SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI

SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI IZ SVIH OBLASTI, POWERPOINT PREZENTACIJE I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJALI.

WWW.DIPLOMSKI-RAD.COM
AKO VAM TREBA EDUKATIVNI MATERIJAL BILO DA JE TO SEMINARSKI, DIPLOMSKI , MATURSKI RAD, ILI POWERPOINT PREZENTACIJA NA NASIM SAJTOVIMA CE TE NACI SVE NA JEDNOM MESTU . SVI VAM PRUZAJU SAMO IME ZA SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI RAD A MI VAM DAJEMO DA POGLEDATE SVAKI RAD NJEGOV SADRAJ I PRVE TRI STRANE U PDF-U TAKO DA MOETE TACNO DA ODABERETE PRAVI RAD BEZ PROMASAJA. NASA BAZA SADRZI SVAKI GOTOV SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RAD KOJI CE VAM IKADA ZATREBATI, MOETE GA SKINUTI I UZ NJEGOVU POMOC NAPRAVITI JEDINISTVEN I UNIKATAN RAD. AKO U BAZI NE NADJETE SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATRUSKI RAD KOJI VAM JE POTREBAN, U SVAKOM MOMENTU MOZETE NARUCITI DA SE IZRADI NOVI POTPUNO UNIKATAN SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI RAD NA LINKU NOVI RADOVI. SVA PITANJA I ODGOVORE MOETE DOBITI NA NAEM FORUMU KAO I BESPLATAN SEMINARSKI, PREPRICANE LEKTIRE, PUSKICE I POMOC. ZA BILO KOJI VID SARADNJE ILI REKLAMIRANJA MOZETE NAS KONTAKTIRATI NA KONTAKT FORMI.

SADRAJ: 1. Sadraj................................................................................... ..............................01 2. Uvod......................................................................................................................02 3. POJAM,PREDMET, SHVATANJE I SMISAO ORGANIZACIJE..............03

4. POVIJESNI RAZVOJ NEZAVISNOSTI SUDSTVA.....................................04

2.1.Institut nezavisnost kao pokazatelj razvojasudstva i formiranja.............04 pravne drave...............................................................................................04 1.1. Srednji vijek..................................................................................................05 1.2. Novi vijek.......................................................................................................06 1.3. XVII I XVIII stoljee............................................................................07 i 08 1.4.XIX I XX stoljee...................................................................................09 i 10 4. STUPNJEVI NEZAVISNOSTI SUDSTVA.....................................................10 5. ORGANIZACIJA SUDOVA U BiH-a RS........................................................11 1. Obavljanje poslova u sjeditu i van sijedita suda..........................................11 6. UNUTRANJA ORGANIZACIJA SUDOVA.................................................12 1.1.primjeer, skica o organizaciji suda i rasporedu sudija po odeljenjima..........12 7. Dunost predsjednika suda.............................................................................13 8. Sekretar suda......................................................................................................13 9. Radnici suda.......................................................................................................13 10. Pravosudna uprava Ministarstvo pravd.........................................................13 11. Zakljuak....................................................................................................14 i 15 12. Literatura..........................................................................................................16

1. 1. UVOD Nezavisnost sudstva vaan je stup svake prave drave, stoga u u ovome radu pokuati prikazati povijesni razvoj ovoga instituta na podruju Europskog kontinenta, poentirajui na neka, za Bosnu i Hercegovinu i njezin razvoj, znaajna dravna ureenja. Na prvi pogled zanimljiva, ali i ope poznata tema u sebi sadri kompleksne probleme razvoja svakog dravnog ureenja od primitivnih zajednica, koje nisu poznavale ovaj institut, do dananjih modernih pravnih drava koje svoju demokraciju i daljnji razvoj ne mogu zamisliti bez ovoga instituta. Naelo koje je se danas podrazumijeva u gotovo svim pravnim ureenjima kao temelj sudbene vlasti, u sklopu trodiobe vlasti, imao je dug i teak put, a svoj procvat doivio je tek u 20 stoljeu. Danas se nezavisnost sudstva smatra imperativom svake civilizirane, moderne, demokratske i nadasve pravne drave, izgraene na zatiti i potovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nezavisnosti sudstva u Bosni i Hercegovini i kroz njezin poloaj u povijesti, ali i njezin dananji izgled, te mogue promjene u budunost, najvaniji su dio ovoga rada. Uz pomo povijest do bolje i kvalitetnije budunosti Jo kroz ovaj rad e mo ukratko obraditi pojam, znaaj i smisao organizacije , da bi to boljr razumjeli cijelokupni seminarski rad...

