UVOD 1. POJAM GLOBALIZACIJE 1.1. PUT DO GLOBALIZACIJE SVJETSKE EKONOMIJE 1.2. DIMENZIJE GLOBALIZACIJE 1.2.1.

FAKTORI PROCESA GLOBALIZACIJE 2. NOSIOCI GLOBALIZACIJE 3. DEFINIRANJE MULTINACIONALNIH KOMPANIJA 3.1. KRITERIJI RANGIRANJA MULTINACIONALNOSTI KOMPANIJA 4. RAZVOJ MULTINACIONALNIH KOMPANIJA 4.1. OD LOKALNE DO MULTINACIONALNE KOMPANIJE 4.2. MOTIVI RAZVOJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA 4.2.1. KONKURENTNA PREDNOST I MNK 4.3. PROBLEMI RASTA I RAZVOJA MNK 5. MULTINACIONALNE KOMPANIJE I ZEMLJE U RAZVOJU 5.1. INTERNACIONALIZACIJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA 5.2. MULTINACIONALNE KOMPANIJE I MIGRACIJE 6. USPON MNK U UVJETIMA SVJETSKE GLOBALIZACIJE 6.1. RAZLIITI OSVRTI NA EFEKTE RAZVOJA MNK Z A K LJ U A K L I T E RA T U R A

1 2 4 5 6 8 10 12 13 16 17 19 19 21 22 23 24 24 27 28

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

UVOD
Ve due vrijeme prisustvujemo mnogobrojnim i raznovrsnim promjenama u svjetskoj ekonomiji koje su, prije svega, potaknute procesom globalizacije ukupne privrede. Spomenuta kretanja nas konstantno potiu na razmatranje i razumijevanje globalne problematike, a prije svega fenomena multinacionalnih kompanija kao neizostavnog initelja svakodnevnice i jednog od pokretaa globalnih promjena. Suvremeni proces globalizacije ima tendenciju brisanja barijera tokovima robe, usluga, novca, kapitala, radne snage i znanja. Glavni nositelji tog procesa su multinacionalne kompanije. Ove korporacije najrazvijenijih zemalja svijeta sredinom prolog stoljea znaajno su utjecale na kreiranje meunarodnih institucija (Meunarodni monetarni fond - MMF, Svjetska banka SB, Svjetska trgovinska organizacija-WTO) preko kojih presudno utjeu na tok meunarodnih ekonomskih odnosa. U takvom ambijentu, multinacionalne kompanije postaju dominantna forma monopolskog (oligopolskog) kapitala i glavni nositelj meunarodne podjele rada. Njihova mo se zasniva na ogromnoj ekonomskoj snazi i aktivnostima u svjetskim razmjerima: internacionalizaciji svih faza od tehnolokog istraivanja do plasmana; velikom potencijalu nauno-tehnikog razvoja i moi da angairaju naune kadrove iz cijelog svijeta; monopolskoj kontroli svjetskih izvora sirovina i energije; kao i centralizaciji odluivanja koja nuno proizvodi drutvenu i politiku mo i sposobnost da se ona upotrebi. U osnovi, globalizacija jeste mrea multinacionalnih kompanija, koja je dovela do globalne podjele i kombinacije resursa, ime su uspostavile nov nain upravljanja globalnim razvojem i meunarodnim odnosima. Svrha ovog rada je da ukae na sutinska obiljeja i oblike djelovanja multinacionalnih kompanija, kao i na njihov razvoj i znaaj u svjetskoj ekonomiji. Prvi dio ovog rada se odnosi na definiranje pojma globalizacije, na ukazivanje faza razvoja svjetske privrede kao i navoenje faktora koji utjeu na proces globalizacije. U drugom dijelu se definira pojam multinacionalnih kompanija kao osnovnih pokretaa i nositelja procesa globalizacije, njihov razvoj, motivi razvoja i uspon MNK u uvjetima globalizacije.

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

1. POJAM GLOBALIZACIJE
Svjedoci smo rastue meuovisnosti izmeu drava irom svijeta i odvijanja niza nezavisnih procesa koji se dogaaju i obuhvaaju drave, regije, itav svijet. Ovaj splet svih odnosa kojima se povezuju brojni sudionici na dravnom, regionalnom nivou , pa i civilizacije u raznim oblastima, vremenima, pri razliitim brzinama odvijanja, s tendencijom sveobuhvatnosti, ali i irenja i kod onih procesa koji su ve postali globalni- nazivamo globalizacijom1. Globalizacija oznaava proirivanje i produbljivanje socijalnih odnosa i institucija kroz prostor i vrijeme, i to kada na svakodnevne aktivnosti pojaano utjeu dogaaji s druge strane zemaljske kugle, te kada djelovanje i odluke lokalnih grupa ili zajednica imaju znaajni globalni odjek. Globalizacija je proces ujedinjavanja svijeta u jednu cjelinu ili jedan sustav, to je mogue zahvaljujui stalnom informacijskom i komunikacijskom tehnolokom napretku. Svijet postaje meusobno integriran i sve to se dogaa lokalno, moe se odraziti i globalno. Globalizacija je rezultat napretka tehnologije, posebno informatike i medija, saobraaja i svih drugih vidova komunikacija, irenja mree multinacionalnih korporacija i financijskog kapitala, sve rasprostranjenijih oblika i sadraja kulturnih i duhovnih vrijednosti2. Globalizacija predstavlja mogunost startno transparentnog poslovanja na cijelom svjetskom tritu. Potie od engleske rijei "The Globe" to znai zemljina kugla. Karakterizira je liberalizacija (princip otvorenih granica), privatizacija sa trinom privredom, i makro i mikro konkurentnost, kao uvjeti sudjelovanja zemalja, poduzea i banaka, na jedinstvenom svjetskom tritu. Ona je neophodna radi irenja suradnje, proizvodnje i poslova, ali ima i odreene mane i nedostatke, posebno u produbljivanju raspona u razvoju u korist razvijenih, a na tetu zemalja u razvoju3. Meunarodna ekonomija je danas neusporedivo vie integrirana u odnosu na ranije. Globalna ekonomska integracija je vea i kompleksnija nego ikada u dosadanjoj svjetskoj povijesti. Ope je uvjerenje da slijedea tzv. globalna tj. na izvjestan nain i nova ekonomija, zahtjeva nov pristup i nove analize. Rije globalizacija je postala i najee rabljena rije u nauci, ekonomiji na kraju 20. i poetkom 21. stoljea. To ujedno izraava i razvojni megatrend i duh nastupajueg doba. Moe se rei da globalizam predstavlja neoimperijalni projekt ureivanja meunarodnih odnosa u funkciji snaga novog svjetskog poretka. Sve ovo otvara put mega integraciji proizvodnih snaga ovjeanstva, njihovom povezivanju i integraciji. Sve ovo se odnosi na dinovske multinacionalne kompanije iji je cilj planetarna dominacija. Globalizaciju unapreuje i meunarodna ekonomska suradnja izmeu najrazvijenijih zemalja svijeta. Osam rundi multilateralnih trgovinskih pregovora su imali za zadatak da doprinesu liberalizaciji svjetske trgovine, smanjenju trgovinskih barijera, kao i usvajanja ekonomske
1 2

M.Ferizovi, Strateki menadment, Ekonomski fakultet Univerziteta u Bihau, Biha, 2005, p. 56; V.Miovi, Globalizacija ili nova imperija rah americana, Gutenbergova galaksija, Beograd, 2005, p.29; 3 M.Unkovi, Meunarodna ekonomija, Univerzitet Singidunum, Beograd , 2008, p.65;

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

politike koja sadri deregulaciju i privatizaciju od strane to veeg broja zemalja. Sva ova dostignua su dovela do rastue trino-orijentirane globalne ekonomije, i do vanijeg preokreta u velikom broju zemalja, od dravno-planskih ka trino orijentiranim ekonomijama. ovjeanstvo ide ubrzanim korakom ka politikom i ekonomskom svijetu bez granica. Globalizacija ukljuuje potpunu ekonomsku liberalizaciju, to jest otvaranje vrata krupnom biznisu. Multinacionalne kompanije su na elu. Vlade stvaraju maksimalno povoljne uvjete za porast njihovog biznisa. Regionalne grupacije poput APEC, GATT i WTO su u potpunosti posveene istom cilju4. Globalizacijska tvrdnja kako e svjetsko drutvo, organizirano u jedinstveno svjetsko slobodno trite, rezultirati smanjenjem siromatva i poveanjem opeg blagostanja moda i nije poluila planirane rezultate, no jedno je sigurno - globalizacijska atmosfera kloniranog turbokapitalizma i novih ekonomskih odnosa otvorila je vrata novih mogunosti za multinacionalne kompanije, to ove dobrano koriste. Njihov profit predstavlja zidine kojima je opasan novi svjetski poredak. Globalizacija je kompleksni set procesa, a ne jedan jedini proces, a oni se odvijaju kontradiktornim nainima. Veina ljudi misli o globalizaciji jednostavno kao o odvlaenju moi ili utjecaja iz lokalnih zajednica i nacija prema globalnom tritu. Ovo stvarno i je jedna od njenih posljedica. Nacije gube dio svoje ekonomske moi koji su nekada posjedovale. Neovisno o tim negativnim aspektima globalizacije, njenu pojavu treba prihvatiti kao izazov za mogunosti koje ona nudi u ekonomskom razvoju, rastu i blagostanju.

M.Alijagi, Meunarodna ekonomija, Fakultet za poslovne studije, Banjaluka, 2006, p. 274;

