ilija Palija. Osim borbenih, najomiljenije su mu bile bosanske narodne pjesme, a naroito poznata sevdalinka: "Cazin, grade, mnogo mi te hvale ... " Na sastancima i odmorima u selima zapadne Bosne Palijina bi pjesma odmah okupila desetke razdraganih stanovnika (djevojaka, ena, djece) i izmamila poneku suzu. Tu priliku vjeto je iskoritavao komesar bataljona Milan Pavii "Ua", da kae koju o ciljevima narodnooslobodilake borbe. aljivdije meu starjeinama ostalih bataljona tumaili su to na svoj nain: "Lako je Paviiu odrati politiki zbor kad mu Palija pjesmom privue narod ... "

Nekadanji pripadnik "Matieve" Prve ete Rade Popovi i sada se sjea pojedinosti toga 18. jula 1944. godine: U bataljonskoj koloni bila je pjesma. Meni nije bilo do nje. Vie puta sam pogledao prema glamokom groblju, jer smo tamo dva dana prije ovog pokreta sahranili komiju i druga, komandira Prvog voda Ilu Kovaevia Ruanova. Na poloajima koje smo drali bili su nas napali Nijemci. Najprije su nas malo potisli, a potom je na bataljon izveo protujuri. Prvi je meu Nijemce bio upao Ile. Kosio ih je automatom dok i sam nije, teko ranjen, pao. Kad smo potisli neprijatelja Ile mi je posljednji put poruio: "Nemoj me tjeiti, jer vidi i sam da ne mogu preivjeti. Najtee mi je to neu vidjeti Srbiju, jer znam da ete uskoro tamo. A u Srbiji sam, uei krojaki zanat, proveo dosta i tekih i lijepih dana ... Zapamti, molim te, Radica, mjesto moga groba ... i reci mome ocu ... i pozdravi ga ... " Misli su se vraale u prolost, pa se Popovi, opet, tko zna po koji put, prisjetio pogibije jednog od najboljih pukomitraljezaca "Matieva" bataljona, Branka Bubala: U Selitu kod Nebljusa, u blizini ceste izmeu Bihaa i Lapca, Branka su u kui njegove djevojke bili opkolili etnici, meu kojima je bilo i njegovih roaka. Moljakali su ga da se preda i kleli se da e mu potedjeti ivot. No, Branko to kao da nije ni uo. Sam je pukomitraljezom 2 3 sata odbijao etnike. Ostala mu je samo runa bomba. etnici su ga opet pozivali da se preda. Stavivi bombu poda se da ga raznese, on je pred njenu eksploziju doviknuo protivnicima: "Zapamtite, ja sam komunist, a komunist se iv ne predaje ... " Vrbas i saobraajnica u njegovoj dolini, prva znaajnija prirodna prepreka na putu ka Srbiji, preeni su, dvadesetak kilometara junije od Jajca, bez sukoba s neprijateljem. Brigada je, zatim, razmjetena u Pale-Razvale i okolne zaseoke. Spremala se da pregazi Ugar. Tu su, 22. jula poele nevolje. Najprije su bombama i mitraljezima osuli njemaki avioni, i ubili pet, a ranili est boraca. U tabu brigade se ve poelo sumnjati da je neprijatelj obavjeten o putu divizije. (Kasnije se saznalo da je tako i bilo, jer su Nijemci deifrirali nau ifru pa su bez tekoa saznali marrutu divizije i mogli su blagovremeno i na najpogodnija mjesta postavljati zasjede). Trebat e se uvati aviona i danju izbjegavati otkrivena kretanja. Tek to je brigada krenula prema Ugaru, susrelo ju je oko 150 Nijemaca i ustaa. Saekao ih je, zaustavio, a neto kasnije uspjeno i odbacio dalje od brigadne kolone etvrti bataljon, koji je bio u zatitnici. Ugar je desni pritok Vrbasa. Na sjevernim padinama Vlaia, u blizini izvorita, gdje je brigada trebalo da ga pree nije mogao biti negazan. Pogotovo usred ljeta. Ugar su bili preli tek elni dijelovi razvuene brigadne kolone, a s lijevog se boka pojavilo oko 400 neprijateljevih vojnika. Bilo ih je mnogo pa etvrti bataljon, ve zamoren borbom s ranijom grupom, nije mogao sam i sa ovom svjeom protivnikovom jedinicom izai na kraj. Unato gubicima i ilavom otporu "Opseniina" bataljona, ovaj se odmorni neprijatelj nije dao zaustaviti. Zato je u borbu morao stupiti i Prvi bataljon. On je sve do noi, dok su ostale jedinice brigade sporo prelazile Ugar, uspjeno odbijao napadae.

Da toga neprijatelja nije ni bilo, savlaivanje rjeice ne bi ilo lako. Ne zbog dubine vode, ve zbog obala koje su ovdje gotovo okomito strme, a korito duboko usjeeno i usko. Ne zna se da li je napornije bilo sputanje do vodenog toka ili penjanje uz suprotnu obalu. Prava muka, naroito za tovarna grla. Jedan se konj, natovaren topovskim lafetom, bio okliznuo niza strminu i zaustavio tek kad je naletio na grlo ispred sebe, a ovaj je lupio u slijedeeg konja. Neki su konji popadali, pa su se zajedno s tovarom kotrljali prema rijeci. Prisebni konjovoci i ostali borci na jedvite su ih jade zaustavili, spasili i sredili tovare. Morala se pronai blaa staza, inae bi se ovuda bili polomili i borci i konji... O tome da tegoba na putu bude to vie stalno se "brinula" sve brojnija "pratnja" dijelova dviju njemakih divizija (7. "Prinz Eugen" i 13. SS divizije), koji su kolonu este proleterske divizije saekivali na planinskim visovima, u dolinama rijeka, na prelazima saobraajnica... nastojei da je unite ili da je bar osujete da ostvari cilj. U tome su Nijemcima izdano pomagali ustae i etnici. Nije izostajala ni stalna "pratnja" iz zraka. Istog dana kad je prela rjeicu Ugar, 22. jula, brigada je dobila jo jedno visoko priznanje: odlikovana je Ordenom narodnog osloboenja. Slijedea znaajnija prepreka bile su rijeka Bosna i saobraajnice u njenoj dolini. Oekivalo se da tu nee biti veih tekoa jer je taj prelaz trebalo da obezbijede jedinice esnaeste divizije Dvanaestog vojvoanskog korpusa, koje su bile na desnoj obali Bosne. Prva brigada este divizije, koja je inila njenu pomonu kolonu, izbila je iznad lijeve obale rijeke na pravcu Vranduka pred no 27. jula, iznenadila neprijatelja koji je tu bio i brzo ga protjerala, zatim se rano u no spustila niz obalu ka rjenom toku, nala gaz i do svanua ve bila na suprotnoj obali. Ujutro je izmeu njenih prednjih dijelova i Vojvoana dolo do meusobnog pukaranja kod sela Segovia. Borci Prve brigade su vidjeli pred sobom vojnike uglavnom u njemakim uniformama, pa su od pripadnika esnaeste vojvoanske divizije mislili da su Nijemci i otvorili na njih vatru. Uskoro je vatra prekinuta jer su se pripadnici obiju strana sjetili ugovorenih znakova raspoznavanja. Tako se sukob ubrzo pretvorio u grljenje Vojvoana i Liana. Duga kolona glavnine este divizije bila je optereena ranjenicima te se nije uspjela na vrijeme sasvim pribliiti Bosni. Zbog toga je prelazak morala odgoditi za iduu no. Mada su na drugoj strani bile Prva brigada i vojvoanske jedinice, ipak je ta kolona tee savladala rijeku. Tome je znatno pridonijela i kia, jer su se strmi prilazi rijeci uklizali i bili su tee pristupani. Konopac prebaen preko vodenog toka i na krajevima privren omoguio je lake prelaenje, ali je ono svejedno ilo sporo, tako da je u est sati ujutro na lijevoj obali rijeke jo ostao gotovo cio Trei bataljon Tree brigade, koji je bio u zatitnici. S njim je bio i dio taba brigade. Tek to je na desnu obalu prela Trea eta toga bataljona, od epa je naila neprijateljeva motorizirana kolona i odbacila ostatak bataljona i tab brigade od rijeke, onemoguivi im prelazak za divizijom. (Oni su se kasnije pripojili Jedanaestoj krajikoj diviziji i zajedno s njom stigli u

svoju brigadu dva mjeseca kasnije, kod Valjeva u Srbiji, i uli u njen sastav.) Na drugoj strani Bosne, u selima egoviima i Gladoviima, liki i vojvoanski borci su se odmarali, meusobno dijelili oskudne zalihe hrane, priali o borbama i mijenjali razne sitnice za uspomenu na taj susret. Na alost, nikako nisu mogli pomoi zaostalim borcima Treeg bataljona Tree brigade i dijelu taba brigade da se prebace na desnu obalu, jer je neprijatelj koji je kontrolirao dolinu rijeke bio suvie jak. Tako je esta divizija morala put nastaviti nekompletna. Udrueni Vojvoani i Liani su mislili da e se lake probijati na istok od rijeke Bosne do Durmitora. esta divizija je bila pod komandom Dvanaestog korpusa, jer e vee snage uspjenije odolijevati neprijateljevim napadima, razbijati njegove usputne zasjede i obrue. No, to je Drina bila blie i neprijatelj je bio sve mnogobrojniji i uporniji. On je, nema sumnje, tano znao namjere tih jedinica Narodnooslobodilake vojske, te je poduzimao sve to je mogao da im ne dozvoli da se priblie toj prirodnoj granici izmeu Bosne i Srbije. Jer, kad se divizija (ve 8. augusta) nala kod Kneine, tridesetak kilometara Jugozapadno od Han-Pijeska, naoko bi bilo najjednostavnije padinama Devetaka spustiti se ka Drini, tu gdje ona pravi veliki luk prema zapadu, prei je i dohvatiti se planine Tare (u Srbiji), na koju se neposredno nadovezuje Zlatibor ... No neprijatelj je primorao diviziju da do Zlatibora izgubi sve preostale dane u augustu i nametnuo joj je takve tegobe prema kojima se napori u proteklih dvadesetak dana nisu inili osobito tekima. Od Han-Pijeska brigada se sputala na jug: Romanijom, potom preko Prae, Jahorinom i Treskavicom, a odatle Lelijom i Zelengorom, preko Sutjeske na Magli i Volujak, onda preko Pive na Durmitor; zatim je jo trebalo savladati prepreke preko Tare, ehotine, Lima i Uvca. To je bio preostali dio mar-rute, koja je bila sazdana od mnogih visokih uspona i strmina kojima je ljudska noga do tog rata rijetko kad kroila. Da su borci dobijali vie hrane i iznemoglosti bi bilo manje, pa bi se te staze lake savlaivale. Ali na tim bespuima i u rijetkim planinskim selima (najvie muslimanskim) carovala je bijeda: glad, bosotinja, golotinja, pjegavac, beskrovlje, i strah. Tu je bolji zalogaj hrane i u miru bio vrlo rijedak, a pogotovu poslije tolikog pustoenja. Pravo je udo od ega je ta eljad i sama ivjela. Poneto hrane bacali su ponekad diviziji avioni. Ali to je bila "kap vode u moru". Ako bi se u porciji neslane prokuvane vode uslovilo dvadesetak zrnaca rie i zalogaj mesa na kosti eludac bi se malo zavarao, ali ne i noge: one su bile sve tee. Petnaestog augusta brigada se domogla Zelengore. Borci su malo predahnuli kod Lukih koliba i Ljubina groba. U proteklih osam dana Druga je brigada savladala vie tekih prepreka. Naroito je bio naporan prelazak preko rijeke Prae, saobraajnica pored njenog korita, te cesta Sarajevo Kalinovik i Kalinovik Nevesinje. Penjalo se i Glasincem, i istonim padinama Romanije, i Jahorinom, i Treskavicom i Lelijom. Druga brigada je morala da se penje na sam vrh Treskavice dok je glavnina divizije zaobilaznim, duim putem prela saobraajnicu Kalinovik Nevesinje. Tada je

brigada, kraim putem, zaobiavi Kalinovik, ula u sastav divizijske kolone. Prema rijeima komandanta divizije Jovania, brigada je ovaj zadatak obezbjeenja glavnine odlino izvrila. Borci su proklinjali ne planine ve graditelje tih, u tom kraju zaista rijetkih, saobraajnica: i na planinskim visovima je svakodnevno saekivao neprijatelj, ali to je bila samo pjeadija, a na saobraajnicama su joj se pridruivali i tenkovi i topovi, jer su kamionima brzo stizala pojaanja. Brigada je bila prorijeena, te je sposobnost za borbu opadala. Broj nesposobnih za kretanje, bilo da su teko ranjeni ili potpuno iscrpeni, rastao je. Nosila su bila najvei teret. Maloduje je osvajalo pojedince. Ni u Srbiju oni ve nisu vjerovali. "Svi emo mi ostati na ovom bespuu". Zelengora je veoma pogodovala tome beznau: brigada se bila nala na istim stazama kojima su se probijale partizanske jedinice u petoj ofanzivi. Tragovi na tim puteljcima podsjeali su jedino na smrt: pojedinano, a ponegdje i grupno, preesto su "doekivali" ljudski kosturi, zaralo i polomljeno oruje, ulubljene ili probijene njemake kacige, osakaeno drvee, u obliku lijevaka iskopana zemlja... to se brigada, kao prethodnica divizije, kreui se od Lukih koliba prema Tjentitu, vie primicala Sutjesci, tih je munih prizora bilo sve vie. Pred kanjonom su je doekali gusti mitraljeski rafali. Ponovo se pokualo da se zbace neprijateljevi vojnici koji su blagovremeno bili zaposjeli najpogodnije poloaje to su dominirali ulazom u kanjon, ali su ti pokuaji brzo propadali. Prevladavalo je uvjerenje da se tuda jedinice nee moi probiti. Javljalo se zloslue: Mogla bi se Sutjeska ponoviti... To nije trajalo dugo. Na elo brigadne kolone stigao je i komandant divizije oko Jovani. Njegova je odluka bila saeta u jednu reenicu: Neprijatelja moramo razbiti i otvoriti prolaz, jer nas Nijemci ve i s lea napadaju. Drugaije se nije moglo ni odluiti i to je bilo jasno svakom borcu, jer su i otpozadi pritiskivale jake neprijateljeve snage. Trebalo je da brigada samo organiziranije i snanije izvede juri. Juri u kome je komandno mjesto svakog starjeine, zakljuno s komandantom brigade, u prvom borbenom redu, u jurinom stroju, a u rukama bombe. Ni komandant brigade Dragan Raki nije bio mnogo opirniji u davanju zadataka komandantima bataljona: Drugi, Trei i etvrti bataljon brzim naletom da protjeraju neprijatelja i pregaze Sutjesku. Prvi bataljon e ostati na ovoj strani i uvati lijevi bok divizijske kolone, a za brigadom e krenuti tek kad posljednji borac pregazi rijeku ... Uskoro je brigada bila spremna za izvrenje zadatka. Tada su se umjesto komande "juri" ule, u takvim prilikama uobiajene i snane, Rakieve rijei: "Hoemo li, junaci?!" Silovito "ura", prasak desetaka bombi, mitraljeski rafali sve je to odjednom grunulo i u dim zavilo gnijezda njemakih mitraljeza. Neki su umukli ve nakon prvog naleta. ini se da je prvi uutao najopasniji mitraljez, onaj to se na njega bombama bio okomio politiki delegat voda iz etvrtog bataljona Dacina Majstorovi.

Uskoro je neprijateljev otpor, mada je neko vrijeme bio vrlo estok, sasvim prestao. Na popritu borbe ostalo je vie mrtvih Nijemaca. Put diviziji u kanjon Sutjeske bio je otvoren. ivotom su ga platila etiri borca brigade, a vie njih je ranjeno. Ovdje je negdje pao i Sava Kovaevi, branei sa svojom divizijom ranjenike u petoj ofanzivi. Muno i sporo sputanje u kanjon. S nekoliko novih ranjenika jo je tee. uje se neiji glas: Sutjeska kao da obavezno prolazak naplauje krvlju. Duboki kanjon, to velianstveno djelo prirode, nad kojim, na istonoj strani, straare ljepotani Magli i Volujak, morao bi svojom ljepotom opiniti oko, zaustaviti, bar naas, svaiji hod. A borci su prolazili nijemo, pognute glave, bolom skrhani gledajui mnotvo kostura, nijeme svjedoke sablanjujueg masakra to su ga ovdje pred neto vie od godinu dana uinili faistiki vojnici nad golorukim, nemonim i nepokretnim ranjenicima i tifusarima. Sporo je uzvodno, desnom stranom kanjona, odmicala brigadna kolona. Od zaelja poe da putuje bolan apat: Dacina smrtno ranjen. Ote Sutjeska i Dacinu Majstorovia! Prvog mitraljesca i bombaa brigade, neustraivog junaka, koji kao da se jedino pribojavao vie starjeinske dunosti, koja bi mu oduzela pravo na njegova dva najomiljenije oruja: "kragujevku" i "arac". Komesar brigade Branko Damjanovi sauvao je sliku iz posljednjih ivotnih trenutaka tog narodnog heroja brigade: Jo je bio iv kad sam ga vidio. Isto ono mirno lice, isto onaj vitak stas, prije tako jednostavan, a sada u samrtnom gru. Leao je na putu... Obuzela me je neizmjerna tuga. Nisam umio ni rijei da mu kaem. Samo sam stajao iznad njega i plakao... Prvi, "Matiev" bataljon sjea se njegov tadanji komesar Milan Pavii bio je u nezavidnoj situaciji: odbijao je Nijemce koji su kao pojaanje pristizali uz Sutjesku od Drine. Vie nego ljetni dan do podne prolazila je divizijska kolona. Borci su ili na ostojanju od 10 metara jedan od drugoga, da bi se izbjegle ili bar smanjile rtve od neprijateljevih granata. "Matievci" su se dobro drali iako im je ee ponestajalo municije. Tada bi kuriri trali do divizijske kolone, dobijali poneto metaka i jurili natrag ... Vrijeme je sporo prolazilo. ovjeku je dolazilo da vie na kolonu: "to se vuete kao prebijeni?" tab bataljona je naredio povlaenje kad je i posljednji borac iz zatitnice divizijske kolone zakoraio u kanjon. Posljednja je ostala Druga eta. Ona bi se teko odlijepila od neprijatelja da tri njena pripadnika: politiki delegat voda Medi i borci Boi i David (zaboravio sam mu prezime) su dobrovoljno ostali, bolje reeno, rtvovali se za bataljon ... Slijedeih dana s potovanjem smo u vie navrata spominjali njihova imena. Koji dan kasnije, kad se "Matiev" bataljon kao zatitnica brigade izvlaio iz dubokog kanjona Pive, pojavio se David... Od njega smo saznali da se spasio zavukavi se u gust grm, tako da ga Nijemci nisu pronali. Medi i Boi, na alost, nisu bili takve sree. Magli, Volujak, dolina Pive i brigada se ve hvatala zapadnih padina Durmitora.

