Dekani kao nebeski gospodari sudbine

Trideset est tajanstvenih dekana, prema hermetikim tekstovima, upravljaju itavim svemirom. Tko su ta neobina bia i kakva je njihova uloga u ljudskim ivotima?
Pie: Igor Ognjenovi
U hermetikim tekstovima pojavljuju se takozvani dekani. Prilikom razgovora Tata i njegovog oca Hermesa u fragmentima koje je skupio Stobej naglaava se kako znanje o dekanim najuzvienije mogue i od velike vanosti za ovjeanstvo. Hermes u daljnjem razgovoru objanjava kako je sfera od 36 dekana postavljene izme u ostatka svemira i zodijaka kao neka vrsta zatitnog pojasa. Osim to dekani odvajaju originalnih dvanaest zodijakalnih ivotinja od sveukupnosti univerzuma, oni istovremeno slue pri odravanju zodijaka i definiranju njegovih granica, te granica izme u pojedinih znakova. Hermes ide toliko daleko da pod upravu dekana stavlja i zvije e Velikog medvjeda. Ovo polarno zvije e se u prolosti smatralo svetim jer je igralo ulogu osi oko koje se okree krug zodijaka, a njegovih sedam zvijezda predstavljale su matricu po kojoj su kreirano sedam klasinih planeta. U svojem govoru Hermes dekanima dodjeljuje ulogu uvara koji nadgledaju sedam planeta i dvanaest znakova zodijaka. Njihova funkcija je odravanje reda unutar sustava ijim smo dijelom. U toj svojoj ulozi nadglednika dekani su, prema Hermesu, slobodni od bilo kakvih drugih utjecaja i ne moraju se pridravati bilo kakvih ogranienja. Pri tome se njihovo stanje naziva egzaltiranim, to je astroloki termin koji oznaava uzvienost unutar osvojene pozicije. Egzaltacija nije stabilno stanje, pa se u svrhu odravanja uvijek mora vriti neki oblik represije. U jednom trenutku Tat pita Hermesa upravljaju li dekani sudbinom ljudi, na to mu njegov otac odgovara kako upravo dekani najsnanije djeluju od svega. Jer, kako neto to djeluje na nebeska tijela ne bi djelovalo na pojedine ljude i drutvo u cjelini? Hermes naroito istie djelovanje dekana unutar svjetskih doga anja. Kako bi sve to upeatljivije prikazao, uzima za dramatine primjere poput pada kraljevstva, unitavanje gradova, nestaica, epidemije, potrese i poplave. Nakon to je zavrio s globalnim djelovanjem dekana, Hermes se okree jo jednom vidu njihovog izraavanja. On kae kako dekani siju sjeme iz kojeg rastu

odre ene sile koje mogu biti pozitivne i negativne. Te sile veina naziva daimoni. Sama rije daimon je grkog podrijetla i originalno nije imala negativne konotacije koje je kasnije dobila. Daimoni su jednostavno bili nematerijalna nadnaravna bia koja su igrala ulogu posrednika izme u bogova i ljudi. Heziod u svojoj Teogoniji pie kako su po nare enju Zeusa ljudi iz Zlatnog doba postali daimonima. Njihova svrha je bila da budu na usluzi smrtnicima i slue im kao pratitelji kroz ivot. Daimoni su po svojoj prirodi mogli biti i dobri i zli. Kasnijim pojavljivanjem kranstva daimoni su postali demonima i dobili jednoobrazno negativnu ulogu. Slina stvar se doga ala svugdje gdje je kranstvo postalo dominantnom religijom. Boanska i poluboanska bia prolih tradicija postali su vragovima i demonima, a na njihovo mjesto su instalirani likovi iz kranskog panteona. Na taj nain su unutar kranstva ulogu daimona preuzeli an eli. U raspravi s ocem Tat postavlja i pitanje tjelesnog oblika daimona. Hermes mu objanjava kako oni nemaju tijela napravljena od neke odre ene materije, niti su kao ljudi pokretani duom. Jednostavno ne postoji posebna rasa daimona, nego je rije o silama koje se aktiviraju od strane 36 dekana. Nakon toga Hermes se osvre i na takozvane liturge koje tako er izjednauje sa zvijezdama na nebu. Ti liturzi su sluge i privatni vojnici dekana. Oni se pod