2. POJAM,PREDMET, SHVATANJE I SMISAO ORGANIZACIJE

Re oraganizacija je izvedena od grke rijei organon, to znai orudje, odnosno alat. Organizaciju treba svatiti kao instrument u rukama menadera koji treba povezat djelove u cijelinu, kako bi ista funkcionisala. Organizacija se esto definie kao proces organizovanja i odravanja sistema. Nauka o organizaciji izuava kvantitivno kvalitativne odnose izmedju ljudi i srestava na jednoj i uticaj srestava na ljude, odnosno kolektiv na drugoj starni. Takodje ova nauka izuava i metode rada, kako njihov izbor, tako i njihovu primenu,kao i odnose, pojave i faktore koji te odnose uslovljavaju i organzovanja, a u cilju optimalnog ostvarivanja postavljenih ciljeva. Kao i svaka druga nauka i organizacija ima svoj predmet izuavanja i istarivanja koja je povezana sa svim poslovnim sistemima i sa svim drugim organizacionim sistemima. Cilj organizacije je da sa resursima (materijalnim, ljudskim, informacionim, finansijskim, znanjem i dr.), uspostavi takve vezei odnose u sistemu, da ista funkcionie na to efikasniji i efektivniji nain. Efikasno i efektivno funkcionisanje treba podsticati na svim nivoima, jer obezbjeuje stabilnost privrednog i drutvenog razvoja. Pored toga to postoje razliite definicije i odreenja, organizacija se i razliito shvata. Bez obzira na lojalnost u shvatanju, teorija organizacije je iskristalizovala nekoliko najznaajnijih shvatanja organizacije i to; 1. biologistiko shvatanje organizacije; 2. mehanistiko shvatanje organizacije; 3. prakticistiko shvatanje organizacije; 4. birokratsko shvatanje organizacije; 5. shvatanje organizacije kao socijalnog sistema; 6. ostala shvatanja organizacije; 7. shvatanje organizacije kao nauke, profesije i vjetine; 8. integralno shvatanje organizacije. Klasian nauni pristup u svojoj istoriji je ima dva osnovna pravca ili koncepta. Oba koncepta su rezultati istraivanja i saznanja do kojih su dolo grki folozofi, to je mehanistiki i metafiziki koncept. Za njihovo razlikovanje je bio je metodoloki pristup u izuavanju cijeline, odnosno sistema kao jedinstvene cijeline. U praktinoj primjeni ovog pristupa , uslov je bio da se cjelina rastavi na dijelove a potom da se pristupi analiziranju i izuavanju svakog dijela. Zbir saznanja svakog dijela, predstavljalo bi saznanje o cijelini.

3. POVIJESNI RAZVOJ NEZAVISNOSTI SUDSTVA 2.1. Institut nezavisnost kao pokazatelj razvoja sudstva i formiranja pravne drave Povijesno gledano sudstvo je u svojim poecima bilo ad hoc stvorena funkcija. Sudci su bile arbitri, osobe od povjerenja, nezavisne i nepristrane. Ako se i dogodila kakva nepravilnost u postupku ili kod odluke, stranke su zamjenjivale arbitre novim arbitrima i time titili svoje pravo na pravinog i nezavisnog arbitra. Stoga u samim poecima sudbenosti i nije bilo potrebe za bilo kakvom drugom intervencijom, pa ni za stvaranjem i ureivanjem instituta nezavisnost sudstva na nain koje poznajemo kroz kasnija povijesna razdoblja ili danas. Jaanjem sudbenosti u vladarevim rukama dolo je do potrebe za stvaranjem i ouvanjem ovog instituta. Vladar, kao izvor prava, ali i kao sudac, bio je poetak i kraj pravnog ureenja. On je odluivao o sudbini naroda stvarajui, primjenjujui, ali i financijski opskrbljujui sudstvo, objedinjujui tako u svojoj linosti funkciju zakonodavca, izvrnog organa i suca. Prvi zameci razvoja nezavisnosti sudstva seu stoga tek u razdoblje srednjeg vijeka. Srednjega vijeka u kojem se po prvi put javlja razdvajanje sudake funkcije od skuta vladara i formiranje, u talijanskim gradovima, funkcije profesionalnog sudca. U Novom vijek dolazi do formiranje nacionalnih drava to dovodi do znaajnih promjena u koncepciji organizacije sudstva i uloge sudaca, pa samim time i do novih problem i njihovih idejnih rjeenja u ouvanju nezavisnosti sudstva. XVII i XVIII stoljee znaajno je razdoblje, zbog poetka stvaranja dviju pravnih sustava, koji su korijeni dananjih Common Law-a i Civil Law-a, a koji u sebi sadre razliito formiranu organizaciju sudstva i daju razliiti pristup u ostvarivanju instituta nezavisnosti. XIX I XX stoljee razdoblje je oblikovanja triju razliitih modela pravosudnih sustava, dvaju ve zapoetih u prijanjem razdoblju, Common Law-a i Civil Law-a, te onaj socijalistikih zemalja. To je i razdoblje zametka i razvoja dananjih rjeenja instituta nezavisnosti kroz dva razliita modela sudske funkcije, one sudcaprofesionalca i one sudca-funkcionera. Kako se razvijala ideja o trodiobi vlasti. Kako se razvijala organizacija sudstva tako je i institut nezavisnost sve vie dolazio do izraaja i poprimao oblik dananjeg naela koji je zajamen ne samo na nacionalnoj, ve i na meunarodnoj razini. Zato sa sigurnou moemo tvrditi da je nezavisno sudstvo danas neizostavni dio pravnog poretka svake civilizirane i demokratske drave. Cilj kome svi tee, a ini se da ga je, zbog njegove kompleksnosti i eterinosti, nemogue u potpunosti realizirati.

4. 1.1.1. Srednji vijek Sudska vlast u srednjem vijeku bila je dio vladarevih ovlasti i dunosti. Osim toga vladar je bio i zakonodavac, pa je njegove funkcije s razlogom objedinjavao titulus iurusdictio*1. Iuriscdictio se vrila na dva naina. Prva je bila iurisdictio ordinaria i ostvarivala se putem samoga cara ili pape, a podrazumijevala je pravo vladara da sudi i samim time stvara pravo. Druga, iurisdictio ex alterius commisione, ostvarivala se na temelju delegacije vladareve ovlasti na suenje. Predstavljala je mogunost suenja drugih osoba, koje je vladar sam izabrao i ovlastio, ali Samo prema njegovim uputama i u njegovo ime. _______________________ *1 Iurisdictio je pojam koji u sebi sjedinjuje dvije funkcije zakonodavnu i sudbenu, a koja tek kasnije razvojem i razdvajanjem tih dviju funkcija postaje samo pojam za sudbenost