Kolona je poela bivati vedrija: samo jo savladati Taru i dokopati se Sandaka, a onda e biti lake. Prostorno, Tara je bila blizu (odmah iza Pivske planine), ali u onoj okrutnoj stvarnosti jo je bila daleko. Jer brigada se (u sastavu svoje divizije; sa Dvanaestim i dijelovima Treeg korpusa) upravo bila nala ondje gdje se zavravala jedna ira njemaka operacija pod ifrom "Operacion Ribecal", poznatija pod nazivom "Durmitorska operacija", jer su se najee borbe zbile u podruju Durmitora. Prvi dio te operacije pratio je divizijsku kolonu kroz cijelu istonu Bosnu i u produetku svaki dalji korak puta divizije za Srbiju inila sve tegobnijim. No, tekoe su bile najvee u toku nekoliko dana na Durmitoru i Pivskoj planini, a Drugoj brigadi je najtee bilo 21. i 22. avgusta. Koliko su pojedini bataljoni u ta dva dana odbili neprijateljevih juria ne zna se; ni koliko se puta polazilo u protujurie da bi se povratio vaan poloaj. Kako se smoglo snage da se izdri taj dvodnevni pakao? Ona je sigumo izvirala iz rijeenosti svih boraca da spasu ranjenike, jer su im pred oima bili ostaci tifusara i ranjenika iz Centralne bolnice. Za njihov spas onda je bila rtvovana Savina divizija, a sada su uslovi bili bitno povoljniji od uslova u petoj ofanzivi. Ovdje je samo trebalo osujetiti neprijateljeva uporna nastojanja da se domogne improviziranog aerodroma kod Goraje Brezne, s kog su avioni imali da odnesu oko 600 tekih ranjenika iz svih jedinica koje su se zatekle na tom prostoru. Pred godinu i neto dana na takav nain spasavanja ranjenika nije se moglo ni pomiljati. Tek to se poeo nazirati novi dan, njemaki artiljerci i minobacalije ve su izruivali elik na durmitorske poloaje brigade. Neto kasnije pridruili su im se avioni. Kad se Nijemcima uinilo da bi tu ve malo tko od partizana mogao ostati iv, iz zaklona je nicao gust stroj pjeadije. Polako su se primicali vojnici pod ljemovima. Uz put su zasipali mecima kamenjare pred sobom. To im je ulijevalo sigumost, pa su postajali ivlji, sigurniji, samouvjereniji. Valjda je meu njima prevladavalo uvjerenje da su se preivjeli partizani ve povukli sa sinonjih poloaja. Kad su se napadai pribliili na domet rune bombe, odjednom bi ih zapljusnuo talas mitraljeskih i puanih zma, pomijean s eksplozijama runih bombi. Nepogoeni protivnici, dokraja zbunjeni, jo su ostajali na nogama, jo su ili naprijed, pa se tek neto kasnije bacali na zemlju da bi se pripremili za odluujui skok naprijed, na to ih je uskoro pokretala otra komanda starjeina. Ne odlijepiti se na taj "forverc" od zemlje, znailo je dobiti metak u lea. Zato su se vabe dizale i kretale u juri. Takvi nasrtaji Nijemaca i protujurii boraca Druge brigade ponavljaju se cio augustovski dan. Zamirali su tek s prvim zvijezdama. Slino je bilo i na pravcima drugih jedinica. Nijemci su najupornije napadali 22. augusta, kad su vidjeli da su se, ve zorom, na aerodrom kod Gornje Brezne poeli, tieni lovcima, sputati prvi transportni avioni i odnositi ranjenike. Da su uspjeli probiti obranu bilo koje partizanske jedinice, brzo bi se opasno pribliili aerodromu. Jedan od najkraih pravaca prema aerodromu bio je pravac koji je zatvarala Druga brigada. Da su nju odatle zbacili, Nijemci bi niz Durmitor zaas sili u dolinu Komarnice, kod aerodroma ...

Poloajem brigade dominirao je uski masiv Bour. Da je on pao, brigadi ni na ostalim njenim poloajima, i ne samo njoj ve i Treoj brigadi, koja se nalazila istonije, ne bi bilo opstanka, jer bi im bila odsjeena odstupnica. Prema rijeima tadanjeg komandanta este divizije Jovania, obrana Boura bila je stvarno odluujua u izvrenju osnovnog zadatka zatiti aerodrom do evakuacije ranjenika. Zato su Nijemci najupornije kidisali ba na Bour. Ponavljali su se jurii i protujurii. Kad je u jednom trenutku iscrpenim i prorijeenirn braniocima bilo gotovo ponestalo municije i daha za protujuri, Nijemci su ih zbacili s najvie kote. Kritian trenutak: uvrste li se Nijemci na osvojenom visu, brzo e pasti i ostale take otpora brigade. Pozadi brigade je bio tab divizije. Odmah se javio komandant Jovani. Naredio je Rakiu i Damjanoviu: Bour morate odmah povratiti! To je nareenje samo podstaklo borce i starjeine, koji su se ve bili pripremili za protujuri. Sa bombama u rukama borce su predvodili Raki i Damjanovi. Mada su brojano i u oruju bili nadmoni, Nijemci nisu uspjeli due odoljeti. Bourom je opet gospodarila brigada, a avioni su odnosili ranjenike. U tako estokoj borbi jednom je bataljonu, posebno ako je na pravcu glavnog udara neprijatelja, bilo gotovo nemogue izdrati cio dan. Zato ga je smjenjivao bataljon iz rezerve. Tako je Prvi bataljon 22. augusta oko podne preuzimao poloaje etvrtog bataljona. Treu etu etvrtog bataljona trebalo je da smijeni Prva eta Prvog bataljona. Ma, to ste navalili s tom smjenom! nije se dao komandir Tree "Opseniine" ete Nikola Popovi. Priekajte malo, da bar odbijemo ove vabe to upravo kreu na moju etu. Dodue municija i bombe su nam pri kraju, ali doekat emo mi njih obraao se on iz sveg glasa borcima. I na no emo ih doekati ako nam ovi "matievci" ne daju koji metak i bombu... Nee vabe preko nas ivih do ranjenika... "Nee, nee, komandiru" javljali su se glasovi. Bombama i mecima to ih je dobila od "matievaca" Popovieva je eta najprije iz zaklona prorijedila Nijemce, a potom se digla u protunapad i vratila ih odakle su i krenuli. Onda je izvrena smjena. Samo ispred Tree ete vie nije bilo komandira (Popovia). Bliio se kraj dana. Avioni vie nisu dolazili po ranjenike, jer su ih sve odnijeli. Zamorili se i prorijeeni Nijemci. Kao da su odjednom izgubili volju za nove jurie. Kad je nona koprena zaogrnula Durmitor, bri-gada se svila u kolonu i spustila prema koritu Pive. Iz borbi na Durmitoru Jovica Grkovi, tadanji komesar "Radakovieva" bataljona, prisjetio se i Bue evera Brke, ili "Starog", etrdesetogodinjaka, najstarijeg borca u bataljonu. Taj brkajlija bio je uvijek raspoloen za alu, bolje reeno, aljivim dosjetkama on je "umirivao" one koji su se esto alili na raun njegova velikog masnog ranca, u kome se i u najteim prilikama, kad se skapavalo od gladi, mogao nai zalogaj hrane. To je Buu i dralo, zato je on podnosio napore kao i mlai borci. Inae je Bua bio hrabar i omiljen borac, pomonik pukomitraljesca Ilije Boria. Sanduk s municijom kao da mu nikad nije bio teak.

 Sa Buom se kae Grkovi obino sve rjeavalo u ali i smijehu. Tako je bilo i onog dana u augustu 1944. godine na Durmitoru kada je doveo zarobljenog Nijemca. Pokuavajui da se uozbilji, Bua se obratio nama iz taba bataljona: "Evo, doveo sam kolegu". "Otkud ti taj dugajlija, Bua?" "Ma, sreli se nas dva. Zaluta on, zaluta ja. Poslije onog naeg protunapada odstupili Nijemci, pa valjda i njihov pukomitraljezac. Ja malo zaosta iza onoga moga Ilije, a ovaj dugajlija iza svog pukomitraljesca, pa se sretosmo. Sreom se ja bre snae, odma viknu 'alt' i upri mu ovu moju 'talijanku' u grudi. Dobro je to on nije ima puke ve samo ovaj sanduk municije, pa se odma predade. Vidi ga kakav je ujan! Da bi bio siguran da mi nee pobjei, a i da se ne zamaram, ja ti njemu u drugu ruku i ovaj moj sanduk i pokaza mu put amo k vami. I, da vidi, bio mi je dobar, posluan ... Ipak mi je bilo milo kad sam vas ugleda. Moglo se dogoditi, u ovoj maglutini, da ga odvedem njegovima, a onda ti eto belaja. A i ovako on nije sasvim bezopasan. Vidi da je za glavu vii od mene. Dobar bi bio za noenje sanduka. Evo vami njega, pa radite s njim to vas je volja, a vi meni i ovome mom Iliji dajte malo i ove njegove municije. Trebat e nam. Ima dolje vaba k'o pljeve ... " Tri dana kasnije, osloboena ranjenika, brigada je, u sastavu svoje divizije, idui najprije nizvodno dolinom Pive sve do Mratinja, a zatim usponom na Pivsku planinu, forsirala hladnu i duboku Taru kod Varde. Tako se nala u Sandaku, izvan njemakog obrua. Zlatibor vie nije bio daleko, a tamo je Prva proleterska divizija, koja je stigla neto ranije, ve uspjeno operirala protiv bugarskih faista i etnika. Ni taj dio puta, naroito forsiranje Tare, nije bio lak, jer su Nijemci ekali i na Tari, pa se i ona morala savlaivati pod borbom. Tu je teko ranjen i vrilac dunosti komandanta Tree brigade Dmitar Zaklan. Preko Tare su ga morali prenositi borci Druge bri-gade, jer je njegova (Trea) bila na poloajima kao divizijska zatitnica. U prenoenju Zaklana uestvovao je cio tab Druge brigade, a neko ga je vrijeme nosio i komandant Dragan Raki. U Sandaku su brigadu doekali etnici, pa je s njima bilo ozbiljnih borbi. I one su borcima teko padale, jer su dugotrajnim marevima, glau i gotovo stalnim borbama bili iscrpeni. No bile su to nedovoljne snage da sprijee prodor este divizije, a s njom i Druge brigade u Srbiju. Osloboene ranjenika, od Durmitora su, razlinim pravcima, prema ranijim planovima, krenule i ostale jedinice NOV. Zbog toga su se Nijemci bili razvukli, usljed ega je i zamisao "Operacion Ribecal" pala u vodu. Na Durmitoru je 20. augusta tab brigade napisao izvjetaj diviziji o svojim gubicima od Glamokog polja (odakle je jedinica krenula na put u Srbiju) do Durmitora. Iz njega se vidi da se dotle brojno stanje brigade smanjilo za 136 boraca i starjeina, to poginulih ili umrlih od rana i bolesti (26), to nestalih na putu uglavnom zbog iznemoglosti (51), to ostavljenih u usputnim bolnicama raznih jedinica (38)... Samo u ona dva najtea dana na Durmitoru (21. i 22. augusta) poginulo je jo 15 i ranjeno oko 20 boraca i rukovodilaca.

Do 31. augusta, kad je brigada konano stigla na Zlatibor, bilo je jo gubitaka. Zbog toga pokuaj da se brojano iskau promjene u brigadi na tom etrdeset petodnevnom maru ostaje samo pokuaj. Ali svejedno. Saimajui na svoj nain napore na tom putu u Srbiju, jedan je bivi pripadnik brigade rekao i ovo: Kod nas se u Lici za jaka i izdrljiva ovjeka koji je uspjeno podnio kakav veliki napor esto zna kazati: "Taj je izdrljiv kao konj"! I sam sam to ponekad govorio. Poslije mara za Srbiju nikad to nisam rekao. I mislim s pravom, jer od onog velikog broja tovarnih konja u brigadi samo je nekoliko njih izdralo od Glamokog polja do Zlatibora. Svi su drugi ostali putem. Bilo je samara pod kojima su se promijenila i tri konja. Ne treba pri tome zaboraviti da su konjovoci, koliko god su u tim uslovima mogli, timarili svoje konje. 173

BEOGRAD
Krah etnika na Jelovoj gori Valjevska dobrodolica Titova zahvalnost Novi borci - iz Srbije "Vatreno krtenje" novajlija na Debrcu Pukomitraljezac Jovica Grljenje s crvenoarmejcima Rakievo kaenje za ranac Beogradska omladina pretekla valjevsku Pogibija komandanta Milana Drakulia Juri kod Bolea Jo jedna Titova zahvalnost Kada je esta divizija izbila na Zlatibor Prvi proleterski korpus je bio opet na okupu, jer je Prva divizija stigla na taj prostor neto ranije i oistila ga od etnika i Bugara. Oslobodila je Palisad i ajetinu, a zatim prela u nastupanje ka Uicu i Poegi. Razbivi Poeku etniku brigadu juno od Poege, dijelovi Prve divizije su ve 1. septembra oslobodili i Poegu. Time je, dobrim dijelom, bio stvoren oslonac za brzo nastupanje na sjever (Uice se moglo i zaobii), ali je tab korpusa odluio da ga oslobodi i tako osigura svoje lijevo krilo. Desno od Prvog korpusa, istono od Moravice, ve su od ranije uspjeno djelovale Operativna grupa divizija i vie srpskih jedinica. Oekivalo se da Drinu prijee i Dvanaesti korpus, koji e se nai lijevo od Prvog korpusa. Trebalo je uriti se na sjever, jer su 31. augusta jedinice Crvene armije ve bile zauzele Bukuret. Rumunjska je pet dana ranije bila objavila rat Njemakoj; Bugarska je zatraila primirje... Oekivalo se skoro izbijanje snaga Crvene armije i na istone jugoslavenske granice. Mada je u to vrijeme na jugu Balkana bilo jo est njemakih divizija, Vrhovni komandant je odluio da Prvi i Dvanaesti korpus, s podruja zapadne Srbije, i Operativna grupa divizija, iz Toplice, to bre napreduju ka Beogradu i da u isto vrijeme dio srpskih jedinica djeluje ka istonoj Srbiji radi uspostavljanja veze s trupama Crvene armije i da bi im se olakalo forsiranje Dunava, dok su druge trebalo da ostanu u dolini June Morave. Predah este divizije na Zlatiboru bio je kratak: nakon dva-tri dana odmaranja i sreivanja, ona je 4. septembra krenula ka Poegi, da bi s istoka i juga obezbjedila napad Prve divizije na Uice.

