AGaracic Znacenje Izraza U KZ Tumacenje Praksi

Ana Garai1
ZNAENJE POJEDINIH IZRAZA U KAZNENOM ZAKONU I NJIHOVO TUMAENJE U SUDSKOJ PRAKSI
1.
UVOD
Osnovni krivini zakon Republike Hrvatske u Glavi XIII u l. 105. (113.) definirao je zakonske izraze i to ukupno sedam izraza; teritorij Republike Hrvatske, vojnu osobu, ispravu, novac, znaci za vrijednost, silu i motorno vozilo, dok je istodobno Krivini zakon Republike Hrvatske u Glavi I u l. 3. ukupno definirao 12 zakonski izraza i to; slubenu osobu, vojnu osobu, odgovornu osobu, drutvenu imovinu, drutveno pravnu osobu, izbore, pokretnu stvar, motorno vozilo, ispravu, novac, znaci za vrijednost i silu. Kao to vidimo neki izrazi su definirani u oba Zakona, kao to su; zakonski izraz: vojna osoba, isprava, novac, znaci za vrijednost i sila. Ti izrazi su u oba zakona definirani istovjetne. Novi Kazneni zakon koji se primjenjuje od 1.sijenja 1998. godine opisao je ukupno 29 zakonskih izraza, a izmjene i dopune Zakona koje su uslijedile u prosincu 2000. godine, a stupile su na snagu 30. prosinca 2000. godine dopunile su definiciju slubene osobe i dodale jedan novi zakonski izraz, definirano je tko se smatra lanom obitelji, tako da sada l. 89. KZ ima ukupno 30 zakonskih izraza.2 Te izmjene su donijele neka nova kaznena djela, a s njima se ukazala potreba za posebnim odre ivanjem zakonskih izraza koji se u tim djelima spominju. Nakon toga, slijedea izmjena Kaznenog zakona do koje je dolo 2004. godine donijela je proirenje definiranja zakonskih izraza, tako da sada Kazneni Zakon3 u lanku 89. Opega dijela ukupno navodi 35 razliitih zakonskih izraza koji se koriste u kaznenome zakonu kod opisivanja zakonskih bia pojedinih kaznenih djela.
Ana Garai, zamjenica predsjednika VSRH i predsjednica Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske
lanak 19. U lanku 89. stavku 3. dodaje se nova reenica koja glasi: Slubena osoba je i strani javni slubenik, zastupnik ili slubenik u stranom predstavnikom tijelu, slubenik me unarodne organizacije iji je Republika Hrvatska lan, zastupnik ili slubenik me unarodne parlamentarne skuptine iji je Republika Hrvatska lan te sudac ili slubenik me unarodnog suda iju sudbenost Republika Hrvatska prihvaa. U stavku 6. rijei: poduzee i javno poduzee briu se. Dodaje se stavak 30. koji glasi: (30) lanovi obitelji u smislu ovoga Zakona jesu: brani i izvanbrani drug, bivi brani i izvanbrani drug, ro ak po krvi u ravnoj lozi, posvojitelj i posvojenik, ro ak u pobonoj liniji do treeg stupnja zakljuno i srodnik po tazbini do drugoga stupnja zakljuno, a ive u zajednikom kuanstvu.
3
KZ/97 uz Izmjene i dopune Kaznenog zakona od 1. listopada 2004. godine (NN, br. 129/00 i NN, br 105/04)
Ana Garai * Znaenje pojedinih izraza u Kaznenom zakonu i njihovo tumaenje u sudskoj praksi
Jasno je da to nisu svi oni izrazi koji se u zakonu spominju, no to je najvei dio tih izraza. Objanjenja ostalih izraza pronalazimo u drugim zakonima, pravnoj literaturi i literaturi u najirem smislu rijei ili pak u sudskoj praksi koja je u pojedinim konkretnim odlukama tim izrazi ve dala odre eno znaenje. Posljednje izmjene uvode je pet novih izraza; raunalni sustav, raunalni podatak, raunalni program, genetski istovjetno bie i plaenik, koje zakon objanjava, a to uvelike olakava primjenu novih zakonskih normi na konkretne pravne sluajeve. Osim pet novih izraza u zakonu su izmijenjene i definicije nekih od zakonskih izraza koji su ve postojali, da bi se uskladile s novim biima kaznenih dijela koja su tako er doivjela izmjene. Postojei zakonski izrazi koji su dopunjeni ili izmijenjeni odnose se na definiciju: slubene osobe, vojne osobe, pravne osobe, izbora, grupe ljudi i zloinake organizacije.
2. SLUBENA OSOBA Izmjene u stavku 3. lanka 89. KZ koje su uinjene 2004. godine posljedica su usuglaavanja KZ s Ustavom Republike Hrvatske, pozitivnim pravnim propisima i relevantnim konvencijskim pravom. Pojam - slubene osoba - uskla uje se s kategorijama slubenih osoba koje su propisane Zakonom o dravnom odvjetnitvu, Zakonom o ravnopravnosti spolova, Zakonom o pravobranitelju za djecu, te s Dodatnim protokolom uz Kaznenopravnu konvenciju o korupciji koji je Republika Hrvatska potpisala i koji propisuje obvezu drava stranaka na inkriminiranje aktivne i pasivne korupcije domaih i stranih sudaca porotnika i domaih i stranih arbitara. U tom je dijelu kategorijama osoba koje se smatraju slubenim osobama u smislu l. 89. stavak 3. pridodan i "domai arbitar". Kod kaznenih djela koja je Republika Hrvatska obvezna kanjavati po me unarodnom pravu (npr. l. 343., 347. i 348. KZ) nadopunjen je pojam "slubene osobe" kategorijama "strani sudac porotnik i strani arbitar". Nakon izmjene Zakona slubena osoba, kad je ona oznaena kao poinitelj kaznenog djela, je izabrani ili imenovani dunosnik u predstavnikom tijelu, dravni dunosnik i slubenik koji obavlja slubene poslove u tijelima dravne uprave, lokalne samouprave i uprave, jedinici lokalne samouprave, tijelima sudbene vlasti, u Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Dravnom odvjetnitvu, Pukom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, Pravobraniteljstvu za djecu, Pravobraniteljstvu za ravnopravnost spolova, Uredu predsjednika republike, tijelu, uredu i strunoj slubi Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskoga sabora, nositelj pravosudne dunosti, sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, Glavni dravni odvjetnik Republike Hrvatske i njegovi zamjenici, Puki pravobranitelj Republike Hrvatske i njegovi zamjenici, Pravobranitelj za djecu i njegovi zamjenici, Pravobranitelj za ravnopravnost spolova i njegovi zamjenici i domai arbitri te javni biljenik. Kod kaznenih djela koje je Republika Hrvatska duna kanjavati po me unarodnom pravu slubena osoba je strani javni slubenik, zastupnik ili slubenik u stranom predstavnikom tijelu, slubenik me unarodne organizacije iji je Republika Hrvatska lan, zastupnik ili slubenik me unarodne parlamentarne skuptine, iji je Republika Hrvatska
lan, te sudac ili slubenik me unarodnog suda iju sudbenost Republika Hrvatska prihvaa, strani sudac porotnik i strani arbitar. Strani javni slubenik je osoba koja obavlja javnu slubu prema definiciji pojma javnog slubenika u dravi u kojoj obavlja tu javnu slubu (npr. lan vlade). Zastupnik i slubenik u stranom predstavnikom tijelu ovaj pojam treba tumaiti prema pravilima unutarnjeg pravnog poretka strane drave. Slubenik me unarodne organizacije je javni slubenik zaposlen u administrativnim tijelima me unarodnih organizacija (npr. Ujedinjeni narodi, Vijee Europe, Svjetska banka, Me unarodni monetarni fond i sl.). Zastupnik ili slubenik me unarodne parlamentarne skuptine radi se o skuptinama sa zakonodavnim, upravnim i savjetodavnim funkcijama (npr. lanovi Parlamentarne skuptine Vijea Europe, zastupnik u Europskom parlamentu i sl.). Sudac ili slubenik me unarodnog suda ovaj pojam odnosi se na suce me unarodnih sudova (npr. suce Europskog suda za ljudska prava), me unarodne slubenike (npr. tuitelje Haakog suda), ali ne i na suce arbitranih sudova.
2.1. Zakonski izraz slubena osoba u praksi sudova 2.1.1. Odvjetnik se ne moe podvesti ni pod jedan od taksativno navedenih oblika u kojima se ostvaruje taj pojam prema zakonskoj odredbi, pa branitelj okrivljenika nema svojstvo slubene osobe.4 2.1.2. Mjerniki vjetak koji u sudskom postupku po nalogu suda utvr uje me u, nema svojstvo slubene osobe. U postupku je nesporno utvr eno da je oteenik u inkriminirano vrijeme u umi tijekom uvi aja postupao kao mjerniki vjetak, a nije obavljao poslove od opeg interesa za Republiku u smislu l. 4. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita (NN br. 16/74 i 10/78). Stoga u konkretnom sluaju nije imao svojstvo slubene osobe, kako je to pogreno pravno ocijenio prvostupanjski sud, te je oglaavanjem optuenika krivim za krivino djelo iz l. 51. st. 1. i 2. KZH povrije en krivini zakon na njegovu tetu. Stoga je uvaavanjem optuenikove albe pobijana presuda pod to. 2. preinaena u pravnoj oznaci djela u smislu krivinog djela iz l. 51. st. 1. KZH.5 2.1.3. Sudac porotnik je slubena osoba jer povremeno obavlja sudaku dunost u sudu kao dravnom tijelu. Prema tome, kad optuenik fiziki napadne suca porotnika zbog njegova sudjelovanja u donoenju odre ene odluke i tako ugrozi njegov fiziki integritet, poinio je kvalificirani oblik krivinog djela ugroavanja sigurnosti iz l. 51. st. 2. KZRH.6
4 5
Iz odluke Okrunoga suda u Zagrebu, K-2127/88 od 23. svibnja 1989. Iz odluke VSRH, K-573/89 od 26. listopada 1989. 6 Iz odluke Okrunoga suda u Zagrebu, K-2616/90 od 15. sijenja 1991.
2.1.4. Nisu u pravu dravni odvjetnik i oteenik kada tvrde da pobijano rjeenje nije na zakonu osnovano, jer je sud pogreno uzeo da nastavnik u koli nema svojstvo slubene osobe. l. 89. st. 3. KZ precizno je odredio krug osoba koje imaju to svojstvo, to je i navedeno u pobijanom rjeenju. U taj krug ne ulaze nastavnici koji ne obavljaju ni dravnu ni javnu ovlast, niti je kola tijelo dravne ili lokalne samouprave ili uprave, radi ega bi posao nastavnika ulazio u krug slubenih dunosti, kao to pravilno uzima sud prvog stupnja. Dravni se odvjetnik poziva na sudsku praksu iz 1981.7 godine kada je bio na snazi Krivini zakon Republike Hrvatske, isputajui pri tome iz vida da je u l. 3. st. 1. toga Zakona pojam slubene osobe bio drukije odre en i postavljen tako da je u njega ulazio iri krug osoba. Pod pojam slubene osobe ulazile su i sve osobe koje su obavljale odre ene poslove i u pravnim osobama, a ne samo u tijelima navedenim u l. 89. st. 3. KZ. Pravilno je, stoga, sud prvog stupnja ocijenio da okrivljenik nema svojstvo slubene osobe, radi ega ne moe biti poinitelj kaznenog djela iz l. 127. KZ, ve da se radnje, koje mu se inkriminiraju istranim zahtjevom, mogu pravno oznaiti po l. 213. st. 2. KZ, kao kazneno djelo zaputanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe, za koje se ne provodi istraga. (Iz odluke VSRH, IV K-93/02 od 14. svibnja 2002.) 2.1.5. Policajac u patroli je slubena osoba, jer prema odredbi l. 31. Zakona o unutarnjim poslovima Ministarstva unutarnjih poslova, policajac je radnik koji ima posebne dunosti i ovlasti odre ene zakonom. Duan je poslove, izme u ostalog i otkrivanje krivinih djela i hvatanje poinitelja obavljati u svakoj prilici bez obzira nalazi li se na slubenoj dunosti i da li mu je to stavljeno u zadatak.8 2.1.6. Samostalni upravni referent u policijskoj upravi je slubena osoba. Suprotno takvim navodima prvostupanjski sud je na listu etiri svoje presude obrazloio da je iz svih navedenih dokaza utvr eno da je okrivljenik u kritino vrijeme radio u policijskoj upravi na mjestu samostalnog upravnog referenta Odsjeka za poslove stranca. Stoga je, kao to je prvostupanjski sud naveo, kao slubena osoba, a prema vlastitoj obrani imao izravne ovlasti da osobno potpisuje naloge za podizanje domovnica, te ispisuje nalog za upis u hrvatsko dravljanstvo. Prema tome, radnja zlouporabe slubenog poloaja u dokaznom postupku nesporno je utvr ena. Netoni su navodi u albi da nije utvr eno da bi okrivljenik na protupravan nain pribavio imovinsku korist. Naime, u izreci presude okrivljenik je oglaen krivim da je ostvario nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 2.160,00 kuna.9 2.1.7. Ravnatelj kole nije slubena osoba, jer on nije izabrani ili imenovani dunosnik u predstavnikom tijelu, dravni dunosnik ili slubenik u tijelima dravne uprave i samouprave, tijelu sudbene vlasti i drugim pravosudnim tijelima, Uredu predsjednika Republike, tijelu, uredu i strunoj slubi Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora, nositelj pravosudne dunosti, sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, dravni odvjetnik Republike Hrvatske i njegov zamjenik, dravni pravobranitelj i sl., a niti se njegova dunost poklapa s bilo kojom navedenom u l. 89. st. 3. KZ.10
Nastavnik osnovne kole koji u obavljanju te funkcije zlostavi uenika, ima svojstvo slubene osobe, u smislu l. 3. KZRH, pa prema tome ini krivino djelo zlostavljanja u slubi. (Iz odluke Okrunoga suda u Bjelovaru, K-604/81 od 23. lipnja 1981.) 8 Iz odluke VSRH, K-608/93 od 16. rujna 1993. 9 Iz odluke upanijskog suda u Zagrebu, broj K-1516/98 od 2. veljae 1999. 10 Iz odluke VSRH, Kzz-7/99 od 22. oujka 2000.
2.1.8. uvar zatitarske slube nema svojstvo slubene osobe, pa opravdano u svojoj albi istie optueni J. da je sud proglasivi ga krivim za kaznena djela iz l. 91. to. 7. u svezi s l. 33. Kaznenog zakona povrijedio kazneni zakon na njegovu tetu. Naime, injeninim opisom prvostupanjske presude utvr eno je da su optuenici J. i S. pucali u namjeri da ga ubiju, "djelatnika zatitarske slube . .", koji ih je htio sprijeiti u poinjenju kaznenog djela razbojnitva, te ovakvu njihovu aktivnost pravno oznaavaju kao postupanje kojim su " zapoeli, ali nisu dovrili da usmrte slubenu osobu u vrijeme kada obavlja poslove osiguranja osoba i imovine". Tono je da je . . bio osoba koja je angairana da uva "osobe i imovinu" u poslovnici FINA-e, ali ova okolnost njemu jo uvijek ne daje status slubene osobe, kako je on odre en l. 89. st. 3. i 5. Kaznenog zakona. Naime, angairani djelatnik zatitarske slube, iako je njegova radna zadaa upravo uvanje osoba i imovine, niti na koji nain ne moe biti izjednaen sa dunosnicima i slubenicima koji obavljaju slubene poslove u tijelima dravne vlasti u najirem smislu te rijei. Njegova zadaa uvanja ljudi i imovine proizlazi iz ugovorne obveze tvrtke u kojoj je zaposlen sa FINA-om, a ne iz obaveza tijela dravne vlasti, pri emu se pojam dravne vlasti tumai u najirem smislu te rijei, u skladu sa naznakom "slubenih osoba" u l. 89. st. 3. Kaznenog zakona.11 (Iz odluke VSRH, I K-599/04 od 4. studenog 2004.)
3. VOJNA OSOBA Vojna osoba je djelatna vojna osoba, ronik, priuvnik dok se nalazi na vojnoj slubi, kadet, te dravni slubenik ili namjetenik raspore en na ustrojbeno mjesto djelatne vojne osobe Zakonski izraz vojna osoba izmijenjen je Zakonom o izmjenama i dopunama KZ12 iz 2004. godine, a ta izmjena izvrena je radi uskla ivanja Kaznenog zakona sa vaeim odredbama lanaka 3. i 4. Zakona o slubi u Oruanim snagama Republike Hrvatske.13
3.1. Zakonski izraz vojna osoba u praksi sudova 3.1.1. Pripadnik dobrovoljakih jedinica rezervne policije nije vojna osoba, jer te jedinice ne ulaze u sastav oruanih snaga Republike Hrvatske u smislu Zakona o obrani, NN br. 49/91 i 53a/91.14 3.1.2. Kaznena djela napada na vojnu osobu u obavljanju slube iz l. 206. OKZRH i prinude na vojnu osobu u obavljanju slubene dunosti iz l. 205. OKZRH, ne mogu se podvesti pod kaznena djela napada na vojnu osobu u obavljanju slubene dunosti iz l. 357. KZ/97 i prisile prema vojnoj osobi u obavljanju slubene dunosti iz l. 356. KZ/97. premda ona odgovaraju opisu ovih kaznenih djela iz KZ/97, jer objekt napada nije vojna osoba u smislu l. 105. st. 2. OKZRH i l. 3. st. 2. KZRH, odnosno sada u smislu l. 89. st. 4. KZ/97,
11 12
Iz odluke VSRH, I K-599/04 od 4. studenog 2004. NN, broj 105/04 13 NN, broj 33/02, 58/02
14
Iz odluke VSRH, Kzz-7/99 od 22. oujka 2000.
dakle ne postoji istovjetnost pojmovnog odre enja vojne osobe kao elementa tih kaznenih djela, radi se o vojnim kaznenim djelima koja su poinili pripadnici pobunjenike vojske, tzv. Republike srpske krajine, prema pripadnicima te iste vojske, unutar njihovih snaga za vrijeme vojne okupacije naeg dravnog teritorija u vrijeme oruanog sukoba, a sastoje se u povredi vojne dunosti koja je unutarnja stvar drave i predstavlja specifinost njezinog politikoekonomskog sustava koji se ne pojavljuje u svim pravnim sustavima na isti nain i iz istih razloga. Stoga se odnosi unutar te pobunjenike vojske u okviru umjetno stvorene tvorevine ne mogu legalizirati i prosu ivati prema propisima o hrvatskim oruanim snagama, budui, dakle, da objekt napada nije vojna osoba u smislu l. 105. st. 2. OKZRH i l. 3. st. 2. KZRH, odnosno sada l. 89. st. 4. KZ/97.15
4. ODGOVORNA OSOBA Odgovorna osoba u smislu Kaznenog zakona je osoba kojoj je povjeren odre eni djelokrug poslova iz podruja djelovanja pravne osobe, dravnog tijela i tijela lokalne samouprave i uprave i tijela lokalne samouprave.
