Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Plaćanje naknade (provizije) 2.4. Obavještavanje o poslu 1. Odgovornost komisionara 2. Zaštita komitentovih interesa 1. Postupanje po nalogu 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 .2. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Podjela poslova 2. Predmet 3.1. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1.1. Pojam posla 2. Čuvanje stvari 1.4. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Ličnost komisionara 2. Trpljenje komisionarevih prava zaloge.2. Obaveze komisionara 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2. pridržaja i prvenstvene naplate 2.2.IV V VI 2. Obaveze komitenta 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1.4. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. Predaja rezultata posla 1. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1. Troškovi 2.3. Čuvanje poslovne tajne 2. Neisključiva i isključiva agencija 3.5.6. Obaveze komitenta 2. Plaćanje cijene 2.3. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1.3. Predaja materijala potrebnih agentu 2.5.1. Trpljenje agentovih prava zaloge.

7. Obaveze skladištara 1. Stranke 2. Pojam. Predmet posla 3. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Prodaja robe u kvaru 1.10. Postupanje po nalogu 1. Čuvanje robe 1. Pojam i značaj skladišnice 2.1.8. Pregled robe 1.1. Upozorenje na mane 2. značaj i pravna priroda ugovora 2. Izdavanje i prenos skladišnice 3.5.3. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 . Vođenje skladišne knjige 1. Odgovornost skladištara 2. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. Osiguranje robe 1. Obaveze ostavioca 2.3. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Izdavanje potvrde 1.2.4.2. Prijem robe 1.6.11. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Opšta pravila 2. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1. Izdavanje robe 1.9. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Očuvanje prava ostavioca 1. Predaja robe i dokumenata 2.VI credere) 2.

I II III IV V POJAM.1. Plaćanje naknade (provizije) 2.4. Osiguranje stvari 1. Pojam ugovora 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.3. Fiksna (forfetna) špedicija 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Primalac 1.7.6. Predmet prevoza (stvari) 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Čuvanje stvari i zaštita prava 1.3.4.5. Ugovor je neformalan i realan 2. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1. Špediterske isprave 3. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3.2. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Mjesto i datum 1.6. Obaveze špeditera 1. Bitni elementi ugovora 1. Uputna stanica 1. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1. Odgovornost špeditera 2. Zaključivanje ugovora 2. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1.8. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1.1. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Pojam ugovora 2. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1.2. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 .5.3. Značaj špedicije 3. Ugovorne strane 1. Zaključivanje ugovora za komitenta 1. Polaganje računa 2.2.1. Obaveze komitenta 2. Rad po uputstvima 1. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2.

Prestanak ugovora 2. Značaj drumskog prevoza 3. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Pojam ugovora 2.5.2. Franko carina 2.1. Nebitni elementi ugovora 2. Obaveze primaoca 3.3. Obaveze željeznice 1. Provjera pošiljke 2.7. Prevozni put 2. Predaja stvari i tovarnog lica 2. Pouzeće 2. Plaćanje prevoznih troškova 3.4.8. Vrste prevoza i ugovora 4.1. Obezbjeđenje uredne isporuke 2.IV V VI 1. Čuvanje stvari 1.3.9. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2. Plaćanje prevoznih troškova 3. Odgovornost željeznice 2. Utovar stvari 1.3.2. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2.4. Obaveze pošiljaoca 2. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.8.7.6.10. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Obavještavanje korisnika prevoza 1. Vrijeme isporuke 2.11. Objavljivanje tarifa 2. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2. Rok isporuke 1.7. Rok utovara 2.5.2. Izvještavanje o prispijeću stvari 1.6. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Postupanje po nalozima 1.1. Smetnje 2. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 . Uredan prevoz stvari 1.9.2. Klauzula “ostaje na stanici” 2.1.10.

6. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1.1.2. Plaćanje naknade za prevoz 3. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1.2.4.2. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze drumskog prevoznika 1. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2. Zaključivanje 2. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1. Obaveze stranaka 2. Tovarni list 3. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1.3. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2. Plaćanje naknade za prevoz 3.5. Značaj unutrašnje plovidbe 3.4. Obaveze pošiljaoca 2. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. Pojam ugovora 2. Prevoz stvari 1. Utovar stvari 2. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 . ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.3.1. Obaveze primaoca 3. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2. Prestanak ugovora 2. Odgovornost drumskog prevoznika 2. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1.II III IV V ZAKLJUČIVANJE.1. Preuzimanje stvari na prevoz 1.

Sredstva za izgradnju 3. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1.3. Plaćanje naknade 2. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1.2.4.1. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 . Odgovornost davaoca licence 2.2.3. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2. Obaveze primaoca licence 2. Prestanak protekom vremena 2. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Predmet ugovora 2. Cijena 2. Predaja predmeta licence 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Obaveze davaoca licence 1.4.1.3. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Pojam ugovora 2. Izbor saugovarača 3. Pojam posla 2. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Izvori prava 3.1.1.2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2.2.2. Pravni režim za izbor saugovarača 3.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Otkaz 3. Bitni elementi ugovora 2.1. Subjekti ugovora 2. Prethodne radnje 2.3. Podjela licenci 2. Stranke 2. Iskorištavanje predmeta licence 2. Davanje uputstava i objašnjenja 1. Odobrenje za građenje 2.

3.2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Uvođenje izvođača u posao 3.2.3. Određivanje cijene 2. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2.4. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Solidno izvođenje radova 3. Odgovornost projektanta. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. Premija izvođača 6. Primopredaja objekta.III IV V VI VII VIII IX 3. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. “Ključ u ruke” 2. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1. Garantni rok za kvalitet radova 7. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Pravni karakter obaveze 3. Prikupljanje ponuda 3. Čuvanje gradilišta 7. Upotreba odgovarajućeg materijala 3. Predmet 2. Vođenje knjiga o građenju 3. Obavještavanje o višku radova 5. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Ugovorna kazna 5. Neposredna pogodba 4. Prethodne obaveze 2.3.4.1.2. Rok 4. Plaćanje cijene 4. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Cijena 2. Prethodne obaveze 2. Plaćanje u toku izvođenja radova 4. Plaćanje prije početka radova 4. Građevinski nadzor 4.1.1. Rokovi izgradnje 4. Promjena cijene 3. odnosno radova 3. Omogućavanje nadzora 6.

posao i ugovor o osiguranju 2. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 .3. Zaključivanje i oblik ugovora 2.1.3.2. Kriteriji podjele 2. Obaveze osiguranika 1. Plaćanje premije 1. Pravna priroda posla osiguranja 2. Ugovor o osiguranju 2.4.3. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1.1.4. Staranje o osiguranom predmetu 2. Osiguranje lica 4. Obaveze osiguravača 2.1. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Rizik 4. Primjena opštih pravila 2. Stranke 1. Predmet osiguranja 3. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2.2. Plovidbeno osiguranje 5. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2.2. Osiguranje imovine 3. Lica u ugovoru o osiguranju 1. Osiguravač 1. Davanje podataka o riziku 1. Ugovarač osiguranja 2.2. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Osigurana suma 6. Premija 5. Izvori prava. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Plaćanje naknade 2. Pojam reosiguranja 2.1. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1.1. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1.

Prestanak prema opštim pravilima 2.3. Hartije od vrijednosti po naredbi 4.3. Pojam mjenice 2. Pojam i osobine 3. Značaj hartija od vrijednosti 4. Teorija kreacije 3. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Hartije od vrijednosti na ime 3.2. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2.1. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Obligacionopravne hartije 3. Prenos indosamentom (indosmanom) 4. Cesija 3.2.1. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Stvarnopravne hartije 2. Teorija omisije 2. Postavljanje problema 2. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Teorija emisije 4. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Hartije od vrijednosti na donosioca 3. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.2. Korporacione hartije 2. Kriteriji podjele 2. Pravni izvori (vrela) 2.

Indosament sa klauzulom straha 4.2.11. Prokura indosament 3. Označenje dospjelosti 2.III 2.9. Cesija i indosament 3.7.4. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Prijem mjenice (prihvat. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5. Puni indosament 3. Ime trasata 2. Ime remitenta 2.4.1. Prenos mjenice 3. Mjenično jemstvo (aval) 6. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5. Dan i mjesto izdavanja 3. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5. Oznaka “po naredbi” 5.5. Intervencija 9.3.3. Bjanko indosament 3.7. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4. Isplata (plaćanje) mjenice 7. Kasatorna klauzula 5. Klauzula o kamati 5. Protest 9. Izdavanje mjenice 3.3. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2. Povratni indosament 3. Mjesto plaćanja 2.6. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5.8. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2. Uopšte o mjeničnim radnjama 2.12. Regres 8.6.7.9.4. akcept) 5.2.1. Založni indosament 3.1.5.10.8. Pozivna i spontana intervencija 9.8.5.1. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5. Domicilirana mjenica 5. Rekta indosament 3.6. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 . Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5.2.2. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2.

Umnožavanje i prepisi mjenice 11.2. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Cirkulaciona mjenica 7. Zastarjelost 2. Izdavanje čeka 3. Aval (jemstvo) 5. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . Amortizacija mjenice 2.1. Uopšte o prenosu čeka 3.4. Pojedini bitni elementi 2. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Kriteriji podjele 2. Pojam čeka 2. Poslovna (trgovačka. Prenos čeka cesijom 3.3. Bitni sastojci 1. robna) mjenica 5. Prenos indosamentom 3. Komisiona mjenica 8. Ekonomska uloga čeka 3.2. Prenos čeka predajom 4. Finansijska mjenica 6. Prenos čeka 3. Uopšte o bitnim elementima 1. solo) mjenica 3. Mjenične tužbe i prigovori 3.1. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Vlastita (sopstvena. Bjanko (blanko) mjenica 4.IV V VI neisplate 10. Isplata čeka 6. Uopšte o čekovnim radnjama 2.

7. Precrtani (barirani) ček 2. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Prenos 3. Bitni sastojci 3.6.5.4.1. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Obračunski (virmanski) ček 2. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. Tužbe kod čeka 4. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1.3. Obveznice prema prihodu koji nose 8. Putnički ček 2. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1.2. Obezbjeđenje potraživanja 3. Pojam obveznice 2. Zastarjelost 2. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Dijelovi 2.IV V VI 7. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Kriteriji podjele 2. Kriteriji podjele 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1. blagajnički) ček 2. Ček za potrošački kredit 2. Isplatni (gotovinski. Izdavanje i emisija 2. Obveznice prema stepenu garancije 7. Regres 9. Amortiazcija čeka 2. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Protest 8.

3. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1.1. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2. Predmet prava konkurencije 2. Bitni sastojci 3. Monopolističko djelovanje 1. Pojam i karakteristike 2. Špekulacije 2. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Pojam monopolističkog djelovanja 1. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Pojam i karakteristike 2. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Bitni sastojci 3. Pojam robnih hartija 2. Monopolistički sporazum 1. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Pojam i karakteristike 2.10.1. Monopolističko ponašanje 2. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Ekonomski pojam konkurencije 2. Bitni sastojci 3. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 .2.

1. Sankcije prema aktima 3. Imovinskopravne sanckije 3. Pojam nelojalne konkurencije 4. Generalna klauzula 2. Imenovani slučajevi 4. Ograničavanje tržišta 3. Generalna klauzula 4. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3.II 2. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1. Krivičnopravne sankcije 4.3.3.2.1. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 .2. Nelojalna konkurencija 4. Imenovani slučajevi 3.2. Sankcije prema licima 3. Generalna klauzula 3.1. Sistem odgovornosti 2.3.2.

20 .

i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. 21 . Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Pravno. 5. 1. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. isporuči drugoj strani .2. Beograd 1987. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl. a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”.N N1 .obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda.1. Exportpress i Institut društvenih nauka. Oni su i ekonomski i pravno povezani. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih .). Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac.R1. privatna itd. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. on je ipak uži pravni institut.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R . koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. Pojam prodaje 1. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori.prodavalac . Teoretski posmatrano. U privrednom životu. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”.kupcu . ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. str. 454). Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. st. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. 1. strukturu najviših cijena. n. određenim iznosom. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena.. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. No. do). najviše cijene. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. Ako je cijena propisana konkretno i precizno. 31 . Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. 3. Kada su ispunjeni zakonski uslovi. ZOO). sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade.otkupne”. u principu. Ugovaranje niže cijene je. 6). i 2. faktičko pitanje. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. dakle. odgovor na njega 17 Čl. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. Ako stranke ugovore veću cijenu. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. ZOO).3. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. takođe. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. FBiH 2/95). pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene.3. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. Dalje će se citirati i kao ZKC. potrebe vođenja ekonomske politike. bilo kao garantovane. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. te marže u trgovini. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”.2. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. Ona može odrediti: fiksne cijene. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. smatraće se da su željele maksimalnu. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. Odredivost cijene je. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. bilo kao “minimalno ..

Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. Ne postoji li zvanična evidencija. str. Strankama se. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. isto djelo. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. fusnota 45. fusnota 47. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 169. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. 466. Ako to ne učine. fusnota 46.. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. najprije. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. str. Krulj dr Vrleta. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. ZOO). Draškić dr Mladen: isto djelo. 169. 35. str. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. isto djelo. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. str. isto djelo. bilo na osnovu procjene stranaka. 35. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. isporuka robe.. ZOO). uzansa 163. 35. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. Vadi li se više uzoraka.”... 169. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. str. str. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. 465 ZOO).”. 32 . kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. a ne raskinu ugovor. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. Krulj dr Vrleta. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. Krulj dr Vrleta.

Napokon. Ona. ZOO). ZOO). prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. ZOO). dakle.uzorak koji je iz nje izvađen. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor.140. 3. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462.4. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. Prva je vezana za vrijeme isporuke. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. 3. st. . 3. st. predstavlja i faktičko pitanje. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno.136. 2. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. ZOO). različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena.5. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. odnosno slične uslove ugovora. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. ZOO). niti je odrediva. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. . isti ili sličan kvalitet i jednake. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. 3. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. st. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. Utvrđuje se za približno istu količinu.

Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. transportne klauzule i ambalaža. 188 A. naročito za isporuku investicionih dobara. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. U suprotnom. 187. 22 Krulj dr Vrleta. a ne sam iznos promjenjene cijene. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. Ti elementi su: kvalitet. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. 188. 1970. ZOO). Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. ZOO). u vidu matematičke formule. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. Zagreb. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. 34 . Ipak. 171. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. Informator. 223 i druge). str. postoje tipske ugovorne klauzule. Osim bitnih elemenata prodaje. str. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi.klizne skale (član 397 ZOO). precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. Za pojedine vrste poslova. isto djelo.

2. ZS). i objavljen u Sl. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji.. glasnik BiH br. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. dakle. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl.2.2. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. Kvalitet 2. oružane snage. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora. estetskih. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. ispitivanja i kontrole kvaliteta. odnosno državnom Institutu za standarde. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. listu RBiH 13/1993. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Njima se određuju “norme kvaliteta. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. kao i količina.1. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. Za razliku od količine. industriju i rudarstvo. 29/00). izvoz. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. fizičkih. To je. 24 23 35 . ZS). Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. odrednica predmeta ugovora. Pošto je kvalitet. Pored toga. sigurnost. postupci i metode obezbjeđenja.” (član 34. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. itd). kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima..

Ako ima više uzoraka. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. 3/02). prema uzansi 140. 2. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. Zakon o obligacionim odnosima (čl. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. Pod njom se. 26 25 36 . Za neke artikle postoje i tipske mustre. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. propisani kvalitet je obavezan. odnosno njihovog dijela. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. često pod posebnim komercijalnim nazivima.408. pa se ne mora ni ugovarati. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. ZOO). U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. Prema uzansi 141. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. izrade. kontrole. 141). Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. bez obećanja saobraznosti”. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. ZOO. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove.ZS). Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. Vidjeti član 403. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno. smatraće se da su htjele propisani. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. st. 538. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. . Bez obzira kako je određen. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br. koji je 26 predmet prodaje. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. puštanja u rad pogona i rukovanja. odnosno minimalni predviđeni kvalitet.3.

Zakona o standardizaciji. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama.specifikaciona prodaja. napokon. prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . tržnica na veliko i berzi.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. može ugovoriti i primjenom posebnih. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. 143. istog akta. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili. Termin “kakva . Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. 37 . postoji posebna vrsta ugovora . Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. odnosno lošijeg kvaliteta. te predstavlja i uzorak te robe. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). i 24. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Razrađeni su u čl. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini.takva” (uz. 142. Kvalitet se može odrediti i tipom. 144. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. na primjer). nacionalni. odnosno poslovnim običajima. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. Kvalitet se. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”. 13/93) u članu 1.). koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. 145. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. osim u slučaju obmane. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. list RBiH.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. a stranke nisu istakle koji žele. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. te proizvodu kao njihovom rezultatu. 30 i 31.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. Postoji li više standarda za istu robu. I drugo. granski i proizvođački ili interni.drugačiju specifikaciju.). bilo u uzansama. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. Mogu biti 28 međunarodni. tehničkih termina.

on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. Stoga je neophodno tumačenjem čl. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. 129. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. st.2. Progres. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. str. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. 146. 3. str. “proizvodi u originalnom pakovanju”. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju. Stilizacija uzanse 146. utrošiti. I drugo. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. stav 2. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. 5. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. 2. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. st. No.Carić dr Slavko. isto djelo. sredstvo pakovanja. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. za razliku od Opštih uzansi (uz. Zagreb 1962. st. Zakona o standardizaciji. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza.4. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”.). 2. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. 146. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. (čl. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. Bukljaš dr Ivo. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. investiciona i neinvesticiona. ni ugovoren. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. Ambalaža je bitan element ugovora.). jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. potrošna i nepotrošna. 311. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. str. a time i imovinska vrijednost”. ZOO). 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. zamjenljiva i nezamjenljiva. 30 31 29 38 . 1). No. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . te sitna i krupna. Zakon o obligacionim odnosima. isto djelo. 311 ZOO). Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. Prema članu 75. odnosno korisniku”. je bila opširnija i bolja.

tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. 74). isto djelo. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. 39 . upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. 73 . snošenje troškova isporuke i transporta. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. “ambalaža gratis” ili njima slična. postavlja u pogledu ambalaže. X 1964. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. a ako on nije predviđen. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. I drugo. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. prevoznikom. 4. Ona. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. Napokon. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. “ambalaža izgubljena”. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. pribavljanje dozvola i slično. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima.97. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. Ali. najprije. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. 162). str. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. organizacija transporta. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. Pored ovih. Tek ako ova nije predviđena. U njima postoji razrađen sistem tehničkih.

klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. 38 Tačka 7. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). ali je njihov sadržaj određen daleko šire.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. godine su značajne dvije stvari. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. st. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. I drugo. 2 naročito. I drugo. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. Svezak II. I treće. 35 Tačka 6. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. treba biti posebno oprezan.publik. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. one iz 2000. Koln 1980. U domaćem pravu ono može biti sporno.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. 100 do 114) regulisale istu materiju. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. 7. 1990 i 2000 g. Prva. Otto Schmidt. Njome je ovaj reglman. str. Beograd 1987. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. godine. najprije. 273. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. 37 Tačka 6. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. Drugo. 1967. 1107. ne sadrže potpuno iste klauzule. sugeriše isto rješenje. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Na kraju dvije napomene. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. 40 . 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. 1980. revizija iz 1980. dok to sa uzansama nije slučaj. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. INCOTERMS i Opšte uzanse. Za reviziju iz 1980. najprije. str. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Bude li to slučaj. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. 1976. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. Beograd 1985. str. III Aufl.

41 . Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. 1 ZOO). U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti.522 ZOO). garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. garancija za materijalne nedostatke. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . ZOO: Organizovanje prijevoza. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. 2. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. st. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka.

Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. “predaja stvari” (čl. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. Razumljivo je. Član 473 ZOO. Nečinjenje ili propuštanje može. 43 Mitrović dr Dobrosav. stoga. str. Pored toga. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. 125. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. po nekom osnovu. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO. 73 . Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje.. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. str. To će biti slučaj kada se stvar.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke.. str. 467. 42 . i mogu se učiniti izričito ili prećutno. između elemenata.74. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. isto djelo. 127. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. 78 . 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. str. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. str. isto djelo. II – ISPORUKA 1. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima... One prate faktičke radnje. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. Pojam isporuke “Isporuka” robe. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji.”. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj.”. osnovna je 40 obaveza prodavca. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.79. isto djelo. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. Ona čini kičmu isporuke. Uprkos ovome. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. 44 Pravne radnje su izjave volje.

To su. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. obilježja tih radnji. 132. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. Prema članu 467. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca.Carić dr Slavko. način. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. prema članu 468. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. 2. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. a to znači prenos posjeda stvari na njega. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. Član 468. ZOO). 43 . mjesto. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. Dakle. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. To od isporuke čini i faktičko pitanje.svojinskog prava. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. vrijeme i dejstva isporuke. st. 2. te način na koji one moraju biti ispunjene. 46 Kapor dr Vladimir . ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. I drugo. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . a ne na svojinsko pravo. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. str. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. od kojih su najvažniji tipizirani. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. Isporuka je složena obaveza. isto djelo. st.). 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. Zbog toga ona ima više modaliteta. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. Prema njoj.

st. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. 2).1. Otuda je njegov značaj veliki. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. uz. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. U kojem trenutku . 44 . imaju sjedišta u istom mjestu. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. isto djelo. st. st. primijeniće se dispozitivna pravila. 2). a radi se o robi određenoj po rodu. Mjesto isporuke 3.prodaje sa otpremom (distancione) . kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava.74 ne postoji protivrječnost. prelazak troškova. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište.kod njih prodavac i kupac. 71. ili barem najvažnije. a lokaliteta u užem smislu. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav.3. prelazak rizika. str.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). 3. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. Pored toga. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. 55. ZOO. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. mjesto isporuke je sjedište prodavca. po pravilu. odnosno roba (član 471. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. radnje isporuke moraju da budu završene.nije precizirano.prodaje u mjestu (nedistancione) . ZOO i uzansi 71 . Uporedno pravo poznaje različita rješenja. 72.2. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. 2 . Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. 2 ZOO. Pošto između člana 471.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . prema dispozitivnim normama. zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz.

uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. Pored toga. 74. odnosno gdje će se proizvesti. 4). Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. st. On je uređen ugovorom. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca.1. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . Opštim uzansama. 5). Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. Ako je transportni terminal (željeznička stanica.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. st. prirodom robe i okolnostima posla. 71. st. 4. 1). Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. Način isporuke 4. luka itd. pakovanje. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. 1). st. 3. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. 3). ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. važe opšta pravila.3. 74. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. odnosno gdje će biti proizvedena. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. mora o tome da obavijesti kupca.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. zato što su nastupile transportne smetnje. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. pregled. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. st. st. uzansa 72. poslovnim običajima. 71. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. U suprotnom. 2 ZOO.

dokumentaran i realan (stvaran). posebno. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. Ovo rješenje uzanse 72. može biti: simboličan. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. Napokon. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. koji je legitimacioni papir i skladišnice. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu.2. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. 4. naročito). Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. 2. 1. i 298. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. I treće. ali kontinuelno. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . On važi i za cijelu količinu i za obrok. koja daje pravo svojine na robi. način isporuke. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. 77). Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. ne stvarnopravnih. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. bez većih prekida. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. 76. i uz.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. tj. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. ako uredno pozvani kupac nije došao. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. Takvu isporuku nazivamo realnom. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. st. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. a time i sama isporuka. st.

Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. ZOO). kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu.317. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. definiše drukčije rok isporuke. 82. No. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. st. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. 5. 5. 76. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. Vrijeme isporuke 5. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. 3). U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. onih o odgovornosti posebno. i 469. 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. naročito) i Opšte uzanse. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima.1. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. Na primjer.. . Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. st. ZOO. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. uz. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. 86. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. 131. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473.2. 1). Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. 76. na primjer). pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. U prvom slučaju. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu..fiksnom prodajom. 47 . str. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. odnosno ako nije individualizirana.) i posebna rješenja. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke.prodavca. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene.”.

Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. ZOO). Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. Određuje se: danima. st.). isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. 90. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. i 94. Kod većih količina robe. 2. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. 90.).). mjesecima. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. 93. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. ono se skraćuje. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. st. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. mora da izabere radni dan (uz.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum.). te godinama. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. i 3. 88. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. Ako je rok isporuke određen datumom.) i da o tome obavijesti drugu stranu. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. računanje počinje od veće vremenske kategorije. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma.). rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. dijelovima godine. Interesantno je da se ovo 48 . koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. 91. sedmicama. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz.). koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. 1. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. No. “po prestanku leta” ili slična. ZOO). 85. smatraće se da je to posljednji dan roka. 87.

krajem i u drugoj polovini mjeseca. Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. 5. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda.). sredinom. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. 54. AGZ.). ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. isto djelo. 89. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. 50 49 49 . Vidjeti p. 83. Vidjeti član 77. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. rok isporuke je. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine.). 904. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. “utovarena” i slični. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak.3. 4. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”.). budući da je rješenje uzanse 80. 81. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. primjeniće se uzansa 95. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. st. u prvoj polovini. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. dakle. BGB i član 75. On je. 80. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. 82. dakle. samoodrediv (uz. ŠZO. ZOO (uz. ZOO. Napokon. p. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. str. a ne u trenutku otposlanja. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. “u vožnji”. Dakle. dakle. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. 4. Ona sadrži norme za dvije situacije. Kupac. Ako ugovor o tome ništa ne govori. st.). ZOO. Mitrović dr Dobrosav. 271.

Član 12.5. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. Uzansa 177. ZOO). ZOO). 1. novine FBiH 2/95). Napokon. str.4. Dispozitivno je pravilo. ZOO u članu 477. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. a ne doslovno.). da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. st. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. 50 . 2. ZOO). st. 61. ide i korak dalje. 1. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. prodaje na kredit. st. i 123. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. dakle. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. isto djelo. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. te da li faktura odgovara isporučenoj robi. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom.

predaja. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. No. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. str. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. pa i transportnih. 51 . da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine.1. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 .324 i tamo citirane autore. Štetna radnja ili događaj.”. predstavlja odsustvo krivice. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. str. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”. tj. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu.. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu.. Beograd 1972. U trgovačkoj. koja su za distancionu prodaju najvažnija. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. a ne samo ugovornog partnera. Budući da štetni događaj. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. 323 . 323. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. koji predstavljaju rizik.6. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. cena. dakle. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje.”. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima.457). da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. 56 Jasno je. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. str. Premija osiguranja u suštini. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”. “rizik” djeluje na stvar. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica .”. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora. 121-122. Svojina. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. propašću ili oštećenjem stvari. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Institut za uporedno pravo. najkraće rečeno. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica..počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika. str. stoga. rizik.. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. a ne samo ugovornog partnera. pa time i rizik. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. treba podvući da kod osiguranja uopšte.. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. 324..

treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. 326. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. Pod “predajom” stvari. druga. 6. 52 . st. eventualno. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519.3.. koja predstavlja češće rješenje. 6. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. našeg ZOO. Strankama. ZOO). str. a kupac ima. naše pravo (član 465. 2-509 UCC.”.. Pošto isporuka nije izvršena. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457.”. ZOO). To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. opisujući rješenje koje žele. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. Rizik. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje. najprije. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. 1..individualizirane stvari. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. str. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. 128.. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. Napokon. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. obavezu da stvar čuva (član 520. 2. shodno terminologiji ZOO. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. u tom slučaju. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.2. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. uređuje se prvenstveno ugovorom. st. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. Rizik tada ostaje na prodavcu.

Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. isto djelo. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. Koja su to rješenja? Najprije. st.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima .1. st. III . Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. str. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. ZOO). smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. a ne kada je primljeno. No.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. godine važio i na području naše zemlje. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. 53 . Međutim. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. isto djelo. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. 3. IV 1941. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. koji je do 6. Mitrović dr Dobrosav. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. 2). Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. str. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem.docnje. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. 30. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. 31. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. a ne kao izuzetke od nje.

4. Prema mjerilu vidljivosti. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. i 479. na prvi pogled protivrječnog zadatka. 1. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. ZOO. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. 3.134 za količinu i uzanse 135 . onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. Rezultat ovog. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih.“na očigled”. za pojam nedostatka. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. 2. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479.2. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. tj. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . Ukoliko je količina bitan element posla. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. ZOO. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . Član 121. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. 63 62 54 . 64 Član 478.nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine.

Usvojena je. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. ZOO). 3. st. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. 65 Član 486. Prema obimu. O tome svjedoče. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete.507 ZOO). Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. ZOO). st. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. ZOO. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. Garancija za materijalne nedostatke 2. Napokon. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. Pravni osnov garancije je bio sporan. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije.1. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. 2. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. dakle. 55 . propisanu. 1. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka.