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

1.1. PUT DO GLOBALIZACIJE SVJETSKE EKONOMIJE

Proteklo stoljee bilo je obiljeeno fazama ekonomskog napretka i stagnacije, integracije i dezintegracije. Ovaj se period moe promatrati kroz odreene faze5. Prva faza (1870-1913) "zlatno doba" je period meunarodne svjetske trgovine, snanog priljeva novca i poveane meunarodne migracije. Takoer, to je bio period ubrzane globalne meuovisnosti koji je zapoeo sredinom druge polovine XIX stoljea (1870) i koji se nastavlja do samog poetka Prvog svjetskog rata. Tokom ovog perioda izvoz je porastao za 3,5% godinje nasuprot realnom rastu proizvodnje od 2,7%. Izvoz proizvoda 1913. godine u svijetu se poveava na 11,9%. Ovaj nivo izvoza kasnije je tek ostvaren 1970. godine. Meunarodni protok roba, ljudi i kapitala je bio isto tako snaan. Prema izvjetaju UN, meunarodna integracija trita rada dostigla je neuvene razmjere. Interkontinentalna migracija kretala se sa rubnih krajeva Evrope ka Sjevernoj i Junoj Americi - najvei dio je otpadao na SAD. Izmeu 1870. i 1915. godine 36 miliona ljudi napustilo je Europu, a dvije se treine doselilo u Ameriku. Uslijed nepostojanja meunarodne kontrole tokova kapitala, novac se relativno slobodno kretao; zlatni je standard pruao dobru osnovu za razvoj svjetskih financijskih trita. Druga faza (1914-1950) je bila jedna od najmranijih faza prolog stoljea. Nju su obiljeila dva svjetska rata, svjetska depresija i opi kolaps svjetskog trgovinskog sistema. Poetak Prvog svjetskog rata i njegove posljedice razorile su proizvodni kapacitet Europe i konano dovele do serije kvantitativnih restrikcija na trgovinu i kapital. Inflacija je bila ogromna. Zlatni je standard bio ponovo uspostavljen 1925. godine, iako je pokuaj da se ponovo uspostavi financijska stabilnost propao. Svjetska depresija utjecala je na smanjenje agregatnog izvoza za 18% u industrijaliziranim zemljama, sa Amerikom kao najveim gubitnikom: ameriki se izvoz smanjio za 28% za vrijeme privredne depresije 1929. i 1932. godine. Kapitalni tokovi svih oblika su se usporili. Trgovina i investicijske veze stvorene tokom tzv. "zlatne ere" bile su prekinute. Trea faza (1950-1973) je period oivljavanja i ponovnog izgraivanja opustoene Europe. Veliki porast bio je podran uspostavljanjem jakih multilateralnih institucija (npr. Svjetska banka, MMF, GATT) i ugovora koji su pomogli da se promovira i osigura globalni ekonomski rast. Ponovna obnova Europe i Azije bio je jo jedan snaan stimulans rasta. Takoer je i tehnologija sa svojim poboljanjima i unapreenjima u transportu, satelitskim, informacijskim i eksperimentalnim tehnologijama doprinijela irenju granica trgovine, smanjujui cijenu rada i promovirajui veu meunarodnu povezanost. Brz rast meunarodne trgovine bio je meu najznaajnijim karakteristikama ovog perioda. Svjetska se trgovina poveala prosjeno za 6,7% u periodu izmeu 1948. i 1953. godine, a na 7,4% izmeu 1958. i 1963. godine.

H.Beirovi, S.Kurtovi, Poslovno komuniciranje u svijetu globalnog biznisa, Sarajevo, 2008, pp. 349-351;

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

etvrta faza (1974-1988) poznata je kao "inflatorni bi". Zlatna era prestala je ranih 70-ih godina sa iznenadnim i dramatinim poveanjem cijena goriva u svijetu. etvrtu fazu obiljeilo je smanjenje brzine rasta i poveanje inflacije u industrijaliziranim dravama. Poveanje cijene nafte vodilo je do visokog nivoa vanjskog duga meu svjetskim uvoznicima nafte. Poetkom 80-ih godina Europa, Amerika, Latinska Amerika i Azija zapale su u stagnaciju. Tek u drugoj polovini destljea, uz manje globalne kamatne stope, svjetska ekonomija se oporavila. ak je dolo i do snanih pomaka u stranim direktnim investicijama i u meunarodnoj proizvodnji razvijenih zemalja. Ova je dinamika ponovo uvela stari koncept za novu globalnu ekonomiju poslije Hladnog rata: globalizacija ili proces globalne integracije preko rastuih meunarodnih tokova kapitala, roba, informacija i ljudi. Peta faza je globalizacija svjetske privrede. Veina najznaajnijih karakteristika globalne ekonomije 90-ih godina i danas su snani i slobodni globalni tokovi kapitala, mjere liberalizacije trita, promjenljivi trgovinski rast - sline pojave svjetske ekonomije od prije vie od jednog stoljea. Konzistentno sa prvim periodom globalizacije, rast svjetske trgovine irio se brim tempom nego svjetska proizvodnja. Proizvodnja se poveavala prosjeno godinje po stopi od 3,1% izmeu 1991. i 2000. godine, nasuprot rastu svjetske trgovine od 6,1% tokom istog perioda. Drugaije reeno, globalne investicijske strategije multinacionalnih kompanija postale su najsnanija snaga svjetske ekonomije.

1.2. DIMENZIJE GLOBALIZACIJE

Globalizacija ima nekoliko dimenzija, podruja u kojima se odvijaju i na koje utjeu globalizacijski procesi. Bitno je naglasiti da te dimenzije nisu odvojene jedna od druge, nego je globalizacija sveukupnost njihove meupovezanosti i isprepletenosti. Dimenzije globalizacije6 su: Ekonomska dimenzija Drutvena dimenzija Politika dimenzija Kulturalna dimenzija Ekoloka dimenzija Ekonomska dimenzija odnosi se na ogroman porast trgovine, investiranja, pojaane i poveane financijske tokove, stvaranje globalnog, jedinstvenog svjetskog trita, transnacionalno integriranu proizvodnju, kraj nacionalnih ekonomija, prostorno i vremenski neograniene puteve biznisa, gospodarske zakone koji su globalni, svjetski. Pojaane ekonomske i trgovinske aktivnosti. Drutvena dimenzija globalizacije odnosi se na svijet u globalu, koji sve vie postaje, kako je McLuhan predvidio, 'globalno selo'. Tehnoloki napredak, promijenjeni ekonomski poredak i ostale dimenzije, utjeu takoer na drutvenu sliku svijeta i omoguuju formiranje novog,
6

S.Mei, Multinacionalne kompanije u procesu globalizacije, diplomski rad, Zagreb, 2008, p. 5;

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

drugaijeg, globalnog drutva. Nova vrsta komunikacije omoguuje stvaranje 'drutva na daljinu', to je u potpunosti razliito od tradicionalnog drutva i druenja kakvo poznajemo. No, to ne znai i nestajanje tih tradicionalnih oblika. Drutvena globalizacija su i poveane migracije ljudi preko granica, te nove drutvene veze i smjernice. Politika je i dalje organizirana teritorijalno, nije nestalo dravno ureenje i razgranienje svijeta, no meudravni i politiki odnosi promijenjeni su u proteklih dvadeset i pet godina. Politika je sve vie globalna, ona nije stvar iskljuivo jedne drave, a njene posljedice imaju globalno znaenje. Politika pitanja vie nisu stvar iskljuivo jedne drave, nego su one stvar globalnog znaenja i zahtijevaju takav pristup. Drave vie nisu u mogunosti postupati samo u odnosu na sebe i svoje interese, nego globalno, planetarno, u odnosu prema itavom svijetu. Zahvaljujui internetu kao tehnolokom sredstvu ubrzanog poslovanja i transakcija, dravne granice i zakoni imaju smanjen, promijenjen znaaj, jer sada poslovi i komunikacije nisu toliko ogranieni njima. Razvijena, uznapredovala tehnologija takoer znai olakan pristup i komunikaciju s drugim kulturama. Pojaana trgovina i trgovinski tokovi takoer idu u prilog tome. Svijet globaliziran u jednu zajednicu znai i ispreplitanje razliitih svjetskih kultura. Meutim, nisu rijetke kritike na raun globalizacije u podruju kulture zbog dominantnog svjetskog poloaja SAD-a - da je ona zapravo put ka uniformnosti svijeta, zahvaljujui istoj takvoj dominaciji amerike kulture i jezika u odnosu na druge kulture. Mnogi se pribojavaju da je globalizacija zapravo 'amerikanizacija' ili pozapadnjenje svijeta. S jedne strane ekoloka globalizacija upuuje na poveane ekoloke probleme, uzrokovane izmeu ostalog i pojaanom modernizacijom i industrijalizacijom. Razmjeri ekoloke globalizacije, tonije ekolokih problema, poveali su se usporedno s poveanjem opsega i intenziteta ostalih globalizacijskih dimenzija. S druge strane, ova dimenzija upuuje na globalno osvjeivanje, ili barem njenu nunost, te globalnu odgovornost prema problemima kao to su globalno zagaenje, ozonske rupe, toksini otpad. To su problemi koje drave niti pojedinci ne mogu rjeavati sami, nego su oni globalno pitanje.

1.2.1. FAKTORI PROCESA GLOBALIZACIJE

Promjena bilo kog znaenja rijetko je rezultat jednog dogaaja, ve je prije utjecaj razliitih faktora koji proizlaze iz razliitih izvora. Tako je i sa procesom globalizacije devedesetih godina. Faktori koji oblikuju globalizaciju su prije svega tehnologija, zatim makroekonomija, politika vlade i ponaanje firme (tabela 1).

Goran Bili

Multinacionalne kompanije
Tabela 1. Faktori koji oblikuju globalizaciju

TEHNOLOGIJA Proizvodna diferencijacija Skraeni ivotni ciklus proizvoda Rapidan rast znanja - intenzivne kompanije Poveana vanost R&D-a PONAANJE FIRME Strategijsko: preventivno i imitativno ponaanje Eksploatacija natjecateljske prednosti Pristup treniranom i obuenom radu, sirovinama i jeftinoj radnoj snazi Organizacijske promjene

MAKROEKONOMIJA Proizvodna diferencijacija komunikacionih trokova Devizni kurs Rast i industrijski razvoj Pomo nerazvijenim zemljama

POLITIKA VLADE Privatizacija Reforma trgovine i investicija Promocija regionalne integracije Natjecateljska politika Liberalizacija kapitalnih tokova

Izvor: D.ai, S.Kurtovi, Ekonomija, Beograd, 2007.p.490;

Tehnologija je, na prvom mjestu, omoguila veu mobilnost ljudi, roba, kapitala i informacija. Ona je motor globalizacije koji firmama doputa da organiziraju proizvodnju i pruaju usluge, da sprovode aktivnosti u skoro svakom dijelu svijeta. Tehnologija je bila u centru panje u oba perioda globalizacije. Prvi period bio je voen i podran u velikoj mjeri tehnolokim dostignuima, posebno padom cijena transporta i komunikacija (npr. uvoenje parobroda, eljeznice, telegrafa i dr ). Drugi period obiljeen je padom cijena mikroipova, kompjutera, satelita, optikih vlakana i irenjem interneta. Faktori koji su omoguili stvaranje novih tehnologija promijenili su i proirili globalni domaaj firmi. Tehnologija omoguava firmama da efikasno i pouzdano vode operacije irom svijeta. U sutini, tehnoloki napredak prole dekade omoguio je bolju povezanost kompanija - npr. IKF kompanija je uspjela povezati nekada geografski ratrkane i podijeljene podrunice u regionalne ili globalno integrirane proizvodne mree i produbila nivo globalne ekonomske integracije izvan bilo koje toke do koje je svjetska ekonomija ikada dola. Makroekonomski faktori, takoer, utjeu na razvoj procesa globalizacije. Brojne ekonomske varijable pomogle su da se promovira proces globalizacije. Jedna se odnosi na raspoloivost proizvodnih sredstava - zemlje, kapitala, rada i sirovina - na globalnoj osnovi. Multinacionalne kompanije uvijek su bile sklone da daju prioritet resursima iz cijelog svijeta. Zadatak je postao mnogo laki tokom ravnotee 90-ih godina, kada je ponuda globalne radne snage bila ogromna, pristup lagan, a raspoloivost sirovinama ogromna. Drugi vaan makroekonomski faktor ukljuuje promjene proizvodnog nivoa i deviznog teaja vodeih valuta. Razlika u ekonomskom rastu jo je jedan element koji je vie ili manje utjecao da firme proire svoje operacije ili izvore prihoda irom svijeta. Zemlje koje pokuavaju ostvariti ekonomski rast, kao to su zemlje centralne Europe, osloboene dugogodinjih okova biveg Sovjetskog saveza su, takoer, uticale na proces globalizacije.
7