Druga brigada je uputila dva bataljona k Arilju i Gui, da iz tih pravaca sprijee eventualni prodor neprijatelja prema Poegi i Uicu, a ostala dva bataljona su bila u divizijskoj rezervi juno od Poege. Prva brigada se urila ka Ovarsko-kablarskoj klisuri, da zatvori pravac aak Poega Uice, a Trea pravo na sjever, izmeu Uica i Poege. Te su se brigade ve u pokretu, 5. septembra, sukobile s jakim etnikim snagama. Uporno se branei i preduzimajui protunapade, one su cio dan odolijevale neko-liko puta jaim etnikim jedinicama. Tek kad su iz aka sutradan prodrli i Nijemci, naputena je Poega, pa je divizija organizirala obranu junije od nje. Tu je 6. septembra cio dan uspjeno odbijala etnike. Nanijela im je vee gubitke, a sama je imala tek nekoliko ranjenih boraca. U odbijanju toga neprijatelja nisu sudjelovala samo ona dva bataljona Druge brigade koja su bila usmjerena k Arilju i Gui. Te borbe s etnicima bile su, ipak, dangubljenje s obzirom na osnovnu zamisao Vrhovnog komandanta da se to bre prodire na sjever. Zato je tab Prvog proleterskog korpusa u no izmeu 6. i 7. septembra prebacio estu diviziju sjeverozapadno od Uica, na lijevo krilo korpusnog rasporeda. Na Jelovoj gori je 8. septembra cio dan voena borba a glavninom etnikih snaga, kojima je neposredno komandovao Draa Mihailovi. Sve pokuaje etnika da odbace Prvi korpus na zapad osujetili su glavnina Prve i este divizije (bez dva bataljona Druge brigade, koji jo nisu bili pristigli od Arilja i Gue), nanijevi im gubitke od kojih se oni vie nisu mogli oporaviti, to se vidjelo i sutradan, 9. septembra, kad su Prva i esta divizija prele u odluujui napad i u estokoj dvosatnoj borbi natjerale etnike korpuse da se brzo povlae na sjever. U toj su borbi samo borci este divizije ubili i zarobili preko 200 etnika. U tabu Prvog proleterskog korpusa i tabovima njegovih divizija jo se vjerovalo da e etnici odluno pruiti otpor na Maljenu u Suvoboru. Zato Prva i esta divizija nisu dangubile. Desetog septembra su se pourile: Prva desno, pravo na Maljen, a esta lijevo, ka krajnjim zapadnim padinama Maljena, kako bi zaobila neprijateljevo desno krilo i sprijeila ga da odstupa saobraajnicom ka Valjevu. Ta se urba isplatila, jer ni najvei pesimisti meu etnikim komandantima nisu vjerovali da e jedinice Prvog proleterskog korpusa tako brzo nastupati i da e doi do rasula njihove vojske. Kako bi, inae, esta divizija, ve 11. septembra navee stigla na desetak kilometara juno od Kolubare, izmeu Valjeva i Divaca, kojih 12 kilometara od Valjeva. Draa Mihailovi nije stigao da s Ravne gore na vrijeme evakuira pozadinske dijelove svoje Vrhovne komande, pa ih je nakon krae borbe, jer su se ba pred njom nali, zarobila Trea brigada este divizije. Tu umalo nije zaglavio i sam Draa. Neki etniki komandanti nisu znali da je Mionica u partizanskim rukama, pa su njihovi kuriri potu donosili u tab Tree brigade. Ne moe se rei da etnici na Maljenu u Suvoboru nisu pruili nikakav otpor. Bilo ga je, ali je to vie bio neorganiziran otpor u bijegu, da se koliko-toliko dobije u vremenu. To je bilo rasulo jedne tobonje vojske, iji su komandanti gledali da bijegom spasu glave, a vojska koja je veinom na silu mobilizirana, nastojala je da to prije pronae put do svojih kua ili se predavala.

Do 13. septembra Prva i esta divizija bile su se sasvim primakle junim prilazima Valjeva, a lijevo su jedinice Dvanaestog korpusa bile ovladale Povljenom i Medvednikom i napredovale ka rijeci Jadru. Operativna grupa divizija se tek spremala da forsira Zapadnu Moravu, to znai da desno krilo Prvog korpusa nisu titile vee jedinice NOV. Unato tome, tab korpusa je odluio da se napadne i oslobodi Valjevo, jer su u njemu bili samo jedan njemaki policijski bataljon, jedan puk tzv. Srpskog dobrovoljakog korpusa i Valjevski etniki korpus. Dodue, na prostoru Lazarevac Ub Obrenovac bio je razvuen, jedan puk i u Mavi jo jedan (motorizirani policijski puk), kao i jedan samostalni bataljon, ali je tab Prvog korpusa smatrao da te jedinice nee moi uspjenije intervenirati, pogotovu ako se neprijateljev otpor u gradu brzo slomi. Napad na vanjsku obranu Valjeva poeo je jednovremeno, 14. septembra u 18 sati. S juga su napadale Prva i Druga brigada este divizije, a sa sjeverozapada Prva divizija. Ako bi neprijatelj krenuo da intervenira od Uba i Lajkovca ka Valjevu, trebalo je da ga kod Slovca u tome sprijei Trinaesta brigada Prve divizije. Trea brigada este divizije imala je da zauzme Divce, a potom da ostane tu kao rezerva, s tim da bude spremna za intervenciju ka Slovcu, ako se neprijatelj probije kroz poloaje Trinaeste brigade. Prva brigada este divizije napadala je desno, a Druga lijevo od ceste Uice Valjevo. Naletima bataljona Druge brigade Ljotievi, Nedievi i Mihailovievi vojnici, koje su Nijemci bili isturili junim prilazima gradu, nisu mogli due odoljeti ni na jednom od vie uzastopnih poloaja. Broj zarobljenika i poginulih se naglo poveavao. Preostali protivnici su nastojali da se to prije nau na lijevoj, sigurnijoj obali Kolubare. Negdje oko 22 sata obje su brigade bile na samoj desnoj obali Kolubare. Po paljbi se moglo zakljuiti da je i Prva divizija savladala neprijateljevu vanjsku obranu. Na lijevoj obali Kolubare neprijatelj je na prilazima, mostovima bio izgradio bunkere. Osim toga bio je utvrdio i pojedine jae zgrade, tako da je prilaze rijeci titio gustom vatrom. Raketama je stalno osvjetljavao okolinu, pa se rijeka nije mogla neopaeno prei niti forsirati bez veih gubitaka. Zato su se sastali komandant Prve Milan Antoni i komandant Druge brigade Dragan Raki da se dogovore. S njima su bili i Ilija Palija, komandant "matievaca" i Jandre uni, komandant jednog Antonieva bataljona. Brzo su se dogovorili. Jednom e mostu privui protutenkovski top, pa e njim i s vie mitraljeza unititi bunker. Suglasili su se i o tome da lijevokrilni bataljon Druge i desnokrilni bataljon Prve brigade preu Kolubaru to zapadnije, odnosno to istonije od grada, gdje je ona bila slabije branjena. Uskoro je taj dogovor realiziran: uniten je bunker, krilni bataljoni su forsirali rijeku, pa je Rakiev bataljon brzo ovladao kasarnama u zapadnom dijelu grada, a Antoniev je potiskivao neprijatelja iz artiljerijskih kasarni. Na pravcu nastupanja brigada este divizije protivnik se povukao u Oficirski dom, koji je ve bio pripremljen za obranu i u kasarne 5. puka. Sasvim je sigurno da uspjeh ne bi tako brzo bio postignut da za sve vrijeme napada partizanima nisu svesrdno pomagali stanovnici

Valjeva, i to ne samo kao vodii ve i kao borci im bi se domogli puke. (ete su se u borbi pojaavale; samo jedna, "Radakovieva", dobila je 11 novih boraca.) Osim toga, Valjevci i Valjevke su iznosili ranjene, nudili borce hranom i piem, razoruavali pojedine zalutale ili skrivene protivnikove vojnike ... Ujutro je ve bilo lake, jer je neprijatelj bio zbijen na sasvim uzan prostor, a svaka taka otpora lako se zapaala. Tako je na pravcu kretanja Drakulieva etvrtog bataljona bio bunker, iz koga je neprijatelj mitraljezima spreavao kretanje naprijed. Drakuli je pozvao komandira ete Racu Dozeta. Od njega je traio da se taj bunker uniti, inae nema napredovanja prema Oficirskom domu. Raca je taj zadatak povjerio komandiru voda everu i borcu Milanu Pavlici. Sa "donom bulom" (engleski reaktivni runi baca), njih dvojica su se, zajedno s vodiem, provukli izmeu kua i uspjeli da se popnu u potkrovlje jedne upe koja je bila najblia bunkeru. Drugom granatom unitili su bunker. Tada je Raca jurnuo s etom preko mostia. Zadatak je izvren. Ubrzo je zauzet i Oficirski dom, a etvrti bataljon je ve bio u parku kod bolnice. Preostale su bile jos samo utvrene kasarne 5. puka, u koje su se bili sabili svi preivjeti Nijemci i njihovi domai pomagai. S jugozapada im se bila pribliila Druga, a s ostalih strana Prva brigada este divizije i dijelovi Prve divizije. Petnaestog septembra, oko 10 sati, izveden je, uz podrku brdske baterije este divizije, prvi juri na kasarne 5. puka. Bez uspjeha, jer se neprijatelj ogoreno branio. Ni po podne se nije uspjelo, mada je kasarne prethodno bombardirala eskadrila partizanskih aviona. I trei, noni napad je bio bezuspjean. Neprijatelj se uporno branio, jer je oekivao da ga deblokira njemaki puk "Brandenburg", iji su se oklopni i motorizirani dijelovi ve bili probili kroz obrambene poloaje Trinaeste brigade kod Slovca i koji su rano ujutro 16. septembra izbili pred Divce, koje je bila oslobodila Trea brigada este divizije. Nepovoljni poloaji, a jo vie slabo protutenkovsko naoruanje, koje se sastojalo uglavnom od protuoklopnih puaka, bili su uzrok toga to se nisu mogli zaustaviti tenkovi srednje veliine, jer su zrna rikoetirala o oklope. Zbog toga su, usprkos jakom otporu neprijatelja i njegovim dosta velikim gubicima, njemaki prednji dijelovi, zaobilazei miniranu cestu ispred Tree brigade (gdje je mina otetila jedan tenk) uspjeli da se probiju prema Valjevu i oko 9 sati ujutro spoje se sa svojim snagama okruenim u kasarnama 5. puka. Time se situacija bitno izmijenila. Zato je tab Prvog korpusa izvukao glavninu svojih snaga iz Valjeva na desnu obalu Kolubare, izmeu Valjeva i Lajkovca, a radi neposredne blokade grada ostavio je samo Prvu i Drugu brigadu este divizije. Kad su se idueg dana, 17. septembra, od Uba u Valjevo probile i nove njemake snage, tab korpusa je zakljuio da je dalja blokada grada veim snagama isto dangubljenje, posebno zbog toga to je Operativna grupa divizija uspjela prei Zapadnu Moravu i to se brzo probijala ka Rudniku. To brzo napredovanje novih jakih snaga NOV ka umadiji svakako e, bio je zakljuak taba Prvog korpusa, morati natjerati Nijemce na to bre povlaenje iz Valjeva, jer e im u protivnom odstupnica uskoro biti odsjeena. Zbog toga su sve snage korpusa izuzev Prve i Druge brigade este divizije bile rasporeene na desnoj obali Kolubare sve do

Lajkovca, a neke i preko rijeke Ljiga, spremne da odatle tuku neprijatelja kad bude bjeao iz Valjeva. Na povlaenje Nijemaca nije trebalo dugo ekati. Oni su poeli naputati Valjevo jo 18. septembra prije svanua. Odostrag su ih "pourivale" Prva i Druga brigada, a uz put saekivale ostale jedinice Prvog korpusa. Premda su se Nijemci probili do Uba, deblokada Valjeva ih je skupo stajala, jer su, to u prodiranju ka gradu, to u povlaenju iz njega, pretrpjeli znatno vee gubitke u ljudstvu, oruju i opremi od svog bataljona koji su spasavali u Valjevu. Samo na odsjeku fronta Tree brigade este divizije kod Divaca iz stroja je izbaeno oko 100 Nijemaca i unitena su dva tenka i pet kamiona. Osloboenjem Valjeva bila je slobodna gotovo cijela zapadna Srbija. Kraljevi etnici kao vojska vie nisu postojali. Pale su u vodu sve kombinacije o povratku monarhije. Osloboena okupatorskoetnikog terora, Srbija se listom dizala u narodnooslobodilaku borbu. Tisue njenih sinova svakog su dana stupale u Narodnooslobodilaku vojsku. Radost zbog pobjede s Valjevcima su, nakon petodnevnih borbi, prvi podijelili pripadnici Prve i Druge brigade este divizije, jer su oni prvi uli u osloboeni grad. Na ulicama Valjeva oni su prvi put doivjeli Srbiju onakvu kakvom su je zamiljali, o kakvoj su sluali i itali. Osjetili su njeno vjekovno buntovnitvo i slobodarstvo. I ono najnovije, iz 1941. godine, iz vremena Uike republike, kragujevakog oktobarskog pokolja i prkosa, Kadinjae ... Samo za dva dana iz Valjeva je dobrovoljno polo u borbu oko 1500 novih boraca. Desetak posljednjih dana septembra brigada se uglavnom odmarala u selima oko Valjeva. Tu su njeni borci saznali za jo jednu pohvalu koju je Vrhovni komandant 7. septembra uputio estoj proleterskoj diviziji: " ... U viemjesenim tekim bojevima i u sjajnom vojnikom pohodu od Drvara do Srbije, u neprekidnim tekim bojevima, naroito u Crnoj Gori, sinovi nae krne Like pokazali su da su dostojni slavnih tradicija svojih predaka". Sasvim potkraj septembra brigada je krenula na sjever, da bi, desno od Dvanaestog vojvoanskog korpusa, sudjelovala u razbijanju takozvane etvrte grupe etnikih jurinih korpusa i manjih njemakih jedinica. U poetku na pravcu nastupanja brigade nije bilo gotovo nikakvih borbi, jer je glavnina razbijenog neprijatelja odstupala pred Vojvoanima na sjever, prema Mavi, a na istone padine Vlaia i Cera, gdje su ih doekivali Liani, otiskivali su se samo pojedinci ili manje grupe. Zato su pripadnici Druge brigade bili vie zauzeti srdanim susretima sa stanovnitvom, ljepotom bogate jeseni na valovitim istonim vlaiko-cerskim izdancima, prepriavanjem borbi u Srbiji, pripremanjem novih boraca za predstojee borbene zadatke, razgovorima o skorom kraju rata, susretu s Crvenom armijom... Borci su se radovali jer su bili uvjereni da su se konano rijeili dva opasna pratioca, koji su s njima "krenuli" sredinom novembra prole godine, kad su idui u Prvi proleterski korpus napustili Liku gladi i iscrpljujuih mareva. S Valjevom se brigada rijeila tih dviju napasti, koje su joj najvie zagoravale ivot. Moglo bi se rei da je

glad ostala ve na Zlatiboru, ali na Jelovoj gori jo nije bilo sasvim sigurno nee li se, makar i na kratko vrijeme, morati preko Zlatibora odstupiti u Sandak. Poslije Valjeva su i malobrojni "nevjernici" pobacali iz svojih naprtnjaa ubualu hranu. Splasnuo je ak i masni ranac na leima "starog" Bue evera iz "Radakovieva" bataljona. Odahnuli su i brigadni i bataljonski intendanti i kuvari, jer se vie nisu morali "dovijati" i "politizirati" sa seljacima (kao ono u Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Sandaku) da bi pribavili bar malo hrane za borce. Ali zato je u Srbiji odjednom meu borcima pala "cijena" intendantima i kuvarima. Sve je vie bilo prigovora i zamjerki: te hrana premasna, te jednolina, te kruh gnjecav ... Kako i ne bi kad je gozbi kakva je bila gozba Tree ete "Pricina" bataljona u jednom selu izmeu Koceljeva i Vladimiraca bilo svakodnevno. Komandant je bio odluio da se bataljon tu zadri i da se pripremi veera. Trea eta, u kojoj se bio zatekao i zamjenik komandanta Ico Raeta, bila se odluila za hladovinu u velikom vonjaku, u kome su upravo dozrijevale jabuke, ljive, kruke. Grane su se bile savile do zemlje. Pred kuom je stajao namrgoeni gazda. Moemo li se mi, iko, smjestiti ovdje u vonjak? obratio mu se komandir. Vojska ste, pa moete odgovorio je seljak, a glas mu je podrhtavao od ljutine. Umorni borci su se brzo razmjestili pod kronje. Neto kasnije pred domaina je iziao i etni kuvar: Htio bih vas zamoliti za malo drva. Moram vojsci spremiti veeru. A imate li vi komesara? Kako da ne. Sad u ja njega pozvati rekao je kuvar i uskoro se vratio s komesarom ete. Ne slaem se, drue, da vi vojsci pripremate hranu u mojoj avliji. Veeras ete svi biti moji gosti. Moja e domaica pripremiti. Ja vas sve gostim... Pa, imamo mi hrane, iko. Samo smo malo drva htjeli. Znam ja da imate. Ali uvrediete me ako ne budete moji gosti. A zbog ega sve to? Mnogo je vojski ovuda prolazilo od 1941. godine. A vi ste prva koja sama nita ne uzima, vec pita, trai... Mislio sam: ode vonjak. A ono, gledam, nijedan vojnik da uze ljivu, jabuku, kruku... To je pravo udo! Mi smo partizani, narodna vojska, ia pokuavao je komesar da objasni. Vidim ja to, drue, i sam. Ali dosad sam mislio da su to samo prie. eta je morala odustati od pripremanja veere. ia Miladin je ugostio borce sirom, lepinjom, kajmakom, voem, piem ... Brzo smo sjea se nekadanji komesar postali najbolji prijatelji s domainom. Alkohol niko nije ni okusio, a to seljak nikako nije mogao da shvati. U eti smo imali iznemogla i ranjava konja. Ostavismo ga starom Miladinu. Neka ga lijei i njeguje. Moda e mu jo i posluiti. Mi bismo ga i inae morali ostaviti, jer nije mogao ni koraka dalje... Tri mjeseca kasnije, u decembru, kad je brigada bila na odmoru i preoruanju u Beogradu, sreli smo Miladina. Doao da nas

