9.

DANI DJEJIH UPANIJE

VRTIA

DUBROVAKO-NERETVANSKE

Tema: KURIKULUM I RAZVOJ KOMPETENCIJA DJETETA I ODGAJATELJA ISKUSTVA IZ AKCIJSKIH ISTRAIVANJA

Davorka Gutin, prof. struni suradnik, pedagog u Djejem vrtiu Rijeka, Centar predkolskog odgoja Kvarner: Uimo zajedno - kako vrti uskladiti s djejom prirodom

Pedagoke godine 2002/2003. osnovana su upanijska struna vijea, meu kojima i struno vijee odgajatelja Primorsko-goranske upanije, ija je tema strunog usavravanja VRTI U SKLADU S DJEJOM PRIRODOM. Otvorila se tako jo jedna mogunost strunog usavravanja odgajatelja, iji je cilj jaanjem osobne i strune kompetencije odgajatelja sudionika edukacije, pridonijeti unapreivanju odgojno-obrazovnog procesa i njegovu usklaivanju s djejom prirodom. Programom rada ovog upanijskog vijea postavljene su sljedee zadae: omoguiti stjecanje znanja, vjetina i sposobnosti potrebnih za primjenu suvremenih oblika rada s djecom predkolske dobi, sukladno najnovijim znanstvenim spoznajama o razvoju, uenju i potrebama djece predkolske dobi provoditi zajedniko, suradniko promatranje i istraivanje odgojnoobrazovnnog procesa u vrtiima koristei pogodnosti izravnog uenja u praksi omoguiti povezivanje odgajatelja (vrtia) te meusobnu razmjenu znanja i postignua sa svrhom prepoznavanja i otkrivanja stvarne razine osobne prakse te poticanja pozitivnih promjena u razumijevanju i provoenju vlastitog odgojno-obrazovnog rada. Tema strunog usavravanja vrti u skladu s djejom prirodom - pobudila je velik interes odgajatelja u vrtiima Primorsko-goranske upanije, to je vjerojatno pokazatelj osvjetavanja potrebe za mijenjanjem postojee prakse i traenja naina kako te promjene postii - kako oivotvoriti Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predkolske djece koje kao prijedlog i predloak postoji ve vie od deset godina, a u velikom dijelu predkolskih ustanova nije rezultiralo stvarnim promjenama prakse. Sasvim je razumljivo to se promjene nisu dogodile same po sebi. Brojni struni i znanstveni izvori govore o tome da promjene valja izvriti u svakoj konkretnoj ustanovi, te da se taj proces moe dogaati samo izravnim sudjelovanjem svih sudionika

koji putem akcijskih istraivanja mijenjaju i usavravaju vlastitu praksu (prema Miljak, 2002). Od ukupno prijavljenih 184, u edukaciju je 2003/2004. pedagoke godine ukljueno 50 odgajatelja, koji ine dvije grupe tzv. rijeku i upanijsku grupu, dok e interes ostalih odgajatelja moi biti zadovoljen u duem vremenskom periodu, ili novim vidovima usavravanja. Rijeku grupu upanijskog vijea ine odgajatelji Djejeg vrtia Rijeka, njih 28, koji rade u tri razliita Centra predkolskog odgoja (Kvarner, Potok i Zamet), u podcentrima vrtiima: Veica, Rastoine i Oblai. Odluili smo se za sudjelovanje cjelovitih timova odgajatelja pojedinih vrtia, to se kasnije pokazalo dobrim odabirom. Tzv. upanijsku grupu ini 22 odgajatelja iz veeg broja ostalih vrtia u upaniji, poglavito dravnih: iz Kostrene, Bakra, Kraljevice, Krka, Novog Vinodolskog, Rijeke, Vikova, Kastva, avala, Delnica, Moravica, Raba i Malog Loinja. Odgajatelji u ovoj grupi u pravilu su pojedinani predstavnici svojih vrtia, ili ine njihovu manju grupu, to odreuje drugaiju dinamiku rada, i svojevrsna je razliitost u odnosu na rijeku grupu. Ono to je od samog poetka bilo zajedniko gotovo svim odgajateljima sudionicima edukacije, je prepoznatljiva osjetljivost za potrebe djece te elja i spremnost za unoenjem promjena u vlastiti rad, sukladno novim spoznajama o razvoju i nainima uenja djece. Samim tim bili su ostvareni i neophodni preduvijeti za poetak uspjenog zajednikog rada i uenja. Spremnost za uenje ukljuuje otvorenost, sumnju, kritinost i znatielju, ega takoer grupi ne nedostaje. Kao voditelj grupe, drim svojom zadaom problematizirati i dovesti u pitanje dosadanji nain rada u svim moguim segmentima, jer je evidentno da se u praksi esto djeluje rutinski, iz navike, gotovo mehaniki, optereeno brojnim predrasudama i stereotipima, pri emu potrebe djeteta nerijetko dolaze u drugi plan. Jedino se iz kritikog stava i moe roditi ideja za promjenom i razvojem, pa je na takav nain zasigurno zaeta i ideja o usklaivanju vrtia s djejom prirodom. Planom edukacije obje grupe sudionika, upanijske i rijeke, predvidjeli smo kontinuirane susrete jednom mjeseno, poevi od studenog 2003. godine, izuzev prosinca, i to svaki put u jednom od vrtia odgajatelja sudionika. Ovakav nain organiziranja pokazao se posebno motivirajuim za odgajatelje, a potaknuo je itav niz interakcija na razliitim nivoima, od samopromiljanja do intenziviranja dinamike odnosa meu odgajateljima u vrtikim timovima, izmeu odgajatelja i ravnatelja, voditelja i strunih suradnika, odgajatelja i roditelja, i naravno odgajatelja i djece, koji trebaju biti ishodite i razlog svih promjena. Okvirni tijek svih radionica, odnosno zajednikih susreta uenja, postavljen je na nain da okosnicu ini izravno uenje u odgojno-obrazovnoj praksi (obilasci cjelokupnih vrtikih prostora), nakon ega se odvija refleksivni praktikum (rasprava, promiljanje, argumentiranje, analiziranje, razmjena