Takvi delegirani sudci bili su u stvari produena ruka vladara, njegovi slubenici. Iz te druge ovlasti, iurisdictio ex alterus commisione, razvio se, zbog sukoba sa feudalcima i gradskim komunama novi nain vrenja sudbene vlasti. Naime, vladarevu iurisdictio sve vie su preuzimali nositelji prava na feud, te prisvojivi si to pravo suenja kao svoje osobno pravo, na taj nain potiskivali vladarevu ovlast u tom dijelu . Mirom u Costanci 1183. godine dogodila se znaajna prekretnica u razvoju sudske organizacije. Od tada pravo suenja priznato je municipalnim magistratima. To se pravo kroz vrlo kratko vrijeme u konanici proirilo i na apelacijsku sudbenost, ime su vladaru ugroene gotovo sve njegove izvorno pridrane funkcije suenja. Prvi problem nezavisnosti i odgovornosti sudstva poinje se stoga javljati tek u ovom stadiju prenoenja ovlasti. Zatita nezavisnosti sudstva, po prvi put se organizirano javlja u Talijanskim srednjovjekovnim gradovima. U njima su sudbenu vlast vrili magistrati koji su bili birani izmeu pravnih strunjaka stranca. Razlog tome bila je elja za oslobaanjem sudstva od moguih utjecaja lokalne sredine. Kao profesionalni sudci, bez strogog pravnog sustava, svoju ulogu oblikovali su kao osobe od povjerenja, kao posrednici i nepristrani arbitri. Bili su osobno odgovorni, bez ikakvih privilegija, pa ni imuniteta. Glavna kontrola sudaca provodila se na kraju mandata i to od strane syndicatusa*2. To je bila jedina vrsta, ope i naknadne, kontrole rezultata i naina njihova rada, ali i jedini nain utjecaja na sudsku nezavisnost. Sudci su u takvom postupku imali pravo na obranu i presumpciju nevinosti koja ima je omoguavala garanciju pravinog postupka. Institut izuzea sudaca, koji je ve tada bio poznat, i syndicatus bili su jedini, ali oito dobro izbalansirani i kvalitetni instituti koji su jamili graanima srednjovjekovnih gradova nezavisnog, nepristranog, ali i odgovornog suca. Ovakvo ureenje sudbene vlasti u talijanskim

srednjovjekovnim gradovima po prvi put je razdvojilo dvije funkcije: sudbenu i zakonodavnu, sjedinjene u osobi vladara, i formirao kategoriju suca profesionalca. _______________________ *2 Syndicatus je vijee koje je naknadno, nakon isteka mandata sudca,ocjenjivao pravilnost njegovog rada u posebnom postupka 5 1.1.2. Novi vijek Poetak stvaranja novovjekih nacionalnih drava uzdrmale su pretenzije careva i papa za nepodijeljenom vlasti. S druge strane centralistike ideje vladara unutar nacionalnih drava stvarale su tenzije kod partikularistiki orijentiranih feuda i gradskih komuna. U takvom okruenju punom napetosti i sukoba, ni sudstvo nije bilo poteeno. Sukob, iji korijeni seu u prolo razdoblje, kad su se poele odvajati dvije vrste sudbenosti, temelji se na razlikama izmeu sudskog sustava kojeg je vladar uspostavljao i onog koji je postojao na feudima i komunama. Naime vladar je i dalje pokuavao zadrati svoje pravo suenja, ali je jednako tako i dalje, izmeu ostalog zbog stalnih sukoba i pretenzija feudalaca i gradskih komuna za sudskom samostalnou, morao delegirati sudce. Stoga su se poela razvijati dva tipa delegiranih sudaca koji su se razlikovali po stupnju vezanosti za vladara pri suenju. Postojali su tako redoviti i izvanredni sudci*3, i jedni i drugi i dalje su bili delegirani od vladara, ali s razliitim ovlastima. Redovno delegirani sudci su ovlast suenja crpili iz zakona, tonije edikta kojim su bili postavljeni na mjesto sudca. Mandat im je bio trajnog karaktera i mogli su biti smijenjeni sa dunosti samo u koliko bi vladar ukinuo zakon po kojem su bili postavljeni. Vladar dakle vie nije bio vlasnik ove funkcije. Ona je bila dio prava naroda tj. drave, dok je vladar samo imao ovlatenje da je nekom povjeri. Sigurnost koja je proizlazila iz trajnosti mandata redovnim je sudcima stoga pruala veu nezavisnost, a samim time slobodu u interpretaciji i primjeni prava. S druge strane izvanredni sudci predstavljali su i dalje, kao u prethodnom razdoblju, vladarevu snagu i mo na podruju sudbenosti. Istina neto malo izmijenjenu, ali i dalje vrlo utjecajnu. Izvanredni sudci bili su vladarevi komesari koji su imali ogranieni mandat, za razdoblje dok su rjeavali specifian sluaj zbog kojeg su bili postavljeni.*4 Nesigurnost njihovog poloaja bila je oliena u mogunosti opoziva s poloaja u bilo koje vrijeme, ako je vladar to elio. Kako su komesari bili usta vladara od njih se oekivalo da primjenjuju vladareve upute i da su vezani za njih. Zavisnost je bila potpuna budui da je vladar u svojim rukama imao sva sredstva prisile, od mogunosti promjene komesarove odluke do njegove smijene. Pitanje nezavisnosti u ovoj fazi razvoja pokazuje nam dvije perspektive: potpunu zavisnosti i pokuaj borbe za nezavisnost. Osim toga ovo razdoblje donosi i vane promjene u poloaju sudaca koji su do tada bili iznad zakona, a od tada se prihvaa da je zakon iznad njih.