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

Trei faktor odnosi se na politiku vlada. Neto liberalniji stav i politiki okvir prema trgovini, investicijama i kapitalnim tokovima je, takoer, odigrao vodeu ulogu u ponovnom uvoenju globalizacije. Generalna naklonjenost veine vlada bila je ka reformi trgovine, promociji stranih direktnih investicija i smanjenju kontrole kapitala. To je manje ili vie postala vodea filozofija veine vlada, ukljuujui one u Europi i Latinskoj Americi, koje su privatizirale stotine dravnih poduzea tokom posljednje dekade. U cijelom svijetu vlade su dole u situaciju da planiraju manje, posjeduju manje i reguliraju manje, doputajui umjesto toga da se granice otvaraju. Globalizacija otvara vrata mnogim ranije zatvorenim dravama da trguju i investiraju, iroko poveavajui u samom procesu efektivnu veliinu globalnog trita. etvrti faktor odnosi se na ponaanje firme. Globalizacija je, takoer, dijelom bila podupirana akcijama i strategijama firmi dok su se adaptirale na promjenljive okolnosti u okruenju. U veini sluajeva potreba firme da se iri preko nacionalnih granica lei u njenoj konkurentnoj prednosti i mogunosti da eksploatira odreene prednosti izvan domaeg trita. Odriva dugorona profitabilnost strateki je preduvjet za kompanije koje sve vie iziskuju globalno iskoritavanje izvora. Firme idu tamo gdje postoji obuena radna snaga ili do trita koja imaju odgovarajuu tehnologiju za proizvodnju. Rastue cijene istraivanja i razvoja, zajedno sa smanjenjem proizvodnog ciklusa proizvoda, dovode do toga da firme vre istraivanje novih trita i udruuju svoje sposobnosti sa drugim firmama irom svijeta. Katalizatori globalnih promjena predstavljaju rizik i nagradu za kompanije iz razvijenih zemalja. Rizici postoje za one uesnike koji su zaslijepljeni globalnim silama. Moda je najvei od svih rizika za veinu svjetskih i amerikih firmi da jednostavno ignoriraju krucijalne odluke koje obuhvaaju cijeli svijet, pod pretpostavkom da su Amerika ili Europa otok stabilnosti u moru turbulentnih promjena.

2. NOSIOCI GLOBALIZACIJE
Postoje nevidljivi i vidljivi subjekti globalizacije. Nevidljivi, i to glavni subjekt globalizacije je kapital. Vidljivi subjekti su multinacionalne, nadnacionalne i planetarne korporacije, najmonije drave i najutjecajnije financijske institucije svijeta7. Kad su u pitanju vidljivi subjekti kljunu ulogu u globalizaciji imaju multinacionalne kompanije. Multinacionalne kompanije su vie nacionalna poduzea koja ujedinjuju proizvodnju i ponudu velikih koliina roba u vie drava i predstavljaju vrlo vane initelje svjetske privrede. U njima je koncentriran kapital, znanje i veliki broj zaposlenih, a razloge njihova nastanka treba traiti u zakonitostima trine privrede. Primarni je cilj poduzetnika poveanje profita (dobita) i akumulacija kapitala putem vika vrijednosti u proizvodnji.U trenutku kada se kapital u matinoj zemlji ne moe poveati novim ulaganjem, trae se nova, povoljnija trita i sredstva prebacuju izvan dravnih granica. Tako nastaju multinacionalne kompanije koje kontroliraju proizvodnju nekog proizvoda u vie zemalja te kao takve postaju vaan initelj globalnog povezivanja. Ukupno poslovanje u multinacionalnoj kompaniji je
7

Z.Vidojevic, Kuda vodi globalizacija, IP Filip Vinji, Beograd, 2005, p.74;

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

briljivo, smiljeno i vrlo prilagodljivo organizirano, pri emu se koristi svim raspoloivim sredstvima i oblicima rada radi brega i to veeg stjecanja dobiti. Zemlje u svijetu su povezane u multidimenzionalnu mreu ekonomskih, socijalnih, i politikih veza. U mjeri u kojoj te veze postaju znaajnije i kompleksnije pojedine nacionalne ekonomije osjeaju sve vie pozitivne i negativne efekte opih kretanja u svjetskoj privredi. Sve drave su u poziciji da trae neki balans ekonomske samostalnosti i stupnja ukljuenosti u meunarodnu ekonomiju (slika 1).

Slika 1. Zemlje koje su najvie ukljuene u svjetsku globalizaciju

Izvor: http://ibgeog2009.wikispaces.com/Measuring_Global_Interactions pristupljeno 08.09.2010.g.

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

3. DEFINIRANJE MULTINACIONALNIH KOMPANIJA

Definicije multinacionalnih kompanija su brojne i razliite. Razlike postoje kako u njihovom pojmovnom odreenju (kompanija, korporacija, poduzee), tako i u upotrebi razliitih atributa uz ove pojmove (transnacionalna, multinacionalna...), pa je neophodno napraviti razliku izmeu razliitih termina koji se koriste u literaturi. Prvo, treba napraviti razliku izmeu pojmova korporacija i kompanija. Dok se pod pojmom korporacija podrazumijeva poduzee koje je osnovano i posluje dioniarskim kapitalom (dioniko drutvo) i predstavlja samo jedan pravni vid organiziranja transnacionalnih kompanija, pojam kompanija je iri i oznaava poduzee kao oblik organizacije poslovne aktivnosti uope. Iako je veina transnacionalnih kompanija organizirana kao dioniko drutvo korporacije (jer je to pogodan nain da se sakupi neophodan iznos kapitala za poslovanje izvan dravnih granica), toniji je termin kompanija, jer se pod njim, kao irim pojmom, podrazumijevaju svi oblici, odnosno forme poduzea, pa i korporacije. Drugo, u pogledu razliitih atributa (meunarodna, internacionalna, multinacionalna, nadnacionalna, superanacionalna, globalna i transnacionalna) koji se koriste za oznaavanje ovih poduzea, kao adekvatan istie se termin transnacionalna. Izraz trans je latinska rije koja znai preko, iznad, a s obzirom da izabranim atributom treba da se oznai poslovna aktivnost poduzea koja prelazi granice u kojima je to poduzee osnovano, te je adekvatno da se za ova poduzea koristi naziv transnacionalna poduzea odnosno transnacionalne kompanije. esto se kao sinonimi koriste pojmovi: multinacionalna i transnacionalna kompanija. Razlika izmeu njih je u tome to se rukovodstvo multinacionalne kompanije nalazi u vie zemalja, tako da matina zemlja (zemlja porekla) ove kompanije nije samo jedna zemlja, ve je to vei broj zemalja. Moe se oekivati da e se broj ovih kompanija znatno poveati tijekom procesa globalizacije svjetske privrede, velikog broja fuzija poduzea (mergers) i decentralizacije odluivanja8. Tipini primjeri multinacionalnih kompanija su firma Royal Dutch/Shell, britansko-holandska kompanija nastala spajanjem dvije transnacionalne kompanije iz ove dvije zemlje, kojom se upravlja iz dva centra, dvije zemlje, zatim firma DaimlerChrysler (ameriko-njemaka kompanija), Unilever (britansko-nizozemska kompanija), itd. Transnacionalna kompanija predstavlja stadij u razvoju tradicionalnog poduzea. U poetku poduzea se osnivaju kao male inokosne (sa jednim vlasnikom) firme koje posluju iskljuivo na nacionalnom tritu (nekad ak samo i na lokalnom). Kako se kasnije razvija, poduzee ima sve vee potrebe za kapitalom (prvi pravac razvoja) i neophodno mu je sve vee trite (drugi pravac razvoja)9. Multinacionalne kompanije se mogu definirati sa dvije slijedea dva aspekta10: multinacionalna kompanija predstavlja matino poduzee koje: a) ostvaruje proizvodnju i druge aktivnosti u inozemstvu preko vlastitih ogranaka lociranih u vie zemalja,
8 9

P.Bjeli, Ekonomika meunarodnih odnosa, Prometej, Beograd, 2003, p. 64. B.Rakita, Meunarodni marketing, Ekonomski fakultet, Beograd, 1993, p. 104. 10 M.Bodiroa, .Acin, Meunarodna ekonomija, Univerzitet u Istonom Sarajevu, Brko, 2005, p.527;

10

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

b) ostvaruje direktnu kontrolu nad poslovanjem svojih ogranaka u inozemstvu preko vlastitih ogranaka lociranih u vie razliitih zemalja, c) nastoji da ostvari takvu politiku koja e prei granice izmeu zemalja i doprinijeti ostvarenju geocentrine orijentacije poduzea; multinacionalna kompanija je poslovno poduzee legalno domicilirano u vie od jedne zemlje i ije su komercijalne aktivnosti dovoljno velikog obima da imaju znatan utjecaj na privredu, kako zemlje iz koje potie matina kompanija, tako i zemlje u kojima ona ima svoje podrunice. Sa aspekta vlasnitva, multinacionalne kompanije su takav oblik organiziranja poduzea u kome je centralna ili matina kompanija u vlasnitvu rezidenta najmanje dvije zemlje. Prema kriteriju upravljanja, smatra se da je multinacionalna kompanija ona ija upravljaka centrala ima vienacionalni karakter. Prema kriteriju metoda upravljanja, imamo tri tipa multinacionalnih kompanija11: etnocentrine kompanije - gdje je sva mo koncentrirana u matinoj zemlji, tako da su aktivnosti i odluke upravljaa orijentirane prema centru kompanije. Aktivnosti obavljaju u vie zemalja, ali centralna je u matinoj zemlji, i ona donosi sve vanije odluke i rukovodi cjelokupnim poslovanjem, policentrine kompanije - u kojima se svaki dio do odreene granice poistovjeuje sa nacionalnim interesima zemlje kojoj pripada, Odluivanje je decentralizirano. Pored centrale u jednoj zemlji, postoji vei broj firmi u drugim zemljama koje imaju odreenu samostalnost, geocentrine kompanije - su kompanije kod kojih postoji vie centralnih kompanija irom svijeta. Karakterizira ih globalna svjetska orijentacija. Ozbiljnije prouavanje uloge i djelovanja multinacionalnih kompanija u privrednim odnosima zapoinje tek 60-tih godina prolog stoljea kada je dolo do porasta njihovog znaaja u meunarodnim ekonomskim odnosima.