utisaka, vienja i stavova...). Tradicionalni model strunog usavravanja prisustvovanjem strunom predavanju ili seminaru zamjenjen je tako usavravanjem sudjelovanjem, tj. istraivanjem u kojem odgajatelj vie stvara nego konzumira nova znanja, te razvija novu praksu (prema Slunjski, 2003). Tehnika i metoda razvoja kritikog miljenja i suradnikog uenja pripomogle su nam u pojanjavanju, utvrivanju i izricanju vlastitih stavova i znanja, kao i njegovu aktivnom transformiranju, odnosno sukonstruiranju. Time, zapravo, podupiremo tvrdnju o uenju koje je za dijete, ali i za nas odrasle, kooperativna i komunikacijska aktivnost, o emu nam govore autori Gopnik, Meltzzoff i Kuhl (2003, str.173), istiui injenicu da ivot zapoinjemo sa reprezentacijama svijeta, a potom ih zajedno s drugim ljudima oko nas, mijenjamo i revidiramo. Poetni impuls za zajedniko uenje u naem upanijskom vijeu i pokretanje promjena bila je prva radionica odrana u djejem vrtiu Galeb (u sastavu Centra predkolskog odgoja Kvarner Djejeg vrtia Rijeka). Ovaj vrti treu godinu za redom aktivno promie ideju vrtia u skladu s djejom prirodom, uz voenje i superviziju prof. Arjane Miljak, koja je u nekoliko navrata iskazala zadovoljstvo razinom promjena i postignuima na planu reorganiziranja prostora, strukturiranja materijalnog okruenja i njegovog stavljanja u funkciju uenja i razvoja djece. Zapoeo je time proces u kojem svaki odgajatelj, pa posredno i svaki ukljueni vrti, prema svojim konkretnim uvjetima, zrelosti i sposobnosti sudjeluje u procesu istraivanja i mijenjanja procesa odgoja i obrazovanja, vlastite prakse, ali i prakse svih sudionika zajednike edukacije. Planirajui strategije za promjenu, grupa se u jednoj fazi usredotoila na mogue probleme s kojima bismo se mogli suoiti tijekom procesa promjena u koje ulazimo. Ve kratka rasprava dovela nas je do prve, i vjerojatno jedine prave prepreke, a nju predstavljamo mi sami, sami sebi. O emu se, zapravo, radi? Radi se, kako kae Peter M. Senge (2003, str.21.) o mentalnim modelima, koji su duboko ukorijenjene pretpostavke, generalizacije ili predodbe koje utjeu na nae poimanje svijeta i nae djelovanje. Potreba okretanja zrcala prema sebi (otkrivanju svojih unutranjih slika svijeta, djelotvornom prezentiranju svojih razmiljanja i otvaranju prema utjecaju drugih), kae isti autor, omoguuje nam da postupno prevladamo reaktivni sklop misli (netko/neto drugo stvara moje probleme) i prihvatimo mogunost stvaranja i mijenjanja vlastite stvarnosti (prema Senge, 2003). Opredjelivi se za struno usavravanje odabrali smo tu mogunost i taj put. Kako je edukacija tekla u dosadanjem periodu? Koje su bile njene znaajke? Do oujka 2004. godine upanijska grupa sastala se tri puta: inicijalni susret u vrtiu Galeb (studeni 2003.), drugi susret u vrtiima Zlatna ribica u Kostreni i Orepi u Kraljevici (sijeanj 2004.) i trei susret u kastavskim vrtiima Kockica i Vladimir Nazor (veljaa 2004.). Uvid u neposrednu praksu vrtia Galeb, kao i niz kritikh pitanja potpomogli su raspravu o temeljnim pitanjma promjenjenog pristupa djeci, a mnoga od