vidi i doveo nam naeg konja, odmorenog i uhranjenog. Milina je bilo vidjeti ga. Pa mi smo konja vama ostavili, ika Miladine. Znam. Ali konj je, ipak, va. Meni ne treba. A i to da mi prigovaraju komije kako sam se badava domogao vojnog konja... Doao je bio kraj i onome drugom pratiocu: dugotrajnim marevima vrletnim bespuima. Brigada se spustila u ravniaste predjele, a glavne saobraajnice vie nije presijecala, ve se njima kretala uzduno, gonei pred sobom neprijatelja, a on je sve vie morao stranputicama. Stalno su dolazili novi borci. U grupama i pojedinano. Za Valjevcima Kolubarci, Tamnavci i drugi. Masovno. Centar za prikupljanje i obuavanje novih boraca u Darosavi samo je jednog dana uputio estoj diviziji 650 boraca, uglavnom iz Beograda. Treina ih je rasporeena u Drugu brigadu. Vojnika odjea starih boraca sve se vie gubila meu mnogobrojnim srbijanskim seljakim gunjevima i opancima, gradskim, polugradskim i radnikim odijelima novaj-lija, koji su uglavnom bili bez oruja. Opet nema dovoljno oruja. Kao 1941. i poetkom 1942. Opet vie boraca nego cijevi. Samo, ovi borci 1944. nisu dugo ekali na puke. Glavno je da su bili voljni da ratuju. A oni su, po svemu se inilo, bili voljni: prosto su gutali rijei o dotadanjem borbenom putu brigade. Na neki nain svi stari borci postadoe politiki komesari, jer su novi traili da im se potanko pria o svemu to je bilo od prvog ustanikog dana do septembra na Ceru. Tako je u prianjima oivljen Stania sa svojim "gvozdenim Ljubovom", javljali su se Poloj, Graac, Polaa, ujica, Drvar, Travnik, Livno; savlaivala se Praa; penjalo se uz Zelengoru i sputalo u kanjon Sutjeske; juriao je Dacina, branjeni su ranjenici na Durmitoru; posrtalo se ledenom i divljom Tarom... Tih dana su mladi borci iz Srbije najee pjevali pjesmu, koju su rado prihvaali i Liani: "Kolubaro tija vodo, ti ostaje a ja odo; Ti ostaje, ja odlazim, svu Nemaku da pregazim". A s Lianima su i Kolubarci pjevali: "Aoj, Liko, domovino naa, ko te sada brani od ustaa ..." esto se ula i omiljena pjesma o puki, to su je u brigadu donijeli borci iz Hrvatskog primorja; "Puko moja, rn.oj vjerni druze, miljenice srca mog .. ." Nastupajui i dalje desno od Dvanaestog korpusa, koji se niz Cer bio spustio prema Sapcu, brigada se poetkom oktobra, kao elna jedinica este divizije, neto junije od Debrca bila sasvim primakla Savi. Tek tu je dolo do ozbiljnijeg "vatrenog krtenja" novih boraca, odnosno do otrijih okraja s neprijateljem, a 2. oktobra je pred samim Debrcom brigada vodila estoke borbe sa oko 3000 etnika, dobrovoljaca i Nijemaca, koji su, poto im je za leima bila duboka i iroka Sava, prelazili u napade nastojei sauvati saobraajnicu prema Obrenovcu i Beogradu. Veina novih boraca je u toj prvoj veoj borbi ugodno iznenadila stare borce i starjeine, a posebno kad je brigada, nakon odbijanja neprijateljeva napada, krenula u protujuri. ak ni neke goloruke novajlije nisu htjele da zaostanu za naoruanim borcima. Nastojale su

da same dou do puke, otimanjem od neprijatelja. Najhrabriji su u tome i uspjeli. Komesara jedne "Matieve" ete su snalaljivou i hrabrou odmah osvojili njegovi novi borci Nikoli, Stamenkovi, Markovi, Filipovi, Kosmajac i Padobranac. O posljednjoj dvojici je desetar, i u isto vrijeme pukomitraljezac, Nikola Kosovac poslije borbe rekao: "Nisu zaostajali za mnom". A Kosovca nije ba lako slijediti u juriu. To se dobro znalo u cijelom bataljonu. O Kosmajeu se u eti odmah poelo govoriti: "Nismo pogrijesili to smo mu dali 'arac'; u bolje ruke nije mogao dospjeti". etnici i ono neto Nijemaca nisu mogli dugo odoljeti napadu brigade. Rasprili su se na sve strane, tako da je bilo teko stii ih. Brigada je istog dana oslobodila Debrc. Na taj nain je presjekla saobraajnicu abac Obrenovac. U toj je dobri ubijeno 35, ranjeno 80, a zarobljeno 28 neprijateljevih vojnika. Izbijanju na desnu obalu Save pedesetak kilometara zapadno od Beograda borci se nisu mnogo radovali. Nije im se dopadalo to je Beograd bio suvie istono, pa su se pribojavali da e on biti osloboden bez njihova uea. Zato su sve ee i nervoznije pitali starjeine: kad emo ve jednom na Beograd?! Brigada je 4. oktobra krenula u blagom luku, na jugoistok prema rijeci Kolubari, i tada su takva pitanja prestala. Borcima kao da je odmah bilo jasno da idu na Beograd. Trinaesti oktobar 1944. U kratkoj kronologiji este proleterske divizije uz taj je datum zapisana samo ova reenica: "Kod Ripnja dijelovi divizije sastali se prvi put sa jedinicama Crvene armije". Ta ast, da pod Avalom, nadomak Beograda, prvi iz svoje divizije i brigade stegnu ruku crvenoarmejcima pripala je "matievcima". Zanesen bliskou toga susreta, pukomitraljezac Jovica Kovaevi bio se sasvim zaboravio, pa je istrao podaleko ispred svoje ete, svega dvadesetak metara od boka njemakih zaelnih dijelova koji su uzmicali avalskim drumom prema Beogradu. Pojedini neprijateljevi vojnici su pokuavali da mu se priblie. Uzalud. Padali su pogoeni iz Joviina pukomitraljeza. Da bi ga uutali, Nijemci su bili primorani da protiv njega samog izdvoje protutenkovski top. Teko ranjenom pukomitraljescu drugovi iz ete su uspjeli prii i pruiti pomo tek kad su se Nijemci povukli. Na avalskom drumu bjesnila je tenkovska bitka. S poloaja ispred Ripnja i Runja pripadnici Druge brigade su kao na dlanu posmatrali sudar sovjetskih i njemakih tenkova. Kao djeca su se radovali kad bi vidjeli kako dim obavija poneki pogoeni njemaki tenk. Radost bi odmah splasnula kad bi takav pogodao dobio i pokoji sovjetski tenk. Izgledalo je da je oklop njemakih tenkova slabiji, jer ih je sve vie gorjelo i sve manje bilo sposobnih za borbu. Oni koji nisu pogoeni uskoro su uzmakli prema Beogradu. Zrakom je sve ee parao rezak metalni zvuk rojeva granata, koje su se lako uoavale, jer je iza njih ostajao plameni trag. "Kaue!", s ushienjem su uzvikivali borci Druge brigade potiskujui Nijemce. Srdani su bili susreti pripadnika brigade i sovjetskih boraca. U oima zagrljenih pojedinaca iskrile su se suze radosnice, kao da ni

jedni ni drugi nisu vjerovali da je to stvarnost. Po nekoliko puta su se pojedini borci bacali jedan drugom u zagrljaj. Jai i vii podizao je nieg i vrtio se s njim ukrug dok obojica, opijeni i vrtnjom i oduevljenjem, ne bi pala na zemlju ... Nakon prvih susreta partizani su se u mislima prenosili u sredinu augusta 1942. godine, u Laudonov gaj s raspjevanim bataljonima, koji su otad sainjavali Drugu liku brigadu. Od Crvene armije tada su ih dijelile hiljade kilometara. tavie, razdaljina se i poveavala: 21. augusta 1942. Nijemci su kod Kalaa bili preli Don i produili prema Staljingradu, a etiri dana kasnije izbili su na Volgu ... Oktobra 1942. brigada je izvojevala dvije velike pobjede na Kordunu (Poloj i Tuilovi). Uspjeh nad Italijanima kod Poloja izvojevan je 17. oktobra. Istog dana je poeo posljednji njemaki juri na Staljingrad. Tada je trebalo vjerovati u ovaj susret pod Avalom, pred Beogradom. Borci Druge brigade nisu ni tada u njega sumnjali, ali gdje e i kad e do njega doi to nisu mogli znati. Vano je da su u njega vjerovali, kao u neto to se samo po sebi razumije. Oduevljenje izazvano susretom s crvenoarmijcima uveliala je i jedna vijest s juga zemlje: jedinice NOV oslobodile su Skoplje. Slijedeeg dana, 14. oktobra, iz taba Prve armijske grupe je stigla zapovijed za napad na Beograd. Time je, u stvari, poeo drugi, odluujui, dio beogradske operacije. U borbi za osloboenje glavnog grada, od naih jedinica su uestvovale Prva i esta proleterska, Peta, Jedanaesta, esnaesta, Dvadeset prva, Dvadeset osma i Trideset esta divizija, a od sovjetskih etvrti gardijski mehanizirani korpus. Snaga i simbolika istovremeno: glavnom su gradu slobodu imali da donesu borci vojvoanskih, krajikih, likih, crnogorskih, slavonskih i umadijskih jedinica i ratnici Crvene armije. Beograd i njegovu neposrednu okolinu bila je zaposjela neprijateljeva grupacija sastavljena od jedinica s najrazliitijim nazivima: lovakih, tvravskih, mehaniziranih, policijskih i protuavionskih pukova, od esesovaca divizije "Princ Eugen", od bataljona tenkova i diviziona artiljerije 2. oklopne armije, zatim dijelova etnikog tzv. Srpskog dobrovoljakog korpusa, te bjelogardijskog Ruskog zatitnog korpusa. Ukupno oko 20.000 vojnika, 40 tenkova i oko 170 topova i minobacaa. Njemaka je komanda bila rijeena da uporno brani grad i time due vrijeme vee za taj beogradski rajon to vie divizija NOV i sovjetskih jedinica kako bi olakala izvlaenje velikih snaga (oko 300.000 ljudi) svoje takozvane grupe armije "E" s juga Balkanskog poluotoka na sjever kroz Bosnu i dalje na zapad. Tome je cilju bila podreena duboko ealonirana, do-bro organizirana i materijalno obezbjeena vanjska obrana Beograda, koja je znatno zadravala nae i sovjetske jedinice u prvom dijelu beogradske operacije. Dobro su bili utvreni i neposredni prilazi gradu. Grad je bio podijeljen na velik broj zasebnih vorova obrane, kojima su prilazi bili minirani. Usprkos opem uvjerenju da e borba za glavni grad biti teka, meu borcima, i starim i novim, bilo je gotovo pretprazniko raspoloenje: kao da se ne ide u estoke okraje u kojima e mnogi pasti i nee biti ivi svjedoci pobjednike radosti na ulicama beogradskim.

Komandant divizije oko Jovani odluio je da u prvom ealonu budu Druga i Trea, a u drugom Prva i Kosmajska brigada. (Ta je srpska brigada naredbom Vrhovnog taba NOV i POJ od 8. oktobra 1944. godine ula u sastav este proleterske divizije kao njena etvrta brigada.) Na osnovi opeg pravca napada divizije Jovani je komandantu Druge brigade Draganu Rakiu dodijelio ui pravac: Miljakovac Dedinje Topiderski vijenac Glavna vojna bolnica Ulica kraljice Natalije (danas Ulica narodnog fronta) Knez Mihailova ulica Kalemegdan Gornji grad (tvrava). Lijevo od este divizije napadao je Dvanaesti korpus, a desno etvrti mehanizirani korpus Crvene armije i Prva proleterska divizija. Komandant Raki i komesar Damjanovi pribojavali su se jedino toga kako e se u velikom okraju snai mnogi novi borci, jer je meu njima bilo i ljudi kojima je to trebalo da bude prva borba. Nedavne borbe na Vlaiu i Ceru, pa i borba za Debrc, bile su "ala" prema ovome to je predstojalo. A i druge borbe na irim prilazima Beogradu nisu bile osobito estoke, osim izuzetaka, tako da se nekim novim borcima koji su stigli nakon osloboenja Debrca nije pruila prilika ni da poteno opale iz puke na upornijeg branioca ili da u juriu bace bombu. No, u ulinim borbama nee biti lako ni starim borcima, jer su naselja (izuzme li se donekle Valjevo) koja su oni dotad napadali i osvajali bila manja: u jednom se naletu stizalo s jedne na drugu stranu. Ipak, ta su iskustva bila znaajna i bit e i te kako korisna. Ukratko sroene zadatke i objanjenja stabovima bataljona komandant Raki je zavrio rijeima: Drugovi, nemojte obrukati. Kad vabu negdje pokrenete, ne dajte mu da stane. Okaite mu se o ranac. Neka vas nosi, a ne da ga ponovo morate pokretati. A krene li neprijatelj u protunapad, pribijte se za zemlju kao taksena marka, i nee vas potisnuti... Eto tako. Ne zaboravite da u vas cijela Jugoslavija gleda. A i Rusi neka vide kakvi smo mi... Nastupajui usporedo i najtjenje se ispomauiu savlaivanju pojedinih neprijateljevih linija otpora, Druga i Trea brigada su 14. oktobra, jo dok se je vidjelo oslobodile Kijevo. U slamanju protivnikova otpora na Miljakovcu i Velikom zabranu bio im se pridruio jedan pjeadijski bataljon crvenoarmejaca s neto artiljerije. Neprijatelj se povlaio na Koutnjak i Topider. I na ostalim pravcima su partizanske i sovjetske jedinice brzo napredovale, tako da su u popodnevne sate bile izbile na liniju Veliki i Mali Mokri Lug Banjica arkovo Maki. Odatle je pred no poeo opi napad na Beograd. Pred Drugom i Treom brigadom bio se isprijeio neprijatelj utvren na topiderskoj eljeznikoj stanici. Neke su ete pokuavale da se jednim naletom priblie utvrenim zgradama, ali nisu uspjele jer su prilazi bili minirani i dobro branjeni. Uzaludne rtve. Trebalo je ii opreznije i samo na pojedinim pravcima praviti prolaze kroz minske prepreke. A to je ilo dosta sporo, jer nije bilo tehnikih sredstava, a malo je bilo i boraca obuenih za takve zadatke. To se plaalo sa vie krvi. No, tu je bila i no, pa se smatralo da e biti lake. Kroz prolaze su se vjeto ubacivale grupe bombaa. Borba se razgarala. Ako su htjeli da ne budu sasvim opkoljeni i uniteni, Nijemci su morali uskoro bjeati. Tako je i bilo. Nakon gotovo puna dva sata borbe neprijateljeva obrana je poela jenjavati. Branioci su odstupali

stvarajui za sobom vatreni zid, koji su napadai morali u irem luku obilaziti; to je usporavalo napredovanje i spreavalo ih da se po savjetu komandanta Rakia "okae neprijatelju o ranac". Nijemci su prilikom povlaenja zapalili vie vagona punih municije. Iza njih je ostala opasna brana, od ijih se eksplozija potresao cio Topider, a gotovo neprekidni plameni stubovi no pretvarali u dan. Komandant Prvog bataljona Palija pourivao je svoje komandire eta i davao im nove, jo preciznije zadatke u vezi s ovlaivanjem dijelovima Topiderskog brda. to je vie osvajala no to su ete Druge brigade dublje prodirale ulicama Topiderskog brda i pribliavale se Topiderskom vijencu. Osvajala se ulica po ulica, kua pc kua, mada neprijateljev otpor nije bio onako ilav kao kod topiderske eljeznike stanice. Pucnjava na sve strane, tako da se po njoj nije moglo ni zakljuiti gdje je linija fronta. Partizani ili sovjetski borci ve bi proli nekom ulicom dalje, naprijed, a pozadi bi se opet ula paljba: odnekud se pojavila zalutala grupica neprijateljevih vojnika. Pojedinaan lov, jurnjava po dvoritima, vrtovima, pentranje na tavane. Da nije bilo beogradskih omladinaca, koji su na svakom koraku iskakali pred borce brigade i pridruivali im se goloruki ili, pokoji, sa otetom pukom i vodili ih prikrivenim prilazima do pojedinih protivnikovih taaka otpora bilo bi znatno tee i stradalo bi vie boraca. Ovako su se zadaci obavljali i bre i uspjenije. esto su i sami Beograani razoruavali pojedine neprijateljeve vojnike i predavali ih naim borcima, a onda odmah nastavljali borbu zajedno s jedinicom kod koje su se zatekli, kao da njoj pripadaju. Komandiri eta i vodova su teko uspijevali da dre sve konce u rukama u pogledu vladanja svojim jedinicama, jer su mnoge situacije borci sami pojedinano ili grupno rjeavali, esto uz velik rizik. Zaneseni borbom, pojedinci su se zaboravljali i jurili su naprijed ne vodei rauna o tome dokle su stigli njihovi susjedi desno i lijevo. Neki su, opet, ili sredinom ulice, pa su tako bez potrebe bili meta. Nou se lake pretravala ulica, prikradalo protivniku. Ali no je bila i zamka: tek na korak-dva moe prepoznati vojnika to se odjednom naao ispred ili pored tebe. Zbog toga se, ipak, eljno oekivao dan, u "Matievu" tabu, posebno poto netko javi da je negdje pored poloaja njihova bataljona na Topideru, u jednoj ulici, ranjen komandant divizije oko Jovani. Rana je, sreom, bila laka, pa Jovani nije morao u bolnicu. Palija i Pavii, komandant i komesar "Matieva" bataljona, svejedno su bili potiteni. Pavii se smirio tek kad je, ve u toku noi, otiao u tab divizije i vidio komandanta Jovania raspoloena i nasmijana. Tu je i saznao da komandant divizije nije bio ranjen onako kako su on i Palija bili obavijeteni. Jovani je u stvari nou obilazio brigadu i proao kroz njen raspored pa naiao na neprijatelja kod topiderske eljeznike stanice. Sutradan, 15. oktobra, brigada se, tjerajui neprijatelja niz Topidersko brdo i preko Topiderskog vijenca, spustila na beogradski trg Mostar. Pred njom i Treom brigadom bila je Sava, pa su njihovim silaskom na rijeku protivnikove snage na ukarici bile odsjeene od onih koje su bile u ostalim dijelovma grada.