4.1. Zakonski izraz odgovorna osoba u praksi sudova 4.1.1. Projektant koji je u odre enoj projektnoj organizaciji ovlaten da izra uje projekte odre ene vrste kao i da te projekte ovjerava, ima svojstvo odgovorne osobe u smislu l. 3. to. 4. KZH jer su mu povjereni odre eni poslovi to se odnose na izvrenje zakonskih propisa i drugih normativnih akata u privrednom procesu njegove radne organizacije.16 4.1.2. Optuenik (oglaen krivim za krivino djelo iz l. 222. st. 1. i 3. KZH) neosnovano tvrdi da je djelovao samo kao punomonik oteene radne organizacije i da stoga nije imao svojstvo odgovorne osobe. Optuenik je na temelju zakljuenog ugovora oznaen kao punomonik, i bio je ovlaten da za raun i u ime oteene radne organizacije kupuje trgovaku robu u tranzitu po zakljunicama koje su mu ostavljene na raspolaganje. Time su optueniku bili povjereni odre eni poslovi koji se odnose na izvrenje zakonskih propisa odnosno samoupravnog opeg akta, a na temelju posebnog ovlatenja u organizaciji udruenoga rada koje mu je omoguavalo raspolaganje odnosno upravljanje drutvenom imovinom. Takva situacija, ovlatenja i dunosti optuenika u izvrenju propisa u vezi s upravljanjem drutvenom imovinom, svakako ine osobu, koja u tome smislu djeluje, odgovornom osobom prema l. 3. st. 4. KZH. Stoga ni od kakvog znaenja nije injenica da optuenik nije bio u radnom odnosu u oteenoj radnoj organizaciji ili to je to bio u zadruzi G., preko koje je doao u kontakt s oteenom radnom organizacijom.17 4.1.3. uvar nema svojstvo odgovorne osobe, kao to se navodi u odluci koja slijedi. Naime, u smislu l. 3. st. 4. KZH odgovornom se osobom ima smatrati ona osoba u organizaciji udruenoga rada kojoj je, s obzirom na njezinu funkciju ili s obzirom na posebno
15 16
Iz odluke VSRH, I K-590/98 od 27. prosinca 2001. Iz odluke VSRH, Kzz-7/99 od 22. oujka 2000. 17 Iz odluke VSRH, K-427/89 od 9. svibnja 1990.
ovlatenje, povjeren odre eni krug poslova koji se odnose na izvrenje zakonskih propisa, ali i drugog opeg akta u upravljanju drutvenom imovinom ili se odnose na upravljanje proizvodnjom ili nadzor nad njom. Budui da je optuenik kao vratar bio zaduen iskljuivo uvati od otu enja imovinu radne organizacije u kojoj je bio zaposlen, a da mu u sklopu te dunosti nije povjeren jo i odre eni krug poslova u vezi s izvrenjem propisa ili odredaba samoupravnog opeg akta u vezi s upravljanjem drutvenom imovinom ili upravljanjem proizvodnim procesom ili u vezi s nadzorom nad tim procesom to po stajalitu ovoga suda nije tim zaduenjem, uvanjem imovine od otu enja, stekao svojstvo odgovorne osobe u smislu l. 3. st. 4. KZH.18 4.1.4. Potar, koji je obvezan da u dostavnu knjigu za preporuene poiljke, koja se vodi na osnovi zakona, unese podatke o tim poiljkama kao i o osobi primatelja ima se smatrati odgovornom osobom u smislu l. 3. st. 4. KZ, jer je njemu u organizaciji udruenoga rada na temelju posebnog ovlatenja povjeren krug poslova koji se odnose na izvrenje zakonskih propisa i samoupravnog opeg akta.19 4.1.5. Kurir u poduzeu kojemu je povjereno da nosi novac iz blagajne SDK ne moe se smatrati odgovornom osobom jer on ne obavlja poslove navedene u l. 3. st. 4. KZH. Stoga kurir koji zadri povjereni novac, a nakon toga, radi prikrivanja toga djela, uniti primljene ope uplatnice i listie specifikacije novca, ini krivino djelo pronevjere iz l. 229. st. 1. KZH (za koje se ne trai svojstvo odgovorne osobe), ali ne i krivino djelo krivotvorenja slubene isprave iz l. 227. st. 1. KZH.20 4.1.6. Pod pojmom "odre eni djelokrug poslova" iz l. 89. st.7. KZ imaju se smatrati i oni poslovi koji se odnose na izvravanje zakon, drugih propisa i pravilnika pravne osobe o upravljanju imovinom, rukovo enju proizvodnjom ili drugim gospodarskim procesima ili nadzorom nad njima.21 4.1.7. Kad je optuenik stvarno obavljao poslove prodaje u pravnoj osobi na temelju zakljuenog ugovora o djelu i ponudio na prodaju umjetno gnojivo oteenoj tvrtki, onda on ima svojstvo odgovorne osobe u smislu l. 89. st. 7. KZ jer mu je formalno i stvarno povjeren odre eni djelokrug poslova iz podruja djelovanja pravne osobe. Naime, nije osnovana alba okrivljenika u dijelu u kojem tvrdi da on nema svojstvo odgovorne osobe, budui da u trgovakom drutvu "E." d.o.o. iz V. nije nikad bio zaposlen, a niti je ugovor o djelu realiziran. Prema l. 89. st. 7. KZ odgovorna osoba, je osoba kojoj je povjeren odre en krug poslova iz podruja djelovanja te pravne osobe, to znai, da odgovorna osoba moe biti osoba ija je odgovornost odre ena nekim slubenim aktom, osoba ija odgovornost proizlazi iz naravi radnog mjesta (npr. rukovoditelj pogona), te osoba kojoj je povjereno da samostalno izvodi odre eni dio poslova (npr. obrtnik), pa i osoba kojoj je npr. povjeren struni nadzor. Prema tomu, kada je sud prvog stupnja utvrdio, da je okrivljenik stvarno obavljao poslove prodaje i savjetnika direktora u tvrtki d.o.o. "E." na temelju zakljuenog ugovora o djelu i da je on u tom svojstvu ponudio prodaju umjetnog gnojiva oteenoj tvrtki "T." d.o.o., onda on ima svojstvo odgovorne osobe u smislu l. 89. st. 7. KZ, budui da mu je i formalno i stvarno
18 19
Iz odluke VSRH, K-627/88 od 5. srpnja 1989. Iz odluke VSRH, K-627/88 od 5. srpnja 1989. 20 Iz odluke VSRH, Kr-106/92 od 30. travnja 1992. 21 Pravno shvaanje Kaznenog odjela upanijskog suda u Bjelovaru od 18. listopada 2001. Pregled sudske prakse upanijskog suda u Bjelovaru br. 26/01
povjeren odre eni djelokrug poslova iz podruja djelovanja te pravne osobe, kao to je to ispravno uzeo i sud prvog stupnja.22 4.1.8. lanak 89. st. 7. KZ osnovano upuuje da je sudski vjetak u postupku pred sudom odgovorna osoba. Pri takvom tumaenju prije svega treba poi od odredbe l. 2. Zakona o sudovima koja propisuje da su sudovi tijela dravne vlasti, te povezati s tim i Pravilnik o stalnim sudskim vjetacima (NN, br. 21/98), koji odre uje strogo formalna pravila u pogledu utvr ivanja sposobnosti tko moe obavljati poslove sudskog vjetaka, sam postupak imenovanja, rjeenjem koje donosi, na temelju zahtjeva, predsjednik odgovarajueg upanijskog, odnosno trgovakog suda, prava i dunosti sudskog vjetaka, vo enje popisa stalnih sudskih vjetaka, nadzor nad radom vjetaka i dr., to sve govori da je u konkretnom sluaju J. M. koji se nalazi na popisu stalnih sudskih vjetaka za financije i knjigovodstvo kod Trgovakog suda u Z. i kojem je Trgovaki sud u Z. kao dravno tijelo u konkretnom predmetu rjeenjem naloilo izradu nalaza i miljenja, te ga imenovalo u navedenom predmetu vjetakom i na taj nain povjerilo mu odre eni krug poslova iz svog djelovanja, daje mu svojstvo odgovorne osobe u smislu odredbe l. 347. st. 1 KZ.23 4.1.9. Proglaavajui okrivljenika krivim za kazneno djelo iz l. 337. st. 3. i 1. KZ, prvostupanjski sud smatra, temeljem provedenih dokaza, utvr enim i dokazanim da je okrivljenik u vrijeme izvrenja djela imao status odgovorne osobe. Me utim, ovakav zakljuak prvostupanjskog suda okrivljenik s pravom osporava u albi, tvrdei da se odgovornom osobom ima smatrati samo ona osoba koja je dobila formalno i materijalno, pravno valjanu odluku o postavljanju na tu dunost. Ovo radi toga to se prema odredbi l. 89. st. 7. KZ odgovornom osobom smatra samo ona osoba kojoj je povjeren odre eni djelokrug poslova iz podruja djelovanja pravne osobe, dravnog tijela i tijela samouprave i uprave i tijela lokalne samouprave. To drugim rijeima znai da se da se odlukom o postavljanju treba ne samo imenovati odre ena osoba, nego se mora utvrditi i odre eni djelokrug poslova koji joj se povjeravaju i za koje takva osoba odgovara, te koji upravo zato trebaju biti obuhvaeni odlukom o postavljanju okrivljenika na dunost urednika dopisnitva. Kako u konkretnom sluaju nema dokaza da bi okrivljenik bio postavljen za urednika dopisnitva HRT-a, to se niti ne moe smatrati odgovornom osobom, pa slijedom toga ne moe biti ni kazneno-pravno odgovoran za inkriminirano djelo.24 4.1.10. to se tie navoda da je osu enik bio samo financijski direktor, a ne zakonski zastupnik poduzea, treba rei da nije sporno da je upravo po djelokrugu poslova koji su mu bili povjereni u funkciji financijskog direktora osu enik bio ovlaten potpisivati virmanski nalog. Prema tome, a kako je djelo poinjeno upravo tom radnjom, osu enik je u smislu l. 89. st. 7. KZ bio odgovorna osoba.25 4.1.11. Kad je optuenik stvarno obavljao poslove prodaje u pravnoj osobi na temelju zakljuenog ugovora o djelu i ponudio na prodaju umjetno gnojivo oteenoj tvrtki, onda on
22 23
Iz odluke VSRH, IV K- 186/02. od 2. listopada 2003. Iz odluke VSRH, IV K- 186/02. od 2. listopada 2003. 24 Iz odluke upanijskog suda u Koprivnici, K-104/03 od 10. travnja 2003. 25 Iz odluke VSRH, III Kr-148/01 od 25. listopada 2001.
ima svojstvo odgovorne osobe u smislu l. 89. st. 7. KZ jer mu je formalno i stvarno povjeren odre eni djelokrug poslova iz podruja djelovanja pravne osobe.26
5. VIE OSOBA Zakonski izraz - vie osoba definiran je u stavku 20. lanka 89. KZ, kao najmanje dvije osobe ili vie njih. OKZRH u l. 105. i KZRH u l. 3. nisu imali ovo definiciju, premda je u zakonu postojalo vie kaznenih dijela u kojima se ovaj zakonski izraz spominje. Kazneni zakon kod veeg broja kaznenih djela navodi zakonski izraz vie osoba bilo da se pojavljuju kao poinitelji kaznenog djela, a to je u pravilu kod kvalificiranih oblika pojedinih kaznenih djela ili pak da su rtve kaznenog djela. Kod kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz l. 173. st. 5. i 6. KZ tei oblik djela postojat e - ako netko navede drugoga na troenje opojne droge, ili mu dade opojnu drogu da je troi on ili druga osoba, ili stavi na raspolaganje prostorije radi troenja opojne droge, ili na drugi nain omogui drugome troenje opojne droge - a djelo je poinjeno prema vie osoba. Ovaj oblik djela e postojati ako se radi o dvije osobe ili vie njih, kao to se nastavno navodu u sudskoj praksi pod 5.1.4., s tim da se tu pojam vie osoba trai na strani oteenika. Slina je situacija i kod kaznenog djela iz l. 173. st. 3. KZ koje postoji ako se vie osoba udruilo radi injenja kaznenog djela iz l. 173. st. 2. KZ, a pod pojmom - vie osoba smatra se i dvije osobe ili vie njih, samo to je ovdje vie osoba potrebno utvrditi na strani poinitelja koji su se udruili radi injenja kaznenog djela, a ne na strani rtava. Kod kaznenog djela protiv ope sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa iz l. 263. KZ, ugroava se ivot ili tijelo ljudi ili je kazneno djelo poinjeno na mjestu gdje je okupljeno vie osoba (vidi sudska praksa pod 5.1.4. i 5.1.5.), a za sudjelovanje u tunjavi iz l. 103 . KZ poinitelj e se kazniti ako je posljedica tunjave smrt ili osobito teka tjelesna ozljeda jedne ili vie osoba. Osim toga, pojam vie osoba imamo kod kaznenog djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko dravne granice iz l. 177. KZ, po kojem e poinitelj odgovarati ako preko dravne granice iz koristoljublja nedozvoljeno prevede jednu ili vie osoba (vidi sudska praksa pod 5.1.6.). U ovom sluaju ne radi se o teem, nego o osnovnom obliku kaznenog djela. Poinitelj kazneno djelo klevete iz l. 199. i uvrede iz l. 200. KZ, ostvarit e tei oblik djela ako je nekoga uvrijedio ili oklevetao pred vie osoba.
26
Iz odluke VSRH, IV K-186/02 od 2. listopada 2003.
10
5.1. Zakonski izraz vie osoba u praksi sudova 5.1.1. Kad je rije o kvalificiranom elementu iz l. 173. st. 3. KZ, pod pojmom vie osoba treba smatrati i samo dvije osobe. Nije potrebno, dakle, da postoji neka formalna i vrsta organizacija, a ni da udruivanje ima karakter stalnosti. Prema miljenju ovoga suda dovoljno je da su se dvije ili vie osoba dogovorile da zajedniki ostvaruju radnje koje predstavljaju neovlateno stavljanje u promet tvari i preparata koji su proglaeni opojnom drogom, i da su u provedbi toga dogovora poinile barem jednu radnju navedenu u stavku 2. ovoga lanka. U sklopu toga dogovora, budue radnje ne moraju biti individualno odre ene u pogledu mjesta, vremena i prostora.27 5.1.2. Vie silovanja od strane vie osoba u smislu teeg kvalificiranog oblika osnovnog djela, podrazumijeva da su dovreno djelo nad istom oteenicom poinile najmanje dvije osobe. Ako jedan od poinitelja dovri kazneno djelo, a drugi ostane u pokuaju, obojica e odgovarati za pokuaj kvalificiranog djela vie silovanja od strane vie osoba.28 5.1.3. Dravni odvjetnik je u pravu kada prvostupanjsku presudu u odnosu na kazneno djelo opisano u to. 2. i 3.. njezine izreke, pobija zbog povrede kaznenog zakona. Naime, postupanje optuenika opisano u to. 2. i 3. izreke prvostupanjske presude sadri sva bitna obiljeja kaznenog djela iz l. 173. st. 6. KZ, jer je optuenik omoguio uivanje opojne droge dvjema osobama, koje u smislu odredbe l. 89. st. 20. KZ predstavljaju vie osoba. Dakle, kako je kazneno djelo iz l. 173. st. 5. KZ poinjeno prema vie osoba, ostvareno je bitno obiljeje kaznenog djela iz l. 173. st. 6. KZ. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je poinio povredu kaznenog zakona, kada je radnje izvrenja opisane u to. 2. i 3. izreke prvostupanjske presude pravno oznaio kao produljeno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz l. 173. st. 5. KZ umjesto po st. 6. KZ. Stoga je alba dravnog odvjetnika osnovana, pa je Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, preinaio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i u odnosu na radnje izvrenja opisane u to. 2. i 3. izreke prvostupanjske presude, tako da ih je oznaio kao kazneno djelo iz l. 173. st. 6. KZ.29 5.1.4. Kako opt. Z.M. prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, njegova alba se odnosi i na kazneno djelo dovo enja u opasnost ivota i imovine ope opasnom radnjom iz l. 263. st. 3. KZ. No, u odnosu na to kazneno djelo optuenik u albi ne iznosi neke konkretne prigovore, a prvostupanjski sud je dao valjane razloge za utvr enje kako je optuenik poinio i to kazneno djelo. Prije svega nesporno je da su se u automobilu sa ot. N.R. nalazile jo dvije osobe (D.B. i L.M.), jer ih je vidio i sam optuenik i u svojoj obrani to iskazao. Stoga je i pravilan zakljuak prvostupanjskog suda da je bio svjestan da pucajui u automobil moe ugroziti i ivote tih osoba, pa je, kako je unato toga pucao, pristao i na posljedicu, tj. izazvanu konkretnu opasnost i ugroavanje. Na to ukazuje i da su ispaljeni meci probili lim na lijevoj strani automobila, naslon vozakog sjedita i pod automobila iza vozakog sjedita, a L.M. je sjedio upravo na zadnjem sjeditu iza vozaa, iako je nakon poetka pucanja pobjegao iz automobila na zadnja lijeva vrata. Na temelju navedenog pravilan je zakljuak prvostupanjskog suda da je optuenik svojim radnjama ostvario sva bitna obiljeja kaznenog
Iz odluke VSRH, K-379/95 od 28. studenoga 1996. Pravno shvaanje zauzeto na sjednici Kaznenog odjela VSRH od 4. travnja 1991. 29 Iz odluke VSRH, I K-147/00 od 8. svibnja 2001.
