You are on page 1of 90

ROCK&RAT 1987-1999

Galerija likovnih umjetnosti Osijek Europska avenija 9

ZORAN

JAIMOVI
F O T O G R A F I J E

ZORAN

JAIMOVI
F O T O G R A F I J E
ROCK&RAT
1987 - 1999

rujan, listopad 2011.

Rock&Rat fotografije Zorana Jaimovia ili Slika i Rije rocka i rata


Stav kako je fotografija slika koju su vidjele nae druge oi ponajbolje se razumije kao shvaanje o fotografiji, dakle misao o njoj kao naim drugim oima kojima gledamo svijet oko sebe, ako ju priklonimo misli velikog filozofa koji e rei kako prizor ene na slici mnogo vie govori o njoj samoj negoli ona o sebi u stvarnosti. Nitko i nita bolje i uvjerljivije, pa i oiglednije, ne ini tu stvarnost stvarnijom kao svijet u nama i oko nas negoli umjetnik i njegovo djelo, ma kojim se medijem koristio. To je portret lika izvana i iznutra, rijeju ili slikom, ili jednim i drugim. Fotografija kao vizualni medij, zahvaljujui posebnosti svojih tehniko-optikih i, prije svega, viemedijskih svojstava, upravo ta svoja svojstva stavlja u funkciju toga prizora, portret kojim se oznaava, dakako, ne samo izgled lika ve i dogaaj koji je tome liku primarno okruenje i okvir znaenja. Stvarnost lika fotografija vidi kao trenutak kada je ta stvarnost bila, nastala, trajala i nestala. To je trenutak vjenosti koliko i konanosti. Gledajui, dakle, te prizore, slike, slike svijeta, ma to taj svijet predstavljao, lik ovjeka, predmet, cvijet, kamen, nebo ili prazni fotopapir, jasno je kako pred sobom vidimo drugi svijet, svijet gledan i vien drugim oima. To su nae druge oi koje posve sigurno vide i govore svojim jezikom vie negoli one oi skrivene u rijeima velike obmane, kada tvrdimo kako vjerujemo samo svojim oima. Fotografije Zorana Jaimovia upravo su to, one su na druge oi kojima gledamo svijet i ovjeka u njemu, u okviru i okruenju dogaaja koji ga obiljeavaju, kao jedinku koja pripada pozornici ili ratnom bespuu u kome se nala. Zoran Jaimovi svoju je umjetniku praksu poeo uenjem kod majstora fotografije, pozorno upoznavajui i diskretno provjeravajui svojstva fotografije kao umjetnikog medija. Kada je dosegnuo domete svojih interesa kao potrebno i eljeno znanje i iskustvo, veliki finale svojih spoznaja o mogunostima fotografije i vlastite elje da uiva u moima koje ona prua njegovim eljama i interesima, stavio je to u funkciju svojih temeljnih i neskrivenih ivotnih privrenosti, sklonosti i strasti, svojoj rockerskoj fascinaciji. Toj svojoj ivotnoj fascinaciji i imaginaciji kao volji i strasti priklonit e i sebe kao fotografa, ovjeka s aparatom ispred pozornice na kojoj su rockeri, upravo onakvog ovjeka kakvim ga je snimio jedan drugi fotograf, Tomo Bala. I ta fotografija, kao slika ovjeka koji slika prizor koji emo mi gledati kao prizor lika i dogaaja na pozornici ili pokraj nje, prava je slika Zorana Jaimovia. To je slika ovjeka u sreditu dogaaja, epicentru rockerskog pakla, koji trai i nalazi posebno i pojedinano kao prizor koji e ga vizualno fascinirati, kao tragaa za slikom kao prizorom svega u jednom. Ali, sve je uvijek previe koliko i premalo. Kako svega ne bi bilo previe niti premalo, i taj e svijet, svijet Jaimovieve slike, imati svoja obiljeja, pa i vrijednost na tragu onog vrijednosnog suda koji upozorava da se istinski sadraj nekog umjetnikog djela nalazi u njegovoj formi. Mnogo toga imalo bi se rei u korist njegova stava prvo sve snimim, spremim opremu i gledam koncert. Jasno je time reeno kako Jaimovi nije puki lovac na vizualne senzacije i sluajnosti, on zna tko su tvorci tih senzacija, to su motivi njegovih slika, zna njihova svojstva te ih snima tono znajui ili osjeajui vizualni potencijal znaka odnosno motiva. To je instinkt ovjeka s fotoaparatom ispred pozornice na Balaevoj fotografiji koji trai, nalazi i dobiva eljeno, jednako koliko to zna i osjea kao opsesivni uivatelj rockerskog svijeta i ivota. Taj svijet i ivot, njegove protagoniste ma gdje bili, na pozornici ili ispred nje, on poznaje i prepoznaje pretvarajui njihovu ivotnu u svoju umjetniku amblematinost; njihov je znak postao njegovim znakom s novim znaenjem.
2

