MATEMATICKA INDUKCIJA *POJAM MATEMATICKE INDUKCIJE I PEANOVI AKSIOMI Indukcije pretstavlja zakljucvanje od posebmnog ka opstem.

Postoji obicna (empirijska) indukcija kod koje se iz jednog ili vise posebnih stavova (tzv. premisa) izvode opsti zakljucci tj. novi stavovi. Empirijska indukcija se upotrebljava u prirodnim naukama, a u matematici u posljednje vrijeme je smatrana nepouzdanom, nedovoljno valjanom, iako je ranije bila u upotrebi. Veliki broj naucnika je dokazao netacnost empirijske indukcije. Npr.: Formula 1+2+3+...+n=1/2(2*n3-11*n2+23*n-12) tacna je za n=1, n=2 i n=3, sto se neposredno provjerava direktnom zamjenom. Koristeci se empirijskom indukcijom, mogli bismo zakljuciti da je ta formula tacna za svaki n pripada N, sto je pogresno. Zaista, za n=4, data formula je jednaka. 1+2+3+4=1/2(2*43-11*42+23*4-12) 10=1/2(2*64-11*16+92-12) 10=1/2(128-176+80) 10=1/2*32 10=16 => nije tacna jednakost, dakle data jednakost ne vrijedi za n=4 tj. nije tacna za svako n pripada N. 2.) Brojevi oblika an=n2+n+41, n=1, 2, 3, ... su prosti za n=1, 2, 3, ...39. Medjutim za n=40 dobijamo da je a40=4o2+40+41=402+2*40+1=(40+1)2=412, a broj 412je slozen broj. 3.) Fermaovi brojevi su brojevi oblika Fn=22n+1, n=0, 1, ...S obzirom da su brojevi F0=3, F1=5, F2=17, F3=257, F4=65537 prosti, Ferma je iznio hipotezu da su svi brojevi Fn takodje prosti. Ovu hipotezu je 1732. god. oborio Ojler dokazavsi da je za F5=4 294 967 297 vazi da je 4 294 967 297= 641*6 700 417, tj. da je broj F5 slozen, dakle broj 22n+1 nije prost za n=5 tj. nije prost za sve prirodne brojeve. *Zato se uvodi tzv. matematicka indukcija. NJom se mnogi stavovi strogo dokazuju. Princip matematicke indukcije se zasniva na postulatu Peanovih aksioma, o skupu prirodnih brojeva i glasi: Odredjena tvrdnja P(n) je tacna za sve prirodne brojeve n=1, 2, 3, ... ako je: 1) 2) P(1) tacno ako je za svaki prirodan broj n tacna implikacija P(n) => P(n+1)

Prva od gornjih tacaka se zove POCETNI KORAK INDUKCIJE. ( To, u stvari, ne mora biti broj 1, vec bilo koji prirodan broj, ali tada tvrdnja vazi za sve brojeve pocev od tog pocetnog broja.). Pretpostavka da je iskaz P(n) tacan u dokazu implikacija u 2.) naziva se INDUKCIONA PRETPOSTAVKA (PRETPOSTAVKA INDUKCIJE).

PRIMJEDBA 1: Da bi se dokazala tacnost implikacije P(n) => P(n+1), u skladu sa njenom definicijom, dovoljno je dokazati da je iskaz P(n+1) tacan ako je tacan iskaz P(n). Zbog toga pretpostavljamo da relacija P(n) vrijedi za neko k=n (da je relacija istinita). Zatim dokazujemo da vrijedi za njegovog sljedbenika n=k+1 tj. uvijek treba dokazati implikaciju P(k) => P(k+1). Iz dokazane implikacije slijedi da je stav P(n) istinit za " n pripada N. PRIMJEDBA 2: U nekim slucajevima u indukcionoj pretpostavci se, umjesto pretpostavke da tvrdnja vrijedi za neki broj n, uzima pretpostavka da ona vrijedi za sve brojeve manje ili jednake n. Neki matematicari zahtjev 2.) nazivaju djavoljom lemom (lema (lat. )-pomocna teorema, pomocni stav). Moze se, naime, desiti da su sve implikacije u 2.) tacne, a da tvrdnja jos uvijek nije tacna ni za jedan prirodan broj. Za to treba biti ispunjen i uslov 1.). To znaci da, kada tvrdnja vrijedi za jedan prirodan broj, ona tada vrijedi za sve prirpodne brojevre pocev od tog broja, kao kad djavolu damo jedan prst, a on uzme cijelu ruku. PRIMJER 1: Dokazati da vrijedi tvrdnja 1+2+3+...+n=n(n+1)/2 Dokaz tvrdnje pod 1.) Ispitujemo da li tvrdnja vrijedi za prvi broj za n=1 => 1=1(1+1)/2 1=1*2/2 1=1 => 1 pripada N 2.) pretpostavimo da data relacija P(k): vrijedi za neko k pripada N. DOKAZ: Dodajemo i lijevoj i desnoj strani sljedeci, u obliku kako je definisan, posljednji element => 1+2+3+...+k+(k+1)=(k(k+1))/2+(k+1) 1+2+3+...+k+(k+1)=(k(k+1) + 2(k+1))/2 =(k+1)(k+2)/2 pripada N =(k+1)((k+1)+1)/2 => k+1 1+2+3+...+k=k(k+1)/2

