MILJENJE O POBOLJANJU UVJETA UVANJA MUZEJSKE ZBIRKE DOMINIKANSKOG SAMOSTANA U DUBROVNIKU

Denis Voki

U Zagrebu, 2002.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

Sadraj:

1. 1.1. 1.2. 1.3.

Opa teorijska ravan Kategorije predmeta u zbirkama s obzirom na njihovu osjetljivost na vlagu Kategorije prostora s obzirom na mogunost osiguranja odgovarajue i stabilne vlanosti Kategorije predmeta u zbirkama s obzirom na njihovu osjetljivost na svjetlost i srodna zraenja

2. 2.1. 2.1. 3. 3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 3.5. 3.6. 3.7. 3.8. 3.9.

Muzej dominikanskog samostana u Dubrovniku Predmeti u muzeju Prostor muzeja Prijedlozi za poboljanje uvjeta uvanja predmeta u zbirci Dominikanskog samostana Uspostaviti monitoring mikroklimatskih uvjeta u muzeju Unutar odgovarajue prostorije osigurati povoljan smjetaj predmeta Pomou paravana odmaknuti slike i vitrine od vanjskih zidova ili od zidova koji se vlae Koristiti se higroskopnim pufer materijalima u svrhu stabiliziranja vlage Primjeren nain stabiliziranja vlage slika na drvu u prostoru Muzeja dominikanskog samostana Vitrine i rasvjeta Smanjiti direktna zraenja Zasjeniti izvore svjetlosti u vidokrugu gledatelja Slikama uokvirenim pod staklo osigurati konzervatorsko uokvirivanje

3.10. Vrste stakala i zatita slika

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

1. 1.1.

Opa teorijska ravan Kategorije predmeta u zbirkama s obzirom na njihovu osjetljivost na vlagu

1.A. Predmeti koji se moraju uvati na normalnoj RV zraka (45-65 %), ali podnose oscilacije RV unutar 45-65 posto. Keramika, stabilno staklo, zlato, srebro, nebojani kamen . . . 1.B. Predmeti koji se moraju uvati na normalnoj RV (45-65 %), ali su im potrebni stabilni uvjeti (RV 7 % dnevno; 7 % tjedno; 7 % mjeseno). Kost, rog, slonovaa, nauljene puke i oruje, predmeti od koe, drvo, papir (umjetnika djela i dokumenti), tekstil i kostimi, namjetaj, slike na platnu zatiene poleinskim kartonom ili impregnirane voskom, ali i veina ostalih slika na platnu. . . 1.C. Predmeti koji se moraju uvati na normalnoj RV (45-65 %), ali su im potrebni strogo stabilni uvjeti (RV 3 % dnevno; 3 % tjedno; 3 % mjeseno). Neke slike na platnu, iluminirani manuskripti, polikromirana drvena skulptura, pozlaeni namjetaj, intarzije, drveni glazbeni instrumenti, slike na drvu. . . 2. Predmeti koji se moraju uvati u suhim uvjetima (RV 15-40 %). Bronca, eljezo i elik, mumije, kostimi s metalnim kopama, nestabilno (antiko) staklo, nestabilno olovo . . . X. Izvan ovih kategorija s obzirom na vlagu jesu predmeti koji se moraju uvati u hladnom (uvaju se na stabilnoj temperaturi -20 C ili nioj, zatvoreni u vakumiranim posudama ili u vreicama koje ih tite od kondenzacije koja nastaje kad se predmet izvadi iz hladnjaka. Vreica mora biti zatvorena, a zrak koliko god je mogue isisan, ime se minimaliziraju nepovoljni utjecaji vlage zarobljene u vreicu. Ako se koriste vakumirane posude, potrebno je u posudu staviti i dovoljnu masu silica gela kondicioniranog za upijanje vlage (isuivanje). Silica gel kondicioniran za isuivanje sprijeit e opasan rast RV u razrijeenom zraku, osobito pri tranziciji temperature izmeu sobne temperature i temperature smrzavanja. ivotinjske koe i krzna, pergament, preparirane ptice i sisavci, foto-materijal i video-materijal.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

1.2.

Kategorije prostora s obzirom na mogunost osiguranja odgovarajue i stabilne vlanosti