28
27
11
djela iz l. 263. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ, pa nije osnovana alba optuenika i u odnosu na to kazneno djelo.30 5.1.5. U radnjama optuenika ostvareni su elementi kaznenog djela iz l. 271. st. 2. u vezi sa l. 263. st. 3. KZ kad je utvr eno da je optuenik sa udaljenosti oko desetak metara od prozora u uvjetima slabe vidljivosti, uslijed mraka, magle i kie te zbog djelomino zatvorenih arapoljki na prozoru i zavjese sa unutarnje strane ipak znajui da se u prostoriji nalazi vei broj osoba i svjestan da pritom moe ugroziti njihove ivote, te pristajui na to, ispalio hitac iz puke M-98 koji je nakon fragmentiranja pri proboju prozora zadao oteenici teke i po ivot opasne tjelesne ozljede uslijed kojih je nastupila smrt. Dakle, pucajui iz puke u opisanim okolnostima optuenik je pristao na ugroavanje vie osoba, pri emu se tea posljedica prouzroena tim djelom, smrt oteenice, ima pripisati njegovom nehaju.31 5.1.6. Suprotno stajalitu iznesenom u zahtjevu da se izvanredno preispita pravomona presuda, ovaj Vrhovni sud smatra da djelo opisano u pravomonoj presudi sadri sva bitna obiljeja krivinog djela nedoputenog prelaska dravne granice. Opravdano sud prihvaa obranu optuenika, koji opisuje svoj dogovor s prijateljem D. . da odu u Zagreb po troje ljudi, prebace ih preko hrvatsko-slovenske granice, za to bi dobili nagradu. To je optuenik i uinio, tri osobe prevezao je svojim automobilom iz Zagreba do Buja, zatim do jedne staze u blizini graninog prijelaza Katel, a pjeice ih je preko granice trebao prevesti D. ., dok ih je on trebao priekati s druge strane u Sloveniji, i predati stvari tih osoba, koje su ostale u njegovu automobilu. No, policija je na graninom prijelazu s hrvatske strane pregledala vozilo, posumnjala u njegove namjere te ga liila slobode.32 5.1.7. Sud prvog stupnja nije povrijedio krivini zakon na tetu optuenika, time to ponaanje optuenika nije pravno oznaio kao krivino djelo dovo enja u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom ili sredstvom iz l. 146. st. 1. i 4. KZRH (ranije l. 153. st. 1. i 4. KZRH). Optuenik je iz pitolja pucao prema oteeniku i skupini ljudi me u kojima se nalazio, nakon to ih je u alkoholiziranome stanju rijeima napao zbog toga to kartaju, kako to sam istie u svojoj obrani. Optuenik je sve te osobe poznavao i pucajui u njih pristao je da nekog od njih lii ivota, a ustrijelna rana lijevog stopala S.G., kao laka tjelesna povreda, obuhvaena je umiljajem (eventualnim) optuenika. Zbog toga u konkretnom sluaju ne moe biti rijei o krivinom djelu iz l. 146. st. 1. i 4. KZRH, kod kojega se opeopasnom radnjom ili opeopasnim sredstvom iz nehata dovodi u opasnost (konkretnu opasnost) ivot vie osoba.33 5.1.8. Nadalje, optuenik je, davajui na uivanje marihuanu veem broju osoba ostvario i drugu kvalifikatornu okolnost. Nije sporno da ih je pored optuenika bilo jo etvero, to je svakako vei broj osoba, kada se ima u vidu opasnost od uivanja droge, o emu je nedvojbeno optuenik imao svijest, jer bi svaki prosjean ovjek za etiri osobe rekao da je to vei broj osoba.34
30 31
Iz odluke VSRH, I K-544/02 od 20. oujka 2003. Iz odluke VSRH,I K-418/03. od 18. lipnja 2003. 32 Iz odluke VSRH, III Kr-209/96 od 21. srpnja 1997. 33 Iz odluke VSRH, I K-1171/92 od 8.srpnja 1993. 34 Iz odluke VSRH, I K-445/95 od 20. kolovoza 1997.
12
6. SKUPINA LJUDI Kazneni zakon, - skupina ljudi - definira kao najmanje pet osoba ili vie njih, u stavku 21. lanka 89. Zakona, no taj se izraz spominje samo u zakonskom biu kaznenog dijela iz l. 309. st. 2. KZ u kojem se navodi da e se kazniti tko za vrijeme postupka pred sudom, a prije donoenja pravomone sudske odluke, u javnim sredstvima priopavanja, na javnom skupu ili pred skupinom ljudi, iznosi svoje miljenje o tome kako bi u tom sluaju pravosudni dunosnik trebao postupati ili kakve odluke donositi. S druge strane u pojedinim kaznenim djelima navode se izrazi; vei broj osoba i vei broj gra ana, koji u zakonu nisu definirani, a njihovo tumaenje odredila je sudska praksa. Tako se kod kaznenog djela prijetnje iz l. 129. st. 3. KZ navodi da ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga lanka poinjeno prema slubenoj ili odgovornoj osobi u svezi s njenim radom ili poloajem, ili prema veem broju osoba, ili ako je prouzroilo veu uznemirenost gra ana, ili ako je osoba kojoj se prijeti zbog toga dulje vrijeme stavljena u teak poloaj, ili ako je poinjeno u sastavu grupe ili zloinake organizacije. Kako izraz vei broj osoba kod kaznenog djela prijetnje nije definiran, moe se tumaiti ili kao vie osoba ili kao skupina ljudi (vidi sudska praksa pod 6.1.3.). U lanku 89. KZ gdje je navedeno znaenje izraza u zakonu spominje se vie osoba to su dvije osobe ili vie njih, te skupina ljudi to je najmanje pet osoba ili vie njih. Mislimo da bi pod sintagmom vei broj osoba trebalo podrazumijevati pet osobe ili vie njih. Kod kaznenog djela irenja lanih vijesti iz l. 322. st. 1. KZ se navodi da se moe kazniti tko iznosi, pronosi ili iri glasine za koje zna da su lane s ciljem da njima izazove uznemirenje veeg broja gra ana, i takvo uznemirenje i nastupi. Mislimo da bi izraz vei broj gra ana tako er trebalo tumaiti sukladno zakonskom izrazu - skupina ljudi, to znai da bi djelo postojalo ako neko iznosi, prenosi ili iri glasine pred najmanje pet osoba ili vie njih. S druge strane, kod kaznenog djela dovo enja u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom ili sredstvom iz l. 263. st. 3. KZ sudska praksa je mjesto gdje je okupljeno vie osoba tumaila dvojako. U nekim odlukama mjesto gdje se okuplja vie osoba sudovi su tumaili tako, da je kazneno djelo ostvareno ako netko nabrojanim radnjama u st. 1. i st. 2. l. 263. KZ dovede u opasnost ivot ili imovinu na mjestu gdje je okupljeno dvije osobe ili vie (vidi sudska praksa pod 5.1.4.). U drugim odlukama sudovi su pojam okupljeno vie osoba tumaili tako da su za ostvarenje djela iz l. 263. st. 3. KZ traili postojanje vee koncentracije ljudi okupljenih na jednom mjestu, to je ustvari skupina ljudi, kao to vidimo iz odluke pod 6.1.1.
13
6.1. Zakonski izraz skupina ljudi u praksi sudova 6.1.1. Za osnovno kazneno djelo iz l. 263. st. 1. KZ i za kvalificirani oblik djela iz l. 263. st. 3. KZ zakon trai nastupanje konkretne opasnosti za vie osoba, najmanje dvije ili vie osoba, jer je to osnovna znaajka samog pojma ope opasne radnje. Djelo iz st. 1. l. 263. KZ postojat e i onda ako je ugroen ivot ili tijelo i samo jedne osobe, ako samo i jedino onda ako se radi o individualno neodre enoj osobi (npr. netko postavi minu na skrovitom mjestu koju aktivira sluajni prolaznik). Da bi se djelatnost poinitelja mogla oznaiti po l. 263. st. 3. KZ (odnosno l. 271. st. 1. i 2. KZ) mora biti doveden u opasnost ivot ili tijelo vie osoba koje su okupljene u veoj koncentraciji na jednom mjestu s nekim razlogom npr. na nekom skupu, proslavi, sportskoj priredbi, etalitu na javnom mjestu i sl., tako da se tri osobe u automobilu nikako u nikom sluaju ne mogu smatrati skupinom ljudi (veim brojem osoba) kako je pravilno zakljuio prvostupanjski sud.35 6.1.2. Nije u pravu dravni odvjetnik kada tvrdi da je sud povrijedio kazneni zakon time to je kazneno djelo iz toke 1. pobijane presude pravno oznaio kao kazneno djelo iz l. 263. st. 1. Kaznenog zakona, a ne kao kazneno djelo iz l. 263. st. 3. Kaznenog zakona, kako je to bilo optueno. Ispravno zakljuuje prvostupanjski sud da se o utuenom kaznenom djelu moe raditi tek ako se opeopasna radnja poduzima na mjestu gdje je stvarno i okuplja vei broj osoba, koje bi realno bile ugroene eksplozijom bombe. U konkretnom sluaju bomba je aktivirana u prostoru ispred stambene barake, gdje se u trenutku eksplozije nije nalazila niti jedna osoba, a tek su neki fragmenti bombe uli u baraku u kojoj su spavali njeni itelji. Pogreno je zakljuivanje dravnog odvjetnika da bi samo aktiviranje bombe kojom bi dolo do ugroavanja ivota vie osoba predstavljalo, samo na temelju injenice realnog ugroavanja ivota, kazneno djelo ubojstva (dovreno ili u pokuaju, sa izravnom ili neizravnom namjerom). Za razgranienje ovih kaznenih djela nije dostatno promatrati samo objektivni uin poinitelja, ve je potrebno znati namjeru optuenika, tj. je li aktiviranje rune bombe rezultat njegove namjere (ili pristajanja) na lienje ivota ili je ono poinjeno samo sa namjerom izazivanja opasnosti za ivot ili tijelo ljudi, pri emu je ta opasnost realna, pa zatim valja ocjenjivati je li ta radnja kojom se izaziva realna opasnost poduzeta na mjestu gdje se stvarno i okuplja vie osoba, iji ivoti i tijela bi radnjom poinitelja bili ugroeni. Ispravno zakljuuje prvostupanjski sud da postupanje optuenika aktivirajui runu bombu ispred stambene barake nije bilo poduzeto na mjestu gdje se u tom trenutku okuplja vei broj osoba, ve detonacija rune bombe izaziva opasnost za pojedince koji se nalaze u stambenom prostoru unutar barake ispred mjesta gdje je bomba i eksplodirala i to ne u unutarnjem prostoru cijele barake, ve samo u prostorijama ispred kojih je bomba i detonirala. Da nije bilo realne ugroenosti ivota i tijela osoba u itavoj baraci, kako to ispravno utvr uje prvostupanjski sud, vidljivo je i iz okolnosti utvr enih zapisnikom o oevidu kojima se utvr uje koji su prozori razbijeni i gdje se nalaze rasprsnuti fragmenti bombe.36 6.1.3. Osu enik nije u pravu ni kada pravomonu presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona iz l. 368. st. 1. i 4. ZKP. Suprotno navodima osu enika, injenini opis kaznenog djela zbog kojeg je osu en sadri sva bitna obiljeja kaznenog djela iz l. 129. st. 2. i 3. KZ, pa je slijedom toga na opisano injenje pravilno primijenjen zakon. Imajui u vidu stanje spisa i utvr enje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, te razloge iznesene u
35 36
Iz odluke VSRH, K-71/00 od 7. studenog 2001. Iz odluke VSRH, I K-843/03 od 14. lipnja 2005.
14
pravomonoj presudi na koje se osu enik upuuje, njegovi navodi kako se u konkretnom sluaju nije radilo o ozbiljnoj prijetnji, ve samo o neprimjerenom prosvjedu nemaju nikakvog utemeljenja. Zapravo, moe se rei da bi bilo neprihvatljivo, kada se njegove prijetnje ne bi uzele kao ozbiljne, a u tom smislu dovoljno govore ope poznati tragini doga aji o stradavanju slubenih osoba pri obavljanju njihovih dunosti. Isto tako, nisu osnovani daljnji navodi osu enika, jer suprotno njegovoj tvrdnji, iz injeninog opisa djela nedvojbeno proizlazi da se prijetnja odnosila na slubene osobe u vezi s njihovim radom. Iz izriaja prijetnje da je spreman izvriti masovno ubojstvo, nedvojbeno proizlazi da se prijetnja odnosila na vei broj osoba. No, za ostvarenje bia predmetnog kaznenog djela dovoljno je i samo jedno od navedenih zakonskih obiljeja, tj. nije nuno istovremeno njihovo postojanje.37 6.1.4. Prema podacima iz spisa okrivljenika se okrivljuje da je za vrijeme postupka pred Opinskim sudom u Opatiji, a prije donoenja pravomone sudske odluke, u sredstvima javnog priopavanja i pred skupinom ljudi iznio svoje miljenje o tome kako bi u tom sluaju pravosudni dunosnik trebao postupiti i kakve odluke donositi, to uz ostale navode iz prijedloga za prenoenje mjesne nadlenosti, po ocjeni ovog suda, predstavlja vaan razlog u smislu l. 32. st. 1. ZKP zbog kojeg treba odrediti drugi stvarno nadlean sud za vo enje postupka.38
7. GRUPA LJUDI Grupa ljudi, u smislu Kaznenog zakona, su najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog ili povremenog injenja kaznenih djela, pri emu svaka od tih osoba daje svoj udio u poinjenju kaznenog djela. Ova definicija grupe unesena je u KZ, Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koje su stupile na snagu 1. listopada 2004. godine (NN, br.105/04), a provedena je radi uskla ivanja hrvatskog kaznenog zakonodavstva s konvencijskim obvezama posebno Konvencijom Ujedinjenih naroda o transnacionalnom organiziranom kriminalitetu (NN, MU 14/02) i to l. 2. i 5. Grupa ljudi pojavljuje se kao zakonsko obiljeje kod kaznenih djela protiv vrijednosti zatienih me unarodnim pravom, protiv imovine, protiv sigurnosti platnoga prometa i poslovanja protiv javnoga rade, protiv slobode prava ovjeka i gra anina i to najee kod kvalificiranih oblika tih kaznenih djela. Tako e poinitelj ostvariti tei oblik kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz l. 124. st. 3. KZ i kaznenog djela otmice iz l. 125. st. 2. KZ, ako su djela ostvarena u sastavu grupe.
37 38
Iz odluke VSRH, III Kr-262/00 od 19. prosinca 2002. Iz odluke VSRH, II 4 Kr-90/99 od 20. travnja 1999.