Ali, to nije sve i jedino, to je tek poetak. Njegov e ga instinkt ovjeka s kamerom voditi onim duljim putem do cilja, odnosno ukupne i cijelosne slike prizora, ma to tom prizoru bio motiv. A da je tome tako ova je izloba svjedok i dokaz. Jer, njezin sadraj nisu samo slike ili, da podsjetim, portreti znanih i neznanih s rockerske scene i svijeta, njezin su sadraj i slike rata. Zapravo, treba odmah rei, to su jedini motivi i sadraji kojima se Jaimovi fotograf uope bavi, ili se bavio. Zato, da bi nam bio jasan opus njegove Rat fotografije, ponovimo klju razumijevanja njegove Rock fotografije. Rock fotografije su portreti, znanih na pozornici i neznanih ispred pozornice; to je vrlo jasno izraeno i prepoznatljivo ak i u prizorima s dva lika. Na primjer, fotografija Kojoti4 predstavlja gitarista na pozornici, ali i lik s druge strane, na njezinu rubu, glave naslonjene na pojaalo kako spava! Mi znamo tko je to jer prepoznajemo lik Brmbe, legende osjekog punka, koji, spavajui na pojaalu, uva na urbani san. Ali da je motiv fotografije njegov portret ili su to dva portreta jasno je i onome tko ih ne poznaje. Ili, fotografija Bareta u prvom planu i Kilmestera u drugom. Jasno je da Bare nosi prizor, ali ipak su to dva lika i dva portreta jedinstvena u prepoznatljivoj osebujnosti svoje rock-ikonografije. I da nema nejasnoa, Jaimovieve rock-fotografije primarno su prizori likova, jednog, ali ne i vie od dva, kojima je upravo bitno svojstvo njihove vizualne, pa i svake druge, karizmatinosti njihov vlastiti lik. Mislim kako je to najbolje provjeriti u mini serijalu portreta Bareta i Satana kao prikazu fascinantne ekspresije rockerske volje i moi. Proniknuti u dubinu toga svojstva i pretvoriti ga u oiglednost, dakle da portret lika govori vie negoli on sam o sebi u stvarnosti, veliko je umijee i umjetnika vrijednost. I nekoliko rijei o Jaimovievim Rat fotografijama. Dakako da one i te kako zasluuju jednako iscrpno tumaenje, no, reeno je, jedan je to od dva svijeta kojima se ova fotografija bavi. Ili recimo to ovako, Rat fotografije jednake su Rock fotografijama iako je, naravno, sve drukije. Ekspresionistiku puninu likova na rock-pozornici zamijenit e druga vrsta ekspresionistike slike likova na jednoj drugoj sceni i pozornici, onoj Rata. Tim likovima dominira prizor izgubljenosti, odsutnosti i tjeskobe. Ali ne zaboravimo, ta e svojstva Jaimovi traiti i nai i u portretima svoje rock-fotografije. Nije, naime, njegova rock-fotografija prikaz zabave i veselja, naprotiv, i ti likovi, kao i ovi Rata, likovi su iz jednog drugog svijeta, i njima je okruenje dogaaja okvir u koji je smjeten sadraj njihova portreta. Ta su im svojstva zajednika. Kao to na Rock fotografijama imamo prisutnost lika u nazonosti jednog okvira i dogaaja, u Rat fotografijama neznani su likovi portreti koji svjedoe o potpunoj odsutnosti u nazonosti jednog posve drugog okvira i dogaaja. A da zajednitvo i cijelosnost prizora likova na Jaimovievim fotografijama doista funkcionira kao jedinstvo jednog u svemu i svega u jednom, treba u tim fotografijama traiti i provjeriti vjerodostojnost vizualnog rukopisa kojim se uspostavlja formativna morfologija njegove slike. Pojednostavljeno reeno, moe li se njegova slika nositi s obvezama i zahtjevima kojima on, ali i mi udimo? Mislim da moe, i te kako moe. Koliki je potencijal toga rukopisa, rukopisa u govoru njegova vizualnog jezika ne govore samo fotografije same po sebi, ve i nain kako se nose sa snagom rijei poezijsko/poetskih priloga Gorana Rema s kojima ine sjajan i impresivan duet Rije/Slika. Time su fotografije, ali i reenice, Slika, ali i Rije, imenovali ne samo sebe kao znak nego i svoje oznaitelje kao stvarne subjekte svakog djela posebno, koliko i svih zajedno kao cjelinu koju izloba i katalog predstavljaju.

Vlastimir Kusik
3

UVOD U JACHU, instinkt, intuicija i pismo, estetski pogo-skokshoot


Osjeki fotograf Zoran Jaimovi (1965.) izlobom Rock & Rat fokusira uinak iz svojih trideset godina bjelodanjenoga snimateljstva. Poto je vrlo ranih osamdesetih objavio prve fotografije, sredinom-krajem toga desetljea visokoaktivan je u omladinskom tjedniku Ten (1984.-1990.), a poetkom posljednjeg desetljea dvadesetog stoljea, ratnim je fotoizvjestiteljem Glasa Slavonije te intenzivno zastupljenim autorom u Heroini (1990.-1991.). Napokon, glavnim je urednikom Heroine Nove (1994.-1998.), gdje nastavlja objavljivati i svoje rock-izvjestiteljske fotke. Supotpisuje, poetkom 1992., sa Zdenkom Puiem, Davorom piiem i Dariom Topiem jednu od temeljnih dokumentaristikih ratnih knjiga zaviajne faze Domovinskog rata, naslovljenu Slavonska krv, prema izvornom naslovu knjige kraih proza Ivana Kozarca, to je kultivirana posveta tome geniju kritikoga panonizma. Knjiga je bila objelodanjena u knjinici karakteristina oznaitelja uvari buke. Na izlobi Rock & Rat nalazi se strog izbor iz snimateljskog uinka datiranog unutar jednog desetljea (1989.-1999.). Taj izbor, postavljen unutar, reklo bi se, slavonskorockerske, baretovske 989-e i svaije globalne 1999., manje-vie nije sluajan, jer Jaimovi je punkfotker i hiperizotrene je osjetljivosti na, toj poetici i estetici, imanentan sad. Spomenuti sad bio je na neupitno lokalnom, a jo neupitnije globalnom kumulativnom eksplozivnom mjestu ba poetkom te Jaimovieve izlobovne dekade. Inae, otitava li se tekstni i kontekstni obzor nastanka ovih fotografija matrino se vidi da su se u tom dekadnom prostoru nakupili globalno jaki fenomeni naglog rasprostorenja tehnologije neodgodiva pismovnog komuniciranja s jakim krizama fenomena granice. Takvo je stanje reagiralo u gotovo svim hiperosjetljivim umjetnikim podrujima, napose u onima koja su bila konkretnim medijskim sudionikom u funkcioniranju na spomenuti nain djelatnog vizualnog koda prijelaza koji preskae i reternira. Jaimovi je to vrijeme, 1989.-1999. proboravio, zajedno sa svojim snimateljskim pogo-skokshootom, na najavangardnijim mjestima tako aktivnog fenomena egzekucije skraenja vremena, izuzea cijelog jednog desetljea iz formacije stoljea i njegove, toga desetljea, prebacivanja u poliinstrumentalni intro novog tisuljea bio je dakle na rock koncertima i ivio na frontlineu. Postpunk, punk, garage, noise, dark i postdark, hc te malo elektropunka uz mix dionice, posluim li se rock-kritiarskim zapaljivim argonom, oktanskog crossovera, poetike su koje izvode koncerte pred Jaimovievim objektivom. Prema svima njima Jaimoviev je objektiv konverzijski objektivan. To znai da Poetike koje predmetni izvoai koncertno performiraju i sugestivno uprizoruju na stage sceni, Jaimovi ne prima bespogovornom fanovskom adoracijom nego estetskom izabranom projekcijom. Poetiku koju gleda i slua, prelijeva u sastavnice svoje fotografske estetike. Prizorno, na fotografijama ratne teme, nije ba onaj doslovni Rock, tonije na njima nisu rockerice i rockeri koji su prvi nosili, doslovno fiziki nosili, Jaimovieve fotografije na kojima je tematiziran Rat. Naime, prva je meni poznata Jaimovieva izloba ona naslovljena Vinkovci Osijek via Vukovar iz listopada/studenog 1991., a rije je o izlobi koja je tada