Opteretiti prostoriju ili zgradu nasilnim sistemom stabiliziranja mikroklime koji ne odgovara kategoriji prostorije ili zgrade najee je kontraproduktivno, jer moe izazivati velike ili nagle oscilacije mikroklimatskih uvjeta prilikom svake promjene vanjskih uvjeta, svakim iskljuenjem ureaja, kvarom, ili svakom grekom operatora koji bi morao neprestano kontrolirati i regulirati uvjete u skladu sa svim promjenama registriranim na precizno badarenim mjernim ureajima. Takoer, izaziva se naprezanje i mogue oteenje zidova prostorije, ako prostor graevinski nije u stanju podnositi takva naprezanja. 1. 2. Nadstrenice - nikakvo reguliranje uvjeta nije mogue. Podrumi - nepogodan prostor za uvanje predmeta osjetljivih na vlagu. Osim esto dokazanih sklonosti plavljenju, podrumi mogu imati nepovoljnu vlagu iz dva razloga: zbog kapilarne vlage iz tla; i ljeti, zbog toplog i vlanog zraka koji ulazi u podrum, gdje se hladi = raste mu RV, tako da su, neovisno o hidroizolaciji, visoke vrijednosti RV i pljesnivost u podrumima ljeti uobiajena pojava. 3. Barake i samostojee garae, potkrovlja - vrlo ograniene mogunosti reguliranja uvjeta (moe se primijeniti ventiliranje izbacivanjem zraka van da bi se smanjila toplina i akumuliranje vlage u ljetnim mjesecima, tj. prevelika oscilacija uvjeta izmeu dana i noi). 4. Prostori s tankim, neizoliranim zidovima i s prozorima s jednostrukim staklom - neto vii stupanj reguliranja uvjeta je mogu, npr. zimi se moe lagano malo grijati i ovlaivati zrak, a ljeti se moe primijeniti ventiliranje izbacivanjem zraka van da bi se smanjila toplina i akumuliranje vlage (grijanje treba radnom osoblju i posjetiteljima grijanje teti svim muzejskim predmetima). 5. Prostori s debelim, vieslojnim ili bukanim zidovima s vrlo malim prozorima s jednostrukim staklom ili prozorima koji imaju rebrenice - te se prostore moe malo, lagano grijati i ovlaivati zrak ili lagano hladiti, a moe se ljeti zrak hladiti i ponovo umjetno zagrijavati u svrhu ljetnog odvlaivanja. 6. Prostori s dobrom termoizolacijom i s dvostrukim prozorima - te zgrade uglavnom mogu podnijeti konvencionalnu regulaciju klime ako se pravilno postupa. Mogu se umjereno grijati, hladiti, te se zrak moe ovlaivati i odvlaivati. Openito, prostorije na sjevernoj strani takvih zgrada omoguuju lake odravanje stalnih uvjeta jer sunce tijekom dana manje utjee na temperaturu u prostoriji zagrijavanjem zidova ili krovita. Ovisno o starosti, kvaliteti zgrade, klimatskim osobina lokaliteta, unutarnjem rasporedu i veliini prostorija... moe biti lake ili tee odravati eljene uvjete. 7. Prostorije koje su s dva zida odvojene od vanjskih utjecaja. Takve se prostorije obino koristi za uvanje najvrednijih ili najosjetljivijih predmeta ili kao trezore. To su sobe u unutranjosti zgrade koje nemaju prozore i kojima nijedan zid (ukljuujui pod i strop) nije vanjski, a u svim prostorijama koje se nalaze

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

okolo mogu se, koliko toliko, odravati odgovarajui uvjeti. U takvim se prostorijama uz minimalan napor moe precizno odravati odgovarajuu vlanost zraka, bez bojazni da e visoke vrijednosti RV uzrokovati kondenzaciju vodene pare u hladnim porama vanjskih zidova. 8. Za najosjetljivije predmete moe se u takve prostorije (kategorije 6 ili 7) postaviti zatvorena vitrina u kojoj se uvjeti mogu dodatno stabilizirati higroskopnim puferom. Zatvorena struno konstruirana vitrina s obiljem higroskopnog pufera, moe znatno pomoi u stabiliziranju uvjeta oko umjetnine i openito znatno poboljati kvalitetu uvanja u svim prostorijama iz kategorije 4, 5, 6 i naravno 7.

1.3.

Kategoriziranje predmeta u zbirkama s obzirom na njihovu osjetljivost na svjetlost i srodna zraenja Mrak je jedina idealna zatita od fotokemijskih promjena muzejskih predmeta. S obzirom da je svjetlost

neophodna da bi se predmeti mogli vidjeti, treba nai kompromis izmeu zatite predmeta (mrak) i zahtjeva gledatelja (svjetlost). Svaka svjetlost, slaba ili jaka, izaziva fotokemijske promjene, razlika je samo u njihovu intenzitetu. Treba znati da ekspozicija od 10 sati na 100 lux izaziva isti stupanj promjena kao 1 sat na 1000 lux ili 5 sati na 200 lux itd. Budui da stupanj promjena (= oteenja) ovisi o intenzitetu svjetlosti i trajanju ekspozicije kompromisom se smatraju sljedee godinje kumulativne izloenosti muzejskih predmeta svjetlosnom zraenju (jaina svjetlosti vrijeme izloenosti): 1. najosjetljiviji predmeti trebali bi primiti manje od 100 000 lux sati godinje. Najjae osvjetljenje 50 -100 lux. U ovu kategoriju ulaze svi predmeti bojani bojilima (tekstil), papir (crtei, grafike, naroito akvareli i gvaevi, dokumenti, knjige), tanko slikane slike na platnu, perje, fotografije u boji, filmovi... (dok nema gledatelja obvezno zatititi od ikakve svjetlosti). 2. Srednje osjetljivi predmeti trebali bi primiti manje od 200 000 lux sati godinje. Najjae osvjetljenje 100-200 lux. U ovu kategoriju spadaju uljene i tempera slike, polikromirane skulpture, drvo, namjetaj, kosti (rog, slonovaa...), koa, crno-bijele fotografije... 3. Relativno neosjetljivi predmeti trebali bi primiti manje od 450 000 lux sati godinje. Moe ih se osvijetliti sa 200 lux i vie. U tu kategoriju ulaze kamen, drago kamenje, keramika, staklo, metal i predmeti kojima povrinska boja nije vana...

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

1. Muzej dominikanskog samostana u Dubrovniku

2.1.

Predmeti u muzeju Muzej uva izuzetno vrijedne slike na drvu velikog formata. Batinici zapaaju da se na tim slikama

kontinuirano pojavljuju podbuhline i da se ljuti boja, ak i neposredno nakon restauratorskih zahvata. Takoer, muzej uva slike na platnu, bojani tekstil (ruho), predmete od metala i kostiju (monici), dokumente i knjige, ukljuujui iluminirane manuskripte, pozlaenu drvenu skulpturu i sl.