15
7.1. Zakonski izraz grupa ljudi u praksi sudova 7.1.1. Sud drugoga stupnja preinaio je pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela u odnosu na svu trojicu optuenika i proglasio ih krivim za kazneno djelo iz l. 218. st. 1. KZ. Naime, novi KZ/97 blai je za poinitelja. Prema odredbi l. 89. st. 22. grupa ljudi u smislu ovog zakona jest udruenje od najmanje tri osobe, koje su povezane radi trajnog ili povremenog injenja kaznenih djela, pri emu svaka od tih osoba daje svoj udio u poinjenju kaznenog djela. Optuenicima se stavlja na teret prethodni dogovor za izvrenje samo jednog djela i to konkretno u izreci ove pobijane presude opisanog djela. Njima se, dakle, ne stavlja na teret prethodni dogovor za izvrenje vie takvih djela, pa se radi o kaznenom djelu iz l. 218. st. 1. KZ.39 7.1.2. Suprotno albenom navodu optuenika prvostupanjski sud je ispravno postupio, zakljuivi da su optuenici kaznena djela zaista poinili u sastavu grupe, koju su u konkretnom sluaju, u smislu odredbe l. 89. st. 22. KZ sainjavali optuenici, jer su u poinjenju kaznenih djela davali svaki svoj udio, kako je opisano u izreci prvostupanjske presude, pod navedenim tokama. Dakle, oito je da iz smisla citirane odredbe nedvojbeno proizlazi da u sastav grupe iz l. 89. st. 22. KZ ulaze i pomagatelji, pa se ne radi o povredi kaznenog zakona.40 7.1.3. Obrazlaui albu alitelj, u prilog stavu da okrivljenike u konkretnom sluaju treba teretiti i za kazneno djelo udruivanja za poinjenje kaznenih djela iz l. 333. st. 1. KZ jer da je kazneno djelo iz l. 333. KZ posve neovisno od kaznenih djela koja su proizala iz djelatnosti organizirane grupe ljudi, jer da se radi o razliitim kriminalnim koliinama sa razliitim zatienim dobrima, jer se kod kaznenog djela iz l. 333. KZ titi javni red, a kod kaznenog djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko dravne granice iz l. 177. KZ vrijednosti zatiene me unarodnim pravom. Tako er da i kriminalno politiki razlozi upuuju na ovakvo stanovite, te smatra da se radi o realnom stjecaju ova dva kaznena djela.Protivno albenim navodima i rezoniranju alitelja, prema ranije zauzetom pravnom shvaanju, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je pravilan zakljuak prvostupanjskog suda u to. II. i IV. pobijanog rjeenja, te da se u konkretnom sluaju radi samo o kaznenom djelu iz l. 177. st. 2. KZ, a ne o stjecaju ovog kaznenog djela i kaznenog djela iz l. 333. st. 1. KZ. Naime, u sluaju kad je propisana kao kvalifikatorna okolnost da je kazneno djelo iz l. 177. st. 2. KZ poinjeno u sastavu grupe, kao to je ovdje sluaj, onda nije mogu stjecaj ovog kaznenog djela sa kvalificiranom okolnou s kaznenim djelom udruivanja za poinjenje kaznenih djela iz l. 333. st. 1. KZ, kojim se, tako er propisuje da to djelo ini onaj poinitelj koji organizira grupu ljudi ili na drugi nain povezuje u zajedniko djelovanje tri ili vie osoba koja ima za cilj poinjenje kaznenih djela za koje se po zakonu moe izrei tri godine zatvora ili tea kazna, odnosno da je poinitelj pripadnik te grupe. Naime, ako bi se u konkretnom sluaju uzelo da je stjecaj mogu, onda bi to znailo da poinitelj dva puta odgovara za istu okolnost da je djelo poinjeno u sastavu grupe.41 7.1.4. Poinili su kazneno djelo razbojnitva iz l. 218. st. 1. KZ troje maloljetnika koji su, postupajui po dogovoru, primjenom sile od oteenika oduzeli novac na nain da ga je
39 40
Iz odluke VSRH, K-504/95 od 3. oujka 1999. Iz odluke VSRH, I K-90/03 od 27. studenog 2003. 41 Iz odluke VSRH, I K-1050/03. od 11. prosinca 2003.
16
jedan od maloljetnika s le a gurnuo tako da je pao u grabu, gdje je drugi maloljetnik pretraio oteenikove depove i izvadio novanik, pri emu se oteenik branio tapom kojim je htio udariti treeg maloljetnika, ali mu je ovaj tap oteo i bacio. Kod kaznenog djela razbojnitva u kojem su sudjelovali sve troje maloljetnika nije neophodno da svi oni primijene silu prema oteeniku, niti da ta sila ima neki vei intenzitet, ve je dovoljno da je svaki od njih postupio prema prethodnom dogovoru, a primijenjena sila, iako je bila slabijeg intenziteta, s obzirom na alkoholiziranost oteenika oito je bila vie nego dovoljna da ga onesposobi za bilo kakav otpor, tako da su mu maloljetnici bez potekoa oduzeli novanik, iz novanika izvadili novac, te novanik bacili. Kako se maloljetnicima stavlja na teret prethodni dogovor za izvrenje samo jednog, i to konkretnog u izreci opisanog djela, ne radi se o djelu poinjenom u grupi iz l. 218. st. 2. KZ, jer grupa ljudi u smislu l. 89. st. 22. KZ je udruenje od najmanje 3 osobe koje su se povezale radi vrenja kaznenih djela, dakle ne jednog ve vie djela.42 7.1.5. Nije mogu stjecaj izme u kaznenog djela iz l. 173. st. 2. i 3. i l. 333. st. 1. i 3. KZ. U sluaju kad je propisana kao kvalifikatorna okolnost da je kazneno djelo iz . 173. st. 2. i 3. KZ poinila grupa ljudi koja se udruila radi injenja tog djela, kao to je ovdje sluaj, onda nije mogu stjecaj ovog kaznenog djela s kvalificiranom okolnou s kaznenim djelom udruivanja za poinjenje kaznenih djela iz l. 333. st. 1. i 3. KZ kojim se, tako er, da to djelo ini onaj poinitelj koji organizira grupu ljudi ili na drugi nain povezuje u zajedniko djelovanje tri ili vie osoba koja ima za cilj poinjenje kaznenih djela. Naime, ako bi se, u konkretnom sluaju, uzelo da je stjecaj mogu, onda bi to znailo da poinitelj dva puta odgovara za istu okolnost da je djelo poinio u sastavu grupe.43 7.1.6. Objektivni uin i odnos poinitelja prema djelu, kao osnovnom kaznenom djelu iz l. 218. st. 1. KZ, nesporno je utvr en i to na temelju obrana sve trojice optuenika, koji su u iznesenom smislu priznali poinjenje ovog djela, a uz to i na temelju iskaza svjedokinje S. M., oteenice, te na temelju isprava i to potvrde o privremenom oduzimanju, te o vraanju predmeta, kao i izrauna o plaanju cestarine. Za alitelja je sporna injenica postojanja grupe u smislu l. 89. st. 22. KZ, dakle osporava da bi trojica suoptuenika bili povezani radi trajnog ili povremenog injenja kaznenih djela. Suprotno alitelju, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno uzeo, ne samo to da se imitacijom pitolja, koji je uperen u drugu osobu u prisustvu trojice poinitelja, uz upuene rijei povienim tonom: "Ovo je pljaka! Daj pare! Gdje su pare? Daj pare, pika ti materina, gdje ih dri?!", naredivi pri tome oteenici da sjedne i sagne glavu, a potom oduzeli sav papirnati novac i naredili joj da preda i preostali novac, koji je ona njima dodala, uzevi i slubeni mobitel, dakle, oduzeli tu u pokretnu stvar s ciljem da se protupravno prisvoji, dakle da je ta radnja podobna radnja da se pravno opie kao prijetnja u smislu kaznenopravnog poimanja prijetnje, ve i u onom dijelu koji se odnosi na pozitivno utvr enje poinjenja kaznenog djela u sastavu grupe, dakle kvalifikatornu okolnost predvi enu u odredbi l. 218. st. 2. KZ. Pri tome nije od znaaja okolnost da su suoptuenici ubrzo nakon poinjenja predmetnog kaznenog djela bili otkriveni i uhieni, te tako onemogueni da u istom sastavu poine jo koje kazneno djelo, ve je dovoljno da su suoptuenici bili povezani radi toga da trajno ili povremeno ine kaznena djela, pri emu bi svaki od njih dao svoj udio u poinjenju kojeg od tih djela. Dovoljno je da nakon takvog
42 43
Iz odlike VSRH, I K-172/00 od 10. svibnja 2000. Iz odluke VSRH, K-129/03 od 25. veljae 2003.
17
udruivanja najmanje tri osobe bude poinjeno makar i jedno kazneno djelo, kao to je to ovdje sluaj.44 7.1.7. Ne radi se o kaznenom djelu razbojnitva poinjenog u grupi ako je jedan od trojice optuenika bio samo pomagatelj, a ne supoinitelj. To stanovite zauzeo je VSRH koji u odluci navodi da su dvojica optuenika poinili kazneno djelo razbojnitva kao supoinitelji, dok je trei optuenik dao pitolj (koji ni na koji nain nije bio upotrijebljen pri poinjenju djela) i sprej suzavac I. i II. optueniku. Usput ih je povezao vojnim kamionetom prema mjestu poinjenja djela, jer je morao ii na Zagrebaki velesajam, tako da to nije bilo ni u kakvoj neposrednoj funkciji poinjenja djela. Stoga se njegov in, s obzirom na prirodu djela, a i prema obinom ivotnom gledanju, ne moe tretirati kao djelatnost lana grupe koja je poinila pokuaj kvalificiranoga kaznenog djela razbojnitava.45 7.1.8. Sud je utvrdio da je III. optuenik supoinitelj, a ne samo pomagatelj s drugom dvojicom optuenika, jer je na drugi nain zajedno s njima poinio djelo. Naime, nema sumnje da je III. optuenik pristao drugu dvojicu odvesti automobilom na mjesto poinjenja djela, dao I. optueniku pitolj (koji je upotrijebljen na nain da je uperen u vlasnicu krojake radnje koja je nakon toga predala utrak), kazao I. i II. optueniku da krenu, a onda ekao u automobilu da djelo bude dovreno pa je ostale sudionike i plijen odvezao na sigurno mjesto. Na taj je nain ostvario vlast nad djelom u objektivnom i subjektivnom smislu, pa je supoinitelj, a ne samo pomagatelj.46 7.1.9. U ponaanju optuenika D. B. i I. B. nisu se stakla obiljeja kaznenog djela razbojnitva u grupi iz l. 218. st. 2. KZ i to iz dva razloga, jedan se sastoji u tome to se grupa smatra udruivanje najmanje tri osobe, pa se ne moe raditi o kaznenom djelu razbojnitva u grupi ako su dvojica optuenika bili supoinitelji, a dvojica samo pomagatelji, dok je drugi razlog taj to se prema odredbi l. 89. st. 22. KZ grupa ljudi u smislu toga zakona je udruivanje od najmanje tri osobe koje su povezane radi vrenja kaznenih dijela, ne jedno djelo nego vie njih, pa kako se optuenicima stavlja na teret prethodni dogovor za izvrenje samo jednog konkretno opisanog djela, u konkretnom sluaju moe se raditi samo o kaznenom djelu iz l. 218. st. 1. KZ u kom pravcu je prvostupanjska presuda i preinaena.47 7.1.10. Okrivljenici su kazneno djelo poinili u sastavu grupe. Utvr eno je da je svako otu enje umjetnike slike bilo pomno isplanirano na nain da su najprije I. i II. okrivljeni odabrali slike u Vladi RH koje e otu iti, a to je vidljivo iz njihovih obrana u kojima se navodi da je II okrivljenica dolazila u posjete na radno mjesto I okrivljenika, a da se I okrivljenik ne razumije u umjetnika djela, dok je II okrivljenica praunuka slikara ije su slike otu ene. Uloga III okrivljenika utvr ena je tako er na temelju njihovih obrana, on je imao zadatak da s jedne strane preuzme okvire od I okrivljene, a s druge strane da odvlai panju radnika osiguranja zgrade kako ovi ne bi primijetili djelatnost I. i II. okrivljenih. S toga je sud prvoga stupnja pravilno zakljuio da su kazneno djelo poinili u sastavu grupe jer su se povezali radi povremenog injenja kaznenih djela pri emu je svaki od njih dao svoj udio u
44 45
Iz odluke VSRH, I K-95/05 od 6. travnja 2005. Iz odluke VSRH, K-865/93 od 27. sijenja 1994., 46 Iz odluke VSRH, K-635/91 od 10. oujka 1993 47 Iz odluke VSRH, K-245/99 od 24. studenog 1999.
18
ostvarenju djela, na koji nain su ostvarili kazneno djelo iz l. 217. st. 2. to. 1. i 3. i st. 4. KZ.48
8. ZLOINAKA ORGANIZACIJA Zloinaka organizacija je strukturirano udruenje od najmanje tri osobe koje postoji tijekom odre enog razdoblja i djeluje sa zajednikim ciljem poinjenja jednog ili vie kaznenih djela radi izravnog ili neizravnog stjecanja financijske ili druge materijalne koristi ili s ciljem ostvarivanja i zadravanja nadzora nad pojedinim gospodarskim ili drugim djelatnostima, a radi se o kaznenim djelima za koja se moe izrei kazna zatvora u trajanju od najmanje etiri godine ili tea kazna. Zloinaka organizacija je temelj pojma organiziranog kriminala. Ova definicija zloinake organizacije unesena je u KZ, Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koje su stupile na snagu 1. listopada 2004. godine (NN, br.105/04), a provedena je radi uskla ivanja hrvatskog kaznenog zakonodavstva s konvencijskim obvezama posebno Konvencijom Ujedinjenih naroda o transnacionalnom organiziranom kriminalitetu (NN, MU 14/02) i to l. 2. i 5.49 Prema izmijenjenom stavku 23. lanka 89. KZ, a s obzirom na l. 2.50 Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminalitet, "strukturirano
Iz odluke upanijskog suda u Zagrebu, K-1025/03 od 2. rujna 2003. lanak 5. Inkriminiranje sudjelovanja u organiziranoj zloinakoj grupi 1. Svaka drava stranka donijet e zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da bi utvrdila kao kaznena djela, kad su poinjena namjerno: (a) jednu ili obje sljedee radnje kao kaznena djela koja se razlikuju od onih koja ukljuuju pokuaj ili dovrenje zloinake aktivnosti: (i) dogovor s jednom ili vie drugih osoba da se poini teko kazneno djelo u svrhu koja se izravno ili neizravno odnosi na stjecanje financijske ili druge materijalne koristi, i kada to zahtjeva domae pravo, ukljuuje radnju koju je poduzeo jedan od sudionika radi izvravanja dogovora ili ukljuuje organiziranu zloinaku grupu; (ii) radnja osobe koja, znajui za cilj ili openitu zloinaku aktivnost organizirane zloinake grupe ili njezinu namjeru da poini predmetna kaznena djela, aktivno sudjeluje u: a. zloinakim aktivnostima organizirane zloinake grupe; b. drugim aktivnostima organizirane zloinake grupe, znajui da e njezino sudjelovanje doprinijeti ostvarivanju gore opisanog zloinakog cilja; (b) organiziranje, upuivanje na, pomaganje pri, poticanje na, olakavanje ili savjetovanje radi poinjenja tekog kaznenog djela koje ukljuuje organiziranu zloinaku grupu. 2. Znanje, namjera, cilj, svrha ili dogovor iz stavka 1. ovog lanka moe se izvesti iz objektivnih injeninih okolnosti. 3. Drave stranke ije domae pravo zahtijeva ukljuenost organizirane zloinake grupe u svrhu poinjenja kaznenih djela utvr enih na temelju stavka 1. (a) (i) ovog lanka, osigurat e da njihovo domae pravo obuhvaa sve teke zloine koji ukljuuju organizirane zloinake grupe. Te drave stranke, kao i drave stranke ije domae pravo zahtijeva radnju radi izvrenja dogovora u svrhu poinjenja kaznenih djela utvr enih na temelju stavka 1. (a) (i) ovog lanka, dune su obavijestiti o tome glavnog tajnika Ujedinjenih naroda u trenutku potpisivanja Konvencije ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu Konvenciji.
49
48
lanak 2.Upotreba izraza U svrhe ove Konvencije: (a) Organizirana zloinaka grupa znai strukturiranu grupu od tri ili vie osoba, koja postoji tijekom odre enog razdoblja i djeluje slono s ciljem poinjenja jednog ili vie tekih kaznenih djela ili kaznenih djela utvr enih na temelju ove Konvencije, a u svrhu izravnog ili neizravnog stjecanja financijske ili druge materijalne koristi;(b) Teko kazneno djelo znai ponaanje koje predstavlja kazneno djelo kanjivo maksimalnim liavanjem slobode u trajanju od najmanje etiri godine ili teom kaznom;(c) Strukturirana grupa znai grupu koja nije sluajno okupljena radi neposrednog poinjenja kaznenog djela i koja ne treba imati formalno utvr ene uloge svojih lanova, trajnost lanstva ili razra enu strukturu;
50
19
udruenje" jest udruenje koje nije sluajno okupljeno radi neposrednog poinjenja kaznenog djela i koja ne treba imati formalno utvr ene uloge svojih lanova, trajnost lanstva ili razra enu strukturu. Zloinaka organizacija je temelj pojma organiziranog kriminaliteta, a pojavljuje se kod vie kaznenih djela iz Posebnog dijela Zakona.
9. ISPRAVA Isprava je prema odredbi l. 89. st. 24. KZ, svaki predmet koji je namijenjen ili samo podoban da slui kao dokaz istinitosti neke injenice koja ima vrijednost za pravne odnose. Kao pojam, isprava se pojavljuje kod kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava u glavi XXIII Kaznenog zakona i to u est kaznenih dijela, a to su: krivotvorenje isprave (l. 311. KZ), krivotvorenje slubene isprave (l. 312. KZ), posebni sluajevi krivotvorenja isprave (l. 313. KZ), izradba, nabavljanje, posjedovanje, prodaja ili davanje na uporabu sredstava za krivotvorenje isprava (l. 314. KZ), ovjeravanje neistinitog sadraja (l. 315. KZ), i izdavanje i uporaba neistinite lijenike ili veterinarske svjedodbe (l. 316. KZ). Polazei od izdatnika, isprave dijelimo na javne i privatne isprave. Kazneni zakon ne daje definiciju ni javne ni private isprave, tako da ih moramo potraiti u drugim zakonima, prvenstveno u Zakonu i parninom postupku (l.230.51) i Zakonu o opem upravnom postupku (l.164.). Privatna isprava je izjava volje pojedinca u pisanom obliku, dok je javna isprava posebni oblik isprave koja osim opih pretpostavki koje su neophodne za svaku ispravu u uem smislu, da je u propisanom obliku, mora sadravati i dodatne uvjete, da ju je u granicama svojih ovlatenja izdalo dravno tijelo ili neko drugo tijelo s javnim ovlastima. Lana isprava je ona isprava koja ne potjee od osobe koja je na njoj naznaena kao izdavatelj isprave, bilo da se izjava pripisuje osobi koja ju nije dali ili osobi koja uope ne postoji. Iz toga razloga nee postojati lana isprava ako netko drugoga s njegovim ovlatenjem potpie kao izdatnika isprave. Preinaena je ona prava isprava na kojoj je neovlateno, bitno izmijenjen sadraj. Ovdje se radi o tome da isprava sadri izjavu osobe, a ta osoba nije dala izjavu takvoga sadraja. Ako netko na ispravu, umjesto potpisa izdatnika stavi potpis druge osobe, time nee preinaiti pravu ispravu, nego e time napraviti lanu ispravu. Pitanje stjecaja kaznenih djela iz Glave XXIII Zakona i drugih kaznenih djela, te stjecaja vie oblika ostvarenja pojedinih kaznenih djela iz ove glave, u sudskoj praksi stvara znatne potekoe.
l. 230. Isprava koju je u propisanom obliku izdalo dravno tijelo u granicama svoje nadlenosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizika osoba u obavljanju javnog ovlatenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga to se u njoj potvr uje ili odre uje.