postavljana u Zagrebu, Rovinju, Ljubljani, Peuhu, Rijeci i Puli te akovcu i Varadinu. Piem Rock je nosio tu izlobu, jer su glazbenici iz skupine Noise Slawonische Kunst, ponavljam - doslovno iz grada u grad prenosili snopove Jaimovievih ratnih snimaka i doslovno ih, neto prije vlastite tonske probe za koncert koji e naveer izvoditi u istom prostoru u kojem je i izloba, uz pomo domaih kustosa, jednodnevno postavljali u zgb. Skucu, varadinskom HNK, akovekom Kazalinom foajeu, rovinjskom CZK, pa u Palachu, ljubljanskom K4, peujskoj sveuilinoj hali Jaimovi je tada bio na oporavku, nakon ranjavanja na izlasku iz sela Bogdanovci, te onemoguen sudjelovati u programima, ali desetci recepcijskih novinskih prikaza precizno su otitavali njegov situacijski fenomenski instinkt kao lucidan i humanistiki sebian. Snimci su, naime, bili u prvom redu na svojoj snimateljski intuicijskoj poziciji (npr., u prvom planu mutni lik ene koja plae, skinutih naoala, te u prvomB planu izotren lik druge ene koja nju i zajedniko njihovo stanje promatra) te tako na strani pojedinane humanitetne prie, a ne Naracije (najkonkretnija je znaenjska jasnoa, tog egzistencijalnog stanja ene iz prvog plana, a zamuen pogled, inae otro fokusirane ene iz prvogB plana, oznaava-snima neizvjesnost!). Ta estetska postpunk energija, najee fokusirana kroz blagi donji rakurs plana blizu, naime okvirno uhvaena neto prije skoka, ali i s jakim intuiranjem funkcioniranja drugih i treih planova identitetno problemskih arhitekturiranih polutotala, koja se nenarueno i nenaueno, nego humanitetno neprepisano, vedro i brzo, identitetno urbano, u onaj zadani problemski sad, oputala u kulturni prostor skuca, ona je, evo vidimo na izlocima, pojedinanim snimcima, ostala. Ta je energija estetski kondenzat urbane visokosofisticirane intuicije, pohranjene u fotkerski instinkt to moe nastati samo iz visokopismene geste, iz air jumpa, nabaajnog alley upa. Osjetljivost je to fine medijske konverzibilnosti. Poetika punkrock energiranja konvertirana u fotkersku estetiku. S prijepisom bliskog jezika otvorenog rasapa potkulturne izravnosti, Rad je to unutranje redundancije, one koja potkulturira, subvertira, dakle, i nema planova za nove stadione. Stoga najbolje zna uiniti sve drukije, stupnjevati grad u organinosti njegovih neuklonjivih temelja. Gradirati neambiciozan unutranji salto. Preuzeti slabi multiumjetniki centar, nadmono predstavljati individualnost. Izloiti ove fotke, znai ve odavna i ba sad biti Grad. Snimiti ih, znai biti Jao. Vidjeti ih, a ne samo gledati, parafrazirajmo Branka Malea i Heroinu, znai biti pismen u gradu. Ovo to ledeno plamti tim fotkama, to je jedino prirodno, organsko disanje, ekologija.

Goran Rem

Fotografski stativ i protok vremena


Da je Jao neskromniji, tekst o njemu bilo bi idealno zapoeti podjelom umjetnika (ili javnih radnika, kako god) u dvije grupe: nakupinu onih kojima znamo ime i nita vie, te onih od kojih smo vidjeli gomilu radova a da nikada nismo saznali tko ih je napravio. Kao davna i genijalna reklama za glupo pie Stil: mjesecima je ila na televiziji a da nijednom nije ak ni naznaeno to se reklamira poput pjesama Boba Dylana za koje je netko napisao da zvue kao da su zapamene, a ne napisane; tako je veina ljudi vidjela omot reizdanja prvoga albuma Majki ne znajui da je Baretov portret napravio upravo ovaj distingvirani gospodin. Slian status ima i fotka odozdol usnimljene Poison Ivy maka prai po basu, a vide joj se gaice to izgleda potpuno drugaije od, recimo, momenta kada se Jeleni Rozgi vide gaice. Dama iz Crampsa na toj fotki izgleda kao osoba ije bi te gae mogle ugristi za nos; doimlje se zbilja opako. Skromnost koju spominjem mogue je povezati sa stavovima kakve je propagirao fotograf Walker Evans. Evans je bio pravi frajer i govorio je: dajte, ljudi, nemojte me vui za jezik, ne spominjite mi umjetnost jer u izvaditi pitolj pa ete vidjeti to su umijea... Evansa ovakve i sline ludorije nisu sprijeile da usnimi neke od najboljih fotki svoga vremena, a pogotovo su dojmljivi njegovi radovi nastali tridesetih godina prologa stoljea, u vrijeme one poznate amerike depresije. to je ve na teren, jer smo mi u depresiji stalno, samo to se nekada zvala stabilizacija, pa rat, pa recesija. I tako dalje... A fotke koje je Jaimovi radio ticale su se rocka i rata, tih antipoda... Pravi rocker ne dri do domoljublja, do zastava, do nacije... Tako je to u bijelom svijetu. Drava je ubre, i fin se ovjek odmie od njenih puteva. Osim kada nema kuda. Ratne fotografije intimistikog su karaktera. Na jednoj vidimo babu kako stoji ispred sruene kue. Pod rukom dri bocu rakije. Pogled joj je miran dokaz da su ovoprostorni ljudi navikli da im se rui krov nad glavom, ili se radi o prkosu? Povijesni aspekt izloenih radova ne tie se samo drutveno-politikih mijena. Fotke su nastajale najveim svojim dijelom devedesetih godina prologa stoljea pa je na njima mogue osjetiti neto daha davnih, pleistocenskih dana, kada je Mile iz Hladnog piva jo imao kosu, a Laibach izgledali kao ozbiljan sastav. Od legendarnih likova vaan je Jean Jacques Burnel, basist Stranglersa, nosilac crnog pojasa iz karatea, lik koji je rado mlatio novinare i koji nije volio rockere koji poziraju, koji se za fotkanje posebno natimavaju i namjetaju. Ili zatitno lice ove glazbe, Keith Richards, ovjek koji je rekao kako on nema problema s drogom, nego s policijom. On i izgleda kao netko koga bi valjalo smjesta uhapsiti; hiperbogati odmetnik koji je uspio ivjeti po samo njemu prihvatljivim kriterijima. Fotka Married Body mogla bi biti poticajna svima koji su posljednjih godina uivali u HBO-ovoj seriji True Blood: darkeri na njoj sriktani su kao treerazredni vampiri koje e prodrati moni Eric Northman. Tu je i Vedran Kralj jo dok je imao dugu kosu, iz vremena prije nego to je postao Baja Patak. Cave i Blixa piju Union pivo; Brmbi vise kljuevi na zvunik; Cobain s predzadnjeg koncerta; Why Stakla, koji moda upravo sviraju svoj kljuni hit, Moj pas je alkohol. I Bare, iji je pas bio barem dvoglav. Pjeva God Bulliesa izgleda kao netom iz ludnice otputeni Bryan Ferry. Rock-fotografije nasuprot fotografijama sruenih kua, crkava, damija i mostova. I zanimljivo je da su sve te fotografije kolale po medijima a da veina ljudi nije znala tko je njihov autor. Podsjea to na poetke fotografije, kako ih opisuje Walter