Sl. 1,2,3. Slike su objeene ili postavljene uz zidove bez ikakve zatite od dodira posjetitelja, bez fizike zatite od napada huligana i bez ikakvog mikroklimatskog pufera. Nakit, monici, ruho, knjige i dokumenti izloeni su u vitrinama od kojih veina ima izvor svjetlosti unutar vitrine. Vitrine su izraene od iverice i prislonjene uz zidove.

Sl. 4,5,6. Sofisticirani posjetitelji smatrat e neprimjerenom metodu izlaganja dokumenata buenjem i zakucavanjem avliima, isto kao i podvrgavanje papira ubrzanom fotokemijskom starenju uz pomo izvora svjetlosti unutar vitrine - u neposrednoj blizini papira. Takoer, neprimjereno je koritenje fluorescentne rasvjete bez koritenja UV- filtara...

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

Sl. 7,8,9. Diptih slikan na drvenom nosiocu jedini je higroskopni materijal na zidu. Ovisno o oscilacijama relativne vlage zraka, slika prima i otputa vlagu (iri se i stiska se), puferirajui tako sama, donekle, oscilacije vlage u zraku. Rezultat gibanja drvenog nosioca jesu podbuhline i ljutenje bojanog sloja, jer bojani sloj ni na kojoj staroj slici nije toliko elastian da bi mogao pratiti velika ili nagla dimenzionalna gibanja drvenog nosioca. Isto se dogaa i s pozlaenim drvom.

Sl. 10, 11, 12, 13. Muzej uva neka od najreprezentativnijih djela dubrovake slikarske kole. Veliinom formata istiu se Dobrieviev poliptih, ak tri Boidarevieve cjeline i Hamziev triptih. Oteenja se kontinuirano javljaju na nekima od tih djela, a najugroeniji je nedavno restauriran Boidareviev triptih smjeten na samom ulazu u muzej. Dobrieviev poliptih takoer se istie oteenjima uzrokovanim drastinim promjenama vlanosti zraka.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

2.2.

Prostor muzeja Prostor muzeja trebalo bi smjestiti priblino u kategoriju etvrtu kategorizacije prostora s obzirom na

mogunost osiguranja odgovarajue i stabilne vlanosti. Kategorija etiri je relativno lo prostor za uvanje i izlaganje predmeta osjetljivih na oscilacije relativne vlanosti zraka kao to su slike na drvu. Od metoda stabiliziranja mikroklime u toj kategoriji prostora dolazi u obzir ventiliranje izbacivanjem zraka da bi se smanjila toplina i akumuliranje vlage u ljetnim mjesecima.

Sl. 14. Skica prostora muzeja Budui da je ovaj prostor dodatno specifian po tome to je zaklonjen od sunca, to je prizemlje i stara kamena graevina, oekivano je da je u ovom prostoru ljeti znatno hladnije nego vani. Zagrijan i relativno vlaan ljetni zrak ulazi u prostor muzeja gdje se hladi. S obzirom da je apsolutna vlanost tog zraka ostala ista, hlaenjem moe doi do vrlo visokih vrijednosti relativne vlanosti zraka, jer topli zrak moe nositi veu masu vlage nego hladni zrak. Provjetravanje prostora u ljetnim mjesecima od esencijalne je vanosti za onemoguavanje razvoja plijesni i gljivica koje se razvijaju ako je relativna vlaga zraka dugotrajno iznad 70 posto. Ali, provjetravanje najee znai i nagle oscilacije relativne vlage zraka. Nijedan sistem stabiliziranja ili reguliranja mikroklime ne postoji u ovom prostoru. Postavljene vitrine iskljuivo su u funkciji zatite predmeta od dodira posjetitelja i nemaju puferacijsku funkciju. Vitrine su prislonjene uz zid; izraene su od bojene iverice i u njihovom vrhu nalaze se rasvjetna tijela. Zapravo jedini higroskopni materijali u prostoru su umjetnine same. Broj posjetitelja nije stalan u relativno malom prostoru muzeja. Muzej posjeuju uglavnom grupe turista, tako da u jednom trenutku muzej bude ispunjen prevelikim mnotvom posjetitelja, a u drugom trenutku posve pust. Takva drastino ciklika posjeenost muzeja dodatno pridonosi oscilacijama mikroklimatskih uvjeta. Nije vidljivo kapilarno vlaenje zidova. Pljesnivost na slici Silazak duha svetoga najvjerojatnije potjee iz doba ratnog sklanjanja slike.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

Sl. 15, 16, 17. Nezasjenjeni ili nedovoljno zasjenjeni izvori svjetlosti u vidokrugu izazivaju kod gledatelja suavanje zjenica. Da bi se uz taj efekt zasljepljenja izloeni predmeti mogli vidjeti - osvijetljeni su tako (toliko) da se mogu vidjeti. Primjerice, bojani tekstil pripada najmanje stabilnoj kategoriji predmeta osjetljivih na svjetlosna zraenja. Bojila diskoloriraju, a celulozna vlakna pucaju postajui krtija i krhkija, osobito pod utjecajem UV- zraenja. Od svih umjetnih rasvjetnih tijela, najvie UV- zraenja emitiraju fluorescentne cijevi, a stupanj oteenja proporcionalan je primljenoj dozi zraenja (intenzitet, udaljenost, trajanje ekspozicije).

Sl. 18, 19, 20. Muzej je osvijetljen raznolikom svjetlou. Dnevna svjetlost dopire kroz vrata i prozore na kojima su ponegdje filtri - polusjenila od bijelog platna; muzej je takoer osvijetljen toplim halogenim reflektorima, toplim aruljama i hladnim fluorescentnim cijevima. Oito je da rasvjeta muzeja nije uzela u obzir ujednaenu boju (temperaturu) rasvjetnih tijela, a odatle niti ujednaen i dobar indeks uzvrata boje rasvjetnog tijela, to je jedan od primarnih obzira u dizajniranju rasvjete galerija slika.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

10

3.