Unato postojanju velikog broja razliitih definicija i poimanja multinacionalnih kompanija, moe se rei da sve one imaju odreena temeljna zajednika obiljeja koja se mogu svesti na slijedee: veliina, velika ekonomska mo, utemeljenost na naunim naelima proizvodnje, tehnologije, upravljanja i organizacije rada,

11

M.Alijagi, Meunarodna ekonomija, Fakultet za poslovne studije, Banjaluka, 2006, p. 267;

11

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

obavljanje osnovne djelatnosti u drugim dravama putem svojih inozemnih podrunica. Multinacionalne kompanije ili poduzea karakterizira : sloboda djelovanja pojedinih poduzea u okviru kompanije kao cjeline; kapital vue porijeklo iz vie zemalja; i upravljanje se obavlja putem kadrova iz veeg broja zemalja; Meusobne razlike meu njima mogu se temeljiti na stupnju geografske disperziranosti, opsegu kapitala i proizvodnje kojim raspolau unutarnjim organizacijskim ustrojem i sistemom upravljanja, brojem podrunica, vlasnikim ustrojem i sl. Multinacionalne kompanije predstavljaju jednog od najznaajnijih subjekata meunarodnog transfera kapitala. Njihova vanost kao ekonomskih giganata je u suvremenom svijetu sve vea. Ovu konstataciju vrlo pojednostavljeno moemo potvrditi kroz svakodnevni dodir sa brojnim proizvodima. Iza imena "Coca Cola", "Pepsi Cola", "Adidas" i dr. kriju se privredni subjekti koji svojom moi nadilaze mnoge nacionalne ekonomije. Ovakve kompanije kroz koncentraciju ogromnog kapitala, posjedovanjem najsuvremenijih tehnologija i koritenjem vrhunskog menadmenta diktiraju odnose u meunarodnoj privredi, privredna strategija velikog broja zemalja, kako razvijenih tako i nerazvijenih, povezuje se danas uz multinacionalne kompanije. Konano, MNK e smanjivati svoje porezne obveze tako to e umjetno sniavati cijene proizvoda koje izvoze iz zemalja gdje su porezi visoki, dok e istovremeno u te zemlje slati komponente ije e cijene umjetno podizati.

3.1. KRITERIJI RANGIRANJA MULTINACIONALNOSTI KOMPANIJA

esto se postavlja pitanje kako rangirati multinacionalne kompanije? Drugim rijeima, kako utvrditi da je jedna kompanija u veem stupnju multinacionalna od druge. Prvi i osnovni kriterij je vrijednost imovine jedne kompanije u inozemstvu. Ako je imovina kojom jedna kompanija raspolae u inozemstvu vea od vrijednosti imovine u inozemstvu druge kompanije, onda je prva kompanija vea MNK. Prema ovom kriteriju, na vrhu liste najveih svjetskih MNK su ve godinama General Electric (SAD, elektronika i elektronska oprema), Vodafone (Velika Britanija, telekomunikacije), i Ford Motor (SAD, motorna vozila). General Electric ima imovinu u inozemstvu u gotovo 800 podrunica vrijednu oko 450 mlrd. USD, Vodafone oko 250 mlrd. USD a Ford oko 180 mlrd. USD. Oko 60% ukupne imovine kompanija General Electric i Ford nalazi se u inozemstvu (40% u SAD) i ak 96% u sluaju kompanije Vodafone. Drugi kriterij za utvrivanje stupnja multinacionalizacije MNK je vrijednost prodaje preko inozemnih podrunica. Prema ovom kriteriju, najvee MNC su British Petroleum (Velika Britanija, naftna industrija, vrijednost prodaje preko podrunica oko 230 mlrd. USD, oko 80% ukupnih prihoda od prodaje kompanije), Exxon Mobile (SAD, naftna industrija, 200 mlrd.
12

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

USD, 70%) i Royal Duch/Shell (Velika Britanija i Holandija, naftna industrija, 170 mlrd. USD, 65%). Trei kriterij je broj zaposlenih u inozemstvu. Najvie zaposlenih u inozemnim podrunicama imaju Wal-Mart (SAD, trgovina na malo, 410.000 zaposlenih u inozemstvu, 1,7 mil. ukupno zaposlenih), Siemens (Nemaka, elektronika, 270.000 zaposlenih u inozemstvu, 430.000 ukupno zaposlenih), Nestle (vajcarska, prehrambena industrija, 240.000 zaposlenih u inozemstvu, 247.000 ukupno zaposlenih). Pored navedenih kriterija, koji ukazuju na apsolutne veliine, formiran je jedan svodni relativni pokazatelj. Rije je o indeksu multinacionalizacije MNK, koji se dobiva kada se za kompaniju izrauna12: postotak vrijednosti imovine u podrunicama u inozemstvu u odnosu na ukupnu imovinu; uee (u postotku) prodaja u inozemstvu u ukupnim prodajama i uee (u postotku) zaposlenih u podrunicama u inozemstvu u ukupnom broju zaposlenih. Ova tri postotka se zbroje i podjele sa tri i dobiva se indeks multinacionalizacije kompanije. Indeks multinacionalizacije ukazuje na stupanj multinacionalizacije kompanije bez obzira na njenu veliinu. Mala kompanija moe biti vie multinacionalizirana ako poslovanje (imovinu, prodaju i zaposlenost) po duzima u veoj mjeri preko inozmenih podrunica. Najvei indeks multinacionalizacije imaju Kanadska kompanija iz oblasti medija Thomson (indeks 97,3; gotovo cjelokupna imovina, prodaja i zaposleni su izvan Kanade), Irska kompanija iz drvne industrije CRH (indeks 94,5) i vicarska kompanija Nestle (indeks 93,5). Prosjeni indeks transnacionalizacije za najveih 100 MNK iznosi 56,8 i raste iz godine u godinu.

4. RAZVOJ MULTINACIONALNIH KOMPANIJA

Nastanak multinacionalnih kompanija je u direktnoj vezi sa procesima koncentracije i centralizacije kapitala, i ova poduzea su danas prisutna prije svega u tehniko-tehnoloko intenzivnim oblastima proizvodnje. Nastanak multinacionalnih kompanija rezultat je zakonitosti razvoja kapitalizma na nacionalnom i svjetskom planu. Ovaj razvoj imao je tri faze13: Obiteljsko poduzee - koje je organizirano na nivou jedne tvornice i po pravilu je ogranieno na jednu industrijsku granu i funkciju. Njegovo poslovanje kontrolira jedno lice ili njih nekoliko, te odluuju o svemu; Nacionalna korporacija, nastala u SAD-u u 19. stoljeu. Poduzee nije vie obiteljsko. Uspostavljena je administrativna piramida odluivanja u korporaciji,to je omoguilo efikasnije usmjeravanje i ekspanziju u vie pogona i na cijeli kontinent; Transnacionalno poduzee - koje se poelo razvijati nakon 1920.godine, a do prvog zamaha dolo je poslije Drugog svjetskog rata. Do toga je dolo kao odgovor na novu
12 13

B.Pelevi, V.Vukovi, Meunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2008, p.385; M.Alijagi, Meunarodna ekonomija, Fakultet za poslovne studije, Banjaluka, 2006, p. 265;

13

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

trinu strategiju, a u elji da uspjeno konkurira u uvjetima kada se neprekidno pojavljuju inovacije. Korporacije se decentraliziraju u vie jedinki (dijelova). Svaka se specijalizira za izradu jednog proizvoda, a organizirane su kao autonomne jedinke. Proces nastajanja multinacionalnih kompanija najneposrednije je povezan s procesima koncentracije proizvodnje i centralizacije kapitala. Ovi procesi su se prvenstveno dogaali u amerikoj privredi gdje je koncentracija kapitala vrena u najranijim fazama industrijskog rasta. Slini su se procesi odvijali i u drugim razvijenim zemljama. Periodizacija nastanka multinacionalnih kompanija na osnovu vie kriterija, moe se izvriti u pet faza14: Poeci transnacionalizacije - ovo je period druge polovine 19. stoljea kada je kretanje kapitala bilo prije svega praeno emigracijom stanovnitva iz Europe. Engleska je tada bila najvei izvoznik kapitala. Ova faza jo ne ukljuuje osnivanje podrunica u inozemstvu; Period razvoja transnacionalizacije u obliku izvoza kapitala tj. ulaganja u inozemstvu. U ovoj fazi jo prevladava izvoz robe i usluga. Poinje se sa osnivanjem jedinica u inozemstvu, prvo za poticanje prodaje, a zatim sa osnivanjem pogona za montau dijelova, naroito u okolnim zemljama. Ovo je faza multinacionalizacije poduzea. Faza dominacije direktnih ulaganja u inzemstvu ili faza transnacionalizacije, Faza postepenog opadanja potpune dominacije direktnih ulaganja i jaanje uloge zajednikih ulaganja ili zrela faza transnacionalizacije, Faza cjelovite transnacionalne proizvodnje koja se sve vie zasniva na tehnolokim determinantama. Razvoj multinacionalnih kompanija vezuje se za kolonijalne ili imperijalne zemlje zapadne Europe, odnosno za Englesku i Nizozemsku koje su ostvarile ekonomsku i vojnu dominaciju jo u XVI stoljeu i uspjeno je odravaju do dananjih dana. Tokom ovog perioda firma British East India Trading Company je osnovana da bi promovirala trgovinske aktivnosti i teritorijalne akvizicije u zemljama domainima Dalekog istoka, Afrike i Amerike. Multinacionalne kompanije koje danas znamo, meutim, nisu nastale u XIX stoljeu, u periodu industrijskog kapitalizma, ve u periodu razvoja velikih tvorica, velikih poetnih kapitalnih proizvodnih procesa, informacijskih tehnologija i razvoja komunikacija. Za vrijeme XIX i poetkom XX stoljea MNK su tragale za sirovinama, naftom i drugim resursima koji bi osigurali nesmetan rad i zatitu od sve veeg pritiska konkurencije, odnosno kompanija iz SAD i zemalja zapadne Europe. Priblino oko 60% ovih kompanija investiralo je u Latinsku Ameriku, Aziju, Afriku i Srednji istok. Vei dio kupovina i preuzimanja monopolske i oligopolske koncentracije je koncentrirano u velikim sektorima multinacionalnih kompanija, kao to su petrokemijska i prehrambena industrija. Npr. ameriki agro-industrijski gigant Unitet Fruit Company je kontrolirao 90% izvoza banana u 1899. godini, dok je poetkom
14

M.Alijagi, Meunarodna ekonomija, Fakultet za poslovne studije, Banjaluka, 2006, p. 268;

