Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Čuvanje stvari 1.4.2.5. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1. Predmet 3.4. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. Obaveze komitenta 2.1. Podjela poslova 2. Ličnost komisionara 2. Obavještavanje o poslu 1.3. pridržaja i prvenstvene naplate 2.3. Obaveze komisionara 1. Odgovornost komisionara 2. Plaćanje cijene 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1.1. Obaveze komitenta 2. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. Trpljenje agentovih prava zaloge.2.6. Predaja materijala potrebnih agentu 2. Predaja rezultata posla 1. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Zaštita komitentovih interesa 1.1. Plaćanje naknade (provizije) 2. Neisključiva i isključiva agencija 3.IV V VI 2. Čuvanje poslovne tajne 2. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 . Pojam posla 2. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Trpljenje komisionarevih prava zaloge.3. Postupanje po nalogu 1.2. Troškovi 2. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1.5. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1.4.

Stranke 2. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Odgovornost skladištara 2. značaj i pravna priroda ugovora 2.9. Predaja robe i dokumenata 2.7. Osiguranje robe 1. Prijem robe 1. Obaveze ostavioca 2. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1.1. Izdavanje i prenos skladišnice 3.1. Postupanje po nalogu 1. Obaveze skladištara 1. Izdavanje robe 1. Očuvanje prava ostavioca 1. Predmet posla 3.4. Pregled robe 1. Opšta pravila 2.11.2. Pojam. Upozorenje na mane 2.3.6. Prodaja robe u kvaru 1.3.8.2. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Čuvanje robe 1. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1. Izdavanje potvrde 1. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Pojam i značaj skladišnice 2.VI credere) 2. Vođenje skladišne knjige 1.5. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 .10.

Obaveze komitenta 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.6. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3. Špediterske isprave 3.7. Zaključivanje ugovora za komitenta 1.8. Primalac 1. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1.3. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1. Bitni elementi ugovora 1.3.1. Predmet prevoza (stvari) 1. Rad po uputstvima 1. Zaključivanje ugovora 2.2.2. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.1.4. Plaćanje naknade (provizije) 2. Osiguranje stvari 1.6. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1.I II III IV V POJAM. Obaveze špeditera 1. Značaj špedicije 3.5. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Odgovornost špeditera 2.2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 .1.5. Pojam ugovora 2. Ugovorne strane 1.4. Polaganje računa 2. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Pojam ugovora 2. Ugovor je neformalan i realan 2. Uputna stanica 1.3. Fiksna (forfetna) špedicija 2. Mjesto i datum 1. Čuvanje stvari i zaštita prava 1. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1.

Obaveze željeznice 1.7.9. Značaj drumskog prevoza 3. Pojam ugovora 2. Plaćanje prevoznih troškova 3.6. Rok utovara 2. Rok isporuke 1.2. Obaveze primaoca 3.1. Obaveze pošiljaoca 2. Čuvanje stvari 1.5. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1.1. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM.6. Nebitni elementi ugovora 2. Utovar stvari 1. Plaćanje prevoznih troškova 3. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1. Pouzeće 2. Franko carina 2. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.7. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1.2.IV V VI 1. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2. Postupanje po nalozima 1.1. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 . Uredan prevoz stvari 1.8.7. Prestanak ugovora 2.8. Vrijeme isporuke 2. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Vrste prevoza i ugovora 4. Odgovornost željeznice 2.3. Obezbjeđenje uredne isporuke 2. Provjera pošiljke 2.10.9.5. Prevozni put 2.3.4. Predaja stvari i tovarnog lica 2. Smetnje 2. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.3. Izvještavanje o prispijeću stvari 1.4. Objavljivanje tarifa 2.2.10. Klauzula “ostaje na stanici” 2. Obavještavanje korisnika prevoza 1.2.1.11.

TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Obaveze drumskog prevoznika 1. Obaveze primaoca 3. Značaj unutrašnje plovidbe 3. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Pojam ugovora 2. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 . Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1.2. Prevoz stvari 1. Obaveze stranaka 2.1. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1.1.5. Zaključivanje 2. Preuzimanje stvari na prevoz 1. Utovar stvari 2.2. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2.4.6. Obaveze pošiljaoca 2. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1.3.3. Plaćanje naknade za prevoz 3.1.4. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Plaćanje naknade za prevoz 3.2. Odgovornost drumskog prevoznika 2. Tovarni list 3. Prestanak ugovora 2.II III IV V ZAKLJUČIVANJE.

Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Pojam ugovora 2. Odgovornost davaoca licence 2.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 .3.2.1.1. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Obaveze davaoca licence 1.2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2. Predaja predmeta licence 1.3. Obaveze primaoca licence 2. Predmet ugovora 2. Izvori prava 3. Davanje uputstava i objašnjenja 1. Otkaz 3. Prestanak protekom vremena 2. Prethodne radnje 2. Podjela licenci 2.3. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Cijena 2.2.3. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1.2. Pojam posla 2. Subjekti ugovora 2. Plaćanje naknade 2. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2.4. Izbor saugovarača 3. Stranke 2. Pojam ugovora 2. Odobrenje za građenje 2. Bitni elementi ugovora 2.1.2. Pravni režim za izbor saugovarača 3. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Sredstva za izgradnju 3.4.1. Iskorištavanje predmeta licence 2.1.

Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. odnosno radova 3. Predmet 2. Omogućavanje nadzora 6. Plaćanje prije početka radova 4. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1. Cijena 2. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2.1. Prethodne obaveze 2. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Pravni karakter obaveze 3. Obavještavanje o višku radova 5. Upotreba odgovarajućeg materijala 3.2. Solidno izvođenje radova 3.3. Određivanje cijene 2. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. “Ključ u ruke” 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.2. Premija izvođača 6. Uvođenje izvođača u posao 3. Prethodne obaveze 2. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Primopredaja objekta. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Garantni rok za kvalitet radova 7. Čuvanje gradilišta 7. Promjena cijene 3.3. Plaćanje u toku izvođenja radova 4. Vođenje knjiga o građenju 3.4.III IV V VI VII VIII IX 3. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Odgovornost projektanta. Neposredna pogodba 4. Plaćanje cijene 4. Ugovorna kazna 5. Rokovi izgradnje 4.1. Rok 4.3. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1.1. Građevinski nadzor 4. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1.4. Prikupljanje ponuda 3.2.

Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Lica u ugovoru o osiguranju 1.1.3.1. posao i ugovor o osiguranju 2. Osiguravač 1. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1.2. Ugovarač osiguranja 2.1. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1. Premija 5.4. Rizik 4. Predmet osiguranja 3. Primjena opštih pravila 2. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1.2. Zaključivanje i oblik ugovora 2. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1.3. Davanje podataka o riziku 1. Osiguranje imovine 3. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1.2. Staranje o osiguranom predmetu 2. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2. Izvori prava.4. Osigurana suma 6. Obaveze osiguranika 1. Ugovor o osiguranju 2. Osiguranje lica 4. Plaćanje naknade 2.1. Plaćanje premije 1. Pravna priroda posla osiguranja 2.3. Obaveze osiguravača 2. Stranke 1.1. Plovidbeno osiguranje 5. Pojam reosiguranja 2. Kriteriji podjele 2.2.

Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 .2. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2. Prenos indosamentom (indosmanom) 4. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Kriteriji podjele 2. Postavljanje problema 2. Korporacione hartije 2. Cesija 3. Pojam mjenice 2. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.3. Teorija kreacije 3.3. Teorija emisije 4.1. Značaj hartija od vrijednosti 4. Pojam i osobine 3. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Teorija omisije 2. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Pravni izvori (vrela) 2. Hartije od vrijednosti na donosioca 3.2. Prestanak prema opštim pravilima 2. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Obligacionopravne hartije 3. Stvarnopravne hartije 2. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3.1. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Hartije od vrijednosti na ime 3. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.2.

Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5. Indosament sa klauzulom straha 4. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1.4.1. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2.6. Domicilirana mjenica 5.2. Dan i mjesto izdavanja 3.5.6.7.11.5.4. Oznaka “po naredbi” 5.2. Puni indosament 3. Uopšte o mjeničnim radnjama 2.3. Ime trasata 2. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5.3.1. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5.7. akcept) 5. Intervencija 9.III 2.7.9. Regres 8.8.2. Klauzula o kamati 5. Pozivna i spontana intervencija 9. Mjesto plaćanja 2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2.3. Kasatorna klauzula 5. Povratni indosament 3.8.6. Rekta indosament 3.2.4. Cesija i indosament 3. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 . Založni indosament 3. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5. Prijem mjenice (prihvat.1. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5.8.10.5. Izdavanje mjenice 3. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5.9.1. Protest 9. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5. Ime remitenta 2. Isplata (plaćanje) mjenice 7. Prenos mjenice 3.12. Označenje dospjelosti 2. Bjanko indosament 3. Mjenično jemstvo (aval) 6. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5. Prokura indosament 3.

Prenos čeka cesijom 3. Izdavanje čeka 3. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Vlastita (sopstvena.3. Prenos indosamentom 3. Bitni sastojci 1. Poslovna (trgovačka. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. Ekonomska uloga čeka 3.2.IV V VI neisplate 10. Zastarjelost 2. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Komisiona mjenica 8. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . Amortizacija mjenice 2. Finansijska mjenica 6. Mjenične tužbe i prigovori 3. Pojam čeka 2. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Uopšte o čekovnim radnjama 2. Bjanko (blanko) mjenica 4. Aval (jemstvo) 5. Pojedini bitni elementi 2. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1.4. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1.1. Isplata čeka 6.2. Uopšte o prenosu čeka 3. Uopšte o bitnim elementima 1. Prenos čeka 3. Kriteriji podjele 2. robna) mjenica 5. solo) mjenica 3. Cirkulaciona mjenica 7. Prenos čeka predajom 4.1.

Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Protest 8.3. Ček za potrošački kredit 2. Isplatni (gotovinski. Pojam obveznice 2. Tužbe kod čeka 4. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4.5. Bitni sastojci 3. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2. Kriteriji podjele 2.7. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Kriteriji podjele 2. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3.6. Izdavanje i emisija 2. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. Prenos 3. Zastarjelost 2. Amortiazcija čeka 2. Regres 9. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Obveznice prema prihodu koji nose 8. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9. Obezbjeđenje potraživanja 3. Dijelovi 2. Putnički ček 2.2.IV V VI 7. Precrtani (barirani) ček 2. Obračunski (virmanski) ček 2. blagajnički) ček 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1.4. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1. Obveznice prema stepenu garancije 7.1.

Pojam robnih hartija 2. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Bitni sastojci 3. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1. Špekulacije 2. Pojam i karakteristike 2. Monopolističko djelovanje 1. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Monopolistički sporazum 1. Ekonomski pojam konkurencije 2. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 .1. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1.2. Predmet prava konkurencije 2. Pojam i karakteristike 2. Bitni sastojci 3. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1.3. Pojam monopolističkog djelovanja 1.1.10. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2. Monopolističko ponašanje 2. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Pojam i karakteristike 2. Bitni sastojci 3.

1.3.1.2. Generalna klauzula 4.3.1. Sankcije prema aktima 3.2. Generalna klauzula 3. Krivičnopravne sankcije 4. Generalna klauzula 2. Nelojalna konkurencija 4. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1. Sistem odgovornosti 2. Imenovani slučajevi 3. Ograničavanje tržišta 3.II 2. Sankcije prema licima 3.2. Pojam nelojalne konkurencije 4. Imovinskopravne sanckije 3. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 . Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3.2.3. Imenovani slučajevi 4.

20 .

kupcu . Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. privatna itd. Pojam prodaje 1. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R . Oni su i ekonomski i pravno povezani. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. isporuči drugoj strani . 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”.i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj.2. koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. 454). prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. Pravno. U privrednom životu.).1. Teoretski posmatrano. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori.R1. 5. Exportpress i Institut društvenih nauka. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. 21 . a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”. str.N N1 . ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac.obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Beograd 1987.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1.prodavalac .DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. on je ipak uži pravni institut. 1. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih .

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. strukturu najviših cijena. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. najviše cijene. 1. odgovor na njega 17 Čl. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. u principu. ZOO). Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. Ako je cijena propisana konkretno i precizno. do). mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. Odredivost cijene je. Kada su ispunjeni zakonski uslovi. 31 . 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju.otkupne”. i 2.3. faktičko pitanje. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. dakle. 6). Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. Ugovaranje niže cijene je. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. No. smatraće se da su željele maksimalnu. određenim iznosom. n. Ona može odrediti: fiksne cijene. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine.. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. Dalje će se citirati i kao ZKC. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. bilo kao garantovane.. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. st. takođe. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. bilo kao “minimalno . Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. 3. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. Ako stranke ugovore veću cijenu.3. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. FBiH 2/95). Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. ZOO). te marže u trgovini.2. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. potrebe vođenja ekonomske politike.

Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. str. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. Ako to ne učine. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. fusnota 45. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. 169. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu.. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. 32 . Krulj dr Vrleta. str. uzansa 163. Ne postoji li zvanična evidencija. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja.. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. isto djelo. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. bilo na osnovu procjene stranaka. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. Strankama se. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. a ne raskinu ugovor. Draškić dr Mladen: isto djelo. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Krulj dr Vrleta. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. str. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. fusnota 46. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. ZOO). fusnota 47. 466. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. 169. 169. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. 35. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. Vadi li se više uzoraka. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. 35. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. 35. isporuka robe.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora.”. str.. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. ZOO). isto djelo.. najprije. Krulj dr Vrleta. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. str. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. isto djelo. 465 ZOO). Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. str.

treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. st. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja.4. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. odnosno slične uslove ugovora. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. ZOO). Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. 2. 3.136. 3. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu.5. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. Prva je vezana za vrijeme isporuke. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. 3.uzorak koji je iz nje izvađen. isti ili sličan kvalitet i jednake. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. ZOO). st. Napokon. Ona. . ZOO). 3. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462.140. Utvrđuje se za približno istu količinu. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. dakle. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. ZOO). st. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. niti je odrediva. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. ZOO). predstavlja i faktičko pitanje. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . .

22 Krulj dr Vrleta. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. u vidu matematičke formule. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. 187. Za pojedine vrste poslova. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. a ne sam iznos promjenjene cijene. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. 188 A. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. str. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. ZOO). postoje tipske ugovorne klauzule. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. Osim bitnih elemenata prodaje. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. isto djelo. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. Informator. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. 1970. naročito za isporuku investicionih dobara. transportne klauzule i ambalaža. Zagreb. 188. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. 171. str. 34 .klizne skale (član 397 ZOO). IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. ZOO). U suprotnom. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. 223 i druge). Ti elementi su: kvalitet. Ipak. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu.

kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. ZS). mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine.1. Kvalitet 2. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. odrednica predmeta ugovora.. estetskih. i objavljen u Sl. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. itd). Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. Za razliku od količine. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. Pošto je kvalitet. Njima se određuju “norme kvaliteta. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. izvoz. listu RBiH 13/1993. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. fizičkih. 24 23 35 .2. ispitivanja i kontrole kvaliteta. To je. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno.2. dakle. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. sigurnost. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. ZS). oružane snage. odnosno državnom Institutu za standarde. kao i količina. 2. 29/00). glasnik BiH br. Pored toga. postupci i metode obezbjeđenja. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla.” (član 34.. industriju i rudarstvo. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora.

Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. bez obećanja saobraznosti”. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. Vidjeti član 403. odnosno njihovog dijela. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. ZOO). ZOO. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. prema uzansi 140. koji je 26 predmet prodaje. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. 141). glasnik BiH br. pa se ne mora ni ugovarati. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. st. često pod posebnim komercijalnim nazivima. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. kontrole. . Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. 26 25 36 . Za neke artikle postoje i tipske mustre. 538. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj.408. Zakon o obligacionim odnosima (čl. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). Ako ima više uzoraka. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. smatraće se da su htjele propisani. Pod njom se. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. Prema uzansi 141. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno.ZS). to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. Bez obzira kako je određen. 2. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. propisani kvalitet je obavezan.3. 3/02). puštanja u rad pogona i rukovanja. izrade.

tržnica na veliko i berzi. Kvalitet se. i 24. 145. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. tehničkih termina. 37 . “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. može ugovoriti i primjenom posebnih. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. I drugo. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. postoji posebna vrsta ugovora . 142. 143. odnosno poslovnim običajima. a stranke nisu istakle koji žele. te predstavlja i uzorak te robe. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. 13/93) u članu 1. na primjer). Postoji li više standarda za istu robu. Mogu biti 28 međunarodni. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili.drugačiju specifikaciju. odnosno lošijeg kvaliteta. 30 i 31. istog akta. napokon. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. osim u slučaju obmane. koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. Razrađeni su u čl. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima.specifikaciona prodaja.). Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. Zakona o standardizaciji.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. list RBiH. Kvalitet se može odrediti i tipom. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. te proizvodu kao njihovom rezultatu.takva” (uz. bilo u uzansama. granski i proizvođački ili interni. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12.). Termin “kakva . prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. nacionalni. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . 144. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine.

za razliku od Opštih uzansi (uz. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca.Carić dr Slavko. 146. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. “proizvodi u originalnom pakovanju”. Zagreb 1962. ni ugovoren. Progres. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju.). Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. I drugo. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. 146. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. stav 2. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. ZOO). uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. 5. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. str. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. 1). Stoga je neophodno tumačenjem čl. 311 ZOO). investiciona i neinvesticiona. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. 2.). utrošiti. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. Ambalaža je bitan element ugovora. No. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. 129. 3. Zakon o obligacionim odnosima.4. No. Zakona o standardizaciji.2. je bila opširnija i bolja. sredstvo pakovanja. str. a time i imovinska vrijednost”. isto djelo. str. te sitna i krupna. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. odnosno korisniku”. Prema članu 75. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. isto djelo. st. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. st. potrošna i nepotrošna. (čl. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. st. zamjenljiva i nezamjenljiva. 30 31 29 38 . Bukljaš dr Ivo. 311. Stilizacija uzanse 146. 2.

osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. Ali. 162). transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. snošenje troškova isporuke i transporta. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. 4. pribavljanje dozvola i slično. najprije. “ambalaža gratis” ili njima slična. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. isto djelo. postavlja u pogledu ambalaže. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. I drugo. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. Napokon. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. Pored ovih. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. Ona. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. Tek ako ova nije predviđena. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno.97. X 1964.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. str. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. organizacija transporta. “ambalaža izgubljena”. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. 74). Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. 73 . Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. 39 . Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. a ako on nije predviđen. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. prevoznikom. te prelaz rizika sa prodavca na kupca.

Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. Drugo. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). revizija iz 1980.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. I drugo. Koln 1980. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. Prva. 1967. 37 Tačka 6. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. Beograd 1985. I treće. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. III Aufl. st. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. one iz 2000. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke.publik. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. 100 do 114) regulisale istu materiju. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. 1990 i 2000 g. dok to sa uzansama nije slučaj. najprije. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. 2 naročito. ne sadrže potpuno iste klauzule. I drugo. 273. sugeriše isto rješenje. 1980. str. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. str. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. Njome je ovaj reglman. 38 Tačka 7. Za reviziju iz 1980. Bude li to slučaj. Svezak II. Beograd 1987. Otto Schmidt. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. godine. ali je njihov sadržaj određen daleko šire. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. godine su značajne dvije stvari. Na kraju dvije napomene. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. U domaćem pravu ono može biti sporno. 35 Tačka 6. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. str. INCOTERMS i Opšte uzanse.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. 7. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. 1107. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. treba biti posebno oprezan. 40 . najprije. 1976.

čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. 2. garancija za materijalne nedostatke. ZOO: Organizovanje prijevoza. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. 1 ZOO). st.522 ZOO). Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. 41 . 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti.

49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO.79. 42 .74.. Pojam isporuke “Isporuka” robe. stoga. Razumljivo je.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. 78 . Ona čini kičmu isporuke. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora.”. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine.. II – ISPORUKA 1. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. str. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. “predaja stvari” (čl.. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Uprkos ovome.. 73 . Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. 467. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. između elemenata. isto djelo. str. isto djelo. isto djelo. Pored toga. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 125. i mogu se učiniti izričito ili prećutno. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. One prate faktičke radnje. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. 44 Pravne radnje su izjave volje. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. Nečinjenje ili propuštanje može. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. osnovna je 40 obaveza prodavca. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. 127.”. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati. str. po nekom osnovu. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). 43 Mitrović dr Dobrosav. To će biti slučaj kada se stvar. str. str. Član 473 ZOO.

46 Kapor dr Vladimir .svojinskog prava. isto djelo. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. 2. način. Isporuka je složena obaveza. od kojih su najvažniji tipizirani. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. st. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. To su. ZOO). 132. Dakle. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. prema članu 468. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. st. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. 2. vrijeme i dejstva isporuke. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog .Carić dr Slavko. mjesto. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. To od isporuke čini i faktičko pitanje. obilježja tih radnji. Prema članu 467. I drugo. Zbog toga ona ima više modaliteta. a to znači prenos posjeda stvari na njega. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. 43 . 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. str.). Prema njoj. Član 468.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. a ne na svojinsko pravo. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. te način na koji one moraju biti ispunjene. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307.

71. Mjesto isporuke 3. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat.74 ne postoji protivrječnost. a radi se o robi određenoj po rodu. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. U kojem trenutku . isto djelo.nije precizirano. Otuda je njegov značaj veliki.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. odnosno roba (član 471.prodaje sa otpremom (distancione) . radnje isporuke moraju da budu završene. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. 72. primijeniće se dispozitivna pravila. imaju sjedišta u istom mjestu. Pošto između člana 471.2. 2 . zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz.prodaje u mjestu (nedistancione) . Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava.3.1. st.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . 3. prelazak troškova. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. prema dispozitivnim normama. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. 2 ZOO. st. a lokaliteta u užem smislu. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. ZOO. mjesto isporuke je sjedište prodavca. ili barem najvažnije. Uporedno pravo poznaje različita rješenja. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. 2). Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. ZOO i uzansi 71 . Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . prelazak rizika. st. str. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. po pravilu. 2). Ako u ugovoru nije ništa rečeno. Pored toga. 55. 44 .kod njih prodavac i kupac. uz.

Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. prirodom robe i okolnostima posla. poslovnim običajima. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. 1). mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . 3). ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. 4). zato što su nastupile transportne smetnje. st. On je uređen ugovorom. 4. 74. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. pregled. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. odnosno gdje će biti proizvedena. 74. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). luka itd. Opštim uzansama. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. 71. 1).1. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. 71. st.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. 3. Način isporuke 4. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. uzansa 72. st. odnosno gdje će se proizvesti. važe opšta pravila. st. Pored toga. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. 2 ZOO. U suprotnom.3.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. mora o tome da obavijesti kupca. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. pakovanje. 5). on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. st. st.

posebno. ali kontinuelno. I treće. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. st. tj. ne stvarnopravnih. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. Takvu isporuku nazivamo realnom. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. način isporuke.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. ako uredno pozvani kupac nije došao. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. st. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku.2. i uz. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. 2. 76. dokumentaran i realan (stvaran). može biti: simboličan. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. On važi i za cijelu količinu i za obrok. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. Ovo rješenje uzanse 72. 77). Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. bez većih prekida. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. koja daje pravo svojine na robi. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. a time i sama isporuka. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. 4. koji je legitimacioni papir i skladišnice. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. Napokon. naročito). i 298. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. 1.

a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. naročito) i Opšte uzanse. 131.) i posebna rješenja. st. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. 5. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla.fiksnom prodajom. 76. str.317. 86. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. 82. Vrijeme isporuke 5. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. 1). koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. st. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. Na primjer. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor.”. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. uz. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. 47 . On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. No. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. U prvom slučaju.prodavca. ZOO. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. 76. 5. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. na primjer).. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz.1. 3). Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. onih o odgovornosti posebno. .. i 469. ZOO). definiše drukčije rok isporuke. odnosno ako nije individualizirana.2. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo.

mora da izabere radni dan (uz. dijelovima godine. 85. i 94. 90. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. smatraće se da je to posljednji dan roka. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. računanje počinje od veće vremenske kategorije. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. st. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469.) i da o tome obavijesti drugu stranu. “po prestanku leta” ili slična. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. 91. 87. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz.). Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. st. Kod većih količina robe.). tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. No. i 3. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. Interesantno je da se ovo 48 . Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja.). 2. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok.). U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. sedmicama. ono se skraćuje. te godinama.). Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. Ako je rok isporuke određen datumom. 93. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. ZOO). ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. mjesecima. isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. Određuje se: danima. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. 88. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. ZOO). 90. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. 1.).

dakle. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. 50 49 49 .). Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. sredinom. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. 54. 81. 904. st. Napokon. ZOO (uz. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. primjeniće se uzansa 95. 4. “utovarena” i slični. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. Vidjeti član 77. ŠZO. 271. BGB i član 75. ZOO. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. 80. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. samoodrediv (uz. 5. 89. “u vožnji”. budući da je rješenje uzanse 80. Mitrović dr Dobrosav. str.). p. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah.).3. 82. dakle. Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. ZOO. Dakle. rok isporuke je. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. 4. st.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. Ako ugovor o tome ništa ne govori.). Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. Ona sadrži norme za dvije situacije.). u prvoj polovini. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. dakle. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. Kupac. AGZ. Vidjeti p. On je. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. a ne u trenutku otposlanja. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. isto djelo. krajem i u drugoj polovini mjeseca. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. 83. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo.

On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475.). dakle. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. te da li faktura odgovara isporučenoj robi. Uzansa 177. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. ZOO u članu 477. st. Član 12. 1. ZOO). pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. ide i korak dalje. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. Napokon. novine FBiH 2/95). U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca.4.5. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. Dispozitivno je pravilo. ZOO). 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. 50 . 2. st. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. a ne doslovno. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. 1. st. str. 61. prodaje na kredit. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. i 123. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. ZOO). odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. isto djelo.

ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu.”. No. dakle. pa i transportnih. tj. a ne samo ugovornog partnera. 51 . Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. Svojina. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. Beograd 1972. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”. rizik. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. stoga. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”.”.. koja su za distancionu prodaju najvažnija. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . 56 Jasno je. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. 323. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. a ne samo ugovornog partnera. str.”. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”. pa time i rizik. str.. 323 . str.. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. Štetna radnja ili događaj.6. 121-122.1. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. Budući da štetni događaj. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. koji predstavljaju rizik. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. propašću ili oštećenjem stvari. 324. str. najkraće rečeno. “rizik” djeluje na stvar.. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. U trgovačkoj. predstavlja odsustvo krivice.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. Institut za uporedno pravo. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. treba podvući da kod osiguranja uopšte. cena. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje... predaja.324 i tamo citirane autore.457). da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. Premija osiguranja u suštini. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica . Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika.

Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku.2.. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. naše pravo (član 465. našeg ZOO. Napokon.3. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. obavezu da stvar čuva (član 520.. ZOO). st. 52 . str. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. opisujući rješenje koje žele.”. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. najprije. Rizik. ZOO). str. uređuje se prvenstveno ugovorom. 2. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. Rizik tada ostaje na prodavcu. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. 2-509 UCC. Pošto isporuka nije izvršena. shodno terminologiji ZOO. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. 326. a kupac ima. eventualno. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje. 6. Strankama. 6. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. druga. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. u tom slučaju. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. Pod “predajom” stvari. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. st.. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju.. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. koja predstavlja češće rješenje. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora.individualizirane stvari.”. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. 128. 1.

a ne kao izuzetke od nje.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. godine važio i na području naše zemlje. st. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. Mitrović dr Dobrosav. koji je do 6. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. a ne kada je primljeno. IV 1941. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. treba shvatiti kao proširenje generalne norme.1. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. 2). Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. No. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. st. 53 . Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. isto djelo. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. III . Koja su to rješenja? Najprije. Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. 30. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu.docnje. isto djelo. str. ZOO). 31. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. 3. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja).prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. Međutim. str. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke.

i 479. za pojam nedostatka. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka.“na očigled”. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. tj. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. 64 Član 478. Ukoliko je količina bitan element posla. 63 62 54 . Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. 2. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne.nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. ZOO.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. ZOO. Rezultat ovog.2.134 za količinu i uzanse 135 . osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. na prvi pogled protivrječnog zadatka. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. 4. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. Prema mjerilu vidljivosti. 3. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. 1. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. Član 121. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran.

1. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. 2. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. propisanu. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. 65 Član 486. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. Napokon. st. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . 55 . st. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. dakle. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. ZOO). ZOO). Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. Usvojena je. Garancija za materijalne nedostatke 2. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. 3. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. O tome svjedoče. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe.507 ZOO). Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. Prema obimu. Pravni osnov garancije je bio sporan.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. ZOO. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke.1. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice.

ZOO. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. Na primjer. 2. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. st. u vezi sa članom 479. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. 1.). najprije. 1. 1. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. st. 1. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. st. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. mora postojati u času prelaska rizika. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. 1. i 145. 56 . te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. 1. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari.). st. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. st. Ipak. st. 1. st. ZOO.takva” ili nekom sličnom. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. “kakva . 66 67 68 Član 480. i odgovornost. 3. ZOO.2. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. Nedostatak. shodno tome. pa. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. ZOO). 2. st. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. obaveza garancije. odnosno propisane”. nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. Clan 480. 144. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. 68 No.2. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. i 481. ZOO). zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. st. Izuzetno. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. ZOO). Član 480. u vezi sa članom 479. ugovornih klauzula. st. 1. st. ZOO).

reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). Beograd. IV . U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. str. osoba van ugovornog odnosa. 378. isto djelo. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. bilo nastanak. 70 69 57 . protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. Napokon. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. Pravni nedostaci se. ZOO). ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. 377. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. Naime. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. ZOO). pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Privredna štampa. Njegovi ciljevi su složeniji. hipoteka.Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. kao i materijalni. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. ZOO). 487 ZOO). ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. mogu podijeliti prema više kriterija. Od privatnih. Striktno posmatrano. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. tj. Shodno tome. 1980. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. službenost). Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. nedostaci se dijele na one koji: isključuju. str.