*3 Jean Bodin ove sudce dijeli na officialis ordinarius i na commissarius. Ofgficalis ordinarius su redovno delegirani sudci sa stalnou svoje pozicije, dok su commissarius izvanredni sudci postavljeni za obavljanje neke izvanredno stvorene okolnosti( Dika, Mihailo, O razvitku instituta sudske (sudake) nezavisnosti u zapadnoeuropskim civilizacijskom krugu, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 42/4(suppl.);1992, str.514)

____________________________________________________________ *4 Imenovanje izvanrednih sudaca bilo je povezano ne samo za specifian sluaj, nego ee za vie sluajeva ili neku specifinu okolnost. 6 1.1.3. XVII I XVIII stoljee Poetak XVII stoljea prekretnica je kako na politikom planu tako i na planu organizacije sudstva. Razlikovanje izmeu slube, kao redovne sudbenosti i komisije, kao izvanrednog suenja, postaje temelj europskog opeg prava. Iurisdictio gubi dio svog karaktera koji se odnosi na zakonodavni dio, stvaranje prava, i postaje pojam samo za suenje. Javlja se razdvajanje vladarevih ovlasti na one: da donosi pravo i bude izvor pravde, od same sudbenosti. Takvo razlikovanje dovodi do razdvajanja pojma izmeu politike, gubernalum i prava, iurisdictio. Jaanjem nacionalnih drava nastaju razliita dravna ureenja koja se ocrtavaju i kroz poetke stvaranja obrisa dvaju buduih pravnih sustava : A) Common Law i B) Civil Law. Ova dva sustava donose sa sobom i dva razliita modela sudske organizacije. Iako su se kroz vrijeme razvili i prilagodili potrebama vremena, temelji koji su ve tada stvoreni ostali su usaeni u dananjim pravnim sustavima na europskom kontinentu. Kolijevka razvoja Common Law-a je Engleska, dok je najbolji predstavnik nastanka i razvoja Civil Law ili tzv. kontinentalnog pravnog sustava Francuska. A) Engleska Na podruju Engleske, sudbenu vlast, prije napada Normana vrili su grofovijski sudovi i sudovi stotine. Nakon normanske pobjede javlja se tijelo sastavljeno od velikaa koje saksonski kralj izabrao za svoje savjetnike, Curia Regis. Ovo tijelo nije bilo samo sud za velikae, ve je bilo zadueno za rjeavanje pravnih pitanja u kojima je kralj imao svoje posebne interese. Kao i u prijanjim razdobljima feudalci su se suprotstavljali razvoju i jaanju kraljeve jurisdikcije. Prva vana promjena na podruju pravosua bila je reforma Henrika II kojom je utemeljio centralizirani sustav engleskog sudstva . Court of the shires and hundreds bili su lokalni parlamenti koji su vrili izvrnu, zakonodavnu i sudsku funkciju. Dunosnici tih sudova bili su: earllokalni monarh nositelj svjetovne vlasti, biskupi, suitors- vlasnici zemljita, sheriff- predsjednik suitors-a ije suovlasti suene uspostavljanjem Curiae Regis uspostavio iskljuivu jurisdikciju Curiae Regis, te naelo kraljevog mira kojim zloin postaje deliktom protiv drave, a ne kao do tada pojedinca. Uveo je sustav kraljevih naloga, kojim je utemeljio Common Law proceduru i sustav porotnog suenja, kojim je zamijenio prijanje nedozvoljene metode suenja, kunju vatrom ili vodom. Iz Curiae Regis izdvajali su se organi s istom sudbenom funkcijom koja se pretvarala u kraljeve sudove sa koncentracijom u Londonu. Sudci iz Westministera, kako su se od tada nazivali, postali su putujui sudci koji su zamijenili lokalne sudove i tako proirili kraljevu vlast na cijelo podruje. Sve do XVII stoljea iako je sudstvo smatrano nezavisnim sudci to nisu bili, jer su bili kraljevi delegati, iako su ve u ovom razdoblju uspjeli ostvariti visok stupanj nezavisnosti od stranaka. Vaan preokret u stvaranju nezavisnosti od kralja uvedeno je sudskom praksom kojom je stvoreno naelo imuniteta u obavljanju slube. Ovo naelo izvedeno iz pravila po kojem kralj ne moe

