OTRES je lokalitet u okolici Bribira na kojem su ustanovljeni ostaci predromanikih instalacija koje su bile montirane u ranokranskoj crkvi koja

je preoblikovana ili obnovljena tijekom ranog srednjeg vijeka, odnosno tijekom 9. stoljea. Ta je ranokranska graevina funkcionirala u kontinuitetu kroz kasnu antiku i srednji vijek kao kransko kultno mjesto pod zatitom utvrda Ostrovice i Bribira. Liturgijske instalacije u spomenutoj crkvi isklesane su bile u Trogirskoj klesarskoj radionici (Otres- prva faza), u Benediktinskoj klesarskoj radionici (Otres druga faza), dakle sve tijekom 9. stoljea. GRAEVINA: Od nje su inae pronaeni vrlo skromni ostaci, tek temelji njezinog istonog dijela kako se to vidi na planu (Sl. 01). U neposrednoj blizini tog objekta kasnije je bila podignuta jedna jednostavna, vjerojatno romanika crkvica s polukrunom apsidom, pri emu je starija graevina gotovo potpuno unitena. ak su i dijelovi njezine liturgijske instalacije bili ugraivani u zidove novije crkve. POVIJEST: Lujo Marun koji je istarivao krajem 19. stoljea, zasluan je za otkrivanje veine predromanikih lokaliteta u okolici Bribira. Marun je zarana utvrdio i vanost poloaja u Otresu kod Bribira gdje su pronaeni dijelovi natpisa s trabeacije oltarne ograde predromanike crkve. Vijesti o tim istraivanjima nisu nikada sustavno objavljene te su uglavnom ostale zapisane u njegovom Starinarskom dnevniku, kojeg je zatim Ante Miloevi objavio. Na poznatoj fotografiji (Sl. 02) gdje Marun stoji uz hrpu predromanikih reljefa u kninskom muzeju, raspoznaju se brojni ulomci pluteja, tranzena i dijelova jednog luka s natpisom. Marunova je istraivanja nastavio Mate Zekan, koji je u vie kraih priloga ukazivao na vanost nalaza u Otresu, posebice nakon to je otkrio dijelove trabeacije oltarne ograde na kojima je mogue raspoznati ime kneza Branimira. Naalost, ni on nije integralno objelodanio rezultate istraivanja, posebice ne brojne ulomke predromanikih reljefa koji su pripadali oltarnim ogradama spomenute crkve. EPIGRAFIKA: Sustavnije je tek epigrafsku grau s ovog lokaliteta obradila Vedrana Delonga. Ona istie da je predromanika crkvica u Otresu imala dvije faze postavljanja ograde s dva razliita sadraja u natpisima na pripadajuim trabeacijama. Prva trabeacija ima sauvane tek ulomke luka (Sl. 04.) s dijelovima natpisa: (Ch)RISTIAN(orum?) .... C(s?) ENDO E....NVS.....TESSIA..... Ulomke prvog luka s fragmentiranim natpisom (Sl. 19) Delonga tumai kao prvu fazu u postavljanju oltarne ograde, raniju od vladavine kneza Branimira, dakle prije druge polovine 9. stoljea. Druga je trabeacija sauvana mnogo cjelovitije s dva arhitrava i oteenim zabatom na kojem se tek nasluuje ime donatora, a na arhitravu i ime kneza Branimira kao vremenska odrednica u prigodi izrade trabeacije (Sl. 07 i 06). Pritom je popis od sedam kultova kojima je crkva bila posveena cjelovit. IN N(omine) D(omi) NI TE(m)POR(e) DOMNO (Br)ANNI(miro) DVCI EGO C(ede)DRA(go) (ad ho)NORE(m) BEATI PETRI ET S(an) C(ta)E MARIE S(an)C(t)I GEORGII S(an)C(t)I STEFANI S(an)C(t)I MARTINI S(an)C(t)I GRISOGONI S(an)C(ta)E CRVCIS. Blaeni Petar, Sv.Marija, Sv.Juraj, Sv.Stjepan, Sv.Martin, Sv.Krevan i Sv.Kri - benediktinci

RADIONICA: Trogirskoj klesarskoj radionici, npr. fragmenti iz ruevina Sv. Mihovila u Brnazama kod Sinja (Sl. 15.), iz crkve Sv. Marte u Bijaima kod Trogira (boni prolazi oltarne ograde nadvieni lukovima, a sredinji zabatom), iz samog Trogira (Sl. 13) i iz Malog polja kod Trogira (Sl. 09a), iz Kljaka kod Drnia (Sl. 14 i 15). Svi su nabrojeni lokaliteti u srednjoj Dalmaciji, a tek ovi iz Otresa po prvi put otkrivaju djelovanje Trogirske klesarske radionice i sjevernije od rijeke Krke. Vrlo prosjena radionica. Klesani su neto manje kvalitetnom vapnencu, dok je u kvalitetnijem bijelom vapnencu klesana je trabeacija s natpisom u kojem se spominje ime kneza Branimira, benediktinska. Otuen natpis kod imena donora damnatio memorie? Ljudevit Posavsi (sv. Marta, Brnaze...)