14

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

Prvog svjetskog rata Royal Datch/Shell kontrolirao 20% od ukupne ruske proizvodnje nafte. Traganje za prirodnim sirovinama nastavlja se i danas to predstavlja stimulans za europske i amerike kompanije da nastave sa svojim aktivnostima koje su bile zapoete izmeu Prvog i Drugog svjetskog rata. Korporativne investicije zemalja Europe znaajno su se smanjile, dok su se aktivnosti SAD kompanija uveale. U Japanu u ovom periodu imamo razvoj sistema u "zaibatsu" koji ukljuuje kompanije Mitsui i Mitsubushi. Velike kompanije koje rade u savezu sa japanskom vladom imaju oligopolsku kontrolu u sektorima industrije, financija i trgovine. U periodu od 1945. godine do danas SAD multinacionalne kompanije su uz velike tekoe zadrale dominaciju u stranim direktnim investicijama, u dvije dekade poslije Drugog svjetskog rata, kada su europske i japanske korporacije poele zauzimati znaajnu ulogu. Poetkom 50-ih godina banke u SAD, Europi i Japanu zapoele su investiranje velikih iznosa kapitala u industrijski sektor pospjeujui korporativne kupovine i kapitalnu koncentraciju. Sve su ove aktivnosti u dobroj mjeri pokrivene tehnolokim promjenama kao to su kontejnerski brodovi, transportni saobraaj (naroito zrani), kompjuterizacija i komunikacijske inovacije koje poveavaju meunarodne investicije i trgovinu MNK. Ovi su trendovi vrijedili sve do kraja 70-ih godina, odnosno perioda oligopolske konsolidacije, i uloga MNK se znaajno promijenila na globalnom tritu u odnosu na poetak stoljea. U cijelom svijetu 1906. godine bilo je dvije ili tri vodee firme koje su posjedovale imovinu u vrijednosti od 500 miliona dolara, dok je 1971. godine bilo 333 takve kompanije. Jedna treina od ovih kompanija imala je imovinu vie od jedne milijarde dolara, ako se tome doda da MNK imaju kontrolu nad 70-80% ukupne svjetske trgovine. U proloj etvrtini ovog stoljea dogodile su se odreene promjene u multinacionalnosti. Godine 1970. bilo je samo oko 7.000 MNK, dok se danas taj broj popeo na 64.000. Preko 90% od ovih kompanija smjeteno je u industrijskom sektoru koji kontrolira preko 510.000 podrunica. U svijetu MNK dominaciju nastavljaju firme iz Trijade - EU, Japan i SAD. Naime, 85 od 100 najveih TNK odnosi se na date zemlje. Na pet zemalja (Francusku, Njemaku, Japan, Veliku Britaniju i SAD) otpada 73 od 100 kompanija, dok su 53 bile iz EU. Rast MNK se, takoer, dogodio i 80-ih i 90-ih godina zahvaljujui stranim investicijama, ali u znatno manjoj mjeri. Najzastupljenija djelatnost u poslovanju 100 najveih svjetskih MNK jeste proizvodnja motornih vozila, slijede farmaceutska industrija, komunalne usluge, telekomunikacije, naftna industrija, elektronska industrija. Najvee MNK iz zemalja u razvoju su znatno manje od MNK iz razvijenih zemalja. Najvea, hongkonka Hutchison Whampoa (bavi se raznovrsnim djelatnostima) ima imovinu od 67 mlrd. USD u inozemstvu, to je svrstava na 17. mjesto svih svjetskih MNK. Zaostaju Petronas-Petroliam (Malezija, naftna industrija, 22 mlrd. USD imovine u inozemstvu), Singtel (Singapur, telekomunikacije, 18 mlrd. USD), Samsung (Juna Koreja, elektronika, 14 mlrd. USD) i CITIC (Kina, raznovrsna industrija, 14 mlrd. USD). Ipak, oigledan je trend nastanka krupnih kompanija u svjetskim razmjerima iz manje razvijenih zemalja. Koncentracija njihovog porijekla je jo uvijek prilino visoka - dominiraju Junoafrika Republika (iz Afrike), Meksiko i Brazil (iz Latinske Amerike), Rusija (Istona Europa), Kina, Indija, Malezija i Tajland (iz Azije).

15

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

MNK iz manje razvijenih zemalja sada na domaem i svjetskom tritu konkuriraju MNK iz razvijenog svijeta, naroito u primarnom sektoru i industriji zasnovanoj na resursima (nafta, gas, rude, metali, elik), infrastrukturnim uslugama (elektroprivreda, telekomunikacije, transport), proizvodnji koja se relativno teko izvozi (cement, prehrambena proizvodnja), ali i sektorima koji su izloeni jakoj meunarodnoj konkurenciji (elektronika, automobili, odjea). Grupa od najveih 100 svjetskih MNK ini oko 11% imovine, 16% prihoda od prodaje i 12% zaposlenih svih svjetskih MNK. U prosjeku je oko polovina imovine, prihoda i zaposlenih najveih 100 MNK u inozemstvu. Ukupna imovina (u matinoj i stranim zemljama) svih svjetskih MNK procjenjuje se na vie od 80.000 mlrd. USD, ukupna vrijednost prodaje (u matinoj zemlji i inozemstvu) na vie od 35.000 mlrd. USD, vrijednost prodaje samo podrunica u inozemstvu na oko 22.000 mlrd. USD, strane podrunice izvezu oko 4.200 mlrd. USD, a MNK zapoljavaju (u matinoj zemlji i inozemstvu) oko 150 miliona ljudi (samo u podrunicama vie od 60 miliona ljudi).

4.1. OD LOKALNE DO MULTINACIONALNE KOMPANIJE

Lokalno poduzee na putu evolucije do multicionalnog prolazi kroz sedam faza15. Prva faza je internacionalno ispitivanje. Zapoinje kada kompanija dobiva zahtjev za jednim od proizvoda direktno od firme ili od nezavisnih domaih uvoznika ili izvoznika. Kompanija moe ignorirati zahtjev za proizvodima kod kojih jo nije provedena evolucija razvoja do kraja. Meutim, ako kompanija odgovori pozitivno i izvri prodaju svojih proizvoda na stranom tritu, ostvarit e vei nivo profita od prodaje u inozemstvu. Drugi zahtjev od stranih kupaca odnosi se na inter-medijalne proizvode. Druga faza je upravljanje izvozom. Kada se kompanijski izvoz nastavlja poveavati, menaderi sasvim jasno mogu utvrditi da je vrijeme da se izvozni menadment stavi pod kontrolu i da se ne treba dugo oslanjati na samoinicijativne zahtjeve koji dolaze iz inozemstva. Oni se mogu jasno promatrati kao proaktivna, a nikako kao reaktivna pozicija u odnosu na izvoz. Menader za izvoz, sa malim osobljem, vri aktivno istraivanje trita za realizaciju kompanijske proizvodnje. Faza tri je izvozno odjeljenje i direktna internacionalna prodaja. U sluaju kada se prodaja nastavlja poveavati, kompanije imaju tekoe u poslovanju ne samo sa izvoznim menaderima ve sa cijelim procesom prodaje. Kompanija osniva izvozno odjeljenje ili diviziju sa istim ciljem kao odjeljenje za domau prodaju. Kompanije, zatim, naputaju izvoz intermedija preko posrednika i zapoinju prodaju direktno putem izvoza kupcima koji se nalaze irom svijeta. Faza etiri su meunarodne podrunice. Dalji rast u izvoznoj prodaji zahtijeva osnivanje podrunica za prodaju u inozemstvu koje e upravljati prodajom i vriti kontrolu poslovanja. Menader za prodaju podrunice direktno je odgovoran domaoj centrali. Podrunice vre
15

H.Beirovi, S.Kurtovi, Poslovno Komuniciranje u svijetu globalnog biznisa, Sarajevo, 2008, pp. 360-363;

16

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

prodaju direktno posredujui na stranom tritu. Prodaja podrunica postepeno se ukljuuje kroz prodaju podrunica koje su inkorporirane i nalaze se u stranoj zemlji i uivaju veliku autonomiju, veu nego to je bio sluaj u prethodnom periodu. Faza pet je meunarodno sklapanje proizvoda. Sklapanje proizvoda u inozemstvu organizira se iz tri glavna razloga: jeftiniji trokovi prijevoza za poluproizvode, nie carine i jeftinija radna snaga. Kompanije mogu zapoeti proces sklapanja proizvoda u jednom ili vie stranih trita ako je vie profitabilan izvoz poluproizvoda nego to je izvoz gotovih proizvoda. esto su carine i transportni trokovi nii na poluproizvode i komponente nego na gotove proizvode. Faza est meunarodna proizvodnja. Nakon prethodnih nivoa koji su objanjeni, sljedei korak je osnivanje proizvodnje u inozemstvu. Ovaj nivo kompanije ostvaruju kada imaju dobro razvijen izvozni program koji je podran trinim istraivanjem, promovirajuii i distribuirajui programe proizvodnje i istraujui prednosti koje nude nova trita. Faza sedam je integracija meunarodnih podrunica. Kada menaderi iz matine kompanije odlue integrirati strane operacije preko sistema multinacionalnih kompanija, oni dovode u pitanje stepen autonomije podrunica zbog stratekih odluka - kako napraviti top menadment kompanije. Kompanijski menadment dobiva na znaaju kada su u pitanju sljedee operacije: planiranje, organizacija, kadrovi i kontrola meunarodnih operacija iz globalne perspektive. Ne prolaze sve kompanije kroz svih ovih sedam nivoa. Veina kompanija zapostavlja potpunu integraciju njihovih domaih i stranih operacija teei da, umjesto toga, upravlja njima u decentraliziranom obliku bez ope globalne strategije.

4.2. MOTIVI RAZVOJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA

Vano pitanje je zato poduzea uope postaju multinacionalna i kao takva se razvijaju. Drugim rijeima, zato se otvaraju podrunice u inozemstvu, zato se kupuju poduzea u inozemstvu i zato se spajaju poduzea iz razliitih drava? Univerzalni motiv je maksimalizacija profita na dugi rok. Navesti emo specifinije motive, koji vode ostvarenju ovog najvanijeg16. Prvi je osvajanje trita. Osnivanjem podrunice u inozemstvu MNK moe efikasnije zadovoljiti potranju te zemlje. Takoer, lake e osvojiti i trita susjednih zemalja ili trite zemlje-lanice regionalne integracije (u kojoj se nalazi i drava u kojoj je osnovana podrunica). Ovaj motiv ima utoliko vei znaaj ukoliko se radi o propulzivnim tritima, na kojima MNK procjenjuje da e brzo poveavati nivo svojih aktivnosti. Jedan od motiva za osvajanje trita je i u sluaju kada su transportni trokovi u strukturi ukupnih trokova do te mjere znaajni da je bolje dislocirati jedan dio proizvodnje u podrunicu i iz nje opskrbljivati
16

B.Pelevi, V.Vukovi, Meunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2008, pp.389-391;