51
20
Odmah je potrebno navesti da zbog odnosa supsidijariteta ne moe doi do stjecaja izme u pravljenja lane isprave, odnosno preinaenja prave isprave i uporabe takve lane ili preinaene isprave od strane iste osobe. Supsidijaritet odnos dvaju zakonskih opisa kaznenih djela po kojem primjena prvoga dolazi u obzir samo ako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu drugoga. To je osobito sluaj kada je inkriminiran prethodni stadij neke kriminalne djelatnosti. U takvom sluaju inkriminacija prethodnog stadija dolazi u obzir samo ako se na njom zaustavi kriminalna djelatnost. Ona otpada ako je dolo do ostvarenja kaznenog djela iji je ona prethodni stadij. Pravljenje lane ili preinaene isprave je prethodni stadiji, ona se primjenjuje samo ako isprava nije uporabljena, a kazneno djelo iz l. 311. KZ postojat e i onda ako isprava nije uporabljena, nego je lana ili preinaena isprava, samo nabavljena radi uporabe. Me utim u koliko jedna osoba napravi lanu ispravu ili preinai pravu ispravu, a druga osoba takvu ispravu uporabi, svaka od njih ostvarit e kazneno djelo krivotvorenja isprave. Mogua je konstrukcija produljenog kaznenog djela krivotvorenja isprava, kako je naveo VSRH u pravnom shvaanju proirene sjednice Kaznenog odjela od 17. lipnja 1985., gdje stoji da naelno nije iskljuena mogunost, uz postojanje drugih potrebnih ujedinjavajuih elemenata, konstrukcija produljenog kaznenog djela krivotvorenja isprave u odnosu na tedne knjiice i u svim onim sluajevima kad se krivotvori u vie tednih knjiica koje su izdali razni pravni subjekti. Takva je konstrukcija osnovana u pravilu u svim onim sluajevima gdje je to pri ocjeni cjelokupne djelatnosti opravdano. Starija praksa slovenskih sudova smatrala je da ako netko uporabi tu u pravu osobnu iskaznicu ne ini kazneno djelo krivotvorenja isprave jer se im kaznenim djelom inkriminira samo uporaba lane ili preinaene isprave.52 Sudska praksa naih sudova je uporabu prave isprave, koja je glasila na tu e ime, smatrala uporabom lane isprave, zbog toga jer isprava glasi na tu e ime i ne predstavlja vaeu ispravu optuenika, izdanu od nadlenih organa (vidi Sudska praksa pod brojem 9.1.17.) Kada je u pitanju nabava tu e prave isprave, jedan upanijski sud53 potvrdio je osloba ajuu presudu protiv okrivljenika koji je od drugih osoba kupio putne isprave uz obrazloenje da nabava originalnih putnih isprava u konkretnom sluaju moe biti samo pripremna radnja, a ne moe se raditi niti o pokuaju kaznenog djela krivotvorenja isprave iz l. 311. KZ. Me utim Vrhovni sud Republike Hrvatske nije se s takvim stavom sloio, nego je prihvatio podneseni zahtjev za zatiti zakonitosti uz obrazloenje da sam nabava putne isprave od druge osoba predstavlja preinaenje isprave u smislu odredbe l. 311. st. 1. i 2. KZ (vidi Sudska praksa pod brojem, 9.1.16.).
52 53
Krivini zakonik s objanjenima, Ljubljana 1961. godine upanijski sud u Koprivnici, K-3/00 od 31. sijenja 2000.
21
9.1. Zakonski izraz isprava javna isprava slubena isprava - u praksi sudova 9.1.1. Molba koju je okrivljena podnijela na ime svog supruga pograninoj policiji radi izdavanja dozvole za kretanje i zadravanje na graninom prijelazu, nema karakter isprave u smislu odredbe l. 3. toka 11. KZRH. Molba ima karakter podneska kojim se inicira pokretanje nekog postupka, u ovom sluaju upravnog postupka, u kojem e se tek utvrditi injenice, pa molba nije predmet koji je podoban ili odre en da slui kao dokaz kakve injenice koja ima vrijednost za pravne odnose. Bez obzira na sadraj koji je u molbi naveden, ispostavljanjem takvog pismena koje nema karakter isprave, pa dakle ni poslovne isprave, ne moe se poiniti krivino djelo krivotvorenja slubene isprave iz lanka 221. KZRH.54 9.1.2. Broj asije automobila u smislu l. 3. st. 4. KZH svakako treba smatrati ispravom, ali ne javnom ispravom. Optuenik je prvostepenom presudom proglaen krivim jer je na automobilu koji je uvezao iz inozemstva mehanikim putem otklonio originalni broj asije. Uzevi u obzir izneseno o pravnoj prirodi broja asije, naime da je to obina, a ne javna isprava, to nije krivino djelo iz l. 212. st. 2. KZH, ve moda eventualno ako je uinjeno da se sprijei dokazivanje, krivino djelo spreavanja dokazivanja iz l. 187. st. 1. KZH kako to s pravom istie alba.55 9.1.3. ini kazneno djelo krivotvorenja isprave optuenik koji krivotvori izlaznice iz poduzea jer se i one imaju smatrati ispravom. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili odre en da slui kao dokaz injenice koja ima vrijednost za pravne odnose. U konkretnom sluaju izdatnice je ispostavio optuenik kao odgovorna osoba, s neistinitim sadrajem, ovjerivi ih svojim potpisom i peatom poduzea, a sve da bi se iz kruga poduzea iznijela razliita roba i onda prodala drugom optueniku.56 9.1.4. Unitenje obine isprave nije kazneno djelo, kako je navedeno u presudi VSRH, K-131/89 od 25. srpnja 1989., u kojoj stoji da je optuenik na automobilu, koji je uvezao iz inozemstva, mehanikim putem otklonio originalni broj asije. A kako broj asije predstavlja obinu, a ne javnu ispravu, proizlazi da je optuenik unitio obinu ispravu, a unitenje obine isprave nije kazneno djelo. 9.1.5. Kada je okrivljenik, dovodei u zabludu javnog biljenika, doao do ovjerenog kupoprodajnog ugovora na kojem je krivotvorio potpis prodavatelja i temeljem tog ugovora prenio automobil na kupca naznaenog na ugovoru, tada je time ostvario, kako objektivna, tako i subjektivna obiljeja kaznenog djela iz l. 311. st. 1. KZ, jer je njegovim ponaanjem ugroena pravna sigurnost u vjerodostojnost isprava koje se pojavljuju u pravnom prometu. Odnosi optuenika i prodavaoca, iji je potpis krivotvorio na ugovoru, ne mogu biti od utjecaja na njegovu kaznenu odgovornost, nego mogu imati utjecaj na odluku o kaznenoj sankciji.57 9.1.6. Skladine primke koje optuenik krivotvori nisu javne isprave.58
54 55
Iz odluke upanijskog suda u Bjelovaru, K-402/97 od 4. prosinca 1997. Iz odluke VSRH, K-131/89 od 25. srpnja 1990. 56 Iz odluke VSRH, K-1145/86 od 16. studenoga 1988. 57 Iz odluke upanijskoga suda u Koprivnici, K-156/00 od 28. rujna 2000. 58 Iz odluke VSRH, K-1546/71 od 28. listopada 1971.
22
9.1.7. Nema svojstvo javne isprave urbanistiki projekt koji je odlukom izvrnog vijea opine postao sastavnim dijelom odluke o donoenju urbanistikog rjeenja stambenog naselja, koji je dakle time postao normativni akt te koji od toga asa uiva onu pravnu zatitu kakva je predvi ena za svaki drugi normativni akt.59 9.1.8. Putni radni list nije javna isprava jer ga ispostavlja svaki pojedinac ili tvrtka koja se bavi prijevoznikom djelatnou, a slui iskljuivo za kontrolu zakonitosti obavljanja te djelatnosti, npr. kontrolu vremena provedenog na putu, broja prije enih kilometara, obrauna trokova goriva i sl. 60 9.1.9. Tu i ek koji je poinitelj potpisao svojim imenom i potom ga realizirao, prava je isprava, tj. isprava koja potjee od osobe koja je na njoj oznaena kao izdavalac. Takva isprava, istinita, ima neistinit sadraj jer se u njoj implicitno tvrdi da ek, a time i novano pokrie, pripadaju potpisniku. No, to nije odluno za kazneno djelo krivotvorenja isprave.61 9.1.10. Prometna je dozvola nedvojbeno javna isprava, dok je registracijska ploica znak dokazivanja, tj. znak koji na osnovi zakona ili dogovora sadri neku izjavu kao dokaz u pravnom prometu. Kad je takva isprava spojena s predmetom na koji se odnosi njezin sadraj tako da s njom ini jedinstven dokaz, to za posljedicu ima istu dokaznu vrijednost kao i sam sadraj izjave u ispravi, upravo s obzirom na injenicu neodvojivosti prometne dozvole i registracijske ploice, te registracijske ploice i odre enog vozila, radi se o javnoj ispravi. Stoga poinitelj koji premjeta registracijsku ploicu s jednog vozila na drugo preinauje pravu javnu ispravu, a koritenjem tog vozila istu upotrebljava kao pravu.62 9.1.11. Punomo u koju je okrivljenik dopisao tekst predstavlja javnu ispravu jer je navedena punomo bila ovjerena od nadlenog organa. Prema tome, radi se o javnoj ispravi koja je sastavljena u propisanom obliku, koju je ovjerio za to nadleni organ u obavljanju svoje slubene dunosti i u sklopu svoje nadlenosti koja mu je povjereno zakonom i zasnovano na zakonu. Prema tome, ne radi se o privatnoj ispravi kao to se pokuava u albi obrazloiti, ve o javnoj ispravi kao to je sasvim ispravno sud prvoga stupnja obrazloio u svojoj presudi.63 9.1.12. Optueniku je stavljeno na teret da bi on kazneno djelo iz l. 311. st. 2. i 1. KZ poinio time to bi na ovaj amac postavio registarsku ploicu PL , znajui da ona pripada amcu M. M. iz P., to jednostavno nije tono, poto je iz zapisnika o oevidu jasno vidljivo da se u konkretnom sluaju nije radilo o bilo kakvoj registarskoj ploici, ve o naljepnicama crne boje nalijepljenoj registarskoj oznaci PL , a budui da na amac nalijepljena (ili napisana) oznaka luke pripadnosti nije bilo kakva isprava, to ne samo da nema dokaza da bi optuenik na nain kako mu je to optubom stavljeno na teret bilo kakvu javnu ispravu upotrijebio kao pravu, ve kazneno djelo za koje se on optuuje po zakonu nije kazneno djelo.64
59 60
Iz odluke VSRH, IV- K-76/83 od 10. kolovoza 1983. Iz odluke upanijskoga suda u Koprivnici, K-79/97 od 8. srpnja 1997. 61 Iz odluke Okrunoga suda u Poegi, K-69/90 od 11. travnja 1990. 62 Iz odluke Okrunoga suda u Zagrebu, K-678/92. 63 Iz odluke upanijskoga suda u Zagrebu, K-1072/96 od 5. studenoga 1996. 64 Iz odluke upanijskog suda u Dubrovniku, K-82/04 od 13. srpnja 2004.
23
9.1.13. Okrivljenik koji je na svoj nalaz i miljenje otisnuo peat s oznakom da je sudski vjetak, iako je znao da je brisan iz popisa sudskih vjetaka, nije poinio kazneno djelo krivotvorenja isprave. Takva isprava, dodue sadri jedan neistinit navod, ali je ona unato tome prava isprava jer potjee od osobe koja je na njoj oznaena kao izdavatelj. Lano stavljanje poloaja ili ina uz potpis bitno utjee na dokaznu snagu isprave samo ako dovodi u zabludu o identitetu izdavatelja, to ovdje nije tako. Svaka druga interpretacija odredbe l. 213. st. 4. KZH znaila bi da obuhvaa intelektualni falsifikat, tj. da se odnosi na izdavanje isprave s neistinitim sadrajem, a takve falsifikate obuhvatio je zakonodavac samo u lancima 214., 215. i 227. KZH. Naprotiv, odredbe lanka 213. KZH interpretativno su pravilo za odredbe lanka 212. KZH, pa se stoga kao i odredbe lanka 212. KZH odnose samo na materijalni falsifikat, tj. na izdavanje isprave koja ne potjee od osobe koja je na njima navedena kao izdavatelj. 65 9.1.14. Ostvarena su sva bitna obiljeja kaznenog djela krivotvorenja slubene isprave kad je utvr eno kako je optuenica, da bi prikrila prisvajanje, sakrila ispostavljenu istinitu dokumentaciju.66 9.1.15. Poinio je kazneno djelo krivotvorenja slubene isprave iz l. 312. st. 1. i 2. KZ optuenik koji je kao direktor d.o.o. u originalnom obrascu o solventnosti (obrazac BON 2), korektorom izbrisao dan, mjesec i godinu izdavanja, podatak o stanju na iro-raunu i o godinjem prometu poduzea, nakon ega je strojopisom unio druge, neistinite podatke, pa tako pripremljeni obrazac fotokopirao i predoio oteenom poduzeu prilikom preuzimanja kupljene robe. Neovjerena preslika obrasca BON 2 predstavlja ispravu u smislu l. 89. st. 2. KZ jer u svakodnevnom ivotu neovjerene preslike slue kao dokaz injenica koje su u njemu navedene. Samo u onim sluajevima kada je zakonom ili drugim normativnim aktom propisano da se neke injenice mogu dokazivati jedino originalnom ispravom ili ovjerenim prijepisom ili fotokopijom moglo bi se prihvatiti stajalite iz albe da neovjereni prijepis ili preslika nemaju karakter isprave u smislu l. 312. KZ.67 9.1.16. Protivno stajalitu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, postupanje okrivljenika nabava putnih isprava od drugih osoba, predstavlja preinaenje isprava u smislu odredbe l. 311. st. 1. KZ, koje time postaju lane isprave. Njegovo injenje sadri sva bitna obiljeja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz l. 311. st. 1. i 2. KZ. Iz sadraja njegove odredbe je razvidno da se to kazneno djelo moe poiniti na vie naina. Jedan od naina poinjenja je i nabava lane ili preinaene isprave radi uporabe. Naime, u konkretnom sluaju putovnicama, nabavljenim od drugih osoba, vie se ne dokazuju one injenice, koje je imao u vidu izdavatelj putovnica, nego se dokazuju druge injenice, tj. lano se dokazuje identitet osoba kojima nadleno tijelo nije ni izdalo te javne isprave. Za ostvarenje bia kaznenog djela iz l. 311. st. 1. i 2. KZ, je dovoljna i sama radnja nabave lane ili preinaene isprave radi uporabe, dok do njihove uporabe ne treba ni doi. S obzirom da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik zaista postupio na nain opisan u optunici, tj. da je nagovorio D. B. da izvadi putovnicu te mu je nakon toga predao, a okrivljenik je platio i trokove izdavanja, a tako er da je od M. M. kupio putovnicu za iznos od 500,00 kn, pogrean je zakljuak prvostupanjskog suda da se u injenju okrivljenika ne stjeu bitna obiljeja
65 66
Iz odluke VSRH, Kzz-8/92 od 28. travnja 1992. Iz odluke VSRH, K-72/83 od 11. sijenja 1984. 67 Iz odluke upanijskog suda u Bjelovaru, K-264/01 od 8. studenog 2001.
24
kaznenog djela iz l. 311. st. 1. i 2. KZ. Isto tako, pogreno je stajalite drugostupanjskog suda, kako nabava putnih isprava u konkretnom sluaju moe predstavljati samo pripremnu radnju za izvrenje inkriminiranog kaznenog djela, kao i da se uslijed toga, ne moe raditi niti o pokuaju poinjenja kaznenog djela. Naime, sadraj i smisao zadnje reenice odredbe l. 311. st. 1. KZ nedvojbeno ukazuje da su bitna obiljeja tog kaznenog djela ostvaruju ve samo nabavom putovnica radi uporabe. Budui da su nii sudovi pogreno zakljuili kako inkriminirana radnja okrivljenika nije kazneno djelo te ga slijedom toga prvostupanjski sud na temelju odredbe l. 354. to. 1. ZKP oslobodio optube, a drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku osloba ajuu presudu, poinili su povredu kaznenog zakona iz l. 368. to. 1. ZKP u vezi s l. 311. st. 1. i 2. KZ, na koju dravni odvjetnik osnovano ukazuje u zahtjevu za zatitu zakonitosti.68 9.1.17. Optuenik je poinio krivino djelo iz l. 212. st. 2. KZH, te nisu osnovane njegove tvrdnje iz albe da paso nije bio laan, te da isti nije nikome pokazivao prilikom prelaska granice, jer carinik to od njega nije traio, pa da s toga u njegovom ponaanju nema obiljeja toga krivinog djela. Prvostepeni sud pravilno je zakljuio da optuenik nije mogao prijei granicu bez predoavanja putne isprave, to je notorna injenica, a navedena putna isprava koju je optuenik prethodno kupio u Beu, lana je jer glasi na tu e ime i ne predstavlja vaeu putnu ispravu optuenika, izdanu od nadlenih organa.69 9.1.18. Mogua je konstrukcija produljenog kaznenog djela krivotvorenja isprava, kako je naveo VSRH u pravnom shvaanju proirene sjednice Kaznenog odjela od 17. lipnja 1985., gdje stoji da naelno nije iskljuena mogunost, uz postojanje drugih potrebnih ujedinjavajuih elemenata, konstrukcija produljenog kaznenog djela krivotvorenja isprave u odnosu na tedne knjiice i u svim onim sluajevima kad se krivotvori u vie tednih knjiica koje su izdali razni pravni subjekti. Takva je konstrukcija osnovana u pravilu u svim onim sluajevima gdje je to pri ocjeni cjelokupne djelatnosti opravdano.
