Ko su nai?

Sa koliko netolerancije zvoni pokli na Youtube: Nema krsta bez tri prsta ili podrugljivi izraz nasuprot, koji e tog ovjeka nazati: trofazni. Nemojmo zaboraviti da ovo nije nadpjevavanje dva sela, u kojima najpismeniji ima etiri razreda kole , nego je ovo sukob pojedinaca koji podrazumjeva sposobnost upotrebe interneta. Svakako ne elim polemiku o tri-pet prstiju, jer je oboje stvar legitimnog koncenzusa, a ne boije zapovjesti. ak i kad bi mogli dokazati da je neki pristup od Boga zapovjeen, to bi na primjeru obrezanja ostalo na nivou vanjske forme koja mora biti dopunjena sutinskim sadrajem. Sjestan sam da je i pojam sutinski sadraj jako irok i da ostavlja isuvie prostora za neslaganje i sukob. Na sreu Isus nam je pomogao i ostavio esencijalnu poruku: Imajte ljubav meu sobom i naveo to kao pouzdan kriterijum uenitva. Znae li Isusove rijei da pravoslavni treba da ima ljubav prema pravoslavnima, katolik prema katolicima, protestant prema drugim protestantima i zajednice koje batine protestantske tradicije da obaspu ljubavlju jedni druge? Definitivno NE, ovo nema veze sa Isusovim uenjem. Na pitanje apostola: Ko je moj blinji, kao odgovor je dola pria o milostivom samarjanu. Tvoj blinji je onaj u ijem oku vidi samilost i saosjeanje prema tvom bolu i strahu. Onaj koji samo prolazi pored tebe ne reagujui na tvoju bol, vjerovatno je nominalni lan tvoje vjerske zajednice. Nauilo smo ljude drugaije nego to Isus ui. Nauili smo ih da je blinji onaj koji pripada naoj crkvi i na taj nain smo pripremili teren za zbunjenost i sablazan. ovjek se pita ta moe oekivati od drugih, od protivnika ako zlo doivljava od svojih. Isus nije elio sablazan i rekao je ljudima da je crkva tamo gdje su dva ili tri sabrana u Njegovo ime. Rekao je da je blinji onaj koji prepozna ovjekovu bol i i saosjea sa njom. Moj blinji je i ovjek koji u trenutku mog preseljenja (etnikog ienja) osjeti nelagodu zbog straha u oima moje djece. Onaj koji se uini neto da taj trenutak olaka, da sauva u nama malo vjere u ljudsku dobrotu i boije oblije u nama. Ne treba oekivati da taj ovjek baci puku, kapu i obiljeja svog kolektiviteta, tako ne pomae nikome. Isusovi uenici nisu u poziciji da mjenjaju okolnosti u kojima ljudi ive, ali mogu te okolnosti uiniti podnoljivijim. Da li bi indler bio koristan da je zapalio fabriku, da je skinuo inove sa svojih ramena? Sigurno ne, priznali su to i oni koji su ga sudili. Hrist nije rekao da su njegovi uenici duni reorganizovati svijet, silom doveti boiji princip, Njegovo carstvo na zemlju. Naprotiv, Gospod kae da e On to sam uiniti silom svojega dolaska.

Moe li se desiti da inimo ono to On nikad nije od nas traio, a propustimo da djelujemo u smjeru koji je on eksplicitno zapovjedio. Na alost, odgovor je potvrdan, to je konstanta kroz istoriju religije koja nikog ne amnestira i u kojoj se svi mogu prepoznati. Ako je neka institucija napravila vie nepravde i promaaja, to vjerovatno znai da je due trajala, i imala vie prilike da grijei. Zajednice koje svoj identitet grade na kritici i negaciji drugih, obino uspiju za neuporedivo krae vrijeme ponoviti dobar dio neeljenih pojava. Neuporedivo je konfornije zastranjenje u vjeri povezati sa odreenom zajednicom, nego ga posmatrati kao princip od kojeg niko i nigdje nije siguran. Stavljajui znak jednakosti izmeu vjerskog otpada i tue denominacije mi se moemo odmarati u ljuljaci samodovoljnosti. Kad upoznamo dobrog ovjeka, koji naalost, pripada pogrenoj crkvi mi se udimo kako to da on ne vidi oite (itaj: nae istine). Istina ponekad smo svjesni da tom dobrom i mudrom ovjeku nije lako osigurati dobrodolicu, zbog gomile loih ljudi u pravoj crkvi (itaj: naoj crkvi). Ova zbunjenost nae svijeti ima svoje uzroke u u unapred zadatim okvirima koje smo sebi postavili. Problem proizilazi iz dominantnog shvatanja da crkvu predstavlja institucija. U tradicionalnim zajednicama se to dokazuje istorijskim kontinuitetom koji izvire iz apostolskog preimusva. Kod protestantskih zajednica se sigurnost i autetnitnost prepoznaje u doslednosti izvornom svetopisamskom uenju. Ne elei ni na trenutak negirati potrebu za Crkvom kao organizaciom, vjerujem da su Njegovi oni kroz koje On ini dobro svijetu, pa makar bili i deklarativni ateisti. Naravno da i jedno i drugo ima svoju teinu, ali se moe i kritiki razmatrati. Kao to je ve spomenuto, najsigurniji kriterijum je vrenje Njegove volje, izdradnja Njegovog tijela i posjedovanje osnovne kvalifikacije da imamo ljubav meu sobom. Procesi raskola, izdvajanja, cijepanja, predpostavljaju da makar jedna strana nema ljubavi. Na osnovu crkvene istorije sklon sam vjerovati da tu ljubav obino nije imala niti jedna strana u sporu. Hriani su se suvie esto razilazili uz meusobna proklinjanja, a nerijetko i zatvaranja, muenja i ubijanja. Kakva bi bila istorija crkve da su razlazi bili uz obostrano plakanje i molitve za one druge? Ne moramo se slagati u svemu, ali se moramo voljeti Nega radi. Zar ne bi bilo vie Duha gospodnjeg na zemlji? Zar ne bi vie ljudi prepoznalo Hrista? Vjerujem da je odgovor jasan i porazan u isto vrijeme. Oprosti nam Boe! Jovan Krstitelj govori o potrebi da se njegov znaaj umanji, a uzdigne Onaj koji dolazi. Apostol Pavle navodi kao osnovni cilj elju da Hrista uzdigne. Teko je uvjeriti ljude da uzdiui sebe i svoje tvorevine zaista uzdiemo Spasitelja. Zdravko Voki Mr. teol. __________________________________________________ www.dolazak.com Prenoenje dozvoljeno uz navoenje izvora.