Benjamin: novine su kupovali rijetki, i malo tko se potpisivao pod svoje radove. Ljudsko lice je poivalo u utnji, u kojoj je mirovao pogled. No to je bilo prije dodira aktualnosti i fotografije. Meutim, aktualnost koja je pokretala Jaimovia nije bila okrenuta prema zvaninicima, njega su interesirali sporedni zapleti. Mislim da bi svaka umjetnost da sad zaboravimo na Evansovu provokativnost trebala u sebi nositi subverzivni element, da bi trebala odraditi posao poput onoga to su ga svojedobno odradili muenchenski umjetnici pod nazivom Entartete Kunst, odnosno izopaena umjetnost. Jedan od knjievno najljepih izopaenih poetaka napisao je Henry Miller: Ovo nije knjiga. Ovo je optunica, kleveta, lina uvreda. Jednako kao rock-glazba grupa Black Flag, Tragedy, Victims ili His Hero Is Gone genijalno je kada je glazba direktna i otra, kada glazbenici imaju Millerov skakavac koji vas moe posjei po priglupoj i snenoj njuci, i prenuti vas u tom slatkom drijemeu od ivota. Goli Gobac to moda nije u stanju, ali Satan Panonski, Overflow, Why Stakla, uhvaeni u pokretu i materijalizirani na fotografiji, savren su antipod Bergsonovu odreenju materije kao energije koja je izgubila polet, i mogu vas nagnati da istrajete u realiziranju vlastite nakane da se mrvicu maknete s uvijek iste dvije, tri sigurne toke u ivotu te promotrite nakaradnost s lijepe strane: ljude koji su izgubili sve, ali nisu izgubili ono neto u oima, glazbenike koji su dali sve, a zauzvrat uglavnom nisu dobili nita. Pravi junaci ovih fotki nisu Stonesi kao ni R.E.M., nego ovi izvoai i ratom postradali ljudi koji su u meuvremenu utonuli u prola vremena, to ne znai da su izgubili svoje mjesto u vjenosti.

Dario Grgi

Nutar 3 Njegov poluprofil u kojemu vam je blizu, pa se moe initi kako se smije, iako ne grohotom, a kua iza polutotal(no) sruena. Oni su isto.

Osijek Vani je svjetlo i ono sigurno bljeti neku Veliku Naraciju, a njen kuni mrak je tome zrcalan, no on je zbilja.

Vinkovci Ne moe nie, ii taj rub prozora, tako da ne vidite njenu zbilju, dok vas gleda iz dna.

10

Okuani Iako je kua unitena, njene grede lebde i ostaju kao ono emu se ne izmie. Eno tamo, malo dalje, i tamo je Ona.

11

Laslovo Kako se pribratiteko je, blizu jeprejasno je.

12

Nijemci 2 Nema kue, samo su one ostale i ta zbilja u kojoj nema kue. Glavaevi bi rekao, ne brinite, Sve je jo uvijek tu, one.

13

Bosna 2 Zna on tko je. Zna on i tko je on, i zna tko je to pretvarao njegovu kuu u svoje zrcalo.

14

Bosna 1 Nema Boga, nema metafore, on je zbilja ovdje, pred vama, nefigurativno gologlav s kapom u ruci i drvoredom iza ice.

15

Nutar 2 Krik slikan iz drugog kuta, s drugom ili istom perspektivom, samo iz razdoblja stvarnosne mraine koja se skrila u drijelo tzv. Povijesne Konstrukcije.

16

Nutar 1 Ovo je Nutar i ovdje je, iskusno ostaje, kao sav njihov umor naslonjen na tap uz ruevnu kuu.

17

upanja Uvijek su ovako uz cestu i most ekali bus, pa zato ne bi ekali i dalje, jer gdje i kamo inae, ako su to Mi.

18

Nijemci 1 Sva ta djeca su u njenim borama, njihov je osmijeh tamo gdje putuju, iako ostaju na mjestu, zelenom mjestu pokraj ume.

19

Majke 2 Svi ti smjerovi visokih reflektoria i ruku iz skupinskog Mi, opet se ukriuju s Baretovim gestom neugodnog oaja podignutog u gest polugra koji zahvaa Nita, odnosno Uzalud, no sve je to u brbljavom drugom planu u odnosu na jaki drugi plan u kojem nas uva Killmister, koncentriran, jer uva ritam, nas. U prvom redu Mi.

20

Majke 3 Bare nije sljediv, nema smisla pokupiti jaknu iza njega, jer zar bez razloga smo ga naslijedili od osamdesetih koje su spalile Jugu-guju i njeno najvee eljezniko raskrije na Balkanu, stoga nek nam ne da vrag mira, i dok god je na stageovskom kompaktno plavom nebu, pustimo ga nek izvodi to moe, a ne to bismo mi htjeli. Tko tu to ne moe.

21

Nirvana 1 Trebali su imati koncert u osjekom skucu, ali nismo imali 500 dm, pa je za 300 nastupila Bjrk. No, ionako, gitaru niti ne dri, a njega dre zvijea lightshowa, oito prijetei prevelika, napomenula mu je Kim.

22

Faith No More MP, ulazi u Igru Faith no more krajem formativnog desetljea, dakle 80ih, i rado igra male scenske igre, skakutavo amaoidnog crossmetal frontmana, koji zajedno s bandom i repa svoj thrash, i odlino mae retroskopom kose, a ovdje se plaljivo naginjui u svjetlosni snop koji ga odozgor dri u identitetnom raskrino izduljenom reljefu izmeu femininuma i masculinuma.
23

Iggy Pop 2 Naravno da smo ispod njega, kolikogod mu bili blizu, ali to je vie nego savreno, pa je i pretjerano krupan dok mu uz to lebdi mikrofon, zapravo ne lebdi nego je zakvaen za mrak dok nas kaklja koncertna kosa u kosom pogledu, ustranu.

24

Legen Gotovo neizdvojen iz sivila mraka, Subjekt je magijsko blisko krilo poluprozirnog bia, a humanite je subsubjektni podsjetnik koji se pridrava za jedva figuralan obredni mikrofon. Subjekt je samo prenositelj presudnog minimuma svjetla, medija piktogramature dima kao najrealnijeg stanja fizike.