2. odnosno propisane”. shodno tome. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. 2. 2. st. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. Član 480. nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. 1. ugovornih klauzula. ZOO). Na primjer. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. ZOO. st. st.). osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. 1. ZOO. Ipak. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. 1. u vezi sa članom 479. u vezi sa članom 479. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. i 145. Izuzetno. “kakva . Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. obaveza garancije. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. st. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. 1. st.takva” ili nekom sličnom. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. st.2. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. najprije. i odgovornost. 1. pa. 1. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. Clan 480. st. ZOO). st. mora postojati u času prelaska rizika. 56 . 1. 66 67 68 Član 480. 1. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. st. 3. st.). postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. i 481. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. 68 No. st. 144. ZOO). ZOO). Nedostatak. ZOO. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478.

službenost). Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. hipoteka. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. str. isto djelo. bilo nastanak. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. Privredna štampa. kao i materijalni. Shodno tome. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. ZOO). reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. Naime. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. ZOO). IV . Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. Beograd. 378. 1980. str. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. Njegovi ciljevi su složeniji. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). ZOO). imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. 70 69 57 . Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. osoba van ugovornog odnosa. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. mogu podijeliti prema više kriterija. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. tj. Od privatnih. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. 487 ZOO).Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. nedostaci se dijele na one koji: isključuju. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. 377. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Striktno posmatrano. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. Napokon. Pravni nedostaci se.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1.

odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. st. 381. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. žig). garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. str. Po svojoj pravnoj prirodi. odnosno prodavca. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. 73 Perović dr Slobodan. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. 2. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. Oni imaju različit juridički karakter. 1. glasnik BiH br. st. 76 Ovo je prvi uslov. član 1628. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. služnosti na primjer. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. No. odnosno industrijski dizajn. 382. izdavanja skladišnice (član 740. 76 Perović dr Slobodan. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. Napokon. To je kod nas izvršenje isporuke. isto djelo. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. govori i o momentu zaključenja ugovora. Code civil isto. model i uzorak. “To znači. i dalje) i slično. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. 3/02). 4. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. trgovinskog zastupanja (član 809).996). 377. st. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. 2. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. 75 Član 1487. str. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. ZOO u članu 510. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. isto djelo. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. isto djelo. ZOO). Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. str. 58 . Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. i 513. a ne i za postojanje prava trećeg. 74 Perović dr Slobodan. a time i miran posjed prodane stvari. No.

dalje. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. ZOO). pored zahtjeva za plaćanjem. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. V . ZOO). smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. 2. ZOO). 1.). Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. njegovo reklamiranje (član 509. U slučaju nesavjesnosti prodavca. jer nije izvršeno obavještavanje. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. Faktura. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. Za razliku od materijalnih nedostataka. 59 . Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. najprije. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. potrebno je da prodavalac bude savjestan. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. Reklamacija.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. ZOO). Napokon. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). količinu. ZOO). Određivanje savjesnosti je složeno. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. jediničnu cijenu. 1. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. st. Da bi ovaj uslov postojao. Dalje. 4. Kupac. tj. st. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. ZOO). I na kraju. st. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. st. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511.

ne obavezuju kupca. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . str. Nadalje. 80 Sl. 79 Vidjeti uzanse 177. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. Faktura je. naročito). Ona ima preliminarnu finansijsku. Savremena administracija. 87. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. isto djelo. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. Ona. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. Kada konačan obračun bude sačinjen. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. Beograd 1957. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. Zakona o računovodstvu (Sl. 2/95). 87. u principu. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. 2. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. To je njen osnovni zadatak. 82 Kapor dr Vladimir. str. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. FBiH. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. n. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. n. No. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. Ovo je razumljivo. FBiH. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. n. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. 78 77 60 . Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. Član 10. i 217. 2/95. Faktura. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. napokon. najprije.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama.Funkcije fakture su brojne. 180. FBiH 2/95. 81 Sl. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. dalje. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. faktura može imati još dvije fukncije. 77 Ona zbog toga mora biti uredna.

U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. Napokon. 2). 83 Drugo. 83 Kapor dr Vladimir. isto djelo. 103. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. faktičko je pitanje (uz. kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. Koji je rok “kratak”. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. 204). Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. st. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. 88. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. str. 61 .

62 .

prvo. Sporednih obaveza kupca takođe ima više. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. st. Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. postoji i jedan dodatni element. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. Drugo. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. One. su isti kao i kod obaveza prodavca. 2. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. Uporedno posmatrano. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. postoje i obilježja koja su donekle specifična. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. Često se 63 .GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . u načelu. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). ako on postoji. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. Posljednja obaveza je uslovljena. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka).UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Pored toga. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. prijem isporuke. njegova odgovornost. ZOO). 2. Ali. bilo zbog raskida ugovora (član 520. tj.

pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. str. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. odnosno “kvantitativni prijem”. 1. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. Institut za uporedno pravo. predstavlja “akte vigilancije”. 85 84 64 .. Prema članu 481.”. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. ŠZO. zajedno sa njihovim modalitetima. član 201. Pravno gledano. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter. st. ali i zato što je suštinski netačna. Isto čini i naš ZOO u članu 481. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. 377.1. Član 2 . ZOO. st. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. govori o uobičajenom pregledu stvari.”). Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao.PREGLED ROBE 1. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca.606 UCC..”. npr.. kontrola i “kvalitativni”. SGA. 88 Član 34. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . Pojam pregleda 1. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. 181. 118.. p. 86 Član 481. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. Pregled robe još uvijek. U praksi se koriste i izrazi: provjera. Napokon. dakle. Beograd 1970.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. II . nego posredno . zajedno sa reklamacijom.. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. 1. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. Stoga on. str. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. U našem je pravu. str. budnosti kupca. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. HGB. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode.

Drugo.2. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. vremenu i načinu pregleda. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. 65 . Napokon. Najprije. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. bilo u pregledu gotovog proizvoda. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. kupac je po pretpostavci savjestan. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. Tek ukoliko one ništa ne utanače. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. mjestu. Pored toga. govorićemo o subjektima. 1. zajedno sa njihovim modalitetima. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. No. 2. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu.

Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. str.. 134 . 122. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje.”. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. st. 89 U teoriji je ono sporno. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. ili sa komisijom.515 (1) UCC. 127.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe.. Subjekat pregleda može biti i treće lice. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. tako i pred sudom. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. Vozar će.135. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. 90 91 89 66 . jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe. Drugi subjekat je kupac. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. Tada su moguće dvije situacije. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac. i 123..4).”.”. 2 . 133.. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. str. 1. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. odnosno vođenju spora”. str..prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola... s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka. st.”. str. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . “mana”. odnosno kontradiktorni pregled. 119. po pravilu.

. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. Može se. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. str. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. tj. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona)..”. ono mora biti poštovano. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. str. st. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama.”. 168. 1. ugovorom. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. a kvalitet u skladištu kupca. najprije.“pregled od strane trećeg”. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”.. kao i mjesto isporuke. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari.. str. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. No. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). st. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima. 96 3. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava... 183. 1.858 ZOO. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. po pravilu. 67 . a potom dispozitivnim propisima. posmatrati u širem i u užem smislu. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse.”. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. Vidjeti i član 848 .

Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). Najprije. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. I treće. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. 3. ZOO). pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. 4. vrijeme reklamacije. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. ga moraju obaviti odmah. 3. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. ZOO). Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. 127-130. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. st. stranke ili drugi subjekti pregleda. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. 68 . Stoga ćemo ih ispitati posebno. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. te dispozitivnim propisima. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke.. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Budu li ispunjeni ovi uslovi.. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. Kada je prodavac bio savjestan. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara.”. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. Pravno. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. Drugo. st. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. str.

126 i 138. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. str. ZOO). “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno..zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481.”. Pored poslovnih običaja i uslova posla. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. 124 .. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. Prema uzansi 138. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. I drugo. ZOO). o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. ZOO. No. 1. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje. ZOO). rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. pravni standard. predaje druge stvari. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. zapravo.125. Izvršenje pregleda “odmah” je. st. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. tj. 2. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju.”. 3. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. ako se pregled ne može izvršiti. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74.. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. ukoliko to ne učine. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke.. st.. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. 69 . Prvo. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. st. str. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”.. U slučaju reekspedicije. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”.

po tom osnovu. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno.”. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari.. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. str. Definicija se daje na str. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. ZOO). upoređivanje sa uzorkom. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. posebne uzanse i poslovni običaji. Potom dolaze dispozitivni propisi. 102 103 101 70 . Beograd 1975. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. 76 .”. isporuke. “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. 75.Savremena administracija. posebno. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. komercijalna procedura ili pravni postupak. Zakon o obligacionim odnosima. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. 147)..132. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. a analiza specifičnosti na str.Carić dr Slavko. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. Prema uzansi 115. str. Izvori prava za način provjere veoma su brojni. merenjem ili prebrojavanjem”. 148). No. Institut za uporedno pravo . Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. 131 . već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. ništa ne govore o ovom aspektu provjere. hemijska analiza. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. Prema obimu. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. fizičko mjerenje. Kapor dr Vladimir . 130. 102 Način provjere je složena pojava. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. str. isto djelo. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. 5. vađenje uzorka. st. On se može posmatrati kao tehnološki proces.. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. Prema cilju. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. kao na primjer za žitarice.82. 75. Opšte uzanse. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. 155.. str. 2.

Zatim se utvrđuju rezultati pregleda.. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. Ukoliko je on uobičajen. Ne bude li to učinjeno. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. 139). Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. 128). prirodi robe i okolnostima provjere. članovi komisije i eventualni svjedoci. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik.. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. 71 . Korisno je da to učini svojim rješenjem. Prema članu 481. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. postoji. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. on je dužan da kupcu bez naknade. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. i 149. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. 131.. Kod provjere kvaliteta. 147). Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. Jedan izuzetak. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. odnosno njihovi predstavnici. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. str.”. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. usvojenih rješenja nema. 1. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. pa ćemo ih izložiti zajedno. Uzansa 129. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. st. U pogledu članova komisije nema ograničenja. str. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju.”. O svim radnjama vodi se zabilješka. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca.stranaka. Uzanse 129. 133. poslovnim običajima date trgovačke branše. dakle o svom trošku. ZOO. ipak. Dakle. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima.

Isporuka i prijem isporuke su. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema.III . čl. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. 254. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. te u odnošenju stvari” (član 519. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. st. 70. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu. čl. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe. 72 . str. poslovnih običaja. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. Tada će prijem biti potpun. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa.. 519.”. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . ZOO). 155. ZOO. 2. 519. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. a količina ne predstavlja bitan element ugovora.PRIJEM ISPORUKE 1. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. str. prema ugovoru. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. ugovora... ZOO). Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. dakle. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. “komplementarni pojmovi”. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz.”. 2. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70.

Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. dužnost plaćanja je složena. svojinsko pravo na njoj. 1. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. 144. Napokon. 230. primijeniće se dispozitivni propisi.2. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. nesumnjivo.. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. po pravilu. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. str. Obaveza plaćanja.. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. Plaćanje cijene je. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. kreditni i devizni sistem.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. isto djelo.”. IV . Pojam obaveze plaćanja 1. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. 111 112 Kapor dr Vladimir . Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. Iako se sastoji u predaji novca.PLAĆANJE CIJENE 1. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. str. Ako on ne reguliše ovu dužnost. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca.1. 73 .Carić dr Slavko. ugovorna obaveza kupca.

Pošto je posebnih rješenja veoma malo. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji.3. član 212. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi. SGA.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ŠZO. Ako je. 2. 117 Perović dr Slobodan. Uzansa 160. Kupac. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. po svoj prirodi. 164). 380 HGB. 235. 1. a ne na samoj granici (uz. 171). 94-105. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. a ne 116 samo na sigurnost novca. novčana obaveza. dalje. biti predujmljeni (uz. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski .. Uz trošak. potrebni iznosi moraju mu. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Tako kupac snosi uvozne carine.”.. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. ali ne i jedini element kalkulacije. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. uz. kupac snosi i rizik plaćanja. 169). 161). str. 160. 517 ZOO). Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. str. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. ukoliko želi da se koristi skontom . p. 114 Dakle.. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari.Cijena je osnovni.. str. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. isto djelo. Kupac snosi i troškove plaćanja. 114 115 113 74 . 240. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. na njegov zahtjev. 3. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor.”. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. Član 28. 320. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. st. ZOO). Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. st.

. Sl. n. Napokon. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. 394). Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. redoslijed namirenja zavisi. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. 305 ZOO).”. 18 ZOO) i u cjelini (čl. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. 119 120 118 75 . 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. No. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. str. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele.. indeksna skala). 133-136). od sporazuma dužnika i povjerioca. 103-105. FBiH 2/95. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. Ukoliko on ne bude postignut. zlatne i valutne klauzule.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. 398 ZOO). licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. 139-140 ZOO). No. vezanost normi o načinu. 320 i 318 ZOO). dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. najprije. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. No. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. 516-518). 312 ZOO). pošto su novčane obaveze djeljive. A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. a kupac ne može sve da ih izmiri. 310 ZOO). Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. ali i prema njegovim povjeriocima. 238. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. isto djelo. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. 310). Plaćanje se vrši prodavcu. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. str. te prekomjerno oštećenje (čl. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont.

Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja.1. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. n. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. 76 . Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa.regulisanja ove dužnosti kupca. vremena i mjesta plaćanja. Zakon o čeku. U Zakonu o finansijskom poslovanju. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. čeka. Osim instrumentima plaćanja. ZFP). dakle. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. FBiH 10/95. bankarske garancije (član 17 ZFP). Zakon o hatrijama od vrijednosti. 2. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja.2. Uzansa 188. 2. No. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. Zakon o mjenici. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. Način plaćanja 2. prepušteni ugovoru. međutim. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. vrši izmirenje novčanih obaveza. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Mjesto. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se.

instrumenti doznake. 128 . ne nužno i u ugovoru o prodaji. 192). U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. 191). 128. 123 Član 1072 . Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. 124 Antonijević dr Zoran i drugi. Od ostalih. Pored toga. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 .1082 ZOO. tj. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. 2). Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. 122 Antonijević dr Zoran. ZFP). Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. ZFP). 190) i bjanko mjenicom (uz. 189 i 196).129. str. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. Beograd 1982. Savremena administracija. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12.računa” (član 9. pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. godine. Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. zadnja revizija 1993. ZFP). Petrović dr Milan. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. str. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. Napokon. odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. st. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. isto djelo. a najkasnije narednog dana”. 77 .

Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. 186).. isto djelo. str. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. ZOO). te da njome raspolaže (uz. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). Ovo rješenje odstupa. Drugo. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. str. od opštih dispozitivnih principa o avansu. 241. 2.”. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju.. (član 518 ZOO). 241.3. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ako ništa nije ugovoreno” (član 518.2. 184). Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv.. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. Najprije. 184). težinu. str. “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). biti “čista” i izdata po naredbi (uz. 185). 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. 125 126 127 Toroman dr Marija. Ne postoji li odgovarajući običaj. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. uz. 183. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata.”. najprije. st. 78 . pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. Ona mora glasiti na “ukrcano”.. Razmotrićemo ih odvojeno. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze.

Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. st.. 79 . cenu pre nego što primi stvar. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje.. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. 3. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. mora platiti nesporne iznose. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. 1 ZOO. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. 129 Član 516. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni.. Depozit traje do rješavanja spora. Plaćanje prije isporuke. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. str. isto djelo.Carić dr Slavko. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. isto djelo. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. ZOO). U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. 204). njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . Ukoliko je određeno rokom. 182). ugovor o prodaji može. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. preovladava “trenutak”. 128 Kapor dr Vladimir . Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja.. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. Vrijeme izvršenja isplate 3. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. str. određeno datumom.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. unaprijed. Kod sukcesivnih isporuka. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz.1.”. 130 Toroman dr Marija. najprije. 205). po pravilu se ugovara izričito i precizno. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. ugovorom. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno.

Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. uz.2. U ovom slučaju prodavac kreditira kupca.238. Po pravilu. Za razliku od rješenja u uporednom pravu. st. odnosno obezbjeđenje plaćanja. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . st. st.. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. Bude li to slučaj. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 2. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. 80 .. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. 236 . Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. 3).”. 177. 188). st. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka. a od instrumenata plaćanja posebno. Plaćanje unazad je ono koje se. str. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. Izuzetno. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. ZOO. ono se rijetko izričito ugovara. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. ZOO). ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima.. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. 3. pri tome. ako je kupac robu dobio prije fakture. odnosno od prijema fakture.”. 3). u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. Oba dispozitivna pravila su uslovna. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. st. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475. Polaganje se vrši virmanom (uz. 2). Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. 238. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. ZOO). U slučaju da sporazuma stranaka nema.. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. str.. 1. 131 Pored toga. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. 177..

prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190.sredstava na tekući račun putem virmana. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. preuzima pravila uzanse 181. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. ZOO).). pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. st.1. Mjesto plaćanja 4. st. prodavac i kupac imaju istu banku. 3. cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . 2. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. koja važe za pomenute instrumente. st. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. kupac. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. ZOO u članu 318. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. st. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. 2). Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. tj. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. 4. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. U prvoj. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. ZOO). Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. dakle. 1. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. 2). Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. Prvi je da su novčane obaveze donosive. st.

princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. st.2. plaćanje se obavlja u prebivalištu. No. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje.. Napokon. U nedostatku pravila običajnog porijekla. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. 3. 3. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. st. 2 ZOO). st. st. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. Ako povjerilac ima više sjedišta. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca..uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. dakle prodavca. Član 320. više poslovnih jedinica.. 174). Napokon. tj. No. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. 1 ZOO). I napokon. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. 2. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. 175. 238. st. str. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. st. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. ZOO je jasan. “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. ZOO). 82 .. 4.”. 2. odnosno izvršila prihvat. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. ZOO). način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja.”. Napokon.

reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. Prvo. 2. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. a ponekad kao obaveza. stoga. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Mi ćemo se. Treće. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. kupca ili prodavca. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. No. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. u najširem smislu. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. odnosno obavještenjima o nedostacima. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. Drugo. tako i posljedice. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. ZOO). Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. viši institut prava prodaje. Pojam prigovora Prigovorima se. Od svih navedenih funkcija. No. ZOO). logičnije je prvo rješenje. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 .GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . posebno baviti samo najvažnijim. No specifičan sadržaj. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao.

2. mjesto i vrijeme. ali nesumnjivo. 165. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. trgovački zastupnik).. II . 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. Ne učine li tako.”. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. 84 . Napokon. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. po pravilu. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. Kao punomoćnici u privredi se. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. str. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. odnosno odrediti njene modalitete. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. isključiti iz ugovora. po njegovim nalazima i mišljenju. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. Pored toga. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. te izričitim redigovanjem člana 481. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. Ukoliko žele. i bez intervencije trećih lica. Drugim riječima. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete..

preko prirode robe i nedostatka.. str. po pravilu.. ipak. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. Napokon. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. u reklamaciji se. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. 166. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. st. str. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. Svi ostali elementi su nebitni. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. neki su. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan.”. tipizirani. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. Uz. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). 2 ZOO). Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. 85 . Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. Najprije. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije.”. Stoga. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. i 152. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana.. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. da budu precizirana. Prvo.punomoćniku. 132. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. kod reklamacija važi teorija prijema. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. 166. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. Sadržaj reklamacije veoma je složen. ako to kupac učini. Član 484. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente.. No.

bilo prihvat. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. Ono je. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Ne bude li to učinjeno. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. No. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. prepušteno opštim pravilima. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. stoga. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. 3. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. 4.siguran način. I drugo. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. a ako se to ne zna . ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). Kada je prodavac savjestan. 86 . Ako on ima više poslovnih jedinica. Predstavlja veoma složen modalitet. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. Pošto je usvojena teorija prijema. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. tj. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Ako je prodavac bio nesavjestan. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak.

On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. a ne na prodavca. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. dakle. st. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. Objektivni rok je prekluzivan. 3. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. Oni moraju biti održani kumulativno. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). Rješenje je logično. a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Prema članu 481. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). 1 ZOO). Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. Ipak. 2 ZOO). rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. Početak toka roka za reklamiranje veže se. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. on ne bira konačnog kupca. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. st. za vrijeme provjere. Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. No. st. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. 87 . Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Izraz “odmah” je pravni standard. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete.

U principu. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. Ovakva solucija ne isključuje. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. doveli su i do nekih posebnih rješenja. isporuka nove stvari bez nedostatka). Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. a ne kada ju je prodavac primio. To je treća 88 . treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Pored toga. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja.III . budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. 2. Ako to nije učinjeno. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Stilizacija člana 509.

krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. Ako je u pitanju vansudska evikcija. st. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). st.osobenost ove reklamacije. 2 ZOO). krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. 89 . krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. U suštini. 1 ZOO). kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici.

90 .

docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Član 131. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. str.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu .. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. zabrana izvoza i slično).raskid 138 ugovora po samom zakonu. naime. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza.1. st. rat. štrajk. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). 140 Pored toga. Pitanje je. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. u principu. ZOO. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje.” 142 138 139 140 Član 125.. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. požar. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. ZOO. 91 . 1 ZOO). 503. isto djelo. isto djelo. Zbog toga. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. No. st. 1. str. uzročna veza i krivica). 504. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. za njeno određenje. str. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. Shodno tome. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji.”. važe opšta pravila obligacionog prava. da li je prodavac kao dužnik u docnji. Pored odgovornosti. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. Dilema nije samo akademska. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). 144.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. (objektivna docnja). Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne.

92 . u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. 504. isto djelo. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. 144 1. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324).526 ZOO). na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . 143 144 Perović dr Slobodan. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka.132 ZOO). str.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. tj. Unutar realnih isporuka. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. osim kod fiksnih ugovora. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. isto djelo. Pored toga.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). 505. Napokon. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. dalje. str.2. Perović dr Slobodan. Pored toga.

st.Carić dr Slavko. No. 2 ZOO). st. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. 3 ZOO). 185 . Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan.2. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. dalje. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. Kapor dr Vladimir . str. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. isto djelo. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. Tek po njegovom bezuspješnom proteku. isto djelo. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. 146 Napokon. kupac nije pri tome potpuno slobodan. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. ugovor prestaje da postoji. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora.1. str. 1 ZOO). Član 155. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). da potpuno 145 Kupac je. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. ZOO. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. st. tj. 93 . dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. 3 ZOO). najprije može da šuti. 511. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. On. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. st.192 ZOO. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. No. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130).

2 ZOO). Pošto on ima karakter dopunskog roka. Oni su mu dati alternativno. njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. 3 ZOO). Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. razmotrićemo ih posebno. Kupac zadržava pravo na naknadu štete. Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. st.prirodi stvari i okolnostima posla. prema našem pravu. ni izjavom kupca. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. Zbog toga. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. dakle. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. st. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. kao i kod drugih pravnih standarda.526 ZOO). vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. No. dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. st. U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). Davanjem primjerenog roka. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. Napokon. Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). U načelu. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). 3 upućivanjem na član 125 ZOO). Specifične norme o kojima je riječ. Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . te o načelima obligacionog prava. Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno.

prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju.Carić dr Slavko. Zbog toga je.proste štete i izgubljene dobiti. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. Kapor dr Vladimir . Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). 2 ZOO). predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. uzeta zajedno. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. 1 ZOO). Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. Obavještavanje. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). 2 ZOO). str. ZOO). On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. st. a ne novčana restitucija. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . str. međutim da bude veća. ZOO. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. a ne konkretnim dokazivanjem. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini.2. u ovom slučaju. isto djelo. u ovoj dominira naturalna. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. isto djelo. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. Izložena rješenja. Konkretna šteta može. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. 166. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. 165. Pored toga. 3). o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. st. st. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. predstavlja relativno samostalnu obavezu. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. 2. st. 95 .Carić dr Slavko. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu.

“Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. U suprotnom. isti je kao i kod nefiksnih poslova. postoji. 150.526). obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. 1 ZOO). kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene..“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. ipak. No. 4 ZOO). st. 96 . regulisane su opštim pravilima. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. u ovom slučaju. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. a ne i za ugovor u cjelini. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. Sistem prava kupca. kada je ugovor raskinut. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. Razmotrićemo ih odvojeno. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. st. Kada je količina nebitan element. međutim. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . 2 ZOO). U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. u slučaju docnje sa jednim obrokom. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. U uporednom pravu posljedice docnje. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. U suprotnom. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. razlikuju. 131 .”. st. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. Zbog toga. 3.1. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. No.. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. 150 Pravno-tehnička rješenja se. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. str. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem.

radi zaštite kupca. 1 ZOO). 97 . Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. st. tj. st. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. Shodno članu 130. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. st. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. vodeći računa o interesima prodavca. a jedan obrok već nije isporučen. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). ipak.Carić dr Slavko. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu.2. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. 2 ZOO). 3 ZOO). Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. 151 Kapor dr Vladimir . Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. naime. 4 ZOO). str. No. st. Za obroke koji još nisu dospjeli. dužnik se ne nalazi u docnji. 166. 3. niti može ugovor raskinuti u cjelini. 2 ZOO. Očito je. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava.dio ugovora. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). st. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. isto djelo. st. ono. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. zakon postavlja jedan izuzetak. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. proizlazi iz njegove stilistike. obrok. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski.

str. Odgovornost se. 98 . stoga. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. ograničava na štete izazvane ovim propustom.393. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. 2). Da bi ova 152 odgovornost postojala. Perović dr Slobodan. II . faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. st. 1). 228. isto djelo. isto djelo. šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. bilo količinskim nedostacima. Perović dr Slobodan. st. 152 153 Član 480. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. ZOO. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486.4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. Član 478. st. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. 153 No. ipak. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. 1). 391 . a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). ima dispozitivan karakter. 228. i 485.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Ovakav uglavak je ništav. No. str. bilo djelimično. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. 392. st. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. pa se ona kvalifikuje kao objektivna. 2).

“Pribavilac. str. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. dakle. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. kao i kod docnje. uporedno posmatrano.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. isto djelo. 154 Dalje. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. pa ako ga ne dobije. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). “ali ga kupac može održati. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. 1. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. Najprije. nekoliko specifičnih rješenja. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. Stilizacija člana 488. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). Napokon.1. 99 . 397. 2. 1. ako ništa nije posebno ugovoreno. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. st. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. tačka 1). tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. prilikom raskida. Prava kupca 2. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. st. dakle. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora.

njegova suština se ne mijenja. najprije. ZOO. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. str. Stoga. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. 1 ZOO). u principu. Odluku o sniženju. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. isto djelo. nego procentualnim računom. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. Kada se koristi u ovom svojstvu. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. u slučaju spora. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. izuzev u slučaju njegove prevare. Vidjeti Čović dr Šefik. No. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. 2. I treće. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. Bez obzira ko vrši obračun. On je. isto djelo. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. 100 . to će učiniti sud. 99. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. Drugi se tiče prirode nedostataka. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni.2. shodno opštim pravilima obligacionog prava. Ako su oni neotklonjivi. 220 -227. u vrijeme sklapanja ugovora”. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. donose stranke. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. st. str. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. Prema članu 498.

U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. 2 ZOO). dejstva. trajanja. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. Metod obračuna ostaje isti. 2. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. a ne. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. Zato ćemo ih ispitati posebno. kupac može 101 .3. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. kao kod odgovornosti za docnju. na opštim pravilima obligacionog prava. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. a cijenu nije platio. ali nije isporučena. definisan je uz ograde. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom.491 ZOO). realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. Prema članu 495. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. st. određivanja. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. Naime. Uslov. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. ZOO.

ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. već po načinu svoje primjene. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji.:”. Ako je predana manja količina od ugovorene. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava.. budući da će se ona. budući da je on nevina strana. No. 102 . Izložićemo najvažnije slučajeve. pravo ga ne ostavlja bez zaštite. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”.206. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala.526 ZOO. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Bude li ugovor o prodaji raskinut. Ako ne želi da primi veću količinu. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133. 2.211. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. nije ovlašten da raskine ugovor. odnosno ako je oštećena. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji.4. pregleda stvari. 205 . Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. Shodno članovima 523 . Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. do sada. U prvom slučaju. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme. 210 . U drugom slučaju. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. tj. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. str.

“prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). bilo samo djelimični raskid. ako one ne čine cjelinu. 108. tj. st. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . isto djelo. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu.. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. Ako kupac ne primi višak.odbija. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. Ako razdvajanje stvari nije štetno. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. 3. One se kreću u dva pravca. 3). Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. 1). ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). str. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. U suprotnom. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. faktičko je pitanje. 2 ZOO). smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. a samo neke od njih imaju nedostatke. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. Ako stvari čine cjelinu. zbog izbora koji je napravio kupac. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”.. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. st. st. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. 103 . tj. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora.

dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). Ako prodavac to odbija da primi. st. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. najprije. umjesto polaganja. shodno opštim pravilima. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. Prema članu 522.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . U procesu popravljanja štete. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. neposredno i na uobičajen trgovački način. ZOO. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). 158. tj. kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. 104 . ZOO. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. Napokon. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. a to znači da mu mora predati bilo sudske. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. “iz slobodne ruke”. Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. član 329 ZOO). te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. njegove obaveze. pa ćemo ga posebno razmotriti. On. stvar prodati na teret i rizik prodavca. dugovanu stvar položiti kod suda. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. Ono je složeno. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. Pored toga. će zavisiti od izabranog prava. kupac može. 2 ZOO). kupac će određeni iznos deponovati kod suda. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. U tom kontekstu već su izložene. kupac može. takođe.

koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. o “razumnom roku”. Rok je subjektivan i prekluzivan. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). pripada kupcu. Član 509. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. No. ZOO i na rješenja člana 510. smatramo. kupcu. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. najprije. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO).ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. No.1. No. a potom i od okolnosti posla. ako se opredijelio za prvu varijantu. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. Pravo izbora. Prava kupca 2. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. S obzirom na stilizaciju člana 509.III . priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. 2. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. 105 .

2. 1). Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava.2. Iz stilizacije člana 511.2. 3 ZOO).3. sa stanovišta uspjeha u sporu. 106 .526 ZOO). primila. st. tj.4. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). po tom osnovu. st. U ovom slučaju. zahtjev 159 Perović dr Slobodan. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . Da bi se on mogao postaviti. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. isto djelo. u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. 2 ZOO). 1 ZOO). 386. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. Kupac je dužan da. zakonu i po volji kupca. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. djelimične evikcije. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. No. st. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. odnosno ograničeno uslijed nedostataka. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. Pored toga. ovo pravo nije samostalno. cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. Najprije. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. str. prema izričitoj odredbi zakona. st. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. 2.

postavi blagovremeno. tako i za prodavca. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. No. vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. 107 . st. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo. 2). No. ni drugi dokazi nisu isključeni. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. st. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. prenosivi tovarni list i slično). varant. prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. kako za kupca.5. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. 2). Ovaj rok je objektivan. član 512. 2.