10. NOVAC Prema stavak 25. lanka 89. KZ, novac je kovano ili papirnato sredstvo plaanja koje je na temelju zakona u optjecaju u Republici Hrvatskoj ili nekoj stranoj dravi.
10.1. Zakonski izraz novac u praksi sudova 10.1.1. Sud smatra kako treba odbiti prigovor optuenika koji u svojoj albi navodi da se radi o novanim bonovima, tj. o prijelaznom sredstvu plaanja i da zato krivotvorenje tih bonova tolara nije isto to i krivotvorenje drugih valuta, pa da tu okolnost valja ocijeniti kao olakotnu. Slovenski tolar je, naime, u to vrijeme bila novana jedinica Republike Slovenije koju su priznavale i prihvatile i druge drave, pa je zato poinitelj koji je krivotvorio tolare
68 69
Iz odluke VSRH, Kzz-6/00 od 8. kolovoza 2000. Iz odluke VSRH, I K-814/86 od 25. studenog 1986.
25
poinio krivino djelo iz l. 148. OKZRH, uz napomenu da na zakonodavac uope ne pravi razliku izme u novca pojedinih drava kao sredstva plaanja.70 10.1.2. Isto tako, nije u pravu alitelj kada u albi istie da je sud prvog stupnja osudio opt. A. P. na prestrogu kaznu, jer je "precijenio stupanj povrede zatienog dobra". Prema alitelju, okolnost da su krivotvoreni jugoslavenski dinari koji se ne mogu plasirati izvan teritorija SRJ znatno umanjuju drutvenu opasnost poinjenog kaznenog djela. Treba ukazati da je objekt kaznenog djela iz l. 274. st. 1. KZ novac. Prema odredbi l. 89. st. 25. KZ-a novac je sredstvo plaanja koje je na temelju zakona u opticaju u Republici Hrvatskoj ili nekoj stranoj dravi. Pitanje "plasmana" takvog novca nije uvjetovano vrstom valute i to ne moe biti kriterij za jainu povrede zatienog dobra. Kako je sud prvog stupnja dao valjane razloge i za vrstu i visinu kazne opt. A. P., i prema miljenju ovog Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od dvije godine i est mjeseci ostvarit e se sve svrhe kanjavanja iz l. 50. KZ - kako to pravilno istie i sud prvog stupnja u obrazloenju pobijane presude.71
11. POKRETNA STVAR Pokretna stvar je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, toplote ili kretanja, kao i telefonski impulsi. Pojam pokretne stvari odre en je u l. 89. st. 27. Kaznenog zakona. OKZRH nije imao definiciju pokretne stavi, a KZRH je u l. 3. navodi da se pokretnom stvari smatra i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja. Definicija telefonskog impulsa kao pokretne stvari uvedena je u kazneno zakonodavstvo Kaznenim zakonom koji je stupio na snagu 1. sijenja 1998. godine.
11.1. Zakonski izraz pokretna stvar u praksi sudova 11.1.1. Telefonski impuls je pokretna stvar. Kako je opepoznato telefon radi na principu pretvaranja elektrine energije u zvunu i obratno, i elektrina energija se koristi za prijenos (kretanje) govora, a mjerna koliina je impuls koji ima odre enu trinu vrijednost. Prema tome u ovom sluaju ispunjeni su uvjeti definicije pokretne stvari, koja moe biti predmet oduzimanja, a time i stjecanja protupravne imovinske koristi.72 11.1.2. Stablo koje raste na umskom zemljitu je pokretna stvar i moe biti predmetom kra e ili sitne kra e, kako se navodi u odluci upanijskoga suda u Koprivnici, K-77/98 od 19. svibnja 1999. (Izbor odluka VSRH br. 1/99.) U odluci stoji da nije prihvatljivo stajalite prvostupanjskog suda kada smatra da se sjeom stabla koje raste na umskom zemljitu, ne moe poiniti kazneno djelo kra e, s obrazloenjem da stablo nije pokretna stvar. Naime, pravilnim tumaenjem odredbe l. 9. st. 2. Zakona o vlasnitvu i
70 71
Iz odluke VSRH, K-168/94 od 12. listopada 1994. Iz odluke VSRH, I K-198/03 od 27. svibnja 2003. 72 Iz odluke Okrunoga suda u Zagrebu, K-1670/86 od 1. srpnja 1986.
26
drugim stvarnim pravima dolazi se do suprotnog zakljuka. Tako se prema citiranom propisu trava, drvee, plodovi i sve upotrebljive stvari koje zemlja ra a na svojoj povrini smatraju dijelovima te nekretnine sve dok se ne odvoje od zemlje. Prema tome, u trenutku sjee stabla, posjeena stabla postaju pokretnine, ali time ne prestaju biti vlasnitvo onoga tko je vlasnik zemljita na kojem je to stablo raslo.
12. SILA Opi pojam sile odre en je u lanku 89. stavku 29. KZ. Prema toj odredbi sila je i primjena hipnoze ili omamljujuih sredstava uporabljenih radi dovo enja koga protiv njegove volje u nesvjesno stanje ili da se onesposobi za otpor. Apsolutna sila (vis absoluta) postoji ako je neka osoba prisiljena na injenje ili neinjenje od druge osobe fizikom silom kojoj se nije mogla nikako oduprijeti. Radnja poinjena pod djelovanjem apsolutne sile nije radnja u kaznenopravnom smislu jer nije motivirana voljom. Poinitelj djela je osoba koja je primijenila silu. Kompulzivna sila (vis compulsiva) psihika je ili fizika prisila koja ne iskljuuje mogunost odluivanja osobe prema kojoj je primijenjena. Radi se i o prisili usmjerenoj na slamanje volje druge osobe koja se onda, iako pod prisilom, ipak odlui na djelo.
12.1. Zakonski izraz sila u praksi sudova 12.1.1. Neosnovano se poziva na odredbu l. 31. KZ optuenica koja je kao turistika inspektorica Ureda za gospodarstvo upanije od naplaenih mandatnih kazni temeljem obavljanja inspekcijskog nadzora prisvojila 51.000,00 kn, poinivi time kazneno djelo pronevjere iz l. 345. st. 3. KZ, navodei da je djelo poinila u stanju nude i pod stranim pritiscima i prijetnjama upuenim od J. S. da mu pod svaku cijenu vrati dug sa lihvarskom kamatom od 20% mjeseno. Da bi se radilo o postupanju pod djelovanjem sile ili prijetnje u smislu l. 31. KZ potrebno je da je ta sila ili prijetnja upravljena na poinitelja da ostvari radnje tog konkretnog kaznenog djela koje je i poinio, a ne da uini neto drugo. U konkretnom sluaju J. S. je optuenici prijetio kako bi je prisilio da mu vrati dug sa lihvarskom kamatom, a ne da ona kao turistika inspektorica protupravno prisvoji novac prikupljen na ime naplaenih mandatnih kazni.73 12.1.2. Optunicom dravnog odvjetnika tereeni su opt. V.B.J., opt. S.M. i opt. I.V., da su 21. prosinca 1999. godine oko 8,30 sati zajedniki i dogovorno prema unaprijed detaljno razra enom planu poinili kazneno djelo razbojnitva iz l. 218. st. 2. KZ na tetu Z. banke P. banke, Poslovnica P. u S.M. br. 37, dakle, da su kazneno djelo razbojnitva poinili uz dvije kvalifikatorne okolnosti da je djelo poinjeno u sastavu grupe i uz upotrebu oruja. Sud je, me utim, naao, da su djelo uz uporabu oruja poinili samo opt. V.B.J. i opt. I.V.,
73
Iz odluke upanijskog suda u Bjelovaru, K-73/99
27
dok je opt. S.M. oslobodio od optube na temelju l. 354. st.1. ZKP u svezi l. 31. KZ zakljuivi, da je ista postupala pod utjecajem neodoljive sile, pa da slijedom toga u njezinom postupanju nema kaznenog djela. Sukladno takovom svom stajalitu i oito smatrajui, da ta neodoljiva sila potjee od opt. V.B.J., sud je samoinicijativno izmijenio injenini opis kaznenog djela- dodavi, da je ova optuenica upravljala vozilom pod prijetnjom opt. V.B.J.. Time je dodue, ovog optuenika stavio u neto nepovoljniji poloaj od onoga za koji je tereen optunicom i to je moglo utjecati na odmjeravanje kazne, ali nije prekoraio optubu kako to smatra dravni odvjetnik, budui da nije dolo do izmjene u pravnoj kvalifikaciji izme u djela za koje je optuenik proglaen krivim i onog tereenog u optunici. Me utim, s druge strane pogreno utvr enje te injenice dovelo je ne samo do toga, da opt. S.M. bude oslobo ena od optube, nego i do pogreno utvr enog injeninog stanja u odnosu na svo troje optuenih, kada njihova djelatnost ini loginu cjelinu mada se izvan toga, uloga ostalih optuenih u izvrenju djela ne ini spornom. U pravu je dravni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja nekritiki zauzeo stajalite, da u postupanju opt. S.M. nema kaznenog djela jer je djelovala pod neodoljivom silom, u smislu l. 31. st. 1. KZ. Naime, neodoljiva sila u smislu l. 31. st. 1. KZ znai izravno iznu ivanje nekog ponaanja tako da se onemoguuje voljno upravljanje njime. Osoba pod utjecajem neodoljive sile nema nikakve mogunost izbora svog ponaanja pa zato na njezinoj strani nema radnje. To da bi opt. S.M. bila pod utjecajem takove neodoljive sile koju ima u vidu l. 31. st. 1. KZ, ne moe biti ni govora, prosto zato to je ona imala mogunost izbora. Ovo i neovisno o tome to vjetak neuropsihijatrijske struke sa aspekta svoje struke iznosi, da ova optuenica, za razliku od opt. I.V., nije imala mogunost izbora. Tako npr., bez obzira je li se ova optuenica sluajno susrela sa opt. V.B.J. ili se radilo o njihovom prethodno dogovorenom susretu, u oba ta sluaja ona je mogla birati izme u dvije mogunost, ili ui u vozilo optuenika ili ne ui. Tek u sluaju, da je utvr eno, da je optuenica uslijed sile ili prijetnje morala izabrati ono ponaanje koje joj je optuenik takovom silom ili prijetnjom nametnuo, kako bi izbjegla zlo koje je moe zadesiti ako tako ne postupi, moe se eventualno raspravljati o njezinom postupanju u krajnjoj nudi u smislu l. 31. st. 2. KZ, a nikako o ne postojanju djela jer nije poduzela nikakvu voljnu radnju u smislu l. 31. st. 1. KZ, kao to je to sud pogreno uzeo.Me utim, teko da se i o tomu ovdje moe raditi, ve kada se uzme u obzir obrana same optunice te ve izraeno stajalite suda glede opt. I.V., jer bitnih razlika izme u njihovih postupanja u tom dijelu, za sada i nema. Naime, s pravom dravni odvjetnik ukazuje na potrebu kritinije ocjene obrane ove optunice kako u dijelu, u kojem ona iznosi da je njezin brat, opt. V.B.J. u noi prije poinjenja kaznenog djela u dva navrata zvao, tako i u dijelu koji se odnosi na njihov navodno sluajni susret i ulaenje u vozilo do kojeg je dolo bez ikakve sile ili prijetnje, vodei rauna da ona i brat ive na podruju I., udaljenog 60 km od mjesta doga aja, pa do onoga to je tako er sama iskazala, a odnosi se na njezino postupanje nakon to su opt. V.B.J. i opt. I.V. maskirani uli u banku te o okolnostima pod kojima je napustila mjesto doga aja i pod kojima je dolo do pucanja u vozilo kojim je upravljala od strane opt. V.B.J. Naravno, da kod pomne ocjene obrane ove optunice treba imati u vidu i ono to proizlazi iz obrane opt. I.V. koja obrana zapravo predstavlja, ne samo okolnosno priznanje poinjenih djela od strane ove optunice nego i tereenje ostalih supoinitelja.74 12.1.3. Isto tako, isticanje alitelja da on nije primjenjivao silu prema ot. M.B., nije prihvatljiva za ovaj Vrhovni sud, jer iz iskaza oteenice nedvojbeno proizlazi da je opt. R.P. itavo vrijeme drao pitolj uperen u gornji dio njenog tijela, a da ju je prije toga, uhvatio za
74
Iz odluke VSRH, I K-311/01 od 25. listopada 2001.
28
ruku, odveo do mjesta iza pulta te traio od nje da klei na podu. Takvim postupanjem opt. R.P. u cijelosti je primjenjivao silu prema oteenici, a u smislu ostvarenja kaznenog djela iz l. 218. st. 1. KZ-a - kako to pravilno istie i sud prvog stupnja. Isticanje alitelja da je opt. R.P. postupao u krajnjoj nudi, jer je od sebe i svoje obitelji otklanjao predstojeu opasnost od prijetnje P.M., nije prihvatljiva za Vrhovni sud, jer se takva opasnost (ako je uope postojala) mogla otkloniti na drugi nain, a ne poinjenjem tako tekog kaznenog djela, kao to nije prihvatljivo isticanje da je opt. R.P. kazneno djelo razbojnitva poinio pod djelovanjem neodoljive sile (st. 1. l. 31. KZ-a) ili pod djelovanjem prijetnje (st. 2. l. 31. KZ-a), jer je sud prvog stupnja pravilno zakljuio da opt. R.P. u odnosu na P.M. nije bio u pozicije zbog koje bi sud prvog stupnja trebao iskljuio protupravnost ili iskljuiti krivnju na strani opt. R.P. kako to pravilno istie i sud prvog stupnja. Kako sud prvog stupnja nije ni pogreni niti nepotpuno utvrdio injenino stanje, iz te osnove nije ni povrijedio kazneni zakon na tetu opt. R.P. oglasivi ga krivim zbog kaznenog djela iz l. 218. st. 2. KZ-a. O primjeni l. 30. i l. 31. KZ ve je dovoljno bilo rijei u ovoj odluci.75 12.1.4. alitelj, zapravo, ponavlja obranu da je to kazneno djelo poinio pod djelovanjem neodoljive sile i u krajnjoj nudi, pa ga je sud trebao, temeljem l. 31. st. 1. i 30. st. 1. KZ-a, osloboditi optube ili pak uzeti da se nalazio u zabludi o okolnostima navedenim u l. 30. st. 1. KZ-a i ocijeniti da je kazneno djelo pod to. 1. poinio iz nehaja, a kako se kazneno djelo iz l. 173. st. 2. KZ-a moe poiniti samo s namjerom, trebao ga je i po tom osnovu osloboditi optube. Ovo vijee smatra da je sud prvog stupnja temeljito analizirao obranu optuenika i sve druge dokaze koje je proveo i pravilno zakljuio da optuenik nije postupao ni u krajnjoj nudi, ni pod djelovanjem neodoljive sile, o emu je u presudi naveo, vrlo opirno logine razloge. Za oba ova kaznenopravna instituta karakteristino je da iskljuuju protupravnost u postupanju poinitelja samo u sluaju ako su opasnost, sila ili prijetnja ne skrivljeni i ako se na drugi nain, od onoga koji poduzima poinitelj, ne bi mogli otkloniti. Nije sporno da je optuenik tijekom jedne noi, u 4. mjesecu 2001. godine, zakartao svoju ute evinu od 7.000,00 DEM, pozajmio 10.000,00 DEM i to zakartao, pa je pred osobama, koje su "otkupile taj dug" kako to optuenik kae, pobjegao u drugi grad, a kada su ga tamo pronali i pokuali fizikom silom, pa i prijetnjom smru ishoditi povrat duga, pristao je na njihov zahtjev da prihvati "posao". Iako nije dobio podatke o kakvom se poslu radi izvan svake je sumnje da je bio svjestan da je u pitanju nelegalan posao. etiri mjeseca nakon to se vratio u Republiku Hrvatsku, a osoba po imenom Beli, jedan iz grupe koja ga je ucjenjivala, dovezao mu vozilo kojim je kasnije poinjeno ovo kazneno djelo, preuzeo je automobil i novac, koji mu je tako er dao i registrirao ga na svoje ime. Nakon 16 mjeseci, 14. 12. 2002. godine tim je vozilom prevozio drogu u Republiku Hrvatsku, kada je otkriven na graninom prijelazu. U pravu je sud prvog stupnja kada zakljuuje da je optuenik svojim krajnje neodgovornim postupkom stvorio uvjete koje su samo iskoristili lanovi grupe, koja se evidentno bavi trgovinom droge, dakle sam sebe stvorio pogodnom rtvom za koritenje u transportu droge. Nesporno je, nadalje, da optuenik kroz vremensko razdoblje od 4. mjeseca 2001. godine pa do 14. prosinca 2002. godine nije poduzeo bilo to da otkloni stanje kojemu je sam pridonio. On ne vraa, pa ni djelomino dug, ali ne trai ni zatitu dravnih tijela, prvenstveno policije, koja bi mogla pruiti djelotvornu zatitu i njemu i lanovima porodice i na takav, zakonit i uobiajen nain, otkloniti opasnost koja mu je prijetila. Sila o kojoj govori optuenik i opasnost koju su stvorili Beli i drugi lanovi grupe,
75
Iz odluke VSRH, I K-546/02 od 22. listopada 2002.
