You are on page 1of 1

Nije mi teka e duboka nikad, Ni mlazevi izvora ugodnog Nisu mi kodili, ni narcisi lani, nego ba lice.

Samog dok lik obuzima me njeni, Zaeljeh cjelov od njega, al otkle Poljubac dobih sa dna, varavom za ljubavlju buknuh. Ne titi me, dakle, sada urna crna, Nego cvijet me zatvara to moje ime nosi, Procvjetavam uvijek i mirie moje proljeem tijelo.

You might also like