KAKO UIMO?

Postoje razliiti naini na koje moemo uiti i svaka osoba ih isproba barem nekoliko prije nego to pronae onaj "pravi" koji joj omoguuje postizanje najboljih rezultata uz to manji napor. Nain na koji pojedinci najvie vole uiti i postiu najbolje rezultate zove se stil uenja. U mnogim sluajevima podruje definira najbolji nain uenja, a u drugim sluajevima se moe nain prezentacije materijala prilagoditi preferencijama pojedinog ili skupine uenika ili studenata. Do danas je razvijen izuzetno veliki broj teorija i stilova uenja. Jedan od takvih stilova je, na primjer, takozvani ILS stil (engl. The Index of Learning Styles). U ovom stilu postoji etiri skupine uenika: 1. aktivno/reflektivni Aktivni uenici najbolje razumiju i pamte informacije kroz aktivnost (diskusiju, praktini rad). Reflektivni prvo promiljaju i vole samostalan rad. 2. osjetilno/intuitivni Osjetilni uenici vole pamtiti injenice, koriste se provjerenim metodama. Intuitivni uenici vole otkrivati veze i mogunosti. 3. vizualno/verbalni Vizualni uenici najbolje pamte i ue gledajui slike, grafikone, filmove, demonstracije. Verbalni uenici vie vole pisana i govorna izlaganja. Veina nas najbolje ui kada je informacija prezentirana vizualno i verbalno. 4. sekvencijalno/globalni Sekvencijalni uenici lake shvaaju stvari koje su logiki sekvencijalno povezane. Globalni uenici vole skokovito apsorbirati informacije bez neke vidljive povezanosti , ali odjednom im sine objanjenje i povezanost (sposobni su brzo rijeiti kompleksne probleme). Postoje razliite podjele, no uglavnom su sline kao i podjela u ILS stilu. to se mene osobno tie, pronalazim se najvie u prvoj i treoj skupini. Volim prvo razmisliti o svemu, a najvie preferiram samostalan rad. Ne volim raditi u grupi jer me dosta dekoncentrira (poto iznimno teko postiem bilo kakvu koncentraciju), moram imati svoje "posebne" uvjete rada: vrsta glazbe koja mi odgovara za odreeni kolegij, svoje mjesto na kojem uvijek uim, svoje razbacane papire i olovke po stolu. No najvanije od svega je to da volim razmiljati na svoj nain i uiti svojim tempom, a ne onako kako bi mi moda bilo nametnuto u grupi. Takoer smatram da mi bolje odgovara verbalni nain uenja, ali ne kada mi netko govori nego kada vidim tekst na papiru. Tekst volim podvlaiti razliitim bojama kako bi mi

bio zanimljiviji jer to je areniji to mi vie zaokuplja panju. Biljeke na predavanjima ne radim jer mi je to naporno, a ionako ih nikada vie ne pogledam. Kod kue ponekad napravim svoje biljeke. Slike pomau, ali ne uvijek jer ponekad mi je lake na temelju rijei izmisliti svoje slike koje uglavnom lake pamtim. Nakon to sam ispunila upitnik za ovaj stil, pokazalo se da sam bila tona u ovoj samoprocjeni Dobro je to to ne odskaem niti u jednu stranu, jer osobe koje imaju izraen neki odreeni stil imaju potekoa sa uenjem, poto mogu raditi samo na taj jedan nain i vjerojatno nikako drugaije. Osobe kojima su stilovi uenja uravnoteeni se mogu lake prilagoavati razliitim nainima uenja. Ispod se nalazi slika mojih rezultata za ILS stil uenja.