29
koja se bavila trgovinom drogom, mogle su se otkloniti na drugi nain, ali optuenik taj legalni nain nije izabrao, pa se i po ocjeni ovoga suda ne moe prihvatiti teza obrane da u njegovom postupanju nema protupravnosti iz razloga koji su navedeni u l. 30. i 31. Kaznenog zakona.76
13. LANOVI OBITELJI lanovi obitelji u smislu odredbe l. 89. st. 30. KZ jesu: brani i izvanbrani drug, bivi brani i izvanbrani drug, ro ak po krvi u ravnoj lozi, posvojitelj i posvojenik, ro ak u pobonoj liniji do treeg stupnja zakljuno i srodnik po tazbini do drugoga stupnja zakljuno, a ive u zajednikom kuanstvu. Zakonodavac je definirao lanove obitelji, ali ne i pojam - izvanbrani drug - tako da kod njegovog tumaenja u sudskoj praksi postoje odre ene dvojbe. Obiteljski zakon definira pojam izvanbranog druga u l. 3. toga zakona, no praksa kaznenih sudova nije prihvatila tu definiciju. U kaznenoj oblasti sudovanja s pojmom izvanbranog druga susreemo se kod primjene procesnih odredbi koje govore o ispitivanju svjedoka, odnosno oslobo enju od svjedoenja odre enog kruga osoba me u kojima je i izvanbrani drug. Tako se pojam izvanbrani drug pojavljuje na vie mjesta u Zakonu o kaznenom postupku (l. 62. st. 4., l. 64. st. 1., l. 234. st. 1. to.1., l. 363. st. 2., 459. st. 1., ZKP) i u Kaznenom zakonu (l. 89. st. 30., l. 215. a, l. 301. st. 4.). Najvee potekoe kod tumaenja toga pojma imamo prilikom sasluavanja svjedoka, jer je brani i izvanbrani drug oslobo en obveze svjedoenja u kaznenom postupku, pa utvr ivanje statusa izvanbranog druga daje svjedoku mogunost koritenja ove vane zakonske blagodati. S obzirom na izloeno objanjenje znaenja pojma izvanbrani drug moramo traiti u drugim zakonima i u sudskoj praksi. Obiteljski zakon odre uje pojam izvanbranog druga, za potrebe toga postupka, pa ga definira u lanku 3. Zakona. Prema toj odredbi uinci izvanbrane zajednice primjenjuju na ivotnu zajednicu neudane ene i neoenjenog mukarca koji ne ive u drugoj izvanbranoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili krae ako je u njoj ro eno zajedniko dijete. Obiteljski zakon, kako iz naprijed navedenog proizlazi za postojanje izvanbrane zajednice trai postojanje dva pozitivna utvr enja i jedno negativno. Pozitivno utvr ena su osnutak zajednice dvije osobe suprotnog spola koje nisu u braku i trajanje te zajednice najmanje tri godine, uz izuzetak da moe trajati i krae, ali samo onda ako je u njoj ro eno zajedniko dijete. Negativno utvr enje sastoji se u tome da osobe ne smiju ivjeti u drugoj izvanbranoj zajednici. Kao to vidimo definicija izvanbrane zajednice iz Obiteljskog zakona prilago ena je pravima i obvezama koje se tim zakonom ure uju, pa je teko izravno primjenljiva u kaznenom pravu. Izvanbranu zajednicu Obiteljski zakon ne priznaje ako je zasnovana me u
76
Iz odluke VSRH, I K-778/03 od 27. sijenja 2004.
30
osobama koje se ve nalaze u braku bez obzira da li je taj brak faktiki davno prestao. Ovaj uvjet suci u kaznenom postupku nisu traili, da bi nekoj zajednici priznali status izvanbrane zajednice, sa svim pravima koja iz nje u kaznenom postupku proizlaze, kao to vidimo u odluci navedenoj u sudskoj praksi pod 12.1.1. Trajanje izvanbrane zajednice od najmanje tri godine, kao daljnji uvjet koji tako er mora biti ispunjen prema Obiteljskom zakonu, kazneni sudovi tako er nisu traili, a ponegdje niti utvr ivali, kada stranke nisu stavljale prigovora u tome pravcu. No, da i u kaznenom postupku sudovi ne priznaju status izvanbranog druga, za izvanbrani ivot koji traje vrlo kratko ukazuje odluka koja slijedi pod brojem 12.1.2. Rodbina izvanbranoga druga, prema praksi sudova, ne moe koristiti zakonsku blagodat ne svjedoenja, jer je zakonodavac to pravo priznao samo izvanbranome drugu poinitelja kaznenoga djela (vidi sudska praksa pod 13.1.7.). Pitanjima postojanja jo jedne izvanbrane zajednice, osim one, na koju se okrivljenik ili svjedok poziva, koliko nam je poznato nije bila predmet raspravljanja u kaznenim postupcima, no kad se pojavi sigurno e biti interesantno vidjeti kako e kazneni sucu tumaiti tu vanu injenicu. Dali e priznati blagodat ne svjedoenja i osobama koje paralelno ive u vie izvanbranih zajednica i uz to su moda jo formalno u braku sa treom osobom. Jednako tako biti e interesantna i odluka suda u sluaju kada se prvi put pojavi da se netko poziva na blagodat ne svjedoenja, navodei da ivi u istospolnoj izvanbranoj zajednici. Promatrajui iz pozicije okrivljenika utvr ivanje postojanja izvanbrane zajednice s nekom osobom, okrivljeniku ponekad moe ii u korist, a ponekad na tetu, bez obzira dali se radi o primjeni odredbi materijalnog ili procesnog zakona (vidi pod sudskom praksom 12.1.3. i 12.1.4.). Oko tumaenja zakonskog izraza izvanbrani drug u kaznenom pravu biti e sigurno jo dilema u sudskoj praksi, a uz postojee nedoumice sigurno e se pojaviti i nove, pa bi ovom problemu trebalo prii oprezno, jer utvr ivanje postojanja ili ne postajanja takve zajednice ima dalekosene uinke. Ne zalaemo se da se za objanjenje pojma izvanbrane zajednice u kaznenom pravu posluimo definicijom takve zajednice iz Obiteljskog zakona, no priznavanje toga statusa kratkotrajnim zajednicama, bez ikakvih provjera, tako er nije dobrodolo. Izmjene i dopune Kaznenog zakona koje su u tijeku77, mijenjaju i definiciju lanova obitelji na taj nain da se u l. 89. st. 30. KZ na kraju reenice brie zarez i rijei a ive u zajednikom domainstvu.
13.1. Zakonski izraz izvanbrani drug u praksi sudova 13.1.1. Vrhovni sud u svojoj odluci78 navodi da je istrani sudac ponovno pozvao svjedokinju D. B. za dan 29. travnja 2004. godine i kao izvanbranu suprugu III-opt. S. K.
77 78
Koje je Vlada RH uputila Saboru 28. travnja 2006. godine Iz odluke VSRH, I K-714/04 od 29. srpnja 2004.
31
upozorio da je oslobo ena dunosti svjedoenja, ali njezinu izjavu da se odrie blagodati nije ubiljeio u zapisnik. Stoga se, u skladu s odredbom l. 235. ZKP na njezinom iskazu ne moe temeljiti sudska odluka pa je prvostupanjski sud, na temelju odredbe l. 78. st. 1. ZKP pravilno izdvojio njezin iskaz iz spisa. S obzirom na navedeno nedvojbeno stajalite istranog suca kako je svjedokinja D. B. izvanbrana supruga III-opt. S. K., suprotni albeni navodi dravnog odvjetnika nisu osnovani. Iz stanja spisa je vidljivo da je III-opt. S. K. napustio branu zajednicu i nakon toga ivi D. B. kod njezinih roditelja. Protivno stajalitu dravnog odvjetnika, okolnost da je opt. S. K. formalno bio u braku u kojem se rodilo i dijete, ne iskljuuje postojanje izvanbrane zajednice s drugom enskom osobom. 13.1.2. Iz ocjene provedenih dokaza proizlazi pogrean zakljuak suda prvog stupnja da je M. M. stekla poloaj izvanbrane supruge okrivljenika samo zbog toga to je ustrajala u odluci da zakljui brak s okr. I. J., te povremeno ivjela u kui njegovih roditelja kad su se oni nalazili u Republici Hrvatskoj, a okrivljenik u pritvoru, koje okolnosti nisu mjerodavne za ocjenu postojanja ili nepostojanja izvanbrane zajednice u kojoj bi ona onda stekla status izvanbrane supruge, na temelju kojeg bi mogla posljedino i prihvatiti blagodat ne svjedoenja. Naime, cijenei s jedne strane njezinu izjavu da je ta izvanbrana zajednica trajala svega 21 dan, nakon ega je okr. I. J. pritvoren, a posebice cijenei njezin iskaz na zapisniku od 7. prosinca 1998. godine iz kojeg proizlazi da ona nema namjeru se udati za okr. I. J., su one okolnosti koje, neovisno o tome to je svjedokinja sada promijenila svoje miljenje u pogledu namjere zakljuenja braka, koje govore u prilog nepostojanja izvanbrane zajednice (na temelju koje bi neka osoba mogla stei status izvanbrane supruge). Ovdje se, sukladno pravnoj praksi, prije svega, predmnijeva postojanje due vrijeme izvanbrane zajednice, koja je istovremeno i gospodarska zajednica, te zajednica u kojoj se ra aju djeca, neovisno o njihovoj eventualnoj namjeri kasnijeg zakljuenja braka. Takva zajednica oito izme u okr. I. J. i svjedokinje M. M., nije postojala u vremenu od 21 dan koliko su oni ivjeli zajedno, nego bi se prije moglo rei da se radi o jednoj zajednici dvoje mladih neformalnog tipa, s mogunou svakodnevnog raskida te kratkotrajne zajednice ivota izme u djevojke i deka. Iz izloenog, dakle, proizlazi da u vrijeme davanja svjedokih iskaza M. M. nije imala svojstvo izvanbrane supruge okrivljenika zbog ega joj, s pravom niti istrani sudac, smatrajui da se ne radi o izvanbranoj zajednici, nije priznao svojstvo izvanbrane supruge, i samim time otklonio je njenu izjavu kojom prihvaa blagodat ne svjedoenja.79 13.1.3. Postojanja izvanbrane zajednice koristilo je poiniteljici kaznenog djela iz l. 301. KZ. Vrhovni sud80 navodi da dravni odvjetnik nije u pravu kada se ali zbog pogreno utvr enog injeninog stanja u odnosu na to. 2. izreke prvostupanjske presude, tj. u odnosu na osloba ajui dio. Suprotno navodima dravnog odvjetnika pravilno je stajalite prvostupanjskog suda da se u konkretnom sluaju postupanje IV-opt. K.V., s obzirom da je njezin izvanbrani drug bio sudionik u poinjenju kaznenog djela, ima smatrati kao pomaganje njemu, iako je obavila prijevoz III-opt. .M. i V-opt. B.P. iz svoje klijeti. Naime, u sluaju kada ima vie sudionika u poinjenju kaznenog djela pruanjem pomoi od strane osobe koja je, osim drugih propisanih sluajeva, u braku ili ivi u izvanbranoj zajednici s jednim od sudionika, u smislu odredbe l. 301. st. 4. KZ-a ne ostvaruje se kazneno djelo iz l. 301. st. 1. KZ-a, bez obzira kojem sudioniku je konkretna pomo pruena, jer pruanjem pomoi jednom od sudionika prua se, po prirodi stvari ujedno i pomo branom ili
79 80
Iz odluke VSRH, I K-522/99 od 15. srpnja 1999. Iz odlukeVSRH, IK-859/01 od 17. listopada 2002.
32
izvanbranom drugu kao sudioniku u poinjenju kaznenog djela. Stoga nije utemeljen albeni prigovor dravnog odvjetnika kako je injenino stanje pogreno utvr eno, jer da opt. K.V. nije pruala pomo niti jednoj od osoba navedenih u citiranoj zakonskoj odredbi l. 301. st. 4. KZ. 13.1.4. U drugom sluaju utvr ivanje postojanja izvanbrane zajednice okrivljenicima je natetilo. Vrhovni sud u svojoj odluci istie da sud prvog stupnja nije decidirano naveo da je injenicu postojanja izvanbrane zajednice utvrdio ne samo iz obrane oboje optuenih koje su se u tom dijelu konano ipak usaglasile, jer je optuenik izjavio da su prije uhienja ivjeli na razliitim adresama oko sedam mjeseci, a optuenica je najprije rekla da su ivjeli oko dva mjeseca zajedno a kasnije je, ipak govorila o nekoliko mjeseci, nego i iz iskaza svjedoka dvoje svjedoka kojima je injenica o zajednikom ivotu optuenih bila poznata, neovisno o tomu to su oni prodaju odnosno kupnju druge ugovarali samo s optuenicom, a ne i s optuenikom, jer su ovu optuenicu od ranije i poznavali. Stoga je sud prvog stupnja, suprotno albenoj tvrdnji, pravilno uzeo, da su optuenici kroz inkriminirani period ne samo ostvarili izvanbranu zajednicu nego je jedan optuenik znao za djelatnost drugoga pa je istovremeno, na temelju te injenice pravilno utvrdio i postojanje kvalificiranog elementa udruivanja optuenih za kupoprodaju droge.81 13.1.5. Ponekad se alitelji pozivaju na postojanje izvanbrane zajednice i onda kada je ona davno prestala, pa se tako u jednoj odluci82 navodi da alitelj upire na postupovnu povredu iz l. 367. st. 2. ZKP, nalazei da se presuda temelji na iskazu svjedoka N. L. koja je u vrijeme poinjenja djela ivjela u izvanbranoj zajednici s optuenikom zbog ega je ona, po svom procesno-pravnom statusu privilegirani svjedok koji je oslobo en obaveze svjedoenja, a to upozorenje ona od strane prvostupanjskog suda nije dobila, niti se izriito odrekla tog prava, a to mogue upozorenje i odricanje nije ubiljeeno u zapisnik. Suprotno izloenim tvrdnjama alitelja, iz iskaza svjedokinje N. L., kao i svjedokinje M. P. proizlazi da je izvanbrana zajednica izme u optuenika i svjedokinje N. L. definitivno prestala poetkom 1998. godine, a ak tovie neposredno prije samog doga aja svjedokinja M. P. i svjedokinja N. L. prijavile su optuenika redarstvenim vlastima zbog ozbiljnih prijetnji upuenih njima, a iz njihovih iskaza tako er proizlazi da su u to vrijeme traile zajedno stan u S. Jedine kontakte koje su imali optuenik i svjedokinja N. L. u vrijeme doga aja odnosili su se na podjelu one imovine koja je ostala od njihovog zajednikog djelovanja u privatnom poduzeu optuenika. Iz izloenog, dakle, proizlazi da je izvanbrana zajednica izme u svjedokinje N. L. i optuenika prestala ve poetkom 1998. godine, dakle vie od pola godine prije uina djela, zbog ega nema ni postupovne povrede iz l. 235. ZKP niti se radi o dokazu na kojem se ne bi mogla temeljiti sudska odluka u smislu l. 9. st. 2. ZKP. 13.1.6. Prema odredbi stavka 2. lanka 331. ZKP vijee e tijekom glavne rasprave odluiti da se zapisnici i obavijesti predvi eni u lanku 78. tog Zakona izdvoje iz spisa i odvojeno uvaju (lanak 78.), ako nije prije donesena odluka o njihovu izdvajanju. Zbog svega iznesenog valjalo je na temelju lanka 331. stavka 2. u vezi s lankom 78. stavkom 3. ZKP-a rijeiti kao pod tokom I. izreke. D. B. bila je pozvana radi ispitivanja u svojstvu svjedoka pred istranog suca ovog suda za dan 6. veljae 2004. te je, nakon utvr enja suda da
81 82
Iz odluke VSRH, I K-579/97 od 26. oujka 1998. Iz odluke VSRH, I K-337/00 od 14. rujna 2000.