Tek je ovdje dolo do estokh ulinih borbi, jer su Nijemci izdueni trokut zgrada koji zatvaraju Savska, Nemanjina i Kneza Miloa ulica bili pretvorili u jako uporite. Naroito je bilo teko savladati neprijatelja u masivnim zgradama ministarstava. Gotovo svi prozori su bili zazidani i pretvoreni u pukarnice, iz kojih su na sve strane kosili mitraljezi, a s krovova su vrebali skriveni snajperisti, tako da je neoprezniji napada odmah bio na nianu. Neprijatelj se borio "do posljednjeg ovjeka". Jer odatle se branio i Zemunski most, jedina odstupnica preko Save na zapad za glavninu njegovih snaga zbijenih u dijelu grada izmeu Dunava i Save do Zemunskog mosta. Pokuaji nekih eta da se na brzinu, nedovoljno pripremljene, juriom domognu pojedinih zgrada ili su propali ili su donijeli samo polovian uspjeh. Upad u prizemlje kue nije znaio siguran uspjeh, jer su ostajali katovi, tavani i podrumi. Trebalo je osvajati svaku prostoriju. A to je bilo teko, jer su bramoci saekivali u dugim i mranim hodnieima, iza vrata u sobama, u tamnim podrumskim "katakombama". Nije bilo sigurno da e se zadrati i ono to je osvojeno, jer je neprijatelj esto vrio krae ispade i protunapade, ne obazirui se mnogo na gubitke. Zato urba i neproraunata pojedinana hrabrost nisu mnogo koristile napadau. Napredovalo se, ali sporo. Kada bi od neprijatelja bila oiena koja zgrada to se smatralo znaajnim uspjehom. A one su osvajane cio dan 15. i no izmeu 15. i 16. oktobra. Sutradan slino. Neprijatelju je ostajalo sve manje zgrada, ali se on nije predavao. Nijemci su ponavljali protunapade na istureno krilo etvrtog bataljona u Sarajevskoj ulici. Prijetila je opasnost da ga odsijeku od ostalih snaga bataljona i po dijelovima unite. Tu neprijateljevu namjeru na vrijeme je prozreo komandant bataljona Milan Drakuli. Brzo je sakupio grupu bombaa. Nije mu to bilo teko, jer je dobrovoljaca bilo napretek. Neke je borce bilo gotovo nemogue ubijediti da ne mogu sudjelovati u protunapadu, jer su to shvatali kao nepovjerenje. Najjednostavnije je bilo povesti sve ali to ne bi valjalo, jer je prostor bio mali pa bi bez potrebe izginulo vie ljudi. Kome povjeriti vodstvo grupe? Voa je mogao biti gotovo svaki komandir odjeljenja, svakd. komandir voda i ete ili politiki delegat voda i komesar ete. Svi su se oni nudili. "Ovoga puta u ja, drugovi", odluno je kazao Drakuli. Prigovore o nepotrebnom izlaganju opasnosti njega, komandanta, kao da nije ni uo. Samo je rekao: "Za mnom, bombai", i krenuo. Nalet grupe bio je iznenadan i silovit. Deseci bombi su prorijedili Nijemce. Dio ulice kojim je jurila grupa bio je pod neprozirnim dimom i u vatri. Neprijatelj je brzo uzmaknuo, pa je tako opasnost koja je prijetila dijelu bataljona brzo otklonjena. No, umjesto pobjednike radosti tuga: u protujuriu je smrtno pogoden komandant Drakuli. A tako se radovao kada je krenuo u napad na glavni grad. "E, isplatilo se ovo doivjeti, ove dane beogradske", govorio je on pod Avalom. "Sad vie nije teko poginuti", dodavao je. Branko ui je bio komandir voda i poznat kao voa udarne grupe "Pricina" bataljona. Oko zgrada ministarstava u Nemanjinoj ulici granata mu je otkinula desnu ruku gotovo kod ramena. Kost je bila potpuno presjeena. Ruka se drala samo na uskoj traci koe. Pritrala je bolniarka sa zavojem. Tjeila je ranjenika: "Sada u ja to privezati, drue Branko, pa emo do ambulante i doktora". "Ne trudi se

ti, drugarice", odbijao je Branko pomo. "Nema njoj vie spasa ... vidi ...", trgnuo je zdravom nemonu ruku i spustio je pored sebe. "Ljekari njoj vie ne pomogoe, a toliko je bombi bacila. I da zna, drugarice, ja sam svoj zadatak izvrio: ja sam se borio za Beograd, a to je dovoljno, ja sam presretan .. ." (Branko je umro poslije rata.) Istog dana, 16. oktobra, Drugu brigadu je na beogradskim poloajima oko zgrada ministarstava smjenila Kosmajska brigada, a ona je dobila novi zadatak: da sa vie drugih jedinica Prve armijske grupe i Crvene armije sprijei veliku neprijateljevu grupaciju da se od Smedereva probije u Beograd. Po zavretku tog zadatka ona je sudjelovala u nekoliko uspjelih juria, naroito u rajonu Bolea, u razbijanju i unitenju tih njemakih snaga. Svojoj se diviziji brigada ponovo pripojila u no izmeu 20. i 21. oktobra, kad je kao njen drugi ealon prela Zemunski most. Prethodno je prola ulicama slobodnog glavnog grada. Beograani kao da su svi bili na ulicama. Pjesma, klicanje, kola, meusobni zagrljaji, grljenje sa oslobodiocima na svakom koraku. Kao da je bio kraj ratu, kao da front nije bio tu odmah preko Save, na Beanijskoj kosi, s koje su priklijeteni Nijemci jo stizali da Beogradu poalju poneki artiljerijski plotun. No, Beograani kao da za to vie nisu marili. Oteenim Zemunskim mostom dugo je prolazila razvuena brigadna kolona. Pojedini borci u njoj esto su se osvrtali natrag, jer su im u glavnom gradu ostali novi znanci i prijatelji, tako brzo steeni u estokim okrajima od Topidera do Nemanjine ulice. Osvrtali su se i zbog toga to su jurii beogradskim ulicama i trgovima znaili rastanak s mnogim (poginulim) drugovima. Vrhovni komandant je pohvalio sve jedinice koje su uestvovale u borbama za osloboenje Beograda. Meu njima je bila i Druga brigada. 196

OD BEOGRADA DO SLOBODE U ZAGREBU

Preuranjeni optimizam Pouka iz Velikih Radinaca, Puskomitraljezac Milan Surla Lopata kao puka Skupo plaeno groe i vino Odmor i preoruanje u Beogradu Brigada kao divizija Ostalo je samo liko jezgro Umjesto doeka Nove godine pokret na front Odbijanje njemakog protunapada Zimovanje u rovovima sremske ravnice podvizi novih boraca Bosutskim sumama do Vrbanje "Ognjenovci" u akovu Oko Slavonskog Broda i "sanitetlije" i "propagandisti" morali da postanu borci Osam dana oko Ilove O azmi se dugo prialo Kraj rata na Zagrebakoj gori Zaneseni minulom beogradskom pobjedom, borci, a i mnoge starjeine, vjerovali su da e ubudue biti lako: neprijateljev e otpor naglo jenjavati, njegovi e vojnici bjeati i sve vie se predavati, jer im je poloaj sve bezizgledniji. Samo im se nije smjelo dopustiti da due predahnu i da se sreuju. ilavost protivnikove obrane ve na Beanijskoj kosi i u Zemunu znatno je doprinijela da splasne prerani optimizam. Svejedno, meu pripadnicima brigade je bilo malo boraca koji su mogli i pomisliti da je pred njima jo vie od est mjeseci ratnih dana do

konane pobjede i da e se ak i poetkom aprila 1945. zatei u dubokim blatnjavim rovovima u sremskoj ravnici, na lijevoj obali Bosuta, stotinjak kilometara zapadno od Beograda. Dobro pripremljene i zgusnute uzastopne neprijateljeve linije otpora izmeu Dunava i Save morale su se ee savlaivati po cijenu za dotadanje pojmove neobino mnogo rtava. Tako je brigada, u sastavu svoje divizije, ponekad morala i vie puta ponavljati jurie i dobrano iskrvariti da bi oslobodila i tako mala sremska naselja kao to su Vojka, Stejanovci, Veliki Radinci, ipa i Vizi. Nikad kasnije, a pogotovo ranije, brigada nije pretrpjela tolike gubitke kao samo jedne noi u borbama za Velike Radince, selo oko sedam kilometara sjeverno od Sremske Mitrovice. Iz stroja je izbaeno oko 1000 boraca i rukovodilaca. Najvie ih je, dodue, ranjeno, ali je i mrtvih bilo vie desetaka. Meu njima je bio i komesar Drugog bataljona Bogdan ui. Mada je neprijatelj pruao ilav otpor, znatno vie boraca brigade je stradalo od nagaznih mina nego od mitraljeza, topova i drugog oruja, jer je jedinica "bila upala u minsko polje to su ga Nijemci bili postavili ispred te prve nakon Beograda bolje ureene linije otpora. Njeni bi gubici ipak bili manji da se nije bila uklinila u neprijateljev raspored, zbog ega ju je branilac vie tukao bonom vatrom. Osim toga, tada se jo ni u tabovima, a kamoli u komandama eta i vodova, nije poklanjala potrebna panja izvianju neprijatelja u uslovima frontalnog ratovanja, posebno u savlaivanju minskoeksplozivnih i drugih zapreka. Grupe za pravljenje prolaza kroz takve prepreke jo su bile u povoju, a lopate za ukopavanje suvian teret, zbog ega je, takoer, brigada pretrpjela tako velike gubitke kod Velikih Radinica. Te je noi bolniarka jedne ete etvrtog bataljona, Jaga Vitas, sama izvukla mnogo ranjenih boraca, a previla je pedesetak. U svanue su je neke starjeine vidjele kako, mada je i sama bila ranjena, jednom rukovom pridrava i vodi ranjenog pukomitraljesca, a drugom vue za sobom njegov pukomitraljez. Pukomitraljesca Milana Surlu, koji je postao partizan 1941. godine, kad mu je bilo tek 15 godina, dobro su u borbama upoznali svi "stari" pripadnici "Radakovieva" bataljona. U borbi kod Velikih Radinaca vod u kom je on bio jurio je naprijed kroz visoke kukuruze, odvojio se od svoje ete i izgubio s njom vezu. Izbivi na istinu, ta je mala usamljena i isturena jedinica privukla na sebe panju branilaca. Pokuali su da je opkole i unite. Da bi se pripojio eti, trebalo je da se vod povlai. Ali netko je morao tititi odstupnicu. Te se uloge dobrovoljno prihvatio Surla sa svojim "arcom". tien njegovim rafalima, vod se uspio "odlijepiti" od neprijatelja. Ali zato je Milan bio gotovo sasvim opkoljen. Pucajui as iz leeeg, as iz stojeeg stava, on je bio tako prorijedio Nijemce da je sebi ubrzo napravio prolaz. Sustigao je vod, koji vie nije bio u neposrednoj opasnosti. Dvanaesti korpus i esta divizija (koja je u to vrijeme bila pod njegovom komandom) uspjeli su nakon osloboenja Sremske Mitrovice, Velikih Radinaca, Manelosa, Laarka, ipe i Vizia izbiti uglavnom na liniju Leimir Manelos Laaraki potok zapadna ivica Laarka (2 3 kilometra sjeverozapadno od Sremske Mitrovice). Bilo je to 4. novembra. Toga dana je Druga brigada oslobodila Vizi. U oslobaanju naselja Druga eta etvrtog bataljona, koju je predvodio potporunik Rade Svilar Raca, sama je izbacila iz

stroja oko 90 neprijateljevih vojnika i pored ostalog naoruanja zaplijenila dva "arca". U slijedea dva-tri dana se pokuavalo da se neprijatelj potisne dalje na zapad, ali bez uspjeha. I ne samo to: 7. novembra, na samu godinjicu oktobarske revolucije, jae njemake snage, koje je podravalo petnaestak tenkova, izvele su snaan protunapad ka Leimiru i Manelosu i privremeno postigle izvjestan uspjeh na dijelu fronta koji su drale Trea brigada (este divizije) i Trideset esta divizija. Protunapadom este divizije, podranim jakom artiljerijskominobacakom vatrom i sovjetskim avionima, neprijatelj je primoran poto je pretrpio vee gubitke, da se povue na polazne poloaje, tako da je opet uspostavljen front na ranijoj liniji. Divizija je u otrim borbama u nekoliko slijedeih dana potisla neprijatelja jo neto vie na zapad, a onda se zaustavila na liniji Ilok Erdevik alma. Tu se, oslonjen na Fruku goru, neprijatelj bio sasvim sredio (ukopan u neprekidne nizove rovova s bunkerima, povezane saobraajnicama, sa minsko-eksplozivnim i drugim preprekama ispred sebe) i, u cjelini uzev, tako dobro organizirao obranu da je ona uspjeno odolijevala napadima partizanskih jedinica. Zbog toga je i brigada, u sastavu svoje divizije, na tim poloajima organizirala obranu i tu ostala sve do 27. novembra. Na obranu su bile primorane i ostale jedinice koje su dotad nastupale kroz Srem. Nije to ilo ni lako ni prebrzo, ali se brigada, ipak, za relativno kratko vrijeme smjestila u kakve-takve rovove. No, proi e jo dosta vremena i mnogo e napora uloiti i starjeme, i partijske, i skojevske organizacije dok svaki borac prihvati linu lopaticu i lopatu isto tako zduno kao puku, pukomitraljez ili bilo koje drugo oruje i dok sasvim usvoji neprikosnoveno pravilo frontalnog ratovanja, u ravnici posebno, da se, im stane, mora i bez nareenja ukopavati. Starjeine su imale pune ruke posla i u upoznavanju boraca sa minsko-eksplozivnim i drugim preprekama. Inenjerci, izviai i odlini strelci snajperisti izbijali su u prvi plan. Ispred poloaja na kom je jedno vrijeme bila Prva eta etvrtog bataljona, na "niijoj zemlji", bio je velik neobran vinograd, na ijim se trsovima groe ve bilo osuilo. Neto dalje bilo je nekoliko drvenih naputenih kua. Puste su bile zato to su esto izlagane artiljerijskoj i minobacakoj vatri. Istureni izviai vodnika Peje Grahovca (a i on sam) zapazili su da im padne sumrak njemaki vojnici iz najbliih rovova zalaze u te kue nosei kante i da pognuti polako hodaju po vinogradu. Grahovac je zakljuio da to Nijemci iznose iz podruma vino, a u vinogradu se slade groem. Jedne noi on im je s grupom svojih vojnika postavio zasjedu u vinogradu. Nije dugo ekao. Nijemci su najprije posjetili podrume, a potom podnapiti, uli u vinograd da uberu groa. Upali su meu Grahoveve vojnike. Iznenaeni Nijemci su se predali ne opalivi ni metka. Grahovev se vod uskoro vratio svojoj eti vodei petnaest mamurnih neprijateljevih vojnika, koji, izgleda, jo nisu bili sasvim naisto s tim kako su dospjeli u klopku. Dvadeset sedmog novembra poloaje este divizije na Sremskom frontu preuzela je Prva divizija, pa je Druga brigada, u sastavu svoje divizije, otila u Beograd radi odmora, popune i preoruanja. Tu je ostala cio decembar.

