Pripadao je Bodlerovom krugu simbolista ali ne sav i ne do kraja.Kad je 1886.

godine objavljen manifest simbolizma , Verlen je vec bio zasao u jezik i raspolozenja impresionizma. Verlen nije nadmasio Bodlera, nije ga cak ni dostigao,ali je on nagovjestio nova pjesnicka raspolozenja koja ce se iskristalisati kao impresionizam,sto se primjecuje i u njegovoj pjesmi "Mjesecina". Poznavaoci licnosti Verlena kazu da je Verlen bio covjek u stalnim ljudskim i pjesnickim padovima i uzletima, covjek bez moralne cvrstine i reda u stvaranju,labilna licnost, razmenjen, neumeren i ekscentrican.U zivotu trazio blato i sa uzivanjem gacao po njemu,a onda se pokajnicki vracao iz grijeha u svetost i cistotu, da bi poslije izvjesnog vremena sve po{lo iz pocetka. U njegovoj poeziji moze se pratiti preobrazavanje poezije u pravcu dekadence i simbolizma.Njegova lirika znacajna je za razvoj slobodnog,muzicki bogatog stiha, posebno u zbirci "Romanse bez rijeci" (1874). Prvi stih njegove pjesme Umijece pjevanja glasi:"Muzika prije svega".

Pol Verlen je prvo poceo kao parnasovac, da bi kasnije postao jedan od najizrazitijih simbolista. Njegovo stvaralastvo obiljezavaju melanholija, naglasena sentimentalnost i bogata liricnost. To stvaralastvo je nalik na saputanje, koje postaje izraz pesimisticnih raspolozenja pjesnika. Stvarao je liriku izmucenog i ukletog pjesnika, sluzeci se, ponajcesce, pejzazima preko kojih je iskazivao svoje unutrasnje stanje. Poezija nije poezija jedne doktrine, ona je svojevrsni lirski izraz pun sentimenta. Njegova emocija dobrog, prostog covjeka ga je i povela ka narodnoj poeziji. Verlen je manje filozofican, za razliku od mnogih drugih simbolista, a vise lirican. On je pokusavao otkriti i dati samo svoju dusu-njenu ljepotu i njenu gorcinu. Nije zato ni cudo sto je poezija ovog specificnog lirika i mistika bila dobro primljena od drugih, ruskih pjesnika, vise i bolje nego od nekih drugih simbolista. Liricnost i misticnost Verlenova je odgovarala dusi slovenskoj-dusi ruskih pjesnika. Verlen je stvarno znao da svoje intimne dozivljaje dovede do savrsenstva lirskog stiha i osjecaja. Iz prirode je izlazila neka druga priroda, sirova priroda sazdama iz jednog intimnog saputanja. Nesreca ovog pjesnika bila je stvarno velika. Ona se utkala u njegov intimni, privatni i javni zivot. Izgleda, rodio se sav sa bolesnom dusom. Verlen je zbilja sav dematerijalizovan, pa ako se moze reci da je necija poezija odraz zivota pjesnika, onda se to sa punom sigurnoscu moze reci i za Verlena. Takva mu je bila prva knjiga (Poeme Saturniens), takva mu je u osnovi i posljednja. Od staroindijskih sadrzaja do sadrzaja savremene drame kapitalistickog nacina zivota krece se poezija ovog pjesnka. Pesimizmom i melanholijom ispunjeni su svi stihovi, bez obzira na predmete koji su uzimani kao povod. Velike izlive svojih emocija pjesnik je narocito dao u mozda najboljim stihovima (La Bonne Chanson), stihovima ciste ljubavi, voljene zene. To su relacije intimnosti, milovanja i njeznosti

izrazene na najprostiji nacin. Stihovi su toliko svjezi i radosni, toliko zvonki i ritmicni, da u ovom pravcu mogu samo takvi biti. To je prosta, cista i osjecajna lirika izmucenog i prokletog pjesnika. Ova duhovna konstelacija je priblizila pjesnika religiji-hriscanstvu. U religiji je Verlen nasao najskrovitije gnijezdo za svoje individualisticko-simbolisticke i misticne podsticaje. Pjesnik je sa izuzetnom osjetljivoscu govorio i pisao o religiji. Zato njega mnogi smatraju velikim hriscaninom. Na kraju napomenimo i to da je svoju pravu cijenu Verlen stekao tek poslije svoje smrti. Tako se i na ovom pjesniku pokazalo da nije mali broj zabluda u ocjeni savremenika

Roen je u Mecu , bio je kolovan na Liceja Imperial Bonaparta (sada Liceja Kondorsea ) u Parizu , a zatim preuzeo mesto udravnoj slubi. Poeo je da pie poeziju u ranoj mladosti , a bio je u poetku pod uticajem Parnassien pokret i njen lider , Leconte De Lisle . Verlenova pesma je prvi put objavljena 1863 u La Revue du Progres,publikacija koju je osnovao pesnik LujKsavijer de Rikard. Pol Verlen je umro u Parizu u 51. godini ivota , 8. januara 1896 , on je sahranjen u Cimetiere des Batignolles ( on je bio prvi sahranjen u20. divizije , ali je njegov grob bio je premetena u11. podele - naoko ,mnogo bolje mesto - kada je Bulevar Peripherikue izgraen .

. , , . , . , : , , 1894 " " .