ZAKLJUCAK: Dokazali smo da je tvrdnja P(n) tacna pod 1.) i pod 2.), to znaci da data tvrdnja vrijedi za sve prirodne brojeve. *VRSTE MATEMATIcKE INDIKCIJE

Kao sto postoje i razlicite vrste indukcije (spomenuli smo empiijsku i matematicku) tako postoje razlicite vrste matematicke indukcije. 1.) Princip totalne indukcije je vec spomenuti oblik matematicke indukcije koji slijedi iz postulata Peanovih aksioma i ciji je metod dokazivanja vec objasnjen na primjeru 1. Princip totalne indukcije daje pregled o skupu prirodnih brojeva. Princip totalne indukcije mozemo i ovako formulisati: 1) Ako precrtamo broj 1

2) Ako nadalje precrtavsi neki prirodan broj n, precrtamo i broj n+1, onda cemo precrtati svaki prirodan broj. Primjene principa totalne indukcije: primjer 1.1 - uredjenje skupa N TEOREMA: "Skup prirodnih brojeva je uredjen po velicini tj. za svaka dva prirodna broja k, m ili je k=m ili je k<m li je k>m." *Treoremu cemo dokazati totalnom indukcijom s obzirom na k. DOKAZ: za k=1 => 1<m za svako m pripada N

pretpostavimo da je teorema dokazana za neko k=n pripada N i dokazujemo za k=n+1, gdje za m<k m=k => m<k+1 (zbog k<k+1) => m<k+1 (zbog k<k+1)

m>k => m>=k+1 (prema relaciji da za ma koja prirodna dva broja m i n vazi da iz m>n => m>=n+1) Dakle, uistinu je ili m<k+1 ili m=k+1 ili m>k+1 => k+1 pripada N Dokazana je trorema pod 1.) i pod 2.), dakle teorema vazi za svako k,m pripada N.

2.) Cest je slucaj da neko tvrdjenje ne vazi za sve prirodne brojeve, samo za one koji su veci ili jednaki od nekog k. U tom slucaju dokazivanje metodom matematicke indukcije sprovodi se na sljedeci nacin: 1) Provjeri se tacnost tvrdjenje P(k)

2) Dokaze se da za bilo koje n>k iz tacnosti tvrdjenja P(n) slijedi i tacnost tvrdjenje P(n+1) U obliku formule: P(k) i ("n) (n>k => (P(n)=>P(n+1)) => ("n)(n>k => P(n))

primjer 2.1: Nejednakost 2n>n2 ...(1) je za n=1 => 21>12 => 2>1 => nejednakost je tacna n=2 => 22>22 => 4>4 => nejednakost nije tacna n=3 => 23>32 => 8>9 => nejednakost nije tacna n=4 => 24>42 => 16>16 => nejednakost nije tacna Matematickom indukcijom dokaujemo da je ona tacna za svaki prirodan broj n>5 za n=5 => 25>52 => 32>25 => nejednakost je tacna Pretpostavimo da je jednakost tacna za neko fiksirano n (n>5) Ako je n>5, tada je 1/n<1/5 i 1/n2<1/25 Onda je (n+1)2/n2=(1+1/n)2=1+2/n+1/n2 1+2/n+1/n2<1+2/n+1/25 => 2>(n+1)2/n2 ...(2) Mnozeci zadanu jednakost (1) sa (2) dobijamo 2n*2>n2*(n+1)2/n2 2 n+1>(n+1)2 => nejednakost je tacna za n+1, n>=5, indukcioni dokaz je zavrsen. i 1+2/5+1/25<2