Arhitravi su organizirani na isti nain; podijeljeni su u tri pojasa tako da niz karakteristinih kuka na obodu i trolana pletenica u dnu omeuju sredinje natpisno polje. No to u Otresu za sada nedostaje. Kako nije pronaen ni jedan ulomak odgovarajueg arhitrava, budi se nada da arhitravi nisu razbijeni ve da su itavi upotrebljeni primjerice kao oblonice groba, kako to esto biva na srednjovjekovnim nekropolama uz predromanike crkve. Oekujemo stoga da e u buduim istraivanjima biti otkriveni. Luk se postavlja nad prolazom u svetite, no na njemu se broj dekorativnih pojaseva reducira na dva, s kukama i natpisom, a trolana pletenica nestaje. Upravo su dijelovi takvog luka u ulomcima sauvani i u Otresu (Sl. 04 i 09b). Pluteji i pilastri isklesani u ovoj radionici vrlo su karakteristini i stoga lako raspoznatljivi, a isto tako i pripadna trabeacija ima obiljeja po kojoj lako raspoznajemo djelovanje istih klesara. Oltarna se ograda najvjerojatnije sastojala od 4 srodno zamiljena pluteja s istom ikonografskom temom. Pluteje su pridravali pilastri od kojih su sauvana tek dva ulomka s vrlo karakteristinim gustim motivom troprutog prepleta poput mree (Sl. 15). Na svim se ulomcima pluteja razabire da je na njima bio iskesan istovjetan motiv s dvjema palmama pod kriem unutar troprute arkade. Jedan je plutej cjelovit, s vijencem u vrhu (Sl. 10), drugi je rekonstruiran u muzejskoj restauratorskoj radionici povezivanjem brojnih manjih ulomaka u cjelinu, ali je na alost nesretno izliven u sivom cementu (Sl. 11). Tom bi pluteju trebalo pridodati ulomak, kako predlaemo u grafikoj rekonstrukciji (Sl. 11). Od ulomaka u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika i jo tri ulomka pluteja koji se vide na staroj fotografiji s Marunom (Sl. 02.) moe se predloiti idejna rekonstrukcija jo dva pluteja s istovjetnim motivom (Sl. 12).

Inae, zalaemo se za vrlo rano datiranje reljefa iz Trogirske klesarske radionice u prva desetljea 9. stoljea, svakako do sredine tog stoljea. Reljefi iz Otresa potvruju takva naa razmiljanja jer bez svake sumnje pripadaju prvoj fazi opreme unutranjosti crkvice.

RADIONICA: Trabeacija s natpisom kneza Branimira pripada inae tzv. Benediktinskoj klesarskoj radionici. Radionica se odlikuje vjeto klesanim reljefima s ujednaenom artikulacijom trabeacija oltarnih ograda. Trabeacija s natpisom u kojem se spominje ime kneza Branimira klesana je u kvalitetnijem bijelom vapnencu. Benediktinci sv. Krevan. Stupovi u Biskupiji kod Knina, sv. Martin u Lepurima, Kula Atlagi, Nin, Mu Arhitravima dominira povezani niz troprutih vorova, odnosno motiv pereca, to je ujedno i temeljno obiljeje ove grupe. Meutim, na ovom su primjeru pereci od dvoprute vrpce, a ne od troprute kako imaju ostali primjeri ove grupe. Na obodu se nalaze zdepaste kuke s krupnom volutom, dok se natpisno polje nalazi u dnu arhitrava. Unato razlikama vidi se ista kvaliteta izrade, vrlo otro i uredno klesanje osnovnih, preciznih geometrijskih uzoraka. Zabat je bio najee ispunjen dvijema golubicama pod kriem ukraenim troprutom pletenicom, (Biskupija, Kula Atlagia, Lepuri). Meutim, u Otresu nam taj dio nije sauvan. Jedan kapitel (Sl. 23) i dva ulomka pluteja (Sl. 24) s motivom preplitanja uvorenih troprutih krunica. Vrlo precizno, otro i strogo klesanje po zadanom predloku.

ZAKLJUAK:

Vidjeli smo da predromanika crkva ima korijene u kasnoj antici, koja je u prvoj polovici 9. stoljea preoblikovana u predromaniku. Tada je i postavljena prva oltarna ograda, Trogirska klesarska radionica. U posljednjoj etvrtini 9. stoljea crkva je obnovljena, pa je valjalo podii i novu oltarnu ogradu u njoj, za vrijeme Branimira, 879.-892., Benediktinska radionica. Starija ograda sastojala se od pluteja prekrivenih motivom krieva s palmetama podno arkada, to je motiv koji se javlja u ranoj bizantskoj umjetnosti. U velikim jadranskim sreditima koji su pod snanijim utjecajem bizantske umjetnosti, poput Ravene ili Venecije, prisutan je u svojim predromanikim inaicama tijekom 8. i 9. stoljea. Na novoj ogradi iz Branimirova doba susreemo naprotiv iskljuivo igru geometrijskih ornamenata. trogirska manje kvalitetan vapnenac benediktinksa kvalitetniji vapnenac Trogirska prosjena radionica benediktinska kvalitetnija, vjeta