108 .

dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. 2 ZOO). smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. 4). On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. Drugo. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda.GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . 229. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. prva obaveza kupca. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. 2. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. a u drugom . Bude li to slučaj.zbog raskida ugovora o prodaji. Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. st. uključujući tu i krivicu. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. hronološki posmatrano. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. st. koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito.

u ovom slučaju. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Njegova dužina je faktičko pitanje. 229. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. 160 Vidjeti član 327. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. germanskim posebno. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. te izvršenje prodaje radi pokrića. Da bi do raskida došlo. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. Napokon. 110 . Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. 1. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. pravna priroda obaveze prijema. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. pojedinih prava prodavca. a ne o dužničkoj docnji. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. dovoljno je da prodavac. Prvo. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. No. ZOO. st. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. šuti. No. st. 2). po isteku dodatnog perioda. I drugo. Zbog toga se i docnja. II . mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca.

isto djelo. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. Ako je bio u zakašnjenju. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. 2. 2 ZOO). Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. ono prestaje (purgatio morae). na osnovu člana 522.332 ZOO). 3. st. nije u zakonu izričito rečeno.152.2.ne. 3). bilo po ocjeni suda. ZOO. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. Ne bude li to moguće. ZOO). Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. Analogna primjena člana 328. U prvoj varijanti. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. O izvršenom polaganju. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. ili po svojoj sopstvenoj odluci. ZOO. O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. st. Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). st. st. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. u drugoj . 1 ZOO). Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. st. Iako nije u zakonu izričito rečeno. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. rizik i svojina prelaze na kupca. stoji na raspolaganju. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. Napokon. 150 . bilo po ocjeni prodavca. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. 111 . 1. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke.

tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. 4 ZOO). o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. st. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. izvršiti na nekoliko načina. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. Može se. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. 112 . ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. st. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. No. a zatim prodavčeva potraživanja. Prvi način je javna prodaja (član 333. st. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. 3 ZOO). prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. Napokon. početnoj cijeni. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. on i obavještava kupca o njoj. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. ZOO. 1 ZOO).polaganja stvari” uređena je članom 333. U svakom slučaju. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. zavisno od uslova. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. ZOO. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. Nakon javnog obavještenja o predmetu. Pošto sud odobrava prodaju. zatim prioritetna založna prava. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja.

Pored toga. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. ZOO. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. str. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. isto djelo. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. istovremeno ili naknadno. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. st. 163 Prema članu 519.526 ZOO). Ugovor se raskida izjavom prodavca. 149. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. prodavčevo pravo na raskid ugovora.4. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . a ne kao njihovu derogaciju. Mitrović dr Dobrosav. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. III . u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. Opšte uzanse su u uzansi 213. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. i 324. 2. 113 .

njen obračun se vrši FBiH.132). Budući da se šteta ne dokazuje. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. st. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. mjesečno primjenom konformne metode. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. na vrijeme. 114 . primjeren rok. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. imao na raspolaganju. Zasniva se na krivici. U ovom dijelu. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. 1 ZOO). 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. ZZK. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. Uz isplatu cijene. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. Sl. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . ZZK. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. 2 ZOO). 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. dakle. n.privrednog prava. On je složen. ZOO. odgovornost kupca je subjektivna. ona spada u konkretne štete.526). Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. 168 Član 2. Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. 2. Budući da se ta šteta dokazuje. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. st. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene.

Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. 213. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. 1. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. dugovao je i naknadu ostale štete. osim u tri navedena slučaja. 213. st. ili pravo na prodaju radi pokrića. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. st. ZOO je restitucija primljenog. 213. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. 2). Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. I on je složen. 1. 115 . I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. Upravo to nije uvijek moguće. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. dakle. st. I to po dva osnova. U ove dvije situacije. st. kriv. Uslov za sticanje prava na raskid.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. st. tj. st. 3 ZOO). budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine.526 ZOO). Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. 3. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. rješenje uz. Rješenje postoji u uzansi 213. 3 ZOO). 1.

116 .

Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. posrednik može i da učestvuje u pregovorima. senzalom). kao i o stanju na tržištu. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu.770). može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. 117 . kao dodatnom djelatnošću. koje se naziva posrednikom (mešetarem. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. Tada se na njega. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. “ugovor o nalogu”. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. maklerom. U času kad joj se obrati neki komitent. o njihovim mogućnostima i kapacitetima. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). Taj posao. kao supsidijaran izvor.629 ZOO. primjenjuju pravila člana 600 . Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog.kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. za čije sklapanje posreduje posrednik. a ne i pravnu. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. Pored toga.posrednička preduzeća i posrednički biroi . ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost .

2. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 .BITNI ELEMENTI 1. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. Stoga. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. To znači da je ličnost posrednika. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. odgovaraće za štetu. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). npr. Kad posrednik prihvati nalog. II . bitan elemenat posla. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. st. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. trgovini ili u osiguranju. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. 4). ugovor je zaključen. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. 2. Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. No. kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. u principu. tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće.. ako posrednik odmah ne odbije nalog. samo u transportu. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu.

Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. 119 . cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). Predmet ugovora je. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. istraživanje tržišta itd. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. dakle. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. Izostane li i običaj. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. tj. Predmet ugovora o posredovanju je. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). kao što su davanje obavještenja o tržištu. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. 3. No. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. 3 ZOO). a ne na rezultat. kao profesionalni vršilac usluga. do pregovora ili čak ugovora. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. posebno se naknađuju. tj. jednokratna činidba. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. dakle. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Ovo rješenje je posljedica činjenice da. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. Rješenje utoliko više začuđuje. pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). a ne pravne radnje. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. tarife ne postoje. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Posrednik vrši faktičke. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . On će važiti kada opšti uslovi.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. st. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. Sporedne usluge. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad.

1.3. Kad je nađe. Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. On to ne može učiniti. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). ne odgovara za to. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. Tražeći uslugu posrednika. Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. nalogodavac daje naknadna uputstva. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. 1.OBAVEZE STRANAKA 1. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818). U tom cilju posrednik prikuplja podatke. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. Ako je prvobitni nalog nejasan. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. ZOO. mora biti posebno ovlašten. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . posrednik treba da raspolaže 120 . Tada djeluje kao punomoćnik (član 815).2. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Komitent može davati uputstva i naknadno. No. Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. Obaveze posrednika 1. ili mogu biti samo instruktivni.III . ili bi se teško izvršavao. 1. Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. pod kojim uslovima.

ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO).6.5. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. odnosno o onome što je upisano u njima. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. obavještenje o izvršenom posredovanju. mešetarski list). 121 . datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. Izuzetno. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. 1. za drugu stranku. u stvari. Ta posrednička zaključnica.4. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. jer je ne potpisuju stranke. Ova zaključnica. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. 1. 1. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. Ona je. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). te datum zaključenja ugovora. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). ako je predviđeno ugovorom. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru.

Sklapanje ugovora je. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. ZOO u članu 823. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. provizija. Napokon. st. on zadržava pravo na proviziju. o cijenama itd. o cijenama i tarifama. 2. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. proizlazi iz naloga koji je dobio. Realizacija ugovora se njega ne tiče. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. Prvo. Po trećem mišljenju. jer posrednik posreduje. Po jednom mišljenju. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. vrijede dispozitivna pravila.1. se plaća prema uslovima ugovora. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. Drugo. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. o potražnji ili ponudi robe i usluga. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao.7. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. jer je to domen ugovornih strana. Treće. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju.1. izvrši svoje obaveze iz ugovora. takođe. za čije je zaključivanje posredovao. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. Ako oni ne postoje. kao i o poslovnim partnerima. 1 ZOO). Obaveza nalogodavca 2. Po drugom shvatanju. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. pomaže da se 122 . međutim. međutim. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. tj. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. dakle. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. Privredna društva. i njegova stvar. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. sadrži dva rješenja. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. i 825. Davanje tih obavještenja spada. Plaćanje provizije Cijena. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. o tržištu uopšte. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama.. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika.

i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. nego se posreduje. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen.3. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. a nalogodavac obavezu. nego po pola. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. objašnjava. bez njegove krivice. Dva su već obrađena. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. 2. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. oni mu pripadaju i kad. ali ne u cjelini. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. obje stranke su dužne da plate proviziju. komitent ipak nema obavezu da je isplati. Napokon. ako taj ugovor bude zaključen. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. Posrednik nema pravo. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. prenose obavještenja. na plaćanje provizije u tri slučaja. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati.ugovor sklopi. tj. po Zakonu. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. Naš Zakon takođe. 123 . Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. pridržaja i prvenstvene naplate.2. da isplati posredniku određenu naknadu. 2. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. Normalni. nego i druge poslove. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. Nalogodavac se obavezuje. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor.

Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. 124 . posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. Odgovornost komitenta je subjektivna.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. No. Nadalje. objektivna. u principu. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe.IV . I napokon. Imovinsko-pravna odgovornost se. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. odnosno o ugovoru o djelu. postoje. u principu. odgovornost je. ZOO. Oni su regulisani u članu 820. shodno opštim pravilima. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. 2. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). ipak. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. Posrednik. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. otkazni rok iznosi dva mjeseca. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. Ugovor se. Strana koja je neosnovano dala otkaz. ali na neodređeno vrijeme. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. otkazom bilo koje strane. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. a ne kada to pojedina stranka želi. strana koja je primila neosnovani otkaz može. ukoliko želi. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. Ukoliko to nije slučaj. 2. I ovdje se vrijeme računa unazad . raskida bez otkaznog roka. tj. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. važiće dispozitivne odredbe ZOO. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. Pored toga. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. u tom slučaju. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). 135 . Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja.

136 .

FBiH. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. dakle. iz tog posla. a za račun komitenta”. Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen.n. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). kad kupuje robu. naziva se u poslovnom svijetu komisijom. “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju. redovno se bave trgovinske organizacije. ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). a druga će joj strana za to platiti. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. Sličnu . stiče prava i obaveze. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. Komisionim poslovima. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. on je ugovorna strana. definiciju sadrži i član 15. Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. kao da je sebi kupuje. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. 137 . on plaća u svoje ime. komisionar. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. Tako. a za račun komitenta. što rezultati komisije pripadaju komitentu. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime.GLAVA TREĆA KOMISION I . mada užu. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime.770). Komision su usvojila sva moderna prava. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). u stvari. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. Zakona o trgovini (Sl. kupuje je u vlastito ime. Po svojoj pravnoj prirodi. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime.

onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. da cijenu plati njemu. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. pošto je u svojini komisionarevoj. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. Nadalje. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. radi naplate svojih potraživanja. nego za račun komitenta. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. Tim ugovorom mu daje nalog. Stoga. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. U slučaju stečaja komisionara. Komisionar izvršava taj nalog . povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. kome je komisionar predao stvar. po prvom shvatanju. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. privredni rezultati posla su komitentovi. Prema dosad izloženome. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. u slučaju stečaja komisionara. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. Stoga. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. Dakle. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). prodaju ili kupovinu. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. Naime. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. npr. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . povjerioci komisionara ne mogu. Po drugima. ali nije radio za svoj račun.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. komisionar.komitent. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. treće lice. jeste komisionar radio u svoje ime. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. a to znači da su te stvari i prava komitentova. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. stvar ulazi u stečajnu masu.

obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. ovaj ugovor fiducijaran. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. Komisionar.g. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. Komisionar prodaje njegovu stvar.dok još nisu prodate. 788 ZOO).dok stvar nije kupljena. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. Posao se tada. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . tj. Stoga će komisionar. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. odgovarao bi komitent. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. znači za svojinu stvari.komitenata.). 2. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. nalogom i konkludentnim radnjama. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. ili ne može povući nalog za kupovinu. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. iako je prodaje u svoje ime. odnosno naknadi štetu. Dakle. decembra t. pošto je. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. takođe. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. po pravilu. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. uslijed koga se isključuje. Izuzetno. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. Ono odražava faktičko stanje. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. konsenzualan i neformalan. po svojoj prirodi. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar.”.

To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. telegramom. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. Međutim. dakle. posao intuitu personae. nego obaveza iz ugovora. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. usmeno. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. sam i slobodno. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. No. mora biti uneseno u sudski registar. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt.BITNI ELEMENTI 1. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. st. Za nalog se. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. u kom obimu. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. onda predaja i prijem stvari.komisionarom kome je taj posao profesija. ili ako im nalog ne prethodi. a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. a za tuđi račun. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde.u svoje ime. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. u našem pravu. ne traži određena forma. 3 ZOO). Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. Nalog se može dati: pismeno. II . Ugovor o komisionu je. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. odnosno kupovnom komisionu. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. telefonom. pa bi ovo bio realan ugovor. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor.

Kada je naknada komisionara pretjerano velika. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). Bez obzira na obilježja predmeta. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. a može biti i plaćanje za račun komitenta. pa kupovina za račun komitenta. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. samo komisionar. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. transport itd. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. kako je već rečeno. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. bilo istorodnih. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili.drugi ugovor sa trećim licem. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. 141 . u većini zemalja. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. u jednom iznosu. ili paušalno. bilo procentualno prema vrijednosti posla. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. Iznos provizije se obično ugovara. špedicija. a ne između komitenta i tih trećih lica. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. pak. 2. mogu biti trajni. bilo raznorodnih poslova. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. Sa trećim licem se pravno angažuje. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). Pošto je ovo privredni posao. to je prodaja neke komitentove stvari. On. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. Ako iznos provizije nije ugovoren. 3. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. dakle. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. Po Zakonu.

jer. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. Nalog može biti opštiji: širi. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. da postupi po nalogu. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). Komitent može narediti da se stvar. jer komitent je ograničio komisionara. odbiti posao. komitent može ne priznati. Pored toga. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). on predstavlja srednje rješenje. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. termin “nalog” može imati i druga značenja. a komitent je tada dužan 142 . komitent je ovlašten na naknadu štete. najnižu i najvišu. To su: ponuda. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. može biti i potpuno određen. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. naređujući nalog). Obaveze komisionara 1. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime.III . On. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. ili može dati gornju i donju granicu cijene. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. jer komitent nije precizan u izražavanju. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). limitativnim. Ipak. kako se vidi. odnosno usluga. ako se komisionar nije držao naloga. limitiranim. kao i kod limitativnih naloga. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara.OBAVEZE STRANAKA 1. a za račun komitenta. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. svoga nalogodavca. Napokon. dalje. nalog može biti nešto uopšteniji. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni.1. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni.

prihvatiti rezultat posla (član 773). osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. Praktično posmatrano. može ukoliko je to ugovoreno. Ako za to ima vremena. Za rad potkomisionara ne odgovara. komisionar treba. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. kada komitent naknadno da dozvolu. Čak se smatra da je to njegova dužnost. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). najprije. potkomisionaru. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. Bez obzira na okolnosti. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. Ako to dokaže. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. nego iz poslovnih razloga. Po našem pravu. Ako je potrebno. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. sam. Kod demonstrativnog naloga.2. jer mora štititi interese komitenta. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. Ako bi bio 143 . Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). što znači i veću proviziju i veći dobitak. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. On stvara svoje poslovne veze. bez obzira na vrstu. naime. djeluje profesionalno. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). Komisionar. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. Prilikom izvršavanja naloga. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. izvršiti lično. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. Komisionar mora nalog. ipak. u interesu komitenta. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. 1.

Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. 1. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. ako stvar nije osigurao. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. ako je tako naredio komitent. U praksi. uloži prigovore i slično. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem.4. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. ili ma iz kojih drugih uzroka. Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. bilo zbog svojih svojstava. Kao privrednik. Dužan je da utvrđuje kvalitet. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. i uopšte prema odgovornom licu. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. Ubuduće. bilo što mu je povjerena na prodaju. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. količinu i stanje pakovanja. povodom novih poslova. Stvar koja se nalazi kod njega. Znači. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. 1. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). bilo što je tu stvar kupio za komitenta. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). Međutim. Stoga.3. utvrdi da je ona oštećena. osigura dokaze o stanju stvari. vozaru i skladištaru. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). ako je osiguravanje obavezno. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. 144 .

kupi je jeftinije. Pravilo je da ne može i da te radnje.zavisi od prirode posla i ugovora. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. preduzima na svoj rizik. okolnostima. Njegova je korist u proviziji (član 773). ekonomski rezultat posla. pripada komitentu. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. ako se radilo o komisionoj prodaji. za one vrste poslova. Međutim.6. pa mu je to komisionar dužan predati. Pored predaje rezultata posla. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima.5. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. npr. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). položi račun komitentu. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. Komitentu mora predati čist posao. a neutrošeni novac kod komisione kupovine.: proda stvar skuplje. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen.1. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari.. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. 1. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. ako o tome nema dispozicije u nalogu. Šta će to biti . bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. ako nema naloga da tako ne uradi. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. itd. ako je. Kako se posao izvršava za račun komitenta. ili bolju stvar. stvar prodata na kredit. završen onako kako glasi nalog. komisionar je dužan da. itd. 145 .). pošto završi posao. kao ni o činjenicama. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru.

Izuzetno. Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782). komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). npr. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. komisionar. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. ipak. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. ili će mu dati novac radi neke isplate. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . Prema prirodi posla. Obaveze komitenta 2. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja.1. nego naknada za trud. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent.data je. daje robu i nalog za prodaju. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. 146 . Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785)..2. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. koji je od njega komitent tražio ugovorom. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao.. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. npr. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. ima pravo na odgovarajuću naknadu. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla. 2.jedan mu. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari.2.

147 . premije za osiguranje. odnosno stvari ili novac. tj. Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. Iz dobivene cijene. dakle.3. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. ima pravo na naknadu troškova. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. donio korist komitentu. Može. takođe ima pravo na naknadu troškova. i to založni povjerilac po trgovinskom. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. Načelno. otklanjanje mana. takođe. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). itd. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. Obezbjeđuju se. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). uskladištenje i sl. vještačenje. ležarina. sortiranje. utovar. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. to se ne bi moglo dozvoliti. prevoz. ne sve troškove. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. može li prodati komitentu svoju stvar. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. pakovanje. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr.2. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. 2. a ostatak predaje komitentu. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. ili za prodatu zalogu. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara.5. 2.4. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi.). dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. odnosno poslovnom pravu. Dakle. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije.

Režim troškova. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). i obratno. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. IV . tj. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). I kad je saugovarač u komisiji. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). 148 . Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. nije promijenjen. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. Odgovornost je subjektivna. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. jer se odnosi na nenovčane obaveze. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. Da bi zaštitio interese komitenta. onoga dana u kome je roba kupljena. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). odnosno prodata. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. takođe. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni.Naime. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza.

komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. i da će treće lice. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). V . ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). I drugo. Može se. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. ne garantuje da će treće lice. od koga se stvar kupuje. izvršiti svoje obaveze. dakle. 2. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. ili terminski posao. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. Ako je brižljivo postupao pri poslu. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. Takođe. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). odnosno kome se stvar prodaje. ili zaključio distancioni. njegov saugovarač. Za jemstvo. uredno ispuniti ugovor. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Klauzula “star del credere”. i sklopiti ugovor. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. Najprije. da će treće lice ispuniti obavezu. po dispozitivnim pravilima.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. posebno 149 .POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. komisionar ne odgovara za treće lice. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). Isto tako. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. Takav komisioni posao naziva se “del credere”.

Ako je bilo više povjerilaca. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. ili je kod vozara. posebnim sporazumom. protek vremena na koje je ugovor zaključen. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. To su: sporazuman raskid. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. Komisionaru pripada veća provizija. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. kao i kamatu i ostale troškove. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. kao avans. iako je dao dio cijene u kreditu ili. odnosno uobičajene. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. iako to nije izričito ugovoreno. prestanak subjektiviteta komisionara.se ugovara. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. a može i odvojeno. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima.PRESTANAK UGOVORA 1. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. 150 . Dok robu ne preda. na putu. ili utvrđena propisom ili običajima. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. 2. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. automobili. po pravilu. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. koja može biti ugovorena. Kredit se daje. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. VI . u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. te uredno ispunjenje posla. mašine) i kod robe iz uvoza. a ne samo za glavnicu. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. u gotovu.naročito na strani komisionara. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. da jemči za trećeg saugovarača. rjeđe.

Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. iako stilizacija člana 766. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. 151 . a otkaz komisionar. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765).2. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. za razliku od njih. No. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. komision nema posebnih pravila za ove situacije. faktičko je pitanje. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora.

152 .

Nadalje. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. a taj kredit daju i neka skladišta. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. gdje postoje javna skladišta. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. Zakona o trgovini (Sl. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. 153 . Čl.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. ili koji je dalje preprodaju. 2/95 . Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. te utiče na stabilizaciju cijena. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. Pojam. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. n. Na kraju. Prema članu 16. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. 11.ZOT). FBiH. ZOT. 172 173 Član 16.

Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. na primjer. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. Primjena je “odgovarajuća”. Ako se stvar čuva uz naknadu. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. dvostrano obavezan. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. uskladištenju odgovara ostava (depozit). konsensualan i neformalan. ostaviocem se smatra 154 . Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. Ugovor o uskladištenju je teretan.729 ZOO). komutativan. U suprotnom. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. znači shodna (član 739 ZOO). Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. ugovor je realan. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. 2. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. uključujući i nalog. Prećutno. Nadalje. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. ugovor je konsensualan. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. a posao ne vodi špediter. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. Pored toga. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu.

istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. II . ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). Pošto je skladištar. na robu se ne plaća carina. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. 130 155 . Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. Dok je u takvom skladištu. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Robom se može manipulisati. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. To smije činiti sa pristankom ostavioca. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. žitarice i sl. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. Pravilo je.: rude. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. inače. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. Novine FBiH br. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. U njih se smješta tranzitna roba. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. dakle. preko špeditera ili preko vozara. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. Ostavilac. npr. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije.sopstvenik robe. 59/01 Čl. Odobrenje izdaje Uprava carina. a ne onaj ko je predao robu. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. u principu.

za razliku od ostave. 2. ni za čuvanje robe. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . nego sam smješta robu. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. Da bi ulazili u cijenu. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. plaćanje vozarine. privatna skladišta koja. kad se iznosi iz skladišta. Uporedno pravo poznaje još i tzv. prema sporazumu sa ostaviocem. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. Po pravilu. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. odnosno koje se predviđaju ugovorom. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. carine. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). 3. nego građanskog. raznih pristojbi i drugih troškova. Roba je pod carinskim nadzorom. osiguranje. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. provjetravanje i sl. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava.kopnena vozila. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. pakovanje. Cijena usluge Cijena usluge je složena. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. carinjenje. ni zatvorena skladišta. i čuva je. Dakle. za razliku od javnih. popravka ambalaže. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. kao 156 . ni za tuđi račun. sortiranje. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. a carini se poslije prodaje. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. vađenje uzoraka.). Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. Pored toga. premije osiguranja. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. otpremanje robe i sl. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. nisu mogla izdavati skladišnice.zavisi od dispozicije. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. manipulisanje (čišćenje.

mora biti objavljena. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. pogotovo kad prima robu od vozara. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. špeditera ili ma od koga posrednika. U slučaju manjka. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. ako nije propisano uslovima poslovanja. mašine. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . ima pravo robu vagati. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. odnosno. ako tarifa nije pravilno primijenjena. Tarifa obavezuje obje strane. kolonijal. ako drukčije nije ugovoreno. staklo. cement.1. jaja. voluminozna. odvojeno od uslova poslovanja. Samo ako ostavilac naročito traži. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. po pravilu. lako zapaljiva.). kojom se konstatuje takvo stanje robe. Obaveze skladištara 1. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. skladište je dužno vagati robu. prljava. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. iznos naknade može ispravljati. alkohol. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. pa se. tj. osnovne kao i sporednih. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. kao i prema vremenu čuvanja. prema tome. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. voće. III . što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova.OBAVEZE STRANAKA 1. propisane tarifom. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu. Cijene pojedinih usluga. Da bi tarifa obavezivala. su. ugalj. drvo. ako može. u svojim opštim uslovima poslovanja. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. ruda itd. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. No. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja.posla građanskog prava. Tada odgovara i za težinu. bez odlaganja. kao i robu sa manama.

3. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. Skladištar ne može predati. kao dobar privrednik. Tako će skladište. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. te mjera i nalozi ostavioca. ostavilac. odmah tražiti uputstvo ostavioca. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. uslovi smještaja. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. 1. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. Ako javno skladište izda skladišnicu. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. bez pristanka ostavioca.4. S obzirom na prirodu posla. kao i na naplatu troškova vaganja. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. dan prijema robe. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. Ako bi to učinio. 1. obaveze u pogledu sporednih radnji. ili tražiti novu dispoziciju. Nadalje. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. Potvrda. potvrda se tom prilikom vraća.2. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. propadne ili ošteti. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. i kad ostavilac ne odgovori odmah.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. ako postoji opasnost da se roba pokvari. skladišno preduzeće. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). podaci o robi koja se prima na uskladištenje. 1. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. U hitnim slučajevima. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. sa podacima iz skladišne knjige. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu.

Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. 159 . Ako to traži ostavilac. tj. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. ako rok čuvanja nije ugovoren. 1. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca. zakonskog ili ugovorenog. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. uslovima poslovanja predviđenog roka. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. na trošak i rizik ostavioca. 1. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO). Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. Po isteku roka čuvanja.5.robu prije ugovorenog.8.7. 1. 1. 3 ZOO). Ne dobije li uputstvo blagovremeno. No. 1. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti.6. a rizici ne budu precizirani. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. odnosno. I bez posebnog naloga. st. skladištar je dužan da robu proda sam.9. 1. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana.10. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca.

Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. ne moraju izdavati istu robu. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. kao i na neispravnu ambalažu.2. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. Prilikom predaje robe na uskladištenje. Ne učini li tako. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). 1.donosiocu skladišnice. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. Specijalna skladišta. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. ukoliko on to traži. nego robu iste vrste i kvaliteta. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Dužan je. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO).1.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. Kada je nedostatak vidljiv. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. “smatra se da je roba uredno 160 . Obaveze ostavioca 2. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. troškove postupka snosi skladištar. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. odnosno donosiocu potvrde. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. takođe. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). Ako to ne učini. silosi i elevatori. 2. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. a ako je na robu izdata skladišnica . pregled se vrši na uobičajeni način.11. 2. Ako ništa posebno nije ugovoreno. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost.

3. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. ako dođe do: gubitka. skladište odgovara za robu uvijek. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. za osiguranje. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. st. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. 3 ZOO). carinu i sl. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . Da zaključimo. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. U suprotnom. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. a može biti i drukčije ugovoreno. manjka. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. subjektivna je. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. Po jednom. 2.primljena” (član 738. 2 ZOO). Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. odnosno primaocu. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. Neke troškove. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. obaveza ostaje na ostaviocu. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. Po pravilu. kao što su izdaci za utovar i pretovar. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. st..ODGOVORNOST STRANAKA 1. ili oštećenja. kvara. IV . Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. i u tom pogledu važe opšti propisi. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. izgubljena. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. ili uslijed prirodnih svojstava robe. uništena ili pokvarena.

a skladištar je za to odgovoran. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. 162 . Ako bi došlo do propasti.uradilo. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. Drugo. Pored odsustva svoje krivice. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). manama ili prirodnim svojstvima robe. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. da postoji slučaj. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. st. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. Prema članu 731. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. Dakle. a to značajno otežava njegov položaj. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. Tada se odgovornosti može osloboditi. tj. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. dakle. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. Teret dokazivanja je na skladištaru. prirodnih pojava. uslijed normalnog i manipulativnog kala. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. Jasno je. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). nesretnih slučajeva. ako se na to posebno obavezao. načelo odgovornosti za krivicu. te neispravnom ambalažom”. ili do umanjenja štete. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. mjera i naredaba vlasti. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. najprije. Prihvaćeno je. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. Ona postoji. osobina robe ili radnja imaoca prava. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. ili otkloniti. ali samo kao osnovni model. Ipak. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. ni otkloniti ni pored redovne pažnje.

Skladišnica je hartija od vrijednosti. obilježja. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. o osiguranju robe. Za tačnost podataka jamči javno skladište. suština hartija od vrijednosti. U tome je. podaci za određivanje njene vrijednosti). Stoga.skladišni list. o troškovima i taksama koje terete robu. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). vrsta. Skladišnica je perforirana. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar.SKLADIŠNICA 1. V . upravo. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. o carini. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. o vremenu skladištenja. Tada ostavilac. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. koja se bave izdavanjem skladišnica. Bitno je da garancija važi i za vrstu. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). kvalitetu. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . pored primanja robe na smještaj i čuvanje. o robi (naziv. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. Javna skladišta. količinu i kvalitet robe. oznaka. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. Kad je izdata skladišnica. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). Kao hartija od vrijednosti. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. količina. o magacinu gdje je roba smještena. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza.2. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta.

To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. po pravilu. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . Skladište. držalac priznanice pravo na robu. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. davanje zajma na podlozi robe). ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. Kad se prenosi cijela skladišnica. Stoga skladištar može. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. a ne jedan njen dio. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. 2. izdaje cijelu skladišnicu . S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu.na te podatke (na primjer: kupovanje robe. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. kada izdaje skladišnicu. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. a vratiti cijelu skladišnicu. Dalje. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara).priznanicu i založnicu. prenosi se cesijom. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. Prema tome. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. može zahtijevati od skladišta to isto. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. Nadalje. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. ako se varant nalazi u trećim rukama. Priznanica ide sa robom. Ako je na ime. i prema tome je prenos drukčiji. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu.

Kad toga ne bi bilo. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. ili onaj kome je založnica predata. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. Iz tih razloga. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. ipak. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. uz koju kamatu. No. Ispusti li se ma šta . Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. koji ima založno pravo po varantu. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . Stoga je potrebno. ali po pravilima građanskog prava. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. kome je založena. imalac priznanice. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. te nije u rukama imaoca priznanice. kad je varant prenesen na koga drugog. U tom slučaju. može zahtijevati da mu se izda roba. moglo bi doći do zloupotreba. Imalac založnice. i za koji je iznos založena. Dalji prenos varanta. Pored navedenog. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). kad se varant prvi put sam prenosi. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. na založnici i u registar. 3.imaoca varanta. 165 .imaoca varanta. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. a da povjerilac. onaj koji je podigao protest. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. za razliku odgovara ostavilac. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. založnica se ne može prenositi indosamentom. kao i priznanice. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. a na varantu još i potpis indosanta. priznanicu ili založnicu. Međutim.prenos ne vrijedi. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. prodaje i uskladištenja. Ako varant nije bio prenošen. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. Bez ubilježavanja na priznanici. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika).