njih rasvjetljena su i argumentirana strunim miljenjima i iskustvom odgajatelja koji u projektu ve sudjeluju. Druga i trea radionica donijele su posjet etirima vrtiima, meu kojima i jednom privatnom. To to su se u jednom danu posjetila dva vrtia pokazalo se uistinu korisnim, jer su sudionici imali priliku usporeivati odreene segmente rada (prema zadanim smjernicama za promatranje i raspravu). Odgajatelji vrtia - domaina pokazali su veliku angairanost i dali do znanja koliko su stvarno spremni doprinjeti oivotvorenju ideje vrtia u skladu s djejom prirodom, mijenjajui dosadanje obrasce razmiljanja i djelovanja. Negdje to ide lake, a negdje je potrebno uloiti vie energije i ustrajnosti. U zanimljivim raspravama osvijetljavane su razliite okolnosti koje, po miljenju odgajatelja odreuju razvoj projekta vrtia u skladu s djejom prirodom (veliina prostora, materijalna opremljenost, organizacijski uvijeti, stav ostalih odgajatelja, podrka ravnatelja i strunih suradnika, oekivanja roditelja i njihova spremnost za suradnjom...) u razliitim ustanovama iz kojih dolaze. Miljenje jednog odgajatelja, iskazano tijekom rasprave, odredilo je na neki nain daljnji put ove grupe, a izraeno je imperativom slijediti djeji interes i raditi na sebi (usavravati se)! Neke od poruka i zamisli odgajatelja iskazanih u evaluaciji radionica bile su: - zato ne ukljuiti i druge odgajatelje / ravnatelje? - razmjenjuju se iskustva pozitivna i ona manje pozitivna - okosnicu nalazim u razmjeni iskustava, bogaenju spoznaja, iskrenoj i kreativno nadahnutoj meusobnoj komunikaciji odgajatelja iji je zajedniki cilj - uvijek i prije svega sretno i zadovoljno dijete - malim koracima uvijek sve zapoinje ni dijete ne moe odmah trati! - mnoge stvari mi se sada ine jasnijim!. upanijska grupa predstavlja spoj znaajnih razliitosti (smjetenost vrtia od otoka do planinskog podruja, status dravni ili privatni vrti, uvijeti rada, predznanje odgajatelja...), pa se u tom smislu razvija i specifina dinamika odnosa, koju naelno moemo svesti pod zajedniki nazivnik opredjeljenosti za promjene i spremnosti ulaganja vlastitog vremena i napora u cilju osobnih i zajednikih postignua. U tom smislu u grupi se razvija atmosfera povjerenja, prihvaanja i istinske podrke. Rijeka grupa, u kojoj su cjeloviti odgajateljski timovi triju vrtia Veice, Rastoina i Zameta, takoer se u dosadanjem periodu sastala tri puta. Prvi susret u vrtiu Galeb nastavak je imao u Veici (sijeanj 2004.), a zatim u vrtiu Rastoine (poetkom oujka 2004.). Specifinost je ove grupe to su odgajatelji vrtia Veica od ranije imali odreena saznanja o projektu, te su prve stepenice ve uspjeno preli. Posjet tom vrtiu dao je dodatnu motivaciju i potvrdu da prilagodba vrtia djejoj prirodi donosi zadovoljstvo djeci i odgajateljima. U ostala dva vrtia odgajatelji su iznosili iskustva dobrog timskog rada, to je svakako prednost u situaciji zajednikog uenja i istraivanja prakse.