pogrijeiti, pa time ni njegovi delegati. Sudaka dunost ovisila o volji kralja, stoga je i trajanje sudakog mandat bilo vezano za ivot kralja. Pravnici toga vremena stvorili su svoju profesionalnu zajednicu Innes of Court*6 putem koje su titili svoje profesionalne interese, a koja je do danas opstala. 7 Ovakav sustav, koji je u sebi afirmirao i naelo stabilnosti slube, omoguio je engleskom sudstvu da ne poprimi hijerarhijsko-birokratski oblik. Najznaajniji pokazatelj svijesti sudstva o potrebi i elji za nezavisnou od kralja je i sluaj iz 1608. godine gdje je kralj pokuao svoje pravo izvora pravde proiriti na svoju sudbenost kojoj se otro usprotivio sudac visokog suda. Nakon sloma apsolutizma parlament je sudstvu omoguio da postane nezavisno od kralja. Najvaniji moment za daljnje produbljivanje nezavisnosti dogodio se 1701. godine Actom of Settlement*7 Ovaj akti nije bio okonanje borbe za nezavisnost, ali je udario vrsti smjer kretanja daljnjeg razvoja. Tek je 1760 sudaka dunost bila zajamena i nakon smrt kralja. Sve do sredine XVII stoljea kraj je i dalje imao vanu ulogu u procesu suenja. To je osobito bilo vidljivo kroz ________________ *6 Innes of Court je korporatvina zajednica pravnika iji su lanovi sudci i odvjetnici. Time se stvara jak veza meu njima koja pridonosi jaanju stvaranja profesionalne elite koja na kvalitetan i snaan nain moe tititi profesionalne interese cijelog sudskog ureenja. Sudci stoga prvi meu jednakima, jer se biraju iz redova afirmiranih odvjetnika i pravnika ( Dika, op.cit.( bilj.5) str.521). *7 Act of Settelment doveo je o trajnost slube sudaca vie ne ovisi o kralju ve o dobrom ponaanju sudca koji je mogao biti razrijeen od strane kralja tek, ako bi to ovlastila oba doma parlamenta ( Ibid.) Conciliar Courts - kraljeve savjetnike koji su bili izvan Common Law-a i djelovali na izvanredan nain, a u kojima je znao sudjelovati i sam kralj. Nakon oslobaanja ovisnosti od kralja sudci, koji nisu dravni slubenici, ne podlijeu vie disciplinskom nadzoru Krune nego i svojih kolega, sudaca viih sudova. Ovo dovodi do vrlo visokog stupnja nezavisnosti: kako eksterne, prema Kruni, tako i interne, prema viim sudovima*8 B) Francuska Francuska kao glavni predstavnik Kontinentaolnog sustava imala je vrlo teak put u ostvarivanju nezavisnosti. Feudalna prevlast u suenju razvijala se daleko sporije nego u Engleskoj, zbog jake kraljeve nadmoi u jurisdikciji koja je svoju snagu crpila iz naela da pravda izvire iz samoga kralja. Francuska tog vremena Ancient Regimea bila je podijeljena na trinaest sudbenih podruja na ijem vrhu su bili parlaments koji su bili vrhovne instance sudbenosti i protiv ijih odluka nisu postojali pravni lijekovi. Zbog velikog broja stupnjeva, ak pet do est, sudbenosti vladala je vrlo konfuzna situacija ravnotee i sukoba koja je potencirana estim zahtjevima za izuzeem sudaca. Jo uvijek postoji podjela na delegirane redovne i izvanredne sudce. Bez obzira na delegiranje kralj i dalje moe intervenirati i neposredno suditi kao vrhovni sudac, te time oduzeti delegiranim sudcima sve ovlasti. Trajanje mandata bilo je za ivota kralja ,a u koliko njegov nasljednik nije potvrdio

delegiranog sudca prestajala bi mu dunost. Charles X uveo je patentna pisma kojim je potvrivanje proirio na cijelo sudbeno tijelo. Najznaajnija odlika Francuske toga vremena jest mogunost kupovanja sudake slube koja predstavlja imovinsko pravo. Mogunost prodaje, kupnje i prenoenja, pa i za sluaj mortis causa, uz cijenu koja je ovisila o stupnju funkcije i mjestu obavljanja, problem napredovanja sudaca karijerista u ovom razdoblju povijesti nije uope postojala. Nepremjestivost, koja je proizlazila iz mogunosti 8 razrjeenja samo na temelju prethodnog suenja, i trajnost slube, te ve spomenuta mogunost kupovanja slube uz jedinstven politiki i socijalni poloaj sudaca dovela je stvaranju vrlo visokog stupnja nezavisnosti. Nakon Francuske revolucije 1789. godine sudska vlast se odvaja od zakonodavne i izvrne, ali im je podreena kao puki prenosnik proklamirane zakonske norme. Sudci poprimaju ulogu slubenika.

2.1.4.XIX I XX stoljee Ovo razdoblje sa sobom donosi konano formiranje i utvrivanje tri razliita modela sudske organizacije u okviru sada ve formiranih pravnih sustava Common Law-a i Civil Law-a, te eksperimentalnih socijalistikih ureenja. Engleska ve od ranijeg razdoblja ne poznaje karijerne sudce. Nia sudbenost povjerena je sudcima laicima, Lower Judges, koji ne moraju imati pravniku naobrazbu, a u izvravanju njihovih zadaa pomau im pravnici. Sudci viih sudova, Superior Judges, pak izabiru se izmeu, uglednih odvjetnika koji imaju dugotrajnu i istaknutu karijeru iza sebe, i pravnika. Sudci i odvjetnici imaju isto obrazovanje, a zbog istog pravnog puta vrelo istana osjeaj profesionalne pripadnosti. Sudska nezavisnost ureena je mjeavinom legislativnih pravila, sudske prakse i obiaja koja je potkrijepljena profesionalnom tradicijom drutvenim odobravanjem. Na ovom stupnju razvoja Englesko drutva nezavisnost sudstva predstavlja vie kulturnu, nego institucionalnu injenicu. Nakon odvajanja od kraljeve vlasti sudstvo se time napokon oslobaa mijeanja politike vlasti posebice izvrne koja stvara vanjsku nezavisnost. Vaan dio sudake nezavisnosti oituje se kroz ouvani imunitet, ali i kroz nemogunost bilo kakve disciplinske kontrole sudaca sa strane efova kontrole ili viih sudaca. Ovo je pravi model stvaranja interne nezavisnosti o kojoj e vie biti rijei u slijedeem poglavlju. Sustav Common Law kvalitetan je primjer koji pokazuje koliko nezavisnost sudstva ima instrumentalni znaaj za ostvarivanje mnogih drugih funkcija od politiko-pravnih i civilizacijskih. Francuska*10 je u razdoblju 19. st. birokratski organizirana. Odvajaju se dvije profesije magistrati i odvjetnici.1978. ukida se otkupljivost i naslijedivost sudake funkcije i dolazi do transformacije u dravne namjetenike. Od prihvaanja teze o trodiobi vlasti sudstvo postaje smo prenositelj zakonodavne volje, te se uvodi obveza sucima da u sluaju nepreciznosti zakona obrate se zakonodavcu za tumaenje. Zbog toga postoji pri zakonodavnom tijelu TRIBUNAL DE CASSATION koji ukida presude suprotne zakonu. Imenovanje, unapreenje i promjene sudaca, te nadzor nad svim sudovima i njihovim lanovima koncentrirana je u njegovim rukama. Postoji trajan sukob izmeu dunosti koje suci mora vriti kao dravni slubenici sa jedne i trea nepristrana vlast sa druge. Sudstvo slui vlasti koja se u razliitima povijesnim momentima manifestira kao zakonodavna ili izvrna. Sudska se ne zavisnost pokuava