17

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

lokalno trite. To, meutim, vai pod uvjetom da ekonomija obujma u toj proizvodnji nije izraena u veem stupnju. U sluaju da ona to je, moglo bi se desiti da su utede po osnovu transportnih trokova manje od teta nastalih po osnovu manjeg koritenja efekata ekonomije obujma. Vaan motiv osnivanja podrunica je i detaljno upoznavanje sa potrebama, obiajima i ukusima lokalnih potroaa i, na osnovu toga, prilagoavanje proizvodnje tom tritu. Drugi motiv je osiguravanje resursa. U matinim zemljama radna snaga moe da bude oskudna ili skupa; u oba sluaja MNK pokuava da zapoljavanjem radnika u inozemnim podrunicama povea zaposlenost i/ili snizi trokove rada. U ranijim fazama poslovanja MNK su uglavnom koristile prednosti koritenja jeftine radne snage sa minimalnim kvalifikacijama. U novije vrijeme, meutim, u podrunicama se sve vie zapoljavaju radnici koji posjeduju organizacijske, menaderske i marketinke sposobnosti. MNK na stranim tritima trai i druge resurse: sirovine, energente, rude, poljoprivredne proizvode ili sline proizvode ija proizvodnja zavisi od klimatskih i drugih prirodnih faktora. Osiguravanjem jeftinih resursa u stranim zemljama sniavaju se trokovi proizvodnje i, samim tim, stie se konkurentna prednost matine kompanije. Trei motiv je zaobilaenje trgovinskih barijera. MNK osnivanjem podrunica u inozemstvu zaobilaze carinska i vancarinska ogranienja izvoza u zemlje u kojima se osniva podrunica. Drugim rijeima, MNK mogu osnovati podrunice u dravama u kojima su ve prisutne u formi klasinog izvoza, onda kada se u njima uvedu ili poveaju carine ili se primjeni neki od oblika vancarinske zatite. Na taj nain, MNK uspijevaju izbjei te restriktivne mjere, budui da osnivanjem podrunica njihovi proizvodi dobivaju tretman domaih". Ukoliko su, pored toga, zemlje u kojoj su osnovane podrunice lanice nekih regionalnih integracija, MNK automatski koristi prednosti tih aranmana i u drugim zemljama-lanicama. etvrti motiv je poveanje efikasnosti proizvodnje. irenjem trita postie se ekonomija obujma, racionaliziraju se neke administrativne aktivnosti, produava se ivotni vijek proizvoda prenoenjem proizvodnje u podrunice, mogua je proizvodna diferencijacija, mogu se ostvariti nii trokovi infrastrukture, ekoloke zatite i sl. Peti motiv je zaobilaenje ogranienja domaeg trita. Domae (matino) trite moe biti limitirano brojem potroaa, tj. efektivnom potranjom. To znai da nakon odreenog postignutog stupnja poduzee ne moe vie rasti i razvijati se jer nema trite za plasman svojih proizvoda i usluga. Druga vrsta ogranienja proizlazi iz stroge domae regulative koja moe sputavati rast poduzea. Jedan dio investicija MNK predstavlja, dakle, odljev kapitala iz matine zemlje i osnivanje novih podrunica sa potpuno istom djelatnou. Takvo dislociranje poslovanja najee se vezuje za postojanje vrlo stroge regulative u matinoj zemlji i blae u inozemstvu, tako da, premjetanjem aktivnosti, MNK uspijevaju zaobii restriktivne domae propise i odrati nesmanjen nivo aktivnosti. U oba sluaja irenje na inozemna trita predstavlja nain za prevladavanje prepreka koje postoje na domaem tritu. esti motiv moe biti subjektivne prirode: strah od gubitka trita, praenje istih aktivnosti drugih MNK, pogotovo ako su one vee, pootravanje konkurencije stranoj MNK u njenoj matinoj dravi u sluajevima kada ona prijeti domaoj MNK na njenom vlastitom tritu i
18

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

ozbiljan poziv upuen iz inozemstva (vlada neke drave izrazi elju da ugosti" stranog investitora).

4.2.1. KONKURENTNA PREDNOST I MNK

Osnovni razlog postojanja i razvoja MNK lei u konkurentnoj prednosti koju ima onaj tko posjeduje globalnu proizvodnu i distributivnu mreu. Konkurentna prednost proizlazi iz vertikalne i horizontalne integracije izmeu matice i samih meunarodnih podrunica. Najvei broj MNK kroz vertikalnu integraciju osigurava opskrbljivanje stranim sirovinama i repromaterijalom i zaobilazi sve nesavrenosti koje esto karakteriziraju inozemna trita. Na taj nain se osigurava bolja distributivna mrea. Kroz horizontalnu integraciju kroz svoje podrunice u inozemstvu, MNK moe iskoristiti i zatititi svoj monopolski poloaj, da prilagodi svoje proizvode lokalnim uvjetima i ukusima, kao i da osigura ujednaenu kvalitetu proizvoda. Konkurentna prednost MNK zasniva se na ekonomiji obujma u proizvodnji, financijskim kanalima, istraivanju i razvoju, kao i u procesu prikupljanja trinih informacija. Veliki output omoguava MNK da izvre puno bolju proizvodnu specijalizaciju i podjelu rada nego to bi to mogla neka manja domaa firma. Komponente za iju je proizvodnju dovoljan nekvalificirani rad mogu se onda proizvoditi u zemljama gdje su dnevnice niske, da bi se onda transportirale i preraivale negdje drugdje. Nadalje, MNK i njihove podrunice imaju laki pristup i postiu bolje uvjete na meunarodnom tritu kapitala nego to ih moe ostvariti neka domaa firma, ime MNK dolazi u poziciju da moe lake financirati velike projekte. Velike kompanije se odluuju za strane investicije onda kada je oekivani profit u grani vei u inozemstvu nego kod kue. Budui da kompanija obino ima konkurentnu prednost u grani koju najbolje poznaje, ona obino uope i ne razmatra mogunost da se seli" u neku drugu domau granu, ve radije odmah investira u inozemstvo17. Na primjer Toyota investira u automobilsku industriju u SAD, IBM investira u kompjutersku industriju Japana. Na isti nain se objanjavaju investicije nekoliko japanskih korporacija kojima je bio cilj da osvoje ameriko trite kompjutera.

4.3. PROBLEMI RASTA I RAZVOJA MNK

Nakon Drugog svjetskog rata dolazi ne samo do porasta utjecaja MNK-a na kontrolu svjetske trgovine ve i rasta trgovine izmeu kompanija i njihovih podrunica, odnosno razvoja intrakompanijske trgovine. Od l960 godine otprilike oko 1/3 svjetske trgovine je bila intrakompanijske prirode, dok se obujam trgovine kree u stabilnim granicama. Apsolutni nivo i vrijednost intrakompanijske trgovine znaajno se uveavao s vremenom. Meutim,
17

D.Salvatore, Meunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2009, p.442;

19

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

80% meunarodnih plaanja za tehnoloke transfere i trgovinu odvija se putem intrakompanijske trgovine. Problem sa kojim se suoava intrakompanijska trgovina odnosi se na mogunost MNK da maksimaliziraju profit na domaem i inozemnom tritu, zaobilazei nacionalne zakone pomou instrumenta unutranjih trokova poznatih u raunovodstvu kao "transferne cijene''. Ova jako rasprostranjena tehnika poslovanja MNK-a odnosi se na odreivanje cijena roba, usluga, tehnologije izmeu MNK-a i njihovih podrunica koje su razmjetene po svijetu i kod kojih su cijene spomenutih proizvoda uglavnom nerealne, a za utvrenu razliku MNK-a moraju platiti carinu. U takvoj situaciji brojne MNK-a imaju korist od transfernih cijena. Naprimjer, u zemlji gdje su cijene proizvoda niske, a carinska optereenja visoka dolazi do rasta njihovih cijena, i obrnuto, u zemljama gdje su cijene proizvoda visoke, a carinska optereenja niska dolazi do pada cijena. MNK-a mogu utjecati na smanjenje carinskih i poreznih optereenja to moe imati krajnji efekt na njihove prosjene profite. Sa velikom vjerojatnou sve intrakompanijske relacije ukljuuju konzultantske usluge, osiguranje i top menader bi ih trebao kategorizirati kao transakcije i odrediti im cijenu. Porezno optereenje bi trebalo biti isto kao to je sluaj s poznatim proizvodima, istraivanjem i razvojem. Prema tome, raunovodstveni sustav MNK-a moe transferirati ove cijene izmeu njihovih podrunica briui razlike koje nastaju kao posljedica uvoenja poreznih optereenja. Vlade koje nemaju naina da kontroliraju transferne cijene MNK-a mogu koristiti mogunost niskih poreznih stopa, to predstavlja pogodnost za postojee ili budue strane investicije ili zadravanje kompanijskih operacija u svojoj zemlji. Porez na dohodak ili prihod moe se koristiti za socijalni program ili neku drugu domau potrebu. Meutim, u zemljama gdje postoji kontrola od vlade, kao preventiva da se sprijei kompanijsko odreivanje cijena proizvoda na malo iznad odreenog postotka cijene uvezene robe ili trokova proizvodnje, firma moe poveati uvozne trokove proizvoda svojih podrunica i zatim odrediti vee cijene proizvoda na malo. Prema tome, MNK-a mogu koristiti vee uvozne ili nie izvozne cijene i tako nadmudriti vladinu politiku profitne repatrijacije, to moe biti uzrok gubitka velike koliine deviznih sredstava. Npr., ako imamo profitabilne podrunice kompanija u zemljama gdje kompanije ne ele vie reinvestirati svoj profit, one mogu inzistirati na usmjeravanju novca prema matinoj kompaniji. U prilog tome moemo navesti primjer iz 1970. godine gdje je investicijski fond kompanija koje imaju svoje podrunice u svijetu u prosjeku uvozio kapital iz latinoamerikih podrunica, u farmaceutskoj industriji u iznosu od 155 %, dok je uvoz kapitala iz podrunica razmjetenih u Indiji, koje se bave preradom sirovina, iznosio izmeu 124% i 147%. Utjecaj MNK na politiko okruenje zemalja u prvom se redu odnosi na zemlje u razvoju. Utjecaj se, prije svega, odnosi na ograniavanje ekonomske snage ovih zemalja i koritenje manipulativnih transfernih cijena. Takav utjecaj se reflektira kompanijskom spremnou i sposobnou da upotrijebi svoj direktan utjecaj na politiku zapoljavanja zemalja, na ekonomsku politiku stvarajui odreena udruenja i formulirajui financijske ugovore sa politikim partnerima i drugo. Prema tome, MNK aktivno sudjeluju u realizaciji interesa razvijenih zemalja i tite njihove interese u zemljama u razvoju. U tom procesu im pomau vojne snage razvijenih zemalja.
20

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

Kad je u pitanju MNK i meunarodna politika, od 80-ih godina MNK su znaajno ukljuene u meunarodnu pregovaraku politiku kao rezultat rasta globalne korporativne ekonomske snage. U skladu s preuzetim naporima da se reduciraju barijere u trgovini i investicionim kapitalnim tokovima, u posljednjem desetljeu MNK-a su izlobirale brojne veze sa razliitim savezima kao to su EU, NAFTA, WTO. Npr., takve sporazume MNK-a zovu slobodnotrgovinski sporazumi nacionalnih vlada koji se odnose na uklanjanje ogranienja na kretanje i mogunost maksimiziranja dohotka. Sve ove politike promjene utjeu relativno na jaanje ekonomske moi MNK.

