Rimljani na istonoj obali Jadrana

Nakon to su Rimljani zagospodarili itavim Apeninskim poluotokom, u podruje njihova zanimanja ula je i istonojadranska obala. Isprva su nastupali kao zatitnici jadranskih Grka, protiv posezanja domaih ilirskih plemena. Rimsko uplitanje u prilike na istonojadranskoj obali povezano je s usponom ilirske moi. Uspon je zapoeo sredinom III. stoljea pr. Kr. kada su u Ilirskome kraljevstvu, koje je okupilo juna ilirska plemena, prevlast stekli Ardijejci.

Njihov kralj Agron (umro 231. g. pr. Kr.) prisilio je na podlonost gotovo sve jadranske Grke, povezao se s Makedonijom i uspjeno upleo u grke sukobe. Procvalo je i ilirsko gusarstvo, to se sudarilo s interesima rimskih trgovaca. Nakon Agronove je smrti uime maloljetnoga posinka Pina zavladala kraljica Teuta (231. 228. g. pr. Kr.). Ona je doputala ilirske gusarske prepade sve do obala Peloponeza i krenula u osvajake pohode prema Grkoj. Udarila je i na posljednju slobodnu grku koloniju na istonoj obali Jadrana, Isu (danas Vis), koja se za pomo obratila Rimljanima.

Tri ilirska rata

Rimski je senat uputio na Teutin dvor dvojicu poslanika, brau Gaja i Lucija Korunkanije, koji su od kraljice zatraili da Ilirima zabrani pljakake napade na tue brodove i prekine opsadu Ise. Meutim, kraljica je odvratila da svojim podanicima ne moe zabraniti gusarenje. Kad joj je jedan od poslanika uzbueno rekao da e Rimljani znati popraviti ilirske zakone, Teuta je to doivjela kao osobnu uvredu i dala ga je ubiti. To je posluilo kao povod za

izbijanje Prvog ilirskog rata (229. 228. g. pr. Kr.). Teuta je poraena i morala je posinku prepustiti prijestolje, pristati na plaanje danka i pomiriti se s diobom svoga vladavinskog podruja. Ilirima je bila ograniena plovidba (nisu smjeli proviti s vie od dvije nenaoruane lae juno od dananjega albanskog grada Ljea), a pobjedniki je rimski konzul Gnej Fulvije Centumal proslavio prvi trijumf nad Ilirima. Novi poredak stvari na istonoj obali Jadrana nije bio dugoga vijeka. Jedan od ilirskih kneeva koji su izvukli korist od Teutina poraza, Dimitrije Farski, napustio je saveznitvo s Rimljanima i u tenji za irenjem vlasti povezao se s Makedoncima. Obnovio je i gusarske prepade po Egejskome moru. To je potaklo novu vojnu akciju rimljana koji su u Drugom ilirskom ratu porazili Dimitrija Farskog (219. g. pr. Kr.) i nametnuli vrhovnitvo Ilirskome kraljevstvu. Konzul Lucije Emilije Paulo slavio je pobjedu.

Takvo je stanje potrajalo nekoliko desetljea. Dolaskom na prijestolje kralja Gentija (181-168. g. pr. Kr.) promijenila se ilirska politika. On se ponovno povezao s Makedoncima koji su u to vrijeme ratovali protiv Rima. Saznavi za Gentijevu nevjeru, Rimljani su odluili hitro obraunati s nepouzdanim savjetnikom i pokrenuli su Trei ilirski rat (168. g. pr. Kr.). Gentije je poraen i zajedno s obitelji zarobljen u svojoj prijestolnici Skodri (danas Skadar u Albaniji). Svi su otpremljeni u Rim i ondje su kao osobit ukras sudjelovali u trijumfu pobjednikoga vojskovoe Lucija Anicija (167. g. pr. Kr.). Ilirsko je kraljevstvo prestalo postojati i podijeljeno je na tri odjelite oblasti pod vrhovnom vlau rima, koji se tada zadovoljio malim izravnim posjedom u priobalju.