JA KAO "PSIHOLOG"
U sklopu ovoga naslova smo raspravljali o tome da li smo se mi ikada nali u ulozi "psihologa". Tu se misli na to da li smo se nekada nali u situaciji da smo neku osobu "proitali", odnosno prokuali prosuditi kakva je. Smatram da je glavni problem drutva to se ljudi esto smatraju super "psiholozima" , a u stvari ne znaju niti najmanje procijeniti nekoga. Time samo postiu to da stvore, na primjer, lou sliku o nekoj osobi i prenesu je na druge ljude, a to je pravi put za stvaranje predrasuda o nekoj osobi. Iz osobnog iskustva sam se nauila da je uglavnom loe kada se svi igramo "psihologa". Osobu se ne moe konano procijeniti u cijelom ivotu, a kamoli u 10 minuta (kako se neki znaju hvaliti da odmah "prokue" ljude). Mislim da je tonije rei na primjer "za sada smatram da je on/ona ..." jer ta reenica ne predstavlja neto konano. Miljenje o nekoj osobi se oblikuje tokom cijeloga ivota zato to je svaka osoba poprilino nepredvidiva i moe nas u svakom trenutno iznenaditi (pozitivno ili negativno). Miljenje koje stvaramo o nekoj osobi ima svojih uspona kada ta osoba neto dobro napravi, te svojih padova kada dotina osoba napravi neke propuste ili loe stvari. Ono to je najvanije je da to miljenje o nekoj osobi trebamo postupno oblikovati tokom cijeloga ivota i donositi ga sami, a ne na temelju neijeg desetominutnog prosuivanja. Vjerujem da e nam prosuivanje biti lake i bre nakon to steknemo mnogo iskustava sa razliitim tipovima ljudi, te da ovakav pristup uvelike olakava odnose sa drugim ljudima.

PSIHOLOGIJA
3

U ovom poglavlju bi bilo dobro zapoeti sa definicijom psihologije. Psihologija je znanost koja se bavi sistematskim prouavanjem psihikog ivota ljudi i ivotinja na osnovu znanstvenog prouavanja ponaanja i neposrednog iskustva. Izraz "psihologija" potjee od dviju grkih rijei (psiha i logos), pa bi tako doslovan prijevod znaio studij duha ili due. Negdje oko 16. ili 17. stoljea psihologija dobiva novo znaenje, odnosno "znanost o svijesti". Ranije je ona bila disciplina filozofije, a od nje se odvojila 1879. godine i ta godina se smatra godinom utemeljenja psihologije kao znanosti. Tijekom godina su se razvile i specijalizirale razliite grane psihologije. Danas je psihologija interdisciplinarna znanost. Ona je koritenjem znanja i metoda istraivanja povezana sa drugim znanostima. Osnovni cilj psihologije je utvrditi to vie zakonitosti koje e omoguiti razumijevanje psihikih pojava i ponaanja (zato netko neto radi), predvianje ("to ako.."), te oblikovanje i mijenjanje sebe i drugih. Ukljuena je u svakodnevni ivot pa neke stvari esto vie niti ne doivljavamo kao elemente psihologije. Izraena je drutvena uvjetovanost psihologije, odnosno kako se sa vremenom i promjenama drutva i ona prilagouje i modificira. Razvoj Interneta nam je u veini sluajeva glavni primjer kada se govori o utjecaju i promjenama. Jo jedan dobar primjer je sve vea pojava transseksualaca (osoba naizgled normalne tjelesne spolne diferencijacije koja je uvjerena da pripada suprotnom spolu, te se sve ee okreu i kirurkoj promjeni spola). Drutvo se jo nije nauilo odnositi prema takvim osobama, a jo manji dio drutva ih je nauilo prihvatiti. Iskreno sumnjam da e se to dogoditi tako brzo jer iako smo s vremenom postali popustljiviji prema novim i neuobiajenim stvarima, smatram da smo i dalje poprilino konzervativni po pitanju nekih drastinih promjena i novih stvari. Slijedei pojam koji se pojavljuje u ovoj cjelini je psihiki ivot. On se dijeli na 3 dijela, a to su: 1. psihiki procesi 2. psihika stanja 3. psihike osobine

PSIHIKI PROCESI:

Psihiki procesi mogu biti kognitivni (spoznajni), emocije ili konativni (voljni). Kognitivni proces je aktivnost koja se sastoji od analiziranja okoline i prevoenje rezultata analize u pojmovne jedinice i kategorije. Spoznajni procesi su, na primjer, uenje i pamenje, percepcija i miljenje. Oni se kvalitativno i kvantitativno razlikuju. Uenje je stjecanje odreenih oblika ponaanja, a pamenje je zadravanje onoga to smo stekli uenjem. Promjene u ponaanju koje su nastale uenjem se razlikuju od promjena koje nastaju zbog, na primjer, sazrijevanja organizma, umora ili starenja. Postoji nekoliko kriterija po kojima razlikujemo vrste uenja: namjerno i nenamjerno uenje kriterij je namjera da se ui psihomotorno i misaono-verbalno uenje kriterij je tip grae koja se ui jednostavno (uenje uvjetovanjem i mehaniko uenje) i sloeno uenje (instrumentalno uenje i uenje uvidom u situaciju) kriterij je nain uenja Perceptivni procesi su osnova nae spoznaje, pomou njih uspostavljamo prvi doticaj sa okolinom. Percepcija je proces kojim postajemo svjesni odreenih dogaaja, prisutnosti predmeta, dogaaja i bia kada neposredno djeluju na naa osjetila. Miljenje je psihiki proces koji nam pomae da uoimo odnose i veze meu pojavama. Od posebne je vanosti kod osobine miljenja mogunost otkrivanja veza i odnosa koji nisu dani u percepciji i nisu dio prolog iskustva. Glavne operacije miljenja kojima uoavamo odnose i veze su: usporeivanje, razlikovanje, sinteza, generalizacija, apstrakcija i analiza.

Emocije se mogu definirati kao doivljaj naega vrednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima, ljudima, dogaajima i odreenim postupcima. Emocije ili osjeaji su doivljaji izazvani nekom vanjskom ili unutarnjom situacijom, a karakteristini su prvenstveno po tome to su veinom ugodni i neugodni. Emocije se razlikuju po: a) intenzitetu jake ili slabe b) hedonistikom tonu ugodne ili neugodne c) poticaju prema aktivnosti aktivirajue ili inhibirajue Postoji nekoliko osnovnih (primarnih) emocija. Postoje razliita miljenja koje emocije spadaju u tu skupinu, ali uglavnom su to:

radost (bitan uvjet da se osjea ova emocija je da ovjek tei odreenom cilju i da se on ostvari alost vezana uz gubitak, intenzitet ovisi o vrijednosti objekta koji smo izgubili (najjae za gubitak osoba) srdba osnovni uvjet za ovu emociju je prepreka da doemo do nekog cilja, pogotovo ako je iz nekog razloga ne moemo ili ne znamo ukloniti tu prepreku

strah javlja se kada postoji zamiljena ili stvarna opasnost za ovjeka

Ove etiri emocije se nazivaju primarnima zato to se javljaju rano u razvoju pojedinaca, izazvane su jednostavnim situacijama, a izraz lica prilikom ovih emocija je jednaki kod svih ljudi u svijetu. Osim osnovnih, postoji jo cijeli spektar emocija koje se javljaju kod ljudi, a one ovise o, na primjer, odgoju, kulturi i situaciji. Emocije i motivi su u bliskoj vezi, jer emocija koja se javlja uz neki motiv odreuje intenzitet motivacijskog stanja. Uglavnom su emocije ono to nas pokree na neku aktivnost i odreuje jainu motivacije.

Motivacijski ili konativni procesi su trea vrsta psihikih procesa. Smatra se da je motivacija sve ono to dovodi do aktivnosti, te to tu aktivnost usmjeruje i odreuje joj intenzitet i trajanje. Meutim, u suvremenijim teorijama se smatra da je u stvari potreba ta koja je pokreta ponaanja. Postoji odreeni slijed zbivanja koji se javlja u ljudskim motivacijskim procesima, a on izgleda ovako: 1. javljanje potrebe 2. aktivnost organizma 3. doivljaj potrebe 4. zamiljanje cilja Potreba esto postoji kao manjak ili viak neega, a mi toga nismo svjesni. Aktivnost organizma je ta koja nas upozorava na postojanje potrebe. Tu potrebu doivljavamo kao odreeni osjeaj, koji moe biti intelektualni (neuspjeh, osamljenost) ili organski (glad, e). Kada osjetimo potrebu, zamiljamo cilj odnosno nain na koji emo je zadovoljiti. Taj zamiljeni cilj slui za regulaciju naeg ponaanja (prikladne/neprikladne i korisne/beskorisne aktivnosti). Treba napomenuti da je zamiljanje cilja povezano sa kreativnom matom pojedinca, dakle postoje znaajne individualne razlike u mogunostima zamiljanja cilja i u stupnju njihove prikladnosti.