25

Darko Rundek 2 Rundekovoj vodi u oima treba sva ta mramorna magla kako bi u nju rasprio priu koja se ritmizira u potrebi za kompozicijskim Sreditem. Kako bi ga razvukao iz dimnog okruja, smjeten je, On/ Sredite/Rundek, u refleksnoreijski pogled prema gore, zrcaljen u viestrukom umnoku nejasnoa, u gegajuem usporniku brzogovornog pogleda na eskapizam. Repetitivno melodina dosada, zgodno kolegijalna bliskost s nepoznatim pogledima odozdo.
26

Let3 1 Sveopi paroditet pun perja to se rasulo po koncertnom nebu prljavog susreta scenske igre izvoaa koji prekorauje stageov prostor - i stoga zaglumljenog u metafiziki zanos - i pivski definiranog recepcijskog obzora. Okvir napunjen sivobijelim lebdenjem koje na licu i bradi amerikaniranog performera alergira perspektivu blie peruke.

27

The Cure 1 Tugaljivi mlazovi tehno matrica obranjeni mutnom stageovskom dijagonalom koja cijeli tamni podatak polutotala osobnosti strpava pod eir olake poze.

28

The Stranglers Dijagonala u nepunom gestualnom shootu subjekta neznatno oputenih koljena i donjorakursnog middleplana u dvostrukoj, implozivnoj rekadriraciji amerikenom i u eksplozivnoj raspratanosti u drugi subjekt Svjetla i jedva vidljivog Nekog.

29

R.E.M. 1 Evo, i kad letim svejedno lebdim, to je koreo mojeg ivota za koji se samo ini da je pjesma o neem. A on je zapravo samo pjesma, i nije o neem, on je gestualna struktura izmeu malog reflektoria ispred i velikog sfumatnog bljeska bono iza.

30

R.E.M. 3 No u kojoj je za pozelenjeti, lebdjeti kontraliht, zbog odsutnog neba, ali u trokutno nepravilnom raskriju jasno se vidi da svjetlosno jaa mjesta na liku izvoaa sugeriraju predanost I ovdje sam ionako zarobljen. Molim, odvedite, ionako nisam.

31

Overflow Zabavni punk je opasan anr, osobito u blitznutom srednjem planu kada je sve nestilizirano i znojnoradno, no injenica je da u ovoj informaciji punk voli i Sonic Youth i svijet kose kakvu nikada nemamo, ni u kojem vremenu. Veinu, stoga, vremena, jer o njemu je rije, provode u skoku pa je ovo izniman sluaj gdje im identitet uva metalino zrcalo iz rekadrirane blizine.

32

Die Hausers 2 Nas dvadeset, mi znamo svaku tvoju rije, ostani, jer zna svaku nau rije. Lady Dabilly, Senio, Butch, Fabus, Kralj, Nemanja, Zvjezdana, File. Oni drugi bi ionako opet otili im pone noise.

33

Sexa Najbolje to nam se nije dogodilo, uz Married Body, jer to je ludens zvuka koji razdragano sijee dubok kolektivni led. Poetiku noisa zgrungali su u posthc i pjevaju brojalice, Beatlese, i svu tu energiju strijelnutu u katedru snage iz nosaa podlaktice i oiju, te jednostavnog tjelesnog zdravlja nadostavljenjem paralel geometrije u crti mikrofona, Bitzova gitarskog tijela i Nikova uha. Logos tijela glavom i dvodnevnom bradom. Bozi energijskog tijela apu nam Oi.
34

The God Bullies Crampsini i caveini, usred Osijeka, 1990. u troboju sa Sexom i Cowsima sasvim ravnopravni i ozbiljni dok itaju Knjigu. Odijelo, neobian pogled na svijet, a i drukiji svijet, to je to, samo jo lagano hc noisira neki lampion. Zato su God Bullies toliko blizu.

35

Married Body Juri klei kao predvodnik publike kojoj ne okree lea kada je najtee jer ga odano zrcali punkerica koja je do njega u sivom mantilu, a njena posve nagnuta glava prema dolje sja svjetlo njegove majbe i kaklja objektiv naeg nevida svojom nevidljivom friznom kontrafizikom. I to je to. Grad sa svijetlim antiautoritarnim pripovjedaem.

36

Leave Subjektica koja breedko zvonkira neodlazak, neto neraspoloeno je minimum, a neznatno ispod je odani dosubjekt, koji neskriveno zrcalno, nesretan od sree to razumije, grli kompozicijski unatrag zrak njene nagnute Naracije. Drugi objektiv je ve dio skupinske netremice, skupinskog Ja koja koje ne samo da razumije o emu je rije nego to i zna. Bez obzira kakvo je to mjesto, njihov dom je tamo gdje je ona.
37

Laibach Svi stageovski i svjetlosni amerikeni koje se dade zavrtjeti oko subjektne poze, jednako su energoidno napunjeni do vrha ili dna posljednjeg kutka koncertne dvorane. Posljednje i prvo monumentalno stalno izvode pozicijske rollinge.

38

The Cramps Melodino naprsla melodija ili humor horor, dakle antimaoidni performance koji razodijeva hitovsku strategiju. Zato bi svi imali Satisfaction ili House of rising sun? Ma no! Znojno bljetavi subjekt frontmana podsjea kako je poslije Morrisona teko ako se ne smije prvih deset puta samome sebi, a tek onda nikome drugom, i to izbliza, i beei se, pri tome ne zaboravljajui kakav blijedoruiasti porculan svira uz tebe veliku crvenu gitaru.
39

KUD Idijoti Priati averbalno, parole recitirati kao ritam, a ne poruku, glazbena modulacija rijei reducirana/ osloboena na ritmizaciju, stoga performirati samo gust dim dosljednog punka, jer beljenje je nuno.

40

The Sugarcubes Kako rekosmo, bili su u Osijeku, za 300 dm i pred 300 Kultera. Bilo je to pred Rat, film prozirne zavjese je bio simbolian i sugerirao je film. Kako smo samo bili dobro snimljeni, i kako je to neponovljivo. Naime, to je takav film, nesnimljen, ili ga je spalio rat.

41

Galebovi Dan Velikog ljama obred je koji se izvodi uvijek, ali takoer i kada god je mogue. Zapoet je u ovoj polunevidljivoj reiji apsolutnog spontaniteta, iz Njegova je velikog bubnja uspostavio nemjesto nevjerojatne unutranje oprjeke sivilu, podvalu Snimateljskom ja, a tek Nama. Svjetlost raste samo iz slabog blitza, iz nepostojeeg light showa, iz mjesne zajednice Centar. Savreno je ljam izmaknut iz Centra fotke, jer pravi centar je njihova posljednja rock predstava pred rat, ta oita blaga ljubav.
42

Davorin Bogovi On se zove Davorin Bogovi, a to je sad ovo oko nas? to je ono iza njega? Tko je od nas ovjek na svom ne mjestu?

43

Teengenerate Oni su vrlo mravi predsjednici, ali imaju levitacijski sindrom skoro usporediv s Debelima, a i s Overflow, no to je teko izdrati, skinuli su se s tog smijeno kidanog postramones riffizma, odveli su to ime sa stagea, ali vidimo da oni svejedno lebde i dalje, naskejtani na tim neobinim ianim daskama, na fotki.