Prijedlozi za poboljanje uvjeta uvanja predmeta u zbirci Dominikanskog samostana

3.1.

Uspostaviti monitoring mikroklimatskih uvjeta u muzeju Treba postaviti u prostor muzeja mjerae vlage i temperature koji biljee izmjerene vrijednosti i

provoditi mjerenja svjetlosnih zraenja. Temeljem tih oitanja bi se ubudue kontinuirano moglo kvalitetno usmjeravati daljnje postupke poboljavanja uvjeta uvanja zbirke.

3.2.

Unutar odgovarajue prostorije osigurati povoljan smjetaj predmeta Vano je predmete osjetljive na vlagu smjestiti tako da propuh, prozor, vrata, radijatori i "topli" izvori

svjetlosti - ukljuujui sunce nemaju izravan utjecaj na grijanje predmeta ili na nagle oscilacije vlanosti predmeta i zraka oko predmeta. Mora se izbjei naslanjanje higroskopnih materijala direktno na vlane zidove ili pod.

Sl. 21. Dijagram ilustrira imperativ uvanja slika i skulptura na drvu u stabilnoj vlanosti zraka. Padom vlanosti drvo se skuplja i dolazi do pucanja veze izmeu drva i osnove, jer je (ostarjela) boja nefleksibilna i relativno inertna na promjene RV. Javlja se podbuhlina bojanog sloja. Ponovnim irenjem (poviena RV) podbuhlina se moe (ne mora) ispraviti, ali ne moe obnoviti vezu. Kao rezultat promjena RV, a time i dimenzija higroskopnog nosioca - rubovi krakelira e se podizati i stvarat e se ljuske, a u konanici i lacunae.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

11

3.3.

Pomou paravana odmaknuti slike i vitrine od vanjskih zidova ili od zidova koji se vlae Slike ne bi smjele biti prislonjene na vlanim zidovima ili vanjskim zidovima na kojima se moe

dogaati visoka oscilacija RV (naroito juni zid zbog utjecaja sunca na temperaturu zida dan/no). Ako se viom silom trenutno ne mogu premjestiti, moe se omoguiti cirkuliranje zraka iza slika tako da ih se odmakne od zida. Time se spreava da slika igra ulogu dodatne izolacije na zidu i da se tako oteuje. U tu se svrhu koriste samostojei paravani ili paravani koji su pomou distancera privreni za zid. Slika se s obveznom poleinskom zatitom vjea na paravan koji je odmaknut od zida tako da je omoguena to vea cirkulacija zraka iza paravana. Jednako kao ni like, ni vitrine ne bi smjele biti dodatna izolacija na zidu.

Sl. 22. Presjek slike na platnu i zida u situaciji gdje je temperatura prostorije via od temperature vanjskog zraka. Relativna vlanost zraka znatno je via u neposrednoj blizini hladnog vanjskog zida. To je zato to hladniji zrak moe drati manje vlage nego topliji (blizu hladnog zida temperatura zraka je nia, a apsolutna vlanost zraka je ista). Slika na ovom mjestu djeluje kao dodatna izolacija na zidu i vrlo je mogue da je temperatura zraka iza slike puno nia nego u prostoriji. Moe se oekivati da se dogaaju strukturalna oteenja, a u ekstremnim sluajevima mogu se na poleini slike razviti plijesan i druge vrste gljivica. Takoer nepovoljne situacije za uvanje slike direktno prislonjene na vanjski zid jesu kad je vanjski zrak topao - a unutranjost prostorije hladna ili kad sunce izvana zagrijava zid. U tim sluajevima, zbog zagrijavanja vanjskog zida, vlaga zraka iza slike moe biti znatno nia od vlage zraka ispred slike u prostoru muzeja to moe rezultirati podbuhlinama i ljutenjem bojanog sloja.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

12

3.4.

Koristiti se higroskopnim pufer materijalima u svrhu stabiliziranja vlage Relativna vlanost u prostoriji moe se regulirati odgovarajuim reguliranjem temperature (grijanje,

hlaenje) i odgovarajuim reguliranjem apsolutne vlanosti (ovlaiva, odvlaiva). Odgovarajue koritenje higroskopnih pufer materijala trea je efikasna metoda - pomo u osiguravanju eljene, stabilne vlanosti. Kad RV naglo u prostoriji padne nekoliko postotaka, tada zrak "izvlai" vlagu iz higroskopnih materijala u prostoriji, jer oni tee uravnoteuju sadraja vlage sa zrakom. Ti materijali su ne samo inventar sobe, ukljuujui umjetnine, ve donekle i zidovi, plafon, podovi... Neki su materijali neznatno higroskopni, a neki su jae higroskopni (krpe, papiri, kartoni, nelakirano drvo... a osobito silica gel). I jednostavno, ako su takvi higroskopni materijali u dovoljnoj koliini u neposrednoj blizini ili svuda unaokolo osjetljive umjetnine, preuzet e dio uloge ovlaivaa/odvlaivaa zraka puferirajui RV u njezinoj neposrednoj blizini - ulogu koju bi inae sama umjetnina morala podnijeti. Tako e pufer materijal umanjiti stres umjetnini. Predmetima izloenim u vitrinama moe se osigurati stabilna klima ako se u konstrukciji hermetiki zatvorene vitrine koristi obilje nelakiranog drva, papira, pamune tkanine, a osobito ako se kao pufer koristi kvalitetan silica gel. Kvalitetan silica gel puferira daleko bre i efikasnije od spomenutih materijala.

