Prokopije iz Cezareje

Uvod
Koliko god se arheolo ka struka oslanjala na materijalne nalaze u kreiranju povijesti, nepobitna je va nost pismenih izvora upravo iz razloga boljeg shva anja neke povijesne situacije, uvijeta u kojima su tada nji ljudi ivjeli, te konteksta u koji emo staviti arheolo ku materiju. Moja tema za ovaj seminar je Prokopije, bizantski pisac sa kraja 5. i po etka 6. stolje a, koji je osvijetlio prilike i zbivanja u to vrijeme na Europskom, te tako er i na na em tlu. Prokopije je ro en krajem 5. stolje a u Cezareji, koja je bila glavni grad provincije Palestina Secunda, a koja je u to vrijeme obuhva ala i staru Samariju. Obrazovao se u gr koj klasni noj knji evnosti, a bavio se i pravom. Nakon toga odlazi u Carigrad gdje se vrlo brzo istaknuo te je 527.g. postao savjetnik i sekretar vojskovo e Belizara. Kao njegova pratnja sudjelovao je u brojnim vojnim pohodima, kao to su vandalski rat u Africi 533.g., zatim pohod na Italiju gdje se Belizar borio protiv Isto nih Gota, te rat sa Perzijancima. 542. god. Prokopije se vra a u Carigrad te dobiva titulu Illustrios . Pretpostavlja se da je umro oko 565.god. Svoje iskustvo i ono to je vidio u vojnim pohodima sa Belizarom, knji evno potkovani Prokopije prenio je na papir, te se po eo baviti knji evno u, pretpostavlja se 542. god. Najvrijednija i najpoznatija dijela su mu tri knjige, De bellis ( O ratovima ), De aedificiis ( O gradnjama ) te Historia arcana ( Tajna historija )

De bellis
De bellis je Prokopijevo najzna ajnije dijelo sadr ano u 8 knjiga. Smatra se da je prvih sedam knjiga objavljeno krajem 550. godine i po etkom 551. godine, a u njima su opisani ratovi Bizantijanaca s Perzijancima (2 knjige), Vandalima (2 knjige) i sa Gotima (3 knjige). U posljednjoj, osmoj knjizi dopunio je prethodne doga aje i to do 554.godine, a ona je objavljenja 553. ili 554.god. Prokopije se osim vlastitim zapa anjima slu io i citatima drugih pisaca i povjesni ara, kao to su Herodot, Strabon i drugi. Bitno je istaknuti da je vrlo uspje no bio objektivan u opisivanju ljudi i doga aja, bio je op iran ali i zanimljiv te je stvorio ovo dijelo koje se smatra najpouzdanijim i neiscrpnim historiografskim dokumentom Justinijanova doba. Za nas bitna je injenica da je iako kratko, pouzdano i dobro opisao podunavske Slavene u 6.stolje u. Rekonstrukcija doseljavanja Slavena na jugoistok Europe najve im dijelom se ostvaruje uvidom u opise bizantskih pisaca. Prve informacije o Slavenima su oskudne i u skladu su sa injenicom da su Slaveni izvan bizantskih granica a time i interesa bizantskih pisaca. U 6. stolje u Slaveni su

smje teni u Podunavlju i dolaze u konkretne dodire sa Bizantincima na grani noj liniji rijeke Dunav. Tada ih Bizantinci po inju i bolje upoznavati. Prokopije ih spominje u knjigama o Gotima, gdje je opisao obi aje Anta i Slavena, njihovu vojnu taktiku i njihova ratovanja u slu bi Bizanta po raznim dijelovima Europe. Tako er spominje i provalu Slavena na Balkan (Ilirik,Trakija).

Ostala dijela
Historia aracana ili Anekdota ( Tajna historija ) je Prokopijev spis nastao kao dopuna djelu De bellis . To je zapravo kronika skandala u vladavini cara Justinijana. Tu je iznio sve ono zatajeno u prethodnom djelu o ratovima, te se brutalno okomio na cara Justinijana i njegovu enu Teodoru. Davaju i 'pikanterije' iz ivota cara, njegove ene, te njihovih savjetnika Prokopije je dao sliku lo e strane bizantskog vladarskog vrha. Napao je tako er i Justinijanovu politiku prema podunavskim narodima barbarima i ujedno donio va ne podatke kako o upadima Slavena tako i o nekim na im gradovima.Po to je zavr io djelo o ratovima,Prokopije je napisao -DE AEDIFICIIS (o gradnjama) u 6 knjiga. Djelo je izdato oko 554.,a ovog puta pi e u slavu Justinijana, koga sad pretjerano hvali. To djelo pru a va ne geografske, topografske i fininacijsko-privredne podatke te zbog toga spada me u najva nije izvore za prou avanje unutarnje povijesti Bizantskog Carstva. U 4. Knjizi govori o Justinijanovim gradnjama u Iliriku i Podunavlju.

Zaklju ak
Izvorna vrijednost Prokopijevih djela je neosporna, s