Ratovi protiv Histra

Usporedo s ratovima protiv Ilirskoga kraljevstva tekli su rimski vojni pothvati protiv Ilira koji su ivjeli na sjevernoj obali Jadrana i u istonim Alpama. Prvi na udaru su se nali Histri, koji su obitavali na podruju dananje Istre i bili zloglasni po svojim gusarskim prepadima. Rimljani su protiv njih poduzeli pohod ve 221. g. pr. Kr. Da uvrste poloaj i stvore predstrau za obranu Italije i snano uporite za daljnje prodore, Rimljani su 181. g. pr. Kr. osnovali koloniju Akvileju (danas selo u sjeverozapadnoj talijanskoj pokrajini Udine). Histri su pokuali sprijeiti izgradnju grada zbog ega je protiv njih krenuo vojskovoa Kvint Fabije Buteon i iznova ih porazio (181. g. pr. Kr.). Mir nije dugo potrajao jer je na histarsko prijestolje zasjeo ratoborni Epulon. Rimljani su protiv njega poslali vojsku 178. g. pr. Kr., ali pohod nije ispunio oekivanja. Stoga je idue godine upuena jo jaa vojska, koja je Epulona porazila i opsjela u plemenskome sreditu Nezakciju (danas Vizae, kraj Pule). Opsada je zavrila konanim porazom Histra i smru njihova kralja Epulona koji je izvrio samoubojstvo (177. g. pr. Kr.). Doskora se itav Istarski poluotok naao pod vlau Rima.

Ratovi protiv Delmata

Propast ilirske drave na jugu nije znaila i prestanak ilirskog otpora. Rim je bio uvuen u borbe izmeu pojedinih slobodnih plemena, vjeto stajui sad na stranu jednih, sad na stranu drugih, ime mu se pruila prigoda da iri prostor svog utjecaja i uvruje svoj poloaj. Prvi su rimski napad izveli Delmati, koji su ivjeli na podruju izmeu Krke i Cetine.

Protiv njih su u Rim stigle pritube susjednih plemena i grkih gradova koje su zlostavljali svojim prepadima.

Rimski je senat Delmatima uputio poslanstvo s Gnejem Fanijem na elu da izgladi nesporazume (158. g. pr. Kr.), no oni su bahato odvratili da nemaju s Rimljanima nikakva posla, to je za posljedicu imalo rimsku vojnu akciju. Konzul Gaj Marcije Figul udario je 156. g. pr. Kr. na Delmate ali nije uspio osvojiti njihovo glavno uporite Delminij (danas gradina Borani na Duvanjskom polju). Utvrdu je nakon dugotrajne ponovne opsade zauzeo njegov nasljednik u slubi, Publije Kornelije Scipion Nazika (155. g. pr. Kr.), i proslavio trijumf nad Delmatima. Iako snaga Delmata nije bila skrena, ipak je bila dovoljno oslabljena da su se na due vrijeme primirili. Dodue, konzul Lucije Cecilije Metel je 118. g. pr. Kr. zauzeo iznova Delminij, udarivi iz nepoznatoga povoda na Delmate nakon pohoda protiv Japoda. Zatim se 117. g. pr. Kr. vratio u Rim i proslavio trijumf nad Delmatima. Ipak, rimski uspjeh ni tada nije bio trajan jer je 78. godine pr. Kr. izbio estok delmatski ustanak. Konzulu Gaju Koskoniju trebale su pune dvije godine da ugui pobunu i pod rimsku vlast vrati Salonu (danas Solin) koju su Delmati bili zauzeli.

Ratovi protiv Japoda

Protiv takoer ratobornih Japoda, koji su obitavali na podruju dananje Like i u dijelu zapadne Bosne, Rimljani su prvi put ratovali 170. g. pr. Kr. Tada je u njihovu oblast, poavi iz Akvileje upao konzul Gaj Kasije Longin, ali je taj pohod ostao bez veih posljedica. Zbog estih japodskih provala sve do Tergeste (danas Trst) i Akvileje bio je 129. g. pr. Kr. upuen konzul Gaj Sempronije Tuditan, kojemu je uspjelo pokoriti ne samo Japode nego i vjerojatno i Liburne (ivjeli su izmeu Rae i Krke). Po povratku u Rim konzul je proslavio trijumf nad Japodima. Tim se ratom rimsko gospodarstvo zacijelo proirilo po istonojadranskoj obali.