5. MULTINACIONALNE KOMPANIJE I ZEMLJE U RAZVOJU

Multinacionalne kompanije su glavno sredstvo utjecaja razvijenih zemalja na meunarodne privredne odnose, a samim tim i na zemlje u razvoju. Pitanje doprinosa multinacionalnih kompanija razvoju zemalja u razvoju je vrlo kompleksno pitanje ije razmatranje nuno mora uzeti u obzir materijalne, kadrovske i druge potencijale zemalja u razvoju, u svezi sa ciljevima, proizvodnom usmjerenou, drutveno-ekonomskim sustavom i konano samim mehanizmima kojima se razvijaju odnosi izmeu zemalja u razvoju i multinacionalnih kompanija. Postojanje prednosti i nedostataka za zemlje u razvoju u njihovim odnosima sa multinacionalnim kompanijama moe se prvenstveno objasniti postojanjem razliitih interesa koji postoje meu ovim subjektima. injenica je da glavni cilj poslovanja multinacionalnih kompanija nikako nije razvitak zemalja u razvoju kao to ni glavni cilj zemalja u razvoju nije maksimiziranje profita multinacionalnih kompanija. Znaajno je pri tom imati u vidu da investitor - nacionalna kompanija, moe investirati svoj kapital ili u odreenu zemlju ili u bilo koju drugu zemlju. Izbor e ovisiti o transakcijskim trokovima. Povijest i praksa ukazuju na vie oblika odnosa izmeu zemalja u razvoju i multinacionalnih kompanija. Ti se oblici mogu globalno podijeliti na jednostavne i sloene oblike suradnje. U jednostavne oblike suradnje spadaju licence, konzultantska djelatnost, ugovorno rukovoenje, posredna proizvodnja (ili ugovorna proizvodnja), montana proizvodnja, otplaivanje novoizgraenih i kreditnih proizvodnih objekata proizvodima, leasing, te tehnika pomo i suradnja. U sloenije oblike spadaju neposredna poduzetnika ulaganja, dugorona poslovno-tehnika suradnja, dugorona integralna proizvodno-trina kooperacija, zajednika poslovna ulaganja, suvremeni kompleksni inenjering sistem, te franizing sistem. Oblik odnosa i sloenost suradnje nesumnjivo e ovisiti o stupnju razvijenosti nacionalnih privreda zemalja u razvoju. U kontekstu razmatranja odnosa multinacionalnih kompanija sa zemljama u razvoju nuno je uoiti da ove kompanije danas sve vei interes iskazuju i prema zemljama u tranziciji. Razlog tome lei u korjenitim promjenama koje se u ovim zemljama odvijaju.

21

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

Tamna strana medalje u odnosima sa multinacionalnim kompanijama se prvenstveno oituje na daljnje reproduciranje ovisnosti o visoko razvijenim zemljama, izvozom prljave tehnologije, upravljakih znanja, radne kulture i konkurencije mogu izazvati otpor domaih radnika u lokalnim poduzeima. Nadalje, uvoenje strane poslovne prakse moe dovesti do problema u industriji, budui da postojanje pogrene konkurencije moe rezultirati stvaranjem monopola i time prouzroiti antikonkurencijsku i/ili restriktivnu poslovnu praksu. U sluaju stranih direktnih investicija mogu izostati i efekti poboljanja platne bilance koji se inae postiu uslijed razvitka uvozno zamjenske proizvodnje ili generiranjem izvoza. tovie, mogue je i pogoravanje platne bilance zbog ograniavanja izvoza i poticanja uvoza, ili zbog potiskivanja domaih poduzea koja vie izvoze a manje uvoze. Dodatno, direktne strane investicije mogu promovirati statike komparativne prednosti zemlje investitora koje su nekonzistentne s komparativnim prednostima zemlje domaina. Ograniiti se moe i razvitak domaih resursa ograniavanjem domae proizvodnje na male vrijednosti uz istovremeni uvoz proizvoda za masovnu potronju, koritenjem sustava transfernih cijena, multinacionalne kompanije mogu uspjeno izbjegavati poreze i druge oblike javnih prihoda zemlje domaina. Uz sve navedeno mogue je da umjesto osiguranja dodatnih resursa doe do upotrebe pogrene vrste resursa i imovine, te prekida veza sa stranim tritima zbog opskrbe domaeg trita.

5.1. INTERNACIONALIZACIJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA

Sa aspekta multinacionalnih kompanija dva oblika njihove internacionalizacije imaju posebno znaenje. To su izvoz kapitala i transfer tehnologije. Oba ova oblika internacionalizacije su izuzetno prisutna u odnosima multinacionalnih kompanija i zemalja u razvoju. Multinacionalne kompanije vre transfer kapitala prema drugim zemljama prvenstveno u obliku kredita i direktnih investicija. Pri tom je posebni naglasak stavljen na direktne investicije koje su osim profita, motivirane osvajanjem trita, pribliavanjem proizvodnje sirovinskim izvorima, zaobilaenjem carinskih prepreka i sl. Meutim, direktno investiranje, posebno u manje razvijenim zemljama u vezi je sa brojnim rizicima, prvenstveno nekomercijalnog karaktera. U tom se kontekstu mogu spomenuti pravna nesigurnost, nestrunost kadrova, politika nesigurnost i sl. Rizici kod direktnog investiranja su tim vei ima li se u vidu da je u velikom broju zemalja, a posebno zemalja u razvoju prisutan selektivni pristup direktnim investicijama iz inozemstva i to na nain da se stranom investitoru omoguava prvenstveno pristup onim privrednim granama koje su na niskom tehniko-tehnolokom nivou. Drugi oblik internacionalizacije multinacionalnih kompanija je transfer tehnologije. Suvremeni privredni razvitak se u velikoj mjeri temelji na tehnolokom napretku i meunarodnom transferu suvremene tehnologije. Napredak tehnologije ima odraz na ekonomske meunarodne odnose u sljedeim elementima: postoji kontinuitet pronalazaka i novih otkria, koji otvarajui prostor novim teorijama, tehnikama i procesima, olakava i ubrzava povezivanje kroz razliite oblike suradnje na meunarodnom nivou; znanje i tehnika
22

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

se razvijaju mnogo bre od pojedinaca i nacija; razvitak tehnikog napretka u dananjem svijetu postaje sve vie pokazatelj vlastite nacionalne strategije razvitka i znaajan pokazatelj nacionalnog prestia i statusa pojedine drave koji ona ima u meunarodnim odnosima; tehniki napredak se vrlo brzo iri to rezultira nastankom novih podruja meunarodne privredne suradnje. Transnacionalne kompanije se javljaju kao najznaajniji nositelj meunarodnog transfera tehnologije. To je i logino ima li se u vidu da nositelji nauno-istraivakog rada mogu biti samo oni subjekti koji raspolau sa ogromnim financijskim sredstvima. Transfer tehnologije moe poprimiti razliite oblike od fizike isporuke strojeva, ureaja i opreme, prijenosa proizvodnih postupaka, tehnikih rjeenja, konzultantskih i tehnikih usluga pa do pruanja pomoi osposobljavanja tehnikih kadrova u zemlji uvoznici kapitala.

5.2. MULTINACIONALNE KOMPANIJE I MIGRACIJE

Ponekad, iako je privremeno kretanje radnika doputeno, unutar multinacionalnih kompanija nije primjetno. Multinacionalne kompanije imaju znanje kao rezultat ulaganja u istraivanje i razvoj, marketing; prodaju nove i kompleksne proizvode, ali takoer diferencirane proizvode. Postoji tendencija da te kompanije zadre vane urede (s menaderskim funkcijama) u svojim zemljama podrijetla tako da uspostavljanje strane podrunice ne zahtijeva veliku potranju za obrazovanim kadrom u zemlji odredita. Inozemna izravna ulaganja mogu doi ili u obliku graenja novih postrojenja ili u obliku preuzimanja postojeih poduzea na stranom tritu. Ako su inozemna izravna ulaganja povezana s kupnjom ve postojee imovine, onda zemlja odredita moda imati priljev ni fizikoga ni ljudskoga kapitala. A kad je rije o samom izboru zaposlenika multicionalne kompanije, lokalni menaderi moda imaju prednost jer razumiju lokalno trite i imaju bolje poslovne i politike veze. Takoer, u doseljenike bi se moralo dodatno ulagati i dodatno platiti odlazak u inozemstvo. Inozemna izravna ulaganja putem osnivanja stranih poduzea imaju superiorno tehnoloko, marketinko i menadersko znanje koje se moe prenijeti na domaa poduzea. Ta prelijevanja su mogua putem povezivanja domaih i stranih poduzea, efektima demonstriranja, odnosno imitiranjem i putem mobilnosti rada. Zaposlenici koji odlaze iz stranih poduzea u domaa nose sa sobom to superiorno znanje koje su stekli i na taj nain njihov novi poslodavac ima koristi. Pesola je pokazala na primjeru Finske da radnici, veinom visoko obrazovani, koji prelaze iz stranih poduzea u domaa imaju vie plae nego prije. Rezultati su konzistentni s modelom prelijevanja preko mobilnosti rada kada domaa poduzea nude veu plau za prelazak kako bi dobila pristup znanju tog poduzea18.

18

M.Grgi,V. Bilas, Meunarodna ekonomija, Zagreb, 2008, p. 260;

23

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

6. USPON MNK U UVJETIMA SVJETSKE GLOBALIZACIJE

Za novi svjetski poredak i globalizaciju karakteristian je uspon multinacionalnih kompanija, mahom iz najbogatijih zemalja, prvenstveno Sjedinjenih Drava. Njihove aktivnosti opravdavaju se i potiu terminom globalizacije. Slobodan protok kapitala i roba, maksimalizacija profita kao poticaj i cilj, zatieni su i ohrabreni zakonskim okvirima i mjerama koje donose organizacije kao to su WTO, Svjetska banka i MMF. Pravila i zakoni slobodnog trita daju korporacijama slobode i irok prostor djelovanja na globalnoj razini. Zato se umjesto dosadanjeg termina meunarodna ekonomija sve ee uje termin multinacionalna ekonomija. Prema procjenama UNCTAD-a danas u svijetu ima oko 60 000 multinacionalnih kompanija, sa oko 500 000 njihovih podrunica. Preko njih se odvija najvei dio poslova irom svijeta. 100 najveih multinacionalnih kompanija (nisu ukljuene banke) prodaju godinje robe za 2,1 milijardi USD u cijelom svijetu, a izvan granica matine zemlje zapoljavaju 6 milijuna ljudi. Rauna se da 90% multinacionalnih kompanija potjee iz industrijskih zemalja zapada. Totalitarizam monopola, kako ovakvo stanje naziva Draen imlea, opisan je i sljedeim podacima; 500 najveih MNK kontrolira 42% svjetskog bogatstva s tendencijom rasta, od 100 najveih ekonomija, 51% ine MNK a 49% drave MNK dre 90% tehnologije i patenata, MNK su ukljuene u 70% svjetske trgovine. Vie od treine te trgovine odvija se unutra jedne te iste MNK. Ovaj put je globalizacija novim drutvenim ekonomskim i politikim aranmanima utoliko olakala djelovanje MNK-a da upravo zbog toga sveukupnost procesa globalizacije biva poistovjeena s trijumfalnim usponom MNK-a i njihovom novom svjetskom vladavinom. Multinacionalne korporacije nisu nova pojava, niti se njihovo znaenje vezuje iskljuivo za procese globalizacije, no globalizacija - ovakva kakvoj smo svjedoci predstavlja razdoblje renesanse za korporacije; zbog ope atmosfere, zakonskih okvira i pravila, novog svjetskog poretka kojim je korporacijama olakano poslovanje kao i poveanje profita, no esto na tetu pojedinca te itavih zajednica i drutva u cjelini.