166 . ili njen dio. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. Ako se neko pojavi. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. na molbu lica koje traži amortizaciju.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. sud donosi odluku o amortizaciji. da se javi sudu u roku od 60 dana. I prije donošenja odluke. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. Ukoliko se niko ne javi. upućuje se na spor o pravu vlasništva. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. Postupak vodi sud. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište.

otpravljanju) u teoriji se. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. ne u svoje ime. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. dakle. rusko i donekle švajcarsko). član 827). svoga nalogodavca. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. odnosno podvrstu komisiona (francusko. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. tj. obično. Prema našem zakonu. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. 167 .DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. član 827). Najčešće. otpremi odnosno dopremi stvari. otpremništvu. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da.POJAM. Radi. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO.

na ovaj ugovor 168 . da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. Pravni izvori Špedicija. kao poseban i samostalan ugovor. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. eventualno. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. godine koja nije usvojena.željezničkih. za razliku od transporta. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. mađarsko. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. Prilikom transporta stvari.postaju sve komplikovaniji. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. 3. Izbjegao. tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. pomorskih. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. posljednja 1968. suvozemnih i drugih. 2. Da bi ostvario svoj osnovni cilj . ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. organizuju se maršrutni vozovi. po drugom sistemu.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. preferencijala i refakcija. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. plaćanje kazni i penala. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava.pravni. U slučaju pravne praznine. jeftinije i brže. ekonomski i tehnički . špediterska transportna potvrda (FCT). koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. a uslovi prevoza . poljsko). u koji spada i naše pravo. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. naročito u međunarodnoj razmjeni. rusko) i po trećem sistemu. kamionski karavani. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija.

U poslovnoj praksi je uobičajeno. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. putem ponude i prihvata. bez prethodne ponude špeditera. Može se zaključiti na bilo koji način. Zaključivanje ugovora U našem pravu. 387. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. op. Draškić dr Mladen.cit. ipak. mjesto. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. promocijom i propagandom. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. tada ima karakter ponude. Oni to čine poslovnim komunikacijama. način otpreme. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore.cit. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. takođe. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. op.str. II . 169 . član 829. 330. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. Dakle. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca.str. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. Većina autora smatra da je. Ukoliko je šalje komitent. Ugovor se. U našem pravu. odnosno trgovinskom zastupanju. vrijeme i drugo. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. 772). a shodno i pravila o nalogu (ZOO. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. naročito jača. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. dispozicija.

). što se redovno čini. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom.Šogorov dr Stevan. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. uz prezentaciju mišljenja. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. Zato ova potvrda. mjesto prijema. prevoznom putu i načinu prevoza. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko .cit. ali još uvijek nedovoljno. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. Potvrda sadrži: ime komitenta. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. str. član 42). špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. špediter može izdati određene isprave. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). 510. op. ugovora o špediciji. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. 2. sadrži informacije o prevoziocu. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. 170 . januara 1988. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji.

zastupstava. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. prevoza i predaje stvari. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. i drugo. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. sortiranje. član 839). presortiranje. U ekonomskom smislu. kvantiteta i drugih svojstava robe. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni.više prevozilaca. pretovar ili istovar stvari. sirovine. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. špediterskom konosmanu. na lokalna i centralna. utovar. po prirodi posla. špedicija spada u uslužnu djelatnost. tarifom ili drugim aktom špeditera. odnosno dopremu određenih stvari. zaključivanje ugovora o osiguranju. su stranke. Ona može biti određena ugovorom. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. 3. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. pakovanje. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. prepakiranje. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. zatim. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. predmet špediterske usluge i cijena usluge. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima.

2. osiguravateljem. član 830). prvenstveno. a za njihovo tumačenje.1. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. član 833). Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. obično. u svakom pojedinom slučaju. Obaveze špeditera 1. ali može i na drugi način o čemu. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera.vozarom.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. opštih uslova poslovanja. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. Komitent svoja uputstva daje. nejasna. skladištarom. 1. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. pak. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. Kada su uputstva komitenta nepotpuna. član 751-753). protivurječna ili se po njima ne može postupati. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. član 832). dispozicijom. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO. ugovora i poslovnih običaja. Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. III . član 833). špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva.

ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. i dužan je da ih podmiri. osiguravatelja. pakovanju. član 841). Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. ugovore o utovaru ili istovaru. Ako sve to nije moguće. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. Špediter je. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. kao korisnik prevoza. bez odlaganja. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. član 833). ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca.3. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. prema opštim uslovima poslovanja. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. osim ako se ne radi o punoj špediciji. Stoga. sastavljanje zapisnika. sortiranju stvari i druge. kao krcatelj. 173 . To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. izvrši kontrolu troškova i drugo).uputstva. 1. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. U slučaju odstupanja od naloga. skladištara i drugih lica koja angažuje. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. primalac ili uopšte. Osim ugovora o prevozu. Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. ugovor o skladištenju. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta.

No.1. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. Ako stvar. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. 174 . način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. sklonost trulenju ili rđanju. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. naročito.cit. član 833). op. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. Priroda same robe. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. sredstva i radnu snagu. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. 1. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. kao i druga svojstva. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. inače. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. U međunarodnoj špediciji. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta.str. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. lomljivost. S obzirom na tu obavezu. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. koja je data na otpremu. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. Prevozni put. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. ne bi angažovao špeditera. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima.4. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). ako je 178 Antonijević dr Zoran.5. 342. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji.

Špediteru se redovno. 1. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. što je veoma važno. 175 . Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. skladištaru. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. član 835). Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. U našem pravu. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. kombinovati kasko i kargo osiguranje. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. 1. u osnovi. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. Kada želi osigurati pošiljku.6. Moguće je. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). član 837). postoji pravna pretpostavka. član 837). Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). Uobičajeni rizici su. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. najčešće. po našem pravu. što se i čini u nekim granama saobraćaja. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. povjerava carinjenje stvari. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. prevoznik ili neko drugo lice. nego ih može obaviti sam komitent.7. za razliku od nekih drugih (njemačko.potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. Opšti uslovi poslovanja. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. ali se to mora izričito ugovoriti. po našem pravu. carinske olakšice. putni pravac i prirodu stvari.

niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. U poslovnoj praksi. U tom smislu. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. član 838). izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. Nije propisana forma polaganja računa. Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. član 838).8. fitopatološke potvrde. potvrde o porijeklu stvari. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. 176 . tj. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. 1. kada komitent to zatraži (ZOO. ako ih ima. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). uvijek. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. Inače. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. a ako je potrebno tražiće instrukcije. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. težinske liste i drugo). Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. član 787). na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla.

“kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). odnosno izvršenje naloga. I naknada štete može doći u obzir. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. Obaveze komitenta 2. prema ugovoru.1. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. ukoliko oni postoje. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). presortiranja i drugi).2. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). koje su izložene. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. član 840). Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). Kada komitent odustane od ugovora. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. radnje ili dio radnji (ZOO. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. prepakivanja. član 841). Polazeći od obaveza špeditera. član 839).2. Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. član 828). U pogledu dospijeća obaveze 177 . U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. pa ovaj to odbije. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. 2. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. a po našem pravu. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim.

vodeći pri tome. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. visinu osiguranja. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. Razumije se. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. 2. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. član 843). mogla biti nanesena šteta. b) odgovornost špeditera za treća lica. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. IV . “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari.3. ili bi. član 843). Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. hartije od vrijednosti. najčešće. član 828). posebno. transportera ili skladištara. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). ili da nije ugovoren forfetni stav. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. Opšti uslovi poslovanja. visinu prevoznine.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. zbog opasnih osobina tih stvari. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. 178 .

a time i odgovornost. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. špediter odgovara za izbor trećih lica. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. u granicama regresnog zahtjeva.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. Umjesto da sam izvrši nalog. tj. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. lučkog stivadora i drugih). špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. špediter odgovara za rad trećih lica. Po njemačkom pravu. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. koji je zaključio ugovor sa komitentom. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. ulaganje prigovora. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. Glavni špediter. Podšpediter je drugi špediter. glavni špediter. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. Prema francuskom pravu. 179 . U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. član 834). glavnog špeditera. ali ne i komitent. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. U anglosaksonskom pravu. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. a za izbor ostalih trećih lica. za njih. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. obezbjeđenja. u ime i za račun komitenta.

koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. odgovara za njegov rad” (ZOO. U poslovnoj praksi. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. član 834). komitentu odgovara glavni špediter. Međušpediter je. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. član 834). međušpeditera. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. dakle. drugi špediter i stručnjak iste branše. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. 2. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. ne i za rad. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. da pojača svoju odgovornost. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. što se često dešava kod zbirne špedicije. član 834).koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. podšpeditera. ispod koje se ne može. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. pak. a za podšpeditera za rad. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. takođe. jeste odgovornost za njihov izbor. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. Glavni špediter odgovara samo za izbor.

po zakonu. uskladištenja.). Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. član 846). a nije specificirano šta obuhvata. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. Čim je ugovorena fiksna naknada. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. 181 . Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera.za rad trećih lica. po zakonu. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. član 846). carina i drugih javnih dažbina i sl. špediter. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. špediter strožije odgovara . odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. član 844). Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera. V . Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. Prva. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. Ako je ugovorena fiksna naknada. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Inače. a zapostavi kvalitet.

da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. obično u sabirnom centru. pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). ekstra zaradu. 182 . Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. a time i troškovi. formira velike pošiljke (zbirni tovari). Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. član 845). član 845). transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. vagonska. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke).2. inače. Opšte je pravilo u našem pravu. Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. on na jednom mjestu. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. Naime. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. manipulacije robom se smanjuju. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. do čega. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”.

Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj. Na osmoj reviziji 1980. Tokom 1994. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . To je takav ugovor kojim se željeznica. U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). o potrebama privrede uopšte. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. takođe. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera.Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. Već je 1890. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. Tu su. Sa stanovišta imovinskih 183 . kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. proizvodnje i tržišta. 2. kao transporter.POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. prevozu kola korisnika prevoza (RIP). Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. saobraćajna sredstva. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. posebno željezničkog. koja ima nekoliko dodataka.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . uslovljava takvu organizaciju. Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). regulisanje saobraćaja i dr.). prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx).

prema zakonu. tj. II . ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). Titograd. 112. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. Ugovorom o prevozu. Suprotno. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. saglasnost volja. tovarni list. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. rok odnošenja stvari. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. Ivošević dr Borislav.preuzet Uredbom Sl. 17/90 . nije samo po sebi dovoljno. Ovjereni tovarni list je. list RBiH. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. Sam sporazum. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. list SFRJ broj 2/73. NIO Univerzitetska riječ. 63). ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. rok utovara. str. 56. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. 55. 1983.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. kao pismena isprava. broj 2/92). vrste tovarnih listova. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. član 11).odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). 179 180 Tekst Zakona (Sl. Prema tome. (ZUPŽS. rok isporuke. 184 . član 35. 37. Prema zakonskim rješenjima. dakle. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. Osnovi Saobraćajnog prava. član 648 . postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. JP-CIM. član 29.

185 . a koje željeznica. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. Inače. fakultativne. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. prtljažnicom).2. dok tovarni list prati pošiljku. žig otpravne stanice. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. član 34. broj kola. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. vrsta i masa (težina) stvari. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). Čak i kada te podatke. standardizovan. po zahtjevu stranke. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. Tovarni list može sadržavati i ostale. odnosno međunarodnim pravilima. Pravilo je da se za svaku pošiljku. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv).). a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom.

koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. 186 . koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. c) stvari su podesne za prevoz. Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. po obliku. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). b) prevoz tih stvari nije zabranjen. po pravilu. u slobodi njihovog određivanja. ako su sačinjeni. po svemu. obimu. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. ako su ispunjeni propisani uslovi. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. i ne mogu se prenositi na treća lica. a isto vrijedi i za prepise. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. jedinstven je stav teorije. da se može prenositi (negocijabilnost). Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. ako glasi “na donosioca”. masi. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. odnosno predajom iz ruke u ruku. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. otkloniti ili izbjeći. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. po redovnom toku stvari. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. 3. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. Pri vršenju svojih usluga željeznica. član 38). U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. Najprije. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”.

Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. Inače. Druga ugovorna strana je pošiljalac.1. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”.ELEMENTI UGOVORA 1. te da li je to lice (pravno ili fizičko). zapravo. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). lice koje predaje stvar na prevoz. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. 1. Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. III . opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. Radi se. koje predaje stvari na prevoz. istovremeno i njihov vlasnik. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac. U suštini. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije).

Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. Vrsta. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica.3. 1. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. Ali. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. kao i kod kolskih. u koju se roba upućuje. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. kako bi se sačuvale 188 . a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute.2. ambalaža i masa (težina). 1. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM. članovi 4 i 5). kvar ili oštećenje stvari. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. plaćanje dangubnine željeznici). Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list.4. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. broju i masi pošiljke. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. ne može ih biti više. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. Za netačno. 1. Kod denčanih (komadnih) pošiljki.

Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. 189 . Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. 1. 1. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. pa je ta obaveza povjerena željeznici. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. Inače. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima.od propasti ili oštećenja. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. član 47). način prevoza. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. član 6). veterinarski ili fitopatološki pregled i dr. tarifa obavezuje obje ugovorne strane.6. Ne učini li tako pošiljalac. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. po pravilu. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza.) mogu utvrditi i naknadno. 1. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM.7. sporednih naknada i taksa.5.). naknade za sporedne usluge i dr. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. vrsta vozova na pojedinim relacijama. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova.

za slučajeve koji su tarifom predviđeni. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. 2. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. Željeznica je obavezna po tome postupiti. količinu i broj komada željeznica je 190 . Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. kao i za prevoz stoke. 2. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave. 2. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. ako su potrebne prilikom prevoza. Po pravilu. 2. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća.1. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. Utvrđenu masu.3.2.5. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. 2.4. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. drumskom prevozniku. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti.2. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom. brodaru).

11. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. član 57). Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa.9. Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke).10. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. br.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. 2. nalet ili iskliznuće voza).). Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. pored štete za gubitak.6. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. čl. JP-CIM. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. 33/95) 191 . tj. 2. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. 2. kao posebna. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. klauzula “ostaje na stanici”. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. član 75. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr. Ako rok isporuke nije utvrđen. list RBiH. kao vanredan događaj. oštećenje ili zadocnjenje. član 56).8. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. 2. 5 (Sl. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. član 16).7. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. Nezgoda. 2. 181 dovodi do manje materijalne štete. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. 2.

Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”.1. prema međunarodnim pravilima. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. Kada željeznica provjerava pošiljku. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. Ako se ustanovi razlika u 192 . željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. odnosno tarifama. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). a takav je i željeznički. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. Inače. član 56). 1. 31). kao što je već rečeno. Željeznica. ako nisu odmah plaćeni. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. član 30. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. član 21). Na zahtjev pošiljaoca. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.IV . Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari.

što se praktikuje iz konkurentskih razloga. manipulacije stvarima i drugo. Kada utovar vrši željeznica. ako je on upisan u tovarni list. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. obimu i masi.2. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). smjer. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. Radi sigurnosti prevoza. 1. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada.ekspresni.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. Pošiljalac određuje način prevoza . Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. 33/95) 193 .masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. podjela prevoznih troškova. čl. br. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. brzovozni ili sporovozni. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. član 44). Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. 20 (Sl. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. odnosno stvari utvrđene tarifom. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. iako je upis izvršio pošiljalac. list RBiH. organizacija prevoza.

Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. član 14). U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. pismenim putem. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. bez oštećenja i gubitka. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. mjere vlasti. član 46. sigurnim putem i u što kraćem vremenu. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. Vrijeme trajanja prevoza stranke. 1. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila.3. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS.dejstvo više sile.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. pak. po pravilu. ipak. član 58). O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. bez obzira iz kojih je razloga nastala . ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje.4. član 58). 194 . priroda same stvari . odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). Ako. osim u slučaju privremenih smetnji. Inače. Kada se to ne može učiniti. član 64). ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. rijetko ugovaraju. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem.1. Pošiljalac. 48). osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. krivica željeznice ili pošiljaoca.

kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. ali samo pod uslovima i 195 . Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. veterinarski pregledi.otpravni rok je 24 časa. odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu.5. 1. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. za kolsku sporovoznu pošiljku . hranjenje i pojenje živih životinja. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke.željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. član 56). a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS.brzovozne i sporovozne (JP-CIM. član 27). ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. član 56). a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. sporednim prugama. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. član 27). ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. Otpravni rok se računa samo jedanput. dodavanje leda i drugo. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). Posebni rokovi važe za denčane pošiljke .

a stvar je prispjela na to mjesto. Već je rečeno. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. u protivnom. primalac. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. nema pravo davati naloge.6. samo iz razloga određenih zakonom. jednostranu izmjenu ugovora. 1. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. U protivnom. stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. promijeni uputna stanica (reekspedicija). odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. Nalozi. imalac prenosivog tovarnog lista). Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi.32). član 30 .53). pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. nezgoda). 196 . pošiljaoca. a ako primalac odbije prijem stvari. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. kao hartije od vrijednosti.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. Željeznica može odbiti izvršenje naloga. stvari izdaju drugom primaocu. Generalno. odnosno izmijeniti ugovor. član 49 . Imalac prenosivog tovarnog lista. smanji. zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. dakle.

Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa. bez odlaganja. kao što je rečeno. a telefonom kada je razgovor završen). a to je pravo upisano u tovarni list. telefonom ili neposredno preko kurira. Od tada.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. 1. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. pošiljaoca. 1. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. telefaksom. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. iskupa tovarnog lista. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. telegramom. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. skladište). telegrama. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje.8. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari.7. može primati naloge od primaoca. broj kola. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. obavezao 197 . a nikako od pošiljaoca. član 12).

primalac je odbio prijem stvari. ako je to moguće. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. a ona odgovara kao čuvar. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. Primalac i sam. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. kada je moguće. Ne vrši se. dakle. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. podaci o masi ili broju komada. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. na rizik i trošak pošiljaoca. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . uzroku nastanka štete. Takođe. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. primalac. te visini štete. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. Osim toga. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći.

opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. a pošiljalac nije odredio pratioca. član 59 . Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora.9. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. ako nisu plaćeni. zapravo. 1. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). dužna je da postupa sa istom kao čuvar. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. 199 . Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. uz notifikacije u tovarnom listu. 1. sadržini. naročito. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. Obaveze pošiljaoca 2. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. 2. sporednih usluga. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. količini i masi pošiljke. Usto.1. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. o vrsti. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. Kada se prevozi živa stoka. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici.10. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. uputnoj stanici i primaocu. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza.64). odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora.ona može prodati. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. član 654). ali nije odnio stvar.

3. član 45). Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 .2. a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. član 39). kola i dobara. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. bez obzira na stvarni put prevoza. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena.2. Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. prekorači ugovoreno vrijeme. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. Stvari se predaju blagovremeno. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). način prevoza i prevozni put. član 55). Ako pošiljalac ne održi rok utovara. Pošiljalac. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. dodataka na vozarinu. Inače. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači. 2. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. s obzirom na njihovu vrstu. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. željeznica je ovlaštena da. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. ako vrši utovar. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu).

3. Osim toga. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. 201 . Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova.. Inače. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. željeznica može pokrenuti spor. član 29). Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Međutim. svih ili djelimično.pošiljalac plaća naznačeni iznos. “franko vozarina uključivo . primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. Obaveze primaoca 3. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. protekom 30 dana. Kada.pored vozarine.zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. Evo nekih: “franko vozarina” . da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. Pravna je pretpostavka. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova.. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. Pošiljalac.” . Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu.. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. “franko iznos.1. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). dakle. oborive prirode.” .. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. Ako reklamacija ostane bezuspješna. “franko svi troškovi” .pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova.

Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). Ako stvari na vrijeme ne odnese. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. 35. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. visina. član 36. odgovara za lica koja je angažovala. na trošak i rizik primaoca. V . žive životinje. ležarina i dr.2. uzroci štete. ukradena. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. 202 . Ustanovi li se istovjetnost pošiljke.). kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. Odnošenje stvari Primalac. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. Odgovornost železničkog prevozioca.ODGOVORNOST STRANAKA 1. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). gubitak ili oštećenje. Dakle. izdata trećem neovlaštenom licu. nepreduzimanjem radnji. Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. Beograd. Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM.). str. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). ako iskupi tovarni list. Naučna knjiga. odnosno koja su radila po njenim nalozima. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. član 65). nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. 3. i dalje. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. član 689). izgorjela. ZUPŽS. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. ona odgovara za slučaj oštećenja. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. 1987. okolnosti pod kojim je šteta nastala).primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. prodata i dr.

član 36. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora.).cit. str. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). Transportno pravo. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. Saobraćajno pravo. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. 358. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. djelimično ili potpuno. postoji količinsko umanjenje pošiljke.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. Postoji izuzetak. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. oštećenja ili zadocnjenja. str. op.spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. nalogom pošiljaoca. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. str. ali se. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. ZUPŽS. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. truljenju i sl. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. 185 Prevladava drugo stanovište.cit. Beograd. deformisanje. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. Prema tim pravilima. truljenje. rđanju. 1985. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. Sinteza. 61.). 334. s obzirom na prirodu stvari. cijepanje. 462. došlo do gubitka ili oštećenja. ukratko. Razlozi su mnogobrojni. član 66). željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. 184 185 Antonijević dr Zoran. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. Cigoj dr Stojan. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. 1978. ali ne i za slučaj zadocnjenja. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. vlažnost i dr. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. str. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . 203 . Oštećenje. samom faktu prouzrokovanja štete. Trajković dr Miodrag. Ljubljana. Da bi se oslobodila odgovornosti. op.

U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. krzno. Pored opštih i posebnih. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. so. JPCIM član 41). U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. ugalj. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. član 68). ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. tj. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. Razumije se. ZUPŽS. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). po mišljenju teorije. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. sapun. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje).). a tiču se normalnog kala. masti. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. član 36. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu.dva posto (na tečnost. korist (lucrum cessans). prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. svježe voće i povrće. stvari predate u vlažnom stanju i dr. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. To je. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . Ona ne odgovara za normalni kalo. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom.

Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. član 75). visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. po svim osnovima. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. potpuno ili djelimično. inače. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja.vještačenjem. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. odgovornost željeznice. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. dakle. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. respektabilno. 205 . Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. Ukupna šteta. član 44). Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. 1987. Plaća se. Ako je cijela ili dio pošiljke. 186 Vasiljević dr Mirko. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. str. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. inače. U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. Kada je gubitak. željeznica plaća za slučaj gubitka. 42. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. član 3). šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. Istovremeno. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. Beograd. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. izgubio vrijednost. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. uslijed oštećenja. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. ne može prijeći iznos koji bi željeznica.

VI . Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. Izuzetno. istovarom. koga izabere. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. zbog rđavog pakovanja. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. ležarine ili troškova uskladištenja. član 678). a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. Međutim i tada ima odstupanja. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. Kada su propisani određeni rokovi. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. član 43). posebno. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. 2. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. on odgovara željeznici. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. ona solidarno odgovaraju. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. primalac. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. Imalac prava može biti pošiljalac. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. korisnik prevoza. iako je ona predala pošiljku. pa ih primalac ne održi.

Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. član 79). naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. član 80. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. 207 . ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. pada u prekluziju. inače. 81). Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. dodatka na vozarinu. 2. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom.prilikom prijema uslijed propusta željeznice. a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice.

208 .

član 1). Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I .POJAM. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. član 1). a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. 209 . 2. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. 12. ukratko. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. prema ugovoru. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. Institut za uporedno pravo. prevoznom putu i sredstvima prevoza. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. paleta). da će stvari čiji je transport dozvoljen. Beograd. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. unutar određenog ili odredivog roka. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. 1970. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. prikolice i poluprikolice (CMR. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. a do industrijske revolucije i najveći značaj. str.

posebno u sferi autonomnog prava. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. brod). Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. željezničkim i pomorskim naročito. teže se prevozi naročito kabasta roba. Nedostaci ovog vida prevoza su. željeznica. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. kao organizatora 210 . cisterne). Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. Drumski prevoz. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. prije svega. koji se dosta koristi. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. osiguranju. sigurnosnim propisima. U slobodnom drumskom prevozu. i na kraju. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. na osnovu ugovora o prevozu. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. ugovorom se određuje prevozni put. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). prelasku državne granice i dr. vezan je za vremenske prilike i najzad. 3. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. cijena i uslovi prevoza. a time i ugovori u vezi sa njim. posadi. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe.hladnjače. postoji onda kada se. Mješoviti (kombinovani) prevoz. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. U tom slučaju. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu.

503. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. list SR BiH. koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. str. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . op. list RBiH. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. putne oznake. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO.međunarodnog kombinovanog prevoza. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni.list RBiH. željeznicom. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). prevoza. 1956). Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. 189 188 211 . 33/95). tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. prevoza za posebne namjene. autobusne stanice. kraće TIR konvencija. br. Vilus-Carić-Šogorov. cit. broj 22/90. 4. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. broj 24/92. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. novine FBiH br. uglavnom. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). signalizaciju. Međunarodna drumska federacija (IRF). za cijeli mješoviti prevoz. prevoza za lične potrebe. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. 27/91. ali bez istovara. Sl. bezbjednost. prevoz opasnih stvari. 1959). stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. 33/95. 23/98). 13/94. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. 39/95).

odnosno količinu robe (CMR. član 656. član 4). 2. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi.str. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. identifikacija prevoznog sredstva. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. drugi prati pošiljku.cit. a treći ostaje prevozniku. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. 5). načelno. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. 212 .ZAKLJUČIVANJE. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. čl. op. 140.). Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. pa i realan. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. ime i adresa prevoznika. CMR.II . 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. Nepostojanje. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. ali se ona odnose na izvršenje ugovora. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. posebno u međunarodnom transportu. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. a takođe. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. član 98. i opšti uslovi poslovanja. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. sloboda ugovaranja. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav.

Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. broj paketa. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. 9). osim pravila o regresu. koji se predaje pošiljaocu. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. U tom slučaju. dodatni troškovi. član 657). na primjerku originala. čl. 213 . instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list.isporuke (mjesto utovara i istovara). Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. kao hartija od vrijednosti. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. carine i drugi izdaci). Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. rok prevoza i drugo. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. ali je teret dokaza na prevozniku. oznaku. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. instrukcije o osiguranju tereta. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. deklaraciju o vrijednosti stvari. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. Prenosivi tovarni list. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. a naročito: oznaku o pretovaru. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. i njihove oznake. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. 3. primalac. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca.

Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. Kada vozilo ranije stigne. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik.dangubninu. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. 17. 214 .OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. ugovoreni prevoz. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. najčešće.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. tip vozila koje vrši prevoz. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). str. on ne potpisuje tovarni list. Kada okolnosti posla ne zna. III .1. 191 Trifković mr Miloš. U slučaju da sat nije određen.cit. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. Ugovorom se određuje. op. Uzastopni prevoznik je lice koje. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. Obaveze drumskog prevoznika 1. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. po pravilu. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. odnosno na mjesto utovara. ako uslove prevoza poznaje.

zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. putem brojila vozila i dr. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. 1. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. prijem stvari i dokumenata. Ako prevozni put nije ugovoren. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . ekonomičnosti i sigurnosti. niti sadržinu paketa. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik.4. Ako angažuje treće lice. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. član 8). prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. na teret i rizik imaoca prava na stvari. 1. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. željeznički daljinar. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. primaocu.3. član 661). pregled oznaka. skretanja. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar.). kao detentor. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR.1. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. može se odrediti na različite načine (autokarta. Dužina prevoznog puta. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom. član 8). prevoznik odgovara za izbor toga lica. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i.2. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. koja utiče na cijenu prevoza. načelno. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR.

Ta uputstva može davati pošiljalac. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista).stvari. član 12). Naime. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. 1. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. ako imalac prava (pošiljalac. da se predaja stvari odloži. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. pa čak. da se stvar vrati u mjesto otpreme. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. 216 . ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. ne proizvodi pravna dejstva. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. da se stvar preda drugom primaocu. u protivnom. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. On se određuje ugovorom. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari.5. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. primalac.

kao i predati duplikat tovarnog lista. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. Istovar stvari vrši primalac. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. str. ako prevoznik to zahtijeva. op. član 670). Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. cit. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima.6. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. ako ugovorom nije drugačije određeno. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. odnosno. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. op. bez odlaganja. Draškić dr Mladen. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. 1. 441. 217 . 42. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. Ukoliko nije posebno utvrđeno. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. str. da se naknade troškovi. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. obuhvata predaju stvari. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. u suštini. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. cit. stvari i motornog vozila. njegov punomoćnik. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje.

bez odlaganja. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. 2. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku.2. hartije od vrijednosti. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. član 8 i 218 . zavisno od zakona i ugovora. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen.1.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. 2. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. prvenstveno. tražiti popravljanje pakovanja. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. administrativnim) ili ugovorom. član 16). a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. podrazumijeva pakovanje i označavanje. mjesto opredjeljenja. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. sanitarnim. ime primaoca itd. Obaveze pošiljaoca 2. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. tada je drumski prevoznik dužan. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. stavi reklamaciju.). drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. Generalno. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. tražiti uputstva od pošiljaoca.

koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. koji se obavlja “od vrata do vrata”. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. dužina prevoznog puta. predaju isprava. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. dovoljno. dangubninu i troškove. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. vozila i pošiljke. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. Označavanje. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. jasno. Na visinu obračunate vozarine utiče. njihov smještaj. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. U slobodnom transportu. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. inače. slaganje i dr. Vrijeme utovara. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. od čega zavisi sigurnost lica. Inače. masa i oblik stvari. mora početi i završiti se u primjerenom roku. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. način prevoza itd. tarifom ili na drugi uobičajen način. izvršenje prevoza drugim putem. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. 2. uočljivo i trajno.. 2. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. ugovaranje forfetnog stava.10). No. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. ako nije utvrđeno ugovorom. Već je rečeno. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. Ti slučajevi su: paušalni obračun. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. dodatke na vozarinu. djelimično izvršenje prevoza. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. pokrivanje. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani.4. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom.3. Vozarina se određuje ugovorom. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. treba da bude istinito. vrijednost i sadržaj pošiljke. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. inače.

elemente naknade. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. za druge tarifa ili poslovni običaj. Ukoliko primalac ne istovari stvari.2. 3. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu.1. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. obračunata po standardnim elementima. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. a koje se odnose na bezbjednost lica. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. član 659). Dodaci na vozarinu. primalac može promijeniti mjesto istovara. Opšte je prihvaćen stav. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). stvari i vozila. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. a na njemu je obaveza istovara. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac.pošiljalac. Obaveza primaoca 3. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. Isto tako. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. dangubnina i troškovi prevoza čine. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. u suštini. Razumije se. naprijed navedenim. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. 220 .koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. Dangubnina je. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. 3. takođe. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. U određenim slučajevima.

str. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. 221 . Trifković dr Miloš. Institut za uporedno pravo. potpunog ili djelimičnog. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. Prema prvom shvatanju. za slučaj oštećenja. respektabilno. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. Vilus-Carić-Šogorov. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. op.ODGOVORNOST STRANAKA 1. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. 442.IV . prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. kao i za slučaj zakašnjenja.cit. oštećenje ili zakašnjenje. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. cit. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. str. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. izbjeći ili otkloniti. str. 51-67. što prevoznik treba da dokaže. 15-50. str. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. op. 1972. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. što prevoznik dokazuje (CMR. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. op. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. Beograd.cit. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. 478. član 17). Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. takođe. zaista. član 17 i 18). kao što je slučaj i sa željeznicom.