Prvi put kasarnski ivot, a sve prije nego pravi odmor. Umjesto dotadanjeg, od neprijatelja otetog oruja, brigada je dobila sovjetsko. Obuka na njemu. Brigadu su uglavnom sainjavali novi borci iz Srbije, koji su poslije Valjeva masovno u nju dolazili. Veina ih je uspjeno poloila borbeni ispit u bici za Beograd i kasnije u gotovo etrdesetodnevnim borbama u Sremu. No, u Beogradu je brigada dobila jo 1000 i vie novih boraca. Sada je imala oko 5000 ljudi. (Diviziju je sainjavalo oko 25.000 boraca i starjeina). Nastojanje da novi borci to vie saznaju o bogatoj ratnoj tradiciji brigade i da bar neto nauce o oruju koje su dobili i nainu na koji e ga najbolje iskoristiti u borbi pretvorilo se u sistematian rad, u vojnostrunu i politiku obuku, u kojima su starjeinama veliku pomo pruali i stariji borci. Osim toga, do pojedinosti su ralanjavana i izuavana jednomjesena iskustva iz frontalnog ratovanja u Sremu. Cilj je bio da brigada uz to manje vlastitih gubitaka jo uspjenije tue neprijatelja. A bila je zima sa snijegom. Ukopavanje, maskiranje, osmatranje, izvianje, planiranje vatre, veza, komandovanje ... Toliko toga nije dalo mira, nije dozvoljavalo da se ovjek odmara i bezbrino spava. Ipak, nekako se stizalo i pripremiti i dati kulturno-umjetnika priredba, i posjetiti znance i prijatelje steene u borbama za Beograd, i porazgovarati s roditeljima i roacima novih boraca (neprestano su dolazili s punim torbama), i posjetili ranjenike u bolnicama, i napisati pisma u daleku Liku, i otii do fotografa, i upriliiti srdaan ispraaj za starjeine koje su odlazile iz brigade u druge jedinice i na druge dunosti... U Beogradu je brigadu napustio i njen komesar Branko Damjanovi. "Matievci" su se rastali s komandantom i komesarom. Njihov popularni komandant Ilija Palija otiao je za komandanta novoformirane Artiljerijske brigade este divizije, a komesar Milan Pavii popunio je nakon Damjanovieva odlaska upranjeno mjesto komesara brigade. Mnogo se izmijenila brigada. Tko bi je u Lici prepoznao! Gotovo etiri puta je u njoj bilo vie ljudi nego kad je, pred neto vie od godinu dana, ula u sastav Prvog proleterskog korpusa. Kad bi sada prola likim selima iz kojih su ponikli svi njeni nekadanji pripadnici, iz crnih zidina, zemunica i bajta bi izjurili opori podrapane i bose djece s pionirskim kapama na glavama i drvenim pukama o ramenu; za djecom bi izlazile ene u crnini, a na kraju, godinama i zlopaticom sasueni, starci. Sve bi se to svrstalo u palir, u kome gotovo ne bi bilo oka nezamuenog suzama radosti, tuge i bola istovremeno. A kad bi se bolje zagledao, poneko bi od starjeina poznao sina, brata, oca, bliskog roaka. Samo od starjeina. Jer u brigadi u to vrijeme Lianina borca vie valjda nije ni bilo. Od ono dvadesetak, najvie tridesetak, kako u kojoj eti, preostalih Liana svi su bili starjeine, bar desetari. ak ni za desetare nije ih vie bilo dovoljno, pa su neki najhrabriji novi borci ve nakon mjesec, mjesec i po dana boravka u brigadi postali desetari. A ostali Liani iz brigade, gdje su oni bili? Podosta ih je zauvijek ostalo na bosansko-crnogorsko-sandako-srbijanskosremskom putu brigade, bilo da su pali od neprijateljevih kuruma, iznemoglosti ili bolesti. Drugi su bili u bolnicama, neki i izvan zemlje (Italija), na lijeenju zadobivenih rana, ili oporavku, skrhani boleu i iznemoglou. Bilo je, istina, sasvim malo, i ljudi koji su u najteim trenucima brigade podlegli maloduju i enji za rodnim krajem, pa su se kriomice vratili u Liku i prili tamonjim partizanskim jedinicama.

Za brigadu su oni bili dezerteri. Mnogi su, pak, bivi pripadnici brigade, otili na starjeinske dunosti u druge jedinice i ustanove. Bilo ih je po Dalmaciji, Hrvatskom primorju, Istri, Lici, a i izvan zemlje. Preavi u Srbiju, a naroito poslije osloboenja Beograda, brigada je, zbog naglog narastanja takvih potreba, gotovo svakodnevno ostajala bez ponekog ili vie svojih starjeina i starih boraca. Njoj je svaki takav odlazak, ma koliko se i ponosila time to drugima daje rukovodioce, teko padao, posebno u vrijeme kada su joj i ete i bataljoni bili tri-etiri puta vei nego ranije i kada su gotovo svi ti ljudi bili novajlije, borci koji su tek trebali da se prekale u borbama. Ratniko iskustvo i umjenost starjeina koje su odlazile iz brigade tada su bili potrebniji nego ikad ranije. Jedan broj rukovodilaca bio je na strunom usavravanju, u kolama i na kursevima. Ukratko: od "stare" je brigade bilo ostalo samo malo jezgro. U njemu je ipak bilo dovoljno vrstine i samopouzdanja da bi se uspjeno nastavila borbena tradicija. Brigada je davala starjeine dragima, ali su i u nju dolazili rukovodioci iz drugih jedinica. Bili su to uglavnom lanovi politodjela Druge brigade, veinom predratni partijski radnici s veim revolucionarnim iskustvom, bolji poznavaoci teorije Partije, ije je pregalatvo i te kako bilo od koristi u izgraivanju dobrih komesara, partijskih i skojevskih rukovodilaca od pripadnika brigade Liana, u odgajanju komunista i skojevaca, podizanju kulturnog nivoa boraca itd. Kraj boravku u Beogradu doao je sasvim iznenada: taman je bilo najljepe raspoloenje u novogodinjoj noi kad je stiglo nareenje o hitnom pokretu na front. Za vrijeme boravka este divizije u Beogradu ostale su jedinice Prve armije bile uspjele neto dublje prodrijeti u Srem, pa je front sada bio sasvim blizu Vinkovaca. vrsto rijeen da to prometno vorite sauva, posebno zbog toga to su mu snage bile juno od Save, neprijatelj se nije dao ni koraka nazad. U nastojanju da odbaci jedinice NOVJ na istok, poduzimao je i uporne protunapade. Nakon dva-tri dana mara i usputnih susreta s gostoljubivim stanovnicima Srema, brigada je stigla neposredno iza prve borbene linije. Odmah po dolasku svih jedinica este divizije u id i njegovu okolinu, esta je, 4. januara, smijenila Dvadeset prvu srpsku diviziju i kao lijevokrilna jedinica Prve armije posjela dio fronta petnaestak kilometara zapadno od ida, uglavnom izmeu eljeznike pruge id Vinkovci na sjeveru i Bosutskih uma na jugu. Pri tome su prve tri brigade bile u prvoj liniji, a etvrta (Kosmajska) u drugom ealonu. Druga brigada se nala na pravcu sela Nijemaca, Komletinaca, Otoka. Ve u no izmeu 5. i 6. januara dio njenih snaga je sudjelovao s Prvom brigadom Prve divizije u napadu na selo Nijemce. Naselje je osloboeno i neprijatelj je odbaen ka Komletincima, ali se dalje na zapad nije dao. Meu borcima Druge brigade bila su i dvojica "novajlija" iz okoline Vranja: Milan Jezdimirovi i Milorad Brevi. Oni su bili niandije na tekom minobacau, iz kojeg dotad nisu bili ispalili na neprijatelja niti jednu minu. Zato su bili uzbueni kad su dobili naredenje da na cilj "puste" prve dvije mine. Sutradan ujutro, kad je selo bilo osloboeno, saznali su da su njihove mine izbacile iz stroja osamnaest neprijateljevih vojnika.

I ostale su dvije brigade uspjele zauzeti dva-tri sela i poboljati svoje poloaje prodorom u veliku okuku rijeke Bosuta, sjeverozapadno od Lipovca. Ali to je bilo sve. ak je neprijatelj pokuao da protunapadima istisne jedinice divizije iz okuke Bosuta, ali u tome nije uspio. Iskoritavajui iskustva iz borbi na Sremskom frontu prije odmora i preoruanja u Beogradu, sve su se jedinice divizije, pa i Druga brigada, za vrlo kratko vrijeme tako ukopale i tako su utvrdile svoje poloaje da ih je teko bilo pokrenuti i potisnuti natrag. Bila su ureena komandna mjesta poev od komandira voda pa navie, iskopana i pokrivena sklonista za odjeljenja... Kad nije radila puka radila je lopata. Brigada iz drugog ealona ureivala je drugu obrambenu liniju. Budui da su u prvoj liniji uvijek bile tri brigade, odmorna brigada iz drugog ealona je ese smjenjivala neku od brigada iz prednje liriije. Borbenih aktivnosti znaajnijih po rezultatima za to vrijeme nije bilo, ali to ne znai da se mirovalo. etrnaestog januara u no, na primjer, Trei bataljon je, u nastojanju da pobolja svoj poloaj, napao neprijatelja. Nije uspio. Morao se povlaiti. Odstupnicu pojedinim dijelovima bataljona titilo je vie dobrovoljaca pukomitraljezaca. Medu njima je bio stariji vodnik Milan Surla. Kad je ponestalo municije, za njegov "arac", a bataljon je ve bio odstupio, on je poao za njim. Ranjen je, ali je odbio pomo. Uskoro je "dobio" jo jedan metak. Taj je bio smrtonosan. Tako sve do pred zoru 17. januara, kad je njemaki 34. armijski korpus, pregrupiran i pojaan sa dvije nove divizije, 7. SS i 44. grenadirskom, poeo napad na poloaje Prve armije da bi joj nanio to vee gubitke i odbacio je to istonije od Vinkovaca. Glavni udar je neprijatelj bio usmjerio na uzani dio fronta na desnom krilu Prve armije. Tu je ubrzo probio obranu Pete divizije, a zatim, poto je ubacio svjee snage, produio pravcem Sotin arengrad, prijetei da izbije i udari u desni bok Prvoj i estoj diviziji. Zato je tab Prve armije naredio da se i glavnina tih dviju divizija povue na liniju Ilok Erdevik Laaraki potok, koja je ve ranije fortifikacijski bila ureena. No, dio armije ostao je znatno ispred te linije, da zadrava neprijatelja i glavnim snagama omogui da u to veem redu zaposjednu nove poloaje. Tako su iz este divizije tek koji kilometar istonije od ida ostale Prva i etvrta brigada. Te zatitnike jedinice nanijele su neprijatelju koji je napadao tolike gubitke da je on bio primoran da ve sutradan, 18. januara, prije podne zastane. Time je svim jedinicama Prve armije bilo omogueno da tog dana po podne preu u protunapad. Na pravcu napada este divizije Prva brigada je oslobodila id, a Druga Malu Vaicu, mjesto neto junije od ida. Borba za osloboenje Male Vaice je trajala gotovo cijelu no. Prateoj eti Drugog bataljona jedan njemaki "arac" nije dao ni koraka naprijed. Nekoliko boraca te ete je ranjeno. Nain na koji e se obraunati s tim neprijateljevim pukomitraljescom pronaao je novi borac Stamenko Novakovi. Nekoliko boraca Pratee ete zaobilo je protivnikovog mitraljesca s lijeve i desne strane. Stamenko ga je prvi zaskoio: jednim zamahom istrgnuo mu je "arac", a drugim ga onesposobio. Za to vrijeme su ostali borci savladali jo dva Nijemca: pomonika pukomitraljesca i dodavaa municije. eti je bio otvoren put.

U jednoj kui koja je ve bila ostala iza lea voda vodnika Milana Blanue bilo je jo Nijemaca. Na pukomitraljeske rafale nisu odgovorili. Tada je, takoer novi borac, ivojin ivkovi, s nekoliko mina iz "don bula" razbio zid kue i Nijemci su se predali. Ujutro se rezultat bolje vidio. Na snijegu kraj puta, na raskrima i u plitkim jarugama bilo je 35 mrtvih protivnika koje njihovi suborci nisu uspjeli izvui. Dvanaest vojnika je zarobljeno. Tadanji komesar este proleterske divizije Nikica Peinovi sjea se da ga je upravo poslije osloboenja Male Vaice komandir jedne ete etvrtog bataljona, Raki, upoznao sa svojim novim esnaestogodinjim borcem, Valjevcem Nikolom Stojanoviem. Sve do Male Vaice taj je mladi od oruja imao samo runu bombu. Kad se bataljon spremao za juri na to selo, on se upravo vratio iz brigadne ambulante, kamo je bio odveo i predao jednog ranjenog druga. Pred dijelom fronta kojim je njegova eta trebalo da krene dalje u napad "brisao" je neprijateljev pukomitraljez. Na komandu "juri" Nikola je skoio prvi meu najbliim drugovima. Jo u crnom seljakom gunju, bio je dobra meta. Pa ipak, iskoriavajui neravnine na zemljitu i mitraljesku vatru koju je otvarala njegova eta, Stojanovi je prvi uskoio u njemaki rov i jednim zahvatom savladao niandiju pukomitraljeza. "arac", za ijim se nianom odmah naao Nikola, osuo je rafale po Nijemcima koji su odstupali. Nekoliko slijedeih dana brigada je, u sastavu svoje divizije, na dijelu fronta izmeu Tovarnika i Ilinaca, u vie navrata pokuala potisnuti neprijatelja jo dalje na zapad. Mada mu je nanijela osjetne gubitke, nije uspjela. U tim je borbama poginuo i komandant etvrtog bataljona Ilija Raeta Ico. Nije imao sree da due komanduje bataljonom: njegov je prethodnik Milan Drakuli pao tri mjeseca ranije u bici za osloboenje Beograda. Front se, zatim, sasvim stabilizirao, pa je esta divizije od 24. januara do 4. aprila, dakle punih 70 dana, ostala uglavnom na istom poloaju, u stvari, na dijelu fronta izmeu Tovarnika i Bosutskih uma. Tri brigade su bile u prvoj liniji, a etvrta je obrazovala divizijsku rezervu u Adaevcima. Svakih nekoliko dana u rezervu je odlazila druga brigada. ivot pripadnika brigade sasvim se izmijenio: umjesto stalnih pokreta, novih susreta, iznenaenja i brzih napada, pa i uzmaka dugotrajan boravak u dubokim blatnjavim rovovima u jednolinoj sremskoj ravnici pod snjenim pokrivaem. krtim vojnikim rjenikom se borbeno djelovanje u to vrijeme najee izraavalo trima rijeima: "obostrana izviaka aktivnost". A ona, ta "izviaka oktivnost", esto se sastojala u ubacivanju manjih ili veih grupa u neprijateljevu pozadinu radi prikupljanja podataka, diverzija, hvatanje "jezika" (iva vojnika), u povremenim nonim prepadima pojedinih eta, pa i bataljona, stalnom bdijenju na osmatranicama, "lovu" snajperista i pojedinih pukomitraljezaca, artiljerijskim kontrabatiranjima i "uznemiravanju", nonom kopanju priblinica gotovo do samih protivnikovih rovova i iznenadnim upadima u njih... i u stalnoj budnosti da bi od sline neprijateljeve aktivnosti bilo to manje gubitaka. To je iscrpljivalo i borce i starjeine, pa je svaki bataljon jedva ekao da se nae u brigadnoj, a brigada u divizijskoj rezervi, jer je to znailo nekoliko dana boravka u najbliem naselju, u toploj prostoriji, meu gostoljubivim sremskim domainima, sa

omladinom posebno. Svaki takav predah olakavao je da se strpljivije eka na dan kada e se krenuti u proboj fronta i zavrne operacije. U toj "izviakoj aktivnosti" povremeno je dolazilo do otrih borbi kod Ilinaca, Batrovaca, Lipovca, Strainaca... Njima su nanoeni gubici neprijatelju, prikupljali se podaci o njegovu rasporedu i jaini, razvijao se ofanzivni duh u jedinicama ... ... Jednog predveerja sredinom februara etvrti bataljon je napao neprijatelja u Batrovcima. Druga eta komandira Rade Svilara Race, bila se najdublje uklinila u protivnikovu obranu. Njeni borci su runim bombama u rovovima ubili veliki broj Nijemaca. Zaplijenili su 6 puaka, 2 pukomitraljeza, jedan runi baca. No, u povlaenju je smrtno ranjen i taj hrabri komandir, roen u ustanikim Peinama kod Korenice. Kad su ga njegovi borci pronijeli pored komandanata bataljona Dmitra Olbine i komesara Tome Milia bio je jo iv, pa ih je zamolio da napiu njegovim roditeljima gdje je poginuo, da bi znali za grob svog sina. U toj borbi, jurei pred svojom Prvom etom, novi borac i pukomitraljezac Jakovljevi prvi je stigao do jednog neprijateljeva bunkera i dio Nijemaca koji su bili u njemu pobio, a druge istjerao. Neto dalje u rovu primijetio je jednog neprijatelja s automatom u ruci. Pribliavao mu se puzei, s pripremljenom bombom u ruci. Odjednom se Nijemac uspravio i pustio rafal. Pogoeni Jakovljevi je ipak stigao da baci bombu, i ona je raznijela Nijemca. Potom se onesvijestio. Jedan ga je kurir uspio izvui do previjalita, ali pukomitraljez nije ponio. "arac" ne smijemo ostaviti neprijatelju rekao je Duan Drakovi i sa svojim pukomitraljezom krenuo ka bunkeru u kom je ostalo Jakovljevievo oruje. Drugovi su ga titili vatrom. Uskoro se vratio sa dva pukomitraljeza. Od boraca koji su ga titili dijelilo ga je jo nekoliko desetina metara. Tada je pogoen sa tri metka. Klonuo je. Dva borca su jedva dopuzala do njega i odvukla da u zaklon. Ali zaboravili su da ponesu pukomitraljeze. Neto kasnije za to je saznao Slovenac Joef Paravan. Odmah se izgubio u polumraku i rojevima neprijateljevih zrna. Vratio se nakon 20 minuta, kada se u eti ve mislilo da je poginuo. I u jednoj i u drugoj ruci nosio je po pukomitraljez. Novi borac Tree ete "Radakovieva" bataljona Radislav Nikoli bio je snalaljiv i hrabar u borbi, te brzo skrenuo na sebe panju komandira ete. Zato mu je komandir dodijelio pukomitraljez. Ubrzo se pokazalo da nije pogrijeio. Jedne noi se bilo pripremilo vie manjih grupa da bar neka od njih neprimjetno upadne u neprijateljeve rovove i dovede ivog vojnika. Maskirani bijelim ogrtaima, borci su puzili kroz ogoljelu umu. Neto pozadi pratila ih je, kreui se na isti nain, cijela eta. Malo istureniji je bio Drugi vod, u kome se nalazio i Nikoli. Grupe za hvatanje "jezika" dijelilo je od rovova pedesetak metara. Namah su nonu tiinu naruili mitraljeski rafali: neprijatelj se nije dao iznenaditi. Od "jezika" toga puta nije moglo biti nita. Osnovno je bilo da se grupe povuku sa to manje gubitaka, jer je protivnik otvarao sve eu vatru, a "brisani" teren je stalno bio osvijetljen desetinama raketa. Povlaiti se moglo samo puzanjem. Svejedno, bilo je ranjenih boraca. Njih je trebalo izvlaiti. Ali to se moglo ako se najbliim neprijateljevim strijelcima onemogui precizno gaanje. Za to se