Napokon. izdavanja skladišnice (član 740. i dalje) i slično. a ne i za postojanje prava trećeg. str. žig). ZOO). 3/02).obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. No. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. To je kod nas izvršenje isporuke. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. isto djelo. a time i miran posjed prodane stvari. Code civil isto. 73 Perović dr Slobodan. Oni imaju različit juridički karakter. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. 382. 377. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. 1. str. odnosno industrijski dizajn. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. 2. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. 74 Perović dr Slobodan. trgovinskog zastupanja (član 809). ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). st. Po svojoj pravnoj prirodi. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. govori i o momentu zaključenja ugovora. služnosti na primjer. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. str. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. No. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. glasnik BiH br. 4. st. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. “To znači. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . 58 . i 513. isto djelo. ZOO u članu 510. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. model i uzorak.996). član 1628. 76 Perović dr Slobodan. 76 Ovo je prvi uslov. isto djelo. st. 2. 75 Član 1487. odnosno prodavca. 381.

Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. st. st. st. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. količinu. jediničnu cijenu. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. 4. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. ZOO). ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. I na kraju. Napokon.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. potrebno je da prodavalac bude savjestan. st. klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. ZOO). Reklamacija. dalje. Kupac. 59 . ZOO). Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. Dalje. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. Da bi ovaj uslov postojao. jer nije izvršeno obavještavanje. ZOO). Za razliku od materijalnih nedostataka. Faktura. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. 1. ZOO). pored zahtjeva za plaćanjem. tj. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. 1. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. 2. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. ZOO). smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. Određivanje savjesnosti je složeno. V . najprije. njegovo reklamiranje (član 509. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. U slučaju nesavjesnosti prodavca. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga.).

a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. Faktura je. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. napokon. 79 Vidjeti uzanse 177. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. 80 Sl. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma.Funkcije fakture su brojne. Faktura. Beograd 1957. n. 2/95). 82 Kapor dr Vladimir. 2. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. str. n. To je njen osnovni zadatak. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. naročito). Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. isto djelo. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. FBiH 2/95. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. Kada konačan obračun bude sačinjen. str. Ona. 87. Savremena administracija. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. 78 77 60 . Ovo je razumljivo. Član 10. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. i 217. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. No. najprije. Zakona o računovodstvu (Sl. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. dalje. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. 81 Sl. 180. FBiH. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. FBiH. 87. Nadalje. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. ne obavezuju kupca. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. u principu. faktura može imati još dvije fukncije. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. Ona ima preliminarnu finansijsku. 2/95. n. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi .

sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. st. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. str. Napokon. 83 Drugo. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. Koji je rok “kratak”. 204). Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. faktičko je pitanje (uz. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. 88. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. 61 . kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. 83 Kapor dr Vladimir. 103. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. isto djelo. 2).

62 .

st. postoje i obilježja koja su donekle specifična. Drugo. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka). 2. ako on postoji. Uporedno posmatrano. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. prvo. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. One. tj. Ali. Pored toga. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. su isti kao i kod obaveza prodavca. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. u načelu. njegova odgovornost.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . postoji i jedan dodatni element. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . Posljednja obaveza je uslovljena. Često se 63 . plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . bilo zbog raskida ugovora (član 520. Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. 2. O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. prijem isporuke. ZOO). Sporednih obaveza kupca takođe ima više.

Član 2 . Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. Prema članu 481.606 UCC.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava.. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja.PREGLED ROBE 1. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. dakle. 85 84 64 . ŠZO. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. 377. SGA. 181. budnosti kupca. 88 Član 34. zajedno sa njihovim modalitetima. 118. ZOO. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter. st.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. govori o uobičajenom pregledu stvari. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito.. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. str. 86 Član 481. HGB. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. član 201. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman.1. Pojam pregleda 1. 1. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . Napokon. str. Pregled robe još uvijek. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. Pravno gledano. predstavlja “akte vigilancije”. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema..”). U našem je pravu. odnosno “kvantitativni prijem”. 1. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.”. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola. Beograd 1970. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. Isto čini i naš ZOO u članu 481. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. npr. ali i zato što je suštinski netačna. zajedno sa reklamacijom. str. kontrola i “kvalitativni”. Stoga on. II .”. p... Institut za uporedno pravo. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. U praksi se koriste i izrazi: provjera. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. st.. nego posredno .

vremenu i načinu pregleda. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. 65 . Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. Drugo. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. govorićemo o subjektima. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. kupac je po pretpostavci savjestan. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja.2. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. mjestu. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. 1. No. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. Pored toga. 2. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Najprije. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. Napokon. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. zajedno sa njihovim modalitetima. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. Tek ukoliko one ništa ne utanače. bilo u pregledu gotovog proizvoda. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka.

94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. st. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. Vozar će. Subjekat pregleda može biti i treće lice. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. st.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 .Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 134 . 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka.”. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje.. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao.”. 1. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. po pravilu. str. odnosno vođenju spora”... Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. ili sa komisijom. 89 U teoriji je ono sporno... Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. odnosno kontradiktorni pregled. 133. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. 2 . Tada su moguće dvije situacije. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. Drugi subjekat je kupac. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. i 123.. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. 90 91 89 66 . 119. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac.4).135. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. “mana”. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. str.”. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . str.”.. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe.515 (1) UCC. 122. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. str. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 127. tako i pred sudom.

127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. posmatrati u širem i u užem smislu. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. str.”. 183. kao i mjesto isporuke. 1. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. str.. Može se. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. ugovorom.. 96 3. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome...”. No. str. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima. a kvalitet u skladištu kupca. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. a potom dispozitivnim propisima.858 ZOO.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. Vidjeti i član 848 . će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. ono mora biti poštovano. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. 67 . mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda.“pregled od strane trećeg”. st. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). po pravilu. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. tj. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor.”. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. st. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. najprije. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481.. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda.. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. 1. 168. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”.

. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven.. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe.”. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. ZOO). ga moraju obaviti odmah. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. ZOO). str. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. 68 . 3. Pravno. vrijeme reklamacije. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. 3. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. st. Najprije. I treće. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. 127-130. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. te dispozitivnim propisima. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. Budu li ispunjeni ovi uslovi. stranke ili drugi subjekti pregleda. Kada je prodavac bio savjestan. Stoga ćemo ih ispitati posebno. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. st. Drugo. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. 4.

Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. I drugo. 69 . U slučaju reekspedicije. ukoliko to ne učine. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. ako se pregled ne može izvršiti. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno.. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju..”. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta.. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. Pored poslovnih običaja i uslova posla. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. Izvršenje pregleda “odmah” je. 126 i 138.. 2. pravni standard. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. No. ZOO).. tj. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje.”. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. Prvo. st. 1. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju.125.. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. ZOO. str. Prema uzansi 138. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 3. 124 . Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. str. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. zapravo. st. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. st. ZOO). predaje druge stvari. ZOO). u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke.

“izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482.. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. 75.po tom osnovu. hemijska analiza. 147). str. Kapor dr Vladimir . 5. posebno. Beograd 1975.Savremena administracija. 130. 131 . način kontrole može biti potpun ili djelimičan.. str. Potom dolaze dispozitivni propisi. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. kao na primjer za žitarice. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. On se može posmatrati kao tehnološki proces. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. isporuke. Zakon o obligacionim odnosima. 2. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno. str.”. str.. isto djelo. Prema cilju. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. st.Carić dr Slavko. upoređivanje sa uzorkom. 102 103 101 70 . ZOO). način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta.”. fizičko mjerenje. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. merenjem ili prebrojavanjem”. “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. No. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Opšte uzanse. a analiza specifičnosti na str.82. 102 Način provjere je složena pojava.. vađenje uzorka. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. Institut za uporedno pravo . Definicija se daje na str. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. Prema uzansi 115. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. Izvori prava za način provjere veoma su brojni. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. Prema obimu. ništa ne govore o ovom aspektu provjere.132. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. komercijalna procedura ili pravni postupak. 155. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. 148). 75. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. posebne uzanse i poslovni običaji. 76 .

71 . manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. poslovnim običajima date trgovačke branše. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. Korisno je da to učini svojim rješenjem. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim.”. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. usvojenih rješenja nema. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. Kod provjere kvaliteta. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca.. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. postoji. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. 133. 147). 139). Ne bude li to učinjeno. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. on je dužan da kupcu bez naknade. O svim radnjama vodi se zabilješka.”. odnosno njihovi predstavnici. članovi komisije i eventualni svjedoci. Uzansa 129.. U pogledu članova komisije nema ograničenja. i 149. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. Jedan izuzetak. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. prirodi robe i okolnostima provjere. Dakle. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže.stranaka. 128). Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola... Prema članu 481. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. Ukoliko je on uobičajen. str. 1. 131. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. ZOO. dakle o svom trošku. Uzanse 129. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. str. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. st. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. pa ćemo ih izložiti zajedno. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. ipak.

Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. str. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji.. te u odnošenju stvari” (član 519. 70. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. poslovnih običaja. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji.. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. čl.. 519. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe. 2.PRIJEM ISPORUKE 1. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. str. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. ugovora. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. ZOO. 2. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . Tada će prijem biti potpun. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem.”.III . 155. Isporuka i prijem isporuke su. “komplementarni pojmovi”. prema ugovoru. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. 254. ZOO). Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70.. 519. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. dakle. čl.”. 72 . Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. ZOO). “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. st. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca.

U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. 73 . primijeniće se dispozitivni propisi. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. Ako on ne reguliše ovu dužnost. Plaćanje cijene je. Iako se sastoji u predaji novca. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. IV .”. Napokon. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. 144. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. 111 112 Kapor dr Vladimir . Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog. str. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. nesumnjivo.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. str. po pravilu. dužnost plaćanja je složena. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. svojinsko pravo na njoj.Carić dr Slavko. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. ugovorna obaveza kupca. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. 1.2.1. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. kreditni i devizni sistem.. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. 230. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom.. Obaveza plaćanja. isto djelo.

odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski .kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. st.. ZOO). “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. 160. ukoliko želi da se koristi skontom . 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. biti predujmljeni (uz. str. 114 Dakle.”. 169). potrebni iznosi moraju mu. 235. kupac snosi i rizik plaćanja. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. 161). p. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. isto djelo. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. Ako je. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”.. 517 ZOO). ali ne i jedini element kalkulacije. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. 240. 164). na njegov zahtjev. Uzansa 160. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. SGA. Uz trošak. uz. 380 HGB. str. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. Član 28. str. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. 171). a ne na samoj granici (uz. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta.Cijena je osnovni.. Kupac. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. 2. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. član 212. 94-105. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno.3. novčana obaveza. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. a ne 116 samo na sigurnost novca. ŠZO. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. st. 3. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. dalje. 320. 117 Perović dr Slobodan.”. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. Kupac snosi i troškove plaćanja. po svoj prirodi. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. Tako kupac snosi uvozne carine. 1.. 114 115 113 74 .

15 Zakona o finansijskom poslovanju). Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl.. 305 ZOO). vezanost normi o načinu. Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. ali i prema njegovim povjeriocima. 139-140 ZOO). 133-136). redoslijed namirenja zavisi. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. 398 ZOO). Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. 516-518). izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. No. No. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. Sl. 103-105. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. 310). ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. zlatne i valutne klauzule.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. od sporazuma dužnika i povjerioca. te prekomjerno oštećenje (čl. n. 238. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. 320 i 318 ZOO). isto djelo. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. najprije. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke.. indeksna skala).”. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. pošto su novčane obaveze djeljive. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. No. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. 394). str. Napokon. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. a kupac ne može sve da ih izmiri. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. Ukoliko on ne bude postignut. FBiH 2/95. 119 120 118 75 . dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. 310 ZOO). One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. 312 ZOO). 18 ZOO) i u cjelini (čl. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. Plaćanje se vrši prodavcu. str. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje.

2. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. Osim instrumentima plaćanja. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. Uzansa 188. međutim. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. Način plaćanja 2. Zakon o hatrijama od vrijednosti. U Zakonu o finansijskom poslovanju. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. prepušteni ugovoru. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. 2. vremena i mjesta plaćanja. 2. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. Zakon o čeku. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. ZFP). kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. bankarske garancije (član 17 ZFP). Zakon o mjenici. Mjesto. n. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. vrši izmirenje novčanih obaveza. dakle. No. 76 . iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. čeka.1. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. FBiH 10/95. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom.regulisanja ove dužnosti kupca.

U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. Savremena administracija. 124 Antonijević dr Zoran i drugi. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. 191). Od ostalih. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. ZFP). st. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. instrumenti doznake. Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. ZFP). pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. a najkasnije narednog dana”. 189 i 196). 128. plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. Petrović dr Milan. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. 2). Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). str. 128 . Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. 77 . 190) i bjanko mjenicom (uz. odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. ne nužno i u ugovoru o prodaji. plaćanje se može izvršiti i akreditivom.129. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. 123 Član 1072 . Pored toga. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. 192). Beograd 1982. str. tj. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”.1082 ZOO. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. 122 Antonijević dr Zoran.računa” (član 9. ZFP). godine. pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. Napokon. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. zadnja revizija 1993. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. isto djelo.

183. isto djelo.2. 241. 241.. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze.”. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. str. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). ZOO). meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. uz. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. Ona mora glasiti na “ukrcano”. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. 185). od opštih dispozitivnih principa o avansu. 2. Razmotrićemo ih odvojeno. 125 126 127 Toroman dr Marija. Ovo rješenje odstupa.. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje.3. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. 184). 184). “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. najprije. str. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. Najprije. ako ništa nije ugovoreno” (član 518. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata.. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci.. biti “čista” i izdata po naredbi (uz. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 78 . “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. str. Ne postoji li odgovarajući običaj. te da njome raspolaže (uz. Drugo. 186). st. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. (član 518 ZOO). težinu.”.

146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed... 182). preovladava “trenutak”. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. 79 .. mora platiti nesporne iznose. Plaćanje prije isporuke. 130 Toroman dr Marija. određeno datumom. Ukoliko je određeno rokom.1. Depozit traje do rješavanja spora. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. 3. 204). Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. 128 Kapor dr Vladimir . Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. cenu pre nego što primi stvar. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. po pravilu se ugovara izričito i precizno. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. str. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. str. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno. 129 Član 516. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. isto djelo. Kod sukcesivnih isporuka.Carić dr Slavko. 205). Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. ugovorom. ugovor o prodaji može. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. najprije. isto djelo. ZOO). Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi.. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. st. Vrijeme izvršenja isplate 3.”. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. unaprijed. 1 ZOO. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza.

ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja.. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189.. a od instrumenata plaćanja posebno. 3. st.. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. 177.238. Bude li to slučaj. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. st. pri tome. 2). str. Oba dispozitivna pravila su uslovna. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. ZOO). Za razliku od rješenja u uporednom pravu. str. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. Po pravilu. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. 2. st. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. odnosno od prijema fakture. ZOO). kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475. ZOO. st. 3). Polaganje se vrši virmanom (uz.”. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. 80 . uz. 177. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima.2. ako je kupac robu dobio prije fakture. 1. 3). 238. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke.. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka.. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. 236 . U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . 131 Pored toga. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. st. odnosno obezbjeđenje plaćanja. Plaćanje unazad je ono koje se.”. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. 188). Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. U slučaju da sporazuma stranaka nema.. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. Izuzetno. ono se rijetko izričito ugovara.

Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. 2). 2.). cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. Prvi je da su novčane obaveze donosive. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. koja važe za pomenute instrumente. tj. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije.1. 2). 1. ZOO). Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. prodavac i kupac imaju istu banku. st.sredstava na tekući račun putem virmana. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. ZOO). Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. st. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. st. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. kupac. 3. dakle. st. ZOO u članu 318. obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. 4. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. Mjesto plaćanja 4. st. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. preuzima pravila uzanse 181. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. U prvoj.

“ako se cijena ne mora platiti u času predaje.2. tj. Napokon. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. st. I napokon. 82 . 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. 1 ZOO). No. 3. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. 4. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. U nedostatku pravila običajnog porijekla. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. Napokon. Napokon. ZOO). plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516.. ZOO). No. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. Ako povjerilac ima više sjedišta.. ZOO je jasan. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. dakle prodavca. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. st.”. st. st.”. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. više poslovnih jedinica. Član 320. plaćanje se obavlja u prebivalištu. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. st. 2. 238. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. 174). Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. odnosno izvršila prihvat. str. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. 2 ZOO). 175. ZOO ne isključuje ni primjenu uz.. odnosno sjedištu prodavca” (član 516.. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. 3. st. 2.

Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. Prvo. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. Od svih navedenih funkcija. Treće. tako i posljedice. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. ZOO). kupca ili prodavca. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. No. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. ZOO). Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. Pojam prigovora Prigovorima se. No. posebno baviti samo najvažnijim. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. stoga. No specifičan sadržaj. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Mi ćemo se. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. viši institut prava prodaje. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. odnosno obavještenjima o nedostacima. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. a ponekad kao obaveza.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). logičnije je prvo rješenje. poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. u najširem smislu. 2. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 .GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. Drugo.

Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. Pored toga.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Ne učine li tako. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. ali nesumnjivo. Drugim riječima. Napokon. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. po pravilu. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. 2. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. II . str. 84 ... po njegovim nalazima i mišljenju. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. mjesto i vrijeme. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. Ukoliko žele. trgovački zastupnik). isključiti iz ugovora. i bez intervencije trećih lica. odnosno odrediti njene modalitete. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar.”. te izričitim redigovanjem člana 481. Kao punomoćnici u privredi se. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta. 165. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem.

Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. Najprije. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana.. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. 132. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola.”. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. kod reklamacija važi teorija prijema. da budu precizirana. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. neki su. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. Napokon.. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. 2 ZOO). Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. Svi ostali elementi su nebitni. str. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. str. ipak. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. 166. Član 484.. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.punomoćniku. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. Stoga. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. po pravilu. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. u reklamaciji se.”. st. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. ako to kupac učini. 166. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. Prvo. 85 .. Sadržaj reklamacije veoma je složen. i 152. No. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. preko prirode robe i nedostatka. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. Uz. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. tipizirani.

Kada je prodavac savjestan. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. Ako je prodavac bio nesavjestan. Ne bude li to učinjeno. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. a ako se to ne zna . Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. 86 . vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. 4. Predstavlja veoma složen modalitet. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. stoga. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. tj. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). bilo prihvat. Ono je. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. prepušteno opštim pravilima. 3. Ako on ima više poslovnih jedinica. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. No. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno.siguran način.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. I drugo. Pošto je usvojena teorija prijema. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca.

odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. Početak toka roka za reklamiranje veže se. Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. st. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. a ne na prodavca. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). za vrijeme provjere. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. Oni moraju biti održani kumulativno. 2 ZOO). Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. Izraz “odmah” je pravni standard. 3. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. dakle. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. Objektivni rok je prekluzivan. 1 ZOO). Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. Prema članu 481. st. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. on ne bira konačnog kupca. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. 87 . Ipak. No. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. Rješenje je logično. st.

ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. doveli su i do nekih posebnih rješenja. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. Ovakva solucija ne isključuje. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Pored toga. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). 2.III . Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. a ne kada ju je prodavac primio. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. U principu. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. To je treća 88 . Ako to nije učinjeno. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Stilizacija člana 509. isporuka nove stvari bez nedostatka). Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1.

krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. U suštini. krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). st. krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. 2 ZOO). kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici. 1 ZOO).osobenost ove reklamacije. 89 . st. Ako je u pitanju vansudska evikcija.

90 .

str. Član 131. 1 ZOO). Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. požar. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. za njeno određenje. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. štrajk.1. važe opšta pravila obligacionog prava. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. da li je prodavac kao dužnik u docnji. ZOO. u principu.raskid 138 ugovora po samom zakonu. Pored odgovornosti. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. st. uzročna veza i krivica). zabrana izvoza i slično). Zbog toga. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). 140 Pored toga. (objektivna docnja). 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. 503. str. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. isto djelo. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. 91 . str. No. 1. Pitanje je. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). Dilema nije samo akademska. ZOO. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . 144. 504.”. st. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324.” 142 138 139 140 Član 125. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. naime. isto djelo. Shodno tome.. rat..

526 ZOO). isto djelo. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. dalje. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. 92 . a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. 505. ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. tj.2. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. Pored toga. osim kod fiksnih ugovora. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. Pored toga. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324).132 ZOO). str. Perović dr Slobodan. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). 504. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). str. Unutar realnih isporuka. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. isto djelo. Napokon. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. 144 1. 143 144 Perović dr Slobodan. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke.

Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. No. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. 146 Napokon. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”.192 ZOO. Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. st. najprije može da šuti. str. str. isto djelo. 511.1. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. dalje. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. 1 ZOO). Tek po njegovom bezuspješnom proteku.Carić dr Slavko. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. On. Član 155. st. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. tj. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. da potpuno 145 Kupac je. Kapor dr Vladimir . Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka.2. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. isto djelo. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. 3 ZOO). ugovor prestaje da postoji. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. 3 ZOO). 93 . Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. 185 . dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. st. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). 2 ZOO). ZOO. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. kupac nije pri tome potpuno slobodan. st. No.

Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO).526 ZOO). primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. No. dakle. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). Zbog toga. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 .prirodi stvari i okolnostima posla. st. posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. st. kao i kod drugih pravnih standarda. Napokon. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. 2 ZOO). ni izjavom kupca. te o načelima obligacionog prava. pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). Pošto on ima karakter dopunskog roka. Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. prema našem pravu. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. Davanjem primjerenog roka. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. Kupac zadržava pravo na naknadu štete. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). st. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. razmotrićemo ih posebno. Specifične norme o kojima je riječ. Oni su mu dati alternativno. 3 ZOO). U načelu. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje.

Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. 3). Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. ZOO. uzeta zajedno. Obavještavanje.Carić dr Slavko. 165. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. Konkretna šteta može. međutim da bude veća. u ovoj dominira naturalna. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. st. str. a ne novčana restitucija. 166. 2 ZOO). 2. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). a ne konkretnim dokazivanjem. isto djelo. st. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu.2. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. st. Izložena rješenja. str.proste štete i izgubljene dobiti. 1 ZOO). predstavlja relativno samostalnu obavezu. Pored toga. isto djelo. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti.Carić dr Slavko. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. 95 . Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. u ovom slučaju. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. Kapor dr Vladimir . ZOO). Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. 2 ZOO). Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. Zbog toga je. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. st.

“Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. 150.526). str. a ne i za ugovor u cjelini. 4 ZOO). to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. st.. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. 150 Pravno-tehnička rješenja se. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. isti je kao i kod nefiksnih poslova. U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. st. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. No. ipak.“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 131 .132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. razlikuju.1. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. Zbog toga. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. Kada je količina nebitan element. postoji. međutim. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. 3. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125.. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. Razmotrićemo ih odvojeno. regulisane su opštim pravilima.”. u slučaju docnje sa jednim obrokom. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. U suprotnom. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. U suprotnom. 1 ZOO). Sistem prava kupca. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. 96 . Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. No. 2 ZOO). Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. u ovom slučaju. U uporednom pravu posljedice docnje. kada je ugovor raskinut. st. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju.

st. st. Za obroke koji još nisu dospjeli. zakon postavlja jedan izuzetak. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. 3 ZOO). ipak. proizlazi iz njegove stilistike. 2 ZOO. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor.Carić dr Slavko. 97 . tj. ono. 4 ZOO). Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). No. Očito je. Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. st. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). 1 ZOO). ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan.2. str. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. Shodno članu 130.dio ugovora. st. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. dužnik se ne nalazi u docnji. 3. obrok. 151 Kapor dr Vladimir . Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. st. 166. a jedan obrok već nije isporučen. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. isto djelo. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. naime. niti može ugovor raskinuti u cjelini. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. st. 2 ZOO). U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. radi zaštite kupca. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. vodeći računa o interesima prodavca. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”.

“kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz.393. 391 . šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. str. No. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. stoga. 228. Da bi ova 152 odgovornost postojala. i 485. 228. Član 478. Perović dr Slobodan. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. bilo količinskim nedostacima. Perović dr Slobodan. Odgovornost se. st. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz.4. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. ipak. str. isto djelo. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. isto djelo. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. st. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. bilo djelimično. st. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. 1). pa se ona kvalifikuje kao objektivna. 98 . faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. 2). ograničava na štete izazvane ovim propustom. ZOO. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. 153 No. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). st. 2). 1). II . Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. 152 153 Član 480. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. 392. ima dispozitivan karakter. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. Ovakav uglavak je ništav.

tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). 99 . a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. kao i kod docnje. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. 1. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. Prava kupca 2. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. 1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488.1. st. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. dakle. 2. prilikom raskida. Napokon. ako ništa nije posebno ugovoreno. “Pribavilac. st. nekoliko specifičnih rješenja. str. isto djelo. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. Stilizacija člana 488. “ali ga kupac može održati. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. 154 Dalje. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. Najprije. tačka 1).Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. dakle. pa ako ga ne dobije. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. 397. uporedno posmatrano. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora.

Stoga. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. nego procentualnim računom. 99. shodno opštim pravilima obligacionog prava. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. 1 ZOO). 2. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. Ako su oni neotklonjivi.2. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. ZOO. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. str. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. Bez obzira ko vrši obračun. Drugi se tiče prirode nedostataka. Vidjeti Čović dr Šefik. u principu. isto djelo. st. isto djelo. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. No. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. Kada se koristi u ovom svojstvu. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). to će učiniti sud. I treće. u slučaju spora. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. 220 -227. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. donose stranke. izuzev u slučaju njegove prevare. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. 100 . najprije. Prema članu 498. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. Odluku o sniženju. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. str. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. u vrijeme sklapanja ugovora”. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. On je. njegova suština se ne mijenja.

Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. određivanja.3. Metod obračuna ostaje isti. kupac može 101 . dejstva. zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. 2 ZOO). dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. a cijenu nije platio. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. definisan je uz ograde. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku.491 ZOO). održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. ZOO. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. a ne. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. st. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. Uslov. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. na opštim pravilima obligacionog prava. Naime. trajanja. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. Zato ćemo ih ispitati posebno. kao kod odgovornosti za docnju. ali nije isporučena. Prema članu 495. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. 2. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji.

položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. Shodno članovima 523 . zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. nije ovlašten da raskine ugovor. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). do sada. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. već po načinu svoje primjene. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. budući da je on nevina strana. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. odnosno ako je oštećena. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. pregleda stvari. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. Bude li ugovor o prodaji raskinut. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). 102 . kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str.:”. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. 205 . No.526 ZOO. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala.. 210 . kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. U prvom slučaju. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. pravo ga ne ostavlja bez zaštite.206. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. U drugom slučaju. tj. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke.211. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. Izložićemo najvažnije slučajeve. Ako je predana manja količina od ugovorene. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. 2. Ako ne želi da primi veću količinu.4. budući da će se ona. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133.

Ako stvari čine cjelinu. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. 3. bilo samo djelimični raskid. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. str. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava.odbija. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. 1). a samo neke od njih imaju nedostatke. isto djelo. 3). Ako kupac ne primi višak. zbog izbora koji je napravio kupac. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). st. ako one ne čine cjelinu. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. 103 . Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi.. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. st. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. U suprotnom. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca.. Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . 108. st. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. One se kreću u dva pravca. 2 ZOO). tj. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. tj. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). faktičko je pitanje. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. Ako razdvajanje stvari nije štetno. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520.

kupac može. Ono je složeno. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. kupac može. “iz slobodne ruke”. neposredno i na uobičajen trgovački način. stvar prodati na teret i rizik prodavca. Prema članu 522. najprije. njegove obaveze. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. ZOO. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. Ako prodavac to odbija da primi. dugovanu stvar položiti kod suda. U procesu popravljanja štete. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). tj.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). On. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. Pored toga. pa ćemo ga posebno razmotriti. a to znači da mu mora predati bilo sudske. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. shodno opštim pravilima. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. umjesto polaganja. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. takođe. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. st. će zavisiti od izabranog prava. 158. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. Napokon. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. 104 . dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. član 329 ZOO). te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. U tom kontekstu već su izložene. ZOO. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . 2 ZOO). Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati.

o “razumnom roku”. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. Član 509. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. No. No. kupcu. S obzirom na stilizaciju člana 509. No. 105 . Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. smatramo. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. Pravo izbora. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. a potom i od okolnosti posla. pripada kupcu. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi.III . Prava kupca 2. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. najprije. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. 2. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO).1. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. ako se opredijelio za prvu varijantu. ZOO i na rješenja člana 510. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. Rok je subjektivan i prekluzivan.

2. st. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen.4. 3 ZOO).2. djelimične evikcije. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. 106 . Prodavac je dužan da vrati vrijednost. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. Da bi se on mogao postaviti. tj. u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. 386. zahtjev 159 Perović dr Slobodan. st. cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. 2. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. prema izričitoj odredbi zakona. ovo pravo nije samostalno. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. 1 ZOO). Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. 2 ZOO). str. odnosno ograničeno uslijed nedostataka. 2. Pored toga. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 .3. po tom osnovu. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. Kupac je dužan da. zakonu i po volji kupca. 1). sa stanovišta uspjeha u sporu. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. No. Najprije. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. st. st. U ovom slučaju. isto djelo. primila. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija).526 ZOO). Iz stilizacije člana 511. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu.

Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. st. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete.5. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo. st. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. ni drugi dokazi nisu isključeni. 107 . prenosivi tovarni list i slično). tako i za prodavca. Ovaj rok je objektivan. vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. kako za kupca. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. član 512. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti.postavi blagovremeno. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. No. No. varant. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. 2. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. 2). 2).

108 .

kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj.GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . a ne Zakonom o obligacionim odnosima. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. Bude li to slučaj. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. Drugo. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. uključujući tu i krivicu. 4). Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. 2 ZOO). Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. st. a u drugom . koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. hronološki posmatrano. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid.zbog raskida ugovora o prodaji. prva obaveza kupca. 2. st. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. 229.