Sl. 23. Postavljanje higroskopne poleinske zatite na poleinu slike danas se smatra osnovnim konzervatorskim postupkom zatite.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

13

Zapaeno je da su se mnoge slike uraene na platnu puno bolje ouvale ako su imale neki higroskopni materijal iza sebe. Osim puferiranja klimatskih oscilacija, poleinska zatita titi platno od mehanikog oteenja i od oneienja koja se nakupljaju iza donje preke slijepog okvira. Zrani jastuk koji se stvara izmeu zatite i platna znatno e smanjiti vibracije platna dok se slika prenosi. Poleinska zatita privruje se na vanjsku stranu slijepog okvira tako da ne dodiruje platno ve stvara zrani jastuk izmeu platna i sebe. Danas se za poleinsku zatitu prakticira postavljanje relativno jeftinog laganog, higroskopnog, debljeg kartona. U obzir dolaze i daske, lesonit, panel-ploe i sl. Materijali koji ne "diu" (lakirani materijali, plastika, metal, staklo i sl.) ne bi se smjeli koristiti bez dovoljne koliine efikasnog higroskopnog pufera. Ako je zrak iza platna zatvoren materijalom koji ne "die", njegova RV moe vrlo opasno narasti padom temperature, to je jo naglaenije ako je slika i sa lica zatiena staklom ili pleksiglasom. Ipak, ako u tako hermetiki uokvirenu sliku inkorporiramo dovoljno higroskopnog pufera konstruirat emo mikroklimatsku komoru koja, ako je dobro napravljena, moe slici pruiti izuzetno dobru zatitu od oscilacija relativne vlage i temperature u prostoriji.

Sl. 24. Mikroklimatska komora okvir.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

14

3.5.

Primjeren nain stabiliziranja vlage slika na drvu u prostoru Muzeja dominikanskog samostana Zbog niske kategorije prostora muzeja s obzirom na mogunost osiguranja odgovarajue i stabilne

vlanosti zraka nije primjereno planirati reguliranje mikroklime ovlaivaima i odvlaivaima zraka, te grijanjem i hlaenjem zraka. Neizbjeno bi se takvim pokuajem reguliranja uvjeta izazivalo jo vee oscilacije mikroklimatskih uvjeta u prostoriji i graevinsko naprezanje buke i zidova. Zbog niske kategorije prostora i zbog drugih specifinosti ranije opisanih, treba raunati da jedino ljetna provjetravanja izazvana stalno otvorenim vratima spreavaju akumuliranje ustajalog zraka vrlo visoke vlanosti u muzeju; takav zrak bi omoguio razvoj plijesni i gljivica. U tom sluaju vjetrobranska vrata, koja se planiraju ugraditi, nisu dobrodola. Ipak, u hladnijim i promjenjivim dobima godine, vjetrobranska vrata pomogla bi u smanjenju brzih nepovoljnih oscilacija klimatskih uvjeta u muzeju ali ni u kom sluaju nisu, sama za sebe, rjeenje problema. Kako bi se stabilizirala odgovarajua vlagu zraka za uvanje osjetljivih slika na drvu, trebalo bi konstruirati mikroklimatske komore. Mikroklimatsku komoru treba promatrati kao prostoriju unutar prostorije muzeja. Unutar mikroklimatske komore mora biti obilje kvalitetnog i kvalitetno kondicioniranog silica gela (pufer materijal). Neovisno o oscilacijama temperature i vlage u prostoriji muzeja, obilje kvalitetnog silica gela puferirat e relativnu vlagu u komori na kondicioniranu vrijednost (obino se kondicionira na 55 posto). Uvjet je da komora bude hermetiki zatvorena. U komoru se diskretno postavi precizno badaren mjera vlage. Mikroklimatska komora za slike moe izgledati kao okvir ili kao vitrina. S obzirom na veliinu i razvedenost ugroenih slika na drvu iz zbirke Dominikanskog samostana, izrada mikroklimatskih komora u obliku vitrina izgleda jedino kvalitetno rjeenje problema. U izradi vitrine moe se koristiti nerefleksno staklo poput stakla Mirogard Protect. Mikroklimatska vitrina ne smije biti prislonjena uz zid; zrak mora cirkulirati svuda oko nje. Ne smije kapilarnim uzgonom vui vlagu iz tla. Dakle, vitrine trebaju biti samostojee u prostoru. Moraju stajati na nosaima (noicama) tako da zrak moe cirkulirati izmeu poda i vitrine. U rezervoar u bazi i u vrhu vitrine postavi se obilje silica gela. Baza i vrh trebaju imati dobro zabrtvljenu ladicu koja omoguuje jednostavnu zamjenu ili rekondicioniranje silica gela, a omoguuje i jednostavan pristup mjerau vlage.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

15

Sl. 25. Skica naelnog izgleda vitrine. Ispod i iznad slike nalaze se rezervoari ispunjeni kondicioniranim silica gelom. Rezervoar je prema vani nepropusan za zrak i vlagu (metal, sintetini materijal ili hidrofobizirano drvo), a od unutranjosti vitrine dijeli ga prozrana, higroskopna konstrukcija. Kondicionirani silica gel u obliku ploa moe se postaviti i iza slike. Vitrina je hermetiki zatvorena. U vitrini ne smije biti izvora svjetlosti. Iznad, ispod i sa stranje strane vitrine treba cirkulirati zrak. Noge (nosai) vitrine trebali bi biti uvreni u podu i u stropu. Stranja strana, pa ak ni bone strane, ne moraju biti od stakla. Moe se vie slika obuhvatiti jednom velikom vitrinom koja bi u pravom smislu rijei bila prostorija u prostoriji. Takva velika vitrina za tri ili etiri velike slike pridonijela bi skladnom (ujednaenijem) izgledu muzeja kao prostorne cjeline. Vitrine se moe i graevinski zidati unutar prostora muzeja, s tim da bi to zidanje trebalo biti lako reverzibilno (knauf ili sl.), a ispod, iznad i iza vitrine takoer treba biti prazan prostor za cirkulaciju zraka.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

16

4.6.