svojim "arcem" pobrinuo Nikoli. Uspeno je gaao praznei redenik za redenikom. Iznenadio se kad je primijetio da je ostao bez metaka. Ali neto prije njegovog uutao je i pukomitraljez desetak metara lijevo od njega. Kad je bolje pogledao vidio je da je njegov niandija ranjen. Dopuzio je do njega i pukomitraljez se ponovo oglasio. Sada je Radisav pametnije troio municiju. Kad mu je ipak ponestalo metaka, tien od boraca koji su ve bili u sigurnijim zaklonima, prikljuio im se s oba pukomitraljeza. Ranjeni drug je ve bio izvuen i previjen. U jednom napadu na neprijatelja kod Ilinaca starjeine i borci Druge ete Treeg bataljona kao da su se meusobno natjecali tko e u borbi postii bolji uspjeh. Desetar Nikola Mra je "arcem" koji je upravo bio oteo od neprijatelja titio odstupnicu svojoj eti. Pri tome je ubio vie protivnikovih vojnika. Mitraljezac Simo Dra sam, na svoju ruku je jurnuo na neprijateljev bunker, istjerao iz njega nekoliko vojnika i nastavio ih goniti dok se i posljednji kretao. Lazo Kosanovi, komesar ete, u juriu je odmakao svojim borcima, prvi upao u neprijateljev rov i automatom ubio etiri vojnika. Boko Aranelovi Kengur, pukomitraljezac, bio je u juriu dvadesetak metara ispred svog voda. Prvi je upao u neprijateljev rov, i tada je proradio njegov pukomitraljez. Stariji vodnik Nikola Miloevi je sa svojim vodom uspio u jednom naletu savladati dvije uzastopne linije protivnikovih rovova. Borac Zoran Pucera iz Tree ete bombom je savladao otpor neprijateljeva bunkera, ija je posada najvie smetala napredovanje njegova voda. Marko Jankovi je neprimjetno dopuzio do neprijateljeva rova i onda u njega ubacio nekoliko bombi. Usmreno je vie branilaca. Ive Patavama je u juriu ubio etiri neprijateljeva vojnika. Desetar Mile Kljaji pukomitraljezom je izbacio iz stroja vie protivnika ... U vrijeme stabilizacije Sremskog fronta naroito je intenzivan i svestran bio politiki i kulturno-prosvjetni rad. Ne samo onda kad bi neki bataljon ili brigada u cjelini bili u drugom ealonu ve i u toku boravka u prvoj borbenoj liniji. Ureena i zagrijana sklonita (pod zemljom i snijegom) omoguavala su okupljanje grupa vojnika radi itanja dnevne tampe, radio-vijesti (koje je svakodnevno tampao i umnoavao Propagandni odsjek brigade i lijepio ih na table u sklonitima), sluanja politikih i drugih informa-cija koje su odravali politiki rukovodioci; tu su upriliivani i partijski i skojevski sastanci. Propagandni odsjek brigade, formiran poslije osloboenja Beograda, bio je nosilac raznovrsne kulturno-prosvjetne i zabavne aktivnosti. Pod njegovim jo neposrednim rukovodstvom bila kulturna ekipa sa vie sekcija (dramskom, muzikom, folklornom, pje-vakom i korom, recitatorima). Ta je ekipa uspjeno izvodila Nuieve komedije: Analfabetu, Sumnjivo lice, Muvu, Narodnog poslanika i Obinog oveka; prvi in Veselinovieva i Brzakova Dida, vie aktuelnih jednoinki, itd. Pjevaki kor je pjevao pjesme: Hej, Slaveni, Mar este divizije, II, VIII i X Mokranjevu rukovet, Bileanku, pjesme iz Dida, Pjesmu radu, Internacionalu, Danonovu Kozaru itd. Program se esto mijenjao, aktualizirao se. Kulturna ekipa je nastupala i na priredbama koje su davane za borce i starjeine, a gostovala je i za graanstvo po okolnim naseljina. Redovno je izlazio brigadni mjesenik "Udarnik", povremeno se i dvaput nedjeljno tampao i list

"Glas udamika", koji je pratio sve najaktuelnije dogaaje u brigadi. Svakih 15 dana izlazile su etne zidne novine, stalno su radili analfabetski teajevi (samo za prvi mjesec dana boravka na Sremskom frontu opismenjeno je 85 boraca). lanovi kulturno-prosvjetnih odbora bataljona organizirali su najmanje dva puta nedjeljno popularna opeobrazovna pre-davanja, posebno iz geografije i novije nacionalne povijesti... Vojnostruna obuka je bila usmjerena na to potpunije upoznavanje s uslovima frontalnog ratovanja, posebno u ravnici: sistem utvrivanja, izvianje, organiziranje vatre, miniranje i razminiranje, veza ... Ininjerijske, izviake, artiljerijske, minobacake, mitraljeske jedinice i jedinice za vezu imale su sve znaajniju ulogu. U pravljenju prolaza kroz minska polja bilo je tekoa. To se uoavalo prigodom prepada na neprijatelja i upada u njegove rovove u vrijeme "mirovanja" fronta. Zbog toga su i tab brigade i tabovi bataljona obuci tih grupa, naroito s dolaskom proljea i primicanjem asa kad e se u okviru zavrnih operacija Jugoslavenske armije krenuti i u proboj Sremskog fronta, poklanjali posebnu panju. Nastojalo se to vei broj boraca upoznati sa svim vrstama mina koje je neprijatelj postavljao ispred svojih obrambenih linija. Zvanino je proboj Sremskog fronta poeo 12. aprila 1945. godine pokretom glavnih snaga Prve armije, njene tzv. Sjeverne grupe (koju je sainjavalo 5 divizija i Druga tenkovska brigada) izmeu Dunava i Bosuta. Ali za Bosutsku operativnu grupu, u kojoj je osim este proleterske i Jedanaeste divizije bila i Konjika brigada, proboj je poeo ve 4. aprila, kad je esta divizija bila smijenjena s njenih dotadanjih poloaja, a Prva brigada, koja se zatekla u drugom ealonu, krenula prema Batrovcima, forsirala Bosut i u noi izmeu 4. i 5. aprila napala to utvreno naselje. Zadatak je Bosutske operativne grupe bio da postigne dvojak cilj: da djelomino bude u zaleu neprijateljeve sremske utvrene zone i da omogui Junoj operativnoj grupi (tri divizije) da poslije razbijanja protivnikove obrane u rejonu Bijeljina to bre i lake forsira Savu, a zatim (Juna grupa) brzim nastupanjem ka Vinkovcima i spajanjem s jedinicama Tree armije presjee protivnikim jedinicama u Sremu odstupnicu prema zapadu. Slamanje neprijateljeve obrane u bosutskoj zoni pretvorilo se u sedmodnevne danonone napade i uzmicanja po besputnim barutinama u Bosutskim umama posutim minama i naikanim grupnim vorovima obrane sa ianim preprekama, rovovima i bunkerima, razvuenim i dobro branjenim naseljima, da bi tek 12. aprila zavrilo drugim (konanim osloboenjem Vrbanje) ime je presjeena eljeznika pruga Brko Vinkovci), kad i poinje napad Sjeverne grupe Prve armije pravcem Tovarnik Vinkovci. Tome to je Bosutska operativna grupa bila pomalo spora u postizanju cilja pridonijelo je i neblagovremeno, nejednovremeno i nedovoljno pripremljeno ubacivanje pojedinih jedinica u borbu. Trea je brigada este divizije svu no marovala ka rajonu predvienom za napad i tamo stigla 6. aprila u 8 sati ujutro, iz pokreta u kolonama iznenadila protivnika i ve nakon trosatne otre borbe oslobodila Vrbanju. Time je bilo ugroeno izvlaenje neprijatelja od Brkog ka Vinkovcima, pa se moralo raunati i na njegovo odluno interveniranje

radi ponovnog ovlaivanja Vrbanjom. To znai da je za obranu zauzetog mjesta trebalo uz Treu brigadu hitno ubaciti i nove svjee snage, koje bi se, dobro utvrene, mogle uspjeno oduprijeti protivnikovom napadu. Takvih, slobodnih snaga u blizini nije bilo: Prva je brigada jo bila u Batrovcima, Druga je (jer je kasnije smijenjena) stigla u blizinu Vrbanje tek 7. aprila ujutro (prije nije ni mogla, jer se teko probijala kroz Bosutske ume), a Jedanaesta divizija je bila zauzeta izvravanjem svojih zadataka, dok je Juna operativna grupa bila na desnoj obali Save... Zato je nepiijatelj i mogao ve 6. aprila od Brkog prema Vrbanji ubaciti u napad cio jedan puk svoje 22. divizije. Njemaki mostobran kod Brkog likvidiran je 7. aprila, ali Juna operativna grupa nije mogla poeti forsiranje Save sve do 11. aprila, jer dotle nije raspolagala sredstvima potrebnim za tu svrhu. Tako su sve njemake snage s tog pravca mogle biti upotrebljene za borbu protiv Bosutske operativne grupe. Nijemci su 7. aprila ujutro izbacili Treu brigadu iz Vrbanje, pa su se od tada sve do 12. aprila vodile ilave borbe izmeu Bosutske operativne grupe i neprijateljevih snaga, koje su raspolagale i etom tenkova, s ime se u planiranju napada Bosutske grupe nije raunalo. Za borbu protiv tenkova nedostajala su potrebna sredstva, jer je protutenkovska artiljerija sporo napredovala kroz movare i nije na vrijeme mogla stii ondje gdje je bila najpotrebnija. Djelomian uvid u estinu borbi to ih je samo Druga brigada vodila od 7. do 12. aprila zapadno od Vrbanje stie se i na osnovi podataka o njenim gubicima u ljudstvu za tih est dana: 99 poginulih, 350 ranjenih i 5 nestalih boraca i starjeina. Meu palima su bili komandiri eta porunici Gojko Beir i Slavko Sladi, te zastavnici Milan Novakovi, Obrad Nikoli i Ilija Obradovi. To je znatno umanjilo radost. A onda su prispjele i vijesti da su poginuli komandant Artiljerijske brigade Ilija Palija i komandant Tree brigade Ljubomir Medic Brzica. I jedan i drugi bili su ranije komandanti bataljona u Drugoj brigadi, pa se njihova smrt tim tee dojmila svih starijih pripadnika brigade, koji su ih dobro poznavali. Opoj zavrnoj ofanzivi Jugoslavenske armije od Drave na sjeveru do Jadranskog mora na jugu Nijemci i njihovi domai i drugi pomagai nisu se vie mogli othrvavati. Unato najgrevitijoj obrani, sve njihove, mada dobro pripremljene, linije otpora relativno su brzo padale. Tako je bilo i na pravcu nastupanja este divizije i cijele Prve armije kroz Slavoniju. Izuzme li se znatno snaniji otpor na liniji akovo Striivojna Jaruge (koja se preko Save nastavljala linijom u dolini rijeke Bosne) i, posebno, otpor na rijeci Ilovi, neprijatelj se vie nigdje nije uspio due odrati. A i tu bi on vjerovatno bio bre slomljen da su artiljerijske i oklopne jedinice napadaeve mogle uspjenije podrati svoju pjeadiju. No, poto su mostovi i putovi bili 215

porueni, one su ponekad zaostajale. Osim toga, stalno su oskudijevale u granatama. Zbog toga su i napadni manevri pjeadije morali biti sloeniji i sporiji, a no je pri tome opet bila oprobani saveznik. Te gotovo danonone borbe i marevi ostavljali su pripadnicima brigade malo vremena da sa Slavoncima potpunije uestvuju u proslavljanju pobjeda. Trebalo je uriti se, jer su slobodu ekala mnoga naselja na zapadu, meu kojima i Zagreb. Gradite, akovo, Slavonski Brod, azma, Zagreb to je bio pravac nastupanja Druge brigade, to su bila i znaajnija mjesta koja je s drugim jedinicama i ona oslobaala. U irem rejonu Gradita (izmeu upanje i Vinkovaca), gdje se esta divizija naas nala u drugom ealonu Prve armije, dolo je do prvog kratkog predaha nakon desetodnevnih danononih borbi u sastavu Bosutske operativne grupe. Mada su i borci i starjeine bili umorni i najvie eljeli da se dobro naspavaju, malo im je sati ostalo za pravi odmor, jer je to vrijeme iskorieno za osvrte na protekle dane ofanzive i pripremanje za predstojee borbe. Na partijskim i skojevskim sastancima i etnim i bataljonskim konferencijama sudionici su se suglasili prvenstveno u tome da su se novi borci iz Srbije dobro ponijeli. Neki od najstarijih meu njima, oni borci koji su u bri-.gadu doli odmah poslije osloboenja Valjeva, ve su postajali i komandiri, pa i politiki delegati voda, a desetara je bilo i meu

borcima to su to i kasnije postali. Rijetki, provjereni pojedinci primljeni su ba ovdje u Partiju. Novih kandidata i skojevaca bilo je znatno vie. Dvadeset prva divizija je pokuala da sama oslobodi akovo, ali nije uspjela, jer su neto iri rajon grada branila dva njemaka puka i dijelovi jedne ustako-domobranske brigade. Zbog toga je u borbu za akovo hitno uvedena i esta divizija. O protivnikovoj ilavosti govori i injenica da su u dvodnevnim borbama, 15. i 16. aprila, uestvujui u oslobaanju grada, samo borci este divizije ubili, ranili i zarobili 1180 njegovih vojnika i da je poginulo i ranjeno 327 njenih boraca i starjeina. Jedan tadanji rukovodilac "Pricina" bataljona se sjea: Od napornog, gotovo dananonog marevanja kaljuama noge su nam se bile prosto upalile. U zoru se bataljon, preavi cestu i kreui se prugom, sasvim pribliio akovu. Tu smo zaplijenili veliku koliinu mina za bacae, to je najvie obradovalo komandira Pratee ete Stevu upurdiju, jer su njegovi minobacai bili gotovo ostali bez municije. Vie je nije morao mnogo tedjeti, to je Treoj eti i omoguilo da se bez veih gubitaka dohvati prvih kua. Pred no smo se spremili za odluujui napad. Komandant i komesar bataljona, Duan Opai i Boo Narandi, davali su nam posljednje upute. Teko oruje bilo je privueno na poloaje za napad i elementi su bili pripremljeni. Poslije artiljerijsko-minobacake pripreme uo se Opaiev glas: "Naprijed, ognjenovci!" Zauzimali smo kuu po kuu. Kod eljeznike stanice smo zaplijenili i tri topa. Pred tabom bataljona postrojila se satnija (eta) domobrana. Ona se je predala sa svim starjeinama. Neto podalje kretala se podua kolona zaplijenjenih kola municije i opreme. Stanovnici akova su izlazili iz kua i grlili nas, nudili hranom i piem. Ali za gozbe i slavlje nije bilo vremena. Trebalo je uriti se prema Slavonskom Brodu, preko koga su se iz Grke, probijajui se kroz Bosnu, ka Zagrebu povlaile jake njemacke snage. Kreui se junim obroncima Dilj-planine, brigada je brzo izbila na sjeverne prilaze Slavonskog Broda. Juriima su osvajani kota po kota, selo po selo, a 19. aprila rano ujutro brigada je ve bila uz cestu kojom su iz grada, preko naselja Brodski-Varo, prema Podvinju, na zapad, jo milile kolone neprijateljevih vozila. Mitraljeski rafali i minobacai su pretvarali kamione u buktinje ... Pred "ognjenovca" vodnika Sladia odnekud su ispala trojica ustaa. Toboe usplahireni, digli ruke kao da se predaju. Kad su se sasvim pribliili, potegli su puke. No, Sladi je bio bri. .. Pomonik komesara Tree ete Geco Zjaa zaobiao je s grupom boraca manju njemaku kolonu, pa ju je tukao s lea. Tri su se Nijemca bila zavukla pod jedan oteeni kamion. Cilj im je bio komandir ete Branko Gulan. Ali on se nije dao iznenaditi. Prvim je rafalom ubio dvojicu protivnika. Trei je njega ranio u bradu, ali je Branko i s njim brzo izaao na kraj... Prva "Matieva" eta izbacila je iz stroja oko 135 protivnika. Bosko Gvozdenovi i Vojislav Sekuli bombama su napali jedan kamion. Jordan Ninkovi, Duan Novkovi, Milan Ili i Todor Mihailovi juriali su ne gledajui slijede li ih njihovi drugovi... Druga "Matieva" eta, koja je bila pojaana i protutenkovskim pukama, tri je puta u toku noi juriala na neprijateljeve kolone. Ubila je i ranila