dekanskim upravljanjem stvaraju unutar etera, gdje kasnije lebde i obavljaju povjerene im dunosti. Liturgi se prostiru kroz itav eter, tako da ne postoji dio neba na kojem nisu prisutne zvijezde. Zajednika uloga dekana i liturga je odravanje reda unutar kozmosa. Iako ih proglaava odravateljima reda, Hermes odmah u sljedeoj reenici napominje kako su liturgi odgovorni za unitavanje ostalih od ljudi razliitih ivih bia i rojenje insekata koji kvare etvu na poljima. Unutar astrologije postoji velika nedoumica o ukupnom broju liturga. Neki autori iz prolosti kau da ih ima ukupno 108, a drugi barataju brojem 84. Nejasnoe su nastale zbog istovremenog koritenja dva sustava podjele neba na podruja obiljeena zvijezdama. Naime, uz dekane su se paralelno rabile i takozvane mjeseeve kue, kojih je ovisno o vremenu i mjestu bilo 27 ili 28. Liturgi su svakom sluaju predstavljali treinu dekana ili mjeseeve kue, pa iz te injenice proizlaze spomenuti brojevi 108 (36x3) i 84 (28x3). Spomenuta hermetika podjela nebeskih hijerarhija prisutna je i u razliitim gnostikim tekstovima. U njima je itav na svemir prikazan kao jedan veliki zatvor u kojemu dekani i liturzi slue kao uvari. U osnovi je rije o metafori koja opisuje stanje ljudske psihe, to je najbolje shvatio Carl Gustav Jung i na taj nain stvorio svoju koncepciju individuacije. Na taj nain dekani i liturzi
2

prestaju biti neki izvanjski elementi koji plutaju po nebu i ulaze u nae nesvjesno. Poznata je injenica da ovjek ne moe uspostaviti unutranju harmoniju bez ostvarivanja kontakta sa svojim nesvjesnim sadrajima. Bilo kakav represivan stav rezultira potiskivanjem i stvaranjem jo veih problema. Konani rezultat djelovanja dekana i liturga ovisi o nama samima. Rije je o energijama koje su same po sebi neutralne, koje tek ukljuivanjem ljudskog uma dobivaju odre eni predznak. U astrologiji su dekani poznati kao podjela zodijakalnih znakova na 3 podruja od po deset stupnjeva. Njihovo najranije spominjanje see do Egipta gdje su sluila za mjerenje vremena i formuliranje kalendara. Svakom dekanu je bila pridruena odre ena istaknuta zvijezda ije se kretanje po nebu pomno pratilo i na osnovu tog kretanja se provodili religijski intervali. Znaenje dekana zadralo se u kasnijoj klasinoj astronomiji gdje se nebo organiziralo preko 12 zodijakalnih i 36 ostalih zvije a. Svakome dekanu se u Egiptu pridruivalo i posebno boanstvo koje je imalo za sebe specifina svojstva. Kontaktiranje boanstava je u tom razdoblju ljudske povijesti bila uobiajena praksa koja se provodila u trenucima vanih ivotnih odluka. Kako bi uspostavljanje kontakta bilo to lake za njegovo iniciranje su odabirani trenutci kada su zvijezde odre enog dekana bile istaknute na nebu. Na taj nain se stjecala sklonost naklonost pojedinog boanstva i u ivot unosila njegova zatita. Nain kako se sada u astrologiji koriste dekani jasno je definiran u razdoblju helenistike astrologije (200 do 300 godina prije Krista). Tada se svakom dekanu po logici kaldejskog niza pridruuje po jedan planet. U astrolokim tekstovima iz tog doba se kae da ti planeti predstavljaju lica dekana. Kako Hermes kae dekani egzistiraju izvan okvira zodijaka i Sunevog sustava, stoga pojedini planeti slue kao dekanski predstavnici na planetarnom nivou, oni nematerijalnim dekanima daju svoje lice. U srednjovjekovnoj astrologiji je ova ideja krivo protumaena, tako da se ta podjela zodijakalnih znakova na tri dijela poela nazivati licima a ne dekanima. Dodatno je dolo i do druge zablude po kojoj su planeti prestali biti podre eni volji dekana i postali njihovi vladari. Najstariji astroloki tekstovi govore kako