44

Nick Cave/Blixa Bargeld Ako njih dvojica gledaju mimo, to li tek nama preostaje? I kad? Union, reunion ega? Kako da se rasprostorimo i budemo istovremeno u oba (i vie) od njihovih c/b oputenih svjetova, kako da se smjestimo i nastavimo time svoj svijet, razvijen, odsutan, poloen u neznatno izdignutu i odsutnu color blizinu plana sjajne prie o utnji s razumijevanjem, o naoj vlastitoj koncertnoj izvedbi ivota. S neznatnom reijom, ali besprijekornim Caveovim komunikativnim zrcalima u tamnoj uljudbenoj matrici, te Blixinom svjetlucanju implozijom odavde do vjenosti. Netko tu neambiciozno, ali emocionalno neodgodivo mora prijei nekamo.
45

The Rolling Stones 2 Bliski plan kojega nismo imali, ali ga evo sad, u gornjem okrajku gitare koja viri odozdo, u poloenom okviru bora koje elimo to bre imati.

46

The Rolling Stones 1 Mali ovali izvora svjetla, mimezis neba s crtovljem paralelki, iz lijevog kuta izronjen ukoeni smeasti signal poda i Subjekt naslonjen na gestual teak pola stoljea.

47

Satan Panonski Da, to je on. Tamo je i Pokvarena mata kao neplaeniki band, kao pun slikovni znak najboljeg Satanova gestuala koji kae: prvo mali prst, a zatim idemo dalje ako ne priznate da vam je lijepo. Poloeni bliski plan, koji, kako znamo, ree. A ne lakometalne mree koje, kao, nude izvornu domau i autentinu sado-mazo punkijadu. Ne mree, nego ree.
48

Pips, Chips & Videoclips Neobinoumnik koji nas ispod svjetala dolazeeg NLO-a marionetno zaneseno uvjerava da je stigao neki nadrndani spas. NO reiju prie razotkriva jo neobinije bie od inela koje e za tren postati sjekoglavni frizbiji.

49

Psihomodo Pop 2 Kolikogod im natoili energizacijskih matrica svjetla na nemoguem stageu ispred skuca, Psihomodo je unpljugnuo svoj rani ramonsizam i neka se sva trojica humanolikih izvoaa naslone na mrak, prije nego zajedno s njima i bez stagea utonemo u no.

50

Fancy Lazy E sad da je sad zalediti svijet i da ostane samo takav, s natoenim punim svjetlom i naim panungom energije, thrillerom tijela.

51

Alien Sex Fiend Umne mree psychobilly teksture oslonjene na poetak osamdesetih, na tunu plesnu jeku, s brojkama koje zabrinjavaju, s Curtisom koji kao da ape malo iza, ispred ili nigdje, poto je to, to nigdje, najtonije mogue mjesto na kojem se stvari opisuju. Tamnost iz usta okvir je i rub. Tome, meutim, doskae prostor fotke koje se sad ve nitko ni ne treba sjeati, jer to nisu niija sjeanja. Umjesto njih, kamermanski suptilnjak pogo ljubavi. Jedan skok i shoot ove fotke.
52

The Anti-Nowhere League Rani drugovalni punkeri s odmah starim loim Animalom kao frontmanom startaju osamdesete. Ne mire se s tim to sociomrak oko njih ne mari, a to Animalova stisnuta aka tvrdi duboko u naem komformistikom oku, iako zna i to je figa, ili se pita to je ipak!? Ta trojba je inzistiranje na zajednikoj cugi, a tko je truba nek se napui sam! To je Osijek!, kae ta art-aka rata protiv ravnodunosti. Spnks not dead.
53

V okovih Odlina igraka nagnuta od sebe i tjelesno unatrag, ali glavom nagnutom ustranu, i nikako ne prema icama koje vrite iz vratnih gitarskih steaa, na drugoj strani. Ime kae, u okovima.

54

Spnk Metalne punk boje jamiranja skraeni su snimak svega to je bijela buka jedne bljetee povrine donje dijagonalizirane majbe, esnaestgodinjaki autoritarizam zvuka, ozraje Vibra Junkersa, Mande, Sexe, Road Runnersa, skoranjih Why Stakala, a zapravo tek poluovala kose koja napree niti glasnica u jutarnji zvrk trube. Zvuk je sloen iza pozornice, izvedba je naoko koncert a vie interWallosh, no naprijed je nadmo, mikrofon koji je zaboden ravno ukrivo u nae noisekunstlersko srce.
55

The Cows 2 Moja nylon vreica pomae kada pravim post-hc friz za uroniti u smijeni svijet po kojemu spasonosno tebe crtam prije nego vritim o besmislenosti. Eno vidi. Sjedim u kutu, uz zid i pazim na njega, na zid.

56

The Cows 1 ao mi je moje grimase koja punkerski krajem osamdesetih uiva u traenju pedale, pa e zatim gestualno pjevati usput disakordini blues, sve dok ne proe barem jedno desetljee.

57

Majke 5 Bijeli eir kao kapa svemu tome, runoa blagog geometrizma iz donjeg kuta, jedina diskoordinacija sa zajednikim prizornim energizmom.

58

Majke 4 Ne moe ne biti uz njih kada su ti tako blizu, i bezvuno tee u nas. Izvijutak, nagnue, scenski pokret koji naprosto stoji, uostalom, osobito, ak ako i padne. Njegovo blizu je na pogled na svijet koji je tamo negdje u lijevom mimoilasku sa savrenom ritam sekcijom krinog stropa.

59

Majke 1 Bare jo blie, s cigaretom i sav u svjetlu usta koja zacijelo ne pjevue uspavanku, jer ih bude vrlo ponizne ruke, njih usta, bude ih poluprozirne ruke, nestanak tijela u podruju ramena, pa je sve izduljeno usprkos geometrinom nacrtu koji ne moe nita.

60

The Cure 2 Iste 1976. i Cramps i Cure pripremaju smjese za budui gotini punk rock, a i jedni i drugi vole scensku igru, stilizaciju, u kojoj e se Cure odluiti za strog camusovski dark, za tugaljiv sfumatni pristup u kojem nejasno i jedva poderano svjetlosnogeometrino nebo scene naprosto zrcali toplinu apsurda i plee mutne melodijske cure. Blijedo lice samo se srami i nita vie, tek onako, najvie ni zbog ega, naime jer se kree u nespretnim emocijama, tijelom koje se zaklanja gitarom. E da je toga jo.
61

Ramones Znam da niste, ni mi ne elimo, jer mi nismo, neemo to, nikada to, no samo smo sad, zauvijek odmah, tu, amerikenirani, polutotalno bubnjevima marionetiran sam unutra, tu posve naprijed u Vau crtiku glavu. Ili, kako Male kae, inae Heroinin urednik i dobar Lemmyijev i Killmisterov frend, im je devedeseta, odmah znate da je slijedi najbolji metal ever. Svjetlo lagano pue odozgor, a ja Splavar, pouzdano odgurujem dno i dolazim sve tamniji kako bih to zauvjenije postao Vi. To elim, to u, samo to, evo to je to.
62

Nirvana 2 Okruen je najkompaktnijom moguom crnoom, u kostimo i koreo scenizmu nastupa je izmeu spavanja i zatvorenikog odsua, u oba sluaja spreman. Spreman nasloniti se na gitaru i oduzeti pravo na silu teu ikojem drugom orijentiru.