Vitrine i rasvjeta Izvori svjetlosti ne smiju biti u vitrini jer izazivaju zagrijavanje zraka = dehidraciju zraka i predmeta u

vitrini. Paljenje/gaenje izaziva oscilaciju temperature = oscilaciju RV. Ako se inzistira na efektu unutarnjeg osvjetljenja, svjetlost se do unutranjosti vitrine moe transportirati optikim vlaknima (jer ne prenose toplinu) ili izvor svjetlosti moe biti izoliran od umjetnine vakumiranim staklenim oknima. U tom sluaju obino je u vrhu vitrine izvor svjetlosti, iznad njega je otvoren prostor da zrak cirkulira zbog ohlaivanja, a ispod izvora svjetlosti (prema unutranjosti vitrine) nalazi se vieslojno vakumirano staklo koje je toplinski izolator. Utjecaj ICzraenja proporcionalan je s udaljenou izvora svjetlosti od predmeta. Halogena i volframova rasvjetna tijela emitiraju obilje IC-zraenja, zato se predmeti u blizini takvih rasvjetnih tijela izuzetno jako zagrijavaju! Ako su vitrine izraene od kiselog drva (divlji kesten, hrast...) ili panel-ploa, iverice i slino, zagrijavanjem te drvne mase ubrzano se oslobaaju korozivna isparenja i generira termokemijske promjene materijala, osobito u uvjetima poviene vlanosti.

Sl. 26. Izvori svjetlosti smjeteni unutar vitrine ili nedovoljno izolirani od vitrine, izravno i ubrzano destruiraju veinu materijala od kojih su izraena umjetnika djela ili povijesni dokumenti. Materijali se destruiraju termokemijski, fotokemijski i stresnim dimenzionalnim gibanjem kojeg uzrokuju oscilacije temperature i relativne vlage zraka u vitrini izazvane paljenjem i gaenjem rasvjetnih tijela.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

17

3.7.

Smanjiti direktna zraenja Svjetlost ne treba slikama. Svjetlost treba gledateljima da bi slike mogli vidjeti. Svjetlost teti slikama

jer je izvor energije za fotokemijske procese starenja. Za uvanje muzejskih zbirki esencijalno je kontrolirati intenzitet i sastav svjetlosti. UV i vidljiva svjetlost: izazivaju izbljeivanje boja; diskoloraciju veine materijala; pucanje molekularnih lanaca platna ili papira (krhkost); fotooksidaciju laka i veziva za pigmente (krhkost)... infracrveno zraenje: (= toplinsko zraenje) paljenje/gaenje izaziva zagrijavanje (dehidracija) ili hlaenje predmeta od povrine prema unutra, to prvo rezultira krakeliranjem i ljutenjem bojanog sloja ili laka, zatim utezanjem i oputanjem nosioca.

Sl. 27. Da bi se dogaale fizikalne i kemijske promjene materijal, potrebna je energija. Vidljiva svjetlost, ultraljubiasto zraenje (UV) i infracrveno zraenje (IC) - oblici su energije. Ta zraenja emitiraju Sunce i umjetna rasvjetna tijela. Najee je dovoljno postaviti rasvjetu manje jakosti, izbjei direktno osvjetljavanje predmeta iz blizine i zasjeniti izvor svjetlosti u vidokrugu gledatelja. Koliina dnevne svjetlosti kontrolira se zastorima na prozorima ili drugim oblicima sjenila, a osjetljivi predmeti ne izlau se u blizini nezasjenjenog prozora ili nezasjenjenih vrata. Rasvjetna tijela trebaju imati dobar indeks uzvrata boje i odgovarajuu temperaturu (boju!) svjetlosti. Najosjetljivije predmete izlae se samo povremeno (izmjenjuju se predmeti u uvaonici i oni na izlobi, a ako se radi o nekoj knjizi moe se povremeno okrenuti list izloen svjetlosnom zraenju). Ne izlau se originali fotografija ve obiljeeni faksimili. Kad nema posjetitelja, najosjetljiviji predmeti trebali bi biti zatieni od svjetlosti (makar pokrivanjem vitrine neprozirnom krpom). Kad je muzej zatvoren - predmeti bi trebali biti u mraku.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

18

3.8.

Zasjeniti izvore svjetlosti u vidokrugu gledatelja

Zdravo ljudsko oko razlikuje boje ve pri svjetlosti od 50 lux. Uvjet je da je oko adaptirano i da ga nita ne zasljepljuje. Zato nije konzervatorski zadatak osvijetliti sliku jaom svjetlou, nego adaptirati zjenice gledateljeva oka na manje svjetlosti.

A - svjetlost koja osvjetljava sliku B - izvori svjetlosti koji zasljepljuju gledatelja Sl. 28. Ako u vidokrug gledatelja ulazi svjetlost koja je vie od dva puta svjetlija (x 2 lux) nego slika koju se gleda - zjenice oka stisnut e se toliko da e slika djelovati nedovoljno osvijetljena. (Efekt se moe usporediti sa zasljepljenjem kojeg izazivaju farovi automobila koji dolazi u susret.) Rjeenje je da se umjetni izvori svjetlosti pomou sjenila uklone iz vidokruga gledatelja, ili da se svjetlost prozora prigui ili blokira (zavjesom, neutralno sivim staklom, neutralno sivom UV-folijom na staklu, rebrenicama...). Izravna suneva svjetlost mora se eliminirati iz muzejskih prostorija.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

19

3.9.