6.1. RAZLIITI OSVRTI NA EFEKTE RAZVOJA MNK

Multinacionalne kompanije nastoje da pokau kako je veoma velika korist koju i razvijene i nerazvijene zemlje imaju od njihovog poslovanja irom svijeta. Te koristi se ogledaju u dodatnom kapitalu, novim tehnologijama i viem nivou zaposlenosti koju svaka od njih ostvari sa nastankom novog poduzea. Manje razvijene zemlje imaju i dodatne koristi jer se njihov ekonomski rast financira tuim sredstvima. Kritiari multinacionalnih kompanija, sa svoje strane, smatraju da je nerealna pria o koristima koju privrede ostvaruju od poslovanja ovih kompanija. Po njima, jedinu korist imaju tehnostrukture kompanija koje uspijevaju iskoristiti prirodne resurse na nain koji njima odgovara, a ne na nain koji bi bio najbolji za danu dravu. Istina je negdje u sredini i moe varirati izmeu ova dva ekstrema od zemlje do zemlje, kao i od jedne do druge
24

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

multinacionalne kompanije. Zato neke zemlje stimuliraju rad multinacionalnih kompanija i osiguravaju im najbolje mogue uvjete, a druge im ne dozvoljavaju rad i strogim zakonskim propisima nastoje da ogranie strano vlasnitvo nad poduzeima. Postoje brojne pojedinane injenice oko kojih se sukobe miljenja apologeta i kritiara MNK: Jedan od glavnih argumenata multinacionalnih kompanija je da njihov ulazak u neku zemlju znai poveanje zaposlenosti i vei obujam proizvodnje. To je istina jer svaka nova tvornica zapoljava barem jedan dio domaih radnika, ali i jedan broj (najee najobrazovanijih) radnika iz drugih zemalja. U elji da izvuku maksimalne koristi od poslovanja MNK, mnoge zemlje nastoje ograniiti broj radnika iz drugih zemalja koje mogu zaposliti. Sve one razumiju potrebu da kompanije u poetku zaposle iskusne radnike iz razvijenih zemalja, ali oekuju da ti radnici vremenom prenesu znanja na lokalne strunjake koji bi ih trebali zamijeniti. Kritiari smatraju da treba imati u vidu da svaka aktivnost multinacionalnih kompanija ne mora dovesti do rasta proizvodnje i zaposlenosti. Naime, umjesto osnivanja novog poduzea, one esto jednostavno postaju veinski vlasnici poduzea koje ve postoji i koje ima odreen broj zaposlenih. U cilju postizanja adekvatnog nivoa ekonomskih rezultata, one ak mogu otpustiti jedan broj radnika za koje smatraju da su viak. Na taj nain, zbog dolaska ovih kompanija, moe doi i do smanjenja zaposlenosti u zemlji. Kakav utjecaj ima nastanak novog poduzea u vlasnitvu multinacionalne kompanije na domaa poduzea, zavisi od toga da li novo poduzee privlai nove ili samo preuzima ve postojee kupce od domaih poduzea. Ukoliko se, meutim, osnivanjem poduzea neke strane kompanije preuzimaju kupci domaih poduzea, to bi, za razliku od prethodnog sluaja, imalo negativne posljedice po domaa poduzea. Osnivanje nekog velikog supermarketa, gotovo po pravilu, podrazumijeva zatvaranje velikog broja malih trgovakih radnji, tako da bi bez posla ostao veliki broj ljudi. Kada bi se svi ti radnici koji su ostali bez posla mogli zaposliti u nekoj drugoj oblasti privrede, drava bi imala korist, jer bi se poveala koliina rada koja se ulae u proizvodnju. Ako u zemlji ve postoji visoka nezaposlenost, to je nemogue i ulazak multinacionalnog kapitala samo bi jo vie pogorao stanje nezaposlenosti. Obzirom da veina nerazvijenih zemalja ne raspolae potrebnim obujmoom kapitala, pa mnoge nisu u stanju da osiguraju ni osnovne uvjete za preivljavanje stanovnitva, pojava multinacionalnih kompanija predstavlja izvor dodatnog kapitala i mogunost uvoenja novih i efikasnijih tehnologija u proizvodnju. Kritiari ovog stava smatraju da je za nerazvijene drave korisnije da zadre nivo osobne potronje na niskom nivou i time osiguraju domai kapital potreban za ekonomski razvoj, nego da se oslone na nesigurni priljev kapitala multinacionalnih kompanija. Kako je lako doao, taj kapital moe lako i otii i ostaviti zemlju u ekonomskim problemima, dok domai kapital trajno ostaje u zemlji i predstavlja osnovu za kontinuiran i stabilan ekonomski rast. Neki autori smatraju da korist od multinacionalnih kompanija nije velika budui da one izvlae visoke profite iz jedne i upotrebljavaju ih za razvoj u drugim zemljama. Istraivanja su, meutim, pokazala da su ove kompanije najvei dio svojih profita ponovo reinvestirale u poduzea koja su ih ostvarila, a da su izvlaile uloeni kapital samo u sluajevima kada poduzee nije ostvarivalo nikakav profit. To pokazuje da multinacionalne kompanije, izuzev u poetku , ne osiguravaju priljev kapitala iz inozemstva, ve se financiraju novcem iz poslovanja na lokalnom tritu.Uz to, velike strane kompanije lake mogu doi do kredita koje daju lokalne banke i druge financijske institucije. Sasvim je jasno da e banke lake odobriti kredit nekoj velikoj kompaniji nego malom domaem poduzeu koje ne moe pruiti odgovarajui nivo garancija, kao to je to u stanju velika kompanija Na taj nain,
25

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

multinacionalne kompanije uzimaju gotovo sve raspoloive kredite bankarskog sustava zemlje domaina, pa tako lokalnim poduzeima ostaje malo novca i kredita na raspolaganju. Uz to, ne samo lokalne, ve i velike multinacionalne banke su pod utjecajem,a neke i u vlasnitvu , multinacionalnih kompanija, pa je i taj izvor financiranja lokalnih poduzea blokiran. Njima se nudi samo ono to preostane nakon zadovoljavanja interesa velikih kompanija. Multinacionalne kompanije, po pravilu, dovode do proirenja obujma meunarodne trgovine. Njihovo osnivanje uvijek podrazumijeva nabavku opreme i maina, a malo je zemalja u svijetu koje su u stanju ponuditi adekvatnu cijenu i kvalitetu kapitalnih dobara, tako da su ove nabavke neminovno upuene na mali broj najrazvijenijih zemalja, to proiruje obujam meunarodne razmjene. Uz to, neka od ovih poduzea formiraju se samo radi izvoza. Dovoljno je podsjetiti na osnivanje naftnih poduzea u zemljama izvoznicama nafte. Njihov smisao nije osiguranje lokalnog trita ve izvoz na druga trita, ime se iri obujam meunarodne razmjene. Meutim, pojava i razvoj multinacionalnih kompanija moe izazvati i smanjenje obujma meunarodne razmjene. Tako kada neka kompanija kupi konkurentno poduzee i nakon preuzimanja vlasnitva, a u cilju onemoguavanja konkurencije na tritima treih zemalja, zabrani izvoz toj tvornici, ona je smanjila obujam meunarodne razmjene. Isto tako, ako se u zemlji koja je bila veliki uvoznik automobila, osnuje poduzee neke velike kompanije za proizvodnju automobila, to e dovest do smanjenja obujma uvoza, jer se strani proizvod zamjenjuje domaim. Kao rezultat obje ove aktivnosti multinacionalnih kompanija, dolo je do smanjenja obujma meunarodne razmjene. No, ini se da ima mnogo vie argumenata za tvrdnju da multinacionalne kompanije poveavaju obujam vanjske razmjene i da imaju pozitivne efekte na nacionalnu privredu.

26

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

Z A K LJ U A K
Tono je da su se multinacionalne kompanije razvijale zbog sebe samih i stjecanja profita, ali zbog svoje snage i sposobnosti ne mogu, a da ne ostavljaju znaajne eksterne efekte u svakoj zemlji u kojoj razvijaju svoje aktivnosti. Zbog toga se i kae da multinacionalne kompanije nisu samo poslovne, nego vrlo znaajne i politike i drutvene institucije u periodu globalizacije. Neosporno je da multinacionalne kompanije poveavaju stupanj tehnoloke ovisnosti, pogotovo manje razvijenih zemalja, ali pri tom ostavljaju znaajne pozitivne efekte, to bi te iste zemlje teko mogle postii same. Snagom svojih razvojnih i trinih potencijala (a ne snagom svoje brige za drugoga), multinacionalne kompanije osiguravaju: dodatne resurse za puno zemalja, transfer tehnologije i znanja na lokalne graane, dinaminiju industrijalizaciju, veu zaposlenost i konkurentno osposobljavanje za nastup na svjetsko trite. S druge strane, multinacionalne kompanije se tretiraju i kao znaajna opasnost za suverenost i ekonomsku samostalnost pojedinih zemalja, pogotovo nerazvijenih. Zbog toga se esto javljaju konflikti izmeu multinacionalne kompanije i pojedinih stranih drava. Poto potencijalne konflikte i probleme uglavnom inicira strana drava kao i njeni zvanini predstavnici, postala je skoro uobiajena stvar da multinacionalne kompanije pri svom poslovanju nailaze na razna ogranienja, kao to su: lokalna participacija u vlasnitvu i odluivanju, uvozna kontrola i visoke uvozne tarife, kreditne restrikcije, restrikcije u vezi stranog personala, uvjetovanje izvoza i sl. Iskustvo pokazuje da mnogo bolje prolaze one zemlje koje ne reagiraju odbojno i naglaeno restriktivno prema multinacionalnim kompanijama, koje uvaavaju njihovu realnost i snagu , pa iz toga izvlae adekvatne poruke i pozitivne rezultate za sebe i svoju privredu. Nije sporno da e razliite drave razvijati razliite obrambene i usmjeravajue razvojne strategije, primjerene svojoj drutvenoekonomskoj strukturi. Bitno je da ti mehanizmi kontrole i usmjeravanje ne djeluju previe odbojno i previe restriktivno prema multinacionalnim kompanijama.

27

Goran Bili

Multinacionalne kompanije

L I T E RA T U R A
A.Babi, M.Babi, Meunarodna ekonomija, VI izdanje, Zagreb, 2003; B.Rakita, Meunarodni marketing, Ekonomski fakultet, Beograd, 1993; D. Salvatore, Meunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2009; H.Beirovi, S.Kurtovi, Poslovno komuniciranje u svijetu globalnog biznisa, Sarajevo, 2008; M.Alijagi, Meunarodna ekonomija, Fakultet za poslovne studije, Banjaluka, 2006; M.Ferizovi, Strateki menadment, Ekonomski fakultet Univerziteta u Bihau, Biha, 2005, M.Unkovi, Meunarodna ekonomija, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2008; P.Bjeli, Ekonomika meunarodnih odnosa, Prometej, Beograd, 2003; P.Veselinovi, Ekonomija, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2009; S.Mei, Multinacionalne kompanije u procesu globalizacije, diplomski rad, Zagreb, 2008;
V.Miovi, Globalizacija ili nova imperija rah americana, Gutenbergova galaksija, Beograd, 2005;

Z.Vidojevic, Kuda vodi globalizacija, IP Filip Vinji, Beograd, 2005; B.Pelevi, V.Vukovi, Meunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2008; D.ai, S.Kurtovi, Ekonomija, Beograd, 2007;
M.Bodiroa, .Acin, Meunarodna ekonomija, Univerzitet u Istonom Sarajevu, Brko, 2005;

M.Grgi,V. Bilas, Meunarodna ekonomija, Zagreb, 2008;

28