osigurati uvoenjem institucije SUDSKIH VIJEA 1883. g. U poecima to je bio kasacijski sud kad je odluivao o disciplinskoj odgovornosti sudaca. S obzirom da je postojala oita mogunost nepristranosti u 4 Republici(1945) vijee postaje mijeano sastavljeno od: predsjednika Republike, laici i manjim djelo predstavnici magistrata. Ustav 5 Republike (1958) imenovanje vijea povjereno je Predsjedniku Republike ( ponovno vezanost za egzekutivu). 9 Italija je moda svjetliji primjer stvaranja i ouvanja autonomije sudstva. Italija je jedina zemlja koja ima potpunu sudsku autonomiju koja se odraava kroz Consiglio superiore della Magistratura ( vrhovno sudbeno vijee, u daljnjem tekstu CSM ) koje svoje korijene vue iz 1880. g. Kada je stvorena posebna savjetodavna komisija na elu sa ministrom pravosua i sastavljena od izabranih sudaca Rimskog kasacijskog suda. Cilj joj je bio davanje miljenja o unapreivanju pripadnika magistrature i premjetaja bez njihova pristanka. Kroz prolost ovo se vijee razvijalo tako da mu je dananja funkcija da odluuje o primanju u slubu pripadnika redovne Magistrature, da im utvruje sjedite i funkciju, te da odluuje o njihovom unapreenju i o disciplinskoj odgovornosti. Ona je olienje samostalnosti sudakog poziva funkcionalno kroz iskljuivanje podlonosti sudaca smjernicama, naredbama, okrunicam i slinim aktima nadreenih tijela, te ogranienje njihova pokoravanja samo zakonu. Organizaciji stvaranjem podobnih instrumenata za ostvarivanje funkcionalne nezavisnosti. Izuzetno vane funkcije CSM danas su davanje miljenja o odreenim pravno- politikim pitanjima u vezi s organizacijom i djelovanjem sudstva, izraivanje posebnog izvjetaja o pravosuu koje je duan ministar pravde prenijeti vladi i parlamentu, davanje uputa pravosudnim tijelima radi tumaenja i popunjavanja praznina. U Italiji je ideja o neophodnom sudjelovanju pravosua u ostvarivanju uvjeta za njezino organiziranje i funkcioniranje postala osnova daljnjeg razvoja pravosua, ali i demokratske i pravne drave. U vicarske ak postoji mogunost ispravljanja sudskih odluka kada se odnose na vrlo teke sluajeve od strane egzekutive ili legislative koji zbog visokog stupnja demokracije ne dovode u pitanje nezavisnost sudstva ( narod si uzima za pravo da sudjeluje u ostvarivanju i tog aspekta svoje suverenosti)*11. XX stoljee je razdoblje borbe za ljuska prava, pa je tako i institut nezavisnosti postaje osnovom svih ustava i zakona. Stvaraju se deklaracije, preporuke UN-a, Vijea Europe i razliitih udruga sudaca i odvjetnika. U svima se zahtjeva da sudac pri obavljanu svoga posla bude nezavisan i nepristran i postoje detaljne upute kako to postii. ________________________________________________ *11 Dika, Mihailo, Organizacija, status, izbor i odgovornost sudaca u vicarskoj, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,42/2-3, 1989

2. STUPNJEVI NEZAVISNOSTI SUDSTVA Sadraj nezavisnost sudstva moe se na razliite naine definirati. Veina strunjaka sadraj nezavisnost prikazuje slino kao to ju je u svom radu Pravo na nezavisnog suca u Zborniku Pravnog fakulteta iz 1989. god. iznio prof. Dika. U njegovom radu kao glavne principi nezavisnosti navode se: 1.) zabranu ad hoc (izvanrednih) sudova

2.) zabranu prenoenja nadlenosti na druge sudove koji ne pruaju isto jamstvo nezavisnosti kao nadleni 3.) princip prirodnog sudca koji se odnosi na dodjeljivanje predmeta sudcima prema zakonom utemeljenoj nadlenosti i unaprijed napravljenom planu rasporeda poslova (kod na sprema reformikompjuter) 10 4.) nezavisnost sudskih odluka nakon njihova donoenja ( dunost drugih organa da odluku izvre, u odnosu na organe oprosta suzdravanje u koritenju ovlatenja, u odnosu zakonodavne suzdravanje od retroaktivnih izmjena pojedinanih sudskih odluka legislativom intervencijom) 5.) odvojenost od uprave ( nezavisni dravni slubenici odvojeni od dravne uprave koja je administrativna ruka izvrne vlasti) 6.) zabrana pogoranja uvjeta obavljanja sudske dunosti. ORGANIZACIJA SUDOVA U BiH-a RS Dravna vlast u Bosni i Hercegovini usvojena je na naelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine sudsku vlast obavljaju sudovi. Sudska vlast je samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava i Zakona, kao i na osnovi meunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Bosne i Hercwgovine. U Bosni Hercegovini sudsku vlast obavljaju redovni i specijalizirani sudovi. Redovni sudovi su: 1. Vrhovni sud BiH RS-a 2. Okruni sudovi i 3. Osnovni sudovi 1.Vrhovni sud u Bosni i Hercegovini RS-e je najvii sud u BiH RS-e i njemu su svi ostali sudovi podreeni i njemu odgovaraju, tj. podnose mjesene, estomjesene i godinje izvjetaje. Nadlenost sudova odreuje se zakonom. Sudovi imaju peat u skladu sa zakonom. Sudovi su duni da sarauju meusobno, kao i sa drugim organima i starnim sudovima. Sudovi u Bosni i Hercegovini pruaju meusobnu pravnu pomi u predmetima iz svoje nadlenosti u skladu sa zakonom. Takoe meusobno pruaj pravnu pomom u skladu sa meunarodnim aktima ilipo osnovu naela reciprociteta.
2.Organiozacija i podruje sudova