Paziti da slike ne budu prislonjene na staklo

3.9.1.

Uokvirivanje slika pod staklo Funkcija distancera (ili dubokog paspartua) jest biti separator izmeu stakla i slike. Prazan prostor

ispunjen zrakom izmeu slike i stakla titi sliku od zloglasne poviene vlanosti na specifino hladnom staklu. Za velike slike na platnu na kojima se osobito vidi kako diu - nategnu se ili olabave ovisno o promjenama relativne vlage zraka, vrlo je vano ostaviti dovoljno prostora izmeu platna (papira) i stakla, da kada su oputene ne bi dole u kontakt sa staklom. Ako se slika deformira i mjestimino se nasloni na staklo, zapoet e ubrzan proces diskoloracije naslonjenih mjesta. Ako je ta slika uraena na kartonu ili papiru od drvenjae (npr. natronu), to je est sluaj u ovom i krajem prolog stoljea - na mjestima (grbama) koja diraju staklo boja e pod utjecajem visoke relativne vlage prvo diskolorirati, a onda e se na tom mjestu otvoriti rupa u nosiocu, zbog izgaranja iji su uzrok aciditet i neistoa (osobito lignin) papira od drvenjae (ili poleine koja pridrava papir, tj. kartona od drvenjae, panel-ploe, drva...).

Sl. 29. Slike koje su prislonjene na staklo, osobito one uraene na papiru, nisu podlonije samo kemijskom propadanju od onih koje su odvojene od stakla, ve i biolokom (plijesan i druge gljivice).

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

20

3.9.2.

Uokvirivanje slika na papiru Papir-nosilac slike privruje se na poleinski karton pomou vjealica ("arki") od beskiselinskog

japan-papira ili platna. Ljepilo, najradije krobno, mora biti stabilno i beskiselinsko. Paspartu i vrsta poleinska zatita moraju biti izraeni od krpa 100 posto, s dodatkom pH pufera. Ljepljive trake-barijere, najradije aluminijske, lijepe se da sprijee kontaminaciju papira i kartona migracijom kiselosti i drugih neistoa iz drvenog okvira i ulazak plinova i neistoe procjepom na polju dodira drvenog okvira i stakla. Poleina se moe ojaati s vie kartona, svi bi trebali biti od krpa 100 posto s dodatkom pH pufera (kalcij karbonat). Na samom kraju postavi se zavrna poleina od papira - barijera za prainu; s oznakom (natpisom) da je rije o uokvirivanju konzervatorske, muzejske ili arhivske kvalitete. Za uokvirivanje slika na papiru ne dolazi u obzir poleinsku zatitu raditi od perploa i panel-ploa (osim kiselosti emitiraju, formaldehid i razne neistoe); iz priblino istog razloga nepoeljne su i gotovo sve vrste drva.

Sl. 30. Vano je odvojiti sliku na papiru od stakla i koristiti beskiselinske materijale u neposrednom okruju.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

21

3.10.

Vrste stakala i zatita slika

3.10.1. Prava stakla Postoje razne vrste koje variraju u sastavu, tonu i jasnoi transmitacije. Varijacije ovise i o proizvoau, meutim, grubo gledajui iz aspekta uokvirivanja slika - zbog priblino podjednake lomljivosti i slinog refleksa "klasinih" stakala, sva se mogu svesti pod zajedniki nazivnik i zajedno promatrati. Najee se koristi ono debljine 2 mm ili 3 mm (prozorsko). Ta stakla pri okomitom padu svjetlosti imaju refleks vie od 8 posto. Za velike formate su dosta teka i lako pucaju u transportu. Rijetko se za uokvirivanje koriste deblja stakla ili teko lomljiva securit stakla.

3.10.1.1. Stakla koja ne reflektiraju svjetlost Postoje dvije vrste: a) Stakla koja svoje nerefleksno djelovanje duguju mikroskopskoj hrapavosti svoje povrine Ta stakla moraju biti u dodiru sa slikom da ne bi djelovala magliasto. S obzirom na to da se konzervatorski gledano slike ne smije uokviriti licem na staklo, ova stakla ne mogu se preporuiti. b) Stakla koja svoje nerefleksno djelovanje duguju posebnim premazima Takva stakla ne moraju biti u kontaktu sa slikom. Ta stakla nisu idealna, ali su uz odgovarajue galerijsko osvjetljenje praktino nevidljiva. Vrlo su skupa, ali su trenutno, estetski gledano, najbolje rjeenje za ostakljenje slika. Ne smije se zaboraviti da su ta stakla lomljiva. Ameriki proizvod Denglas ne mora biti u kontaktu sa slikom i ostaje gotovo nevidljiv ako se gleda iz gotovo svih uglova, a da nita u izgledu slike ne oduzima ili kvari. Refleksa nema bilo da se nalazi u blizini, kao u sluaju uokvirene slike, ili na veoj distanci, kao u sluaju vitrine. Povrina Dengalsa (tanki metalni premazi) ne moe biti ba lako zagrebana. Ipak, treba paziti pri ienju, a isti se posebnom tekuinom. Inertan je i nema statikog naboja. Mirogard der Deutschen Spezialglas A. G. vrlo su efikasna stakla koja ne reflektiraju svjetlost. Njihova djelotvornost poiva na nizu ekstremno tankih slojeva koji reduciraju refleks a nanose se posebnim postupkom uranjanja. Mirogard Protect sastoje se od plastine UV-apsorpcijske jezgre u sendviu nerefleksnih stakala. Plastina jezgra oteava lomljivost, a nerefleksna stakla kvalitetno smanjuju refleks, ime Mirogard Protect kombinira prednosti obinog stakla i stakala od plastinih masa.