3.) Dokaz matematickom indukcijom da je tvrdjenje P(n) tacno za svaki prirodan broj n moze se dokazati na sljedeci nacin: 1) Dokaze se tacnost tvrdjenja P(0), P(1), P(2), ...P(m), gdje je m neki odredjeni prirodan broj 2) Dokaze se da iz tacnosti tvrdjenja P(n), P(n+1), ...P(n+m) uvijek izlazi i tacnost tvrdjenja P(n+m+1) U obliku formule: P(0) i P(1) i ...i P(m) i ("n) (P(n) i P(n+1) i ... i P(n+m) => P(n+m+1)) => ("n) P(n) primjer 3.1: Dokazati matematickom indukcijom da je :

an=51/2/5((1+51/2)/2)n-51/2/5((1-51/2)/2)n prirodan broj za svako n pripada N DOKAZ: 1.) za n=1 => a1=51/2/5*(1+51/2)/2-51/2/5*(1-51/2)/2=51/2/5((1+51/2)/2-(151/2)/2)=51/2/5*(1+51/2-1+51/2)/2= =51/2/5*2*251/2/2=51/2/5*51/2=5/5=1 => a1 pripada N za n=2 => a2=51/2/5((1+51/2)/2)2-/5((1-51/2)/2)2= =51/2/5((1+2*51/2+5)/4)-51/2/5((12*51/2+5)/4)=51/2/5*(1+2*51/2+5-(1-2*51/2+5))/4= =51/2/5(1+2*51/2+5-1+2*51/25)/4=51/2/5*4*51/2/4=51/2/5*51/2=5/5=1 => a2 pripada N S druge strane je an+a n+1=51/2/5((1+51/2/2)n+(1+51/2/2)n+1)- 51/2/5((1-51/2/2)n+(151/2/2)n+1)=51/2/5(1+51/2/2)n(1+(1+51/2)/2)-51/2/5(1-51/2/2)n(1+(1-51/2)/2)= 51/2/2)n((2+1-51/2)/2)= 51/2/2)n*(3-51/2)/2= =51/2/5(1+51/2/2)n+2-51/2/5(1-51/2/2)n+2, jer je (1+51/2/2)2=(1+2*51/2+5)/4=(6+2*51/2)/4=2(3+51/2)/4=(3+51/2)/2 (1-51/2)/2=(1-2*51/2+5)/4=(6-2*51/2)/4=2(3-51/2)/4=(3-51/2)/2 Prema tome, dokazano je da je an+an+1=an+2, n=1, 2. 3, ...Pretpostavimo da su an i an+1 prirodni brojevi. Na osnovu prethodne jednakosti slijedi da je i an+2 prirodan broj. Dakle, a1 i a2 su prirodni brojevi i an+an+1=a n+2, onda na osnovu principa matem. indukcije zakljucujemo da je i broj an prirodan za svako n pripada N. =51/2/5(1+51/2/2)n*(2+1+51/2)/2-51/2/5(1=51/2/5(1+51/2/2)n*(3+51/2)/2-51/2/5(1-

Transfinitna indukcija je jedan vazn oblik indukcije. Dokazivanje transfinitnom indukcijom vrsi se na sljedeci nacin: 1) Dokaze se tacnost tvrdjenje P(0)

2) Dokaze se da iz tacnost tvrdjenja P(0), P(1), P(2), ... P(n) uvijek slijedi tacnost tvrdjenja P(n+1) U obliku formule

P(0) i ("n)(P(0) i P(1) i ... i P(n) => P(n+1) ) => ("n) P(n) primjer 4.1: Osnovna teorema aritmetike:"Svaki prirodan broj (>1) je ili prost ili proizvod prostih brojeva." DOKAZ: P(n): n je prost broj ili je proizvod prostih brojeva 1) 2) za n=2 => P(2) je tacno tvrdjenje, jer je 2 prost broj Neka je n bilo koji prirodan broj. Pretpostavimo da tvrdjenje vazi za svako k, k<n

Broj n+1 je prost ili slozen. Ako je prost tada je P(n+1) tacno. Pretpostavimo da je broj n+1 slozen. Ako je slozen, onda ga mozemo napisati u obliku n+1=m*k, za neke prirodne brojeve k, m razlicite od 1 Otuda k, m <n+1 tj. k.,m <=n Prema indukcionoj hipotezi je P(k) i P(m) tj. k, m su proizvodi prostih brojeva ili su sami prosti brojevi. Otuda slijedi da je n+1 proizvodih prostih brojeva => P(n+1), dakle teorema je tacna za svaki n pripada N.