Osnovni sudovi osnivaju se za podruje jedne ili vie optina . Okruni sudovi osnivaju se za dva ili vie osnovnih sudova. Vrhovni sud je najvii sud u Repulici Srpskoj, sjedite Vrhovnog Suda je u Banja Luci . 11 1. Obavljanje poslova u sjeditu i van sijedita suda Sudovi obaljaju poslove iz svoje nadlenosti u svom sjeditu. Odredbom stava 1. ovog lana ( l. 19), osnovni sudovi mogu poslove iz svoje nadlenosti obavljati i van svog sijedita u odjeljenjima van sijedita suda ,kao i drugim mjestima na sudskim danima, u skladu sa zakonom. Vrhovni sud i okruni sudovi mogu poslove iz svoje nadlenosti obavljati van svog sijedita iz razloga efikasnosti, smanjenja trokova ili iz drugih opravdanih razloga.

UNUTRANJA ORGANIZACIJA SUDOVA 1.1. primjeer, skica o organizaciji suda i rasporedu sudija po odeljenjima

Dunost predsjednika suda Predsjednok suda je odgovoran za rukovoenje cijelokupnim sudo i sudskom upravom. Predsjednok prestavlja sud pred drugim organima i organizacijama. Predsjednik suda moe pojedine svoje nadlenosti prenjeti na sudije ili druge radnike suda. Predsjednik suda odreuje sudiju koji e vriti funkciju predsjednika u njegovom odsustvu. Sekretar suda Sudovi koji imaju sedam ili vie sudija mogu imati sekretara suda. Za sekretara suda moe biti imenovan diplomirani pravnik ili drugo lice sa visokom strunom spremom koje ima najmanje pet godina radnog iskustva u struci.

Radnici suda Ministar pravde donosi propise predviene Zakonom o sudovima u RS-u. Ministar pravde utvruje kriterijume za odreivanje ukupnohgbroja radnika u sudovima. Pod radnicima suda, u smislu Zakona o pravosuu, podrazumjevaju se sva lica koja su zaposlena u sudu, osim sudija. Broj radnika, njihova struna sprema i drugi uslovi za zapoljavanje u svakom sudu se posebno utvruju pravilnikom o unutranjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Pravosudna uprava Ministarstvo pravde Ministarstvo pravde ima slijedee nadlenosti :
1. vri nadzor i prati primjenu zakona i drugih propisa koji se odnose na organizaciju 2. 3. 4. 5.

6. 7. 8.

iposlovanje sudova; prati obavljanje poslova u sudskoj upravi; daje saglasnost na pravilnik o unutranjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u sudovima; sarauje sa predsjednikom suda u rijeenju pritubi koje pristiu u Ministarstvo , a koje se odnose na sudsku upravu; daje prijedloge predsjedniku suda i s njim surauje radi unapreenja organizacije i poslovanja suda; prikuplja statistike podatke o radu sudova i daje upustva sudovima za prikupljanje, voenje i dostavljanje tih podataka ; obezbjeuje meterijalne uslove za rad sudova i vri nadlenost sa sudskim beetom u skladu sa odredbom l. 69,70,72 i 73 zakona o pravosuu. 13

ZAKLJUAK Povijest je stvarajui i razvijajui sudstvo, kao svoj neizbjeni dio, razvila i institut nezavisnost sudstva. Razliita dravna ureenja, kroz razliite modele organizacije sudstva, pronalazila su vrlo slikovita rjeenja u ostvarivanju ovog instituta. Bila su to rjeenja irokog raspona od potpunih negacija nezavisnosti koje su bile oliene kroz lik vladara-sudca i kroz razlicita totalitarna , kolonijalna i socijalisticka uredenja, pa sve do vrlo visokog stupnja nezavisnosti u dananjim Common Law i Civil Law uredenjima, ali i na siroj meunarodnoj sceni. Bosna i Hercegovina je u povijesti dugo sanjala pravo i potpuno ostvarivanje ovoga instituta. Trenutkom svoga raanja, u zadnjem desetljeu XX stoljeca, po prvi put otvorena su joj vrata za to. Uz puno pokuaja i pogreaka, ozakonjen je model utemeljen na kontinentalnom tipu ureenja ovog instituta, uz elju da pokaemo kako pripadamo zapadnom krugu miljenja i ponaanja, iji smo dio od samih zaetaka nae povijesti.