1. šuti. 160 Vidjeti član 327. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Njegova dužina je faktičko pitanje. st. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. po isteku dodatnog perioda. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. Prvo. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. dovoljno je da prodavac. Da bi do raskida došlo. I drugo. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. Napokon. u ovom slučaju. ZOO. No. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. No. a ne o dužničkoj docnji. pravna priroda obaveze prijema. 229. germanskim posebno. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. pojedinih prava prodavca. st. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. Zbog toga se i docnja. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. te izvršenje prodaje radi pokrića. II . Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. 110 . 2). poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom.

1 ZOO). stoji na raspolaganju. 150 . Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. 3. O izvršenom polaganju. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. Napokon.332 ZOO). ili po svojoj sopstvenoj odluci. Analogna primjena člana 328. isto djelo. st. st. nije u zakonu izričito rečeno. Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. 111 .152. ZOO. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. Ako je bio u zakašnjenju. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. ono prestaje (purgatio morae). Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. 3). ZOO. st. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. bilo po ocjeni suda. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. Iako nije u zakonu izričito rečeno. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. Ne bude li to moguće. na osnovu člana 522. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. u drugoj .2. st. bilo po ocjeni prodavca. U prvoj varijanti. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. 2. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. 2 ZOO). Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). rizik i svojina prelaze na kupca.ne. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . 1. st. ZOO). Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu.

U svakom slučaju. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. st. Pošto sud odobrava prodaju. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam.polaganja stvari” uređena je članom 333. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. st. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. on i obavještava kupca o njoj. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. 112 . Odluku o javnoj prodaji donosi sud. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. a zatim prodavčeva potraživanja. zatim prioritetna založna prava. Nakon javnog obavještenja o predmetu. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. st. početnoj cijeni. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. No. zavisno od uslova. 1 ZOO). a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. izvršiti na nekoliko načina. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. Može se. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. Napokon. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. 4 ZOO). Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. ZOO. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. ZOO. 3 ZOO). Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. Prvi način je javna prodaja (član 333. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335.

istovremeno ili naknadno.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Opšte uzanse su u uzansi 213. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. ZOO. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. Mitrović dr Dobrosav. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. 163 Prema članu 519. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. i 324. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. isto djelo. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. prodavčevo pravo na raskid ugovora. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. 149. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. a ne kao njihovu derogaciju. Ugovor se raskida izjavom prodavca. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. III . 2. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. str. st. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji.4. Pored toga. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. 113 . Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine.526 ZOO). Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno.

njen obračun se vrši FBiH. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. 2 ZOO). 2. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. ZZK. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. Uz isplatu cijene. Zasniva se na krivici. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). On je složen. imao na raspolaganju. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. primjeren rok. ZZK. 168 Član 2. Budući da se ta šteta dokazuje. Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . ZOO. odgovornost kupca je subjektivna. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene.132). Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. st. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. na vrijeme.526). Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. Budući da se šteta ne dokazuje. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. 1 ZOO). Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. dakle. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate.privrednog prava. ona spada u konkretne štete. Sl. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. st. n. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . U ovom dijelu. mjesečno primjenom konformne metode. 114 .

Upravo to nije uvijek moguće. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. I on je složen. 213. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. st. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. 3 ZOO). st. st. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. 1. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor.526 ZOO). tj. st. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. st. 1. 213. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. Uslov za sticanje prava na raskid. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. 2). I to po dva osnova. ZOO je restitucija primljenog. kriv. 115 . osim u tri navedena slučaja. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. U ove dvije situacije. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. 1. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. 3. dugovao je i naknadu ostale štete. st. dakle. 213. rješenje uz. Rješenje postoji u uzansi 213. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. 3 ZOO). može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. ili pravo na prodaju radi pokrića.

116 .

može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu.629 ZOO. U času kad joj se obrati neki komitent. Taj posao. “ugovor o nalogu”. a ne i pravnu. maklerom. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . kao supsidijaran izvor. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost . kao i o stanju na tržištu. o njihovim mogućnostima i kapacitetima. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. primjenjuju pravila člana 600 . Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. Tada se na njega.770). ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. za čije sklapanje posreduje posrednik.posrednička preduzeća i posrednički biroi . senzalom). posrednik može i da učestvuje u pregovorima. ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. 117 .POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. Pored toga.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . koje se naziva posrednikom (mešetarem. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. kao dodatnom djelatnošću.

Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. u principu. 2. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. 4). Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. st. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. 2. odgovaraće za štetu. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. ako posrednik odmah ne odbije nalog. Kad posrednik prihvati nalog. nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. npr. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. No. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu.. To znači da je ličnost posrednika. ugovor je zaključen. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). Stoga. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. bitan elemenat posla. II . trgovini ili u osiguranju. kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. samo u transportu. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno.BITNI ELEMENTI 1.

Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. On će važiti kada opšti uslovi. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. tarife ne postoje. a ne na rezultat.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. istraživanje tržišta itd. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. dakle. 119 . kao profesionalni vršilac usluga. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. dakle. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. kao što su davanje obavještenja o tržištu. 3. do pregovora ili čak ugovora. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. a ne pravne radnje. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. Sporedne usluge. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. Ovo rješenje je posljedica činjenice da. posebno se naknađuju. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. tj. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . Predmet ugovora o posredovanju je. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. Izostane li i običaj. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. Rješenje utoliko više začuđuje. st. No. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). tj. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. 3 ZOO). jednokratna činidba. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. Predmet ugovora je. Posrednik vrši faktičke.

Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. Obaveze posrednika 1. On to ne može učiniti. posrednik treba da raspolaže 120 . korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora.1. Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora.2. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). No. Tražeći uslugu posrednika. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. ne odgovara za to. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. ili mogu biti samo instruktivni. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. Komitent može davati uputstva i naknadno. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. mora biti posebno ovlašten. nalogodavac daje naknadna uputstva.III . Ako je prvobitni nalog nejasan.OBAVEZE STRANAKA 1. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. ZOO. Kad je nađe. pod kojim uslovima. 1. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. 1. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818). Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača.3. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. ili bi se teško izvršavao.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca.

Ta posrednička zaključnica. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. 1. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor.5.4. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu.6. 1. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. te datum zaključenja ugovora. za drugu stranku. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). 1. odnosno o onome što je upisano u njima. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. obavještenje o izvršenom posredovanju. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. mešetarski list). Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. Izuzetno. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. To je posrednički ili mešetarski dnevnik.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. ako je predviđeno ugovorom. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). u stvari. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. Ova zaključnica. Ona je. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. 121 . O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. jer je ne potpisuju stranke. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca.

Napokon. Realizacija ugovora se njega ne tiče.1. ZOO u članu 823. kao i o poslovnim partnerima. Obaveza nalogodavca 2. provizija. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. pomaže da se 122 . Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. Drugo. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. Po trećem mišljenju. o cijenama itd. Ako oni ne postoje. o tržištu uopšte. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno.. 2. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. st. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. Po jednom mišljenju. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. Privredna društva. i njegova stvar. tj. se plaća prema uslovima ugovora. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. dakle. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao.7. vrijede dispozitivna pravila. takođe. Treće. jer posrednik posreduje. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. Plaćanje provizije Cijena. sadrži dva rješenja. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. izvrši svoje obaveze iz ugovora. on zadržava pravo na proviziju. 1 ZOO). ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. i 825. o potražnji ili ponudi robe i usluga. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao.1. Sklapanje ugovora je. Davanje tih obavještenja spada. jer je to domen ugovornih strana. za čije je zaključivanje posredovao. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. međutim. Po drugom shvatanju. proizlazi iz naloga koji je dobio. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). Prvo. o cijenama i tarifama. međutim.

postoje i neki posebno uređeni slučajevi. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. 2. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje.2. ali ne u cjelini. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena.3. objašnjava. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. Nalogodavac se obavezuje. 2. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. pridržaja i prvenstvene naplate. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. Naš Zakon takođe. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. Napokon. komitent ipak nema obavezu da je isplati. obje stranke su dužne da plate proviziju. prenose obavještenja. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. ako taj ugovor bude zaključen. bez njegove krivice. Dva su već obrađena. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). da isplati posredniku određenu naknadu. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. nego po pola.ugovor sklopi. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. nego se posreduje. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. oni mu pripadaju i kad. na plaćanje provizije u tri slučaja. Normalni. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. po Zakonu. tj. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. 123 . Posrednik nema pravo. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. a nalogodavac obavezu. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. nego i druge poslove.

dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. odgovornost je. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). Odgovornost komitenta je subjektivna. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. objektivna. 2. najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. I napokon. No. u principu. Oni su regulisani u članu 820. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti.ODGOVORNOST STRANAKA 1. odnosno o ugovoru o djelu. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. shodno opštim pravilima. Nadalje. ZOO. u principu.IV . Posrednik. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. postoje. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. Imovinsko-pravna odgovornost se. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. 124 . Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. ipak. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). raskida bez otkaznog roka. otkazni rok iznosi dva mjeseca. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. Pored toga. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. ukoliko želi. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. Ukoliko to nije slučaj. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. Ugovor se. I ovdje se vrijeme računa unazad . strana koja je primila neosnovani otkaz može. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. 2. otkazom bilo koje strane. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. u tom slučaju. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. važiće dispozitivne odredbe ZOO. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. 135 . nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. a ne kada to pojedina stranka želi. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. ali na neodređeno vrijeme. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. tj. Strana koja je neosnovano dala otkaz.

136 .

“ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). naziva se u poslovnom svijetu komisijom. kad kupuje robu. Po svojoj pravnoj prirodi. Komision su usvojila sva moderna prava. ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). što rezultati komisije pripadaju komitentu. Tako. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. Komisionim poslovima. mada užu. stiče prava i obaveze. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. iz tog posla. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. on je ugovorna strana.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1.GLAVA TREĆA KOMISION I . a za račun komitenta. dakle. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime.n. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. redovno se bave trgovinske organizacije. Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. Zakona o trgovini (Sl. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. FBiH. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. on plaća u svoje ime. a za račun komitenta”. Sličnu . “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. a druga će joj strana za to platiti. kupuje je u vlastito ime. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. kao da je sebi kupuje. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. 137 . definiciju sadrži i član 15.770). u stvari. komisionar.

i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. Nadalje. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787).Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. pošto je u svojini komisionarevoj. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. u slučaju stečaja komisionara. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . radi naplate svojih potraživanja. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. Naime. Tim ugovorom mu daje nalog. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. treće lice. U slučaju stečaja komisionara. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. Dakle. kome je komisionar predao stvar. nego za račun komitenta. povjerioci komisionara ne mogu. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. ali nije radio za svoj račun. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. Po drugima. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. jeste komisionar radio u svoje ime. Stoga. komisionar. Komisionar izvršava taj nalog . Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. da cijenu plati njemu. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . po prvom shvatanju. a to znači da su te stvari i prava komitentova. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. Stoga. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. privredni rezultati posla su komitentovi.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. stvar ulazi u stečajnu masu. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica.komitent. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. prodaju ili kupovinu. npr. Prema dosad izloženome.

Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. pošto je. konsenzualan i neformalan. Stoga će komisionar. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. odgovarao bi komitent. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. Komisionar prodaje njegovu stvar.g. ovaj ugovor fiducijaran. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. decembra t. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. 2.dok stvar nije kupljena. uslijed koga se isključuje. ili ne može povući nalog za kupovinu. nalogom i konkludentnim radnjama. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju .). može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. po pravilu. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. znači za svojinu stvari. Posao se tada. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme.komitenata.”. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. Izuzetno. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. tj. Ono odražava faktičko stanje. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. Komisionar. po svojoj prirodi. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). Dakle. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. odnosno naknadi štetu. iako je prodaje u svoje ime. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. takođe. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl.dok još nisu prodate. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. 788 ZOO). Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala.

Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. Za nalog se. posao intuitu personae. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. dakle.BITNI ELEMENTI 1. sam i slobodno. 3 ZOO). Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO).komisionarom kome je taj posao profesija. ili ako im nalog ne prethodi. odnosno kupovnom komisionu. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . a za tuđi račun. pa bi ovo bio realan ugovor. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. usmeno. ne traži određena forma. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. st. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. u kom obimu. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. telegramom. u našem pravu. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja.u svoje ime. nego obaveza iz ugovora. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. II . telefonom. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. No. Ugovor o komisionu je. mora biti uneseno u sudski registar. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. Međutim. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. Nalog se može dati: pismeno. onda predaja i prijem stvari.

Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. transport itd. mogu biti trajni. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. Pošto je ovo privredni posao. a može biti i plaćanje za račun komitenta. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. 141 . Bez obzira na obilježja predmeta. a ne između komitenta i tih trećih lica. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. pak. dakle. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. bilo istorodnih. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. On. kako je već rečeno. pa kupovina za račun komitenta. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. Iznos provizije se obično ugovara. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. Sa trećim licem se pravno angažuje. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). samo komisionar. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. u većini zemalja. 2. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. bilo raznorodnih poslova. špedicija. Ako iznos provizije nije ugovoren. 3. ili paušalno. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. bilo procentualno prema vrijednosti posla. Po Zakonu.drugi ugovor sa trećim licem. u jednom iznosu. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. to je prodaja neke komitentove stvari.

kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. ili može dati gornju i donju granicu cijene. nalog može biti nešto uopšteniji. dalje. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. a komitent je tada dužan 142 . kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene.III . ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. Napokon. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. a za račun komitenta. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. komitent je ovlašten na naknadu štete. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. odnosno usluga. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. najnižu i najvišu. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). jer.1. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. svoga nalogodavca. naređujući nalog). može biti i potpuno određen. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu.OBAVEZE STRANAKA 1. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. kako se vidi. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. To su: ponuda. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. da postupi po nalogu. on predstavlja srednje rješenje. jer komitent nije precizan u izražavanju. limitativnim. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. Obaveze komisionara 1. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. Nalog može biti opštiji: širi. Ipak. ako se komisionar nije držao naloga. termin “nalog” može imati i druga značenja. odbiti posao. jer komitent je ograničio komisionara. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. Komitent može narediti da se stvar. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. limitiranim. Pored toga. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). kao i kod limitativnih naloga. komitent može ne priznati. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. On.

komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). Komisionar mora nalog. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. bez obzira na vrstu. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). Kod demonstrativnog naloga. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. 1. kada komitent naknadno da dozvolu. Za rad potkomisionara ne odgovara. Bez obzira na okolnosti. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. Ako bi bio 143 . Ako je potrebno. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. On stvara svoje poslovne veze. Ako to dokaže. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. Komisionar. komisionar treba. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. nego iz poslovnih razloga. Po našem pravu. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. može ukoliko je to ugovoreno.2. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. izvršiti lično. Čak se smatra da je to njegova dužnost. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. Ako za to ima vremena. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. naime. djeluje profesionalno. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. najprije. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. Prilikom izvršavanja naloga. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. što znači i veću proviziju i veći dobitak. u interesu komitenta. sam. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. ipak. jer mora štititi interese komitenta. potkomisionaru. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. Praktično posmatrano.prihvatiti rezultat posla (član 773).

pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. Stoga. 1. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. bilo što mu je povjerena na prodaju. Znači. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. i uopšte prema odgovornom licu. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. 1. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. Stvar koja se nalazi kod njega. ili ma iz kojih drugih uzroka. Dužan je da utvrđuje kvalitet. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. ako stvar nije osigurao. bilo zbog svojih svojstava. U praksi. Ubuduće. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. ako je osiguravanje obavezno. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. uloži prigovore i slično. Međutim. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. 144 . komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. utvrdi da je ona oštećena. vozaru i skladištaru. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778).4. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. Kao privrednik. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca.3. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. osigura dokaze o stanju stvari. količinu i stanje pakovanja. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. povodom novih poslova. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). ako je tako naredio komitent. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara.

Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). Komitentu mora predati čist posao. npr. 145 . Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. završen onako kako glasi nalog. pripada komitentu. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje.: proda stvar skuplje. ili bolju stvar. ako je. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene.1. pa mu je to komisionar dužan predati. ako se radilo o komisionoj prodaji. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. za one vrste poslova. kupi je jeftinije. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju.6. kao ni o činjenicama. Šta će to biti . Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. stvar prodata na kredit. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. ako nema naloga da tako ne uradi. ako o tome nema dispozicije u nalogu.). Pravilo je da ne može i da te radnje. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. Kako se posao izvršava za račun komitenta. 1. itd. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. Pored predaje rezultata posla.zavisi od prirode posla i ugovora. pošto završi posao. Njegova je korist u proviziji (član 773). komisionar je dužan da. Međutim. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. ekonomski rezultat posla. preduzima na svoj rizik. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu.5.. okolnostima. itd. položi račun komitentu.

Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. 2. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. 146 .2. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . Obaveze komitenta 2. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. Prema prirodi posla.data je. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla. komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. npr..jedan mu. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. Izuzetno. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. npr. nego naknada za trud. ima pravo na odgovarajuću naknadu. ipak..2. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782). koji je od njega komitent tražio ugovorom. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. ili će mu dati novac radi neke isplate. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata.1. komisionar. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. daje robu i nalog za prodaju. Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785).

odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). ne sve troškove. uskladištenje i sl. i to založni povjerilac po trgovinskom. odnosno stvari ili novac.2. prevoz. Dakle. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. 2. takođe ima pravo na naknadu troškova. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. 147 . koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara.3. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. dakle. može li prodati komitentu svoju stvar. ima pravo na naknadu troškova. Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. utovar. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. Načelno. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. tj. odnosno poslovnom pravu. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. vještačenje. ležarina. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. Iz dobivene cijene. 2. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. to se ne bi moglo dozvoliti. donio korist komitentu.5. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. a ostatak predaje komitentu. itd. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. Obezbjeđuju se. premije za osiguranje. ili za prodatu zalogu. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije.). takođe. Može. sortiranje. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara.4. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. otklanjanje mana. pakovanje.

Odgovornost je subjektivna. i obratno. 148 .ODGOVORNOST STRANAKA 1. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). Da bi zaštitio interese komitenta. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. jer se odnosi na nenovčane obaveze. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. tj. a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. odnosno prodata. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). IV . ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. I kad je saugovarač u komisiji. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. onoga dana u kome je roba kupljena. Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza.Naime. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. takođe. nije promijenjen. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. Režim troškova.

posebno 149 . Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. izvršiti svoje obaveze. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. i sklopiti ugovor. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). dakle. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. ne garantuje da će treće lice. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. Može se. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. da će treće lice ispuniti obavezu.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. njegov saugovarač. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. 2. Klauzula “star del credere”. odnosno kome se stvar prodaje. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. Najprije. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. Isto tako. Takođe. po dispozitivnim pravilima. ili zaključio distancioni. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). I drugo. V . posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. komisionar ne odgovara za treće lice. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. i da će treće lice. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. ili terminski posao. Ako je brižljivo postupao pri poslu. od koga se stvar kupuje. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. uredno ispuniti ugovor. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). Za jemstvo.

iako to nije izričito ugovoreno. Ako je bilo više povjerilaca. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. automobili. kao i kamatu i ostale troškove. posebnim sporazumom. To su: sporazuman raskid. mašine) i kod robe iz uvoza. Komisionaru pripada veća provizija. Kredit se daje.PRESTANAK UGOVORA 1. koja može biti ugovorena. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. VI . 2. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. rjeđe. te uredno ispunjenje posla. prestanak subjektiviteta komisionara. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. a može i odvojeno. ili utvrđena propisom ili običajima. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). odnosno uobičajene. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima.naročito na strani komisionara. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. u gotovu. protek vremena na koje je ugovor zaključen. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. kao avans. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. Dok robu ne preda. iako je dao dio cijene u kreditu ili. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . po pravilu. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. ili je kod vozara. na putu. 150 .se ugovara. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. a ne samo za glavnicu. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. da jemči za trećeg saugovarača.

komision nema posebnih pravila za ove situacije. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). No. iako stilizacija člana 766. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga.2. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. faktičko je pitanje. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. za razliku od njih. a otkaz komisionar. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. 151 . Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara.

152 .

mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. Zakona o trgovini (Sl. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. a taj kredit daju i neka skladišta. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. FBiH. Čl. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). Prema članu 16. Nadalje. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. gdje postoje javna skladišta. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. Na kraju.ZOT). značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. Pojam. 11. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. ZOT.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . 172 173 Član 16.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. te utiče na stabilizaciju cijena. 2/95 . te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. 153 . ili koji je dalje preprodaju. n.

na primjer. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara.729 ZOO). Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. konsensualan i neformalan. U suprotnom. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. znači shodna (član 739 ZOO). Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. Nadalje. Ugovor o uskladištenju je teretan. dvostrano obavezan. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. ugovor je realan. Primjena je “odgovarajuća”. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. 2. Prećutno. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. komutativan. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. a posao ne vodi špediter. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. ostaviocem se smatra 154 . U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. uskladištenju odgovara ostava (depozit). Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. Pored toga. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. Ako se stvar čuva uz naknadu. uključujući i nalog. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. ugovor je konsensualan. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom.

Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). Odobrenje izdaje Uprava carina. Robom se može manipulisati. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. II . U njih se smješta tranzitna roba. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. 130 155 . da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Novine FBiH br. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. Dok je u takvom skladištu. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl.: rude. npr. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa.sopstvenik robe. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. u principu. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. a ne onaj ko je predao robu. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. dakle. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. To smije činiti sa pristankom ostavioca. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. na robu se ne plaća carina. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. Pošto je skladištar. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. inače. 59/01 Čl. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). preko špeditera ili preko vozara. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. Pravilo je. Ostavilac. žitarice i sl.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1.

zavisi od dispozicije. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. manipulisanje (čišćenje. osiguranje. Uporedno pravo poznaje još i tzv.kopnena vozila. Cijena usluge Cijena usluge je složena. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). 3. plaćanje vozarine. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. Da bi ulazili u cijenu. raznih pristojbi i drugih troškova. carinjenje. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. ni zatvorena skladišta. i čuva je. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. carine. Pored toga. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. nego građanskog. odnosno koje se predviđaju ugovorom. pakovanje. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. provjetravanje i sl. prema sporazumu sa ostaviocem. sortiranje. 2. popravka ambalaže. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. Po pravilu. Roba je pod carinskim nadzorom. za razliku od ostave. vađenje uzoraka. otpremanje robe i sl. kad se iznosi iz skladišta. kao 156 . Dakle. ni za čuvanje robe. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. privatna skladišta koja. za razliku od javnih. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. premije osiguranja. a carini se poslije prodaje. nisu mogla izdavati skladišnice. ni za tuđi račun. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe.). Uobičajene radnje bile bi: vaganje. nego sam smješta robu.

voće. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. ugalj. Obaveze skladištara 1. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. No. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. III . ako nije propisano uslovima poslovanja. Tarifa obavezuje obje strane. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. kojom se konstatuje takvo stanje robe. po pravilu. Da bi tarifa obavezivala. kolonijal. odnosno. Samo ako ostavilac naročito traži. Tada odgovara i za težinu. mašine. pa se. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. skladište je dužno vagati robu. kao i prema vremenu čuvanja. propisane tarifom. jaja. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. kao i robu sa manama. alkohol. špeditera ili ma od koga posrednika. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. ruda itd. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. Cijene pojedinih usluga. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu.OBAVEZE STRANAKA 1. lako zapaljiva. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. ima pravo robu vagati. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. voluminozna. U slučaju manjka. osnovne kao i sporednih. mora biti objavljena. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. u svojim opštim uslovima poslovanja. drvo. prema tome. ako drukčije nije ugovoreno. tj. iznos naknade može ispravljati.posla građanskog prava. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. bez odlaganja.1. staklo. ako tarifa nije pravilno primijenjena. su.). cement. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. pogotovo kad prima robu od vozara. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. prljava. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. odvojeno od uslova poslovanja. ako može. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje.

Nadalje.2. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. i kad ostavilac ne odgovori odmah. 1. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. ili tražiti novu dispoziciju. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. potvrda se tom prilikom vraća. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. ostavilac. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. Potvrda. odmah tražiti uputstvo ostavioca. kao i na naplatu troškova vaganja.4.3. U hitnim slučajevima. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . kao dobar privrednik. Tako će skladište. obaveze u pogledu sporednih radnji. Ako bi to učinio. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. Ako javno skladište izda skladišnicu. Skladištar ne može predati. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. propadne ili ošteti. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). te mjera i nalozi ostavioca. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. 1. dan prijema robe. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. bez pristanka ostavioca. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. ako postoji opasnost da se roba pokvari. 1. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. uslovi smještaja. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. skladišno preduzeće. sa podacima iz skladišne knjige. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. S obzirom na prirodu posla.

Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. 159 . 1. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO). 1. I bez posebnog naloga. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti.10. od rizika koje stranke utvrde ugovorom.9. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura.7. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. 1.robu prije ugovorenog. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. odnosno. skladištar je dužan da robu proda sam. Ako to traži ostavilac.6. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. No. uslovima poslovanja predviđenog roka. a rizici ne budu precizirani. 1. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. 1. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. tj. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. zakonskog ili ugovorenog.8. ako rok čuvanja nije ugovoren. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. na trošak i rizik ostavioca. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. 3 ZOO). st. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu.5. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. 1. Po isteku roka čuvanja.

ne moraju izdavati istu robu. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). “smatra se da je roba uredno 160 . Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). Ne učini li tako. Ako to ne učini. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. Dužan je. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. Prilikom predaje robe na uskladištenje. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu.donosiocu skladišnice. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. Obaveze ostavioca 2. Specijalna skladišta.2. smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. Kada je nedostatak vidljiv. kao i na neispravnu ambalažu. 2. odnosno donosiocu potvrde. Ako ništa posebno nije ugovoreno. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. 1. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. silosi i elevatori. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. nego robu iste vrste i kvaliteta. pregled se vrši na uobičajeni način. takođe.1. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. troškove postupka snosi skladištar.11.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. a ako je na robu izdata skladišnica . ukoliko on to traži. 2. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje.

i u tom pogledu važe opšti propisi. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. izgubljena. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. kvara. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. obaveza ostaje na ostaviocu. skladište odgovara za robu uvijek. subjektivna je. 3 ZOO). manjka. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. st. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici.primljena” (član 738.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. ako dođe do: gubitka. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. odnosno primaocu. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. za osiguranje. 2 ZOO). ili oštećenja. kao što su izdaci za utovar i pretovar. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. Neke troškove. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. Po jednom. ili uslijed prirodnih svojstava robe.. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). a može biti i drukčije ugovoreno.3. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. IV . carinu i sl. Po pravilu. Da zaključimo. uništena ili pokvarena. 2. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. st. U suprotnom.

zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. ali samo kao osnovni model. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. a to značajno otežava njegov položaj. Prihvaćeno je. uslijed normalnog i manipulativnog kala. načelo odgovornosti za krivicu. ako se na to posebno obavezao. mjera i naredaba vlasti. Tada se odgovornosti može osloboditi. Pored odsustva svoje krivice. nesretnih slučajeva. osobina robe ili radnja imaoca prava. Jasno je. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). Ona postoji. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. tj. st. Teret dokazivanja je na skladištaru. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. najprije. prirodnih pojava. manama ili prirodnim svojstvima robe. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). Ako bi došlo do propasti. a skladištar je za to odgovoran. Drugo. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. Ipak. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. Dakle. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). ili do umanjenja štete. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi.uradilo. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. ili otkloniti. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. Prema članu 731. dakle. te neispravnom ambalažom”. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. da postoji slučaj. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). 162 . skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete.

Stoga. o carini. količina. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. Javna skladišta. Kad je izdata skladišnica. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. U tome je. vrsta. Tada ostavilac. Bitno je da garancija važi i za vrstu. Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). o magacinu gdje je roba smještena. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. o osiguranju robe. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. podaci za određivanje njene vrijednosti). Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). oznaka. koja se bave izdavanjem skladišnica.SKLADIŠNICA 1. obilježja. o robi (naziv. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. kvalitetu. Za tačnost podataka jamči javno skladište. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. Skladišnica je perforirana. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu.skladišni list. upravo. pored primanja robe na smještaj i čuvanje. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. Skladišnica je hartija od vrijednosti. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. o vremenu skladištenja.2. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . suština hartija od vrijednosti. V . količinu i kvalitet robe. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . o troškovima i taksama koje terete robu. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). Kao hartija od vrijednosti.

te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. a vratiti cijelu skladišnicu. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. kada izdaje skladišnicu. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. 2. može zahtijevati od skladišta to isto. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. Nadalje. Stoga skladištar može. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. Kad se prenosi cijela skladišnica. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. Dalje. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. Skladište. i prema tome je prenos drukčiji. po pravilu. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. Priznanica ide sa robom. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta.na te podatke (na primjer: kupovanje robe. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. držalac priznanice pravo na robu. ako se varant nalazi u trećim rukama.priznanicu i založnicu. davanje zajma na podlozi robe). Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. Ako je na ime. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. izdaje cijelu skladišnicu . Prema tome. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. a ne jedan njen dio. prenosi se cesijom. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 .

Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. Dalji prenos varanta. onaj koji je podigao protest. može zahtijevati da mu se izda roba. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. kao i priznanice. Iz tih razloga. Pored navedenog. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. za razliku odgovara ostavilac. ili onaj kome je založnica predata. Kad toga ne bi bilo. Imalac založnice.imaoca varanta. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. Stoga je potrebno. na založnici i u registar. Bez ubilježavanja na priznanici. U tom slučaju. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. Ispusti li se ma šta . izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. 3. i za koji je iznos založena. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. kome je založena. imalac priznanice. te nije u rukama imaoca priznanice. koji ima založno pravo po varantu.prenos ne vrijedi. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO).imaoca varanta. moglo bi doći do zloupotreba. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. uz koju kamatu. a da povjerilac. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. No. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. založnica se ne može prenositi indosamentom. kad se varant prvi put sam prenosi. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. ipak. 165 . Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. prodaje i uskladištenja. a na varantu još i potpis indosanta. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . ali po pravilima građanskog prava. Ako varant nije bio prenošen. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). kad je varant prenesen na koga drugog. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. Međutim. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. priznanicu ili založnicu. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice.

Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. upućuje se na spor o pravu vlasništva. sud donosi odluku o amortizaciji. ili njen dio. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. I prije donošenja odluke. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. da se javi sudu u roku od 60 dana. Ukoliko se niko ne javi. Postupak vodi sud. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. na molbu lica koje traži amortizaciju. 166 . Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. Ako se neko pojavi.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku.

Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera.DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . član 827). kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. otpremi odnosno dopremi stvari. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. ne u svoje ime. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. dakle. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. tj. otpravljanju) u teoriji se. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. Prema našem zakonu. odnosno podvrstu komisiona (francusko. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. svoga nalogodavca. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima.POJAM. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. rusko i donekle švajcarsko). Radi. obično. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. Najčešće. otpremništvu. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. 167 . ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. član 827).

poljsko). Pravni izvori Špedicija. suvozemnih i drugih. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. a uslovi prevoza . Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. 2.željezničkih. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. kao poseban i samostalan ugovor.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. špediterska transportna potvrda (FCT). za razliku od transporta. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. plaćanje kazni i penala. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. ekonomski i tehnički . po drugom sistemu. jeftinije i brže. posljednja 1968. mađarsko. godine koja nije usvojena. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. organizuju se maršrutni vozovi. pomorskih. eventualno. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. kamionski karavani. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. naročito u međunarodnoj razmjeni. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari.postaju sve komplikovaniji. Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. rusko) i po trećem sistemu. U slučaju pravne praznine. Prilikom transporta stvari. preferencijala i refakcija. na ovaj ugovor 168 . Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . Da bi ostvario svoj osnovni cilj . Izbjegao. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. u koji spada i naše pravo. 3. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu.pravni. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava.

II . odnosno trgovinskom zastupanju. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. Zaključivanje ugovora U našem pravu. dispozicija. Dakle. 169 . smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore.cit.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. ipak. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. putem ponude i prihvata.cit. bez prethodne ponude špeditera. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. a shodno i pravila o nalogu (ZOO.str. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. Draškić dr Mladen. način otpreme. član 829. vrijeme i drugo. Većina autora smatra da je. tada ima karakter ponude. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. Može se zaključiti na bilo koji način. U našem pravu. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. 387.str. op. U poslovnoj praksi je uobičajeno. naročito jača. op. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. 772). pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. 330. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. Ukoliko je šalje komitent. mjesto. takođe. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. Oni to čine poslovnim komunikacijama. promocijom i propagandom. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. Ugovor se.

kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). član 42). Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. 2. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). Potvrda sadrži: ime komitenta. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . ali još uvijek nedovoljno. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu.cit.Šogorov dr Stevan. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. prevoznom putu i načinu prevoza. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. sadrži informacije o prevoziocu. ugovora o špediciji. mjesto prijema. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. op. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. što se redovno čini. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. str. uz prezentaciju mišljenja. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. januara 1988. 170 . Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. Zato ova potvrda. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. špediter može izdati određene isprave. 510.).

3. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. prepakiranje. član 839).više prevozilaca. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. utovar. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. špedicija spada u uslužnu djelatnost. predmet špediterske usluge i cijena usluge. na lokalna i centralna. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). sirovine. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. kvantiteta i drugih svojstava robe. pakovanje. su stranke. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. prevoza i predaje stvari. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. po prirodi posla. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. Ona može biti određena ugovorom. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. pretovar ili istovar stvari. i drugo. tarifom ili drugim aktom špeditera. zaključivanje ugovora o osiguranju. špediterskom konosmanu. U ekonomskom smislu. zastupstava. sortiranje. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. zatim. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. presortiranje. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. odnosno dopremu određenih stvari. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti).

špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. opštih uslova poslovanja. Kada su uputstva komitenta nepotpuna.vozarom. prvenstveno. u svakom pojedinom slučaju.1. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. osiguravateljem.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . član 833). skladištarom. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. član 830). Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. nejasna. III . ali može i na drugi način o čemu.2. ugovora i poslovnih običaja. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO. Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). dispozicijom. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. pak. Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. član 751-753). Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). Obaveze špeditera 1. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. Komitent svoja uputstva daje. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. protivurječna ili se po njima ne može postupati. član 832). a za njihovo tumačenje. član 833). Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. obično. 1.

1. sortiranju stvari i druge. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. Ako sve to nije moguće. primalac ili uopšte. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. prema opštim uslovima poslovanja. U slučaju odstupanja od naloga. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. pakovanju. Stoga. član 841). Osim ugovora o prevozu. osim ako se ne radi o punoj špediciji. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. izvrši kontrolu troškova i drugo). ugovor o skladištenju. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. Špediter je. bez odlaganja. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. sastavljanje zapisnika. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. kao korisnik prevoza. kao krcatelj.uputstva. ugovore o utovaru ili istovaru. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. član 833). skladištara i drugih lica koja angažuje. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. i dužan je da ih podmiri. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. osiguravatelja. 173 .3. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima.

Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike.5. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. Ako stvar. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. 174 . transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. 342. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. koja je data na otpremu. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. Prevozni put. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa.str. sredstva i radnu snagu. sklonost trulenju ili rđanju. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. kao i druga svojstva. op. inače. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. 1. lomljivost. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza. No. Priroda same robe. U međunarodnoj špediciji. član 833). ako je 178 Antonijević dr Zoran. ne bi angažovao špeditera. naročito. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru.4. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz.1. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. S obzirom na tu obavezu. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta.cit.

dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. po našem pravu. carinske olakšice. što se i čini u nekim granama saobraćaja. za razliku od nekih drugih (njemačko. Kada želi osigurati pošiljku. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. Špediteru se redovno. postoji pravna pretpostavka. povjerava carinjenje stvari. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. u osnovi. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. 175 . skladištaru. Moguće je. član 837). najčešće. prevoznik ili neko drugo lice. putni pravac i prirodu stvari. Opšti uslovi poslovanja. stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. U našem pravu. član 835).potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. nego ih može obaviti sam komitent. član 837). Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu.7. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. 1. po našem pravu. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. Uobičajeni rizici su. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. što je veoma važno. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. kombinovati kasko i kargo osiguranje. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. 1. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju.6. ali se to mora izričito ugovoriti.

Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. kada komitent to zatraži (ZOO. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. fitopatološke potvrde. član 838). 176 . Inače. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. U tom smislu. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. težinske liste i drugo). U poslovnoj praksi. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). Nije propisana forma polaganja računa. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. uvijek. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. član 787). špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. član 838). ako ih ima. tj. potvrde o porijeklu stvari. 1.8. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. a ako je potrebno tražiće instrukcije.

koje su izložene. “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. ukoliko oni postoje. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. prepakivanja. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. član 840). bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. Polazeći od obaveza špeditera. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad.2. član 841). Kada komitent odustane od ugovora. odnosno izvršenje naloga. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. član 839). Obaveze komitenta 2. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. I naknada štete može doći u obzir. član 828). Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. 2. plati špediteru naknadu za izvršene usluge.1. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). a po našem pravu. U pogledu dospijeća obaveze 177 . presortiranja i drugi). Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). radnje ili dio radnji (ZOO. pa ovaj to odbije. prema ugovoru.2. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju.

IV . računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. ili da nije ugovoren forfetni stav. član 828). visinu osiguranja. Razumije se.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1.3. ili bi. zbog opasnih osobina tih stvari. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. Opšti uslovi poslovanja. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. mogla biti nanesena šteta. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. 178 . visinu prevoznine. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine. član 843). Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. transportera ili skladištara. vodeći pri tome. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. posebno. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. hartije od vrijednosti. najčešće. član 843). Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. 2. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. b) odgovornost špeditera za treća lica.

s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. špediter odgovara za izbor trećih lica. lučkog stivadora i drugih). Glavni špediter. U anglosaksonskom pravu. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. 179 . tj. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. glavnog špeditera. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. Umjesto da sam izvrši nalog. Po njemačkom pravu. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. špediter odgovara za rad trećih lica. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. a za izbor ostalih trećih lica. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. glavni špediter. koji je zaključio ugovor sa komitentom. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. za njih. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. ulaganje prigovora. obezbjeđenja. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. a time i odgovornost. Prema francuskom pravu. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. u ime i za račun komitenta. Podšpediter je drugi špediter. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. član 834). ali ne i komitent. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. u granicama regresnog zahtjeva. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. profesionalac iste struke kao i glavni špediter.

Između njih treba da postoji pravni koneksitet. ne i za rad. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. podšpeditera. takođe. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. jeste odgovornost za njihov izbor. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. U poslovnoj praksi. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. dakle. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . odgovara za njegov rad” (ZOO. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. da pojača svoju odgovornost. a za podšpeditera za rad. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. ispod koje se ne može. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. Međušpediter je. drugi špediter i stručnjak iste branše. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. međušpeditera. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. komitentu odgovara glavni špediter. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. 2. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. član 834). Glavni špediter odgovara samo za izbor. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. pak. član 834). što se često dešava kod zbirne špedicije. član 834). ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. egzoneracionih klauzula je nedopušteno.

a zapostavi kvalitet. uskladištenja. špediter strožije odgovara . i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. špediter. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. a nije specificirano šta obuhvata. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. Prva. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO. član 846). Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. Ako je ugovorena fiksna naknada. 181 . blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. član 846). Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera. Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. po zakonu. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. Inače. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. član 844). Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. carina i drugih javnih dažbina i sl. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. Čim je ugovorena fiksna naknada.za rad trećih lica. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. po zakonu.). ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. V . U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze.

obično u sabirnom centru. on na jednom mjestu. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. član 845). Naime.2. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. a time i troškovi. formira velike pošiljke (zbirni tovari). koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. Opšte je pravilo u našem pravu. vagonska. ekstra zaradu. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. član 845). Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). 182 . ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. manipulacije robom se smanjuju. pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). do čega. inače. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke).

godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . takođe. o potrebama privrede uopšte. prevozu kola korisnika prevoza (RIP). saobraćajna sredstva. U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). kao transporter. prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx). Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu.POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. To je takav ugovor kojim se željeznica. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . Tokom 1994.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija.). proizvodnje i tržišta. Na osmoj reviziji 1980. Sa stanovišta imovinskih 183 . posebno željezničkog. Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID).Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). Već je 1890. pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. uslovljava takvu organizaciju. Tu su. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). 2. kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. koja ima nekoliko dodataka.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). regulisanje saobraćaja i dr. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj).

ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. tovarni list. broj 2/92). tj. član 648 . ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. Prema tome. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. NIO Univerzitetska riječ. (ZUPŽS. 179 180 Tekst Zakona (Sl. Ivošević dr Borislav. list SFRJ broj 2/73. Prema zakonskim rješenjima. str. Sam sporazum. član 35. Titograd. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. 55. 17/90 . kao pismena isprava.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. saglasnost volja. dakle. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. rok utovara. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. vrste tovarnih listova. rok isporuke. JP-CIM. 56. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. 37. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. 112. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. 1983. prema zakonu. član 11). 63). II . Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan. Osnovi Saobraćajnog prava. rok odnošenja stvari.preuzet Uredbom Sl. Ugovorom o prevozu. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). list RBiH. 184 . način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. nije samo po sebi dovoljno. član 29. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. Ovjereni tovarni list je. Suprotno.

Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. Tovarni list može sadržavati i ostale. standardizovan. prtljažnicom). a koje željeznica. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. Čak i kada te podatke.). vrsta i masa (težina) stvari. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). Pravilo je da se za svaku pošiljku. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. odnosno međunarodnim pravilima. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. dok tovarni list prati pošiljku. 185 . Inače. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. broj kola. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. a ne kao punomoćnik pošiljaoca.2. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. po zahtjevu stranke. žig otpravne stanice. fakultativne. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. član 34. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu.

186 . po redovnom toku stvari. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. po pravilu.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. u slobodi njihovog određivanja. po svemu. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. ako su sačinjeni. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Najprije. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). član 38). po obliku. c) stvari su podesne za prevoz. obimu. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. odnosno predajom iz ruke u ruku. Pri vršenju svojih usluga željeznica. Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. masi. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. jedinstven je stav teorije. otkloniti ili izbjeći. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. a isto vrijedi i za prepise. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. ako su ispunjeni propisani uslovi. da se može prenositi (negocijabilnost). U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. ako glasi “na donosioca”. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. i ne mogu se prenositi na treća lica. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. 3.

Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac. III . opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. zapravo. istovremeno i njihov vlasnik. 1. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom.ELEMENTI UGOVORA 1. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. Druga ugovorna strana je pošiljalac. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. lice koje predaje stvar na prevoz.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. Inače. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. U suštini. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije).1. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. Radi se. te da li je to lice (pravno ili fizičko). koje predaje stvari na prevoz. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava.

2. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. 1. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica.4. kvar ili oštećenje stvari. 1. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. Za netačno. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. Ali. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. 1.3. plaćanje dangubnine željeznici). broju i masi pošiljke. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. kao i kod kolskih. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. članovi 4 i 5). takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. ambalaža i masa (težina). u koju se roba upućuje. ne može ih biti više. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. Vrsta. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). kako bi se sačuvale 188 . Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze.

Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima.od propasti ili oštećenja. član 47). Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima.6. Ne učini li tako pošiljalac. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. 1. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. 189 . Inače. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). naknade za sporedne usluge i dr. član 6).7. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. po pravilu. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. 1. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju.) mogu utvrditi i naknadno. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. pa je ta obaveza povjerena željeznici. veterinarski ili fitopatološki pregled i dr. vrsta vozova na pojedinim relacijama. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. način prevoza. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. 1. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari.).5. sporednih naknada i taksa.

Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. Utvrđenu masu. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. 2. Željeznica je obavezna po tome postupiti.5.2. količinu i broj komada željeznica je 190 . ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza.1. Po pravilu. 2.3.2. drumskom prevozniku. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz.4. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. ako su potrebne prilikom prevoza. 2. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. kao i za prevoz stoke. brodaru). Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom. 2. 2. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti.

vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon.7. član 56). tj. 2.). 5 (Sl. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. 2. pored štete za gubitak. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. list RBiH. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke). To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. 2.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr.8. kao posebna. kao vanredan događaj. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. Ako rok isporuke nije utvrđen. oštećenje ili zadocnjenje. 181 dovodi do manje materijalne štete. član 75. 2. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. član 16). ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. član 57). Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. čl. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. klauzula “ostaje na stanici”. 33/95) 191 .6.11. br. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. 2. nalet ili iskliznuće voza). Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici.10. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. JP-CIM. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja.9. 2. Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. Nezgoda.

Kada se vrši provjeravanje pošiljke. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. Na zahtjev pošiljaoca. Inače. član 30. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari.1. član 21). U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. kao što je već rečeno. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. član 56). Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. 31). a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. Kada željeznica provjerava pošiljku. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. a takav je i željeznički. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. Ako se ustanovi razlika u 192 . željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. odnosno tarifama. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. Željeznica. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. 1. prema međunarodnim pravilima. ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz.IV . ako nisu odmah plaćeni.

Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. ako je on upisan u tovarni list. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. br. organizacija prevoza. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. obimu i masi. 33/95) 193 . vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. list RBiH. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. Pošiljalac određuje način prevoza .5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). Radi sigurnosti prevoza. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. smjer. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. podjela prevoznih troškova. Kada utovar vrši željeznica. 20 (Sl. odnosno stvari utvrđene tarifom. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine.ekspresni. 1. brzovozni ili sporovozni. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. čl. te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. član 44). Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. iako je upis izvršio pošiljalac. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. manipulacije stvarima i drugo.2. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. što se praktikuje iz konkurentskih razloga. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22.

U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. osim u slučaju privremenih smetnji.dejstvo više sile.1. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. član 64). ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. rijetko ugovaraju. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. član 14).4. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. mjere vlasti. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice).željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. ipak. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. Vrijeme trajanja prevoza stranke.3. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. po pravilu. sigurnim putem i u što kraćem vremenu. 48). O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. 194 . bez obzira iz kojih je razloga nastala . Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). krivica željeznice ili pošiljaoca. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. Pošiljalac. Ako. Kada se to ne može učiniti. Inače. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. 1. priroda same stvari . član 46. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. član 58). Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. član 58). te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. pak. bez oštećenja i gubitka. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. pismenim putem. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava.

prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. hranjenje i pojenje živih životinja. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. 1. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. sporednim prugama. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. dodavanje leda i drugo. ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. član 27). kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). veterinarski pregledi. Posebni rokovi važe za denčane pošiljke . član 56).5. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. za kolsku sporovoznu pošiljku . bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. Otpravni rok se računa samo jedanput.željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS.brzovozne i sporovozne (JP-CIM. član 27). član 56). Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu.otpravni rok je 24 časa. odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. ali samo pod uslovima i 195 .

samo iz razloga određenih zakonom.6. 196 . stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. u protivnom. a stvar je prispjela na to mjesto. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. primalac. član 49 . Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. odnosno izmijeniti ugovor. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. dakle. U protivnom. pošiljaoca. nema pravo davati naloge. a ako primalac odbije prijem stvari. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. imalac prenosivog tovarnog lista). Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. promijeni uputna stanica (reekspedicija).53). Već je rečeno. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. kao hartije od vrijednosti. Generalno. Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. Imalac prenosivog tovarnog lista. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. Željeznica može odbiti izvršenje naloga. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. nezgoda). smanji. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici.32). pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. Nalozi. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. član 30 . 1. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. stvari izdaju drugom primaocu. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. jednostranu izmjenu ugovora. briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze.

željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. broj kola. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. iskupa tovarnog lista. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. telegramom. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. telegrama. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. a to je pravo upisano u tovarni list. pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. Od tada. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. a nikako od pošiljaoca. bez odlaganja. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. može primati naloge od primaoca. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. obavezao 197 . kada ga je primalac kao adresat potvrdio. kao što je rečeno. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. telefaksom. skladište). Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. 1. pošiljaoca. a telefonom kada je razgovor završen). špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. 1. član 12). telefonom ili neposredno preko kurira. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje.8. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari.7. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa.

a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. primalac. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Ne vrši se. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. Takođe. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. na rizik i trošak pošiljaoca. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. kada je moguće. Osim toga. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. Primalac i sam. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. uzroku nastanka štete. ako je to moguće. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. primalac je odbio prijem stvari. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. te visini štete. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. dakle. podaci o masi ili broju komada. a ona odgovara kao čuvar. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći.

1. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. Kada se prevozi živa stoka. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj.1. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. sadržini. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. 2. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine.64).ona može prodati. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. količini i masi pošiljke. uputnoj stanici i primaocu. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. a pošiljalac nije odredio pratioca. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. Obaveze pošiljaoca 2. član 654). Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. član 59 . naročito. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). ali nije odnio stvar. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). 1. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. uz notifikacije u tovarnom listu. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. zapravo. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. ako nisu plaćeni. 199 . o vrsti.10. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. dužna je da postupa sa istom kao čuvar.9. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. Usto. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. sporednih usluga.

željeznica je ovlaštena da. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. član 55). Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list.2. način prevoza i prevozni put. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). član 45). upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. 2. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. Stvari se predaju blagovremeno. ako vrši utovar.2. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. dodataka na vozarinu. prekorači ugovoreno vrijeme. član 39). ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. Pošiljalac. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. bez obzira na stvarni put prevoza. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. Inače. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . s obzirom na njihovu vrstu. kola i dobara.3. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači.

Ako reklamacija ostane bezuspješna. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. 201 .pored vozarine.zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. “franko vozarina uključivo .. 3. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. Evo nekih: “franko vozarina” . pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. Inače. željeznica može pokrenuti spor. da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. član 29). Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. Međutim. oborive prirode. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu.” . Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu. “franko svi troškovi” . primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). Kada. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Osim toga. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac.. dakle. svih ili djelimično. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. Obaveze primaoca 3.. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. “franko iznos.pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. Pošiljalac. Pravna je pretpostavka.pošiljalac plaća naznačeni iznos.. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke.” . Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. protekom 30 dana.1.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine.

Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. član 65). gubitak ili oštećenje. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. ako iskupi tovarni list. str. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. izgorjela. ona odgovara za slučaj oštećenja. Beograd. prodata i dr. okolnosti pod kojim je šteta nastala). visina. 35. 3. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. odgovara za lica koja je angažovala. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. Ako stvari na vrijeme ne odnese. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina.). dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. ležarina i dr. član 36.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. Naučna knjiga. i dalje. Dakle. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. izdata trećem neovlaštenom licu. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. V . uzroci štete. član 689). Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari.2. Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. ukradena. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj.ODGOVORNOST STRANAKA 1. 1987. odnosno koja su radila po njenim nalozima. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). Odnošenje stvari Primalac. na trošak i rizik primaoca. Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. nepreduzimanjem radnji. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima).). ZUPŽS. Odgovornost železničkog prevozioca. žive životinje. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. 202 .

gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. str. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. 462. 184 185 Antonijević dr Zoran. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. deformisanje. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. ZUPŽS. došlo do gubitka ili oštećenja. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. Prema tim pravilima.cit. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. Oštećenje. 1978. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. s obzirom na prirodu stvari.). Trajković dr Miodrag. str. postoji količinsko umanjenje pošiljke. 334. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. truljenju i sl. Beograd. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. Postoji izuzetak. Cigoj dr Stojan. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. Transportno pravo. rđanju. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. str. nalogom pošiljaoca. Sinteza. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. ali se. član 66). truljenje. str.spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. Razlozi su mnogobrojni. Saobraćajno pravo. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. Da bi se oslobodila odgovornosti. Ljubljana. ali ne i za slučaj zadocnjenja. ukratko. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). djelimično ili potpuno. op. 1985. oštećenja ili zadocnjenja. 185 Prevladava drugo stanovište. op. 61. cijepanje. samom faktu prouzrokovanja štete.). uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . 358. član 36. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. vlažnost i dr.cit. 203 .

Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. Ona ne odgovara za normalni kalo. Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. ugalj. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. Pored opštih i posebnih. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. svježe voće i povrće. član 68). ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. korist (lucrum cessans). Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. ZUPŽS.). netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. JPCIM član 41). da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. tj. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. po mišljenju teorije. To je. stvari predate u vlažnom stanju i dr. sapun. krzno. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). so. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu.dva posto (na tečnost. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). a tiču se normalnog kala. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. član 36. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. Razumije se. masti. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni.

Istovremeno. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. Ako je cijela ili dio pošiljke. član 44). U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. odgovornost željeznice. potpuno ili djelimično. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. Plaća se. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. 42. 1987. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. Kada je gubitak. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. uslijed oštećenja. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. po svim osnovima. član 75). izgubio vrijednost. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. željeznica plaća za slučaj gubitka. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. dakle. inače. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. 205 . član 3). respektabilno. Beograd. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. 186 Vasiljević dr Mirko. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete.vještačenjem. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. Ukupna šteta. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). str. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. inače.

ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. koga izabere. 2. Kada su propisani određeni rokovi. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. član 678). nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. Imalac prava može biti pošiljalac. istovarom.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. korisnik prevoza.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. član 43). Međutim i tada ima odstupanja. Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. iako je ona predala pošiljku. VI . Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. zbog rđavog pakovanja. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. ona solidarno odgovaraju. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . primalac. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. pa ih primalac ne održi. on odgovara željeznici. Izuzetno. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. posebno. ležarine ili troškova uskladištenja.

Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. dodatka na vozarinu. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. 2. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije.prilikom prijema uslijed propusta željeznice. ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. član 80. pada u prekluziju. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. inače. 207 . Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. član 79). ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. 81).

208 .

član 1). lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. prema ugovoru. da će stvari čiji je transport dozvoljen. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. 12. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. 2. 1970. paleta). u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. ukratko.POJAM. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. str. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. Beograd. član 1). a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. prevoznom putu i sredstvima prevoza. 209 . Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. prikolice i poluprikolice (CMR. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. Institut za uporedno pravo. unutar određenog ili odredivog roka. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. a do industrijske revolucije i najveći značaj.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina.

prevozna sredstva su podložnija kvarovima. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. brod). i na kraju. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. U slobodnom drumskom prevozu. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. Nedostaci ovog vida prevoza su. osiguranju. ugovorom se određuje prevozni put. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. postoji onda kada se. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. posebno u sferi autonomnog prava. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. na osnovu ugovora o prevozu. cisterne). U tom slučaju. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. posadi. 3. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. teže se prevozi naročito kabasta roba. prelasku državne granice i dr. prije svega. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). Mješoviti (kombinovani) prevoz. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. željeznica. sigurnosnim propisima. Drumski prevoz. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. vezan je za vremenske prilike i najzad. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. kao organizatora 210 . mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. koji se dosta koristi. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način.hladnjače. željezničkim i pomorskim naročito. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. cijena i uslovi prevoza. a time i ugovori u vezi sa njim. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama.

1959). 503. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. prevoza za posebne namjene. 39/95). 1956). 27/91. prevoz opasnih stvari. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. putne oznake. str. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. bezbjednost. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. 189 188 211 . za cijeli mješoviti prevoz. 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. br. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. željeznicom. Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. prevoza za lične potrebe. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. autobusne stanice. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . list SR BiH. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. 4. ali bez istovara.međunarodnog kombinovanog prevoza. koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. broj 24/92. Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. prevoza. 23/98). list RBiH. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. uglavnom. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. Vilus-Carić-Šogorov. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). 33/95). Sl. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. cit. 13/94. 33/95. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. broj 22/90. Međunarodna drumska federacija (IRF). novine FBiH br. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. kraće TIR konvencija.list RBiH. signalizaciju. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). op. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona.

član 4). Nepostojanje. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. identifikacija prevoznog sredstva. 2. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja.ZAKLJUČIVANJE. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. 5). da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. odnosno količinu robe (CMR. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe.str. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo.). sloboda ugovaranja. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. 212 . Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila.II . pa i realan. 140. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. čl. a treći ostaje prevozniku. posebno u međunarodnom transportu. načelno. a takođe. ime i adresa prevoznika. CMR. op. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima.cit. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. član 656. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. drugi prati pošiljku. član 98. i opšti uslovi poslovanja. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. ali se ona odnose na izvršenje ugovora.

uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. 9). Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. oznaku. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. rok prevoza i drugo. na primjerku originala. 213 . Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list.isporuke (mjesto utovara i istovara). dodatni troškovi. čl. carine i drugi izdaci). a naročito: oznaku o pretovaru. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. član 657). stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. primalac. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). Dozvoljeno je suprotno dokazivati. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. Prenosivi tovarni list. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. i njihove oznake. nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. kao hartija od vrijednosti. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. 3. instrukcije o osiguranju tereta. broj paketa. koji se predaje pošiljaocu. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. deklaraciju o vrijednosti stvari. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. ali je teret dokaza na prevozniku. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. osim pravila o regresu. U tom slučaju.

Uzastopni prevoznik je lice koje. tip vozila koje vrši prevoz. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. Ugovorom se određuje. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . najčešće. 214 . Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. III . prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana.cit. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. Kada vozilo ranije stigne. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika.1. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar.dangubninu. str. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. 17. Kada okolnosti posla ne zna. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. Obaveze drumskog prevoznika 1. ugovoreni prevoz. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. U slučaju da sat nije određen. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. po pravilu.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. on ne potpisuje tovarni list. ako uslove prevoza poznaje. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. 191 Trifković mr Miloš. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. odnosno na mjesto utovara. op.

1. niti sadržinu paketa. 1. primaocu. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni.3. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna.4. prijem stvari i dokumenata. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. prevoznik odgovara za izbor toga lica. može se odrediti na različite načine (autokarta. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar.). načelno. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. pregled oznaka. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. ekonomičnosti i sigurnosti. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. Ako angažuje treće lice. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i. željeznički daljinar. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom. član 661). Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. član 8). Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. kao detentor. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. na teret i rizik imaoca prava na stvari. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. član 8). Dužina prevoznog puta. Ako prevozni put nije ugovoren. koja utiče na cijenu prevoza. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja.1. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . putem brojila vozila i dr. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. skretanja.2.

Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. član 12). Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. u protivnom. da se stvar vrati u mjesto otpreme. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. pa čak. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. Ta uputstva može davati pošiljalac. ako imalac prava (pošiljalac. 1. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari.5. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. Naime. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. da se predaja stvari odloži. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. ne proizvodi pravna dejstva. da se stvar preda drugom primaocu. 216 . primalac. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. On se određuje ugovorom. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). Ako nije izdat prenosivi tovarni list. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar.stvari. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari.

Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. član 670). kao i predati duplikat tovarnog lista. cit. bez odlaganja. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. str. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. Istovar stvari vrši primalac. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. da se naknade troškovi. odnosno. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. Draškić dr Mladen. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. ako ugovorom nije drugačije određeno.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. op. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. str. obuhvata predaju stvari. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. 42. 441. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. stvari i motornog vozila.6. ako prevoznik to zahtijeva. u suštini. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. Ukoliko nije posebno utvrđeno. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. njegov punomoćnik. 1. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. 217 . njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. cit. op.

Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. član 8 i 218 . Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora.2.). Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. zavisno od zakona i ugovora. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. tražiti uputstva od pošiljaoca. bez odlaganja. stavi reklamaciju. podrazumijeva pakovanje i označavanje. administrativnim) ili ugovorom. Generalno. 2. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. Obaveze pošiljaoca 2.1. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. član 16). a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. 2. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. tražiti popravljanje pakovanja. sanitarnim. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. tada je drumski prevoznik dužan. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. prvenstveno. hartije od vrijednosti. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. ime primaoca itd. mjesto opredjeljenja.

prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. inače. dodatke na vozarinu. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. slaganje i dr. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. Vrijeme utovara. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. način prevoza itd. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. vozila i pošiljke. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. pokrivanje. izvršenje prevoza drugim putem. U slobodnom transportu. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. Označavanje. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. No. 2. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. Inače. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. dangubninu i troškove. koji se obavlja “od vrata do vrata”. masa i oblik stvari. 2.. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. uočljivo i trajno. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. Vozarina se određuje ugovorom. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom.4. predaju isprava. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. Na visinu obračunate vozarine utiče. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. dovoljno. Već je rečeno. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. vrijednost i sadržaj pošiljke. dužina prevoznog puta. djelimično izvršenje prevoza. jasno.10). mora početi i završiti se u primjerenom roku. od čega zavisi sigurnost lica. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. treba da bude istinito. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. tarifom ili na drugi uobičajen način. ugovaranje forfetnog stava. ako nije utvrđeno ugovorom.3. inače. njihov smještaj. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. Ti slučajevi su: paušalni obračun.

Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. primalac može promijeniti mjesto istovara. 3. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. obračunata po standardnim elementima. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. Isto tako.2. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. za druge tarifa ili poslovni običaj. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. Opšte je prihvaćen stav. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. elemente naknade. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. Obaveza primaoca 3. a koje se odnose na bezbjednost lica. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. 3. 220 . a na njemu je obaveza istovara. Dodaci na vozarinu.pošiljalac. U određenim slučajevima.1. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. Dangubnina je. Razumije se. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. naprijed navedenim. u suštini. član 659). Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. dangubnina i troškovi prevoza čine. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). Ukoliko primalac ne istovari stvari. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. stvari i vozila. takođe.

cit. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Vilus-Carić-Šogorov. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. 1972. kao što je slučaj i sa željeznicom. op. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. za slučaj oštećenja. potpunog ili djelimičnog. zaista. kao i za slučaj zakašnjenja. što prevoznik treba da dokaže. respektabilno. Institut za uporedno pravo. Trifković dr Miloš. op. op. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati.IV . Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. Prema prvom shvatanju.cit. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. str. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. oštećenje ili zakašnjenje. član 17). član 17 i 18). drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. str. što prevoznik dokazuje (CMR. Beograd. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. 15-50. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. str. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. takođe. izbjeći ili otkloniti. cit. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. 478. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. 51-67. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. 442.str. 221 . pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog).

U slučaju zakašnjenja. rđe. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. truljenja. naknađuje samo stvarnu štetu. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. pretpostavlja se da je to uzrok. Isto tako. Međutim. Drumski prevoznik. Ipak. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. jednog ili više. U tim slučajevima. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. po tekućim cijenama. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. pošiljalac može. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. Imalac prava može dokazivati suprotno. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. u načelu. član 23. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. uz mogućnost regresa od podvozara.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. a u nedostatku nje. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. sušenja. 25). Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. f) prevoz živih životinja. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. prevoz živih životinja. što je čest slučaj u drumskom transportu. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. Kada prevoznik ustanovi. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). c) manipulacije. normalnog rastura ili dejstva insekata. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. s obzirom na okolnosti slučaja. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. Solidarna odgovornost podvozara 222 . zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). obarati pretpostavku. curenja. utovar.

Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. ne utovari pošiljku na vozilo. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. uopšte. V . Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. slaganja i istovara stvari. 223 . Dakle. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. član 40). za cijeli prevozni put (CMR. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. 2. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. član 677). za svoje radnje ili propuste. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. po zakonu. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. nedostatka. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. kao i u drugim granama transporta. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. U cilju obezbjeđenja potraživanja. Tako. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. i nakon isteka dodatnog roka za utovar.

Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se.2. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar. smatra da je stvar izgubljena. 224 . Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. prema okolnostima slučaja.

klauzula. kojih može biti više.slobodna plovidba. str. naročito industrijskim. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. posebno rijekama. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. kvar tereta. pijesak. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova).). kabasti. opadanje vode) na drugi. instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. vrši se šiftovanje (šifter . 1985. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. građevinski materijal. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. Beograd. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). specijalno slobodnoj plovidbi. 225 . Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. Naučna knjiga. ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. komadna roba i dr. Manipulacija teretom (ukrcaj. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. 2. palete) ili crpni sistemi za tečne terete. Kombinovani prevoz robe. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . odnosno unutrašnjim plovnim putevima. po pravilu u nepromijenjenom stanju. Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta.pomoćni šlep). razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. uz naknadu (naplatu prevoznine). tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete.POJAM. Inače.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). jezerima i kanalima. 36-59. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje.

ograničenja odgovornosti . 515). pojava plićaka.Carić dr Slavko . ako krcatelj zahtijeva. 496. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma.cit. a ne kao kod pomorskog prevoza.Šogorov dr Stevan.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). 500. 511. 506. Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. 570). op. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. 3. kao i u pomorskom prevozu. Obje strane potpisuju tovarni list. član 496). 551. Što se tiče prevoznih dokumenata. brane i sl. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. 226 . Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. II . član 504. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). da izda teretnicu ili tovarni list. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. odustanak od ugovora. isprave. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. ukrcaj. 473. brodar je dužan. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira.član 448. ovisi o mogućnosti zamrzavanja. 504. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. brodskih isprava i knjiga. a 198 Vilus dr Jelena . član 483). ovisi od padavina. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale.str. odgovornost. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). 454.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. havarije.

tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. U protivnom on se ne može zaključiti. član 518). I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. korisnik prevoza). oznake za identifikaciju. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. pristanište ukrcaja. obim ili količina. ako se prevozi opasan teret). te opis tereta (broj komada ili koleta. naznačenje opasnosti. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. 227 . veterinarske i druge isprave. odnosno iskrcaja. težina. sanitarne. član 517). krcatelj. član 448). zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. Inače. član 520). a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. Nepostojanje. Naime. Ako brodar nije unio primjedbe. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. primalac. 2. naručilac. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. Popis isprava unosi se u tovarni list.

Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. manjak ili gubitak tereta. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. kao i za zakašnjenje. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). član 473). član 796). od preuzimanja do predaje. 2. provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. Prilikom ukrcavanja. predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. prirode stvari i prevoza živih životinja. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). dok se vozarina ne mijenja. pa dođe do zakašnjenja. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. Kao i u pomorskoj plovidbi. U pogledu vozarine. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. Vaganje. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. brojanje i uopšte. član 557). Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. brodar odgovara prema 228 . jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. U slučaju sumnje kada je do oštećenja.III . Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. manjka ili gubitka došlo. Brodar može suprotno dokazivati. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. a s obzirom na prirodu vodenog puta. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. Prilikom prevoza tereta.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. ako postoje. koja je sastavni dio tarife. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara.

mora izvršiti predaja tereta. Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. prema ugovoru. član 551). 229 .propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se.

230 .

ali i kompjuterski programi. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. 3. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca.l. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. 231 . a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. 200 U istu granu je uključena i nova. čl. čl.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. naučna i umjetnička djela. Književna. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). 201 Oba imaju apsolutni karakter. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. 201 ZIS. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686).DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. 51 (Sl. Firma. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. predmet su autorskog prava. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). Izumi.

205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). Zagreb. ZIS. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. Značaj ugovora o licenci je ogroman. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. 686 . 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine.711). a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. čl. žig. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. uzorak i modeli. 133. Beograd. 203 naziva se licencom ili licencijom. modela. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). 106-107. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci.i označava dozvolu. 2. Riječ je latinskog porijekla . koji se sada definišu kao industrijski dizajn. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. str. osim kolektivnog žiga i geografske oznake . str. 202 203 232 . ustupaju se isključivo ugovorom. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. 205 ZIS. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. inozemnom i međunarodnom pravu”. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. Informator. 1984. Bez obzira na predmet. Takva licenca se naziva ugovornom. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. U principu se i patent prenosi na isti način. član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. uzorka i žiga. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. 116 i čl. 1981. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. tačka 4. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. 1. Poslovna politika.“licentia” .

pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. zajedno sa pravima nad njima. U domaćem prometu. Napokon. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. on se može upisati u registar. 132 ZIS). koji vodi i registar tih ugovora (čl. prenose ugovorom o licenci. 130 ZIS). 233 . intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. da postoje 206 Verona dr Albert. tehničkog znanja i iskustva. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla.prema svima (erga omnes). Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. teretan i formalan. odnosno primjene ZOO. 64. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. uzorka ili modela. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. str. 63 ZVTP). Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. 686-711). čl. Zaključivanje ugovora Složenost. isto djelo. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. 3. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. da su najjače izraženi elementi zakupa. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. 56 ZVTP). Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. komutativan. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. žiga. 54) i zabranjene klauzule (čl. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. 687 ZOO. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. 686 ZOO).Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. Obavezne (čl.

odnosno uzorke. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. str. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. odnosno uslužni žig. 110. Verona dr Albert. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. Svi ovi objekti. 132 ZIS). 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. koji je 209 Robni. 29-36. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. 69 211 ZIS. 36 i Besarović dr Vesna. isto djelo. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. mogu se podijeliti po različitim osnovama. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. isto djelo. dakle. čl.2. 2. nov. boja. Besarović dr Vesna. čl.1. oblika. str. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. kontura. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. 110 ZIS. narocito. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). Određivanje davaoca licence daleko je složenije. davalac licence. isto djelo. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. odnosno žiga (čl. str. isto djelo. čl. 208 2. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. str. Najuopštenije govoreći. Ipak. 97 234 . koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. odnosno prava industrijske svojine. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. Bitni elementi ugovora 2. fizičko ili pravno lice. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. 19 210 ZIS.

st. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. 60. 686 ZOO). naprijed citirano djelo. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. izuzetno. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. dr Dragoljub Stojanović. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. 689 ZOO). prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. Naknada mora biti određena ili odrediva. Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. 2. redaktori prof. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. 689. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. ona može biti potpuna i djelimična. st. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. 690 ZOO). A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. licenca je neisključiva. patent traje 20 godina.3. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. produžiti za još najviše 5 godina (čl. S obzirom na strogost ograničenja. čija je definicija već data. 235 . 473-474. 688 ZOO). 60 i 113 ZIS). Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. mora izričito ugovoriti (čl. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. 690 ZOO). Računajući od dana podnošenja prijave. dr Slobodan Perović i prof. niti je može prenijeti nekom trećem licu. a industrijski dizajn 10 godina (čl. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. 2 i 3 ZIS). Postoje i izuzeci. Napokon. 212 Čl. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. str. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora.

Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. Vidjeti Besarović dr Vesna. Sarajevo. 29. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. str. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. str. Obaveze davaoca licence 1. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. Burnazović dr Tufik . isto djelo. 216 Verona dr Albert. tržišta i monopola. isto djelo. ipak. str. 703 ZOO). 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. isto djelo. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. kombinovani način odredivanja cijene. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. 1982. prema prometu i po veličini dobiti. 215 Ovo je tzv. 485-486. Carić dr Slavko u komentaru čl. isto djelo. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl.4. 214 213 236 . 122. str. 123. str. Prema Begtić dr Rešad. 89. Ova forma ima zakonski karakter.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. Vidjeti str. 2. Ekonomski institut. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. Besarović dr Vesna. 133 ZOO).1. citiranog djela. isto djelo. str. u teoriji prava intelektualne svojine se. 67 i 68 ZOO). po komadu. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. 122 i Verona dr Albert. 89. Besarović dr Vesna. III OBAVEZE STRANAKA 1. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa.

Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. str. str. 692 ZOO). 603 ZOO). isto djelo. 114. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. 54 ZVTP. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. 114. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. 1. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. treba smatrati da ona ima trajan karakter. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima.3. 55 ZVTP). Besarović dr Vesna. 693 ZOO). 1. Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. ona se naziva opštom. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora.2. Prema Čl. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. 218 217 237 . budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. isto djelo. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. U mjeri u kojoj počiva na propisu. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. ako jesu posebnom. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. Besarović dr Vesna. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl.

Primalac najprije. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. garancija za rezultat. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. 115-119.4. str. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. Prema specijalnom zakonu (čl. Obaveze primaoca licence 2. str. te po prirodnu okolinu. ne stiče samo pravo. I drugo. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. 54 ZVTP). str. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. isto djelo. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati.1. 238 . Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. isto djelo. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. isto djelo. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. 696 ZOO). Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. garancija se proširuje. 54 ZVTP). 84-86 i Besarović dr Vesna. 220 Verona dr Albert. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. između ostalog. Pored zakonskih. 81. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. 2. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. 1. 694 ZOO).

ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno.2. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. 698 ZOO). Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. tačka 1) ZVTP. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze.3. 54. 2. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. 702 ZOO). 2. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. 88. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. Tako je postupio i čl. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. čak i onda kada je data neisključiva licenca. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. str. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. 121. isto djelo. str. Trajnog je karaktera. Kod ugovora o licenci know-how. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. Ukoliko one ne postoje. Besarović dr Vesna. 1. Verona dr Albert. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. 222 221 239 . uključujući i nepatentirani izum.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. isto djelo. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. st.

IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. Pored toga. 2. 115. Njegova odgovornost je tada subjektivna. 699 ZOO). da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. Besarović dr Vesna. 700 ZOO). 84-86. 121 ZOO). davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. isto djelo. isto djelo. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. 121 ZOO). roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. 223 Vidjeti Verona dr Albert. str. dakle. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. 240 . pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. ukoliko je nedostatak bio skriven. objektivna. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. str. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. Njegova odgovornost u ovom slučaju je. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. No. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja.

Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. str. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. 2. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. Dopuštanje se može dati unaprijed. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). 224 225 226 Verona dr Albert. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. licence se dijele na one za proizvodnju. Ako drukčije nije ugovoreno. 72. 95. U principu. 29 ZOO). Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. Radi se. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. 704 ZOO). 241 . str. primaoca isključive licence i trećeg lica. bilo apsolutno. kao “odobrenje”. isto djelo. Verona dr Albert. isto djelo. bilo relativno. str. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. dakle.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. 112 i 113. str. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. najčešće u samom ugovoru o licenci. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. isto djelo. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. 71-72 i Besarović dr Vesna. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). isto djelo. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. Napokon. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence.

U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. dakle prinudni karakter. Po njenom isteku. a davalac se tome ne protivi. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. Prema njima. 705 ZOO). 710 ZOO). str. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. Pored toga. 708 ZOO). obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. Poseban otkaz nije tada potreban. Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. 707). 227 Verona dr Albert. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. a to znači odmah (čl. osim toka trajanja. isto djelo. Otkazni rok se ugovara. 95. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. 706 ZOO). davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. 707 ZOO).razloga” (čl. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. 2. 709 ZOO). Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. pa mora prestati otkazom. 242 . njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. same mogu da urede sve modalitete raskida. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme.

Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. Rješenja za pravna lica su drukčija. pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. 711 ZOO).3. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Obrnuto nije slučaj. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. odnosno raskine. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. 243 .

244 .

str. Beograd. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. 7-8. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. VI izdanje. 549-550.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. sinalagmatičan i formalan pravni posao. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. str. Shodno tome. ne preuzima obavezu rada. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. Federalni propisi su veoma opširni. Institut za uporedno pravo. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. Naučna knjiga. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. 228 Po članu 630 ZOO. Beograd. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. kao karakteristični dužnik. dvostrano obavezan. 1987.1968. izvođač. 2. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. 245 . shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. Mogu se podijeliti u dvije grupe. ili na takvom zemljištu. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava.

231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. do sada. ustupanju radova i usluga (Sl. list SRBiH 33/77.g. Pored posebnih uzansi. te inspekcijski nadzor. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. 56/02. l. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. novine FBiH br. 34/04) 232 Sl. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. Dalje: ZPU). Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. korisnika. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. SFRJ 69/80). 141-157. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. inženjering organizacije. te upravni organi. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. Ona imaju svojstvo stranke. 1987. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. 1980. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv.građenju.2003. ustupanju radova i usluga. 52/02. Sarajevo. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. naručilac i izvođač. prema terminologiji ZOO. CIP. Sl. SFRJ 18/77.05. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. l. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. 230 229 246 . zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). novine FBiH br. Zagreb. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. 233 Sl. novine FBiH br. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. str. te akti ostalih međunarodnih organizacija. izmjene i dopune u broju 26/82. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. projektantske organizacije. kao i budžetskih korisnika.

funkcionalnost objekta cjelishodna.1. kontrola projekta. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije.ograniči broj članova konzorcija (konzorata). Oni mogu djelovati samostalno . tj. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. ili jedinstveno. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. Prethodne radnje 2. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. vodovod i kanalizacija. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti.za ponudbenu licitaciju . gas i sl. pošta. katastar). Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces.. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. 2. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. Projektovanje. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi.treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. zemljišno-knjižni ured. kao jedan subjekt. osim investitora. Za sva navedena lica. Tako se i poslovi projektovanja. Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl. odnosno eksploatacija. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. 20 ZG). gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. 18 ZG). potrebno je da i investitor bude privredni subjekat.

Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. parkove. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. posebne uslove za građenje toga objekta itd. izvedbenog projekta. njegovu namjenu. zgrade za zdravstvene. Projekti sadrže. karakteristike objekta. odnosno eksploatacionu koncepciju. izvore finansiranja. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. upravne zgrade. potrebna obrtna sredstva. sportske terene itd. često se sreće i “glavni projekat”. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju.kao što su škole. a naročito rentabilnosti. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. da prethodi “idejni projekat”. kao što su građevinski. ona obuhvata različite projekte. društvena opravdanost. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. Njegovoj izradi može. tehnološko-proizvodnu. ili usluga. 25 ZG). jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. kao što će se vidjeti. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. crteže. socijalne i kulturne ustanove. projekat instalacija i drugi. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. specifikaciju. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. po sporazumu stranaka. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. trajanje izgradnje. kapacitet. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. predračun sa opisom radova. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. program proizvodnje. Između njega i projekta “za izvođenje”. odnosno o izvođenju radova. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. Prema prirodi posla. nego samo neke od njih i druge specifične. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. opreme. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. tehničko obrazloženje. Za objekte neprivrednog karaktera . ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. te sa tehnološkom. tehnološki. Naime. Pored toga. odnosno saglasnosti. tehničke opise.objekta. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. Ali ako se objekat gradi iz kredita. ona 248 . vrijednost prethodnih ulaganja. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. odnosno eksploatacije. predmjer. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. početak eksploatacije itd. pored ostalog. Investicioni program može izraditi sam investitor. tj. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. U praksi se idejni projekat redovno radi.

Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. 30 ZG). Treće. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. odnosno njenog dijela (čl. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. i platio troškove vezane za objekat. Drugo. odnosno izvođenju konkretnih radova. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden.2. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. 32 ZG). odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. 2. 22 ZG). Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. ZG). 74 ZG). Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. Najprije. 249 .moraju biti i racionalna. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima.

izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. Druga skupina ima procesni. bilo prikupljanjem ponuda (čl. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista.2. 3. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. Da bi donio odluku o izgradnji. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. 3. odnosno ofertalnom licitacijom. npr. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. putem kredita. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. bez obzira na svojinska obilježja investitora. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara.1. Jedan izuzetak ipak postoji. Izbor saugovarača 3. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. Prema čl.3. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta.2. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. 604 ZOO. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu.

predaje ponuda. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. Pri tome. Procedura ispitivanja. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. Tender po pravilu sadrži više elemenata. Tender. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. 3. Pored toga. po pravilu se uobličavaju u tenderu. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. ugovora o prodaji naročito. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. dalje. 251 . Napokon. osim cijene. tender sadrži opšte. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). tender sadrži sve potrebne planove i projekte. Njene faze su: prijem ponuda. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. a ne putem javnog oglasa. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. da dostave svoje ponude za izgradnju. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. tako i samih izvođača između sebe. javno otvaranje ponuda. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora.3. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. Drugo. referens-lista i lista osoblja. procjena ponuda. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. predstavljaju poseban dio tendera. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. Prvi je uputstvo ponuđačima. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. Ako su ovi elementi zadati.

nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. 2 ZOO). radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. 630. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. referens-lista i slično). Ako ne uspije ni ponovljena.odnosno radove. prikupljanja ponuda. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. bilo licitacija o podobnosti. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. bilo ponudbena. poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. 4. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. Ona može biti 252 . investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). Drugo. st. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. Razlike su sljedeće: prvo. I treće. 3. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki.4. kadrovi. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije.

Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. str. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. najprije. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. 61-63. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. 561. Prema UG 11. ugradnja i montaža opreme. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. Materijal za savjetovanje. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. koji može imati isti predmet. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. Stručna knjiga. upućivanjem na tehničku dokumentaciju. istražnih. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. češće. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. Beograd. 1983. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. Da bi neki poslovi bili građevinski. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. montažnih i drugih radova. nesumnjivo je. 631 ZOO). da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. str. isto djelo. On se tada određuje u sklopu pripremnih.Carić dr Slavko. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. građevinskih radova. mostovi itd. 253 . brane.

ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. a koji se moraju izvesti”. 121. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. odnosno radova (UG 22). Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. Kod ugovora “ključ u ruke”. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. Ako bi (čl. tj. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. Treba istaći da naslov čl. Prvi je paušalno utvrđivanje.2.1. odnosno manjkove radova. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. Napokon. naknadni radovi . ona dovela do znatnog povećanja cijene. 22). Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. SUPJ . u pravilu. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. Beograd. I treće. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. str. tj. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. 635 ZOO). Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. najprije. materijala. 1978. 254 . U cijenu. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. No. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. 634 ZOO). tako da se 239 Danas se. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. Svi oni nemaju jednak tretman. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta.IPU. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. Cijena 2. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. investitor može i raskinuti ugovor. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove.

25. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. str. 638 ZOO). mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. Pored toga. kako zakonska. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. Vidjeti UG 22-33. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. odnosno kod fiksnih cijena 10%. 636 ZOO). Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. 255 . Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl.2. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. tako i ugovorna. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. cijena je ipak promjenjiva. uticaj može imati i avans. Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. Na pravila o promjeni cijene. 27-28. U slučaju da izvođač nije u docnji. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. a preko toga investitor (čl. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). Ovaj načelni stav. 639 ZOO). 1977. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. Beograd. Prema njoj. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. Privredna štampa. Ukoliko je izvođač u docnji. kada se promjene pojave i unaprijed. odnosno radova.2. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. 637 ZOO). Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala.

a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. 3. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. 4. investitor mu može dati primjeren rok. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). on teče od dana uvođenja građevinara u posao. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. ako ugovarači posebno odrede. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. privremenim situacijama. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja.000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. Ako to nije slučaj. U praksi dominira određivanje roka periodom. 2% od ugovorenih. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). ili na isti ovaj način. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. 5. 256 . Prema posebnoj uzansi 42. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. bilo naknadno.obligacionog prava. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). Tada. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. Kao i obično kod ugovorne kazne.

). 42-45. Ipak. 52). U tom slučaju. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. str. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. 5. Pri tome se može. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. sarajevo. 2002. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. Iznos premije se može utvrditi i paušalno. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br.g. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. dr. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. str.g. 6. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran.ali po progresivnoj stopi (npr. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». prenesena garancija izvođača radova (UG 87). Sarajevo 2002. 4% za drugih 10 dana docnje itd. Shodno tome. 243 257 . i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. Ni Zakon o obligacionim odnosima. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. 42-46. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. ali ne mora.

dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. 2. Obaveza je složena. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. pribavljanje sredstava. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. str. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. Vidjeti Šurlan Petar. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. bilo sa izvođačem. one u toku građenja i po završetku izgradnje. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. između ostalog. Ove obaveze već su razmatrane. obaveze se svrstavaju u: prethodne. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. 42. gradilišta. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. isto djelo. prateći redovan tok posla građenja. 258 .7.

odnosno posjed. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. nadzor se može povjeriti. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. ugovorom i. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. 246 Šurlan Petar. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. 21 ZG. Prema čl. odnosno izvođenje radova. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. kao i samog objekta. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. teče rok za izgradnju objekta. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. 259 . građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. savremenosti. 3. U njega ulaze naročito: vrste. U najužem smislu. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. Od trenutka uvođenja u posao. 81. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. količina i kvalitet radova. postupaka. materijala i opreme (UG 99). kada su uključene u izvore prava. isto djelo. Građevinski nadzor U najširem smislu. Posebnim uzansama o građenju. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. bilo preko posebno angažovanog lica. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. U užem smislu. Uređuje se prinudnim propisima. u ime investitora. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. str. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. bilo sam.

Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. obračunske situacije. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). O tome mora odmah obavijestiti izvođača. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. 4. Izvori prava su: prinudni propisi. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih.4. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Izvođač nema zakonsko pravo na avans. Plaćanje cijene 4. U praksi postoje i tzv. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi.2. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. odnosno obavljanja radova. ugovor. Plaćanje fakturisanog iznosa. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. nego kod većine drugih ugovora u privredi. a neizvršenih radova (UG 60). Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. 260 . pa se ono mora unaprijed ugovoriti. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”.1. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. ili iznosa koji nije osporen. Ona je pravovaljana i kada je investitor. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. u toku i po završetku izgradnje objekta. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. prema UG 60. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”.

Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. No. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. Imaju prinudni karakter. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. 4. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. odnosno radova. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . On. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom.3. 176 UG). Prethodne obaveze su malobrojne. najprije. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. Napokon. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). a eventualno i obračunskih situacija. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). V OBAVEZE IZVOĐAČA 1.dijelu objekta. Osnov je građevinska knjiga. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom.

Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. radnike. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. 247 Ovo je stav sudske prakse. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. ako je dakle. Pored toga. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. 2. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. inspekcijski pregledi itd. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . 47 ZG). ali pokrivaju približno iste sadržaje. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. I nju potpisuju obje stranke. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. odnosno njegovog nadzornog organa. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. 262 . On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. 1112/72 od 9. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. prolaznike i saobraćaj.V 1972. posljedice propusta su iste. opremu i materijal. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika.). 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. testiranje materijala. Sl. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. kiša. bio nesavjestan. 1503 od 25. te susjedne objekte. daju se putem dnevnika. Nalozi i primjedbe investitora. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. 129/2 od 16.V 1973.noti. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. Praktično. Potpisivanje se vrši svakodnevno. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama.VII 1972 i Sl. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. ali nema jednokratan karakter.

izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. propise o bezbjednosti i slično. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. nema pravo na naknadu za učinjene radove. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata.1. tipično za ugovor o građenju uopšte. Tek po dobijanju pismene saglasnosti. Ako nije. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ.2. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. dispozitivnih (čl. Bude li potrebno. 607 ZOO). Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. 3. 632-634 ZOO).3. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. 3. Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača.3. U slučaju akutne opasnosti. Solidno izvođenje radova 3. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. obavezne standarde. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. odnosno investitora. izvođač ne smije odstupiti od projekta. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . u načelu. Kada sam nabavlja materijal. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. Ova dužnost je složena. O njima će naknadno biti riječi. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. Inače. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). Pored pridržavanja ugovornih elemenata. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. djelujući pažnjom stručnjaka. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. Bez odobrenja investitora. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. može nastaviti izmijenjene radove.

Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. No. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. On snosi i troškove provjere (UG 76). Ako metod provjere nije ugovoren. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. iz posebnih razloga to ne činimo. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. izvođač mora.objekta. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. druge objekte i okolinu (UG 76-78). da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. No. To je tzv. primjenu adekvatnog materijala. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. investitor može i odustati od ugovora. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . Zahtjev treba dati pismeno. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. višak radova. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. odnosno ugovorenih radova. kada je to potrebno.4. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. određuje ga sam izvođač. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. po pravilu kroz građevinski dnevnik. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. 3. 4. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl.

ili tu obavezu preuzima jedan za sve. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. uzimanje uzoraka i slično. Ako ništa nije posebno ugovoreno. prisustvovanje testovima. odnosno radova. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. Ako na istom gradilištu ima više izvođača.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). pozivanje na testiranje. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. Ona postoji i pri raskidu ugovora. odnošenja ili propadanja. reguliše je UG 126. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). naročito kod otkrivanja radova. 6. Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). 265 . 5. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. čl. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. UG 100). Troškove čuvanja snosi izvođač. otkrivanje pojedinih radova. ali uvijek u pisanoj formi. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. uz nadoknadu. Ako ništa nije posebno ugovoreno. snosi naručilac. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. 7. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. 603 ZOO. materijal i oprema sačuvaju od uništenja. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa.

preostali materijal i otpad. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. Program sastavlja 266 . Kada prihvati zahtjev. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. izvođač ili oba subjekta zajedno. VI PREDAJA OBJEKTA 1. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. opreme i postrojenja. 50 ZG). Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. ili u sklopu cjelokupnog posla. te njegov broj i datum izdavanja. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. Uređena je ZG (čl. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. podobnu za odvojeno korištenje. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. instalacija. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. Jedan izuzetak ipak postoji. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. Prema prirodi građevine. odnosno nakon raskida ugovora.Po završenim radovima. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. U slučaju raskida ugovora.

ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. 614). obim radova. O pregledu se vodi zapisnik. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. kvalitet radova. 2. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. Naziva se i kolaudacijom. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. Zapisnik potpisuju obje strane. Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. 55 ZG). Primopredaja objekta. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. O radu komisije se vodi zapisnik. drugi partner 267 . Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. Zakon o obligacionim odnosima. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. Drugi izvor je ugovor. Napokon. pa dominira u praksi. bilo kao običaj (UG 110-115). bilo na osnovu sporazuma stranaka. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju.predsjednik komisije. govoreći o ugovoru o djelu. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. Po završenom pregledu. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. Njegov sadržaj je određen u UG 113. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine.

Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. 248 izvođač i podizvođač. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. cit. 268 . op. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. 3. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. odnosno da su otklonjeni. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu.to može učiniti sam. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. investitor. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. Veljko Trivun. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. str. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. 74-92. investitor donosi odluku o prijemu objekta. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. Ta lica su: projektant. ali na trošak izvođača. treći put u režimu regresnih zahtjeva. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali.

249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. ako ih je utvrđivao sam projektant. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl.dr Dragoljub Stojanović. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. 641 ZOO). Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. Najprije. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. autor Jankovec dr Ivica. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. 360. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. 269 . Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. redaktori prof. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. ni ograničiti. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. prema opštim pravilima. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl.prof. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. Gornji Milanovac 1980. 644 ZOO). 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. Odgovornost projektanta. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. odnosno prekršaje. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. 3. 644 ZOO). 2. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost.dr Slobodan Perović . Napokon. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. str. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija.odgovornosti za nedostatke građevine. 644 ZOO). 614621 ZOO). 74-81 ZG).

Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. Beograd 1978. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. Višak radova. 636 i 637 ZOO. naročito onim iz čl. CIP. 640 ZOO). 126-127.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. odnosno po uputstvima investitora (čl. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . 270 . zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. U tom slučaju on ima pravo na regres. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). 1980. Zagreb. naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. 274. str. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. str. 646). Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. ili na neki drugi nesumnjiv način. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. 647 ZOO). hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. Izvođač. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. a ne na obimu radova.međunarodni”. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. Institut za uporedno pravo. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. kao ugovorna strana. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. Prva je sadržana u čl. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom.

252 Četvrto. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. odnosno njegov dio. Savremena administracija. 252 Đuretić dr Slobodan. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. str. montaža. poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. građenje složene građevine. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. 207. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. režim njegove odgovornosti je stroži. 253 “Pravni leksikon”. Isporuka investicione opreme. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. Treće. ali ne kao jedini predmet ugovora. Drugo. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. puštanje u pogon itd). kao poseban posao prodaje. također. str. str. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. 141. 434. 40-44). predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. isto djelo. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. I peto. vršenja nadzora i sl. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. 2. 1987. ZG. čl.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. 275. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. odnosno isključenju odgovornosti. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta.od davanja ideja. str. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. izvođač veoma često nabavlja materijal. 271 . Sarajevo. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. izvođenje pripremnih radova. Beograd. isto djelo.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. 1978. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata .

Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. 619 ZOO). Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. 133-136 ZOO). argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. sadržana u članovima 124-132. Dakle. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. te naknade izvođaču za ono što je već učinio. 68 ZOO). zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. Međutim. nemogućnost ispunjenja (čl. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. primjenjuju se i na posao građenja. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. 272 . Pored značaja ugovora. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. 10 ZOO). 637 ZOO). To su: promijenjene okolnosti (čl. 2.IX PRESTANAK UGOVORA 1. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. Napokon. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. Pored njih. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. Ova rješenja su već razmotrena. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan.

Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. u modernom svijetu. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja.g. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. Ovaj proces je zaokružen sa tzv.g. dr.g. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje.g. trećom generacijom direktiva iz 1992. danas. Danas. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. 273 .. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja.g. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1. Beograd 2002.g. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182.g. nastala u na uzajamnu pomoć. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. i Poljički Statut 1440. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. Jelena Kočović. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr.g. vršili disperziju rizika. savremenim riječnikom rečeno. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. Predrag Šulejić: Osiguranje. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288.

izgubljeno. kad nastane osigurani slučaj. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. 2001. Prof. i za pojedinca čije je i za društvo. kad se radi o osiguranju imovine. Sad. N. Radi se. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. 256 No. Uništeno dobro je. ili da ih neće suviše oštetiti. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. dr. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . Misao. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. 274 . ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. Stylos. a kad se radi o osiguranju lica. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . repariranju nastalih štetnih posljedica.000 radnika. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika. odnosno štete. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”.g. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu.stvara osjećanje sigurnosti. 1992. Novi Sad. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. 257 Tako je prema podacima iz 1999. zdravlja i životnog standarda ljudi. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. u psihološkom pogledu. 14-16 i 18-21. dok je Nipon Life zapošljavao 714.g. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. str.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. onda je to sistem mjera za očuvanje života.

Osiguravač.osiguravajući fond. prema tome. fond osiguranja. proizvodnja aparata za gašenje požara. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. postavljanje nekih instalacija. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. ipak. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. Međutim. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. 275 . kao što je poznato. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. U tom smislu. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti.koja. Radi se. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. u što je moguće širem obimu. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. Fond osiguranja. dakle. građenje sefova. Moderno osiguranje. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. ali se. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. dešavaju normalno kao i one redovne. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. a još manji broj ih biva uništen. postavljanje gromobrana. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. 897 ZOO). To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. 2 ZOIO). organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. u stvari. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. organizovanje protivpožarne službe. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja.

posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja).list FBiH 2/95. koja se putem banaka. unutrašnja organizacija i upravljanje. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. a i neposredno.dalje ZOIO). Uz to. Prema svemu. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . U njemu su navedeni poslovi osiguranja. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. Ugovor o osiguranju 2. 7/95. taksativno određene organizacije za osiguranje. učešće osiguranika u dijelu štete. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. Izvori prava. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. način poslovanja i pravni tretman sredstava. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. u stvari.). Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. te u naknadi štete. gubitak prava na naknadu i sl. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore . stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. gašenja požara i sl. U te mjere. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. Pored toga. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. 41/98 . odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. pored ostalog. 6/98. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine.pravila osiguranja. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata.1.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. Dakle. 2.

U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. Prema članu 2 ZOIO. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno.za pojedinu vrstu osiguranja. str.l. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. 45-49. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. SFRJ 33/77. On. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. Prvu čine “poslovi osiguranja”. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. usvojen u pravni sistem BiH u Sl. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. 3. te u svoje ime. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. najprije. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica.kao zastupnik. snimanja rizika. zastupanja u osiguranju. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. RBiH 2/92). pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. isto djelo. snimanja i procjene šteta. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. ZOIO).l. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. RBiH 2/92). st. Pravila osiguranja mogu biti opšta . riječnom i kanalskom saobraćaju.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. u tuđe ime i za tuđi račun . 277 . 2.l. 142-144 ZOO. 900 ZOO). 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl.dakle. a za tuđi račun . mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. SFRJ 22/77. kao komisionar. preuzet Sl. I drugo. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. Prometnu. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima.l.

b) Mješovita teorija . a zajednica se obavezuje da.2. On. 897 ZOO. 2. Dakle. isto djelo. odnosno sumom osiguranja. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. isto djelo. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. poput zakonodavca. odnosno isplata osigurane sume. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. U suštini. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. samo potvrđuje ovakav stav. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . mogu 260 se podijeliti u pet teorija. ZOO. str. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). d) Po teoriji prestacije. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. U osnovi. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. 278 . nema ni ugovora. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. formalnost. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. Vidjeti Šulejić dr Predrag. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. 31 i dalje. teretnost.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. str. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti.osiguravača.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. kao i dosadašnji propisi. 139-148. Prema njemu. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu.

Može. a u trećima. Ova teorija ne isključuje. ugovarač osiguranja. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. Pravno dejstvo ponude je različito. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. smatra se da nema ograničenja (čl. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. te isplatom naknade. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. a za to druga strana. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. Ponudilac može odrediti i kraći rok. akiviziter osiguranja. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. Ipak. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. čak uzeta i sama za sebe. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. naplaćuje premije. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. da izdaje polise osiguranja. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. Prema tome.posrednika. koji je prihvata ili ne prihvata. U drugim. traži saugovarača. odnosno sume osiguranja. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora.3. Predstavnik osiguravača. 906 ZOO). a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. za druge . obavezuje samo za neke grane osiguranja. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. Po Zakonu. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. takođe. ne zna.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. 901 ZOO). Kod životnog osiguranja. 279 . 2.

upravo čim uplati premiju. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. “primijenit će se ova posljednja” (čl. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. trajanje osiguranja i period pokrića. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. 902 ZOO). zaključen konkludentnom radnjom. Kod ličnog osiguranja. 901 i 03). obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. 2. Najposlije. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. Ako neće da zaključi ugovor. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. Po zakonu. dakle. Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. smatra se da je ugovor zaključen. Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. Ako nije tako urađeno. Ona može biti data i na polici. 902.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. premija. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. odnosno osigurano lice. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. Kod obaveznog osiguranja. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu.osigurani slučaj (čl. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu.obećati). Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. rizik obuhvaćen osiguranjem. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). 280 . 943 ZOO). osigurana stvar. Ugovor je. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana.4. pa u slučaju neslaganja važi tekst police.

može glasiti na određeno lice.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . onaj koji se osigurava. Druga ugovorna strana. ugovoriocem osiguranja. 164-165. Ne može glasiti na donosioca. a stvar je izložena riziku. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. zalaže se indosamentom. osigurateljem.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. stav 6. Kad glasi po naredbi. Način dodavanja je pravno irelevantan. 897). Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. Lista pokrića ima. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. isto djelo. 281 . ZOO). naziva se osiguravačem. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane. Kod imovinskog osiguranja. ili osiguranikom. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. individualne i kolektivne. (čl. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. po naredbi i na donosioca. naziva se ugovaračem osiguranja. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. Isto je tako kod ličnog osiguranja . Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. znači.1. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. Može se i zalagati. a terminologija o njima nije ujednačena. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. potpisivanjem. 902. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. A to se postiže tipiziranim ugovorima. II ELEMENTI UGOVORA 1. Stranke 1. pojedinačne i generalne. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . Prema sporazumu ugovarača. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. a ne ugovaraču osiguranja. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. karakter isprave o osiguranju. osiguravateljem. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. str. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. osiguravaocem. valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise.

čuvar (čl. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. osiguranikom. pošto bi. zanatlija. Kod osiguranja imovine. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. 924 ZOO). Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. 946 ZOO). gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. međutim. potrebna je njegova pismena saglasnost. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. To se lice naziva osiguranim licem. može isplatiti trećem licu. naknada se isplaćuje njemu. a može i docnije.licu koje stvar drži ili ju je držalo. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. ali ono nije ugovorna strana. različiti. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. međutim. znači. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. a ne onoga koje sklapa ugovor. ili. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. ako nije vraćena . Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. odnosno osigurano lice. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. iako stvarno uvijek ne mora biti tako. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja.(suma osiguranja). Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj.zakupac. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. u suprotnom. pretrpio neki materijalni gubitak . No. bilo na posebnom dokumentu. Znači. 282 . tj. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. kad je sopstveniku vraćena stvar. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. takođe. komisionara. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. Može se. koji je i korisnik osiguranja. druga lica. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. založni povjerilac. skladištara. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). Za osiguranje života nekog drugog lica.

odnosno svoj tjelesni integritet. Za pojedine vrste osiguranja (čl. 1. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. suprug i sl. i po 2. nasljednici. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život.000. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom.00 KM za poslove osiguranja života. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). 13 ZOIO).2. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu.000. za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. Pored toga. 924 ZOO). ali može biti označeno i neodređeno. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl. kod ličnog osiguranja. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun.3. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1.000. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati.Kao korisnik može biti određeno neko lice.). rezerve sigurnosti. 283 . Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. sredstava preventive. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. sredstava tehničke rezerve. a svoj život. 1. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. dakle. ali odredivo (djeca. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. 12 ZOIO). Na strani osiguravača može biti i više subjekata. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. 29 ZOIO).00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. Osnivači. može se navesti poimenično. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. Ugovarač osigurava svoju stvar. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala. Ugovor se može. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. 5 ZOIO). 14 ZOIO). Pored temeljnog kapitala. uslove iz odluke. povezivati (čl.000. 12-26 ZOIO).

No. lica. osiguranje od odgovornosti). Tako posmatrano. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. to je osiguranje za tuđi račun. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. 902). Govori se o osiguranju imovine. Poslije toga. Odbije li zainteresovano lice. 905 ZOO). pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. ono čemu se pruža zaštita od rizika. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. životinje. koju smatra ispravom o osiguranju. drugi . ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl.da je to interes. 2. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. pa i sastavljača uslova osiguranja. Ako je u polici određeno drugo lice. osiguranje za račun određenog lica. ili preciznije. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. a kao što je rečeno. ugovor prestaje da postoji (čl. 904 ZOO). a neki da su to obaveze i prava stranaka. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. odnosno o osiguranom licu (čl. treći . I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. 905 ZOO). odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. o čemu je sklopljen ugovor. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu.rizik. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. stvari. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. Kad govori o sadržini polise. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. zatim prestacija. osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. lica izloženih opasnosti i sl. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. 284 . Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor.

neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. Svaki će osiguranik umrijeti. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju.3. 897 i 898 ZOO). Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. rizikom se naziva i sama šteta. odlučujući elemenat rizika. Neizvjesnost je bitan. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. tako i u osiguranju lica. nema ni osiguranja . pa nema ni ugovora o osiguranju. tj. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). Da bi bio “osigurani slučaj”.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. dakle. dakle. ne zna se kada će nastupiti. ili relativna. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. mislim). ne zna se. na prvom mjestu. odnosno da bi predstavljao rizik. Gdje nema rizika. Izuzetak je tzv. slučaj protiv koga se osigurava. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. 898. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. uzrok štete. Pored toga. putativni rizik (od latinskog “puta” .da je stvar pokretna itd. ili je bio u nastajanju. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. potrebno je da bude izložen riziku. događaj protiv koga se osigurava. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. Naime. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. o tome da se rizik desio i sl. tj. Prema tome. Ako se osigurava od poplave. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. 898 ZOO). događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . ali se ne zna kada. Ali kada će. ugovor je ništav. Najposlije. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. On mora biti budući. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. Ili. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. nema ni rizika. da stvar može gorjeti. stav 2 ZOO). događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. to je neizvjesno. Rizikom se smatra i sama opasnost. Neizvjesnost. nastupiće. elemenat neizvjesnosti. ako se osigurava od požara. Generalno posmatrano se to dešava. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. to je izvjesno. dakle. Rizik nosi u sebi. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. Nema li je.smatram. kod krađe .

legalna (da nisu kradene stvari). odnosno za ostvarenje rizika. Rizik se. Premije se izračunavaju računom 286 . treba da se ponavlja. visina premije. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. 4. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. a ne subjektivno. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. odnosno koji predstavlja opasnost. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. a u času kad se osigurava. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. I drugo. 898. ako stranke za to nisu znale. kao bitan faktor. tj. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. To je potrebno iz sljedećih razloga. stepen njegove jačine i. naročito pomorskom. za osiguranjem. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. s tim u vezi. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. Prvo. tj. Osigurava se brod koji je već otplovio.rizik . treba da se štetni događaj . opšti i pojedinačni. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. kod osiguranja lica. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. Premije se utvrđuju tarifom.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju.času sklapanja ugovora. odnosno. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. Znači. Neizvjesnost. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. već je moguće da je potonuo na pučini (čl. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. konstantni i varijabilni. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. stav 3 ZOO). Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. ako drže da se događaj još nije desio. čisti i špekulativni.

Na osnovu statističkog posmatranja. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. 2 ZOIO). Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. Ako je period za koji se osigurava duži. treća za desetinu itd. vjerovatnim stepenom jačine štete. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. Jedna zgrada izgori potpuno. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. upravni troškovi osiguravača. svakako. druga za trećinu svoje vrijednosti. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. troškovi naplate premija. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi .oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. takse i druga davanja državi. čak i kad su oni istog intenziteta. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. I to je. porezi. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. Najposlije. dakle. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. najodlučnije. tj. statističkom ili neto-premijom.vjerovatnoće. od sume na koju se osigurava. 30. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). st. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. dobija se “funkcionalna premija”. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. 287 . Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. pa i premija treba da bude veća. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. odnosno od naknade.

i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. 933 ZOO). To je slučaj podosiguranja. To znači da se plaća za cio period osiguranja. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. Ukoliko je u ugovoru pokriće.Po načelima tehnike osiguranja. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. Izuzetno. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. U tom slučaju se plaća veća premija. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. Ono je sadržano u aktima osiguravača. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. dakle. Nasuprot tome. 5). Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. na zgradama . a isto tako i premija. To je nadosiguranje. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. 936 ZOO). Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. druga strana može tražiti poništenje ugovora. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . Različita je od naknade po osnovu osiguranja. naknada zavisi i od osigurane svote. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. No. st. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. Može se ići ispod te vrijednosti. 934.više i češće zimi). 5. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. a osiguranik plaća manju premiju. nego u jednom razdoblju učešća ili više. koja je uvijek predmet ugovaranja. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. kad se. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik.

odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. 898 ZOO). 6. mašine. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja.subjektivne vrijednosti (čl.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. prema tome koja je niža. Naknada je. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. dokumenti . U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. 925. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. kao elemenat ugovora odrediva. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. 289 . ili pozivom na opšte uslove poslovanja. Tako. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. dalje. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. dragocjenosti. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. U polisu se unosi osigurana svota. zaliha robe i materijala na nabavnu. odnosno na tržnu cijenu. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. planovi. stoga. stav 7). naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. No. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije.maksimuma. Uslovima osiguranja. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. Time se želi i spriječiti špekulacija . modeli. izuzeci postoje. Pravila.) od pričinjene štete. No. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. odnosno uslovi osiguranja imovine. a ne naknada.po sporazumu itd. transportna sredstva. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja.

Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. tj. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. bilo iz zakonskih razloga. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. 922 ZOO). odnosno o licu koje se osigurava. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. daje ugovarač osiguranja. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. 290 . Tako se i radi. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. Osiguravači sastavljaju upitnike. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. 907 ZOO). Pored toga. III OBAVEZE STRANAKA 1. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. Najprije. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. kada se ispostavlja lista pokrića. Pored toga. Obaveze osiguranika 1. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. kao kod svake kocke. I drugo. 913).

odnosno prava raspolaganja. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. Gotovo sva pravila. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. 914. S obzirom na ulogu organizatora. drukčiji (čl. Po Zakonu o obligacionim odnosima. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. ili mu nisu mogle biti nepoznate. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. međutim. smatramo. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. 2 ZOO). koliko treba da budu precizni i jasni. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. izuzev ako je išao na prevaru. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. 2). ili čak u zabludi. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. po pravilu. ili je bio samo nemaran. a koje su mu poznate. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. 914. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. osiguravač može ili ići na raskid 291 . jer je u tom slučaju rizik. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. 1 ZOO). trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. 914. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. Opravdano je. st. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. Međutim. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. st. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. Rok nije utvrđen zakonom (čl. Slično je i kod osiguranja lica. Posljedice su uvijek iste. st. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora.

Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. Plaća se. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. Ako ništa nije posebno ugovoreno. unaprijed. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika.2. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. Moguće je i naknadno plaćanje premije. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. 913 ZOO). ili nekako drukčije. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. kod osiguranja u poljoprivredi. gubi to pravo. Prema izričitoj odredbi čl. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. po pravilu. međutim. 944 ZOO). ugovor je punovažan. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. ugovor ostaje na snazi. No. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. plaća se prilikom zaključenja ugovora. na primjer. odnosno prebivalište. 912 ZOO). Ako je. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. svakako srazmjerno uvećanom riziku. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. Ukoliko treba da se isplati odjednom. izuzev kod 292 . Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. ili predložiti povećanje premije. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. ugovor je ništav. kvartalno. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. ugovor prestaje po samom zakonu. 1. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje.ugovora. 912 ZOO. odnosno pri uručenju police (čl. U suprotnom. odnosno traženja povećanja premije. osim ako nije drukčije ugovoreno. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život.

ako premija ne bude uredno uplaćena. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije.3. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. 1. Kod osiguranja života.uzajamnog osiguranja. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. To se čini ili u promilima osigurane sume. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . Ne bude li premija plaćena. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. ugovor prestaje po samom zakonu. dakle. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. O tome ima odredaba i u zakonu. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). i bez opomene. Ako osiguranik ni tada ne plati. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. Ako to ne učini. Rok ne može biti kraći od 30 dana. odnosno rizika. osiguravač može raskinuti ugovor. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. 917 ZOO). a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. a najdalje u roku od tri dana. ne utiče na fiksni karakter premije. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu.

Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. 914 ZOO). 1. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. Tako određuje i Zakon (čl. 926 ZOO).4.nastao. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. 926 ZOO). 918 ZOO). Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. ako je rizik povećan njegovim postupkom. Takva bi odredba bila ništava (čl. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. On to mora učiniti bez odgađanja.1. Ako druga strana odbije zahtjev. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. Ne učini li to. 914 i 916 ZOO). No. kod požara). Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. 294 . ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. dužan je da se pridržava tih uputstava. 2. odnosno štetnog događaja. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. Obaveze osiguravača 2. Povećanje. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika.

Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. isplatiti naknadu. odnosno uslovi osiguranja. kad je ta stvar propala ili oštećena. Strana koja nije zadovoljna nalazom.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. Izložićemo njegove osnovne faze. koje podnosi osiguranik. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. Drugu fazu predstavlja procjena štete. ako to traži ovlašteno lice (čl. kako za utvrđivanje samog rizika. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. Nadalje. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. Osiguravač je dužan. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. samo naknada stvarne štete. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. odnosno procjenom vještaka. odnosno dio naknade koji nije sporan. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. pristupa se procjeni štete. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. 919 ZOO). Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. neće je naknaditi. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. tako u pogledu nastale štete i njene visine. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. 930 i 931 ZOO). Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. Pretpostavlja se. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. odnosno korisnik osiguranja. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. osim ako se to posebno ugovori. 925 ZOO). Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. Opšta pravila. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. osiguravač je dužan isplatiti predujam. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. dakle. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. može pokrenuti spor kod suda. procjena se povjerava vještacima. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini.

ugovorom predviđeni iznos. zasnovana na srazmjeri između premija. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. ili se uzimaju ugovorena. No. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . neće se naknaditi stvarna šteta. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. tj. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. opet. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. tj.od osigurane svote. naknada se određuje prema toj vrijednosti. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. osiguranje staro za novo i dr). To znači: ako je stvar potpuno propala. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. popravkom stvari. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. znači da je i rizik veći. 925 ZOO). primjenjuje u Francuskoj. odnosno plaćena premija. Druga se formula. ukoliko je stvar vrednija. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. To. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. primjenjuje se pravilo proporcije. osiguranje subjektivne vrijednosti. To je slučaj podosiguranja. Naknada se isplaćuje u novcu. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga.

U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. U nekim vrstama osiguranja. Pored toga. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. mašina. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. isplaćuje se samo dio osigurane sume. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. a ne stvarna vrijednost.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. Ako stvar potpuno propadne. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. da je abandonira. pobunama i nemirima. dakle. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. aparata. Ugovorom se. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. ako je stvar oštećena. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. Naprotiv. Ima ga kod požarnog osiguranja. Franšiza 10. isplaćuje se suma osiguranja. Prema tome. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. Isto je kod osiguranja lica. 927 ZOO). instalacija.000 KM znači da štetu ispod 10. osiguranikov je interes da šteta bude veća. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti.000 KM ne naknađuje osiguravač. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. Ako stvar nije potpuno propala. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. 926 ZOO). Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. usjeva itd. kod osiguranja protiv krađe itd. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. Drukčije se može ugovoriti (čl. tj.

Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. 50 ZOIO). Kad su za korisnike određeni nasljednici. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. nekim docnijim pravnim aktom. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. štetu. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. Ako korisnik nije određen. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. namjernim ubistvom ili samoubistvom. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. 298 . Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. testamentom i sl. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. 28 ZOIO). a ugovarač umre. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. 28 ZOIO). ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). 929 ZOO). 19 i čl. ako je uplaćena premija bar za tri godine. a ugovarač nije odredio njihov dio. Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. dakle. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. pod predviđenim uslovima.operacijama. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. kad je. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. Isto tako. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. Napokon. kao i da može zahtijevati i predujam. 931 ZOO). osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti.

Zato ima. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. Ona je i javnog karaktera. pošto zaključi ugovor o osiguranju. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju.2. 7 ZOIO). prinudan karakter. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. To je slučaj u našem pravu. on mora da. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. (čl. Zbog toga je osiguravač dužan da. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. da stvara razne fondove i da te fondove jača. Pored toga. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. Pored toga. Četvrto.2. 299 . osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. kada je propisana. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. I peto. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. 6 ZOIO. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. učini dostupnim javnosti. Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. Drugo. odnosno uslova. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. shodno čl. Kao i prethodna. 6 ZOIO). po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. kao što su pravila osiguranja. tarife. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. uslovi osiguranja i sl.

pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. tj. Osiguranjem se. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. a bez obzira 300 .IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. razliku može tražiti od drugog. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. dakle. odnosno korisnik osiguranja. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. Dakle.

osiguranje lica i pomorsko osiguranje. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. 948 ZOO). jeste osiguranje imovine. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. Šta je. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. mora zaključiti. Ako nije postupio nesavjesno. Najčešće usvojena podjela osiguranja. dok se obavezno osiguranje. 2. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. prema zakonskim odredbama. umanjena mu radna sposobnost i sl. To je razumljivo. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. 934 ZOO). i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. dakle. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. koju prihvata i naš zakon. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. V PODJELA OSIGURANJA 1. Prema načinu na koji nastaje. oštećen mu dio tijela. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. 301 . Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. na osnovu ugovora.na to što je naplatio osiguranu svotu.

jednostavno. koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari.montažno osiguranje. eksplozija. . . bez obzira na to ima li oštećenja stvari.osiguranje troškova i liječenja. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari.osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta.od provalne krađe. Član 9. . 9 ZOIO). . odronjavanje. Poznato je više vrsta osiguranja imovine. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. . osiguranje od odgovornosti. klizanje tla). . . osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta.kombinovano osiguranje namještaja.mašina od loma i nekih drugih opasnosti. Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. 302 . . koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo).transportno osiguranje.šomažno osiguranje. . tj. poplava. odnosno istim uslovima osiguranja. 2. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. snježna lavina. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja.osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: .osiguranje od zakonske odgovornosti ili. . oluja.osiguranje dobitka. zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. .od požara i nekih drugih opasnosti (grom. jer ih naknađuje osiguravač.stakla od loma. . Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl.osiguranje životinja. . je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari.

Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. ili da pripadne nasljednicima. neisporuka. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. elementarnih nepogoda. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. osim obične bolesti. kao što su krađa. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. infektivne i profesionalne bolesti. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. 303 . politički rizici. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. provizija i dr. Ako nije drukčije ugovoreno. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. vozarina. isplaćuje se naknada. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. očekivani dobitak. U svakom slučaju. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. od zajedničke havarije. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. ratni rizici. miraz itd). Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. 4. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. Osiguraniku. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). zatim troškovi spasavanja. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). troškovi opremanja broda. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. požara. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. nagrade za spasavanje i štete. a može se dati na različite načine. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). manipulativni.3. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. eksplozija. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. kopneni i drugi rizici.

po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). troškovi u vezi s osiguranjem. dakle. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. osim pretovara u slučaju nevolje. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. ugovor se raskida. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. osigurati i teret “na ma kome brodu”. plovidba bez dozvole brodara. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. Ako nisu plaćene premije. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. To je slučaj kod ugovora po tzv. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. odnosno i jednom i drugom. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. nedozvoljena trgovina. b) vlasnika. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. ako to nije posebno ugovoreno. Baraterija je. učinjen bez saglasnosti brodara. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. Može se. međutim. generalnoj polisi. Prema članu 66 ZOIO. krijumčarenje. odnosno korisnika vazduhoplova. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. oštećenju ili konfiskaciji. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. pod baraterijom se podrazumijevaju. skretanje s utvrđenog puta itd. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. 5. Kad osiguravač isplati te naknade. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. bez obzira na koji je brod ukrcan. 304 . a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. na primjer. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. To bi bilo. Po pravima drugih zemalja. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. To je pravilo. c) vlasnika. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost.

Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova.članice ureda (čl. Ipak. ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. Isto tako drugi poslovni subjekti. 70 ZOIO). odnosno korisnika vozila. 74 ZOIO). odgovornost. 69 ZOIO). Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. aerodrom). b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). tj. nego u krugu (stanica. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. naknađuje osiguravač (čl. Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. 67). obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl.turističke. 69 ZOIO). ugostiteljske (čl. Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. Sve štete nastale uslijed smrti. trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. (čl. bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. pristanište. 82 ZOIO). 73 ZOIO). povreda ili oboljenja. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . 72 ZOIO). ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila.

1992. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. 84 ZOIO). shodno zakonskim kriterijima. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža.. uvijek su moguća odstupanja. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. u stvari. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. Pojam reosiguranja Osiguravač. S druge strane. No. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. osiguravač ima. a ima pravo na regres od toga lica. u nekim periodima. Novi Sad. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. Reosiguranje je. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. prelaze iznos sume naplaćenih premija. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. 93-94 ZOIO) i korisnika. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. 95 ZOIO). VI REOSIGURANJE 1. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. Misao. 84 ZOIO). 440 306 . 76 ZOIO). str. Tada pomaže reosiguranje.neovlašćeno lice. putem svoje organizacije. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje.

za svaki ugovor o osiguranju. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. Na primjer. Kod osiguranja štete. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. najprije. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). kvoti (npr. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. 10%). do 50. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. a drugi dio ustupa reosiguravaču. To je osiguranje drugog rizika. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl.000. učestvuje i 307 . 7 ZOIO). reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. a ostatak. posebno za svaki slučaj. a javlja se u nekoliko oblika. čisto reosiguranje viška štete. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. odnosno sume osiguranja.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. To je tzv. a koji će prenijeti na reosiguravača. Kod osiguranja drugog rizika. u svakoj naknadi štete. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. 2. Kad se desi osigurani slučaj. Organizacija za osiguranje dužna je. a ima još obaveza na naknadu štete. te naknade isplatiće reosiguravač. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. 7 ZOIO).00 KM). Osiguravač. 2 ZOIO). Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. u naknadi štete. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. prenosi na reosiguravača. odnosno višak. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. za koju osiguravač tako odredi. a višak prenosi na reosiguravača. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. osiguravač određuje. Danas se rjeđe koristi. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima.

tačka 1). ili je postalo sigurno da će se desiti. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. Kod oba načina. određuje svaki reosiguravač samostalno. da je ništav. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. st. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. ili je bio u nastupanju. Ako ništa posebno nije rečeno. st. 928 ZOO). 923. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. Kod reosiguranja viška štete. 308 . jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. No. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. dakle. dejstvo stečaja nije trenutno. najčešće u toku jedne finansijske godine. 2 ZOO). Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. 2). 944. 922). Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. 1. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. bilo raskinut. 898. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu.reosiguravač. st. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen.

ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. No.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. 913). Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. 914 ZOO). Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. Izjava o raskidu mora se. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. Kada ugovor raskine. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. Ako to nije učinjeno odmah. Otkazni rok iznosi tri mjeseca. Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. dalje. dakle. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. Osiguravač može. 922 ZOO). 909 i 914 ZOO). 309 . 908 ZOO). 2. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. Kod osiguranja dužih od pet godina.

Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. Napokon. 310 . u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor.Carić dr Slavko. osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. 916 ZOO). str. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. isto djelo. Pored tri posljednje obrađene situacije. Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. 932 ZOO). Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. 923 ZOO). 263 Kapor dr Vladimir . Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. Napokon. 358.

oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. hitnosti postupka. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. imperativnim zakonskim normama. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa.32/00). 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. nastanak obaveze. 311 . Ček je uređen Zakonom o čeku. drumom. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. Zato je materija regulisana. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). skraćeno: ZM. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. i unutrašnjim vodama). prenos papira.DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. novine Federacije BiH br. 265 Mjenica. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). 267 Zakon o čeku (Sl. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. a to su skladišnica. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. prestanak prava i drugo. ostvarivanje i dejstva prava. skraćeno: ZČ. 266 Zakon o mjenici (Sl. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. po pravilu. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo.32/00). čl. suženom krugu prigovora. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. prenosivi tovarni list. 267 Inače. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. osim odredaba o regresu). kao vrijednosni papir. novine Federacije BiH br. konosman (teretnica). Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci.

271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. list FNRJ broj 8/47). 13/94). Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. pravilnici. najuže je vezano za nju. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. 2. 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. list FBiH broj 2/98). fondova i dr. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. ostvarivati. zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. pa i vrijednosnih papira. posredovanje u prometu vrijednosnih papira. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. shodno čl. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut.preuzeti aktom. to pravo o kome je sačinjena isprava. 312 . Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. osiguravajućih i investicionih društava). 2.Trifković dr Miloš . 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire). str. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. investicione papire) te blagajnički zapis. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. funkcionisanje berzi (berzi efekata). 272 Sultanović dr Aziz . list RBiH broj 2/92. koncerna. 39/98 i 36/99). Sl. 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. 474. novine Federacije BiH br. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. bankarskim poslovima. To je. list RBiH broj 10/94. odluke organa berze). finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. niti prenositi na drugog. banaka. koje je konstatovano na toj hartiji. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju.). rad brokera.su donesene 1930. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. investirajućih društava. op. list FNRJ broj 8/47) . transfer agenata i dr. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). list RBiH broj 10/94.cit.Simić dr Milić. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. dakle. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava.

koja ne mora biti uvijek gotov novac. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. 240). Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica.prenošenjem. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. uz njeno podnošenje. potrebno je. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. čl. 234). ili da izda određene stvari. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. kreditnim i trgovačkim transakcijama. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. ustupanjem te isprave. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. Sadrže. kako se vidi. čl. No isto tako. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). i to lako prenosive. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. i treće. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. samo njen zakoniti imalac. prvo. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. najčešće. reprezentant prava. utjelovljeno u toj ispravi. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. ostvaruje se i prenosi ispravom. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. drugo. da isplati određenu svotu novca. i najposlije. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. tj. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. pravo da traži 313 . Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim.

Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). Time što ima pravo na hartiju. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. radi kojih je ona izdata. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. u ovoj mjeri. Pravo je. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. kao i razne novčane i kreditne transakcije. nego onome ko posjeduje hartiju. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. Prema tome. upravo njen zakonski imalac. a naročito da je pusti u promet. pa se ona ne bi mogla ni prenositi. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. No. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). prema načelima i propisima. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. Kod drugih je obratno. Na prvom mjestu. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. kao investicionih papira. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. da se može kupovati i prodavati. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. 3. zalagati i poklanjati itd. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. 314 . osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. Prava iz hartije su prava koja. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. ne bi mogle obavljati. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. dakle. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. niti se može izvršiti obaveza drugome. bez njihovog korištenja. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije.

kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. koji. javni ili društveni. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. Mate. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona.: “Tržišta kapitala”. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. pravni ili juridički. skladišnica. Pored ovih. 86-91. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”.teretnica. špediterski tovarni list. Sarajevo. blagajnički i komercijalni zapis. takođe. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. 1993. str. kreditno pismo. prenosivi tovarni list. str. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. robna uputnica. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite. Zagreb. Revicon. Narodne novine. obveznice sa varijabilnom stopom. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. uputstava. Držanje hartije je dovoljan dokaz. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. 276 Foley Bernard J. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). certifikat. oblik (forma). način korištenja. 4. prenos (transfer). U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja .mjenica. hipotekarne obveznice. Zagreb. kao instrumenti akumulacije kapitala .dionica. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. Inače. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica.mjenica. imaju obilježja hartije od vrijednosti.g. 273 274 315 . Vrijedonosni papiri. u određenim pravnim sistemima. obveznica). 2003. 1963. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. većinom određena protučinidba. obveznice vezane za indeks. 300307. ček. hipotekarno pismo. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. dionice vezane za indeks i drugo. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. polica o osiguranju.Danas se posebno raščlanjuje tzv. uz naknadu. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. “consideration” je neki razuman razlog. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. str.

2) Firmu. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži.tehnologija. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. 3) Firmu. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. obveznicu. koji su zakonom određeni. komercijalni zapis). Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. čeku. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. 965. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. Savremene hartije od vrednosti. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. 1999. za dionicu. akciji). 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. Svetislav Milovanović. Beograd. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. odnosno talon. čl. Zapravo. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. 277 4. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. 278 ŠZO. Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente.g. Bitne elemente. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. niti se ostvariti i prenositi. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. a šta kupon. obveznice). Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). Posebnim zakonom. koji je momenat njegovog nastanka. Službeni glasnik. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. Čl. 6) Potpis izdavaoca hartije. 316 . Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu).

Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. dakle. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). Izložićemo stavove osnovnih teorija. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). voljom i radnjama izdavaoca. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. odnosno povjeriocu iz te hartije. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. ali su osnovne tri: teorija kreacije. 2. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. korisnika papira. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. U zakonodavstvima postoje različita rješenja.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. teorija pravnog privida. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. pojava povjerioca. 3. teorija emisije i teorija ugovora. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. kao korisniku prava. opticaj. Druga shvatanja. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. teorija delegacije. Jednostrana volja izdavaoca 317 . teorija stipulacije. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. Međutim. potreban i prijem hartije. po mišljenju ove teorije. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . Teorijski posmatrano. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). donekle. kao što su teorija poštenja. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. kao pisane isprave. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. Za razliku od teorije kreacije. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. nego puštanjem u promet (emitovanjem). Dobra strana teorije kreacije. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. Po shvatanju ove teorije. koja je bila dugo primjenjivana.

Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. 4. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. obveznica). Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. razvila se teorija pravnog privida. Makar bilo savjesno. nije zaključen ugovor. da bi izdavalac i tada bio obavezan. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. a treće vrši distribuciju. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. kao dvostranim pravnim aktom. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. sa razlikama u momentu nastanka. ovdje to nije slučaj. Prema ovoj teoriji. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. S druge strane. Jedno lice štampa. Pošto postoji izdavalac. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. Samo sastavljanje hartije. odnosno svoje obaveze. Kada je pustio hartiju u promet. Po teoriji ugovora. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. nađena). stavlja u promet (banke. kao što uči teorija kreacije. Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. kao dužnik i ovlašteni primalac. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. Dosljedno ugovornoj teoriji.ugovor. a ne kada je papir potpisao. posebne institucije). drugo potpisuje kao izdavalac. kao povjerilac po hartiji. Otuda i naziv ove teorije. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. Odluka je pravno tek tada donesena. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 .

str. 237). stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. str. 1979. 237). Informator. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. 239). Naime. Pri izdavanju hartije. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora.cit. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . jamčiti bez obzira na njegovu volju. po zakonu. po zakonu. odnosno njenog ranijeg imaoca. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. 266). koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. što je opravdano kritikovano. 244. 267. Beograd. 1981. op. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. str. čl. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. odnosno raniji imalac (indosatar). čl. II Band. 282 Rastovčan dr Pavao . 282 odnosno teorija kreacije. München. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. 443 (prema Radišić. 12. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. 283 Radišić dr Jakov. 1985. 1977.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. Zagreb. iako starija. Nolit. 266. čl. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje.mjenica i ček”. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca.cit. a to znači prihvatanje teorije emisije. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. str. bez njegove volje. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. 280 281 279 319 . Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. str. 10). op. Sarajevo. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. str. čl. Teorija ugovora. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti.

načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti.g. po pravilu. str. Ostale podjele daće se u pregledu. one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji.cit.). Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. proizvodi iste pravne posljedice. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. kompaniji tipa dioničarskog društva. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. Predaja hartije ima isto značenje. vrsti prihoda koje ona nosi (daje). 2. Udruženje pravnika u privredi. 2. može razvrstavati. odnosu hartije sa osnovnim poslom. 830-837. pravo opcije i dr. načinu određivanja valute. Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. skladišnica). imaoca papira). vremenu dospjelosti. Beograd.1. 2001. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. Vasiljević Mirko. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). Zavisno gdje spadaju.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. str. stvarnopravne i obligacionopravne. tradicione hartije. na učešće u upravljanju (pravo glasa). vrsti inkorporisanog prava. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. može imati i druga prava (pravo prioriteta. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. 285 284 320 . Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. 45 i dalje. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. 2. Svaka od hartija se. kao član društva.2. mjestu 284 285 plaćanja. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). Poslovno pravo. op. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. a nekada i ličnopravnim papirima. dalje. načinu i obimu izdavanja (emisije).

Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. čeka.fizička predaja tih stvari. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. obveznice. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. dispozicionim hartijama. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). 321 . Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. naročito. 236). Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. i po pravilu. hartija može glasiti. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. Na koga. te se hartije nazivaju i robnim. na ime i po naredbi (ZOO. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu.1. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. kao što je slučaj kod mjenice. Najčešće je tražbina upravljena na novac. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. zapravo. Sadržaj mogu biti i članska prava. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. čl.3. 2. na predaju stvari. svaki njen savjestan držalac (posjednik). Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. 3. 3. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. nosilac (titular) prava iz hartije.

ako se on vodi (ZOO. čl. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. Nije. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. dakle. 239). Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. To brisanje naziva se devinkulacijom. 3. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. Pravo iz hartije na ime. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. čl. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. 246). Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. uništi se. bude ukradena). hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. kao što je već rečeno. pošto mu je poznat. U pogledu sposobnosti da služi prometu. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. 3.2. To je neophodno. o čemu je već bilo riječi. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. može se prenositi ustupanjem (cesijom).3. jer je pravni odnos među njima neposredan. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. Kod hartija od 322 . Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica.

5. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. one se dijele na oročene. str. prenosivim tovarnim listom. Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). Predmet obaveze može biti: neka stvar. op. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). skladišnicom. založnicom. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. dionica. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. javnim povjerenjem (obveznica). mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). godišnja isplata kamata kod obveznica). komercijalni zapis). 323 . papire bezgotovinskog platnog prometa. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. okrug-kanton. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. 220. odnosno ništa ne stoji u papiru. jula 1998. država. grad. hartije kreditnog prometa i dr. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. a može ih izdavati opština. godine”). može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. kao što je slučaj sa konosmanom. predoči). Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. robnim). Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti.vrijednosti po naredbi može se. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. takođe. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. kada se mora izvršiti činidba. ček). a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru.cit. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. 4. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. po viđenju i sa neodređenim rokom. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. a dužnik je obavezan izvršiti. samo je pitanje kako je on određen.

d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. Serija C. Serija B. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). niti da li je ona pravno valjana (ZOO. skladišnica. kontrolni broj 00004”). 1996. one koja je upisana na hartiji. komercijalni zapis). predaje prodate robe. Zavod za računovodstvo i reviziju. teretnica). nominala 20 KM. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. nominala 50 KM. niti se upuštati. Kod apstraktnih osnova obaveze. Ako zakon nalaže. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. Zbornik radova. str. Ta cijena je. kako je nastala osnovna tražbina. f) Prema načinu i obimu izdavanja. ček. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”.institucije (dionica. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). Iako osnovni posao ima nedostatke. e) Postoje tradicione hartije. Sarajevo. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. Pošto hartija reprezentuje stvari. čl. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. Prve su nezavisne od osnovnog posla. 324 . trgovačke efekte. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. mjenica). što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. 252). Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. Izdaju se u seriji. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. po pravilu. odnosno važiće. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. i dispozicione. hartija će imati pravna dejstva. druge daju promjenljiv prihod (akcija. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. 180. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. čl. 256). komercijalni zapis. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. viša ili niža od nominalne vrijednosti. povodom koga su izdate. nominala 80 KM). izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. Ne mora dokazivati. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica).

One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. stavlja potpis prenosioca hartije. 10). a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. umjesto robe. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. brže. prethodi neki drugi. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. o ispunjenju neke obaveze i sl. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je.). pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. znači. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. čl. jednostavnije i sigurnije izrazila. Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. Cesiji. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. cedirati. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. a ne samo one koje glase na ime. takođe. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). ako se on vodi. prenose potraživanja u obligacionom pravu. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. čl. razumije se. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. 242). Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. Njega se ne tiče. 2. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. i predaja hartije. dužnik je mora prihvatiti.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. negocijabilnost (negotiable instruments). Cesijom se. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. 242. o poklonu te tražbine. pod određenim uslovima. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. inače. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. ZOVP. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. čl. Da bi se ta osobina što lakše. Ako je cesija punovažna. dakle.

Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. čl. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati.-u ili po njegovoj naredbi”). Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. Indosatar je novi imalac. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. onaj na koga se prenosi hartija. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. ili po njegovoj naredbi nekome drugom.” ili “predati po naredbi N. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan.N. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. čl. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. po naredbi svakog imaoca. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. 249).N.N. Naime. 246). Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. 3. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. a i najčešći način prenošenja. ne može ih isticati indosataru. 248). Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). čl. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. nekom drugom licu. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. po naredbi. po njegovoj naredbi.” ili “platiti N. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. Tako se pravo iz ove hartije može. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. kad je tako određeno propisom. onaj koji prenosi hartiju. Indosant je dotadašnji imalac hartije. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. Drugi mu dokaz ne treba. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . stvara se lanac povjerilaca. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos.

Ima. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. 249). hartije na ime (skladišnica i konosman). Odgovara. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. naime. mora se to izričito upisati u tu hartiju. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. Ako se. Osnovna obaveza je na njemu. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. Indosament može biti puni. kako je rečeno. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. dakle. bjanko i na donosioca (ZOO. obaveza ne prestaje. a to znači i prenošenju. da postanu hartije po naredbi. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. Kod nekih hartija. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. ček).jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. 244). mjesto i datum prenosa. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. čl. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. 327 . Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. želi da postanu rekta hartije. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. čl. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika.

328 . 4. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. ima njegov potpis na hartiji. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. U tom slučaju. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. stavlja se riječ “donosiocu”. potrebno je samo da upiše naziv. i tražiti ispunjenje. čl. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. Pošto se ne zna korisnik. a ne samo neka. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. Razumije se da može. čl. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. Djelimični indosament je ništav (ZOO. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. Izuzetno. 241). Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. a može i punim indosamentom. 5). pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. čl. nema imena korisnika. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). kao da to nije napisano. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. predajom hartije drugome. Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. 244). umjesto imena indosatara.N-a ili donosiocu”).Upisuje se još mjesto i datum prenosa. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. na prazno (blanko) mjesto. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. Izvršava se onom ko je donese. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. smatra se kao da uslova i nema. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. U slučaju prenosa na donosioca.

može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). St. 2. po pravilu. a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. Otkupom prestaje da važi hartija. kada postane pravosnažno. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. oproštaj duga. oštećena ili na bilo koji način nestala. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. novacija. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. West Publishing Co. po pravilu. Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. na trošak imaoca. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje.1. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). kompenzacija. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. 1970. 230). zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. 329 . zastarjelost prava. čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. izda nova isprava. str. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. 335. konfuzija (sjedinjenje). Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. što. a time i prava iz hartije. Paul. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. čl. ukradena. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija).

330 .

To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. prvenstveno.model za druge vrijednosne papire. kao što se vidi. kada se mjenica i 331 . posebno obligacione.). Može se reći da su one nastale. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. u određeno vrijeme i na određenom mjestu.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. solo) mjenici. rekta i dr. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. I to su osnovne vrste mjenice. trata) mjenici. Kao i svaka hartija od vrijednosti. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. nego umjesto toga. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. Osnovno razlikovanje mjenica je. cirkulaciona. Isto tako. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. komisiona. po naređenju izdavaoca. U ranom srednjem vijeku. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). kreditna. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. Mjenica je. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . u modernom pravu.

bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. kao bjanko akceptirana mjenica. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). Kao što je već rečeno. koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . Kod robnih kredita. bezgotovinsko plaćanje. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. Međutim. Kao što se vidi. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). akceptirana i rekta mjenica. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. putem svoje bankovne veze. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica).reeskontna redovno niža. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. zamijenio ček. Osim ovoga. 332 . ona omogućava gašenje niza obaveza. Pored toga. kratki rokovi). mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. 2. mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. Inače. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. a izdaje se kao bjanko. a i obračunava se za kraći period). Zahvaljujući njenim osobinama. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). u dobroj mjeri. Tradicionalno. U unutrašnjem prometu danas ju je. kupac akceptira mjenicu do visine kredita. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita.pojavila.

ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. rok dospjelosti i dr. Inače. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. str. neće biti savjestan. da bi ona imala karakter mjenice. i drugi. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu.7% . god. op. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. Dopušteno je. U protivnom. 9. a po zakonu mora postojati. U momentu predaje mjenice.cit. Prema starijoj teoriji. isprava nema obilježja mjenice.6%. saglasno ugovoru sa izdavaocem. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). dakle. jednim rukopisom i mastilom. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. u protivnom. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. u času stvaranja mjenice. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. u kategoriji eksternih izvora kapitala. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. 333 . postoje različite teorije. 289 Trasirana (vučena. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje.prema Bernard J. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. biti uneseni. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. do 1988. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. Foley. mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. a krediti sa 13. pored zakonskih i drugih pravila. bankarska tehnika.). Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. svi elementi moraju postojati. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19.I na kraju. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1.

Bitni sastojci (elementi) 2. 588-628. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. 2. odnosno naziv. Veljko Trivun. Vedad Silajdžić. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. čl. firma onoga kome treba platiti. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. f) ime. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom.2. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. c) ime. odnosno o kakvoj se ispravi radi. str. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. 290 334 . U pravnoj teoriji. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. gotovo isključivo. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. upotrebljava mjenični blanket. geografske i kalendarske.2. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje.1. Sarajevo 2003. Po anglosaksonskom pravu. ime remitenta i potpis trasata. Fatima Mahmutćehajić i mr. U praksi se. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. personalni su ime trasata. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). e) mjesto gdje treba platiti. dr. ne može biti upisan kao naslov. tekstu. personalne. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. Po našem zakonu. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). a lakše u naslov. odnosno naziv. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc.g. Naziv mora biti upisan u samom slogu. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). firma onoga koji treba da plati (trasat).

U slučaju ovog nepodudaranja. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja.tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). Što se tiče naznačenja količine novca. ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće.4. Ona se zove neoperativnom mjenicom. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . Teorija prihvata oba rješenja. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu.vrijedi svota napisana slovima. 2. Na mjenici može biti navedeno više trasata. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . a samim tim i mjenična obaveza. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu. Ne može biti potraživanja stvari. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. Vrsta novca treba da bude naznačena. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. Nije svuda tako. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. U Engleskoj i u SAD. 8).00 KM”). Na prvom mjestu. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. a slovima u tekstu mjenice. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. ili kad kod jedne banke nema 335 . Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima.zakon izričito ne govori. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. ako to i nije učinjeno. da zna ko mu je dužnik. bilo slovima. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . u Francuskoj uz potpis trasanta.3.600. bilo brojevima . Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. Po anglosaksonskom pravu.2.važi najmanja svota. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. obično se navodi svota i brojem i slovima. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. naredba mora da glasi na sumu novca. naredba za isplatu. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega.

razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. Kad je trasant pravno lice. zanimanje. U času izdavanja mjenice. Remitent može biti fizičko i pravno lice. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. odnosno naziv pravnog lica. samo zajednički. Iako to zakon ne traži. a dođe do protesta ili tužbe. dakle. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. Ako se mjenica vuče kumulativno. Ime remitenta Ime. Po pravilu se stavlja štambilj. vući će mjenicu alternativno na obje banke. odnosno uz naziv pravnog lica. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. nije neophodno stavljati bližu adresu. za razliku od anglosaksonskog. odnosno naziv povjerioca. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. ali bi trebalo to učiniti. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. smatramo. a može i od svih kao zajedničkih 336 . bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. u momentu kad je potpisuje. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće.5. pošto je i on regresni dužnik. Ako su remitenti označeni kumulativno. pa i u našem. svako poslovno sposobno lice. može primati obaveze. U kontinentalnom zakonodavstvu. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. To može biti alternativno. uz ime. a može i kumulativno. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. 2. Pošto se trasant potpisom obavezuje. Inače. jer ako je mjenica prenošena. Svi su zajednički dužnici. mora biti navedeno u mjenici. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. adresa je ipak potrebna.dovoljno pokrića. vrstu poslovanja i sl. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. valjaće se obraćati i remitentu. po pravilu. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. Ako su remitenti navedeni alternativno.6. 2. Prilikom upisivanja imena remitenta.

Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. inače. “krajem mjeseca” ili “ultimo”.2). uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. mjenica ipak važi. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. čl. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu. 2. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. ma kojim izrazom.dužnika.. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. umjesto fiksno određenog dana. Može ga odrediti i svaki indosant. lettre de change a date). “polovinom mjeseca” ili “medio”. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. To je godina dana od izdanja.. god. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. st... čl. odnosno na viđenje.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. No ako se ne naznači. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti. platite. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. čl.2). fiksan je.” i sl..1). Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka..” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM.38. juna 2002. dnevna mjenica. čl. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode. nego građanskopravne. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO.” Važno je naznačiti.38. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu. Dopušteno je. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. čl..7. lettre de change a vue)..” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. 4. čl. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. To znači prvi dan u mjesecu. pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. kalendarska mjenica (Tagwechsel. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu. da se plaća od dana izdanja mjenice.. 38). st. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. st.” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. Ova mjenica glasi: “1. 35).. 77). kad to ne bi bilo naglašeno.. jer je to njen bitni sastojak. Moglo bi se. lettre de change a jour five). čl..

ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice.”). 36). 338 . a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. stavlja se toponomastički naziv mjesta. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. a najdalje 20. valja je podnijeti na protest. Kada protest nije podignut. takođe. 2. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1.000 KM”). Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli.000 KM. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31.. 2). savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. čl. Takve bi mjenice bile ništave (ZM. 2). U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. čl. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. juna 2002. ali ne prije deset mjeseci od danas. a 5. čl.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju.. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. jula t. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. i kada protekne na mjenici označeni rok. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. Ako više mjesta nosi isti naziv. februara 2000. tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje.8. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. a po pravilu se i ne podnose. i rok se računa od dana podizanja protesta. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. No i kad ne bi bilo tako navedeno. čl. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. st. pošto bi to stvaralo zabunu. 35. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. po svome izboru. podnosi se na isplatu. godine platite 10. aprila”). 36. st. 34).” i sl. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. aprila iste godine platite 20. ne važi. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum.g. Dakle. lettre de change de vue). Prema međunarodnoj praksi.. godine” ili “platite po viđenju..

Važno je da se stave. 3. Ako. Može taj podatak biti izostavljen. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. 339 . Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. u gornjem lijevom uglu. Visoko. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. pak. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. 2. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. znači. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta.d. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. pa ma gdje na mjenici.d. čl. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. Sarajevo). b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja.9. ali nije neophodan. i antidatirana kao i postdatirana. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. st. Plaćanje kod HBB banke d. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). kako se vidi. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. Po teoriji omisije. ali je razumljivo da to treba učiniti. u lijevom gornjem uglu.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. 4. Može biti. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. 3). čl. ali ne mora biti tako. Sarajevo.d. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat.

ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. Sarajevo”). Nema njegovog potpisa na mjenici. bude neko drugi. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. Sarajevo. kad je izostavio tu oznaku. jer se smatra da je trasant.d. Plaćanje u Mostaru”. Mjenicu može domicilirati samo trasant. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno.d. u Mostaru. Zakon o mjenici (čl. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. nego u Mostaru. Sarajevo. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta.d. Plaćanje u Tuzli”). ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. a ne stvarno stanje.o. a da platac.d. To lice (platac). lice koje treba da plati. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. odnosno kod koga će se mjenica platiti. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. određuje trasat. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. Ako je to cilj. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. Sarajevo. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. Mostar. a ne trasat. odnosno mjesto (platište). Ako na mjenici piše: “Soko d. koje nisu domicilirane. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. a ne trasat (“Merkur d. radilo bi se o domiciliranoj mjenici. 340 . Time se ne mijenja mjesto plaćanja. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. a ne u Sarajevu. Plaćanje u Sarajevu”). Po teoriji omisije. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. nego se samo daje adresa gdje će se. iako nije tačna adresa trasata. ili kod koga treba da se plati.d.4. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. Plaćanje kod HBB banke d.o.

a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. bilo to u njoj označeno ili ne. To bi bilo za slučaj gubitka mjenice.N. (“1. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos. septembra 2003.Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice..”).. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka.”..” ili “. stavlja se solo klauzula (“1....”). u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule). drugi (sekunda).3. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu..” 5.”. u stranoj valuti.000 švicarskih franaka efektivno. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). 5.g. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica. jula t. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica.. jula t. godine platite za ovu prvu mjenicu. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 .1.”). “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu... Svaka je mjenica prenosiva indosamentom. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N.. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima).. Mjenica bi glasila: “12.. platite za ovu solo mjenicu.. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima).. za ovu jedinu mjenicu. 5.” ili “u švicarskim francima”. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca..g.N. treći (tertia)... 10.. njenog podnošenja na akcept. a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost.2. Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice.N..

ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. ali i između trasanta i N.novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza.. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta.N. i stavite istu u račun N. Ako klauzula glasi: “Platite.6. robi. bez izvještaja”. Njegova činidba je u isplati mjenične svote. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. Inače.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata).4. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. prije nego što prihvati nalog iz mjenice.N. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. čime ga je pokrio.. U suštini.N. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja.N. a može biti i dug. trgovačkim efektima. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”).5. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima.. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. Ova klauzula ima građanskopravna... 5. 5. Prema načelu strogosti. Postoje pravni odnosi između trasata i N. vuče mjenicu na trasata. i stavite na račun N. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu. on time.N. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta. 5. a ne mjenična dejstva. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja... na osnovu čega trasant. protivno izvještaju. mjenični posao je samostalan i apstraktan. Trasat prihvata mjenicu. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu. Može da glasi: “Platite . i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. kao komisionar N. kreditu..

imalac mjenice zadržava sva mjenična prava. indosant ili avalist. inače. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 . Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. ali ne i po njegovoj naredbi.12. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost. koja nije indosabilna. radi izbjegavanja suvišnih troškova. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom.. Klauzulu može unijeti trasant. Ukoliko bi imalac mjenice. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka.8. to trebalo da učini. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao. a ne mjenična dejstva.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice.. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope.” 5. 5. prema daljnim imaocima mjenice. a ako je stavi indosant ili avalist... a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice. Ako je upiše trasant... Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču. 5.. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta. 5.” ili “Platite za ovu mjenicu N.N. I ova klauzula ima građanskopravna..10. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi. 5.11. 5. a ne i za ostale mjenice. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu.” ili “Platite samo po ovom primjerku. podnio mjenicu na protest. Međutim. kao regresnog dužnika. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.7.N. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. a ne indosiranjem. niti od njegovih sljednika. tada djeluje isključivo prema njima. ona djeluje prema svim potpisnicima.9. i pored postojanja ove klauzule. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost.

uz pristanak tog lica.str.mjestu. odnosno krivičnog prava. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje). tada ne nastupa njihova obaveza.cit. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. ili u ime kojih je ona potpisana. čl. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. maja 2004. lično je obavezan po toj mjenici. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. čl.N. op. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. op. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo.”). već potpišu zastupanoga. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. godine ovlašten A. Neke mjenične radnje su obavezne. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. 91). on postaje solidarni mjenični dužnik. po punomoći od 10. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. 344 . 491.A. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. Po mjeničnom pravu. 141. 9). obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. dužnika ili trećeg lica. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO.. str. prenose se. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. mora na to upozoriti drugu stranu. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. a da za to nije bio ovlašćen. bilo povjerioca. III MJENIČNE RADNJE 1. treba da napiše u ime koga je potpisuje. Vajner dr Zdenko. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. dok su druge fakultativne. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu.cit. U građanskom pravu.