PRIMJER 2: Matematickom indukcijom dokazati da za sve prirodne brojeve vazi: 12+22+32+...+n2=(n(n+1)(2n+1))/6 Dokaz: 1.) za n=1 => 12=1(1+1)(2*1+1)/6 1=1*2*3/6 1=6/6 1=1 => 1 pripada N

za n=2 => 12+22=2(2+1)(2*2+1)/6 1+4 =2*3*5/6 5=6*5/6 5=5 2.) pretpostavimo da izraz 12+22+32+...+k2=k(k+1)(2k+1)/6 => 2 pripada N

vrijedi za neko k pripada N i dokazujemo za sljedeci k+1 => 12+22+32+...+k2+(k+1)2=(k(k+1)(2k+1))/6+(k+1)2 = =k(k+1)((2k+1)+6(k+1)(k+1))/6= =(k+1)(k(2k+1)+6(k+1))/6= =(k+1)(2k2+k+6k+6)/6= =(k+1)(2k2+7k+6)/6= =(k+1)(2k2+4k+3k+6)/6= =(k+1)(k+2)(2k+3)/6= =(k+1)(2k(k+2) + 3(k+2)= =(k+1)((k+1)+1)(2(k+1)+1)/6 => k+1 N Data jednakost vrijedi pod 1.) i pod 2.), sto znaci da data jednakost vrijedi za svako n pripada N, sto je i trebalo dokazati.

PRIMJER 3: Matematickom indukcijom dokazati da za sve prirodne brojeve vazi da je f(n)=22n+1-9n2+3n-2 djeljivo sa 54. DOKAZ: za n=1 => f(1)=22*1+1-9*12+3*1-2=8-9+3-2=0=0*54 => 54djf(1) => 1 pripada N za n=2 => f(2)=22*2+1-9*22+3*2-2=25-36+6-2=32-36+4=-4+4=0=0*54 => 54dj f(2) => => 2 preipada N Pretpostavimo da je f(k)=22k+1-9*k2+3*k-2 za neko k N djeljivo sa 54 i dokazujemo da je djeljiv za njegov sljedbenik k+1 f(k+1)=22(k+1) +1-9(k+1)2+3(k+1)-2=22k+2+1-9*k2-18*k-9+3*k+3-2= =22*22k+1-9*k2-15*k-8=4*22k+1-4*9*k2+4*3k-4*2+27*k2-27*k= =4(22k+1-9*k2+3*k-2) +27*k(k-1)=4*f(k)+27*k(k-1) Prvi sabirak 4*f(k) je, po pretpostavci, djeljiv sa 54. Drugi sabirak 27*k(k-1) je djeljiv sa 27 i ostaje da dokazemo da je k(k-1) djeljivo sa 2. Brojevi k-1 i k su dva uzastopna prirodna broja ( od kojih je bar jedan paran broj), onda je njihov proizvod k(k-1) djeljiv sa 2. Onda je i 27*k(k-1) djeljivo sa 54 tj. 54dj4*f(k)+27*k(k-1) => 54djf(n) za svako n pripada N. Dokazali smo da tvrdnja vrijedi pod 1.) i pod 2.), sto znaci da 54djf(n) za svako n

pripada N.

ZAKLJUCAK: Matematicka indukcija je primjer najsigurnijeg zakljucivanja. Jos od pojave induktivnog zakljucivanja, pa preko empirijske indukcije sve do matematicke indukcije razvija se proces logickog zakljucivanja, gdje se tezi pronalasku sigurnog puta za otkrivanje istinitih teorema i stavova u oblasti matematike. Matematickom indukcijom se mnogi stavovi strgo dokazuju. Princip matematicke indukcije je princip koji se koristi za dokazivanje teorema iz skoro svih oblasti matematike. Postoji nekoliko tipova matematicke indukcije: 1) 2) 3) 4) totalna indukcija indukcija u kojoj se posmatra skup brojeva veci ili jednakih od nekog k (>k) indukcija sa vise hipoteza transfinitna indukcija

Sve se one zasnivaju na postulatu Peanovih aksioma: Odredjena tvrdnja P(n) je tacna za sve prirodne brojeve n=1, 2, 3, ... ako je: 1) 2) P(1) tacno ako je za svaki prirodan broj n tacna implikacija P(n) => P(n+1)

Prethodno su pokazane brojne primjene ovog principa zakljucivanja na brojne teoreme iz svih oblasti matematike, npr. o uredjenju skupa prirodnih brojeva, princip minimuma za prirodne brojeve, osnovna teorema aritmetike, itd. Pomocu ovog principa otkrivene su mnoge neistinite tvrdnje u oblasti matematike npr. Fermaovi brojevi22n+1, za koje se smatralo da su prosti za svako n pripada N, a dokazalo se da to nije istina tj. da je ovaj broj slozen cak za "n>=5. Matematicka indukcija ima primjenu u svim naukama, a posebno u matematici.