Frank Frank White je uitelj joge koji dri najtee satove u Los Angelesu.

Svima onima koji misle da je joga mirna, statina, iskljuivo oputajua aktivnost, te da je glavna stvar u jogi beskonano dranje jedne te iste poze i pojanje rije "OM", poruujem: doite na Frankov sat. Pozvani su i oni koji ive u uvjerenju da je joga "enska" stvar, dok je, npr., dizanje utega, "muka". Kod Franka nema milosti. On pripada Ashtanga jogi, iz koje su se razvile sada tako popularni "Flow" (gdje se joga poze povezuju, nastavljaju, izviru jedna iz druge) i, jo popularnija, "Power yoga" koja, osim stalnog pokreta, zahtijeva i dugotrajno dranje "tekih" poza, ime se razvija snaga i izdrljivost. Naravno, ne samo tijela. Jer je upravo vrludanje i nestalnost duha ono to tijelu ne d da izdri napor koji bi inae, nesmetan od uznemirenog duha, bez tekoe mogao svladati. Tu osnovnu tezu joge ovjek ne moe shvatiti iz knjiga, nega je mora isprobati sam na sebi, znojei se na svom "sticky matu". Frank je eklektik. On voli mijeati tehnike, voli jogu zainiti tai-chi-chuanom, tibetanskim tantrikim vjebama, te svojim vlastitim kombinacijama i invencijama. Pokret, i to estok, prisutan je od samog poetka pa sve do kraja sata. Znoj lije s ozarenih lica, ruke i noge se tresu od napora, disanje je ubrzano, teko. Na kraju, dok potpuno iznureni ljudi lee na svojim mokrim "yoga mats" u pozi mrtvaca (corpse pose), Frank obino pusti neku od svojih omiljenih pjesama, Franka Sinatru, Nat King Colea ili Raya Charlesa. Na zadnjem je satu tako pustio Charlesovu snimku pjesme "America the Beautiful" iz 1968. (godine kad je ubijen Martin Luther King), koja je u Rayovoj interpretaciji, umjesto patriotske pjesmice, postala tragina pjesma o neskladu izmeu ideala proklamiranog u tekstu i realiteta koji ivimo. To su male Frankove politike akcije. Kae nam: "Recite Bushu da ode biti erif u nekoj teksakoj zabiti. Ili nek se zaposli na benzinskoj pumpi u Texasu on tako i vodi ovu zemlju, kao da je benzinska pumpa." Za vrijeme sata Frank, naravno, radi sve to rade njegovi odani studenti: stoji na glavi, radi bezbrojne joga sklekove, balansira na jednoj ruci dok su mu obje noge ispruene i paralelne s podom i tako dalje i tako dalje. Njegovi kako mladi tako i stariji studenti ga najee ne mogu pratiti. Frank ima 83 godine. U joga studio je prvi put, po vlastitom priznanju, uao sa 60. Uitelj joge je postao sa 65. Otkrila sam Franka viemanje sluajno, kao to mi se dogaaju sve vane stvari u ivotu. Jedna mi je jogi mama (obje vodimo djecu na djeju jogu) preporuila njegov sat rekla je: neu ti nita govoriti, vidjet e sama. Otila sam na sat, osjeajui se kao izdajica svoje dotadanje glavne uiteljice (jogiji su lojalni), mlade, lijepe, fascinantne Hale. (I Halu sam otkrila sluajno i kad sam je otkrila, vie nisam dalje traila mislila sam: to je to, ne moe biti bolje. Uvijek zna kad si "naao" traiti dalje je gubitak vremena.)