Solidarna odgovornost podvozara 222 . ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. rđe. 25). pretpostavlja se da je to uzrok. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. U tim slučajevima. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. a u nedostatku nje. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. sušenja. Drumski prevoznik. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. Kada prevoznik ustanovi. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. naknađuje samo stvarnu štetu. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. obarati pretpostavku. Isto tako. Međutim. po tekućim cijenama. Imalac prava može dokazivati suprotno. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. normalnog rastura ili dejstva insekata. f) prevoz živih životinja. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). utovar. prevoz živih životinja. uz mogućnost regresa od podvozara. pošiljalac može.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. Ipak. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. jednog ili više. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. što je čest slučaj u drumskom transportu. truljenja. u načelu. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. curenja. U slučaju zakašnjenja. član 23. c) manipulacije. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. s obzirom na okolnosti slučaja. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana.

smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. član 677). Kod uzastopnih prevoza za gubitak. po zakonu. za cijeli prevozni put (CMR. 2. slaganja i istovara stvari. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. Dakle. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. uopšte. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. nedostatka. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. kao i u drugim granama transporta. 223 . U cilju obezbjeđenja potraživanja. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. za svoje radnje ili propuste. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. V . Tako. član 40). Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. ne utovari pošiljku na vozilo. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. i nakon isteka dodatnog roka za utovar. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz.

224 . prema okolnostima slučaja. Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana.2. Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar. smatra da je stvar izgubljena.

naročito industrijskim. Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. po pravilu u nepromijenjenom stanju. Manipulacija teretom (ukrcaj. Beograd. 36-59. jezerima i kanalima. kojih može biti više. Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri.). ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I .POJAM. str. posebno rijekama.pomoćni šlep). instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. pijesak. klauzula. 225 . opadanje vode) na drugi. Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. kabasti. Naučna knjiga. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. Inače. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova).slobodna plovidba. vrši se šiftovanje (šifter . građevinski materijal. Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. specijalno slobodnoj plovidbi. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. palete) ili crpni sistemi za tečne terete. 2. komadna roba i dr. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. 1985. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. kvar tereta. Kombinovani prevoz robe. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. odnosno unutrašnjim plovnim putevima. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). uz naknadu (naplatu prevoznine). Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje.

515). ovisi od padavina. ovisi o mogućnosti zamrzavanja. 506. 511. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. odustanak od ugovora. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP.član 448.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. 504. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. 496.str. a ne kao kod pomorskog prevoza. 551. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. havarije. Što se tiče prevoznih dokumenata. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. 473. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP.Šogorov dr Stevan. da izda teretnicu ili tovarni list. kao i u pomorskom prevozu. brane i sl. član 496). 226 . 454. ukrcaj. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). isprave. brodskih isprava i knjiga. II . 3. op. ako krcatelj zahtijeva. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu.cit. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa.Carić dr Slavko . Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). Teretnica se izdaje u jednom primjerku. ograničenja odgovornosti . 570). brodar je dužan. 500. pojava plićaka. odgovornost. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. član 483). a 198 Vilus dr Jelena . Obje strane potpisuju tovarni list. Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. član 504.

Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. korisnik prevoza). kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. član 518). težina. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. Naime. primalac. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. veterinarske i druge isprave. U protivnom on se ne može zaključiti. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. pristanište ukrcaja. odnosno iskrcaja. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. krcatelj. oznake za identifikaciju. Popis isprava unosi se u tovarni list. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. te opis tereta (broj komada ili koleta. naznačenje opasnosti. tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). naručilac. ako se prevozi opasan teret). 227 . U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. član 520). zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. Nepostojanje. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. Ako brodar nije unio primjedbe. sanitarne. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. obim ili količina. član 517). a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). član 448). Inače. 2. I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom.

OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1.III . jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. član 473). član 796). Prilikom ukrcavanja. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). 2. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. član 557). Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. pa dođe do zakašnjenja. kao i za zakašnjenje. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. od preuzimanja do predaje. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. dok se vozarina ne mijenja. U pogledu vozarine. brojanje i uopšte. manjak ili gubitak tereta. Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. brodar odgovara prema 228 . Kao i u pomorskoj plovidbi. prirode stvari i prevoza živih životinja. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. Prilikom prevoza tereta. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. Brodar može suprotno dokazivati. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). U slučaju sumnje kada je do oštećenja. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. a s obzirom na prirodu vodenog puta. koja je sastavni dio tarife. Vaganje. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. ako postoje. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). manjka ili gubitka došlo. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj.

mora izvršiti predaja tereta. član 551). prema ugovoru.propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. 229 . Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP.

230 .

pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. 231 . čl. čl.l. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. 201 ZIS. 200 U istu granu je uključena i nova. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. 3. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. predmet su autorskog prava. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). Izumi. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). 201 Oba imaju apsolutni karakter. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). Književna. naučna i umjetnička djela. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. 51 (Sl. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava.DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. Firma. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. ali i kompjuterski programi.

Zagreb.711). Takva licenca se naziva ugovornom. odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. Značaj ugovora o licenci je ogroman. 106-107. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. tačka 4. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. žig. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. 205 ZIS. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). osim kolektivnog žiga i geografske oznake . Informator. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. čl.“licentia” . U principu se i patent prenosi na isti način. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. Beograd. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. 1. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. str. 686 . Riječ je latinskog porijekla . 1984. 116 i čl. inozemnom i međunarodnom pravu”. 1981. uzorka i žiga. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. 202 203 232 . str. Bez obzira na predmet. Poslovna politika. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). uzorak i modeli. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. modela. ustupaju se isključivo ugovorom. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. 2. koji se sada definišu kao industrijski dizajn. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta.i označava dozvolu. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. 133.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. ZIS. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. 203 naziva se licencom ili licencijom. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”.

Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. 132 ZIS). posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. tehničkog znanja i iskustva. 54) i zabranjene klauzule (čl. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. da postoje 206 Verona dr Albert.prema svima (erga omnes). 64. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. Obavezne (čl. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. 130 ZIS). čl. U domaćem prometu. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. teretan i formalan.Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. str. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. Zaključivanje ugovora Složenost. 233 . 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). 63 ZVTP). pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. zajedno sa pravima nad njima. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. da su najjače izraženi elementi zakupa. komutativan. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. 3. Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. 687 ZOO. koji vodi i registar tih ugovora (čl. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. prenose ugovorom o licenci. Napokon. on se može upisati u registar. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. 56 ZVTP). Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . 686 ZOO). 686-711). uzorka ili modela. žiga. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. isto djelo. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. odnosno primjene ZOO.

čl. str. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. kontura.2. 36 i Besarović dr Vesna. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. 69 211 ZIS. Svi ovi objekti. isto djelo. 208 2. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. Verona dr Albert. oblika. Besarović dr Vesna.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. boja. 29-36. koji je 209 Robni. 110 ZIS. fizičko ili pravno lice.1. str. Ipak. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. isto djelo. str. 132 ZIS). isto djelo. odnosno prava industrijske svojine. 2. čl. Bitni elementi ugovora 2. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. 110. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. davalac licence. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. odnosno žiga (čl. nov. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. isto djelo. odnosno uslužni žig. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. odnosno uzorke. str. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. dakle. čl. narocito. 97 234 .osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. mogu se podijeliti po različitim osnovama. Najuopštenije govoreći. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. 19 210 ZIS.

60. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. Naknada mora biti određena ili odrediva. produžiti za još najviše 5 godina (čl. redaktori prof. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. 690 ZOO). Računajući od dana podnošenja prijave. 212 Čl. str. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. 60 i 113 ZIS). A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. st. niti je može prenijeti nekom trećem licu. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. Postoje i izuzeci. patent traje 20 godina. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. a industrijski dizajn 10 godina (čl. 2. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. 686 ZOO). st.3.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. čija je definicija već data. naprijed citirano djelo. 235 . 688 ZOO). Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. 473-474. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. ona može biti potpuna i djelimična. dr Slobodan Perović i prof. 690 ZOO). Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. licenca je neisključiva. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. 689. mora izričito ugovoriti (čl. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. Napokon. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. S obzirom na strogost ograničenja. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. 2 i 3 ZIS). dr Dragoljub Stojanović. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. 689 ZOO). Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. izuzetno.

216 Verona dr Albert. Vidjeti str. 215 Ovo je tzv. str. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. ipak. Sarajevo.4. Carić dr Slavko u komentaru čl. Obaveze davaoca licence 1. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. Ova forma ima zakonski karakter. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. 485-486. isto djelo. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. u teoriji prava intelektualne svojine se. 703 ZOO). Besarović dr Vesna. 214 213 236 . citiranog djela. 89. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. 1982. str. isto djelo.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. kombinovani način odredivanja cijene. 2. tržišta i monopola. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca.1. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. po komadu. isto djelo. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. 122 i Verona dr Albert. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. III OBAVEZE STRANAKA 1. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. str. 123. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. Burnazović dr Tufik . Ekonomski institut. Vidjeti Besarović dr Vesna. 89. Prema Begtić dr Rešad. 122. prema prometu i po veličini dobiti. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. isto djelo. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. str. 67 i 68 ZOO). 133 ZOO). Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. 29. str. isto djelo. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. str. Besarović dr Vesna. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa.

Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. treba smatrati da ona ima trajan karakter. 693 ZOO). A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. Prema Čl. U mjeri u kojoj počiva na propisu. 1. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. 114. 1. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. ako jesu posebnom. 692 ZOO). koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. 603 ZOO). isto djelo. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. Besarović dr Vesna. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. 114.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. Besarović dr Vesna.2. str. isto djelo. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. 55 ZVTP). Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”.3. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. 54 ZVTP. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. ona se naziva opštom. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. 218 217 237 . str.

isto djelo. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. Obaveze primaoca licence 2. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. ne stiče samo pravo. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. garancija za rezultat. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. str. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. str. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. 238 .4. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. I drugo. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. 1. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. isto djelo. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. Prema specijalnom zakonu (čl. str. 694 ZOO). u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. 54 ZVTP). Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. garancija se proširuje. 696 ZOO). između ostalog. 2. te po prirodnu okolinu. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. 115-119. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. 54 ZVTP). 220 Verona dr Albert. 84-86 i Besarović dr Vesna.1. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. isto djelo. Primalac najprije. 81. Pored zakonskih. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu.

odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. Kod ugovora o licenci know-how. 88. isto djelo. 121. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. uključujući i nepatentirani izum. 54. isto djelo. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. st. 698 ZOO).pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. Besarović dr Vesna. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. 2. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. tačka 1) ZVTP. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. 1. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. 702 ZOO). Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu.3. 222 221 239 . Tako je postupio i čl. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. čak i onda kada je data neisključiva licenca. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. str. Ukoliko one ne postoje. Verona dr Albert. str. 2.2. Trajnog je karaktera.

da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. 84-86. 223 Vidjeti Verona dr Albert. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. str. 700 ZOO). 121 ZOO). 699 ZOO). Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. 115. Njegova odgovornost je tada subjektivna. objektivna. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. dakle. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. Pored toga. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. Njegova odgovornost u ovom slučaju je. str. No. 240 . Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. 2. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. Besarović dr Vesna. isto djelo. 121 ZOO). IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. isto djelo. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. ukoliko je nedostatak bio skriven. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci.

Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. Verona dr Albert. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. dakle. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. 95. str. 224 225 226 Verona dr Albert. isto djelo. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. bilo apsolutno. isto djelo. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. str. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. 71-72 i Besarović dr Vesna. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). isto djelo. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. str. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. 72. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. 2. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. isto djelo. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. 704 ZOO). 241 . primaoca isključive licence i trećeg lica. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. Napokon. najčešće u samom ugovoru o licenci. Ako drukčije nije ugovoreno.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. str. 29 ZOO). Dopuštanje se može dati unaprijed. kao “odobrenje”. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. licence se dijele na one za proizvodnju. Radi se. U principu.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. bilo relativno. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). 112 i 113. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno.

str. isto djelo. osim toka trajanja. 710 ZOO). Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. 242 . Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. Poseban otkaz nije tada potreban. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. Prema njima. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. 707). Pored toga. pa mora prestati otkazom. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup.razloga” (čl. 706 ZOO). Po njenom isteku. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. 705 ZOO). njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. same mogu da urede sve modalitete raskida. a to znači odmah (čl. 95. a davalac se tome ne protivi. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. Otkazni rok se ugovara. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. dakle prinudni karakter. 708 ZOO). obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. 227 Verona dr Albert. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. 2. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. 709 ZOO). Shodno opštim pravilima obligacionog prava. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. 707 ZOO). davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka.

243 . Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. Rješenja za pravna lica su drukčija. 711 ZOO). Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl.3. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci. Obrnuto nije slučaj. odnosno raskine. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija.

244 .

Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. sinalagmatičan i formalan pravni posao. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. VI izdanje. 2. ili na takvom zemljištu.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. ne preuzima obavezu rada. str. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. Shodno tome. Naučna knjiga. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. Institut za uporedno pravo. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Beograd. 549-550. kao karakteristični dužnik. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647.1968. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . str. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. Mogu se podijeliti u dvije grupe. Beograd. 1987. dvostrano obavezan. izvođač. 245 . 7-8. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. Federalni propisi su veoma opširni. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. 228 Po članu 630 ZOO. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava.

231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. list SRBiH 33/77.građenju. novine FBiH br. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. ustupanju radova i usluga (Sl. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. 1980. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. Sl. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. SFRJ 18/77. 56/02. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. 34/04) 232 Sl. 1987. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. Sarajevo. kao i budžetskih korisnika. izmjene i dopune u broju 26/82. novine FBiH br. naručilac i izvođač. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. Ona imaju svojstvo stranke.2003. inženjering organizacije.g. str. 52/02. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. Pored posebnih uzansi. CIP. do sada. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. ustupanju radova i usluga. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. te inspekcijski nadzor. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. Dalje: ZPU). 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. l. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. novine FBiH br. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. l. korisnika. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. prema terminologiji ZOO. 141-157. SFRJ 69/80). Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. te upravni organi. projektantske organizacije. 233 Sl. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. te akti ostalih međunarodnih organizacija. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači.05. Zagreb. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. 230 229 246 .

tj. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora.1. katastar). U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. kontrola projekta. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. kao jedan subjekt.za ponudbenu licitaciju .treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda.ograniči broj članova konzorcija (konzorata). Za sva navedena lica. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. Prethodne radnje 2. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Oni mogu djelovati samostalno . Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . pošta. 2. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. vodovod i kanalizacija. 20 ZG). odnosno eksploatacija. funkcionalnost objekta cjelishodna. zemljišno-knjižni ured. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. gas i sl. ili jedinstveno. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. 18 ZG). potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. Projektovanje. osim investitora. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl.. Tako se i poslovi projektovanja. gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi.

jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. ona obuhvata različite projekte. posebne uslove za građenje toga objekta itd. crteže. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. Njegovoj izradi može.objekta. kao što su građevinski. Između njega i projekta “za izvođenje”. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. kapacitet. predmjer. izvedbenog projekta. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. ona 248 . odnosno eksploatacije. nego samo neke od njih i druge specifične. odnosno o izvođenju radova. program proizvodnje. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. njegovu namjenu. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. odnosno eksploatacionu koncepciju. trajanje izgradnje. po sporazumu stranaka. specifikaciju. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. često se sreće i “glavni projekat”. Za objekte neprivrednog karaktera . ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. društvena opravdanost. tehničko obrazloženje. tehnološki. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. vrijednost prethodnih ulaganja. Ali ako se objekat gradi iz kredita. tj. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. 25 ZG). izvore finansiranja. karakteristike objekta. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. opreme. a naročito rentabilnosti. odnosno saglasnosti. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”.kao što su škole. predračun sa opisom radova. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. da prethodi “idejni projekat”. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. početak eksploatacije itd. Naime. potrebna obrtna sredstva. socijalne i kulturne ustanove. parkove. te sa tehnološkom. Pored toga. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. pored ostalog. ili usluga. zgrade za zdravstvene. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. tehnološko-proizvodnu. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. Prema prirodi posla. tehničke opise. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. kao što će se vidjeti. Investicioni program može izraditi sam investitor. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. U praksi se idejni projekat redovno radi. upravne zgrade. Projekti sadrže. projekat instalacija i drugi. sportske terene itd.

Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. Najprije. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. ZG). Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. 74 ZG). Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. Treće. i platio troškove vezane za objekat.2. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. odnosno izvođenju konkretnih radova. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. 2. 32 ZG). investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl.moraju biti i racionalna. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. 30 ZG). Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. 249 . Drugo. 22 ZG). odnosno njenog dijela (čl. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl.

Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini.3. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. Prema čl. odnosno ofertalnom licitacijom. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. Izbor saugovarača 3.1. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. bez obzira na svojinska obilježja investitora. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . bilo prikupljanjem ponuda (čl.2. Druga skupina ima procesni. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. 604 ZOO. 3. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). 3. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. npr.2. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. Jedan izuzetak ipak postoji. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). putem kredita. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. Da bi donio odluku o izgradnji. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara.

ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. da dostave svoje ponude za izgradnju. referens-lista i lista osoblja. Pored toga. Ako su ovi elementi zadati. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. Prvi je uputstvo ponuđačima. osim cijene. 251 . Pri tome. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. a ne putem javnog oglasa. 3. dalje. Drugo. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje.3. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. predstavljaju poseban dio tendera. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). tender sadrži sve potrebne planove i projekte. Tender po pravilu sadrži više elemenata. tender sadrži opšte. Tender. javno otvaranje ponuda. tako i samih izvođača između sebe. po pravilu se uobličavaju u tenderu. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. Njene faze su: prijem ponuda. ugovora o prodaji naročito. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. Napokon. Procedura ispitivanja. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. procjena ponuda. predaje ponuda. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima.

Razlike su sljedeće: prvo. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna.odnosno radove. bilo ponudbena. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. 4. Drugo. prikupljanja ponuda. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. I treće. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje.4. referens-lista i slično). oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. 2 ZOO). Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. kadrovi. Ona može biti 252 . 630. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. bilo licitacija o podobnosti. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. st. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. Ako ne uspije ni ponovljena. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. 3. radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture.

253 . kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. Stručna knjiga. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. ugradnja i montaža opreme. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. najprije. 61-63. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru.Carić dr Slavko. On se tada određuje u sklopu pripremnih. isto djelo. montažnih i drugih radova. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. građevinskih radova. upućivanjem na tehničku dokumentaciju. Da bi neki poslovi bili građevinski. 1983. češće. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. koji može imati isti predmet.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. str. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. nesumnjivo je.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. Beograd. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. mostovi itd. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. str. Materijal za savjetovanje. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. istražnih. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. 561. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. 631 ZOO). brane. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. Prema UG 11.

240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. Treba istaći da naslov čl. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. Kod ugovora “ključ u ruke”. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. tj. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). 1978. odnosno radova (UG 22). Cijena 2. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. No. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. I treće. najprije. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. Ako bi (čl. tako da se 239 Danas se. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. 635 ZOO). davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. naknadni radovi . odnosno manjkove radova. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. 254 . pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. U cijenu. Beograd. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova.2. a koji se moraju izvesti”. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. tj. str. Svi oni nemaju jednak tretman. investitor može i raskinuti ugovor. Prvi je paušalno utvrđivanje. ona dovela do znatnog povećanja cijene. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. materijala. 634 ZOO). 22).1. Napokon. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. 121. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove.IPU. u pravilu. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. SUPJ . Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom.

Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. 638 ZOO). Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. Pored toga. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. Privredna štampa. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. Ukoliko je izvođač u docnji. tako i ugovorna. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). str. 639 ZOO).2. Prema njoj. Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. odnosno kod fiksnih cijena 10%. uticaj može imati i avans. U slučaju da izvođač nije u docnji. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. kako zakonska. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. 636 ZOO). Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. a preko toga investitor (čl. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. 27-28. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno.2. kada se promjene pojave i unaprijed. Ovaj načelni stav. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. 25. Na pravila o promjeni cijene. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. Vidjeti UG 22-33. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. 255 . 637 ZOO). 1977. odnosno radova. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. cijena je ipak promjenjiva. Beograd. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka.

Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. Ako to nije slučaj. 4. on teče od dana uvođenja građevinara u posao. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. ili na isti ovaj način. Tada. 3. 2% od ugovorenih. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. investitor mu može dati primjeren rok. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42).000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. bilo naknadno. 256 . 5. Prema posebnoj uzansi 42. U praksi dominira određivanje roka periodom. Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. Kao i obično kod ugovorne kazne. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr.obligacionog prava. privremenim situacijama. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). ako ugovarači posebno odrede. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja.

str. U tom slučaju. Shodno tome. 42-45. dr. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). 6. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna.g. Pri tome se može. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta.g. Ni Zakon o obligacionim odnosima. 243 257 . 5. O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. sarajevo.ali po progresivnoj stopi (npr. ali ne mora. str. 42-46. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. 4% za drugih 10 dana docnje itd. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). Ipak. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. 52). Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. Sarajevo 2002. 2002. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja.). Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. Iznos premije se može utvrditi i paušalno. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi.

provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. Ove obaveze već su razmatrane. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. bilo sa izvođačem. str. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku.7. 258 . dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. obaveze se svrstavaju u: prethodne. isto djelo. gradilišta. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. između ostalog. Vidjeti Šurlan Petar. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. one u toku građenja i po završetku izgradnje. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. 2. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. 42. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. pribavljanje sredstava. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. prateći redovan tok posla građenja. Obaveza je složena. Investitor mora najprije da preda samo gradilište.

Od trenutka uvođenja u posao. materijala i opreme (UG 99). bilo preko posebno angažovanog lica. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). 3. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. U njega ulaze naročito: vrste. savremenosti. 259 . nadzor se može povjeriti. kada su uključene u izvore prava. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. odnosno izvođenje radova. teče rok za izgradnju objekta. isto djelo. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. str. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). odnosno posjed. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. Građevinski nadzor U najširem smislu. Prema čl. ugovorom i. Posebnim uzansama o građenju. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. U užem smislu. kao i samog objekta. U najužem smislu. bilo sam. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. 21 ZG. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. 246 Šurlan Petar. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. u ime investitora. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. 81. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. količina i kvalitet radova. Uređuje se prinudnim propisima. postupaka. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja.

O tome mora odmah obavijestiti izvođača. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza.1. nego kod većine drugih ugovora u privredi. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. Plaćanje fakturisanog iznosa. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. Plaćanje cijene 4. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. prema UG 60. 260 . u toku i po završetku izgradnje objekta. a neizvršenih radova (UG 60). Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”.2. obračunske situacije. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. Izvođač nema zakonsko pravo na avans. U praksi postoje i tzv. Ona je pravovaljana i kada je investitor. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana.4. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. 4. ugovor. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. Izvori prava su: prinudni propisi. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. ili iznosa koji nije osporen. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. odnosno obavljanja radova. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu.

I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. Napokon.dijelu objekta. a eventualno i obračunskih situacija. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. On. Imaju prinudni karakter. 176 UG). Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. odnosno radova. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. No.3. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. Prethodne obaveze su malobrojne. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. najprije. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). Osnov je građevinska knjiga.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). 4. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja.

Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja.VII 1972 i Sl. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati.). koje okolnosti slučaja zahtijevaju. testiranje materijala.V 1973. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. ali pokrivaju približno iste sadržaje. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. Nalozi i primjedbe investitora. opremu i materijal. prolaznike i saobraćaj. Sl. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. ali nema jednokratan karakter. 1503 od 25. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. posljedice propusta su iste. bio nesavjestan. 129/2 od 16. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. ako je dakle. kiša. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. 47 ZG). daju se putem dnevnika. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. odnosno njegovog nadzornog organa. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. Pored toga.V 1972. 2. 1112/72 od 9. I nju potpisuju obje stranke. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. Potpisivanje se vrši svakodnevno. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. radnike. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. Praktično. 247 Ovo je stav sudske prakse. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. inspekcijski pregledi itd. te susjedne objekte. 262 . Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura.noti.

može nastaviti izmijenjene radove. izvođač ne smije odstupiti od projekta. 3. Ova dužnost je složena. Bude li potrebno. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača.3. O njima će naknadno biti riječi. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. Bez odobrenja investitora. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. obavezne standarde. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. Solidno izvođenje radova 3. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. Ako nije. tipično za ugovor o građenju uopšte. Tek po dobijanju pismene saglasnosti.2. dispozitivnih (čl. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. U slučaju akutne opasnosti. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. djelujući pažnjom stručnjaka. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano.1. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. odnosno investitora. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. propise o bezbjednosti i slično. Kada sam nabavlja materijal. 632-634 ZOO). On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. nema pravo na naknadu za učinjene radove. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. 607 ZOO).3. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača. Inače. 3. u načelu.

odnosno ugovorenih radova. To je tzv. kada je to potrebno. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. određuje ga sam izvođač. No. po pravilu kroz građevinski dnevnik. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. investitor može i odustati od ugovora. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. 3. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. druge objekte i okolinu (UG 76-78). “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. izvođač mora. On snosi i troškove provjere (UG 76). Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. iz posebnih razloga to ne činimo. Zahtjev treba dati pismeno. 4. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine.objekta.4. višak radova. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . Ako metod provjere nije ugovoren. primjenu adekvatnog materijala. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. No. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka.

odnosno radova. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. Ona postoji i pri raskidu ugovora. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80).ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. Ako na istom gradilištu ima više izvođača. 7. Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. Troškove čuvanja snosi izvođač. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). materijal i oprema sačuvaju od uništenja. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. prisustvovanje testovima. ali uvijek u pisanoj formi. 603 ZOO. UG 100). omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. Ako ništa nije posebno ugovoreno. reguliše je UG 126. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). čl. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). pozivanje na testiranje. 5. otkrivanje pojedinih radova. 6. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. uz nadoknadu. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. Ako ništa nije posebno ugovoreno. naročito kod otkrivanja radova. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. odnošenja ili propadanja. uzimanje uzoraka i slično. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. 265 . Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). snosi naručilac. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta.

kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. podobnu za odvojeno korištenje. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. Prema prirodi građevine. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. preostali materijal i otpad. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. Program sastavlja 266 . troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. U slučaju raskida ugovora. instalacija. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. izvođač ili oba subjekta zajedno. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. Kada prihvati zahtjev. 50 ZG). diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. te njegov broj i datum izdavanja. opreme i postrojenja. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. ili u sklopu cjelokupnog posla. Uređena je ZG (čl. odnosno nakon raskida ugovora. VI PREDAJA OBJEKTA 1. Jedan izuzetak ipak postoji. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda.Po završenim radovima. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor.

Zapisnik potpisuju obje strane. Primopredaja objekta. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. obim radova. O radu komisije se vodi zapisnik. Naziva se i kolaudacijom. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. pa dominira u praksi. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. Po završenom pregledu. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. drugi partner 267 . uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. O pregledu se vodi zapisnik. kvalitet radova. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. bilo na osnovu sporazuma stranaka. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. Napokon. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. 614). ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. 55 ZG). Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). govoreći o ugovoru o djelu. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. Njegov sadržaj je određen u UG 113. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. bilo kao običaj (UG 110-115). Zakon o obligacionim odnosima. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. Drugi izvor je ugovor.predsjednik komisije. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. 2. Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja.

Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. investitor donosi odluku o prijemu objekta. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. 3. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. odnosno da su otklonjeni. 74-92. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. treći put u režimu regresnih zahtjeva. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. op. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. 248 izvođač i podizvođač. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. ali na trošak izvođača. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. str. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. Veljko Trivun. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. cit. investitor.to može učiniti sam. 268 . To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. Ta lica su: projektant. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr.