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

22

Nakon itave serije napada na remek-djela u minhenskom muzeju Alten Pinakothek, uprava muzeja iz oaja je odluila sve slike zatititi postavljanjem pod staklo. Testiranje raznih nerefleksnih stakala pokazalo je da je Mirogard, po svojim svojstvima, za tu svrhu trenutano najbolje to postoji. Sva tzv. nerefleksna stakla ipak reflektiraju neto malo svjetlosti; Mirogard reflektira (skoro neznatnih) jedan posto, pri okomitom padu svjetlosti. Tih jedan posto moe se eliminirati pravilnim osvjetljenjem, kakvo bi muzeji i galerije trebali imati, jer u protivnom i neostakljene slike, osobito one sjajno lakirane, imaju refleks. U sluaju galerijskog svjetla i pod uvjetom da se sliku gleda frontalno - Mirogard je nevidljiv. Prema podatku proizvoaa stakla, boje ostakljene slike reproduciraju se nepatvoreno, to je relativno tono. Ali ak i najsavrenije nerefleksno staklo u nekim okolnostima mijenja izgled slike. Npr. Tizianova Krunidba trnovom krunom (Alten Pinakothek) izgleda zbog razliitog indeksa loma svjetlosti stakla za nijansu tamnija, a iza obinog stakla izgleda jo tamnija. U svijetlih tonova optike su promjene, u pravilu, gotovo nezamjetne. 3.10.2. Stakla od plastinih masa 3.10.2.1. (Poli)metil-metakrilat-stakla

Kemijski je to stabilan (Fellerov A razred ) i prilino inertan materijal, ali ga njegova elektrostatika svojstva (privlai prainu) ine nepogodnim za uokvirivanje prakastih medija (pastel, ugljen i sl.). Postoje antistatike polir paste koje neutraliziraju djelovanje statikog naboja. Najdjelotvornije su ako se postave s obje strane stakla. Vanjski sloj treba povremeno obnoviti jer se skida manipuliranjem slikom i ienjem. Postojanje tog filma s unutarnje strane okvira nee stvoriti unutarnju klimu opasnu za sliku ili papir. Premaz nije hlapljiv i/ili je pH neutralan ili je blago lunat. U svakom sluaju treba postojati separator (zrak), kao i uvijek, izmeu stakla i objekta. Obino (poli)metil-metakrilat-staklo u nas je poznato pod komercijalnim nazivom pleksiglas. Pleksiglas se teko lomi, ali je vrlo osjetljiv na ogrebotine. Savitljiv je, pa udaljenost od njega do slike mora biti neto dublja. (Poli)metil-metakrilat prodaje se i pod drugim komercijalnim nazivima, npr. Perspex, Acrylite ili Lucite. Osim obinih (poli)metil-metakrilat stakala postoje i posebna. Lucite AR i SAR (Abrasion Resistant (otporan na ogrebotine) i Super Abrasion Resistant) sastoje se od (poli)metil-metakrilat-jezgre preko koje su slojevi vrlo vrste, bistre plastine mase, kako bi staklo bilo otpornije na ogrebotine. U SAD-u je to popularno staklo, jer teko puca i openito se teko oteuje, pa se kupljena slika uokvirena u Lucite AR ili SAR moe slati i potom. Lucite SAR inae se koristi kao staklo izloeno vandalima i kao staklo u bankama jer ga ne probija metak (i neka druga akrilna stakla su toliko vrsta da ih metak ne probija npr. Acrylite GP BR). Lucite SAR je prozirniji od obinog (poli)metil-metakrilata, 45 puta je otporniji na ogrebotine i daleko je manje elektrostatian. Proizvode se i posebne vrste s jezgrom koja filtrira UV-zrake, npr: Plexiglas UF-1 i Lucite AR UF-4 koji su bezbojni, dok su Plexiglas UF-3 i Lucite AR UF-3 blago ukaste boje. Kako UV-zrake oteuju i ubrzavaju propadanje slika, i to djelujui prvenstveno na diskoloraciju nekih pigmenata, slabljenje papirnog nosioca,

D. Voki: Miljenje o poboljanjima uvjeta uvanja muzejske zbirke Dominikanskog samostana u Dubrovniku

23

tkanja...., za uokvirivanje se preporuuju UV-apsorpcijska stakla. UV-filtri ukaste boje daleko su djelotvorniji od bezbojnih, ali kvare percipiranje djela. Proizvode se i (poli)metil-metakrilat-stakla koja ne reflektiraju svjetlost, npr. Acrylite FF P-99, ali se ubrajaju u prvu skupinu nerefleksnih stakala (mikroskopski hrapava).

3.10.2.2.

(Poli)karbonat-stakla

Lexan 9034 je puno jai i otporniji nego (poli)metil-metakrilat-stakla. Smatra se nelomljivim. Lexan Margard MR-5000 je jo dodatno pojaan protiv ugrebavanja. Ta stakla najbolja su zatita od vandalizma. Koriste se za ograde sportskih stadiona, prozore navijakih autobusa, u graevinarstvu itd. Oba tipa su UVapsorpcijska. Komercijalni nazivi (poli)karbonat-smola su: Lexan, Hyzoid, Polyglaze, Calbre, Makrolon.