Prilike za Gaja Julija Cezara

Glasoviti rimski vojskovoa i dravnik Gaj Julije Cezar dobio je 59. g. pr. Kr. i podruje Ilirika koje se nalazilo pod rimskim vrhovnitvom u svoju namjesniku oblast. Iako je dvaput pohodio dananje hrvatske krajeve (zimi 57. na 56. i poetkom 54. g. pr. Kr.), nije posveivao veu panju Iliriku, vie se brinui za Galiju i Rim. Zbog toga je ba za njegove uprave dolo do bezvlaa i iznova su se osilili Japodi i Delmati. Ustanak je izbio 52. g. pr. Kr. Delmati su zajedno sa svojim saveznicima Liburnima 50. g. pr. Kr. teko porazili rimsku vojsku. Delmati i Japodi iskoristili su graanski rat izmeu Cezara i Pompeja da se jo vie uzdignu. Cezarovu vojskovoi Aulu Gabiniju, koji je trebao srediti nemirne prilike, najprije su zimi 48. na 47. g. pr. Kr. Japodi nanijeli teke gubitke, a zatim su ga Delmati hametice potukli (47. g. pr. Kr.) i oduzeli rimskoj vojsci bojne znakove, to je velika sramota. Iako su se Delmati dragovoljno pokorili Cezaru, nakon njegove pobjede u graanskome ratu, ipak su odmah iznova ustali po njegovoj smrti (44. g. pr. Kr.), uspjeno se suprotstavljajui rimskim etama.

Oktavijanov pohod

U nakani da konano pokori Delmate i druga ilirska plemena koja jo nisu priznala rimsku vlast, protiv njih je krenuo Cezarov posinak i nasljednik Oktavijan, budui August. Vojskom je osobno on zapovijedao uz pomo drugih ponajboljih rimskih vojskovoa, meu kojima se isticao njegov zet Marko Vispanije Agripa. Operacije su poele 35. g. pr. Kr. kod Senije (danas Senj), a bile su uperene u prvom redu protiv Japoda i panonske Segestike. Nakon tekih gubitaka, Oktavijan je uspio prodrijeti do japodskoga sredita Metula (danas vjerojatno gradina kraj Josipdola) i zauzeti ga poslije ogorenoga boja. Skrivi Japode, Oktavijan je napao Delmate. Oni su se odluili na estok otpor i rat je potrajao pune dvije godine (34.-33. g. pr. Kr.). Oktavijan je postupno osvajao delmatska uporita, oprezno napredujui. Konana se bitka odigrala kod utvrde Setovij (danas zacijelo brdo Suanj nad Dugopoljem kod Klisa). U jednom okraju bio je ranjen i Oktavijan, pa je neko vrijeme prepustio voenje rata Statiliju Tauru, a sam se povukao u Rim. Poetkom 33. g. pr. Kr. vratio se pod utvrdu kojoj nije bilo spasa. Kad je meu Delmatima ve zavladala glad, odluili su se na predaju. Oktavijan im je nametnuo teke uvjete. Morali su plaati danak, predati bojne znakove tete Aulu Gabiniju i dati 700 mladia kao taoce. Bio je to kraj delmatske neovisnosti. Jo su 12. g. pr. Kr. digli ustanak, ali je on bio hitro ugaen.