Napokon. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. prema opštim pravilima. 644 ZOO). Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. Gornji Milanovac 1980. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. ako ih je utvrđivao sam projektant. autor Jankovec dr Ivica. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. 644 ZOO).dr Dragoljub Stojanović. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. 2. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. redaktori prof. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. 360. odnosno prekršaje. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. Najprije.prof. Odgovornost projektanta. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. 644 ZOO). 269 . Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl.dr Slobodan Perović . Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. 641 ZOO). 74-81 ZG). 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode.odgovornosti za nedostatke građevine. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. str. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. ni ograničiti. 3. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. 614621 ZOO). Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe.

a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. str. 274. str. 646). “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). CIP. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici.međunarodni”. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. Izvođač. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. Institut za uporedno pravo. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. Zagreb. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. kao ugovorna strana. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. 640 ZOO). Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. U tom slučaju on ima pravo na regres. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. Višak radova. 647 ZOO). Prva je sadržana u čl.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. naročito onim iz čl. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. a ne na obimu radova. naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. 270 . odnosno po uputstvima investitora (čl. 1980. ili na neki drugi nesumnjiv način. Beograd 1978. 636 i 637 ZOO. 126-127.

građenje složene građevine. vršenja nadzora i sl. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. također. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. 1987. 252 Đuretić dr Slobodan.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. Drugo. Isporuka investicione opreme. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju.od davanja ideja. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. str. isto djelo. 1978. odnosno isključenju odgovornosti.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. odnosno njegov dio. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. 434. 40-44). ZG. 253 “Pravni leksikon”. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. puštanje u pogon itd). te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. 271 . Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. čl. poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. izvođenje pripremnih radova. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. Savremena administracija. Sarajevo. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. izvođač veoma često nabavlja materijal. 2. 252 Četvrto. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. str. montaža. 207. 275. ali ne kao jedini predmet ugovora. režim njegove odgovornosti je stroži. 141. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. Beograd. str. Treće. kao poseban posao prodaje. isto djelo. str. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. I peto.

68 ZOO). Dakle. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. 619 ZOO). Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. primjenjuju se i na posao građenja. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. Ova rješenja su već razmotrena. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. Pored njih. One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. Napokon. Pored značaja ugovora. 2. 272 . te naknade izvođaču za ono što je već učinio. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti.IX PRESTANAK UGOVORA 1. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. sadržana u članovima 124-132. 637 ZOO). 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. nemogućnost ispunjenja (čl. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. To su: promijenjene okolnosti (čl. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. 10 ZOO). Međutim. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. 133-136 ZOO). Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa.

g. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. 273 . Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. trećom generacijom direktiva iz 1992.g. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. Jelena Kočović. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. dr. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup.g. nastala u na uzajamnu pomoć. Beograd 2002. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična. danas. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). Ovaj proces je zaokružen sa tzv.g. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. savremenim riječnikom rečeno. Predrag Šulejić: Osiguranje. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. u modernom svijetu. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu.g.g. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu.g. Danas.g. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja.. i Poljički Statut 1440. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. vršili disperziju rizika. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala.

Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. zdravlja i životnog standarda ljudi. a kad se radi o osiguranju lica. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . N.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. dok je Nipon Life zapošljavao 714. Prof. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. Stylos. 256 No. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. onda je to sistem mjera za očuvanje života.g. Sad. 274 . Misao. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. repariranju nastalih štetnih posljedica. Novi Sad. kad se radi o osiguranju imovine. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. str. i za pojedinca čije je i za društvo. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. ili da ih neće suviše oštetiti. u psihološkom pogledu. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. 2001. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno.g. dr. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Rizik tada prelazi na tu zajednicu.000 radnika. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. 14-16 i 18-21. kad nastane osigurani slučaj. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura.stvara osjećanje sigurnosti. Radi se. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. izgubljeno. Uništeno dobro je. 1992. 257 Tako je prema podacima iz 1999. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. odnosno štete. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete.

Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. Moderno osiguranje. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim.osiguravajući fond. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. postavljanje gromobrana. građenje sefova. 2 ZOIO). u što je moguće širem obimu. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. 897 ZOO). Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. ali se. dakle. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. kao što je poznato. organizovanje protivpožarne službe. ipak. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. Osiguravač. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. proizvodnja aparata za gašenje požara. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. Radi se. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. prema tome. a još manji broj ih biva uništen. Fond osiguranja.koja. 275 . Međutim. u stvari. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. dešavaju normalno kao i one redovne. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. fond osiguranja. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. U tom smislu. postavljanje nekih instalacija. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih.

I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter.list FBiH 2/95. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja). vrši štednja i podiže životni standard ljudi. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. Izvori prava. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . Uz to. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. Dakle. taksativno određene organizacije za osiguranje. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. unutrašnja organizacija i upravljanje. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. a i neposredno. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. Pored toga. gubitak prava na naknadu i sl.dalje ZOIO). način poslovanja i pravni tretman sredstava. 2. u stvari. učešće osiguranika u dijelu štete. koja se putem banaka. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine.pravila osiguranja. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. U te mjere.1. pored ostalog. 7/95. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. 6/98. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. 41/98 . Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. Prema svemu. Ugovor o osiguranju 2. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. te u naknadi štete.).vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. gašenja požara i sl. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore .

dakle. Pravila osiguranja mogu biti opšta . preuzet Sl. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. SFRJ 22/77. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl.l. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. Prema članu 2 ZOIO. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. 900 ZOO). RBiH 2/92). riječnom i kanalskom saobraćaju. snimanja rizika.l. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju.za pojedinu vrstu osiguranja.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. snimanja i procjene šteta. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. ZOIO). pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. 45-49. Prvu čine “poslovi osiguranja”. st. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. Prometnu. RBiH 2/92). zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. SFRJ 33/77. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. str. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. 2. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. 277 . I drugo. najprije. kao komisionar. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. isto djelo. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. a za tuđi račun .za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. zastupanja u osiguranju. usvojen u pravni sistem BiH u Sl. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. te u svoje ime. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. u tuđe ime i za tuđi račun . 3. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. On.l. 142-144 ZOO.kao zastupnik.l.

zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. Vidjeti Šulejić dr Predrag. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. nema ni ugovora.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. U suštini. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore.2. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. teretnost. str. 139-148. poput zakonodavca.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl.osiguravača. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. a zajednica se obavezuje da. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. On. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. isto djelo. b) Mješovita teorija . 278 . str. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. U osnovi. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. d) Po teoriji prestacije. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . samo potvrđuje ovakav stav. Prema njemu. 897 ZOO. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. isto djelo. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . 31 i dalje. odnosno isplata osigurane sume. ZOO.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. Dakle. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. 2. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. formalnost. kao i dosadašnji propisi. odnosno sumom osiguranja. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja.

901 ZOO). Ova teorija ne isključuje. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. naplaćuje premije. smatra se da nema ograničenja (čl. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. Može. a u trećima. 906 ZOO).posrednika. koji je prihvata ili ne prihvata.3. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. za druge . Kod životnog osiguranja. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. Ponudilac može odrediti i kraći rok. te isplatom naknade. da izdaje polise osiguranja. takođe. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. Pravno dejstvo ponude je različito. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. čak uzeta i sama za sebe. traži saugovarača. Po Zakonu. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. akiviziter osiguranja. 279 . Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. Predstavnik osiguravača. U drugim. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. obavezuje samo za neke grane osiguranja. Ipak. a za to druga strana. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. ugovarač osiguranja. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. Prema tome. odnosno sume osiguranja. ne zna. 2. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori.

smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude.obećati). 902. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. trajanje osiguranja i period pokrića. Najposlije. smatra se da je ugovor zaključen. Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. dakle. Ugovor je. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). osigurana stvar. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . zaključen konkludentnom radnjom. 943 ZOO). Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. Kod obaveznog osiguranja. “primijenit će se ova posljednja” (čl. Ona može biti data i na polici. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. Ako nije tako urađeno. premija. odnosno osigurano lice. 901 i 03). Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju.osigurani slučaj (čl. 280 . onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. Po zakonu. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. upravo čim uplati premiju. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. Kod ličnog osiguranja. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . rizik obuhvaćen osiguranjem. 902 ZOO). Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora.4. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. Ako neće da zaključi ugovor. 2.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl.

S obzirom na masovnost 261 To je poslova. stav 6. a terminologija o njima nije ujednačena. valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. str. Može se i zalagati. onaj koji se osigurava. Prema sporazumu ugovarača. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. A to se postiže tipiziranim ugovorima. ugovoriocem osiguranja. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. Stranke 1. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . U tom periodu osiguravač nije u obavezi. znači. Kod imovinskog osiguranja. isto djelo. može glasiti na određeno lice. karakter isprave o osiguranju.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. a stvar je izložena riziku. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. Ne može glasiti na donosioca. Način dodavanja je pravno irelevantan. Lista pokrića ima. 897). individualne i kolektivne. naziva se ugovaračem osiguranja. Isto je tako kod ličnog osiguranja . 902. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. II ELEMENTI UGOVORA 1. osiguravaocem. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. ili osiguranikom. naziva se osiguravačem. Kad glasi po naredbi. osiguravateljem. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene.1. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. pojedinačne i generalne.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. ZOO). polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. Druga ugovorna strana. po naredbi i na donosioca. zalaže se indosamentom. 281 . a ne ugovaraču osiguranja. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. (čl. 164-165. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. potpisivanjem.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . osigurateljem.

licu koje stvar drži ili ju je držalo. a ne onoga koje sklapa ugovor. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. osiguranikom. pošto bi. 946 ZOO). Kod osiguranja kod koga se naknada štete. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. Za osiguranje života nekog drugog lica. iako stvarno uvijek ne mora biti tako. To se lice naziva osiguranim licem. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. Kod osiguranja imovine. različiti. koji je i korisnik osiguranja. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. naknada se isplaćuje njemu. kad je sopstveniku vraćena stvar. takođe. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. međutim. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. ili. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik.zakupac. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. pretrpio neki materijalni gubitak . tj. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. skladištara. No. Znači. druga lica. 924 ZOO).(suma osiguranja). u suprotnom. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. zanatlija. znači. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. odnosno osigurano lice. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. ako nije vraćena . založni povjerilac. 282 . prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. bilo na posebnom dokumentu. čuvar (čl. može isplatiti trećem licu. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. Može se. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. potrebna je njegova pismena saglasnost. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. ali ono nije ugovorna strana. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. međutim. a može i docnije. komisionara. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem).

suprug i sl. Pored toga. 14 ZOIO). te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. rezerve sigurnosti. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. nasljednici. 924 ZOO). 1. sredstava preventive.000. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli.000. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. 13 ZOIO). odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja. povezivati (čl. Na strani osiguravača može biti i više subjekata. 12 ZOIO). Osiguravač Osiguravač je pravno lice. dakle.00 KM za poslove osiguranja života. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. 29 ZOIO). 283 . za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. a svoj život. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus).3. odnosno svoj tjelesni integritet. 5 ZOIO). djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO. ali odredivo (djeca. Pored temeljnog kapitala. sredstava tehničke rezerve. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala. uslove iz odluke. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. kod ličnog osiguranja. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. 1. ali može biti označeno i neodređeno. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice.).000. Za pojedine vrste osiguranja (čl. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje.2. i po 2. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život. Osnivači. može se navesti poimenično.Kao korisnik može biti određeno neko lice. Ugovor se može. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl.000. 12-26 ZOIO). Ugovarač osigurava svoju stvar. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl.

Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. lica. stvari.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime.rizik. 905 ZOO). predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. Odbije li zainteresovano lice. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. treći . ono čemu se pruža zaštita od rizika. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. Poslije toga. o čemu je sklopljen ugovor. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. a kao što je rečeno. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. Tako posmatrano. Govori se o osiguranju imovine. 284 . 2. to je osiguranje za tuđi račun. No. 902). osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. ili preciznije. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. Kad govori o sadržini polise. drugi . Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. 904 ZOO). ugovor prestaje da postoji (čl. koju smatra ispravom o osiguranju. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. Ako je u polici određeno drugo lice. 905 ZOO). a neki da su to obaveze i prava stranaka. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. odnosno o osiguranom licu (čl. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. lica izloženih opasnosti i sl. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru.da je to interes. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. pa i sastavljača uslova osiguranja. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. osiguranje od odgovornosti). životinje. osiguranje za račun određenog lica. zatim prestacija. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja.

događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. Ili. Nema li je. Svaki će osiguranik umrijeti. odlučujući elemenat rizika. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući.smatram. pa nema ni ugovora o osiguranju.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. Ali kada će. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. ugovor je ništav. dakle. tako i u osiguranju lica. to je izvjesno. 898. na prvom mjestu. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. Da bi bio “osigurani slučaj”. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. ali se ne zna kada. mislim). ne zna se kada će nastupiti. Generalno posmatrano se to dešava. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio.3. da stvar može gorjeti. elemenat neizvjesnosti. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. tj. Rizikom se smatra i sama opasnost. Pored toga. tj. Neizvjesnost je bitan. rizikom se naziva i sama šteta. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. slučaj protiv koga se osigurava. putativni rizik (od latinskog “puta” . nema ni osiguranja .da je stvar pokretna itd. Prema tome. to je neizvjesno. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. Ako se osigurava od poplave. 898 ZOO). nastupiće. dakle. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. odnosno da bi predstavljao rizik. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. potrebno je da bude izložen riziku. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . Izuzetak je tzv. Najposlije. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. ili relativna. uzrok štete. kod krađe . Neizvjesnost. događaj protiv koga se osigurava. ne zna se. Gdje nema rizika. Naime. o tome da se rizik desio i sl. 897 i 898 ZOO). ili je bio u nastajanju. stav 2 ZOO). On mora biti budući. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. Rizik nosi u sebi. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). ako se osigurava od požara. dakle. nema ni rizika.

tj. naročito pomorskom. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. treba da se ponavlja. opšti i pojedinačni. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. Osigurava se brod koji je već otplovio. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. odnosno koji predstavlja opasnost. Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. a u času kad se osigurava. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. stav 3 ZOO). Prvo. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. odnosno za ostvarenje rizika. kao bitan faktor. konstantni i varijabilni. već je moguće da je potonuo na pučini (čl. legalna (da nisu kradene stvari). Premije se utvrđuju tarifom. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. a ne subjektivno. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. kod osiguranja lica. 898. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. Rizik se. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). treba da se štetni događaj . u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). s tim u vezi.rizik . Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. tj. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. 4. stepen njegove jačine i. ako drže da se događaj još nije desio. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. za osiguranjem. visina premije. Neizvjesnost. čisti i špekulativni. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. ako stranke za to nisu znale. odnosno. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. I drugo. Znači. To je potrebno iz sljedećih razloga. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni.času sklapanja ugovora. Premije se izračunavaju računom 286 .

Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. Jedna zgrada izgori potpuno. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. Najposlije. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. dakle.vjerovatnoće.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. pa i premija treba da bude veća. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. 30. vjerovatnim stepenom jačine štete. odnosno od naknade. svakako. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. 2 ZOIO). st. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. upravni troškovi osiguravača. od sume na koju se osigurava. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. I to je. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. tj. najodlučnije. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. dobija se “funkcionalna premija”. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. Na osnovu statističkog posmatranja. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. 287 . a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). druga za trećinu svoje vrijednosti. treća za desetinu itd. takse i druga davanja državi. statističkom ili neto-premijom. Ako je period za koji se osigurava duži. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. troškovi naplate premija. čak i kad su oni istog intenziteta. porezi.

I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. druga strana može tražiti poništenje ugovora. Nasuprot tome. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. To je nadosiguranje. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. kad se. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. Ukoliko je u ugovoru pokriće.više i češće zimi). Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. 933 ZOO). Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. 936 ZOO).Po načelima tehnike osiguranja. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. Može se ići ispod te vrijednosti. 5). koja je uvijek predmet ugovaranja. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. st. To je slučaj podosiguranja. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. dakle. a osiguranik plaća manju premiju. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. nego u jednom razdoblju učešća ili više. 5. To znači da se plaća za cio period osiguranja. U tom slučaju se plaća veća premija. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. naknada zavisi i od osigurane svote. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. Izuzetno. a isto tako i premija. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. na zgradama . 934. No. Ono je sadržano u aktima osiguravača.

6. 289 . Pravila. zaliha robe i materijala na nabavnu. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. 925. 898 ZOO). Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. Naknada je. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. U polisu se unosi osigurana svota. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. prema tome koja je niža.) od pričinjene štete.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. No. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. modeli. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. mašine. stav 7). nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. planovi. kao elemenat ugovora odrediva. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja.maksimuma. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. Uslovima osiguranja. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. dokumenti . Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade.po sporazumu itd. a ne naknada. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. Tako. izuzeci postoje. transportna sredstva. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. odnosno na tržnu cijenu. dragocjenosti. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. odnosno uslovi osiguranja imovine. No. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. dalje. Time se želi i spriječiti špekulacija . stoga.subjektivne vrijednosti (čl.

Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. Osiguravači sastavljaju upitnike. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. tj. Obaveze osiguranika 1. kao kod svake kocke. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. odnosno o licu koje se osigurava. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. Pored toga. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. 913). dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. III OBAVEZE STRANAKA 1. 922 ZOO). Tako se i radi. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. daje ugovarač osiguranja. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. 907 ZOO).Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. I drugo. bilo iz zakonskih razloga. Pored toga. Najprije. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. kada se ispostavlja lista pokrića. Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. nego od idućeg dana po uplati premije (čl.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. 290 . Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato.

ili mu nisu mogle biti nepoznate. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. st. jer je u tom slučaju rizik. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. Međutim. odnosno prava raspolaganja. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. izuzev ako je išao na prevaru. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. Po Zakonu o obligacionim odnosima. Posljedice su uvijek iste. a koje su mu poznate. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. 914. ili je bio samo nemaran. Rok nije utvrđen zakonom (čl. 1 ZOO). osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. koliko treba da budu precizni i jasni. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. S obzirom na ulogu organizatora. drukčiji (čl. Gotovo sva pravila.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. 2 ZOO). st. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. ili čak u zabludi. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. 2). Slično je i kod osiguranja lica. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. 914. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. po pravilu. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. osiguravač može ili ići na raskid 291 . naročito kad se radi o nepotpunim podacima. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. Opravdano je. smatramo. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. 914. st. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. međutim.

On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. na primjer. osim ako nije drukčije ugovoreno. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. odnosno prebivalište. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. Prema izričitoj odredbi čl. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. kod osiguranja u poljoprivredi. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. 912 ZOO. Moguće je i naknadno plaćanje premije. ugovor je punovažan.ugovora. No. U suprotnom. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. ili predložiti povećanje premije. ugovor prestaje po samom zakonu. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. 913 ZOO). ugovor je ništav. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. svakako srazmjerno uvećanom riziku. odnosno pri uručenju police (čl. 1. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku.2. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. Ako je. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. 944 ZOO). 912 ZOO). gubi to pravo. ili nekako drukčije. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. Ako ništa nije posebno ugovoreno. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. Plaća se. unaprijed. po pravilu. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. kvartalno. odnosno traženja povećanja premije. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. ugovor ostaje na snazi. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. međutim. Ukoliko treba da se isplati odjednom. plaća se prilikom zaključenja ugovora. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. izuzev kod 292 . a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život.

Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. ako premija ne bude uredno uplaćena. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . O tome ima odredaba i u zakonu. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. Ako to ne učini. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. Ne bude li premija plaćena. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. Rok ne može biti kraći od 30 dana. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. ugovor prestaje po samom zakonu. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. osiguravač može raskinuti ugovor. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene.3. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. a najdalje u roku od tri dana. To se čini ili u promilima osigurane sume. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. ne utiče na fiksni karakter premije. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. dakle. Kod osiguranja života. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. 917 ZOO). 1. odnosno rizika.uzajamnog osiguranja. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. Ako osiguranik ni tada ne plati. i bez opomene. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije.

Ako o tome postoje uputstva (kao npr.1. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. 1.nastao. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. 294 . kod požara). 926 ZOO). ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. odnosno štetnog događaja. 914 ZOO). Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. ako je rizik povećan njegovim postupkom. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. Obaveze osiguravača 2. 2. 918 ZOO). Takva bi odredba bila ništava (čl. On to mora učiniti bez odgađanja. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. No. 926 ZOO). On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl.4. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. 914 i 916 ZOO). Tako određuje i Zakon (čl. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. Povećanje. Ako druga strana odbije zahtjev. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. dužan je da se pridržava tih uputstava. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. Ne učini li to.

Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. samo naknada stvarne štete. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . osiguravač je dužan isplatiti predujam. 919 ZOO). Nadalje. kad je ta stvar propala ili oštećena. Osiguravač je dužan. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. kako za utvrđivanje samog rizika. odnosno korisnik osiguranja. tako u pogledu nastale štete i njene visine. odnosno procjenom vještaka. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. 930 i 931 ZOO). Pretpostavlja se. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. Strana koja nije zadovoljna nalazom. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. neće je naknaditi. osim ako se to posebno ugovori. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. dakle. procjena se povjerava vještacima. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. Drugu fazu predstavlja procjena štete. može pokrenuti spor kod suda. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. isplatiti naknadu. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. Izložićemo njegove osnovne faze. 925 ZOO). Opšta pravila. odnosno dio naknade koji nije sporan. pristupa se procjeni štete. koje podnosi osiguranik. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. odnosno uslovi osiguranja. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. ako to traži ovlašteno lice (čl. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika.

Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. popravkom stvari. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . primjenjuje se pravilo proporcije. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. osiguranje subjektivne vrijednosti. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. znači da je i rizik veći. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. No. primjenjuje u Francuskoj. To znači: ako je stvar potpuno propala. To je slučaj podosiguranja. ukoliko je stvar vrednija. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. neće se naknaditi stvarna šteta. tj. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. naknada se određuje prema toj vrijednosti. tj. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. odnosno plaćena premija. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. ili se uzimaju ugovorena. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. opet. osiguranje staro za novo i dr). 925 ZOO). a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti.od osigurane svote. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. To.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. zasnovana na srazmjeri između premija. ugovorom predviđeni iznos. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. Druga se formula. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. Naknada se isplaćuje u novcu.

U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. Ima ga kod požarnog osiguranja. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. usjeva itd. Drukčije se može ugovoriti (čl. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života.000 KM ne naknađuje osiguravač. osiguranikov je interes da šteta bude veća. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. aparata. a ne stvarna vrijednost. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. 927 ZOO). dakle. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. pobunama i nemirima. kod osiguranja protiv krađe itd. Naprotiv. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. U nekim vrstama osiguranja. 926 ZOO). Pored toga. ako je stvar oštećena. Ugovorom se. Franšiza 10. tj. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. mašina. Isto je kod osiguranja lica. Ako stvar potpuno propadne. da je abandonira. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. Prema tome. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu.000 KM znači da štetu ispod 10. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. isplaćuje se samo dio osigurane sume. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. isplaćuje se suma osiguranja. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. Ako stvar nije potpuno propala. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. instalacija. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik.

50 ZOIO). a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. ako je uplaćena premija bar za tri godine. Napokon. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. pod predviđenim uslovima. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. 929 ZOO). zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. nekim docnijim pravnim aktom. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. 19 i čl. Isto tako. Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. 298 . 28 ZOIO). Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. a ugovarač nije odredio njihov dio. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. namjernim ubistvom ili samoubistvom. kad je. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. 931 ZOO). svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. 28 ZOIO). a ugovarač umre. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila.operacijama. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. kao i da može zahtijevati i predujam. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. testamentom i sl. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. Ako korisnik nije određen. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. štetu. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. dakle. Kad su za korisnike određeni nasljednici.

on mora da. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. shodno čl. uslovi osiguranja i sl. kao što su pravila osiguranja. 7 ZOIO). Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja.2. Kao i prethodna. (čl. učini dostupnim javnosti. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. Ona je i javnog karaktera.2. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. 299 . Pored toga. tarife. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. 6 ZOIO. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. prinudan karakter. pošto zaključi ugovor o osiguranju. 6 ZOIO). nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. da stvara razne fondove i da te fondove jača. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. To je slučaj u našem pravu. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. Pored toga. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. odnosno uslova. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. Drugo. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. Zato ima. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. Četvrto. kada je propisana. Zbog toga je osiguravač dužan da. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. I peto. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila.

Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. tj. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. razliku može tražiti od drugog. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. odnosno korisnik osiguranja. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. dakle. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. Dakle. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. a bez obzira 300 . Osiguranjem se. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1.

Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete.na to što je naplatio osiguranu svotu. koju prihvata i naš zakon. na osnovu ugovora. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. Prema načinu na koji nastaje. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. 2. oštećen mu dio tijela. Najčešće usvojena podjela osiguranja. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. To je razumljivo. Ako nije postupio nesavjesno. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. V PODJELA OSIGURANJA 1. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. dakle. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. 301 . 934 ZOO). Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. umanjena mu radna sposobnost i sl. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. jeste osiguranje imovine. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. 948 ZOO). Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. Šta je. dok se obavezno osiguranje. prema zakonskim odredbama. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. mora zaključiti.

osiguranje dobitka. je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari.montažno osiguranje. snježna lavina. 9 ZOIO). .šomažno osiguranje. . odnosno istim uslovima osiguranja.stakla od loma. Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. . ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . tj. jer ih naknađuje osiguravač. bez obzira na to ima li oštećenja stvari. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. 2. . osiguranje od odgovornosti.osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu.kombinovano osiguranje namještaja. transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. . . .osiguranje troškova i liječenja. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti.mašina od loma i nekih drugih opasnosti.transportno osiguranje. .osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). poplava. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari. . Poznato je više vrsta osiguranja imovine. eksplozija. koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari.osiguranje životinja.od požara i nekih drugih opasnosti (grom. 302 . . Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl.osiguranje od zakonske odgovornosti ili. klizanje tla). . koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo). Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. Član 9. jednostavno. odronjavanje. .od provalne krađe.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja. po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. . zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. oluja. osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta.

požara. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. manipulativni. miraz itd). troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). politički rizici. ili da pripadne nasljednicima. kao što su krađa. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. isplaćuje se naknada. osim obične bolesti. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik.3. vozarina. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. provizija i dr. kopneni i drugi rizici. infektivne i profesionalne bolesti. U svakom slučaju. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. elementarnih nepogoda. zatim troškovi spasavanja. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. nagrade za spasavanje i štete. eksplozija. Ako nije drukčije ugovoreno. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. 4. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. od zajedničke havarije. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. troškovi opremanja broda. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. a može se dati na različite načine. neisporuka. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. Osiguraniku. ratni rizici. 303 . očekivani dobitak. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda.

U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. odnosno i jednom i drugom. osim pretovara u slučaju nevolje. Može se. To bi bilo. pod baraterijom se podrazumijevaju. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. Baraterija je. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. plovidba bez dozvole brodara. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. međutim. krijumčarenje. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. osigurati i teret “na ma kome brodu”.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. 304 . To je pravilo. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). na primjer. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. bez obzira na koji je brod ukrcan. odnosno korisnika vazduhoplova. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. nedozvoljena trgovina. generalnoj polisi. skretanje s utvrđenog puta itd. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. oštećenju ili konfiskaciji. ugovor se raskida. c) vlasnika. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. 5. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. Ako nisu plaćene premije. ako to nije posebno ugovoreno. dakle. Prema članu 66 ZOIO. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. Kad osiguravač isplati te naknade. To je slučaj kod ugovora po tzv. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. Po pravima drugih zemalja. b) vlasnika. učinjen bez saglasnosti brodara. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. troškovi u vezi s osiguranjem.

Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). 69 ZOIO). nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač.turističke. bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. 74 ZOIO). U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. (čl. Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . ugostiteljske (čl. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. Isto tako drugi poslovni subjekti. Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. nego u krugu (stanica. Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. 69 ZOIO). naknađuje osiguravač (čl. 73 ZOIO). pristanište. 70 ZOIO). Ipak. b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. odgovornost. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. aerodrom). tj. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. 67). jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. povreda ili oboljenja. 72 ZOIO). obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. Sve štete nastale uslijed smrti.članice ureda (čl. 82 ZOIO). ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor. odnosno korisnika vozila. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova.

neovlašćeno lice. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. prelaze iznos sume naplaćenih premija. Novi Sad. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl.. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. 1992. str. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. No. u nekim periodima. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. 84 ZOIO). osiguravač ima. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. Misao. S druge strane. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. 95 ZOIO). uvijek su moguća odstupanja. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. Pojam reosiguranja Osiguravač. VI REOSIGURANJE 1. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. shodno zakonskim kriterijima. a ima pravo na regres od toga lica. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. 84 ZOIO). u stvari. 440 306 . osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. 76 ZOIO). putem svoje organizacije. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. 93-94 ZOIO) i korisnika. Tada pomaže reosiguranje. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Reosiguranje je. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja.

kvoti (npr. Osiguravač. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. u naknadi štete. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. Organizacija za osiguranje dužna je. Kod osiguranja drugog rizika. a ima još obaveza na naknadu štete. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. odnosno sume osiguranja. čisto reosiguranje viška štete. Kad se desi osigurani slučaj. odnosno višak. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. posebno za svaki slučaj. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. osiguravač određuje. a višak prenosi na reosiguravača. te naknade isplatiće reosiguravač. najprije.000. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. učestvuje i 307 . Danas se rjeđe koristi. 2. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. u svakoj naknadi štete. za svaki ugovor o osiguranju. do 50. 10%). a drugi dio ustupa reosiguravaču. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. a ostatak. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. To je tzv. Kod osiguranja štete. Na primjer.00 KM). a javlja se u nekoliko oblika. prenosi na reosiguravača. 2 ZOIO). 7 ZOIO). osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. To je osiguranje drugog rizika.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. za koju osiguravač tako odredi. a koji će prenijeti na reosiguravača. 7 ZOIO). Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina.

Kod oba načina. 1. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. Ako ništa posebno nije rečeno. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. 2). I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. 923. No. dakle. Kod reosiguranja viška štete. bilo raskinut.reosiguravač. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. ili je bio u nastupanju. 944. da je ništav. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. st. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. određuje svaki reosiguravač samostalno. 308 . najčešće u toku jedne finansijske godine. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. tačka 1). Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. 922). dejstvo stečaja nije trenutno. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. 898. 928 ZOO). st. st. 2 ZOO). Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. ili je postalo sigurno da će se desiti. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl.

Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. Izjava o raskidu mora se. 914 ZOO). osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. Ako to nije učinjeno odmah. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. 909 i 914 ZOO). Otkazni rok iznosi tri mjeseca. No. 309 . U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. Osiguravač može.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. dakle. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. 908 ZOO). Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. Kada ugovor raskine. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. 2. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. Kod osiguranja dužih od pet godina. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. 913). dalje. 922 ZOO). Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari.