63

Hammerhead Mikrofon koji, vrlo blisko, ima i naoko ljudsku glavu, ak s dijelom tijela prisliiva ljudskom sa zakvaenim i eko-badgeom na gitarskom kaiu, a ne samo zatitnu mreicu, za inputnu opnu, u obliku polukugle. Mikrofon u usta i bjei!

64

R.E.M. 2 Malo svjetla moe poboljati stvar, ali ipak, s mrnjom Vas molim, odvedite me, na ovom je prebliskom mjestu toliko otvoren donji kut mojeg raskrija, tako se lako moe odletjeti, pa evo molim usrdno i estoko, jer sam radije za pogled odozgor.

65

The Rolling Stones 3 Vrat svijetle gitare paralelom naslonjen na zamuene strukture scenske konstrukcije, dugi mantil nosaa srednjeg plana podupire puni kut kompozicije, a neznatno sputena izvoaka koljena odravaju 3D perspektivu na naim gledateljskim zubima koja cvokou odsutni koreo bez odraza.

66

Iggy Pop 1 On je prvi poeo, nisam ja, kau djeca kada se izvlae iz guve diskomunikacijskih okolnosti. A disfokalizaciju Iggy scenira u svakom prizoru, stanujui jedino na stageu. Iggy nam, tako putujui naim venama, spaava svijet svaki dan, samo to mi, nesvijet, to ne znamo, ovakvi nespaeni, idijoti. Naravno da e svijet proi pokraj nas, nas nesvijeta, niti polusvijeta, iako je Iggy, kako je Johnny svojevremeno primijetio, vie nego blizu.
67

Saratoga Saratoga, Die Hausers, Noise Slawonische Kunst, svijet tkan od energijskog plutonijuma srca, svjetlosnim miljama od realizma, diskretno usmjerena paralelka fisije oslobaane izmeu stalka i vrata. Ne moe Kralj protiv sebe.

68

Achtung Dichtung Huricane, svjetlosno beuman, kojega smo zaneseno ivjeli, smjeteni u unaprijedni vrtlog mjesta na kojem je u nekoj nepodnoljivoj dimenziji nestao i ovjek (ili smo to samo bili mi?), rnr, rnr, rnr, spavali smo, teko disali, rnr, rnr. Gdje je nestao, napokon saznajmo, bend? Gdje je nestala rnr grupa? Jer to smo zapravo bili mi.

69

B.L.U.D. Osamdesete su kultno bile No passaran s tekim i lijenim skandiranjem te opakim bespranim bassom, no njihova tadanja metaAzra tek u Bludu dobiva i poetiki EKVivalent, pozor Lesove arene mimike i ritam sekcije koja se najbolje smije dijagonalno, kroz prazne stisnute ruke i luno skriven krupnoplanski humor blizine, naslonjen na blijede refleksije. Bass.

70

Die Hausers 1 Matrix u kojemu su ljudi naalost pobijedili. A aure koje su energirale Stanje, pobjegle su u grad i trae nas. Lady Dabilly, Senio, Butch, Fabus, Kralj, Nemanja, Zvjezdana, File. I jo je toga pohvatati iz ovog programa ultimativnog urbanog Smisla, ali Kontroliram se.

71

Ha Det Bra Kako samo iz meditacije izlijeu areri, nakon naglo ispranjene barae besmisla. Prijedlog za poloeno preblisko lebdjenje, prozirnosvijetlee tijelo, za ultimativni neposluh sili, za nesposobnost pogrijeiti iz svega tjelesno preostalog, jer je to najbolje sve koje smo ikada imali. Stoga je savreno tugaljivo.

72

Why Stakla Oni su toliko blizu, da se ovjek pita kako to da nas vie nema. Stajali smo im uz bok, znali su kao i File sve nae tekstove, ali nisu voljeli duljiti pa su nam ih porazbijali, iako smo znali da su istaljeni iz Sugarcubes, ali najtonije reeno iz Sexe, iz normalnog gradskog ivota u kojemu postoji tjelesna iskrena struja pismenosti. Konstrukcionisti organske energoidne jednostavnosti, uitelji koji nikada nee biti sretni jer smo ih nadmaili. Pitajte Cog hoete.
73

Kojoti Kojoti su najbolje mjesto za drijemku, oputa se Brmba, uva na urbani san. Umjerena mjeavina oskudne ivanosti i pristojnog stageiranja s besprijekorno nemelodinim brbljanjem, vk-zg, vrituljanje koje se punkino ubrzanim rnb-om plee.

74

Hladno pivo 1 Kada ovaj Miki kae da se boji, tko bi mu vjerovao, dok leno prano sunce uva backup, a oni u koje gleda, nisu iz iste prie kao oni koje dodiruje. Neka bude stadion! I bi!

75

Hladno pivo 2 Poloeni odmor bjelokouljaa u srednjeplanskom polutotalu poze koja naruuje jo jedan plan.

76

Darko Rundek 1 Sva ta magla to je drukije od moje mate koja svijetli, i ne znam kamo vodi, ali me niti ne zanima jer je, hajmo svi zajedno, dobar dekor loginim okolnostima kolektivizma. Magla. Play misty for me, imam vika vremena.

77

Anti otpad U pogo skoku Histerijanska hc partyja roena krajem osamdesetih, s antitenom kosom skupinskog lebdenja, s odskokom koji zna to radi tamo gdje sada lebdi, pristojni drugi fotker u treem planu, sveukupno krupni plan s Biljanom i blitz suncem u poloenom dijagonalnom razmjetaju. Hc grad lebdi.