Štambilj. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. isplata (plaćanje). Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. 2. 99). akceptiranje. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. odnosno organizacija koja pruža usluge. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. trasant mora imati poslovnu sposobnost. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). jer je to pravna radnja. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. U tom slučaju. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. prenos. odnosno primaoca usluga. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. ako postoji takav ugovor. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. Nadalje. 345 . sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. mjenično jemstvo (aval). ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. čl. označavajući sebe kao remitenta. a stvarno je ona garant (žirant). U mjeničnom pravu. vuče (trasira) mjenicu na kupca. protest. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja.

daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . st. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO.N. Forma indosamenta nije zakonom propisana. 246).N. Pored naziva indosant i indosatar.-u”. 3. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. Žirant je indosant. Prenos mjenice 3.3. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika.na leđima). koriste se i termini žirant i žiratar.-u” ili “Mjesto mene platite N. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 . Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. kakva je mjenica. U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice.N. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. čl. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost). smatra se kao da nije napisan. jeste indosament (indosman). Izjava se. Po anglosaksonskom pravu.puni indosament (indosman). 3. čl. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca. jer je on prvi povjerilac po mjenici. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. a žiratar je indosatar. a ako je stavljen uslov. 2). o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte.2. 13. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. kao indosant. ali tada mora biti cio ispisan .N. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). Obično se piše: “Platite po naredbi N. Prvi indosant je uvijek remitent.-u” ili “Za me N. kao indosatara. čl. Dosadašnji imalac mjenice. Indosament mora biti bezuslovan. Djelomičan indosament je ništavan (ZM.1. Obično se još stavlja datum i mjesto.3. novi povjerilac. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi.-a” ili “Platite N. po pravilu.

i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. da obavi i neke radnje. On ima sva prava koja proističu iz mjenice. ali ako bi mjenicu htio indosirati.N-u kao punomoćniku” ili “N. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. 3. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). u svojoj državini.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. I založni indosament može biti puni i bjanko. opunomoćujući. st. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. nema ni njegove obaveze. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N.4. nije dužnik po toj mjenici. 3. tačka 3). za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. vrijednost za zalogu”. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu. upisati svoj indosament i potpisati. 2. za inkaso. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. vrijednost za naplatu”. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. 15. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. čl. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N. niti je potpisujući. Prema tome.N-u. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice.N-u. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom.N-u. ono ostaje kod indosanta.5. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom.

mjeničnopravna radnja 348 .6. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. 3.8. on isključuje indosiranje. 16).mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. bilo da ju je on akceptirao ili ne. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. prema tome. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. može unijeti i trasant. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. čl. 12). on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. čl.7. Međutim. 3. a eventualni višak dužan je predati indosantu. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. Na to je jedino ovlašten trasant. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). 4. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. Međutim. klauzulu straha. Akcept je. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. ali ne tako široko kao indosant. čl. odnosno dodaje tzv. Treba istaći da klauzulu straha. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. kao nebitni elemenat mjenice. 3. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. Prijem mjenice (prihvat.N. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. 16).

akceptant ipak odgovara za mjenicu. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. U tom slučaju. pa je ovaj odbije. ako je mjenica došla u njegove ruke. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). Stoga za akcept nije ni propisana forma. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. “akceptiram” i stavlja se potpis. 26. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. uz mjenično obezbjeđenje. Kod dodjeljivanja kredita. Obaveza je i samostalna. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. mora dati na mjenici i to licu mjenice. 22). stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. čl. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. To je sam potpis trasatov na mjenici. Akceptantova obaveza je neposredna. pa čak i trasantu.(izjava) kojom trasat. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. vjerovatno iz praktičnih razloga. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. ako ne plati glavni dužnik. Izjava o akceptu se. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. Akcept nije bitan sastojak mjenice. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. 349 . “primljeno”. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. Postoji i blanko akcept. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. po našem pravu. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. Obično se daje riječima: “priznajem”. ona se ne gasi. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. čl. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. 1). Akceptom trasat postaje glavni dužnik. st. “prihvatam”. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. pravo da se naplati od njih.

24.Od pravila da se trasirana mjenica može. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. čl. 2). imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. 1). Ako je akcept uslovljen. a indosanti mogu samo skratiti (ZM.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. U tom slučaju. i akcept mora biti bezuslovan. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. Pošto je mjenični nalog bezuslovan. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). st.000.” a mjenična svota glasi 90. tempus deliberationis). povjerilac ima pravo da preduzme postupak. Tako. pa imalac ne treba da je protestuje. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. Međutim. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. kao da nije ni dat. b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. a ne mora podnositi na akcept. Kada se mjenica podnese na akcept. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine.000. čl. septembra 2004. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. mjenica važi. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. Ako odbije akcept. st. 27). odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. prema regresnim dužnicima. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. čl. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. god.00 KM. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. Prvi slučaj. kod suda. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici.00 KM). Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. 25. god”). septembra 2004. ali ne može doći u sukob sa trasantom. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept.

a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. st. “jemčim za isplatu” ili drugačije. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. “kao garant”. “kao poruk”. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. u tim slučajevima. Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). čl. čl. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. “per aval”. No. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. u principu. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. 4). a ne akcesoran pravni odnos. treba da odredi za koga garantuje. a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. Naprotiv. trasant do akceptiranja. Prije davanja avala (upisa na mjenici). čl. ko je njegov honorat (“kao jemac N. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta.N”). nego kao bjanko indosament. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. 5. isplatiti mjenicu. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. Dakle. avalista odgovara povjeriocu neposredno. 31). posebnom izjavom. samo da ta izjava znači jemstvo. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). 33). Aval se daje samo za isplatu.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. izdavalac solo mjenice). 30). Radnja akceptiranja je konačna. Ako se mjenica ne datira. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. čl. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. Avalista. 32. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. Ipak.

indosant). bankarski posao). Aval se daje u slučajevima kada remitent. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . a želi to da prikrije. čl. Međutim. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. tako i odgovara. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. čiju funkciju preuzima. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. 6. radi ojačavanja obaveze. pa otuda za indosante naziv žiranti. 352 .obligacioni ugovor. indosantovim prethodnicima). dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. pa i trasata.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. u vrijeme dospjelosti. 3). obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. ili kao trasant. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. potpisuje na poleđini mjenice. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. Zapravo. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. ili kao trasat. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. garanti. akceptantu. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. odnosno indosatar (povjerilac). 33. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. nego da su žiranti indosanti. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. akceptant. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. st. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. po zakonu. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro).

Za razliku od prezentacije na akcept. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. čl. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. trasantu ako nije akceptirana). Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. 43). što utiče na položaj regresnih dužnika. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. st. Mjenica se isplaćuje. 41. po zakonu. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. 3). st. čl. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. odnosno indosanti skratili. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. po pravilu. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. st. u cijelom iznosu (iskup mjenice). st. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu.39. a ne obaveza. On je. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. čl. čl. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. zatezne kamate i troškove. opasnost i štetu povjerioca (ZM. čl. a ako se to ne vidi iz mjenice.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. 1). Inače. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. 310). U tim slučajevima. 40. onda u njegovom stanu. 39. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. čl. 2). Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. 2). Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. od glavnog mjeničnog 353 . izdavaocu solo mjenice. Ovo je njihovo pravo.

a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. indosanti i njihovi avalisti.dužnika. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. čl. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. 2. Ipak. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. ili ako je trasat. kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. a trasanta u jednom slučaju. U mjeničnu svotu. uključena je kamata. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). uz ispunjenje zakonskih uslova. a to su trasant. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. Regresni dužnici su sva lica koja. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. Ako nije određeno. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. a mjenica važi (ZM. čl. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. odnosno akceptanta. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. 7. koju plaća dužnik. isplatu mjenice od regresnih dužnika. kao mjenični potpisnici. 44). 7). obustavio plaćanje. kamata se računa od izdanja mjenice. u prvom redu. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. bilo potpuno bilo djelimično. Međutim. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata.regresnim dužnicima. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. odnosno akceptant. 354 .

Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. naknadu za 355 . Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. prije svega. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. odnosno regresni dužnici. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. trasant kod neakceptirane mjenice. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. 48). čl. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. ostali troškovi) i najposlije. ako nije protivno ugovoreno. slanja izvještaja. kamatu ako je bila upisana na mjenici. Zapravo. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. Svi mjenični potpisnici.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. odgovaraju povjeriocu solidarno. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. čl. neposredno i samostalno. troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. 50). Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. kao i troškove. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. indosantima i njihovim avalistima). ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. dokaze o nemogućnosti izvršenja. po svome izboru. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. To se odnosi. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. Ako je mjenica akceptirana. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). zatim trasant i eventualni intervenijent. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih.

Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. Najprije. ali da su one ostale bez uspjeha. akceptant. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. Protest je uslov za regres. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. 45). 356 . Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. 8. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. rokovi su različiti (ZM. čl. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. korištenje regresnih prava. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. čl. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Rokovi su kratki. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. 53. nije isplatio mjenicu i dr). mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. 1). a u toj ulozi mogu biti trasat. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. st. Ako protest nije podnesen u roku. ali se mora izvršiti notifikacija. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. Protest Protest ima dvojako značenje. nema ni mjenične tužbe prema njima. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest.

Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. U tim slučajevima. Protestna isprava dostavlja se. Ako. ali je obavezan na notifikaciju. a može se izvršiti i putem pošte. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. postupak se obustavlja. 79). broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. intervenijenta i dr. 9. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. Već je rečeno da trasant. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. isplati mjenicu). Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. sljedeći: prepis protestovane mjenice. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. mjesto. Elementi protestne isprave su. čl. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige.Pored podizanja protesta. “bez protesta”. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. u protestnom roku. akceptanta. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. ali se i ona datira. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. ipak. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). imalac mjenice podigne protest. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). U tim slučajevima. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. upisuje u registar protesta. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. imena protestanta i protestata. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. ukratko. 357 . dan. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi.). izjava da je protest ostao bez uspjeha. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. bez odlaganja.

U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. 9. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. Ako se ispune uslovi za regres. u njegovu čast.1. po svojoj volji. spontano interveniše (ZM. 2). Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. kako zakon kaže. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. čl. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. razlog intervencije.N” ili “Obratiti se N. Za razliku od pozivne intervencije. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. 56. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. način na koji dolazi do intervencije i drugi. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). dakle. Mogućnost regresa se. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. Dakle. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano).Intervenijenta može odrediti trasant. postoji onda kada trasant. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. obustave plaćanja i dr. Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. st. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. prihvati intervenciju. 9. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. odnosno adresa u nuždi. Međutim.2. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. po svojoj volji (sua sponte).N”.

Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. Ako nije označen honorat. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije.” i potpis). To je pravna radnja kojom neko. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. ima svrhu da otkloni regres. 57). čl. takođe. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. onda takvim potpisom on postaje akceptant. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. može se obratiti regresnim dužnicima. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). ako intervenijent nije trasat ili trasant. ima pravno značenje avala. ima značenje bjanko indosamenta. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. čl. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice.N. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. niti prema njegovim sljednicima. imao platiti honorat. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). pošto podigne protest. Intervencija zbog neisplate. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. Kada bi odbio isplatu intervencijom. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM.podnijeti na akceptiranje” (ZM. iako to možda ne želi. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. ma gdje bio stavljen. pozvan ili spontano. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. a ako prihvati. 58). inače. Dakle.

da budu hartije od vrijednosti. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice.. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. trećim (duplikat.. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. Ako se oznaka ne bi stavila.. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. čl..... Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj.”). Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. Ako se ne naznači honorat.. “. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant.. ovaj svome. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice.platite za ovu jedinu mjenicu. 63). Kad traži novi primjerak mjenice. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. dok zahtjev ne stigne do trasanta. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis.”. platite za ovu solo mjenicu. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat.za ovu drugu mjenicu. 62). Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. čl.. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept.. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca.”).mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM. 360 .. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku. 10. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac.. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“. a znao je za to. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku. triplikat). čl.”. Intervenijent koji postupi drugačije. i tako redom po nizu indosamenata. “. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata. 65). šalje mjenicu na akcept poštom..

to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica.”). Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. ne može podnositi na akcept. međutim. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. čl. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu.platite za ovu prvu mjenicu. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. 67). ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. imaocu duplikata. kad ga zatraži (ZM. čl. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje.. 3). služe zaloga i pridržaj. 68). obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. 361 . Ako je trasat akceptirao više primjeraka. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. 11. klauzulama i naznačenjem potpisa. niti ga može indosirati (ZM. sa svojim daljim indosantima solidarno. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. intervencija i žiro).. a ne za ostale. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. st.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. Izuzetno. Ako bi predaju odbio. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. Prepis se. kopiju (ZM.. 69. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. po svim primjercima koje je potpisao.. Ako nema naznake kod koga je original. odakle počinje originalni tekst na prepisu. da bi se znalo. onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. čl.

da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. Po pravilu. mora zabilježiti na mjenici. Kad dobije takvu izjavu. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. zato što nema mjenicu u svojim rukama. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. čl. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. čl. zadržati dužnikov novac. Da bi osigurao svoje potraživanje. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. 362 . tražbini ili mjenici. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku.kvalifikovani pridržaj. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. i prije dospjelosti mjenice . pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. 94). ako je dužnik pao pod stečaj. 88-91). mjenični povjerilac može. hartije od vrijednosti. Naprosto. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. sud oglašava mjenicu nevažećom. onda je u privilegovanom položaju. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. čl. a založne tražbine može zadržati (ZM. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. kao u građanskom pravu. Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. iako nema založnog prava. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. bez svoje krivice. Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. 88). Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. Ne traži se. dokaze o tražbinama i pokretne stvari.

kao i uopšte trgovački efekti. intervenijentu. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. koje može postavljati samo određeni dužnik. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. 363 . Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. revindikaciona tužba). Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. koji je odredio sud. o nesavjesnosti imaoca mjenice. objektivni prigovori. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. ipak. trasantu. Zaštita se. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. dvije situacije: prva. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. avalistima. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. mogu nastati. 2. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. a koji se ne vide iz mjenične isprave. znači. u osnovi. za razliku od prvih. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. Pravilo je.Ako se u roku. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. Radi se. indosantima. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. dakle. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. trasantu kod solo mjenice. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. nego na mjeničnoj ispravi. kada lice odbije da preda mjenicu. pojavi neko lice.

zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. 87). Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. zbog čega se mjenična tražbina gasi. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. 87). U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. Da bi mjenicu mogao naplatiti. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava.3. pa ako bude odbijen. čl. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. odgovaraju imaocu mjenice. ipak. 364 . Smatra se da su se neosnovano obogatili. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). jer su dobili neku imovinsku korist. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. jer su građanskopravne prirode. da na vrijeme podigne kod suda protest. Načelo strogosti. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu.

Kod ove mjenice. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. st. takođe. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). Vlastita (sopstvena. Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. solo) mjenica. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). odnosno sjedište izdavaoca. nema naredbe trećem licu (trasatu). a tiču se dospjelosti. Prema formi i sadržini. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. za razliku od trasirane. 4. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. Kod sopstvene mjenice. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. 365 . Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno.V VRSTE MJENICA 1. osim što nema trasata. čl. U tom smislu. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. 2. 3). nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. pošto nema trasata (ZM. i bjanko (blanko) mjenica.

Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. Glavni dužnik je njen izdavalac. ali privremeno nepotpuna. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. iako je po formi trasirana. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. u odredbama o sopstvenoj mjenici. Prazna mjesta popuniće se kasnije. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). Naime. Prema teoriji omisije. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. ne protivi prirodi vlastite mjenice. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. Po pravilu. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. pa i funkciju sopstvene mjenice. svako savjesno treće lice. blanko). Zakon o mjenici. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. kao imalac mjenice. nego potpis akceptanta (bjanko akcept). ukoliko se.str. u suštini. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. prazna (bijela. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. a da nema sve bitne sastojke. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. ugovoru o potrošačkom kreditu). bjanko mjenica. 3. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka.cit.U pogledu značaja. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. 120 366 . 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. razumljivo. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. op. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla.

uopšte. prodaje na poček. kod potraživanja iz konto korenta. popuniće i te elemente. odmah akceptiranu. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. a drugog za avalistu.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. Mjenični iznos. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. u suštini. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. odnosno za akceptante. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. Najprije. I napokon. “isplaćuje sama sebe”. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. Poslovna (trgovačka. plaćanje izvršenih usluga). Zatim. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. Određenim ugovorom (o prodaji. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. 4. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. izvršila uslugu) ili će to učiniti. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. kreditnim odnosima. Kad dođe do obračuna. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. 5. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i.

imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. Iznos može. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. na iznos do visine odobrenog kredita. U komisionoj mjenici. Prvo. odmah akceptiranu. a on banci revers. najčešće. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. Ostali žiranti (drugi. banka vraća bjanko mjenicu. ako isplati mjenicu. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. 5. Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. Ukoliko račun ne likvidira. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). Ona služi kao pokriće za kredit. Položaj žiranata nije jednak. Trasant se može pojaviti kao žirant. ali i ne mora biti naznačen. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). uz to i akceptiranu. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. Pojavljuje se. Prema svojim potrebama. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. U mjenici se taj odnos može 368 . kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . U najlošijoj poziciji je prvi žirant. odnosno svojim prethodnicima.zajmoprimac). Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. 6. st. 7. njemu odgovara samo akceptant. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. radi u svoje ime. Trasant. kao komisionar. banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. čl. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. 3). a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. na licu mjenice kao trasant. kao i prema akceptantu. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa.

ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke).i stavite na račun N. Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac .N. čl. kao i ugovor banka .kupac. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). rekta mjenici. uvjerenje o porijeklu robe. 5). Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). Kod ovih mjenica isto lice je trasant. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici.vidjeti iz klauzule o pokriću: “. Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). a ne trasanta (prodavca). 369 . Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. trasat i remitent. račun. Postoje i druge vrste mjenica. ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata.njen komitent (kupac). 8. Ako komitent ne položi pokriće.). na iznos fakturne cijene iz ugovora. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). carinsku deklaraciju i dr. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. 5).. Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM.. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. čl. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. tereti račun kupca. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). Mada su moguće. povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. odnosno akceptant (kupčeva banka). dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. veoma rijetko se pojavljuje u praksi. U suštini. b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica.”.

Rok zastarjelosti je. 80). 80-86). odnosno od tužbe. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. dok ne nastupi zastarjelost. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. 80. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. 3). c) Amortizacija. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. čl. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. iako su preduzete potrebne radnje (protest). trasantu i ostalim obveznicima. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. na naknadu štete još kroz tri godine. ako se iz tog posla neopravdano obogatio. st. po građanskom pravu. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. S obzirom na načelo inkorporacije. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. izuzev akceptanta. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. pa on mjenicu može indosirati. znači. a) Isplata mjenice. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. čl. obaveza se ne gasi. izgubljena. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. 2. Ako se to desi prije dospjelosti. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. izgorjela i dr) ili je 370 . ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. inače. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. čl. Propuštanjem se gube regresna prava. gase obligacije.

Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. trasanta. umjesto isplate mjenične svote. čime se vrši prenov obaveze. Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). po pravilu. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. mjenična obaveza se. a mjenične svote glase na istu valutu. 505. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. f) Kompenzacija. Beograd 1986. indosirati na trasata.tako uništena da nije sposobna za promet. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. 293 Suprotno. d) Poništenje mjenice. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). indosanta. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. Stara mjenica se gasi. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. e) Oproštaj duga. dakle. h) Konfuzija. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. i po njoj postati opet dužnik. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). 394. g) Novacija. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj.cit. str. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. sa istim licima u različitim ulogama. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. pa je ovi mogu dalje indosirati. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. str. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. op. Ako nisu istog iznosa. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. nije kao u građanskom pravu. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. a djelimično. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. Antonijević dr Zoran. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. što je slučaj kod povratnog indosamenta. Pravno dejstvo konfuzije. 371 . Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. Savremena administracija. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. može se vršiti kompenzacija.

372 .

izraziti u novcu. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. naročito između poslovnih subjekata. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. Luksemburgu. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. 2). pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. Beograd. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. u principu. a plativ je u BiH (loro ček). 1975. a u nekim i na 294 netrgovce. 2. Iranu. pored banke. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. a i na druga lica netrgovce u Španiji. U savremenom svijetu. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. 4. ček. Kod ovih čekova trasat može biti. 3). Vatikanu i dr. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. Iz tih odnosa. Gvatemali. novčanica (fiducijarnog novca). str. predajom gotovog novca. Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. izjednačene sa bankom. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. Ženevska konvencija. st. Kada je pušten u promet. Lihtenštajnu. 373 . može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. ugovornog ili vanugovornog karaktera.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. a plativ u inostranstvu (nostro ček). novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). . po viđenju. čl. Trasat. Savremena administracija. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). 60. instrumenata platnog prometa. Egiptu. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. čl. u malom obimu. kompenzacija)”. čl. u toj materiji.

neosnovanom obogaćenju. obavještavanju. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. 25). Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. normalno. umnožavanju. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. zastari. inače. po pravilu. čl. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. regresnoj svoti. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). otvoreni kredit i dr. 2. U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati.). plaćanju. čl. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. Sredstva. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. protestu. amortizaciji i drugo (ZČ. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. solidarnoj odgovornosti. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . Klirinški i drugi obračuni vrše se. pa i angažovanjem svojih sredstava. bez korištenja gotovog novca. na principu kompenzacije. indosamentu (osim o akceptu). predaje ček. instrument platnog prometa. sredstvo plaćanja i obračuna. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. povjerioca. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. njen klijent. potraživanja. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. pravu zaloge i pridržaja. avalu. 237 i 239). višoj sili.

375 . kao i sam rad sa čekovima. ukratko. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos). pored ostalih. u načelu.zastara .ček dospijeva po viđenju .ličnost trasata (banka) . sadržinu i funkciju.nije dopušteno korištenje određenih klauzula .ček može glasiti i na donosioca .izdavanje bjanko isprave .nema kamate .postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka. Osim što se obračun vrši između banaka.pravo zaloge i pridržaja . Sličnosti sa mjenicom .punovažnost potpisa. osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa . Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti. rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja .aval. prava i obaveze.“tradicionalnih finansijskih usluga”.indosiranje . ne može se umnožavati i nema prepisa . 3. Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu.pokriće kod trasata (banke) . svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu.ček se može opozvati . osim avala trasata .nema domiciliranja . Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj. nema .protest.regres zbog neisplate.viša sila .u načelu.prezentacija na isplatu . koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti.djelimične isplate.pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi .nije bezuslovno potreban protest za regres .isključen akcept i sve što je vezano za akcept .solidarna odgovornost .ekonomska funkcija . Izložićemo.neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom .amortizacija isprave . No. regulisani imperativnim propisima svake zemlje. sličnosti i razlike između mjenice i čeka.isključena intervencija . regresna svota i notifikacija .

ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. takva isprava ne vrijedi kao ček. Čekovno pokriće mora biti u novcu. d) Mjesto gdje treba platiti. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. zato što bi promijenila njegovu funkciju. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. Bitni pretpostavljeni elementi.1. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. Razlog leži u činjenici što je ček. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. kao i kod mjenice. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. uglavnom je isto kao kod mjenice. po zakonu. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. Bitni sastojci 1. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. hartija od vrijednosti po viđenju. c) Ime lica koje treba da plati (trasat). Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. c) Trasat mora biti imenovan. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). ali ne mora biti u gotovini. e) Mjesto i datum izdanja.2. f) Potpis izdavaoca (trasant). čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). 1. 376 . a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. po zakonu.

Kada i tu nije navedeno mjesto. odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka.klauzula “bez obaveze” . tada se smatra da ona nije napisana. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote.klauzula o neodgovornosti trasanta .klauzula o deviznom kursu .klauzula o moneti (efektivnosti) .klauzula “ne po naredbi” (rekta) .klauzula “po naredbi” . Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu.klauzula o akceptu . Za razliku od mjenice.klauzula o kamatama .klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” .klauzula “bez protesta” . Naravno. takva isprava ne vrijedi kao ček. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje. kao i kod mjenice. nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka.klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . a ček je pravovaljan. o domiciliranju i dr.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak.klauzula o platištu . Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice . pod određenim uslovima. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. 2. Ako nije navedeno ni pored imena trasata. kod međunarodnih plaćanja. takođe. 377 . pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj. “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu. Ako nije navedeno mjesto izdanja.). takva isprava neće važiti kao ček. Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. dok je upisivanje drugih nedopušteno.klauzula o domiciliranju . Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. po zakonu. a takav ček je punovažan. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. e) Mjesto izdanja čeka je. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu.klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). bitan pretpostavljeni element. što znatno olakšava korištenje čeka.

295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. Zakon o čeku. kao i drugih razloga. regres. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. smatra se. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka.cit.III ČEKOVNE RADNJE 1. prezentacija i dr. amortizacija i čekovne tužbe. isplata. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). 516. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. 298 Antonijević dr Zoran. Međutim. 1981. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. ali samo u određenim slučajevima. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka.cit.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. Novine FBiH br. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. 525. povlači imovinskopravnu.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. kao i u mjeničnom. opoziv i umnožavanje čeka. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). op. 229. Beograd. str. str. protest. d) Izdavanje čeka. Akceptiranje čeka. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. 378 . U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje.000. op. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. aval. prenos. a ne akcept. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. isplati ček vučen na nju. c) Ostale čekovne radnje (aval. kao i Ženevska konvencija o čeku. ali bez pokrića. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. Iz ovih.str. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana.

Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. kao kod mjenice. str. 3 Konvencije o čeku). sposobnost biti povjerilac po čeku. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. Pokriće mora biti “raspoloživo”. 379 . Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. Aktivnu čekovnu sposobnost. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. op. Pasivnu čekovnu sposobnost. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. onda ta tražbina mora biti izvjesna. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. 2. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. utuživa i likvidna. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. Ne može se sastojati. kao i isplate po tim računima. osim banke. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). 83 i dalje. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka.cit.

380 .”). sve od čekovne svote). jer je to zakonska pretpostavka (ZČ. prevara. U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku.1. i najzad.). 8). Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. izdavanje lažnih čekova i sl. ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta. Ček na ime (nominativni. ako je znao da nema pokrića. čl. Prenos čeka 3. U tom slučaju.N. U suštini. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. a pored toga. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N. 3. čl. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. po naredbi. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. Međutim.bitan sastojak čeka. krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića. izvještaj o isplati. Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). 8). Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote. ček može glasiti na ime. izvještaj o uplati). zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). na donosioca i alternativno.N ili donosiocu”). njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke. a odgovorno lice 1-5%. pa jedna filijala vuče ček na drugu. takav ček glasi po naredbi. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). Inače.

kao i mjenica. u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. 3. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. pa i kada nije datiran. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. Pored čeka po naredbi. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. 84. 26). prenosi indosamentom. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). taj odgovara kao trasantov avalista. gdje je remitent alternativno određen. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament).str. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. isto kao za dionicu i obveznicu na ime. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. Pošto je kratak rok važenja. 11). uglavnom. a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. Ako je indosament učinjen prije tih rokova. cesijom i prostom predajom (traditio). čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. naročito. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote.cit. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. čl. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). 381 . kao kod mjenice. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. Za ček na ime. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. po zakonu. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. ne i na donosioca.2.Ček se. op. Alternativni ček. indosamentom se prenosi i ček na ime. takođe se može indosirati. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava.

bez formalnosti. a ne kreditiranja. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. trasant. ali može i samim potpisom avaliste. Za razliku od mjenice. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima.3. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. avalist).4. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. 5. ako hoće da naplati ček. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. čl. 3. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. 10. Prema međunarodnoj konvenciji. aval kod čeka se rijetko koristi. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. st. rekta čekovi). Odgovornost avaliste je neposredna. u suštini. neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. U tom smislu. osim trasata. 4. No. u cijelosti ili djelimično. Trasatov aval. 26). Ako je izdat prvobitno na donosioca. krađe. 1). čl.3. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka. Prednost je u lakom i brzom prenosu. Imalac čeka je obavezan. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. gubitka čeka.

ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. ako je on saglasan. čl. Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. po zakonu. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. (ZČ. dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). čl. Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. indosant. b) Petnaest dana. čl 15. Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. Po zakonu. regularnost lanca indosamenata. tražbine su istorodne. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. 2). Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. Trasat može prihvatiti ček. Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). st. Inače. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). 3). dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. c) Dvadeset dana. ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. ako su to različita mjesta. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. 18). ako je to moguće. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . ali prije nego što to učini. 21. a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. da li postoji preinačenje čeka. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. Obračunski ček je. ali su u našoj zemlji. d) Šezdeset dana. u suštini. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja.utvrđenim rokovima. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. st. Trasat (banka) vrši isplatu čeka. Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji.

Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. I kada čekovnu svotu isplati trasant. čl. ostvarivanje prava. 19). Bartoš dr Milan i drugi. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. ako ne dođe do isplate čeka. dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. Korisnik čeka nije dužan. 102. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. primiti djelimičnu isplatu. str. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. čl. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. pa i ček na donosioca. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. cit.cit. Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. Svaki ček. 384 . kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ.str. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. U slučaju djelimične isplate. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. a kojima je protekao rok za prezentaciju. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. u pravilu. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni.kompenzacije. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). op. odbijanje treba da se konstatuje protestom. Dalje. op. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. Čekovna svota se. Kad isplati ček. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. kao što je dužan imalac mjenice. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. isplaćuje u cijelosti. ali to može učiniti. 6. 252. 18).

potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. U odnosu na mjenicu. Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. čl. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. 21). čl. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. 18).na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. čl. 19). pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. U pogledu forme protesta. Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. odbijanja isplate protestnih troškova. čl. Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. jer trasat nije potpisnik čeka. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. 385 . a ne čekovnopravne. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. Protest zbog neisplate. pa ne bude isplaćen. 7. ako ček nije opozvan. indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. Klauzulu mogu upisati trasant. odbijanja obračuna. između njih nema pravnog odnosa. 26). I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića.

Inače. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. indosanti.8. bilo pojedinačno. njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). čl. Što se tiče odgovornosti trasata (banke). u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. kao i sa mjenicom. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. Regres Prema Zakonu o čeku. zastari. 9. 9). Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. pravnog odnosa. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). i ona je specifična kod čeka. Ko plati. 22). trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. po čekovnom pravu. između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. Nasuprot tome. pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). od više njih ili svih zajedno. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. uopšte. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. Regresni dužnici (trasant. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. izdavaoca čeka. “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. a plativih u 386 . avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. indosatara) nema. Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika.

26). naprijed izložene. u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. čl. ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. čl. 3. 387 . kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. postoji privilegovan položaj povjerioca. odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). čl. ali je izostala naplata čekovne svote. IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. čl. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. 2. kao i u mjeničnom pravu. Inače. 26). čl. 23). Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. 239). Kada se ček umnožava. na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. u protivnom. Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. putem zaloge i pridržaja (retencije). Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. 26). Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. Međutim. primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi.

za naplatu ugovorene cijene. Osnovni posao je ugovor o prodaji. kao u nekim drugim zemljama. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. Osim toga. Korisniku čeka. čl. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja. Da bi zaštitio korisnika čeka. U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. 25). čl. a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga što je dopustio da ček postane prejudiciran (ZČ. odnosno povodom koga je došlo do prenosa čeka. c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građanskopravna tužba. da trasant ili indosant nešto ostvare. prvo. njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. kao što je rečeno. Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. 388 . Dakle. za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. Prodavac može postupiti dvojako: prvo. Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. Zakon o čeku nije predvidio rješenje. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). Primjer: za isporučenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos prodajne cijene. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. temelj izdavanja čeka. 25). da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. da kao korisnik čeka preduzme sve radn