263 Kapor dr Vladimir . 916 ZOO). 923 ZOO). u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. 932 ZOO). 310 . Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. Pored tri posljednje obrađene situacije. str. Napokon. Napokon.Carić dr Slavko. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. isto djelo. Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. 358.

kao vrijednosni papir. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo.DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. prestanak prava i drugo.32/00). 267 Inače. konosman (teretnica). kratkim rokovima za preduzimanje radnji. drumom. novine Federacije BiH br. nastanak obaveze. 265 Mjenica. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. 267 Zakon o čeku (Sl. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. čl. 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. skraćeno: ZM. suženom krugu prigovora. ostvarivanje i dejstva prava. hitnosti postupka. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava).32/00). Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. i unutrašnjim vodama). a to su skladišnica. novine Federacije BiH br. prenosivi tovarni list. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. 266 Zakon o mjenici (Sl. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. imperativnim zakonskim normama. prenos papira. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. po pravilu. osim odredaba o regresu). Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. Zato je materija regulisana. 311 . Ček je uređen Zakonom o čeku. skraćeno: ZČ.

Sl. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava.cit.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. banaka. list RBiH broj 2/92. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. op. najuže je vezano za nju. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. investirajućih društava. 474. list FNRJ broj 8/47). pravilnici. fondova i dr. 2. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. list RBiH broj 10/94. str. to pravo o kome je sačinjena isprava. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. list RBiH broj 10/94. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl.Trifković dr Miloš .). Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju.Simić dr Milić. odluke organa berze). list FNRJ broj 8/47) . niti prenositi na drugog. osiguravajućih i investicionih društava). koncerna. list FBiH broj 2/98). komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire). 13/94). pa i vrijednosnih papira. bankarskim poslovima. novine Federacije BiH br. 272 Sultanović dr Aziz . Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. rad brokera. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. funkcionisanje berzi (berzi efekata). investicione papire) te blagajnički zapis.preuzeti aktom. 2. dakle. 39/98 i 36/99).su donesene 1930. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). 312 . 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. ostvarivati. To je. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. transfer agenata i dr. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. koje je konstatovano na toj hartiji. shodno čl. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. posredovanje u prometu vrijednosnih papira.

Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. 240). Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. uz njeno podnošenje.prenošenjem. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. ostvaruje se i prenosi ispravom. kako se vidi. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. ustupanjem te isprave. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. 234). dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. utjelovljeno u toj ispravi. da isplati određenu svotu novca. i najposlije. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. No isto tako. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. samo njen zakoniti imalac. čl. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. tj. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. pravo da traži 313 . da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. kreditnim i trgovačkim transakcijama. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. i treće. reprezentant prava. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. koja ne mora biti uvijek gotov novac. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. prvo. ili da izda određene stvari. čl. drugo. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. najčešće. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. Sadrže. i to lako prenosive. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. potrebno je.

Na prvom mjestu. kao i razne novčane i kreditne transakcije. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. nego onome ko posjeduje hartiju. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. No. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. Prava iz hartije su prava koja. Prema tome. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. niti se može izvršiti obaveza drugome. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. bez njihovog korištenja. radi kojih je ona izdata. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. da se može kupovati i prodavati. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. dakle. kao investicionih papira. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. ne bi mogle obavljati. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. 3. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. a naročito da je pusti u promet.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. 314 . Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. upravo njen zakonski imalac. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. Time što ima pravo na hartiju. pa se ona ne bi mogla ni prenositi. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. Kod drugih je obratno. u ovoj mjeri. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. prema načelima i propisima. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. Pravo je. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). zalagati i poklanjati itd.

način korištenja. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. blagajnički i komercijalni zapis. kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. “consideration” je neki razuman razlog. uz naknadu. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. obveznica). 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . str. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. špediterski tovarni list. Pored ovih. polica o osiguranju. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. 1993. 273 274 315 . Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. kao instrumenti akumulacije kapitala . str. str. 2003. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. kreditno pismo. Zagreb. Revicon. Inače. 4. Zagreb. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. dionice vezane za indeks i drugo. oblik (forma).Danas se posebno raščlanjuje tzv. certifikat. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. ček. prenosivi tovarni list. 86-91. obveznice sa varijabilnom stopom. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. Narodne novine. robna uputnica. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja.dionica. hipotekarne obveznice. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica.mjenica. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. skladišnica. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite. uputstava.mjenica. 1963. 300307. 276 Foley Bernard J. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. Držanje hartije je dovoljan dokaz. Mate. većinom određena protučinidba. Sarajevo. koji.: “Tržišta kapitala”. u određenim pravnim sistemima. hipotekarno pismo. pravni ili juridički. takođe.teretnica. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . javni ili društveni.g. Vrijedonosni papiri. obveznice vezane za indeks. imaju obilježja hartije od vrijednosti. prenos (transfer). U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda.

Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). 278 ŠZO. koji su zakonom određeni. 3) Firmu.tehnologija. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. 316 . 277 4. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. obveznice). Posebnim zakonom. Svetislav Milovanović. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). komercijalni zapis). II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. čeku. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). za dionicu. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije.g. koji je momenat njegovog nastanka. Bitne elemente. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. 965. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. obveznicu. akciji). a šta kupon. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. Službeni glasnik. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. odnosno talon. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. Savremene hartije od vrednosti. čl. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. 2) Firmu. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. 6) Potpis izdavaoca hartije. Čl. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. Beograd. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. niti se ostvariti i prenositi. Zapravo. 1999. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti.

Jednostrana volja izdavaoca 317 . korisnika papira. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. potreban i prijem hartije. kao korisniku prava. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. 3. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. kao što su teorija poštenja. nego puštanjem u promet (emitovanjem). Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. Po shvatanju ove teorije. dakle. teorija delegacije. Međutim. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. Izložićemo stavove osnovnih teorija. teorija stipulacije. teorija pravnog privida. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). Za nastanak obaveze izdavaoca nije.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . pojava povjerioca. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. 2. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. Teorijski posmatrano. donekle. teorija emisije i teorija ugovora. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. kao pisane isprave. voljom i radnjama izdavaoca. Dobra strana teorije kreacije. koja je bila dugo primjenjivana. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. opticaj. po mišljenju ove teorije. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. Druga shvatanja. Za razliku od teorije kreacije. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). ali su osnovne tri: teorija kreacije. odnosno povjeriocu iz te hartije. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti.

odnosno svoje obaveze. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. Makar bilo savjesno. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. drugo potpisuje kao izdavalac. Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije.ugovor. Kada je pustio hartiju u promet. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. Po teoriji ugovora.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. Pošto postoji izdavalac. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. a ne kada je papir potpisao. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. a treće vrši distribuciju. Odluka je pravno tek tada donesena. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. nije zaključen ugovor. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. kao dvostranim pravnim aktom. 4. Otuda i naziv ove teorije. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. posebne institucije). Samo sastavljanje hartije. Dosljedno ugovornoj teoriji. da bi izdavalac i tada bio obavezan. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. kao povjerilac po hartiji. ovdje to nije slučaj. stavlja u promet (banke. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. kao što uči teorija kreacije. nađena). Jedno lice štampa. Prema ovoj teoriji. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). razvila se teorija pravnog privida. S druge strane. obveznica). sa razlikama u momentu nastanka. kao dužnik i ovlašteni primalac. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca.

Sarajevo. 244. čl.cit. bez njegove volje. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. jamčiti bez obzira na njegovu volju. op. što je opravdano kritikovano. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. 283 Radišić dr Jakov. str. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. 1981. str. 12. 1979. 280 281 279 319 . München. str. 239). 266). svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. iako starija. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. str. čl. 282 odnosno teorija kreacije. op.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . Naime. 282 Rastovčan dr Pavao . izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. Pri izdavanju hartije. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. II Band. str. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. 443 (prema Radišić. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. Beograd. 10). odnosno raniji imalac (indosatar). a to znači prihvatanje teorije emisije. 237). Nolit. 237).kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca.mjenica i ček”. čl. po zakonu. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca.cit. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. 1977. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. str. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. Zagreb. 1985. odnosno njenog ranijeg imaoca. 266. Informator. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. po zakonu. čl. 267. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. Teorija ugovora.

pravo opcije i dr. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama.cit. vrsti prihoda koje ona nosi (daje). 2. tradicione hartije. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. 45 i dalje. one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. može imati i druga prava (pravo prioriteta.g. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. mjestu 284 285 plaćanja. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica.1. kao član društva. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. 2. kompaniji tipa dioničarskog društva. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. 2001. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. po pravilu. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. načinu određivanja valute.2. 2. Poslovno pravo. Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. str. 830-837. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. op. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. Vasiljević Mirko. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. Zavisno gdje spadaju. a nekada i ličnopravnim papirima. a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. 285 284 320 . vremenu dospjelosti. str.). načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). Udruženje pravnika u privredi. stvarnopravne i obligacionopravne. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). na učešće u upravljanju (pravo glasa). imaoca papira). Beograd. odnosu hartije sa osnovnim poslom. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. skladišnica). Predaja hartije ima isto značenje. proizvodi iste pravne posljedice. vrsti inkorporisanog prava. može razvrstavati. Ostale podjele daće se u pregledu.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji. dalje. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. načinu i obimu izdavanja (emisije). Svaka od hartija se.

3. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. nosilac (titular) prava iz hartije. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. dispozicionim hartijama. čeka. Sadržaj mogu biti i članska prava.fizička predaja tih stvari. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. obveznice. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). 2. svaki njen savjestan držalac (posjednik). kao što je slučaj kod mjenice. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). 321 . Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. i po pravilu. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. naročito. Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. na ime i po naredbi (ZOO. na predaju stvari.1. Na koga. hartija može glasiti. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. Najčešće je tražbina upravljena na novac. 3.3. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. 236). te se hartije nazivaju i robnim. zapravo. čl. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji.

može narediti da se činidba izvrši tome drugom. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. 3. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. uništi se. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. čl.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. dakle. To je neophodno. bude ukradena). 3. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. U pogledu sposobnosti da služi prometu. pošto mu je poznat. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. čl. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. ako se on vodi (ZOO. Nije. 239). 246). ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). može se prenositi ustupanjem (cesijom). Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. jer je pravni odnos među njima neposredan. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca.3. kao što je već rečeno. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. To brisanje naziva se devinkulacijom. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. Kod hartija od 322 .2. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. Pravo iz hartije na ime. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. o čemu je već bilo riječi. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji.

op. one se dijele na oročene. godine”). javnim povjerenjem (obveznica). b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. jula 1998. 220. ček). Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. po viđenju i sa neodređenim rokom.vrijednosti po naredbi može se. mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. založnicom. hartije kreditnog prometa i dr. papire bezgotovinskog platnog prometa. kao što je slučaj sa konosmanom. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). 323 . okrug-kanton. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. a dužnik je obavezan izvršiti. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. država. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. Predmet obaveze može biti: neka stvar. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. 4. skladišnicom. samo je pitanje kako je on određen. prenosivim tovarnim listom. 5. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. robnim). Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. str. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). takođe. predoči). kada se mora izvršiti činidba. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. dionica. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. godišnja isplata kamata kod obveznica). grad. komercijalni zapis).cit. odnosno ništa ne stoji u papiru. a može ih izdavati opština. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti.

odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. nominala 80 KM). Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. predaje prodate robe. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. 180. one koja je upisana na hartiji. nominala 50 KM. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. viša ili niža od nominalne vrijednosti. Ta cijena je. povodom koga su izdate. hartija će imati pravna dejstva. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. Ako zakon nalaže. e) Postoje tradicione hartije. Ne mora dokazivati. Pošto hartija reprezentuje stvari. ček. po pravilu. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. Zavod za računovodstvo i reviziju. Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. nominala 20 KM. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. čl. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. trgovačke efekte. mjenica). Prve su nezavisne od osnovnog posla. za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. str. druge daju promjenljiv prihod (akcija. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. Iako osnovni posao ima nedostatke. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. odnosno važiće. teretnica). Kod apstraktnih osnova obaveze. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. 252). Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. i dispozicione. Serija C. Serija B. Zbornik radova. skladišnica. 324 . 256). čl. komercijalni zapis). komercijalni zapis. f) Prema načinu i obimu izdavanja. na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. Sarajevo. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. kako je nastala osnovna tražbina. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). Izdaju se u seriji.institucije (dionica. niti se upuštati. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. 1996. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. kontrolni broj 00004”).

prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. brže. 242. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. umjesto robe. 10). Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. stavlja potpis prenosioca hartije. prethodi neki drugi. prenose potraživanja u obligacionom pravu. o ispunjenju neke obaveze i sl. čl. dužnik je mora prihvatiti. čl. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. ako se on vodi. Njega se ne tiče. znači. dakle. negocijabilnost (negotiable instruments). inače. Ako je cesija punovažna. Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. a ne samo one koje glase na ime. Cesijom se.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. o poklonu te tražbine. čl. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. ZOVP. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. takođe. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. 2. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. jednostavnije i sigurnije izrazila. cedirati. Cesiji. i predaja hartije. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac.). Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. 242). Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . Da bi se ta osobina što lakše. razumije se. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. pod određenim uslovima.

Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. onaj koji prenosi hartiju. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. nekom drugom licu. po naredbi. Drugi mu dokaz ne treba.” ili “predati po naredbi N. 3. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. 246). Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. Tako se pravo iz ove hartije može. ne može ih isticati indosataru. ili po njegovoj naredbi nekome drugom. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno.-u ili po njegovoj naredbi”). Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa.N. a i najčešći način prenošenja. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). stvara se lanac povjerilaca. Indosant je dotadašnji imalac hartije. po njegovoj naredbi. Indosatar je novi imalac. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. po naredbi svakog imaoca.N. čl. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. čl. kad je tako određeno propisom. Naime. 248). onaj na koga se prenosi hartija. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna.” ili “platiti N. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava.N. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. čl. 249). u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa.

od onih koji su indosirali hartiju prije njega. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. želi da postanu rekta hartije. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. Kod nekih hartija. dakle. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. naime. kako je rečeno. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. čl. Odgovara. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. Osnovna obaveza je na njemu. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. bjanko i na donosioca (ZOO. 327 . ček). 249). mjesto i datum prenosa. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. Ako se. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. čl. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. mora se to izričito upisati u tu hartiju. Indosament može biti puni. obaveza ne prestaje. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. a to znači i prenošenju. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). 244). To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. da postanu hartije po naredbi.jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. Ima. hartije na ime (skladišnica i konosman).

prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). potrebno je samo da upiše naziv. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. predajom hartije drugome. nema imena korisnika. Razumije se da može. 328 . Pošto se ne zna korisnik. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. čl. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. Izuzetno.N-a ili donosiocu”). 4. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. na prazno (blanko) mjesto. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. U tom slučaju. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. kao da to nije napisano. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. Djelimični indosament je ništav (ZOO. Izvršava se onom ko je donese. 241).Upisuje se još mjesto i datum prenosa. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. i tražiti ispunjenje. smatra se kao da uslova i nema. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. stavlja se riječ “donosiocu”. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. čl. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. ima njegov potpis na hartiji. a ne samo neka. U slučaju prenosa na donosioca. a može i punim indosamentom. 244). umjesto imena indosatara. čl. 5). Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca.

a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. str. Otkupom prestaje da važi hartija. novacija. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. kada postane pravosnažno. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. oštećena ili na bilo koji način nestala. po pravilu. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje.1. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. St. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. ukradena. zastarjelost prava. na trošak imaoca. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. West Publishing Co. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. 2. Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. 1970. Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. 230). nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. konfuzija (sjedinjenje). 329 . 335. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). kompenzacija. Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. Paul. čl. oproštaj duga. što. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). izda nova isprava. a time i prava iz hartije. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. po pravilu.

330 .

cirkulaciona. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. kada se mjenica i 331 . kreditna. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. I to su osnovne vrste mjenice. U ranom srednjem vijeku. nego umjesto toga. Osnovno razlikovanje mjenica je. Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. Isto tako. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). Mjenica je. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. rekta i dr. Kao i svaka hartija od vrijednosti. solo) mjenici. u modernom pravu. prvenstveno. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. trata) mjenici.model za druge vrijednosne papire. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. po naređenju izdavaoca. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. posebno obligacione.). Može se reći da su one nastale. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. kao što se vidi. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. komisiona. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom.

u dobroj mjeri. Kod robnih kredita. bezgotovinsko plaćanje. Osim ovoga. ona omogućava gašenje niza obaveza. mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. Tradicionalno. U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. 2. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. Kao što se vidi. zamijenio ček. Međutim. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. kratki rokovi). mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva.pojavila. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). kao bjanko akceptirana mjenica. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita).reeskontna redovno niža. a izdaje se kao bjanko. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. kupac akceptira mjenicu do visine kredita. Inače. a i obračunava se za kraći period). mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. Kao što je već rečeno. U unutrašnjem prometu danas ju je. akceptirana i rekta mjenica. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. Pored toga. putem svoje bankovne veze. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. 332 . Zahvaljujući njenim osobinama.

Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. do 1988. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. Foley. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. pored zakonskih i drugih pravila.I na kraju. u kategoriji eksternih izvora kapitala. Dopušteno je. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu.). isprava nema obilježja mjenice.cit.6%. U momentu predaje mjenice. dakle. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. god. biti uneseni. 9. u času stvaranja mjenice. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. op. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko.prema Bernard J. jednim rukopisom i mastilom. bankarska tehnika. svi elementi moraju postojati. i drugi. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. u protivnom.7% . 333 . da bi ona imala karakter mjenice. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. U protivnom. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. saglasno ugovoru sa izdavaocem. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. a po zakonu mora postojati. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. str. 289 Trasirana (vučena. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. Inače. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. a krediti sa 13. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. neće biti savjestan. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. postoje različite teorije. rok dospjelosti i dr. Prema starijoj teoriji.

Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. Sarajevo 2003. e) mjesto gdje treba platiti. c) ime. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). a lakše u naslov. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. dr. Po našem zakonu. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. firma onoga koji treba da plati (trasat). O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. ne može biti upisan kao naslov.1.g. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. Vedad Silajdžić. str. firma onoga kome treba platiti. čl. 2. ime remitenta i potpis trasata. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. Veljko Trivun. tekstu. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. Fatima Mahmutćehajić i mr. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. odnosno naziv. Naziv mora biti upisan u samom slogu. Bitni sastojci (elementi) 2. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. personalni su ime trasata. f) ime. U praksi se. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje.2. 290 334 . U pravnoj teoriji. odnosno naziv. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu.2. upotrebljava mjenični blanket. odnosno o kakvoj se ispravi radi. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. gotovo isključivo. 588-628. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. geografske i kalendarske. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. Po anglosaksonskom pravu. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. personalne. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena.

bilo slovima. Što se tiče naznačenja količine novca. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu. Ne može biti potraživanja stvari. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . Vrsta novca treba da bude naznačena. u Francuskoj uz potpis trasanta. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja.3. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. bilo brojevima . U slučaju ovog nepodudaranja. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . U Engleskoj i u SAD.00 KM”). 8). ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. da zna ko mu je dužnik.vrijedi svota napisana slovima. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat.važi najmanja svota. a samim tim i mjenična obaveza. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. a slovima u tekstu mjenice. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. Po anglosaksonskom pravu. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. ako to i nije učinjeno. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. Nije svuda tako. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. 2. Ona se zove neoperativnom mjenicom. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati.tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima.2. Na prvom mjestu. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. Teorija prihvata oba rješenja. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. obično se navodi svota i brojem i slovima. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i.600.zakon izričito ne govori. ili kad kod jedne banke nema 335 . Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota. naredba za isplatu. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu.4. Na mjenici može biti navedeno više trasata. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. naredba mora da glasi na sumu novca.

može primati obaveze. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. a može i kumulativno. za razliku od anglosaksonskog. Ime remitenta Ime. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. ali bi trebalo to učiniti. Iako to zakon ne traži. Pošto se trasant potpisom obavezuje. 2. jer ako je mjenica prenošena. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. svako poslovno sposobno lice. odnosno uz naziv pravnog lica. vući će mjenicu alternativno na obje banke. Remitent može biti fizičko i pravno lice. U kontinentalnom zakonodavstvu. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom.dovoljno pokrića. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. odnosno naziv pravnog lica. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. Kad je trasant pravno lice. Ako se mjenica vuče kumulativno. smatramo. U času izdavanja mjenice. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. valjaće se obraćati i remitentu. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. vrstu poslovanja i sl. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. Ako su remitenti navedeni alternativno. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. 2. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. Ako su remitenti označeni kumulativno. Svi su zajednički dužnici. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. odnosno naziv povjerioca. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće.5. mora biti navedeno u mjenici. nije neophodno stavljati bližu adresu. pa i u našem. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. dakle. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. To može biti alternativno. Po pravilu se stavlja štambilj. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. samo zajednički. po pravilu. u momentu kad je potpisuje. a može i od svih kao zajedničkih 336 . zanimanje.6. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. pošto je i on regresni dužnik. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. a dođe do protesta ili tužbe. uz ime. Inače. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. Prilikom upisivanja imena remitenta. adresa je ipak potrebna. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje.

. To je godina dana od izdanja. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode.....” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. lettre de change a date). fiksan je.. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. “krajem mjeseca” ili “ultimo”. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu. kalendarska mjenica (Tagwechsel. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu. čl. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. mjenica ipak važi.38.dužnika. čl. čl. 35). Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . 38). umjesto fiksno određenog dana.38. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi.” Važno je naznačiti.1).. No ako se ne naznači.7. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti. odnosno na viđenje. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. 4. dnevna mjenica. ma kojim izrazom. inače..” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. juna 2002. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. 2. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. čl. lettre de change a vue).2). uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. god. To znači prvi dan u mjesecu. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. Moglo bi se. čl. lettre de change a jour five).. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu.” i sl. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO. čl. jer je to njen bitni sastojak. st. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel.. Dopušteno je. st. nego građanskopravne.. st. platite.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. Može ga odrediti i svaki indosant. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM.2). Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja. da se plaća od dana izdanja mjenice. pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. “polovinom mjeseca” ili “medio”. čl.. 77). To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. Ova mjenica glasi: “1. kad to ne bi bilo naglašeno. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka.

U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice.g. Takve bi mjenice bile ništave (ZM. i rok se računa od dana podizanja protesta. juna 2002.. 36. po svome izboru. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. a po pravilu se i ne podnose. 35. stavlja se toponomastički naziv mjesta. pošto bi to stvaralo zabunu. Dakle. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. ne važi. Kada protest nije podignut. čl. st.000 KM. 34). U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. 36). i kada protekne na mjenici označeni rok. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. čl. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum. jula t. tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu.. ali ne prije deset mjeseci od danas.. a 5. st. aprila iste godine platite 20. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. No i kad ne bi bilo tako navedeno. valja je podnijeti na protest. lettre de change de vue).. 338 . podnosi se na isplatu. 2). rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. takođe. čl. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. 2. Ako više mjesta nosi isti naziv. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. 2). savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. godine” ili “platite po viđenju.8.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. Prema međunarodnoj praksi. aprila”).” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. februara 2000. godine platite 10. a najdalje 20. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice.000 KM”).” i sl. čl. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31.”).

i antidatirana kao i postdatirana. čl. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. Ako. st. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. čl. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. pak. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. u gornjem lijevom uglu. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini.d. u lijevom gornjem uglu. kako se vidi. pa ma gdje na mjenici. 2. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. Sarajevo). ali je razumljivo da to treba učiniti. 4. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. Po teoriji omisije. Može biti. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. znači. Važno je da se stave. ali ne mora biti tako. Može taj podatak biti izostavljen. ali nije neophodan. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. Visoko.9. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). 3.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. 339 . 3).d. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. Sarajevo. Plaćanje kod HBB banke d. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno.d. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja.

Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja. u Mostaru. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. odnosno mjesto (platište). jer se smatra da je trasant. lice koje treba da plati.4. To lice (platac). Time se ne mijenja mjesto plaćanja. iako nije tačna adresa trasata. Plaćanje u Sarajevu”). odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant.d. Mostar. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. kad je izostavio tu oznaku. nego se samo daje adresa gdje će se. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta.o. Sarajevo. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. radilo bi se o domiciliranoj mjenici. Plaćanje u Tuzli”). pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. Plaćanje kod HBB banke d. Plaćanje u Mostaru”. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom.d. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. Sarajevo. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. Sarajevo”). odnosno nepravom domiciliranom mjenicom.d. Sarajevo. Zakon o mjenici (čl.o.d.d. ili kod koga treba da se plati. Mjenicu može domicilirati samo trasant. određuje trasat. nego u Mostaru. bude neko drugi. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. Ako je to cilj. koje nisu domicilirane. a ne u Sarajevu. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. odnosno kod koga će se mjenica platiti. Ako na mjenici piše: “Soko d. Nema njegovog potpisa na mjenici. a da platac. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. a ne trasat. Po teoriji omisije. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. 340 . a ne trasat (“Merkur d. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. a ne stvarno stanje. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja.

Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima).. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca..”. 10.. (“1. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu.. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). septembra 2003.. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos.. To bi bilo za slučaj gubitka mjenice. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5.. jula t.. a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo.. treći (tertia)..N.”). jula t.”). drugi (sekunda). u stranoj valuti. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu.N..3. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti.” ili “.” ili “u švicarskim francima”. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka.. za ovu jedinu mjenicu. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica. bilo to u njoj označeno ili ne.Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice. njenog podnošenja na akcept.2.. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N.000 švicarskih franaka efektivno. platite za ovu solo mjenicu.1.g. stavlja se solo klauzula (“1. 5... a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju.” 5. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice.. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 . potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima). U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N. godine platite za ovu prvu mjenicu.”.”). Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica.... 5.. Mjenica bi glasila: “12.g. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule).N. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi.

Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta. Ova klauzula ima građanskopravna. a ne mjenična dejstva. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. prije nego što prihvati nalog iz mjenice.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata).N..novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu.5. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. vuče mjenicu na trasata. robi. i stavite na račun N. a može biti i dug.4. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu.. trgovačkim efektima. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. Prema načelu strogosti. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu. 5.. Trasat prihvata mjenicu. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. kao komisionar N.. 5. bez izvještaja”. U suštini. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima. ali i između trasanta i N. on time. na osnovu čega trasant. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta. Njegova činidba je u isplati mjenične svote. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza.N. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. čime ga je pokrio. Postoje pravni odnosi između trasata i N. Ako klauzula glasi: “Platite. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 .. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. i stavite istu u račun N. Inače. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). kreditu. 5..6.N.. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja.. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta. protivno izvještaju.N. Može da glasi: “Platite . mjenični posao je samostalan i apstraktan.N. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje.

tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 . Klauzulu može unijeti trasant.” 5.. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom.” ili “Platite samo po ovom primjerku. Ako je upiše trasant. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope. ona djeluje prema svim potpisnicima. a ne mjenična dejstva. prema daljnim imaocima mjenice. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. Ukoliko bi imalac mjenice..8.9. 5. radi izbjegavanja suvišnih troškova. a ako je stavi indosant ili avalist. to trebalo da učini.. tada djeluje isključivo prema njima. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta. 5. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi. 5.. 5. niti od njegovih sljednika.10...11.. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava. koja nije indosabilna. i pored postojanja ove klauzule. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču.N. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost. 5. ali ne i po njegovoj naredbi.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. podnio mjenicu na protest. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. I ova klauzula ima građanskopravna. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. a ne indosiranjem..N.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice.” ili “Platite za ovu mjenicu N.12. Međutim. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. indosant ili avalist. kao regresnog dužnika.7. inače. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu. a ne i za ostale mjenice.

141. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran.str. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. uz pristanak tog lica. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. dok su druge fakultativne.N. po punomoći od 10. III MJENIČNE RADNJE 1. Neke mjenične radnje su obavezne. godine ovlašten A. maja 2004. odnosno krivičnog prava. U građanskom pravu. 491. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. op. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik.cit. str. dužnika ili trećeg lica. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. on postaje solidarni mjenični dužnik. prenose se. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. a da za to nije bio ovlašćen. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. op. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. već potpišu zastupanoga. mora na to upozoriti drugu stranu.cit.mjestu. Po mjeničnom pravu. čl. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. 9). lično je obavezan po toj mjenici. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. 344 . Vajner dr Zdenko.”). Pošto je mjenica strogo pismena isprava. treba da napiše u ime koga je potpisuje. tada ne nastupa njihova obaveza. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje). 91). Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. bilo povjerioca. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti.. čl. ili u ime kojih je ona potpisana.A. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu.

pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). a stvarno je ona garant (žirant). mjenično jemstvo (aval). iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. označavajući sebe kao remitenta. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. protest. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. Nadalje. U mjeničnom pravu. čl.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. ako postoji takav ugovor. odnosno organizacija koja pruža usluge. prenos. Štambilj. akceptiranje. 2. U tom slučaju. 345 . trasant mora imati poslovnu sposobnost. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. jer je to pravna radnja. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. vuče (trasira) mjenicu na kupca. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. isplata (plaćanje). Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. 99). odnosno primaoca usluga. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice.

-a” ili “Platite N. Djelomičan indosament je ništavan (ZM. a ako je stavljen uslov. Pored naziva indosant i indosatar. 2).puni indosament (indosman). Obično se piše: “Platite po naredbi N. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO. 3. ali tada mora biti cio ispisan . 3. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. a žiratar je indosatar. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice.N. Prenos mjenice 3. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca.-u”. Forma indosamenta nije zakonom propisana. čl. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 .N. U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. st. po pravilu.3. kao indosant. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi. čl.-u” ili “Za me N. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. novi povjerilac. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte.na leđima). koriste se i termini žirant i žiratar. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso .N. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO.-u” ili “Mjesto mene platite N. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. jer je on prvi povjerilac po mjenici. Dosadašnji imalac mjenice. Izjava se.N. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik.2. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. Prvi indosant je uvijek remitent. kakva je mjenica. 13. Obično se još stavlja datum i mjesto. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. Indosament mora biti bezuslovan. Žirant je indosant. čl. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika.1. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost).3. Po anglosaksonskom pravu. kao indosatara. 246). smatra se kao da nije napisan. jeste indosament (indosman).