oko 150 Nijemaca i ustaa. U tim je juriima svaki put meu prvima bio pukomitraljezac Toma Markovi. Iako je bio tee ranjen, nije htio napustiti borbeno mjesto sve dok ga komandir ete prosto nije natjerao da ode u previjalite. U borbama oko Slavonskog Broda ak se i "sanitetlijama" i "propagandistima" brigade pruila prilika da se bore. Pedesetak neprijateljevih vojnika iz raznih razbijenih jedinica naletjelo je na brigadni sanitet, gdje je bilo vie ranjenih boraca. Dok su stigli dijelovi Treeg i, neto kasnije, Prvog bataljona "pozadinci" su sami odbili neprijatelja. Borbenim je dijelovima preostalo da se do kraja obraunaju s preostalim neprijateljima. U noi izmeu 19. i 20. aprila, upadom este divizije sa sjevera i Pete i Sedamnaeste divizije s istoka, Slavonski Brod je bio osloboen. Grad bi sigurno bio znatno bre oien od neprijatelja da je artiljerija imala municije. Tadanji komesar Prve brigade Jovica Grkovi kao da i danas nije prealio taj nedostatak: Rijetko se gdje artiljercima i minobacalijama pruila tako idealna prilika za uspjeh kao kad su od Slavonskog Broda prema Novoj Gradiki odstupale guste kolone neprijateljeve motorizacije. I bez vee pomoi artiljerije, borci divizije su u borbama za Slavonski Brod ubili i zarobili 955 neprijateljevih vojnika i starjeina (broj ranjenih nije utvren), ali ni njeni gubiei nisu bili mali. (184 poginula i 608 ranjenih). Dvadeset prvog aprila pred vee brigada je krenula od Slavonskog Broda i, preko ve oslobodene Slavonske Poege i Pakraca, nakon gotovo etverodnevnog mara, prevalivi preko 100 kilometara, 25. aprila izbila nadomak lijeve obale Ilove, (nasuprot Garenici), koja je od Drave preko Grubinog Polja na sjeveru, te Novske i doline Une na jugu inila posljednju jau liniju neprijateljeve obrane na putu nastupanja jedinica Jugoslavenske armije prema Zagrebu. Mada je prva od jedinica Prve armije ve 25. aprila uspjela forsirati Ilovu i na dijelu fronta od 6 do 7 kilometara uspostaviti mostobran, esta divizija je (i ne samo ona) ostala oko Ilove punih osam dana. U toku 26. i 27. aprila borbe za neka mjesta na mostobranu bile su tako estoke da su ona vie puta mijenjala gospodara. Kad je ve izgledalo da je neprijateljevu otporu na Ilovi kraj (voene su borbe za Garenicu i Zdenac), jedna njemaka divizija je izvela snaan protunapad na dio fronta etrdeset druge divizije, probila ga i, napredujui prema sjeveroistoku, nala se u pozadini este divizije. Pripadnici Artiljerijske brigade i nekih pozadinskih dijelova divizije morali su se privremeno boriti kao pjeaci i sami odbijati protivnika dok nisu stigle pjeadijske jedinice. Sve su se brigade divizije morale vratiti na lijevu obalu Ilove i tu privremeno ostati. No, taj neprijateljev prodor je samo 2 3 dana zadrao Prvu armiju u njenom brem nastupanju prema Zagrebu. Uskoro su jedinice Prve armije opet izbile na desnu obalu Ilove. Neprijatelj ih vie nije mogao zadrati. Druga brigada je nastupala sjevernim padinama Moslavake gore urei se prema azmi. Bila je to trka s vremenom, jer je trebalo to prije presjei saobraajnicu Bjelovar azma Ivani-Grad i nanijeti to vee gubitke neprijatelju, koji je ispred Tree armije morao to prije napustiti Bjelovar, inae bi mu put za Zagreb bio onemoguen. U toj trci su

Dru-ga i Prva brigada i uspjele, jer su ve 4. maja po podne, prije pristizanja protivnika koji je bjeao iz Bjelovara, unato snanom otporu posade azme, upale u naselje i do predveerja ga oslobodile. No, ni-je bilo vremena da se taj uspjeh uvrsti, da se organizira solidna obrana u azmi i na cesti sjeverno i ju-no od nje, te se u samu no jaka neprijateljeva motorizirana kolona, koja je pristizala od Bjelovara, ne vodei mnogo rauna o gubicima u ljudstvu i materijalu, elom probila kroz azmu i produila ka Ivani-Gradu. Nijemcima se toliko urilo da se to prije domognu Zagreba da nisu stigli da svojim bocnim snagama odbace sve jedinice divizije ni dalje od ceste izvan azme, ni u samoj azmi, tako da su ih te ete i vodovi, iz zaklona uz cestu i iz kua u naselju, stalno tukli vatrom izbliza. Kako je neprijatelj skupo platio taj noni prolazak kroz azmu (najvie gubitaka mu je nanijela Druga brigada) najbolje se vidjelo sutradan, 5. maja, po broju mrtvih (preko 400) i unitenoj tehnici. Dio te noi jedan borac iz Drugog voda Tree ete Drugog bataljona ovako je doivio: "Nae lijevo krilo bilo je neto popustilo, pa je Drugom vodu nareeno da izvri protunapad. Komandir i delegat, Zorko Pucer i Branko Rapai, poveli su nas u juri na dominantan breuljak. Dolo je do borbe prsa u prsa. Najvie su se ule bombe. Uskoro je neprijatelj pobjegao. Na red je dola kolona koja je ila putem. Nai meci i bombe poeli su da zasipaju vozila. Kola s konjskom zapregom nalijetala su jedna na druga. Culi su se jauci. Kamioni su gazili svoje ljude i konje. Novica Rajkovi, ivota kori, Dragoljub Vukovi, ivota Vlai i ostali pripadnici voda nisu tedjeli municiju, a zbilja su je korisno troili". Niandije tekih mitraljeza Pratee ete Treeg bataljona Panta Trifkovi i Franc Terek sa svojim pomonicima i dodavaima municije doekali su neprijateljevu kolonu na jednom breuljku pored same crkve u azmi, tridesetak metara od ceste i tukli su po njoj sve dok nisu potroili municiju. Ispred njihovih cijevi gomilali su se ubijeni neprijatelji, gorjeli kamioni, prevrtala zaprena vozila, ulo zapomaganje ranjenih i klaparanje izama vojnika koji su naputa-li pogoena vozila i bjeali cestom na jugozapad... Izuzme li se, i to donekle, samo naselje Vrbovec, na pravcu nastupanja brigade do Zagreba, pa ni u samom Zagrebu, neprijatelj nije vie pruao organiziraniji i jai otpor. Ali to ne znai da borbi, ak i eih, nije bilo. To su bili uglavnom kratkotrajni okraji s protivnikovim zatitnikim dijelovima, ili s njegovim. grupama koje nisu na vrijeme stigle da umaknu pred brzim nastupanjem Druge brigade i ostalih jedinica Jugoslavenske armije prema Zagrebu. Oekivane borbe za Zagreb su izostale, jer su razbijene njemake i kvislinke jedinice hitale na sjeve-rozapad, nastojei da se domognu Austrije i tamo predaju zapadnim saveznicima. Pri tome se neprijatelj posluio i tako providnom smicalicom kao to je proglaenje Zagreba "otvorenim gradom". Usprkos urbi, Druga brigada je u Dubravu, istono predgrae Zagreba, izbila 9. maja, jer je na pravcu njenog nastupanja protivnik pruao jai otpor nego na pravcu Prve i Tree brigade, koje su u Maksimir, odnosno Mirogoj, stigle pred vee ili koji sat kasnije, ali prije pola noi 8. maja. U no izmeu 8. i 9. maja su se i posljednji zaostali dijelovi neprijateljevih jedinica povukli iz Zagreba prema

Zagrebakoj gori. No, ni protivnikova glavnina ni ti dijelovi koji su se 8. maja zatekli u Zagrebu nisu daleko stigli: sutradan, 9. maja, na Dan pobjede, opkoljeni od vie jedinica Prve armije, meu kojima je bila i cijela esta divizija, gotovo svi ti aroliki neprijatelji Nijemci, ustae, domobrani, etnici i drugi potpuno su uniteni u Remetama, u podnoju Zagrebake gore. Drugaiji kraj nisu mogli ni doivjeti, jer nisu htjeli da se predaju. Jo dva dana, 11. i 12. maja, brigada je istila Zagrebaku goru od manjih neprijateljevih grupa, koje su uporno pokuavale da se probiju na sjever, a potom se opet spustila u Zagreb i uestvovala u slavlju u povodu pobjede nad faizmom. 224

NARODNI HEROJI DRUGE LIKE PROLETERSKE BRIGADE

PETAR BABI PEPA, roen 1919. u selu Likom Tikovcu. lan KPJ od 1942. Bio je politiki delegat voda i komesar ete u bataljonu "M. Orekovi", pomonik komesara Treeg likog prtizanskog odreda, prvi komesar Dru-ge Uke proleterske brigade, politiki komesar Kninskog sektora i politiki komesar Devetnaeste divizije. Sada ima in general-pukovnika JNA. DANILO DAMJANOVIC DANI, roen 1915. g. u selu Kunovcu kod Srba u Lici. lan KPJ od 1941. U NOB od 1941. U ratu je bio komandir ete i komandant u bata-ljonu "M. Orekovi", komandant bataljona "O. Prica", zamjenik komandanta Druge like proleterske brigade, komandant odreda "Plavi Jadran", komandant brigade, naelnik taba i zamjenik komandanta Devetnaeste divizije. Sada je generalmajor JNA u penziji. DANE MAJSTOROVI DACINA, roen 1922. u selu Rebiu u Lici. U NOV od 1941. Bio je borac, komandir odjeljenja i politiki delegat voda u etvrtom bataljonu Druge like proleterske brigade. Poginuo 1944. kod Tjentita na Sutjesci. STOJAN MATI, roen 1915. u selu Nebljusima kod Donjeg Lapca u Lici. U NOB od 1941. Bio komandant bataljona gerilskih odreda za Liku i komandant Lapakog bataljona, koji od Stojanove pogibije, 27. februara 1942, nosi njegovo ime. To je Prvi bataljon Druge like proleterske brigade. STANKO OPSENICA STANIA, roen 1907. u selu Ljubovu (izmeu Gospia i Titove Korenice). lan KPJ od 1942. U NOB od 1941. Bio komandant odreda "Ljubovo", komandir ete i komandant bataljona "O. Prica". Poginuo januara 1943. u borbi kod Graaca.

225 TOMICA POPOVI, roen 1915. u Donjem Lapcu. lan KPJ od 1941. U NOB od 1941. Bio komandir ete, zamjenik komandanta i komandant bataljona "S. Mati", krae vrijeme v. d. komandanta Druge like proleterske brigade. Zatim je komandant Treeg likog partizanskog odreda, naelnik taba Kninskog sektora, komandant Devetnaeste i etrdeset este divizije. Umro 1965. kao generalpotpukovnik JNA. LAZO RADAKOVI, roen 1913. u selu Mogoriu kod Gospia. lan KPJ od 1941. U NOB od 1941. Komandovao Mogorikom etom i bataljonom. Potom je bio zamjenik komandanta Druge licke proleterske brigade, komandant Prve i Tree like proleterske brigade i naelnik taba este proleterske divizije. Sada je general-potpukovnik JNA. DRAGAN RAKI, roen 1914. u irokoj Kuli kod Gospia. lan KPJ od 1941. U NOB od 1941. Bio komandir ete i komandant bataljona, te zamjenik komandanta Prve i Druge like brigade i komandant Druge like proleterske brigade. Poginuo 1958. u saobraajnoj nesrei kao pukovnik JNA. MILAN AKI MIUN, roden 1915. u Udbini. lan KPJ od 1940. U NOB od 1941. Bio komandant bataljona "Krbava", komandant Drugog likog partizanskog odreda i prvi komandant Druge like proleterske brigade. Zatim je naelnik taba este divizije, komandant Kninskog sektora, zamjenik komandanta Trinaeste divizije,

komandant Devetnaeste divizije i Jedanaestog korpusa. Umro 1971. godine kao general-pukovnik JNA u penziji. MILE UZELAC, roen u selu Crnoj Vlasti kod Vrhovina. lan KPJ od 1942. U NOB od 1941. Bio komandir ete, operativni oficir taba Grupe partizanskih odreda Like, komandant Druge like proleterske brigade, naelnik taba este divizije, komandant Dvadesete divizije i naelnik taba Jedanaestog korpusa. Sada je general-potpukovnik JNA u penziji.

POGOVOR
Borci Druge like proleterske brigade, naroito oni koji su u njenom borbenom rasporedu proli od Laudonova gaja do osloboenja Zagreba, zamjerit e vjerovatno autoru ovih redaka to nije opisao sve borbe i druge dogaaje iz ivota brigade i jedinica koje su je sainjavale, ili to ih nije dao onakve kakvima su ih oni doivljavali; zamjerit e to su neka zbivanja tek spomenuta; to su izostala mnoga imena i junatva koja su mogla nai prostora u ovakvom kazivanju o brigadi. Autor je i sam uvjeren da takvim prigovorima ima mjesta. Manjkanje dokumenata i druge upotrebljive pisane grae o brigadi, izblijedjela sjeanja njenih ratnika (sa kojima je autor razgovarao) pa, dobrim dijelom, i sama zamisao edicije i obim knjige, odredili su i okvire autorovih htijenja. To, dakako, ne znai, da se i uz sve te i druge ograde nije moglo i znatno vie i bolje rei i da to autor nije i elio. Trideset tromjeseni ratni ivot brigade sazdan je iz vise od 80 veih i bezbroj manjih borbi. Za to vrijeme ona je prevalila oko 12.000 kilometara, od ega veinu najslabije prohodnim dijelovima zemlje. U njenom se sastavu, due ili krae vrijeme, borilo blizu 10.000 boraca. Njih 10 postali su narodni heroji. Brigada je izbacila iz stroja vie od 20.000 neprijateljevih vojnika, a zaplijenila ili unitila protivnikovih 98 topova, 120 minobacaa, 730 tekih mitraljeza i pukomitraljeza, oko 6.000 puaka, 24 tenka, tri aviona itd. Za postignute uspjehe brigada je odlikovana Ordenom partizanske zvijezde sa zlatnim vijencom, Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencom i Ordenom narodnog osloboenja, vie je puta pohvaljena od viih komandi pa i od Vrhovnog taba, due je vremena nosila naziv najbolje brigade u estoj proleterskoj diviziji... Ima li se sve to u vidu, postaje jasnije da je i bez spomenutih ograda mnogo toga o brigadi moralo ostati nekazano i nedoreeno. To ne znai da se, ponavljam, i ovako nije moglo vie rei i da nije uinjena izvjesna nepravda prema pojedincima i pojedinim jedinicama brigade. Ali to nije nipoto autorov namjerni propust, ve je najvie posljedica odreenih objektivnih i drugih te-koa, koje se pri ovakvom poslu ne mogu izbjei. Autor 228

LITERATURA
Zbornik dokumenata i podataka o narodnoslobodilakom ratu jugoslovenskih naroda, Tom V (Vojnoistorijski institut Jugoslovenske narodne armije, Beograd, 1952);

Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije, knjiga 1 i II (Vojnoistorijski institut Jugoslovenske narodne armije, Beograd, 1958); Lika u NOB 1941. (Vojno-izdavaki zavod JNA "Vojno delo", Beograd, 1963. god.); Vladimir Dedijer: Dnevnik, II izdanje; Zbornik narodnih heroja Jugoslavije; esta proleterska divizija ("Epoha", Zagreb, 1964); Udarnik (almanah, povodom trogodinjice brigade, Zagreb, 1945. god.); "Osvit", list Treeg bataljona "Mio Radakovi" (god. I, br. 3, 15. II 1945) Ratni dokumenti o Drugoj likoj proleterskoj brigadi (koji se uvaju u Vojnom istorijskom institutu JNA) lanci o Drugoj likoj proleterskoj brigadi objavljeni u tjednoj i dnevnoj tampi, posebno u "Likim novinama") 229

SADRAJ
DVANAEST LIKIH BATALJONA .... 5 SMOTRA U LAUDONOVU GAJU ..... 21 POLOJ 1 TUSILOVIC ........ 32 S KRAJISNICIMA NA BIHACU ..... 59 TAKVI SU TO LJUDI ........ 71 NESLAVAN KRAJ "VAJSA" U LICI .... 87 OSTAO JE SAMO GOSPI ....... 100 SJEVERNODALMATINSKIM VRLETIMA ... 114 POTVRDIVANJE PROLETERSKOG AMBLEMA . 131 SRBIJA ZOVE ........... 156 BEOGRAD ............ 174 OD BEOGRADA DO SLOBODE U ZAGREBU . . 197 NARODNI HEROJI DRUGE LIKE PROLETERSKE BRIGADE ......... 225 POGOVOR ........... 227 LITERATURA .......... 229 Recenzija OKO JOVANI, general-pukovnlk
Jezina redakcija MILINKO LUKOVIC Naslovna strana DORDE GORBUNOV

Tehnika oprema MILUTIN IJAKOVI Korektor MANDA VUCI Tisak VJESNIK Zagreb Naklada: 5.000 Cljena: 30 din.