Poznata je injenica da kad timovi doista ue, ne samo da postiu iznimne rezultate, nego se i pojedini lanovi razvijaju bre nego to bi se inae razvijali (Senge, str. 23.). I meu lanovima rijeke grupe od poetka je zavladala pozitivna klima, entuzijazam i elja za upoznavanjem i razumijevanjem djeje prirode. Mogunost otvorenog razgovora, postavljanja pitanja i rasprave o svim nedoumicama, stvorila je ozraje istinskog istraivanja, u kojem sami odreujemo odredite, sukladno spoznajama do kojih dolazimo promatrajui djecu i njihove reakcije na uneene promjene. A promjena je uistinu bilo, to su djeca i roditelji ne samo primjeivali, nego i prihvaali s oduevljenjem. O razmiljanjima i dojmovima odgajatelja najbolje svjedoe njihove izjave u evaluacijama radionica: - uenje je proces koji traje cijeli ivot, osvjedoila sam se ba na ovom projektu - potrebno je mijenjati stare navike dosadanjeg rada, mijenjati sebe u korist djece i njihovih potreba - jedva ekam da stignete k nama u goste! - svaka promjena kree od nas samih i naeg vienja djece - ovo je drugaije od moga dosadanjeg iskustva, npr. odgajateljskog vijea, seminara i dr. - puno sam nauila i tek sada shvatila na koji nain mogu promijeniti sebe i prostor u kojem djeca borave. Posebno zanimljiva rasprava u radionicama voena je o stereotipima, odnosno ograniavajuim mentalnim modelima. Otkrivanje tih modela postavili smo kao trajnu zadau tijekom zajednike edukacije, u elji da ih to vie osvijestimo i samim tim omoguimo njihovo prevladavanje. Pokazalo se da neki od modela determiniraju praksu znaajnog dijela predkolskih djelatnika, a uvrijeeni su do te mjere da na neki nevidljiv nain sputavaju inicijative za promjenom. To su, primjerice, sljedea ograniavajua razmiljanja: svaka grupa u vrtiu ima svoju sobu, nema igre na hodnicima, starija grupa je nosilac aktivnosti u vrtiu, starija grupa rjeava radne listove - to je priprema za kolu, djeca u vrtiu trebaju poslije ruka odmarati (ili) starija grupa ne spava, najbolje se moe raditi sa istim grupama, prostor u vrtiu treba biti ureen u skladu s godinjim dobom ili blagdanom, likovne tehnike se ne mjeaju, kare i no nisu za jasliare, kompletan pribor za jelo trebaju koristiti samo djeca u estoj godini ivota, u jaslicama se manje radi, vrti i jaslice trebaju biti odvojeni, nismo nita napravili ako se nismo dobro prezentirali, onaj tko dolazi u vrti dolazi kontrolirati!. lanovi ove edukacijske grupe identificirali su navedena nepisana pravila, to govori o tome da su ograniavajue mentalne modele osvijestili do te mjere da ih mogu problematizirati, relativizirati, raspravljati o njima s odmakom... Uvidjeli smo da tijekom rasprave i refleksije prakse potekou zna predstavljati nemogunost distanciranja pojedinih odgajatelja od osobnog svianja i nesvianja, vlastitog ukusa ili naglaene potrebe za redom,

istoom ili estetikom (koja je osobna, subjektivna, nemjerljiva i relativna). U cilju prevladavanja ove zamke zadali smo si jo jedan trajni zadatak, a to je postavljanje objektivnih kriterija za procjenjivanje kvalitete odgojnoobrazovnog rada (proporcionalno zadovoljavanju potreba djeteta i uvaavanju djeje prirode). U daljnjem radu (uenju) grupe nastojat emo zajedniki utvrditi odreene elemente, odnosno kriterije koji bi trebali pridonijeti usklaenijoj i lakoj procjeni kvalitete postojee prakse i promjena koje u njoj poduzimamo. Struno usavravanje na temu vrtia u skladu s djejom prirodom nastavljamo i dalje... Do kraja ove pedagoke godine ostala su nam jo etiri susreta uenja za svaku grupu, u razliitim vrtiima nae upanije. to e se sve dogaati ne moemo predvidjeti. Kao to je dijete autor svog razvoja, a razvoj se ne moe (i ne treba) unaprijed isplanirati, tako se i mi elimo slobodno otisnuti prema obzoru noeni valovima zajednike vizije.

LITERATURA: Miljak, A. (2002): Vrti djeja kua Kako uiniti da vrtii budu u skladu s djejom prirodom?, u Zborniku radova Vrti u skladu s djejom prirodom djeja kua, Predkolska ustanova djeji vrti i jaslice Neven, Rovinj Gopnik, A., Meltzoff, A. N. I Kuhl, P. (2003): Znanstvenik u kolijevci to nam rano uenje kazuje o umu, Educa, Zagreb Senge, P. M. (2003): Peta disciplina, Mozaik knjiga, Zagreb Slunjski, E. (2001): Integrirani predkolski kurikulum rad djece na projektima, Mali profesor, Zagreb