Stvaranje nezavisnosti sudstva kroz tako svojevoljno prihvaene ili bolje reeno suptilno nametnute norme zapadne demokracije, a ne iz drustvenih temelja i iz logike potrebe svakog pojedinaca za nepristranim, nezavisnim i odgovornim sudstvom nije dovelo do eljenih rezultata. Do sudstva koje u sebi sadri institut nezavisnosti i to ne samo na formalnoj razini ve u praksi. I ako ne ve u svom idealnom obliku onda barem vrlo blizu tom idealu. No, dokle god bude vladalo razmisljanje ruka ruku mije u vrlo znaajnim pravnim krugovima i dok ne bude javne svijesti usmjerene na ostvarivanje svih elementa nezavisnosti, moi emo samo teoretizirati o nezavisnosti sudstva, ali problemi e se i dalje gomilati. Reforme i minimalistiki dobre promjene koje one uvode biti e i dalje samo mrtvo slovo na papiru. Sve dok Bosansko drustvo kao trnoruica bude ekalo da neki princ, bilo u liku Europske Unije ili ostalih meunarodnih subjekata, doe i promjeni situaciju, rjeenja i modeli biti e nuno zlo koje e voditi u promjene, ali samo izvana. Iznutra tonut emo, na alost, u sve dublju krizu. Po mom skromnom miljenju, rjeenje ovog problema lei u kvalitetnom obrazovanju kojim emo podizati svijest i zainteresiranost nasih graana za provoenje svih tekovina pravne drave u praksi, pa i nezavisnosti sudstva. Kako bi to ostvarili biti ce potrebno mnogo vie od ideala, modela i pravnih akata. Biti e potrebno ono najvanije, a to je via razina svijesti, volje i elje za civiliziranim, modernim i pravnim drutvenim ureenjem kojem ne treba batina niti policajac da ga nadzire, ve ponaanje lanova te zajednice izvire iz njihove elje za kvalitetnijim i boljim suivotom. Stoga, kako ve rekoh, najvaniji segmenata koje na tom putu ka nezavisnom sudstvu treba prvo promijenit jeste sustav obrazovanja i to ponajprije buduih sudaca. Jer kua se, to svi znamo i bez problema prihvaamo, gradi od temelja, a ne od krova. Stoga se i temelji kvalitetnog i nezavisnog sudstva trebaju graditi u studentskim klupama, a ne samo na sudovima. Mozda je ovaj pogled preostar i radikalan, a vizija budunosti previe mladenaki utopijska, ali kau da nada zadnja umire i da ideale treba ivjeti. Uzrok nepovjerenja koje graani imaju u pravosudne institucije nije uvijek slaba kvaliteta pravosudne djelatnosti nego ese nesposobnost pravosudnih sustava da u razumnom roku dadu konaan odgovor na zahtjeve graana da im prue pravnu zatitu.

14 Istraivanje je pokazalo da se u pogledu trajanja postupaka nacionalna pravosua u velikom stupnju ravnaju prema logici i potrebama sudova, sudaca i ministarstava pravosua ili drugih dravnih organa, a ne prema potrebama korisnika pravosudnog sustava graana i pravnih osoba koje u postupku sudjeluju. Iz perspektive graana perspektive ostvarenja prava na postupak u razumnom i predvidivom roku nije vano koliko e u prosjeku trajati jedan stadij postupka ako ni u jednom od tih stadija nee biti ostvareno pravo na pravnu zatitu. Ovakvim reformskim zahvatom, za zdravo funkcioniranje pravosudnog sustava teret osiguranja zatite od dugotrajnosti postupaka ravnomjernije je rasporeen na vie sudskih razina, ime se poveala svijest o vaznosti ovog prava i utjecalo se na odgovornost samih sudaca koji vode postupke, jer se upravo njima omoguilo da primijene razne mehanizme osiguranja prava na suenje u razumnom roku. Naime, odredbom lanka 27. stava 1. i 2. Zakona sigurno se Ustavni sud rastereuje vrste predmeta o prekoraenju roka na suenje u razumnom roku, ali postoji realna opasnost da e vii, sudovi biti optereeni znaajnim brojem novih predmeta koji e sigurno utjecati na aurnost tih sudova u drugim vrstama predmeta radi pruanja redovite pravne zatite stranaka u postupcima odluivanja na

temelju pravnih lijekova. Ve se sada postavlja pitanje tko e uvati uvara Ustava Ustavni sud kao uvara ustavnosti od postupka za koji ne treba dokazivati da mu je trajanje povreda ustavnog prava na pravino suenje u razumnom roku. Svatko tko odluuje o pravima i obvezama graana ili pravnih osoba morao bi se svakoga dana spomenuti toga naela i priupitati vlastitu savjest bi li on volio da se o njegovim pravima ili obvezama odluuje neprimjereno dugo vrijeme. Podsjecam, smisao sudske zatite potpuno se gubi u situaciji kad je ona teko dostina, pogotovo kad postupci dugo traju. Oni koji odluuju o pravima i slobodama drugih moraju biti svjesni znaenja vremena.

1 LITERATURA : 1. PROF. DR ivota Radosavljevi; Fakultet za trgovinu i bankarstvo Janiije i Danica Kari, Beograd 2005. 2. Ustav Republike Srpske; br. 28/94. 3. Zakon o sudovima Republike Srpske; br. 01- 020-643/04. 4. Crnic Ivica: Vladavina prava stanje i perspektive sudbenevlasti u Republici Hrvatskoj, Zbornik PFZ, 51(2001)6;

5. Crnic Jadranko: Razmisljanje o (ne)ustavnosti nekih odredaba(novog) Zakona o

sudovima, Novi informator br. 5405-5408/2006; 6. Uzelac Alan: Vladavina prava i pravosudni sustav: sporostpravosuda kao prepreka pridruzivanju, 7. Izazovi institucionalnih prilagodbi, Zagreb 2004.
8. Efikasnost pravosuda u europskom kontekstu: usporedba funkcioniranja europskih

pravosudnihsustava, Zbornik PFZ, 55(2005)3-4;

9. Vajic Nina: Duljina sudskog postupka u Hrvatskoj i praksaEuropskog suda za ljudska

prava,Zbornik PFZ, 51(2001)5; 10. http://www.soros.hr/home 11. Zakon o sudovima, Narodne novine br. 150/05; 12. Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine br.41/01, 55/01; 13. Ustavni zakon o Ustavnom sudu, Narodne novine br. 99/99, 29/02i 49/02 procisceni tekst. 14. Dika, Mihailo, Pravo na nezavisnog sudca, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,39/5-6 (suppl.):1989. 15. Dika, Mihailo, O razvitku instituta sudske( sudacke ) nezavisnosti u zapadnoeuropskom civilizacijskom krugu, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 42/4 (suppl.):1992. 16