U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. čl. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice.N-u. tačka 3). Prokura indosament Prokura (punomoćnički. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). niti je potpisujući. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. vrijednost za zalogu”. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom.N-u. ali ako bi mjenicu htio indosirati. st. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. za inkaso.5. nema ni njegove obaveze. 3. vrijednost za naplatu”. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . 3. On ima sva prava koja proističu iz mjenice. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N. I založni indosament može biti puni i bjanko. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. upisati svoj indosament i potpisati. 15. Prema tome. da obavi i neke radnje. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N. opunomoćujući.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. nije dužnik po toj mjenici.N-u kao punomoćniku” ili “N. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice. u svojoj državini. ono ostaje kod indosanta. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. 2. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu.4.N-u.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja.

Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. odnosno dodaje tzv. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. čl. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. mjeničnopravna radnja 348 .8.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. Međutim. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. Međutim. kao nebitni elemenat mjenice. čl. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. bilo da ju je on akceptirao ili ne. može unijeti i trasant. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. Na to je jedino ovlašten trasant. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. 16). Treba istaći da klauzulu straha.N. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. on isključuje indosiranje. Akcept je. prema tome. Prijem mjenice (prihvat. 12). U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. 3. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. čl. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. 16). 3. 3. ali ne tako široko kao indosant.7.6. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. klauzulu straha. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. 4. a eventualni višak dužan je predati indosantu. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM.

uz mjenično obezbjeđenje. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. “akceptiram” i stavlja se potpis. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. Izjava o akceptu se. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. Obično se daje riječima: “priznajem”. pa je ovaj odbije. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. “prihvatam”. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. pravo da se naplati od njih. Stoga za akcept nije ni propisana forma. mora dati na mjenici i to licu mjenice. vjerovatno iz praktičnih razloga. Postoji i blanko akcept. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. 26. 349 . Akceptantova obaveza je neposredna. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. Obaveza je i samostalna. To je sam potpis trasatov na mjenici. st. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. 1). 22). imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. ako je mjenica došla u njegove ruke. Akcept nije bitan sastojak mjenice. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici.(izjava) kojom trasat. čl. po našem pravu. Kod dodjeljivanja kredita. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. ona se ne gasi. čl. akceptant ipak odgovara za mjenicu. “primljeno”. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. U tom slučaju. ako ne plati glavni dužnik. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. pa čak i trasantu.

čl. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. čl.00 KM). Pošto je mjenični nalog bezuslovan. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. Ako je akcept uslovljen. b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena.” a mjenična svota glasi 90. tempus deliberationis). septembra 2004. 24. kod suda. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. prema regresnim dužnicima. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. septembra 2004. pa imalac ne treba da je protestuje. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. god”). mjenica važi. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. Međutim. Tako. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. st. i akcept mora biti bezuslovan. 27). 25.000. a ne mora podnositi na akcept. U tom slučaju. kao da nije ni dat.Od pravila da se trasirana mjenica može. Ako odbije akcept. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi.00 KM. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. god.000. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. Kada se mjenica podnese na akcept. ali ne može doći u sukob sa trasantom. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. 2). čl. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. Prvi slučaj. st. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. 1). Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”.

Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. “per aval”. čl. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). Ipak. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. 30). posebnom izjavom. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. 32. trasant do akceptiranja. ko je njegov honorat (“kao jemac N. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. čl. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. čl. “jemčim za isplatu” ili drugačije. “kao garant”. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. No. “kao poruk”. avalista odgovara povjeriocu neposredno. 5. 33). Prije davanja avala (upisa na mjenici). važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. nego kao bjanko indosament. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. samo da ta izjava znači jemstvo. izdavalac solo mjenice). Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. isplatiti mjenicu. st. Aval se daje samo za isplatu. čl. Naprotiv. 4). Dakle. u principu. Avalista. Ako se mjenica ne datira. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. u tim slučajevima. a ne akcesoran pravni odnos. Radnja akceptiranja je konačna. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu.N”). To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. treba da odredi za koga garantuje. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. 31).

obligacioni ugovor. čl. indosant). Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. Zapravo. indosantovim prethodnicima). Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. potpisuje na poleđini mjenice. nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. akceptantu. ili kao trasant. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). 6. 352 . Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. akceptant. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. radi ojačavanja obaveze. bankarski posao). pa i trasata. čiju funkciju preuzima. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. pa otuda za indosante naziv žiranti. garanti. Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). odnosno indosatar (povjerilac). Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. 33. po zakonu. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. u vrijeme dospjelosti. obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. tako i odgovara. 3). Aval se daje u slučajevima kada remitent. ili kao trasat. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. st. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. a želi to da prikrije. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. Međutim. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. nego da su žiranti indosanti. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna.

On je. čl. st. Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. čl. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. što utiče na položaj regresnih dužnika. trasantu ako nije akceptirana). Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. onda u njegovom stanu. a ne obaveza. vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. 1). st. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. 39. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. Za razliku od prezentacije na akcept. po pravilu. 2). Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. 43). po zakonu. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. čl. zatezne kamate i troškove. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. od glavnog mjeničnog 353 . Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). U tim slučajevima. u cijelom iznosu (iskup mjenice). Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. 41. čl. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. Ovo je njihovo pravo. 310). on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. izdavaocu solo mjenice. Inače. a ako se to ne vidi iz mjenice. 2). tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. čl. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). čl. Mjenica se isplaćuje. 40.39. 3). odnosno indosanti skratili. opasnost i štetu povjerioca (ZM. st. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. st. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM.

na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. odnosno akceptanta. 44). uključena je kamata. Međutim. čl. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. obustavio plaćanje. a mjenica važi (ZM. Ipak.regresnim dužnicima. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). U mjeničnu svotu. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. indosanti i njihovi avalisti. kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. Regresni dužnici su sva lica koja. u prvom redu. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. isplatu mjenice od regresnih dužnika. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku.dužnika. 2. kao mjenični potpisnici. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. čl. uz ispunjenje zakonskih uslova. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. 7). c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. kamata se računa od izdanja mjenice. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. 354 . Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. bilo potpuno bilo djelimično. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. Ako nije određeno. koju plaća dužnik. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. a trasanta u jednom slučaju. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. odnosno akceptant. 7. ili ako je trasat. a to su trasant.

troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. kao i troškove. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. po svome izboru. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). odgovaraju povjeriocu solidarno. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. 48). Ako je mjenica akceptirana. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). To se odnosi. neposredno i samostalno. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. indosantima i njihovim avalistima). posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. zatim trasant i eventualni intervenijent. prije svega. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. Svi mjenični potpisnici. slanja izvještaja. kamatu ako je bila upisana na mjenici. čl. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. ako nije protivno ugovoreno. čl. dokaze o nemogućnosti izvršenja. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. 50). tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. trasant kod neakceptirane mjenice. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. odnosno regresni dužnici. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. Zapravo.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. ostali troškovi) i najposlije. naknadu za 355 . I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu.

korištenje regresnih prava. 1). on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. nema ni mjenične tužbe prema njima. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Protest Protest ima dvojako značenje. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. Protest je uslov za regres.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. čl. čl. Rokovi su kratki. Najprije. a u toj ulozi mogu biti trasat. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. ali se mora izvršiti notifikacija. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. ali da su one ostale bez uspjeha. 53. st. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. Ako protest nije podnesen u roku. rokovi su različiti (ZM. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. 8. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). 45). Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. 356 . nije isplatio mjenicu i dr). c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. akceptant. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept.

imalac mjenice podigne protest. imena protestanta i protestata. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. 79). Elementi protestne isprave su. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. čl. isplati mjenicu). imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. intervenijenta i dr. ali se i ona datira. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici.). Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. U tim slučajevima. “bez protesta”. Već je rečeno da trasant. ipak. dan. akceptanta. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. 9. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. 357 . bez odlaganja. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti).Pored podizanja protesta. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. mjesto. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. izjava da je protest ostao bez uspjeha. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. sljedeći: prepis protestovane mjenice. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. Protestna isprava dostavlja se. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). Ako. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. a može se izvršiti i putem pošte. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. postupak se obustavlja. ukratko. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. u protestnom roku. upisuje u registar protesta. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. U tim slučajevima. ali je obavezan na notifikaciju.

Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. po svojoj volji. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. 9. Za razliku od pozivne intervencije. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate.1. 9. odnosno adresa u nuždi. Mogućnost regresa se. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. u njegovu čast. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja.2. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). obustave plaćanja i dr. razlog intervencije. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). Međutim.N” ili “Obratiti se N. po svojoj volji (sua sponte).N”. Dakle. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. kako zakon kaže. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. način na koji dolazi do intervencije i drugi. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. čl. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. 2). 56. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant.Intervenijenta može odrediti trasant. postoji onda kada trasant. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. st. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. spontano interveniše (ZM. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. prihvati intervenciju. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. Ako se ispune uslovi za regres. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. dakle. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost.

imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. ma gdje bio stavljen. To je pravna radnja kojom neko. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. pošto podigne protest. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata).N. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. Dakle. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat.podnijeti na akceptiranje” (ZM. onda takvim potpisom on postaje akceptant. Kada bi odbio isplatu intervencijom. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. takođe. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. čl. inače. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. Intervencija zbog neisplate. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. ima svrhu da otkloni regres. Ako nije označen honorat. 57). čl.” i potpis). iako to možda ne želi. niti prema njegovim sljednicima. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). pozvan ili spontano. ima pravno značenje avala. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . ima značenje bjanko indosamenta. ako intervenijent nije trasat ili trasant. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. a ako prihvati. 58). imao platiti honorat. može se obratiti regresnim dužnicima. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice.

. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM.”. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku.”). Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima.. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija. “. i tako redom po nizu indosamenata. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku.mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM. čl. da budu hartije od vrijednosti. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“. dok zahtjev ne stigne do trasanta. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu.. ovaj svome. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca.za ovu drugu mjenicu. 360 . “. čl.”. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. Ako se oznaka ne bi stavila. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. Kad traži novi primjerak mjenice. Intervenijent koji postupi drugačije. čl. 65). 10..”). Ako se ne naznači honorat. šalje mjenicu na akcept poštom. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak.. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant.. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak.. platite za ovu solo mjenicu.. triplikat). Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. 63).platite za ovu jedinu mjenicu.. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata.. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM.. 62). a znao je za to. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata... imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. trećim (duplikat. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant..

ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. međutim. niti ga može indosirati (ZM. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje.. služe zaloga i pridržaj. odakle počinje originalni tekst na prepisu. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). kopiju (ZM.. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. imaocu duplikata. intervencija i žiro). Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega. 68). nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. po svim primjercima koje je potpisao. ne može podnositi na akcept.”). 11. čl. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice.. onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. 361 . sa svojim daljim indosantima solidarno. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. da bi se znalo.platite za ovu prvu mjenicu. a ne za ostale. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. Ako nema naznake kod koga je original. kad ga zatraži (ZM.. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. Ako bi predaju odbio. Izuzetno. Prepis se. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. 67). čl. st. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. čl. klauzulama i naznačenjem potpisa. 69. Ako je trasat akceptirao više primjeraka. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). 3). obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis.

Da bi osigurao svoje potraživanje. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. 94). Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. kao u građanskom pravu.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. tražbini ili mjenici. čl. mjenični povjerilac može. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. 362 . ako je dužnik pao pod stečaj. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. dokaze o tražbinama i pokretne stvari. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. mora zabilježiti na mjenici. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. hartije od vrijednosti. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. Naprosto. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. čl. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. 88). O tome se obavještavaju svi zainteresovani. Po pravilu. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. sud oglašava mjenicu nevažećom. zato što nema mjenicu u svojim rukama. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Kad dobije takvu izjavu. i prije dospjelosti mjenice . povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. a založne tražbine može zadržati (ZM. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. 88-91). Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. čl. onda je u privilegovanom položaju.kvalifikovani pridržaj. bez svoje krivice. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. iako nema založnog prava. Ne traži se. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). zadržati dužnikov novac.

Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. pojavi neko lice. dakle. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. revindikaciona tužba). koje može postavljati samo određeni dužnik. Radi se. koji je odredio sud. a koji se ne vide iz mjenične isprave. znači. u osnovi. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. dvije situacije: prva. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. kada lice odbije da preda mjenicu. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. indosantima. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. intervenijentu. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. Pravilo je. ipak. o nesavjesnosti imaoca mjenice. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. avalistima. Zaštita se. objektivni prigovori. 2. mogu nastati. kao i uopšte trgovački efekti.Ako se u roku. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. nego na mjeničnoj ispravi. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. trasantu kod solo mjenice. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. 363 . za razliku od prvih. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. trasantu. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga.

Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. 87). potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. zbog čega se mjenična tražbina gasi. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. čl. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja.3. zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. odgovaraju imaocu mjenice. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. da na vrijeme podigne kod suda protest. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. jer su građanskopravne prirode. 364 . Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. ipak. pa ako bude odbijen. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. jer su dobili neku imovinsku korist. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. Da bi mjenicu mogao naplatiti. 87). Načelo strogosti. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. Smatra se da su se neosnovano obogatili.

Kod ove mjenice. U tom smislu. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). 2. Prema formi i sadržini. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). 4. osim što nema trasata.V VRSTE MJENICA 1. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. 365 . Kod sopstvene mjenice. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. za razliku od trasirane. i bjanko (blanko) mjenica. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. takođe. Vlastita (sopstvena. odnosno sjedište izdavaoca. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. nema naredbe trećem licu (trasatu). Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. pošto nema trasata (ZM. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. st. čl. a tiču se dospjelosti. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. solo) mjenica. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. 3). Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke.

blanko). izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. prazna (bijela. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. op. ali privremeno nepotpuna. u suštini. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. ukoliko se. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. bjanko mjenica. 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. Glavni dužnik je njen izdavalac.U pogledu značaja. 3. pa i funkciju sopstvene mjenice. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. Naime. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. u odredbama o sopstvenoj mjenici. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. iako je po formi trasirana.str. nego potpis akceptanta (bjanko akcept). a da nema sve bitne sastojke. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. ne protivi prirodi vlastite mjenice. ugovoru o potrošačkom kreditu). Po pravilu. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. Prema teoriji omisije. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu.cit. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. Prazna mjesta popuniće se kasnije. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. razumljivo. kao imalac mjenice. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. 120 366 . svako savjesno treće lice. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. Zakon o mjenici. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica.

Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. kreditnim odnosima. uopšte. 5. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. Zatim. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. a drugog za avalistu. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. Mjenični iznos. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. odmah akceptiranu. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. Kad dođe do obračuna. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. u suštini. “isplaćuje sama sebe”. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. popuniće i te elemente. izvršila uslugu) ili će to učiniti. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. 4. plaćanje izvršenih usluga). Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. Određenim ugovorom (o prodaji. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. odnosno za akceptante. Poslovna (trgovačka. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. prodaje na poček. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. Najprije. kod potraživanja iz konto korenta. I napokon. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu.

Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. 7. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). Prema svojim potrebama. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. U komisionoj mjenici. odnosno svojim prethodnicima. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. Ukoliko račun ne likvidira. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. čl. a on banci revers. st. 6. uz to i akceptiranu. Prvo. 5. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. na iznos do visine odobrenog kredita. odmah akceptiranu. banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. njemu odgovara samo akceptant. 3). na licu mjenice kao trasant. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. radi u svoje ime. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica).koriste za jednokratne kratkoročne poslove. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. najčešće. Položaj žiranata nije jednak.zajmoprimac). banka vraća bjanko mjenicu. Iznos može. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. Pojavljuje se. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. ako isplati mjenicu. Trasant. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. U najlošijoj poziciji je prvi žirant. Ostali žiranti (drugi. kao i prema akceptantu. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. Trasant se može pojaviti kao žirant. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. U mjenici se taj odnos može 368 . Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. ali i ne mora biti naznačen. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. Ona služi kao pokriće za kredit. kao komisionar. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta).

dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). tereti račun kupca.). Kod ovih mjenica isto lice je trasant. b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. Postoje i druge vrste mjenica. Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. Ako komitent ne položi pokriće. trasat i remitent.. veoma rijetko se pojavljuje u praksi. ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. 369 .N. uvjerenje o porijeklu robe. 8. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”).njen komitent (kupac). Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). rekta mjenici. čl. 5). U suštini. carinsku deklaraciju i dr. ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke).i stavite na račun N.kupac. Mada su moguće. Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu).”. čl. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. račun. na iznos fakturne cijene iz ugovora. trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac . a ne trasanta (prodavca). odnosno akceptant (kupčeva banka). kao i ugovor banka .vidjeti iz klauzule o pokriću: “. 5)..

Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. inače. čl. S obzirom na načelo inkorporacije. po građanskom pravu. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. gase obligacije. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. 80. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. Ako se to desi prije dospjelosti.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Propuštanjem se gube regresna prava. Rok zastarjelosti je. st. izgubljena. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. čl. izuzev akceptanta. pa on mjenicu može indosirati. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. 80). izgorjela i dr) ili je 370 . a) Isplata mjenice. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. na naknadu štete još kroz tri godine. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. iako su preduzete potrebne radnje (protest). onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. c) Amortizacija. odnosno od tužbe. čl. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. 3). Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. trasantu i ostalim obveznicima. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. 80-86). trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. dok ne nastupi zastarjelost. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. znači. obaveza se ne gasi. ako se iz tog posla neopravdano obogatio. 2.

Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. e) Oproštaj duga. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. g) Novacija. i po njoj postati opet dužnik. d) Poništenje mjenice. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. indosanta. pa je ovi mogu dalje indosirati. a djelimično. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). indosirati na trasata. sa istim licima u različitim ulogama. Pravno dejstvo konfuzije. može se vršiti kompenzacija. dakle. str. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. Ako nisu istog iznosa. po pravilu.cit. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. a mjenične svote glase na istu valutu. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. 394. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. h) Konfuzija. trasanta. 293 Suprotno. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. umjesto isplate mjenične svote. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika.tako uništena da nije sposobna za promet. nije kao u građanskom pravu. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. što je slučaj kod povratnog indosamenta. čime se vrši prenov obaveze. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. f) Kompenzacija. 371 . Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. Beograd 1986. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. 505. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. Savremena administracija. str. op. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. Stara mjenica se gasi. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. Antonijević dr Zoran. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. mjenična obaveza se. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku.

372 .

U savremenom svijetu.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. Kada je pušten u promet. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. 373 . ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. novčanica (fiducijarnog novca). 4. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. po viđenju. Vatikanu i dr. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. Egiptu. Trasat. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. a i na druga lica netrgovce u Španiji. a plativ u inostranstvu (nostro ček). redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. a plativ je u BiH (loro ček). instrumenata platnog prometa. čl. Iranu. 60. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. a u nekim i na 294 netrgovce. . naročito između poslovnih subjekata. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. Savremena administracija. 2. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. Kod ovih čekova trasat može biti. izraziti u novcu. Beograd. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). 2). kompenzacija)”. Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. u principu.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. Gvatemali. st. Iz tih odnosa. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. čl. Luksemburgu. čl. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). Ženevska konvencija. Lihtenštajnu. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. pored banke. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. 3). ček. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. predajom gotovog novca. u toj materiji. u malom obimu. izjednačene sa bankom. 1975. str. ugovornog ili vanugovornog karaktera. Polazeći od pravila međunarodne konvencije.

bez korištenja gotovog novca. obavještavanju. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. po pravilu. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. instrument platnog prometa.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. Klirinški i drugi obračuni vrše se. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. pa i angažovanjem svojih sredstava. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). regresnoj svoti. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. sredstvo plaćanja i obračuna. amortizaciji i drugo (ZČ. 237 i 239). Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. indosamentu (osim o akceptu).). Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. normalno. inače. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. zastari. višoj sili. njen klijent. čl. U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. avalu. Sredstva. potraživanja. pravu zaloge i pridržaja. otvoreni kredit i dr. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. 2. solidarnoj odgovornosti. 25). ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. povjerioca. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). čl. neosnovanom obogaćenju. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. plaćanju. protestu. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. umnožavanju. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. predaje ček. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. na principu kompenzacije. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku.

amortizacija isprave .indosiranje .nije dopušteno korištenje određenih klauzula .isključen akcept i sve što je vezano za akcept .solidarna odgovornost . Sličnosti sa mjenicom . Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj.postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka. pored ostalih.djelimične isplate.neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom .“tradicionalnih finansijskih usluga”. sličnosti i razlike između mjenice i čeka. rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja . osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa .ček se može opozvati .nije bezuslovno potreban protest za regres . kao i sam rad sa čekovima.zastara . ukratko. regulisani imperativnim propisima svake zemlje. prava i obaveze. 3.aval.nema domiciliranja . Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.ličnost trasata (banka) . regresna svota i notifikacija .nema kamate .pravo zaloge i pridržaja . Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu. 375 .viša sila . nema .pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi . Osim što se obračun vrši između banaka. u načelu. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos).ček dospijeva po viđenju . sadržinu i funkciju. svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu. No.ekonomska funkcija .prezentacija na isplatu . osim avala trasata .punovažnost potpisa.regres zbog neisplate.ček može glasiti i na donosioca .isključena intervencija .pokriće kod trasata (banke) . ne može se umnožavati i nema prepisa .u načelu. koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti.izdavanje bjanko isprave . Izložićemo.protest.

zato što bi promijenila njegovu funkciju. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. c) Trasat mora biti imenovan. Razlog leži u činjenici što je ček.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. hartija od vrijednosti po viđenju. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. ali ne mora biti u gotovini. Bitni pretpostavljeni elementi. po zakonu. kao i kod mjenice. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. 376 .1. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. uglavnom je isto kao kod mjenice. Čekovno pokriće mora biti u novcu. c) Ime lica koje treba da plati (trasat).2. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. po zakonu. d) Mjesto gdje treba platiti. Bitni sastojci 1. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. takva isprava ne vrijedi kao ček. 1. e) Mjesto i datum izdanja. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. f) Potpis izdavaoca (trasant). jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka.

Naravno. a takav ček je punovažan.). tada se smatra da ona nije napisana.klauzula o neodgovornosti trasanta . jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta).klauzula “bez protesta” . takođe. dok je upisivanje drugih nedopušteno. kod međunarodnih plaćanja. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. a ček je pravovaljan. 2.klauzula “ne po naredbi” (rekta) .klauzula “po naredbi” . pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. Za razliku od mjenice. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. Ako nije navedeno ni pored imena trasata. pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. Kada i tu nije navedeno mjesto. po zakonu. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula.klauzula o platištu .klauzula o domiciliranju .klauzula o kamatama .klauzula o deviznom kursu .klauzula o moneti (efektivnosti) . Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu.klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. što znatno olakšava korištenje čeka.klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. o domiciliranju i dr. takva isprava ne vrijedi kao ček. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj. Ako nije navedeno mjesto izdanja. pod određenim uslovima.klauzula o akceptu . Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). bitan pretpostavljeni element. e) Mjesto izdanja čeka je. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote.klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . 377 . takva isprava neće važiti kao ček. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje.klauzula “bez obaveze” . nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka. Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice . kao i kod mjenice. “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu. odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka.

525. isplata. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice.cit.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. ali samo u određenim slučajevima. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. Beograd. 298 Antonijević dr Zoran. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. Akceptiranje čeka. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. a ne akcept. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. regres. Međutim.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. smatra se. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest. kao i u mjeničnom. prezentacija i dr. aval. prenos. str. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. op. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. obezbjeđenje čekovnog potraživanja.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. isplati ček vučen na nju. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. 1981.cit. Zakon o čeku. d) Izdavanje čeka. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. kao i drugih razloga. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. protest. amortizacija i čekovne tužbe. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). c) Ostale čekovne radnje (aval.III ČEKOVNE RADNJE 1. kao i Ženevska konvencija o čeku. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). 229. 378 .str. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. povlači imovinskopravnu. ali bez pokrića.000. opoziv i umnožavanje čeka. Novine FBiH br. op. Iz ovih. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. str. 516.

cit. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. op. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. Ne može se sastojati. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. Pokriće mora biti “raspoloživo”. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. Aktivnu čekovnu sposobnost. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. 379 . ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. kao i isplate po tim računima. onda ta tražbina mora biti izvjesna. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. Pasivnu čekovnu sposobnost. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. str. utuživa i likvidna.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. sposobnost biti povjerilac po čeku. 83 i dalje. 3 Konvencije o čeku). Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. osim banke. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. kao kod mjenice. 2.

8). 3. a odgovorno lice 1-5%. ako je znao da nema pokrića. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice.”). izvještaj o isplati. Međutim. i najzad. čl. izdavanje lažnih čekova i sl.N ili donosiocu”). Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote. sve od čekovne svote). ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. na donosioca i alternativno. čl. ček može glasiti na ime. zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). izvještaj o uplati). U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote.bitan sastojak čeka. prevara. 380 . Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta. Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku. 8).N. trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. U tom slučaju. njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke.1. pa jedna filijala vuče ček na drugu. Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%.). Inače. U suštini. Ček na ime (nominativni. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). po naredbi. takav ček glasi po naredbi. Prenos čeka 3. Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. jer je to zakonska pretpostavka (ZČ. a pored toga.

ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. 381 . a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. Za ček na ime. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. isto kao za dionicu i obveznicu na ime. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. takođe se može indosirati. op. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. indosamentom se prenosi i ček na ime. naročito. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. po zakonu. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. taj odgovara kao trasantov avalista. gdje je remitent alternativno određen. 26). indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. Ako je indosament učinjen prije tih rokova. Pored čeka po naredbi. kao kod mjenice. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). cesijom i prostom predajom (traditio). u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. 3.Ček se. čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. ne i na donosioca. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. čl.2. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. Alternativni ček. Pošto je kratak rok važenja. 11). Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament).cit. prenosi indosamentom. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. 84. kao i mjenica. pa i kada nije datiran.str. uglavnom. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote.

sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). 4. Trasatov aval. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. U tom smislu. krađe. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave.4. Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. čl. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. rekta čekovi). zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. Ako je izdat prvobitno na donosioca. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka. Odgovornost avaliste je neposredna. u cijelosti ili djelimično. Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. gubitka čeka. a ne kreditiranja. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. Prema međunarodnoj konvenciji.3. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. 1). ali može i samim potpisom avaliste. Imalac čeka je obavezan. No. bez formalnosti. Za razliku od mjenice. aval kod čeka se rijetko koristi. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. 26). Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. avalist). 3. trasant. 5. ako hoće da naplati ček. osim trasata. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. 10.3. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. u suštini. st. Prednost je u lakom i brzom prenosu. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . čl.

Trasat može prihvatiti ček. ako su to različita mjesta. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. regularnost lanca indosamenata. Trasat (banka) vrši isplatu čeka. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. Inače. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. st. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. da li postoji preinačenje čeka. a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. indosant. d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. ako je to moguće. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. st. čl. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. tražbine su istorodne. b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. čl. 21. ali prije nego što to učini. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). po zakonu. dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). (ZČ. 2). ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. ako je on saglasan. b) Petnaest dana. Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. Po zakonu. u suštini. Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. c) Dvadeset dana. ali su u našoj zemlji. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. Obračunski ček je. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu.utvrđenim rokovima. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. 18). odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. čl 15. 3). onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). d) Šezdeset dana.

može tražiti upis na čekovnoj ispravi. cit. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. Kad isplati ček. čl. isplaćuje u cijelosti. ostvarivanje prava. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. Čekovna svota se. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju.cit. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. Svaki ček. čl. U slučaju djelimične isplate. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. op. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. kao što je dužan imalac mjenice. odbijanje treba da se konstatuje protestom. primiti djelimičnu isplatu. op. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. Dalje. ali to može učiniti. a kojima je protekao rok za prezentaciju. I kada čekovnu svotu isplati trasant. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. ako ne dođe do isplate čeka. 102. pa i ček na donosioca. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku.str. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. Korisnik čeka nije dužan. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. 252. u pravilu. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ.kompenzacije. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. str. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. Bartoš dr Milan i drugi. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. 6. 19). 18). 384 . odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika.

Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. 385 . Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. odbijanja obračuna. Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. a ne čekovnopravne. između njih nema pravnog odnosa. čl. Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. odbijanja isplate protestnih troškova. 7. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. pa ne bude isplaćen. I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. 19). potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. 21). Protest zbog neisplate. čl. čl. 26). Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). U pogledu forme protesta. odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka.na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. Klauzulu mogu upisati trasant. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. čl. a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. ako ček nije opozvan. 18). protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. U odnosu na mjenicu. trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. jer trasat nije potpisnik čeka. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju.

Što se tiče odgovornosti trasata (banke). Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. Regres Prema Zakonu o čeku. indosanti. Nasuprot tome. između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. i ona je specifična kod čeka. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. po čekovnom pravu. bilo pojedinačno. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. pravnog odnosa. a plativih u 386 . “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. indosatara) nema. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. Inače. 9).8. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. Regresni dužnici (trasant. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. kao i sa mjenicom. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. Ko plati. avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). čl. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. zastari. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). 9. od više njih ili svih zajedno. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). izdavaoca čeka. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. uopšte. Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. 22).

26). Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. čl. Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. čl. postoji privilegovan položaj povjerioca. putem zaloge i pridržaja (retencije). Međutim. u protivnom. Kada se ček umnožava. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. čl. 3. na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. kao i u mjeničnom pravu. odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. Inače. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. 26). Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. 23). ali je izostala naplata čekovne svote. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. 387 . čl. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. 2. 26). 239). Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. naprijed izložene. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. čl.

da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). prvo. Primjer: za isporučenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos prodajne cijene. kao što je rečeno. Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. čl. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što.b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična) tužba čiji je pravni osnov. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. Dakle. 25). zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). 388 . kao u nekim drugim zemljama. Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu. U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. odnosno povodom koga je došlo do prenosa čeka. 25). čl. za naplatu ugovorene cijene. njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. da trasant ili indosant nešto ostvare. temelj izdavanja čeka. da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. Da bi zaštitio korisnika čeka. Osim toga. od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga što je dopustio da ček postane prejudiciran (ZČ. Zakon o čeku nije predvidio rješenje. za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. Osnovni posao je ugovor o prodaji. Korisniku čeka. c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građa