Sjela sam, dakle, na svoj mat I bacila pogled oko sebe - bilo je ljudi svih dobi, mladih, starih, ovakvih i onakvih, u odlinoj i manje odlinoj formi. Onda je na vrata studija uao Frank. Bio je sav u naranastom, kao budistiki sveenik, kao vatra. Na glavi je imao malu armantnu pletenu kapicu. Ravan kao strijela boja, kao to je govorila moja baka, gibak, elastian, hodao je kao to hodaju gimnastiari, baletani, hodao je kao da mu je kroz centar tijela provuena ipka, savitljiva, nevidljiva ipka koja poinje negdje gore, iznad njegove glave, iznad i izvan njega, a zavrava dolje, ispod njega, ispod svih nas. Prosvijetljenost? Ili naprosto fantastina fizika forma? Ne znam. Ali sam odmah bila spremna isprobati sve to taj ovjek bude traio. Krenuli smo odmah. Buenje energije. Frank voli kineski termin chi umejsto sanskritske rijei prana. sve je to isto, kae Frank. Svi traimo isto. Nije bitno kako se zove. Dijeco (kids!), radite ovo svaki dan I bit ete zdravi, kae Frank I kao da mu se ne vjeruje? Imao sam 55 godina I nisam mogao ustati iz kreveta, pria nam dok mi stojimo u pozi ratnika I ruke nam se tresu, a noge podrhtvaju. Bilo je: sada umri. Gotovo je. Nema dalje. Onda sam se sluajno obreo na satu joge. I neto je kliknulo: stigao sam kui. To su te joga prie. Ima ih million, u raznim oblicima, raznih intentiteta, potpuno ih razliiti ljudi priaju. Ali kad tu priu ispria osamdesetrogodinji Frank, onda mu se mora vjerotavati. Nemojte nikome nita vjerovati, kae, meutim, Frank. Kada vam netko kae: ova se poza rado ovako I nikako drugaije, vi mu recite: Fuck you, samo sam ja taj koji odluuje kako u raditi. Sami sebe uite, nitko vas ne moe nita nauiti!, kae. Ne znate to ete sa sobom, pa vama treba guru? Znajte jedini va guru je va sopstzveni ivot. Kada su ljudi nesigurno, kada se dekoncentriraju, gledaju oko sebe, zvjeraju naokolo, Frank kae ta gleda? Nema nita. Gubi vrijeme. Nema nita vani. Nee nai nita izvan sebe, oko sebe. Tu unutra, tu je sve. Tu u tebi. O Franku je snimljen dokumentarni film. Njegova je jedna od tri prie tranformaciji jogom. Propaganda? Da, moda. NIje vano kako se zove. Svi traimo isto, rekao bi Frank. Iz filma sam saznala da je Frank bio glumac, alkoholiar, da je otac dvoje djece za koju se u vrijeme svoje izgubljenosti nije brinuo, koju je zanemario, zabravio. Bio sam izgubljen, kae u filmu. Audicije, agenti, Hollywood, viski I pivo I vino I pilule.I odjednom se nisam mogao sjetiti imena svoje djece, nisam vie znao gdje sam, zato sam, ta tu radim, nisam znao tko sam. Snimke iz tog vremena su zapanjujue. Zaj ovjek savrenog gipkog pokretnog tijela prije trideset godina zaista je bio pred raspadom: debeo, zadrigao, trom, mastan. Neshvatljivo, nespojivo, a stvarno I istinito. U filmu ga pitaju: to je ono najvanije to vam je dala joga? a Frank je na to odgovorio: To to sam konano bio u stanju da uzvratim ljubav svojoj djeci. Dakle, ne fiziko zdravlje, ne pokretljivost I fleksibilnost. Ljubav.

Tema transformacije. Tema preporoda. Tema spasa. I was lost, but now Im found. Nekome se desi kroz traumu, nekome kroz religiju, nekome korz jogu. Preko znoja. Preko napora. Napor isti, lijei. Treba nam svima kaoto na m treba kisik. Na kraju sara Frank trai da se studenti osvrnu oko sebe. to je inae tako nespojivo s jogom koja je vrlo osmaljenika disciplina (zato je volim). Pogledajte oko sebe, vidite druge ljude. Tko su oni? savjetuje i pita Frank. Ljude se gledaju, zbunjeni, smjee se jedni drugima. Da, vidi, zbilja, to smo mi, ljudi. Svo u istoj tekoj situaciji zvanoj ivot. Svi sa eljom da nam bude lake, da nam bude ako ne dobro, a ono barem podnoljivo. Namaste je zavrni joga pozdrav. Ono to je svijetlo i dobro u meni, klanja se onome to je svijetlo i dobro u tebi. I znam da si i ti zajeban i teak i skrhan i mraan ba kao i ja. Ali sada smo dobri. Sad nam je dobro. To je dar joge. Na kraju sara Frank trai da se uhvatimo za ruke i da ponavljamo za njim slijedei, uvijek isti tekst: kada je bilo kome teko i kada mu treba pomo, elim da moja ruka bude ta koja e mu biti pruena. I to je moja dunost. Amen. Namaste. Sve je isto. Svi trebamo isto. Amen, Namaste, imena nisu vana. Sve je jedno. Svejedno. A onda je Frank proli tjedan saznao da ima rak. Svejedno rekao je, bit e dobro. Kako god da bude. Frank White je uzor. Pravi istinski jogi. Pravi dragi dobri ovijek. Los Angeles, 25.6.2994. Frank je umro, 2006, nakon povrede na satu joge. Mislim na njega esto. U potrazi sam za novim Uiteljem koji bi mu bio ravan. Ali njega nema. A onda se sjetim Frankovih rijei i pomislim: Ne trai nita izvan sebe. Moj uitelj je moj ivot L.A. 18.2.2010.