78

Apatridi Ogoreni poeki Antidestrukcionisti s kraja osamdesetih, a i poslije, programatski zaloeni u pogled koji e rado i hc pretoiti u metalni zuj ako e to uzdignuti pognue u pjesmu protiv ideoloke obmane. Tihi Pripovjeda pouzdanosti je pribrani glazbenik u drugom planu, kroz iju kosu svijetli svjetlosni razglas. S pjevaem smo na kavi i suutnom vritanju, nas plesakih dvoje, stoga analiziramo drutvene odnose, svatko postavlja svoj a--kutni razlog za nerazdvojan lik tjeskobe koju On gleda. A, kae Goc, ha, kako param tvoj patent svojom mikrofonskom icom, ha? Kako? Priznaj, jer, znam, i tebi je teko.
79

Psihomodo Pop 1 Ta fotka iz osjekog skuca bila je hitovskim nunim zlom poetka devedesetih, naime prve, a i druge Heroine. To je to, takav prostor, takvo mjesto, pljunuti unpljuged, a jo se subjekt nije zagubio u odluci koga ismijavati, tko je objekt sumnje, a tko looserstva. Jo su mu koncerti bili punkozbiljni, a on sam sebi tek smijuljav. Nije priao nikakve vitzeve, to je bilo presudno, ali umjesto da te iste, koje nije priao, zaboravi on ih se, naalost, sjetio. Punkrocker, ali tko bi se toga sjetio. Hm, ovisi.
80

Let3 2 Signalistiko-simboliki hiperbolizam, pretrpanost vizualnih znakova kao infantilan autoparoditet, a estetemskom sreom ispod krila je i gitarski vrat koji jedini misli, kad je ve sa scenskim porukama pun kufer. Dimne visoke reflektorie smatrati je pravim pogledom na sve to, jer nas se to, naime, ne tie, mi ne mislimo ozbiljno.

81

Roderick Osjeke osamdesete, Ksenija, efto, a tek odsutni Jerko, izmiljaju glazbene poetike i mijenjaju ih iza kole za sliice nepostojanja, za jedan velianstven implozijski noise. Band Roderick se eklektino kree tamnim pojezisima, crna crta na bijelom zidu prolazi im na tren kroz mozak i tu se nema to napuhivati, sakoizirani stilem projekta ima svoju neotru sjenu na tom istom strukturalnom zidu rjeitog patosa.
82

Urban Urban je dobar stageovski skija-skaka i kada se njegova vokalna izvedba odrazi s melodije Budi ponosan, pomislimo kako bi bilo dobro da su ga rasformirane Majke, svojevremeno, zavrbovale da ne misli, ne gleda, te da napokon neto dobro otpjeva. Sjajno je, pogledajmo paralele i kontre geometrizma, zrcalnuo tu skladbu i lebdio oima kroz reflektore iza lea. Dva:dva, ali nije nerijeeno. Urbano je na kub. 6D.
83

POPIS IZLOENIH DJELA


Bosna 1 Bosna 2 Laslovo Nijemci 1 Nijemci 2 Nutar 1 Nutar 2 Nutar 3 Okuani Osijek Vinkovci upanja 1992 1992 1991 1991 1991 1991 1991 1992 1991 1991 1992 1991 KUD Idijoti Laibach Leave Legen Let 3 - 1 Let 3 - 2 Majke 1 Majke 2 Majke 3 Majke 4 Majke 5 Married Body Nick Cave/ Blixa Bargeld Nirvana 1 Nirvana 2 Overflow Pips, Chips & Videoclips Psihomodo Pop 1 Psihomodo Pop 2 R.E.M. 1 R.E.M. 2 R.E.M. 3 Ramones Roderick Saratoga Satan Panonski Sexa Spnk Teengenerate The Anti-Nowhere League The Cows 1 The Cows 2 The Cramps 1996 1990 1995 1993 1994 1995 1990 1995 1997 1997 1997 1991 1992 1994 1994 1993 1996 1989 1993 1999 1999 1999 1994 1987 1993 1990 1991 1990 1994 1997 1994 1994 1990 Katalog svih izloenih djela nalazi se na internet stranici Galerije likovnih umjetnosti Osijek (www.gluo.hr) The Cure 1 The Cure 2 The God Bullies The Rolling Stones 1 The Rolling Stones 2 The Rolling Stones 3 The Stranglers The Sugarcubes Urban V okovih Why stakla V okovih Why stakla 1989 1989 1990 1998 1998 1998 1990 1989 1995 1994 1995 1994 1995

Achtung Dichtung Alien Sex Fiend Anti otpad Apatridi B.L.U.D. Darko Rundek 1 Darko Rundek 2 Davorin Bogovi Die Hausers 1 Die Hausers 2 Faith No More Fancy Lazy Galebovi Ha Det Bra Hammerhead Hladno pivo 1 Hladno pivo 2 Iggy Pop 1 Iggy Pop 2 Kojoti

1993 1990 1992 1995 1995 1995 1996 1995 1993 1997 1990 1993 1992 1993 1994 1994 1997 1994 1994 1994

84

ZORAN JAIMOVI
Roen 1965. godine u Osijeku. Sa 14 godina postaje lanom Fotokluba Osijek i do 1990. godine izlae na vie od 100 skupnih izlobi fotografija. Radovi su mu objavljivani u svim vanijim medijima u ex-Jugoslaviji. Godine 1991. kao ratni reporter Glasa Slavonije ranjen je na ulazu u Vukovar. Dobitnik je Zlatne kamere, nagrade Hrvatskog novinarskog drutva za najboljeg fotoreportera 1991./1992. godine. Ratne fotografije izlagao je u ekoj, Sloveniji, Austriji, Njemakoj, Francuskoj i panjolskoj. S Darkom Jerkoviem i Delimirom Reickim od 1994. do 1998. godine ureivao je rock asopis Heroina Nova, a od 2005. do 2010. godine obnaao je dunost glavnog urednika dnevnih novina Glas Slavonije.

Sve fotografije snimljene su fotoaparatima Nikon FA, F2 i F4 na filmovima Efke i Ilford, digitaliziranim na Nikon Coolscan 4000ED skeneru.

Fotografiju autora pred STUC-om je sredinom devedesetih snimio legendarni osjeki fotoreporter Tomislav Bala (1954. - 2011.)

Izdava / Publisher Galerija likovnih umjetnosti Osijek Europska avenija 9 31000 Osijek Tel +385(0)31 25 12 80 Fax +385 (0)31 25 12 81 gluo@gluo.hr www.gluo.hr Za izdavaa Vlastimir Kusik Urednik Vlastimir Kusik Glavni kustos Vlastimir Kusik Kustosica suradnik Jasminka Najcer Sabljak Postav Zoran Jaimovi Tehnika sluba Tihomir Ferlin Ranko Lali Mirsad Bearevi Predgovor Vlastimir Kusik (Rat&Rock fotografije Zorana Jaimovia ili Slika i Rije rocka i rata) Goran Rem (UVOD U JACHU, instinkt, intuicija i pismo, estetski pogo-skokshoot, Tekst uz slike) Dario Grgi (Fotografski stativ i protok vremena) Lektor Dijana Stani Reicki Oblikovanje kataloga, pozivnice, plakata Sabina Ostoji /kiendizajn/ www.kicendizajn.hr Fotografije Zoran Jaimovi Tisak kataloga, pozivnice, plakata, print fotografija Foto art, Osijek Naklada 300

ISBN: 978-953-6695-66-9 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Gradske i sveuiline knjinice Osijek pod brojem 130223047

You might also like