33
je ona izvanbrana supruga III optuenog K., bila pouena o pravu da ne svjedoi u skladu s odredbom lanka 234. stavkom 1. tokom 1. ZKP-a. Svjedokinja je tada prihvatila blagodat pa nije ispitana. Me utim, istrani sudac ponovno je ispitao svjedokinju D. B. 29. travnja 2004. U tom zapisniku konstatirano je i da je "svjedok upozoren da je oslobo en dunosti svjedoenja (l. 234. ZKP) pa izjavljuje:" (1. odlomak na 2. strani zapisnika). Me utim, nije konstatirano i odricanje od blagodati ne svjedoenja. Pritom se napominje da iz osobnih podataka III optuenog K. proizlazi da je on oenjen M. K., ali ovaj sud smatra da ta okolnost ne iskljuuje mogunost da on ivi s D. B. u izvanbranoj zajednici koja bi predstavljala razlog za njezino oslobo enje od obveze svjedoenja u smislu lanka 234. stavka 1. toke 1. ZKP. Naime, odredba lanka 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03 i 17/04) propisuje samo da se uinci tog Zakona odnose na onu izvanbranu zajednicu koja ispunjava uvjete propisane tim lankom, ali ne odre uje i opi pojam izvanbrane zajednice, a pogotovo ne pojam izvanbrane zajednice kako se on treba tumaiti u kaznenom pravu - kao trajnija ekonomska, emocionalna i spolna zajednica ivota ene i mukarca (a kako to proizlazi iz odredbe lanka 89. stavka 30. KZ koji ne odre uje ogranienja propisana lankom 3. OZ-a). Zbog toga ovo vijee nalazi da je D. B. izvanbrana supruga III optuenog K. koja ima blagodat ne svjedoenja u skladu s odredbom lanka 234. stavkom 1. tokom 1. ZKP. Prema odredbi lanka 235. ZKP, ako je kao svjedok ispitana osoba koja ne mora svjedoiti (lanak 234.), a nije na to upozorena ili se nije izriito odrekla toga prava, ili ako upozorenje i odricanje nije ubiljeeno u zapisnik, na takvu iskazu svjedoka ne moe se temeljiti sudska odluka. Prema odredbi lanka 78. stavka 1. ZKP, kada je u tom Zakonu propisano da se na nekom dokazu ne moe utemeljiti sudska odluka, istrani e sudac na prijedlog stranaka ili po slubenoj dunosti rijeiti o izdvajanju toga dokaza iz spisa najkasnije do zavretka istrage. Budui da istrani sudac do zavretka istrage nije donio rjeenje o izdvajanju niti ovog zapisnika, valjalo je na temelju lanka 331. u vezi s lankom 78. stavkom 1. i lankom 235. ZKP rijeiti kao pod tokom II. izreke.83 13.1.6.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske, odbio je albu dravnog odvjetnika na gore navedeno rjeenje, a u svojoj odluci navodi da Dravni odvjetnik Republike Hrvatske neosnovano pobija prvostupanjsko rjeenje, jer je prvostupanjski sud ispravno postupio kada je zapisnik istranog suca o ispitivanju svjedokinje D. B. izdvojio iz spisa. Naime, iz stanja spisa je vidljivo da je istrani sudac ve na zapisniku od 6. veljae 2004. godine glede svjedokinje D. B. utvrdio da je ona izvanbrana supruga III-opt. S. K., te ju je pouio da u skladu s odredbom l. 234. st. 1. to. 1. ZKP ne mora svjedoiti, odnosno da je oslobo ena od svjedoenja. Ona je prihvatila spomenutu blagodat i izjavila da ne eli svjedoiti. Me utim, istrani sudac je ponovno pozvao svjedokinju D. B. za dan 29. travnja 2004. godine i kao izvanbranu suprugu III-opt. S. K. upozorio da je oslobo ena dunosti svjedoenja, ali njezinu izjavu da se odrie blagodati nije ubiljeio u zapisnik. Stoga se, u skladu s odredbom l. 235. ZKP na njezinom iskazu ne moe temeljiti sudska odluka pa je prvostupanjski sud, na temelju odredbe l. 78. st. 1. ZKP pravilno izdvojio njezin iskaz iz spisa. S obzirom na navedeno nedvojbeno stajalite istranog suca kako je svjedokinja D. B. izvanbrana supruga III-opt. S. K., suprotni albeni navodi dravnog odvjetnika nisu osnovani. Iz stanja spisa je vidljivo da je III-opt. S. K. napustio branu zajednicu i nakon toga ivi s D. B. kod njezinih roditelja. Protivno stajalitu dravnog odvjetnika, okolnost da je opt. S. K. formalno bio u braku u kojem se rodilo i dijete, ne iskljuuje postojanje izvanbrane zajednice s drugom enskom osobom. Na temelju svega navedenog alba dravnog odvjetnika nije osnovana, a
83
Iz odluke upanijskog suda u Zagrebu, K-89/04 od 29. lipnja 2004.
34
kako ne postoje povrede zakona iz l. 398. st. 4. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po slubenoj dunosti, trebalo je albu odbiti na temelju odredbe l. 398. st. 3. ZKP pa je rijeeno kao u izreci ovog rjeenja.84 13.1.7. Osnovano dravni odvjetnik tvrdi da veze izme u rodbine izvanbranog druga i poinitelja kaznenog djela nisu pravno relevantne u smislu l. 234. ZKP. Zakonodavac je pravo ne svjedoenja u to. 1. l. 234. ZKP-a priznao samo izvanbranom drugu poinitelja kaznenog djela, to je u skladu s odredbom l. 3. Obiteljskog zakona, koji izvanbranu zajednicu izjednauje s branom u pogledu prava i obaveza koje proizlaze iz tog Zakona. Da je zakonodavac htio izjednaiti odnos poinitelja kaznenog djela sa srodnicima brane i izvanbrane supruge naglasio bi to u odredbi l. 234. to. 2. ZKP-a, kao to je to uinio u to. 1. te odredbe u odnosu na branog i izvanbranog druga, to se s pravom istie u albi dravnog odvjetnika.Prema tome, ovaj sud smatra da brat izvanbrane supruge poinitelja kaznenog djela nije oslobo en obaveze svjedoenja, pa je sud povrijedio zakon kada je njegov iskaz, koji je dao istranom sucu 14. studenog 2001. godine izdvojio iz spisa.85
14. RAUNALNI PODATAK - RAUNALNI SUSTAV - RAUNALNI PROGRAM Raunalni podatak je svako iskazivanje injenica, informacija ili zamisli u obliku prikladnom za obradu u raunalnom sustavu. Raunalni sustav je svaka naprava ili skupina me usobno spojenih ili povezanih naprava, od kojih jedna ili vie njih na osnovi programa automatski obra uju podatke. Raunalni program je skup raunalnih podataka koji su u stanju prouzroiti da raunalni sustav izvri odre enu funkciju. Ova tri nova zakonska izraza posljedica su uvo enja u Kazneni zakon novih kaznenih djela, odnosno izmjena ve postojeih. Posljednjim izmjenama zakona koje se primjenjuju od 1. listopada 2004. godine, unijele su u zakon dva potpuno nova kaznena djela, kazneno djelo iz l. 223.a - raunalno krivotvorenje i kazneno djelo iz l. 224.a raunalna prijevara, te izmijenjeni l. 223. pod ranijim nazivom oteenje i uporaba tu ih podataka, a danas pod istim brojem lanka imamo kazneno djelo pod nazivom povreda tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti raunalnih podataka, programa ili sustava. U sva tri naprijed spomenuta lanka zakona spominju se izrazi raunalni podatak, raunalni sustav i raunalni program, radi ega su ti izrazi posebno definirani u l. 89. KZ. Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenoga zakona od 15. srpnja 2004. (NN, br. 105/04), koji se primjenjuje od 1. listopada 2004.godine u Zakon je unesen novi naziv lanka 223. i potpuno novi sadraj. Raniji naziv ovoga lanka je Oteenje i uporaba tu ih podataka. U obrazloenju za donoenje ovih izmjena se navodi da se izmjenom naziva i teksta lanka 223. provodi uskla ivanje hrvatskog kaznenog prava s preuzetim me unarodnopravnim obvezama propisanim Konvencijom o kibernetikom kriminalu (NN,
84 85
Iz odluke VSRH, K-714/04 od 29. srpnja 2004. Iz odluke VSRH, I K-397/05 od 31. svibnja 2005.
35
MU 9/2002). Cilj kaznenopravne zatite jest sprjeavanje stvaranja i irenja tzv. crnih trita naprava i instrumenata kojima se omoguava poinjenje kaznenih djela protiv tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti raunalnih podataka i sustava. Tako e se o kaznenom djelu iz st. 6. raditi kod npr. izrade programa kojima se mogu generirati raunalni virusi ili kod prodaje raunalnih programa kojima se probijaju zatitne mjere za onemoguavanje pristupa raunalnom sustavu. Posjedovanje ovakvih naprava, programa, podataka i sl. kanjivo je samo ako netko to posjeduje radi daljnjeg raspaavanja ili prodaje. U l. 223. st. 1. inkriminirano je ponaanje iz l. 2. Konvencije - NEZAKONITI PRISTUP u kojoj se istie da e svaka stranka usvojiti zakonske i druge mjere potrebne kako bi se unutarnjim zakonodavstvom kaznenopravno sankcionirao namjerni in neovlatenog pristupanja cjelini ili dijelu raunalnog sustava. Stranka moe propisati da kazneno djelo mora biti poinjeno povredom sigurnosnih mjera s namjerom pribavljanja raunalnih podataka ili s nekom drugom nepotenom namjerom, ili u pogledu raunalnog sustava koji je spojen s drugim raunalnim sustavom U obrazloenju Zakona o izmjenama i dopunama KZ se navodi da se novim lankom 223. a propisuje kazneno djelo koje se odnosi na zabrane iz me unarodnog prava, a hrvatsko kazneno pravo se usuglaava s preuzetim obvezama iz tog prava. Naziv kaznenog djela: raunalno krivotvorenje preuzet je iz naziva lanka 7. Konvencije o kibernetikom kriminalu (NN, MU 9/2002) u kojem se navodi da e svaka stranka usvojiti zakonske i druge mjere potrebne kako bi se unutarnjim zakonodavstvom kaznenopravno sankcionirao namjerni in neovlatenog unoenja, mijenjanja, brisanja ili injenja neuporabljivima raunalnih podataka, koji kao posljedicu ima nevjerodostojnost podataka, pri emu postoji namjera da se oni u pravne svrhe smatraju vjerodostojnima, ili da se po njima postupa kao da su takvi, i to bez obzira jesu li ti podaci izravno itljivi i razumljivi. Strana moe propisati da tek postojanje prijevarne ili sline nepotene namjere povlai kaznenu odgovornost. Uz l. 224. a KZ se navodi da s obzirom da raunalna prijevara obuhvaa niz specifinih postupaka na koje nije mogue primijeniti inkriminaciju tradicionalne prijevare (u hrvatskom KZ to je l. 224), npr. nema dovo enja u zabludu druge osobe ve je sutina zabranjenog djelovanja u nedoputenoj manipulaciji raunalnim podacima odnosno u ometanju nesmetanog funkcioniranja raunalnog sustava ili programa, bilo je potrebno propisati novo kazneno djelo koje bi osiguralo zatitu od pojavnog oblika ija je opasnost zbog razvitka tehnologije sve izraenija. Posljedica djela je prouzroenje tete drugome (fizika ili pravna osoba). Razlika izme u st. 1. i 2. je u pobudi kod osnovnog oblika djela poinitelj postupa s ciljem da za sebe ili drugoga pribavi protupravnu imovinsku korist, dok je kod stavka 2. cilj poinitelja da oteti drugoga. Novim lankom 224.a propisuje se kazneno djelo koje se odnosi na zabrane iz me unarodnog prava, a hrvatsko kazneno pravo se usuglaava s preuzetim obvezama iz tog prava. Naziv kaznenog djela: raunalna prijevara preuzet je iz naziva lanka 8. Konvencije o kibernetikom kriminalu (NN, MU 9/2002), u kojem se navodi da e svaka stranka usvojiti zakonske i druge mjere potrebne kako bi se unutarnjim zakonodavstvom kaznenopravno sankcionirao namjerni in neovlatenog uzrokovanja tete na imovini drugoga: - bilo kakvim unoenjem, mijenjanjem, brisanjem ili injenjem neuporabljivima raunalnih podataka - bilo kakvim ometanjem funkcioniranja raunalnog sustava s prijevarnom ili nepotenom namjerom neovlatenog pribavljanja ekonomske koristi za sebe ili drugoga.
36
15. GENETSKI ISTOVJETNO BIE Genetski istovjetno ljudsko bie je ono ljudsko bie koje s drugim ivim ili mrtvim ljudskim biem dijeli isti set gena stanine jezgre. U obrazloenju prijedloga za donoenje izmjena Zakona navodi se da novi stavak 34. u lanku 89. KZ koji odre uje pojam "genetski istovjetno ljudsko bie" se predlae radi uskla ivanja hrvatskog kaznenog prava s preuzetim me unarodnopravnim obvezama i to l. 1. para 2.86 Dodatnog protokola uz Konvenciju o zatiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bia u pogledu primjene biologije i medicine o zabrani kloniranja ljudskih bia (NN, MU 13/2003). Za definiranjem zakonskog izraza genetski istovjetno ljudsko bie pokazala se potreba uvo enjem u Kazneni zakon novog kaznenog djela u lanku 97.a KZ. Tim lankom propisuje se kazneno djelo koje se odnosi na zabrane iz me unarodnog prava, a hrvatsko kazneno pravo se usuglaava s preuzetim obvezama iz tog prava. Naziv i sadraj kaznenog djela: zabrana kloniranja ljudskog bia preuzeti su iz l. 1.87 Dodatnog protokola uz Konvenciju o zatiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bia u pogledu primjene biologije i medicine o zabrani kloniranja ljudskih bia (NN, MU 13/2003) U obrazloenju prijedloga uz l. 97.a. KZ navodi se da znanstveni napredak na polju kloniranja sisavaca, posebice putem diobe zametka i prijenosa jezgre uz uvaavanje injenice da kloniranje ljudskih bia moe postati tehniki mogue, upuuje na potrebu da se u nacionalnom zakonodavstvu takvi postupci, a temeljem preuzetih me unarodnih obveza, predvide kao kaznena djela. Uporaba ljudskih bia u namjernom stvaranju genetski istovjetnih bia suprotna je ljudskom dostojanstvu i predstavlja zlouporabu biologije i medicine i ugroava dostojanstvo i identitet svih ljudskih bia. Zabrana kloniranja ljudskih bia, me utim, kao jedna od najteih i najopasnijih zloporaba medicine, ne znai ujedno i zabranu bilo kakvih manipulacija odnosno kloniranja stanica i tkiva za potrebe medicinskih istraivanja ili u terapijske svrhe.
16. PLAENIK Plaenik je osoba posebno novaena u zemlji ili u inozemstvu kako bi se borila u oruanom sukobu ili radi sudjelovanja u zajednikom inu nasilja koje je usmjereno na ruenje vlade ili na neki drugi nain podrivanje ustavnog poretka ili teritorijalne cjelovitosti drave, koji nije dravljanin strana u sukobu niti ivi na podruju koje nadzire strana u sukobu, pripadnik oruanih snaga strane u sukobu odnosno strane na ijem se podruju poduzima akcija, niti ga je poslala drava koja nije strana u sukobu kao slubenog pripadnika svojih oruanih snaga, a koja je motivirana na sudjelovanje u neprijateljstvima iskljuivo osobnim dobitkom koji znatno prelazi visinu naknade koja je obeana ili se plaa borcima
86
2. U svrhu primjene ovoga lanka, termin ljudsko bie genetski istovjetno drugom ljudskom biu znai ljudsko bie koje s drugim dijeli isti set gena stanine jezgre. 87 lanak 1. 1. Zabranjen je svaki postupak namijenjen stvaranju ljudskog bia genetski istovjetnog drugom ljudskom biu, bilo ivom ili mrtvom. 2. U svrhu primjene ovoga lanka, termin ljudsko bie genetski istovjetno drugom ljudskom biu znai ljudsko bie koje s drugim dijeli isti set gena stanine jezgre.
37
slinog ina i zvanja u oruanim postrojbama strane koja sudjeluje u neprijateljstvima. Novi stavak 35. u lanku 89. koji odre uje pojam "plaenik" predlae se radi uskla ivanja hrvatskog kaznenog prava s preuzetim me unarodnopravnim obvezama i to lankom 1. Me unarodne konvencije protiv novaenja, koritenja, plaanja i osposobljavanja plaenika88 (NN, MU 12/99)
88
lanak 1. U smislu ove Konvencije, 1. plaenik je osoba: (a) koja je posebno novaena lokalno ili u inozemstvu kako bi se borila u oruanom sukobu; (b) koja je motivirana da sudjeluje u neprijateljstvima noena eljom za osobnim dobitkom, a strana u sukobu ili netko u njeno ime joj je obeao materijalnu naknadu koja znatno prelazi razinu naknade koja je obeana ili se plaa borcima slinog ina i zvanja u oruanim postrojbama te strane; (c) koja nije dravljanin strane u sukobu niti ivi na podruju koje nadzire strana u sukobu; (d) koja nije pripadnik oruanih snaga strane u sukobu; i (e) koju nije poslala drava koja nije strana u sukobu kao slubenog pripadnika svojih oruanih snaga. 2. Plaenik je tako er svaka osoba koja je u bilo kojim drugim okolnostima: (a) posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu radi sudjelovanja u zajednikom inu nasilja koje je usmjereno na: (i) ruenje vlade ili na neki drugi nain podrivanje ustavnog poretka drave; ili (ii) podrivanje teritorijalne cjelovitosti drave; (b) motivirana da u tomu sudjeluje noena eljom za pozamanim osobnim dobitkom, a potaknuta na to obeanjem ili isplatom materijalne naknade; (c) nije dravljanin niti ivi u dravi protiv koje je takvo djelo usmjereno; (d) nije poslana po slubenoj dunosti od strane drave; i (e) nije pripadnik oruanih snaga drave na ijem se podruju poduzima akcija.

AGaracic Znacenje Izraza U KZ Tumacenje Praksi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

AGaracic Znacenje Izraza U KZ Tumacenje Praksi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ana Garai1

ZNAENJE POJEDINIH IZRAZA U KAZNENOM ZAKONU I NJIHOVO TUMAENJE U SUDSKOJ PRAKSI

Iz odluke VSRH, Kzz-7/99 od 22. oujka 2000.

Iz odluke VSRH, IV K-186/02 od 2. listopada 2003.

Iz odluke upanijskog suda u Bjelovaru, K-73/99

Iz odluke VSRH, I K-311/01 od 25. listopada 2001.

Iz odluke VSRH, I K-546/02 od 22. listopada 2002.

Iz odluke VSRH, I K-778/03 od 27. sijenja 2004.

Iz odluke upanijskog suda u Zagrebu, K-89/04 od 29. lipnja 2004.

You might also like