planet koji se nalazi unutar svog dekana treba tretirati kao da je u svom znaku. Takva pozicija mu je davala veliku snagu i inila ga dominantnom energijom unutar pojedine astroloke karte. Vremenom su dekani postajali sve manje cijenjeni, tako da su se na kraju pretvorili u najslabiji od pet moguih osnovnih digniteta. Planet koji se nalazio u svom dekanu slikovito se opisivao kao stranac kojeg cijene zbog neke svoje posebne vjetine. Taj planet bi na taj nain simbolizirao mogunost postizanja neke neuobiajene sposobnosti koja onome koji ju koristi unato neuklapanja u okolinu daje odre enu vrstu potovanja. Ovakvom tretiranju dekana vjerojatno je pridonijelo i njihovo hermetiko povezivanje s daimonima koji su od strane
3

srednjovjekovne Crkve proglaeni demonima i stavljeni na crnu inkvizicijsku listu. Unato postepenog gubljenja astrolokog znaaja, u srednjovjekovnoj astrologiji i magiji zadrala se jo od Egipta postojea praksa kontaktiranja dekana. U nizu knjiga sauvani su slikovni prikazi svih 36 dekana. Iako su esto varirali razliite simbole za pojedine dekane, ti slikovni prikazi su uglavnom ostajali unutar istih interpretacijskih pria. Poznata je injenica kako se s nesvjesnim sadrajima najlake moe uspostaviti kontakt preko koritenja slika. Srednjovjekovnim slikama dekana u dosta sluajeva nedostaju vani simboli koji postoje u starijim opisima, tako da u neku ruku ne daju kompletnu verziju originala. No, unato toga i ovakve nepotpune slike su koritene za pravljenje talismana koji su trebali pomoi za ostvarivanje razliitih elja. Iako to nigdje nije konkretno zabiljeeno slike dekana su vrlo vjerojatno sluile i za vizualizaciju prilikom izvo enja magijskih rituala. Na taj nain se najlake moglo stupiti u kontakt s inteligencijama koje su stajale iza njih. Osim u magijske svrhe, dekani su se standardno koristili i u natalnoj astrologiji. Prilikom analiziranja karte neijeg ro enja najvaniju je ulogu imao dekan koji je izlazio na ascendent, to jest izlazio na istoku horizonta. On je preuzimao vlast nad itavim ivotom dotine osobe i odre ivao sudbinske doga aje koji se nisu mogli izbjei. Uz sve to, spomenuti dekan je aktivno kreirao i fiziki izgled, te karakterne osobine ovjeka kojeg je obiljeavao. Kroz osvjeivanje energija koje se nalaze uz pridruenog mu dekana ovjek je mogao stei bolje razumijevanje svog ivota i sauvati se pravljenja fatalnih greaka. Teme koje se pojavljuju u opisima dekana u mnogo emu nalikuju snovima. Tu se pojavljuje itava galerija neobinih likova unutar situacija koje istovremeno i pripadaju i ne pripadaju ovom svijetu. Oni koji su ih pravili pokuali su preko svog osobnog iskustva ljudima pribliiti kontakt s arhetipskim sadrajima. Uzmimo za primjer prvi dekan znaka Ovna. Na njemu je prikazan divovski ovjek s maem ili sjekirom u ruci. Taj ovjek je tamnog tena i ima plameno crvene oi. U priloenim mu tumaenjima se istie da ovaj dekan daje veliku hrabrost u suoavanju s iskuenjima, te one koje obiljeava ini gorljivima i tvrdoglavima unutar onoga za to se zalau. Prilikom svog ivota ti ljudi puno putuju uestvujui u brojnim avanturama. Postoji opasnost od razliitih urota koje u konanici dovode do nesree. esto puta te ljude vie oboavaju u stranim zemljama nego kod kue. Ovakvo tumaenje svojih natalnih karti bi, na primjer, u srednjem vijeku uli Che Guevarra, Joan Baez, Ezra Pound, Philip K. Dick i Billy Graham. Nakon toga bi srednjovjekovni astrolozi pogledali Marsa u njihovim kartama i dodatno profinili osnovnu ivotnu priu. Oigledno je da dekani unutar astrologije funkcioniraju neovisno o vremenu i prostoru onih koji s njima dolaze u kontakt.
4