Prodori u Panoniju
Pokoravanje panonskih plemena poelo je u II. stoljeu pr. Kr. Konzul Lucije Cecilije Metel privremeno je 119. godine pr. Kr. zauzeo Segestiku. Do novoga panonskog rata dolo je 83. g. pr. Kr. kad je konzul Lucije Kornelije Scipion Azijagen opet prolazno osvojio Segestiku. Konano zauzee toga mjesta uspjelo je Oktavijanu, koji je na njegovu mjestu dao osnovati rimsku naseobinu Sisciju (danas Sisak). Ona je postala vrsta toka za daljnje rimske prodore u unutranjost. Odluujui osvajaki rimski pohod poeo je 13. g. pr. Kr. Oktavijan, sada ve August, isprva je poslao Agripu, ali je on ubrzo umro, pa je na elo operacija postavljen Tiberije, budui car. On je 12. g. pr. Kr. pronio pobjedonosne rimske bojne znakove do srednjega Dunava, podvlastivi plemena Breuka i Amantina. Napredovanje u unutranjost Ilirika nastavilo se u idue tri godine (do 9. g. pr. Kr.) i bilo je okonano pokorenjem svih plemena.

Ustanak Batona
Rimska vlast teko je titila ilirske podanike. Zloporabe njezinih predstavnika, visoki porezi i novaenja mladih Ilira u pomone ete stvorili su silno nezadovoljstvo koje se 6. g. izlilo u veliki ustanak. Predvodili su ga Baton iz plemena Dezitijata i Baton iz plemena Breuka. Stoga su ga Rimljani prozvali Batonskim ratom (lat. bellum Batonianum). Pobuna se poput poara proirila itavim Ilirikom. U Rimu je zavladao uas jer se vjerovalo da e ustanici krenuti na samu prijestolnicu. Tada je Carstvo uprlo sve snage. U Rimu su bila provedena novaenja, raspisani novi porezi i rimske su ete skrenute s drugih bojita. Za zapovjednika pohoda imenovan je Tiberije, kojemu je kasnije pridruen neak Germanik. Tiberije je oprezno nastupao i postupno potiskivao neprijatelja. Napokon je 9. godine po. Kr. uguen ustanak koji

je rimski povjesnik Svetonije Trankvil (o. 69. posl. 122.) nazvao najteim od svih izvanjskih ratova poslije punskih. Panonija i Dalmacija konano su pokorene. Otada su dijelile sudbinu itavog Carstva.

Ureenje pokrajina
Zaposjevi koncem 1. stoljea pr. Kr. cijelo podruje od Jadranskoga mora do Dunava, Rimljani su ga ukljuili u jedinstvenu pokrajinu Ilirik. Ona je osnovana jo nakon poraza ilirskoga kralja Gentija, ali je dugo vremena bila ograniena na priobalje. Konanim uvrenjem rimske vlasti moglo se dovriti ustrojavanje pokrajine. Jedinstveni je Ilirik 10. g. po. Kr. podijeljen na dva dijela: Donji Ilirik ili Panoniju, sa sjeditem u Petovionu (danas Ptuj), i Gornji Ilirik ili Dalmaciju sa sjeditem u Saloni. Iliriku je neko pripadala i Histrija koja je obuhvaala uglavnom dananju Istru, ali je 42. g. pr. Kr. pripojena Italiji kao njezina deseta oblast. Poetkom II. stoljea Panonija je podijeljena na Gornju i Donju Panoniju. Prvoj je sjedite bilo u Karnuntu, nedaleko od dananjega Bea, a drugoj u Akvinku na prostoru dananje Budimpete. Od Dalmacije je krajnji istoni i jugoistoni dio odvojio Dioklecijan (284.-605.) i stvorio pokrajinu Prevalitanu sa sjeditem u Skodri. Gornja Panonija pretvorena je u Prvu Panoniju sa sjeditem u Savariji (danas Szombathely u Maarskoj) i Panoniju Saviju sa sjeditem u Sisciji, a Donja Panonija u Valeriju sa sjeditem u Sopijani (danas Pecs u Maarskoj) i Drugu Panoniju sa sjeditem u Sirmiju (danas Srijemska Mitrovica). Za cara Konstantina I. (306.-337.) sve su etiri Panonije i Dalmacija ule u Panonsku dijecezu, koja se kasnije zvala i Zapadni Ilirik, podreenu prefekturi Italije. Kad su poslije smrti cara Teodozija I. (379.-395.) njegovi sinovi preuzeli svoje vladavinske udjele, Panonije i Dalmacija pripale su zapadnoj polovici Carstva.