PSIHIKA STANJA: Psihika stanja su mentalna stanja koja su relativno konstantna iako stanje samo po sebi moe biti dinamino. To su, na primjer, pospanost, smirenost, depresija, apatija, rastrojenost, euforija. Osoba dolazi u odreeno stanje zbog razliitih fizikih ili emocionalnih utjecaja, kako pozitivnih tako i negativnih. Svako stanje nas moe "drati" razliiti vremenski period, no dosta njih sa vremenom popusti. Razlikuju se po svome intenzitetu, pa se ona koja su jaeg intenziteta moraju lijeiti. Tu treba spomenuti pojam manije (na primjer manina depresija). Manija je emocionalno stanje intenzivnog, ali neutemeljenog zanosa to se oituje pretjeranom aktivnou, razgovorljivou, bijegom ideja, nepraktinim grandioznim planovima i nesvrhovitim aktivnostima. Manija se obino pojavljuje iznenadno i razvija tijekom razdoblja od par dana. Manije zahtijevaju lijeenje. Tako se, na primjer, uz pomo tableta Danoptin ili Lamictal lijei osobe koje boluju od bipolarnog poremeaja (manina depresija). Takve osobe imaju ekstremne promjene raspoloenja s razdobljima manije (uzbuenje ili euforija) koja se izmjenjuju sa razdobljima depresije (duboka tuga ili oaj). Ove tablete lijee bipolarni poremeaj na nain da ga ublauju, a sa vremenom (esto su potrebne i godine) u potpunosti izlijee. Meutim, jo uvijek nije poznato kako te tablete djeluju na mozak i stvaraju taj uinak, odnosno ublaavaju i lijee bipolarni poremeaj.

PSIHIKE OSOBINE: Psihike osobine se prepoznaju na temelju ponaanja pojedinaca. Psihike osobine su, na primjer, stavovi, predrasude, vrijednosti, karakter, temperament i sposobnosti. Stav je tendencija pozitivnog ili negativnog reagiranja prema ljudima, situacijama i pojavama. On je razliit od miljenja. Stav moe biti pozitivan, negativan ili ga uope nemamo, ali miljenje imamo. Vano je za napomenuti da stav nije odraz inteligencije osobe. Objekt stava je ono na ega se stav odnosi. Sve moe biti objekt stava. Stavovi se temelje na spoznaju, dakle imaju svoju kognitivnu komponentu. Takoer imaju i emocionalnu komponentu jer potiu emocionalne procese, te konativnu komponentu jer utjeu na ponaanje i djelovanje. Ljudi teko mijenjaju stavove jer to zahtijeva visoku razinu samosvjesnosti, te zato to 7

stavove karakterizira petrifikacija, odnosno injenica da to smo stariji sve vie potvrujemo svoje stavove, a samim time emo ih i tee promijeniti. Stavovi su povezani u sustave i zbog toga je teko promijeniti samo jedan stav, pa promjena jednog stava utjee i na druge stavove (na primjer ako nam se promjeni jedan stav u vezi odgoja djece vjerojatno emo morati promijeniti i nekoliko drugih stavova). Predrasude su gotova miljenja koja se ne preispituju, te zbog toga nemaju kognitivnu komponentu (ali imaju emocionalnu i konativnu komponentu). Predrasude stjeemo na iskustvu mase, a povezana su sa stereotipovima (miljenja u koja se vjeruje i koja obiljeavaju ljude). Predrasude je tee promijeniti nego stavove. Stav stvaramo sami i imamo ga u sebi, te ga u sluaju promjene trebamo promijeniti samo u jednom ovjeku. Promjena stava traje krae i nema mase ljudi da nas osuuje prilikom promjene. Kod predrasuda je tee jer to su miljenja koja su se uvrstila u drutvu i trebali bi ih mijenjati na razini zajednice, a ne na razini sebe samih. Prilikom toga emo gotovo uvijek naii na osuivanje od strane okoline, a koliko god truda i vremena uloimo nikada neemo moi promijeniti predrasude cijeloga drutva.

Vrijednosti su poeljna obiljeja ovjeka, odnosno osobine kojima treba teiti. One nastaju emocionalnim uvjetovanjem. Cijene se i ele se postii one stvari i stanja uz koja se veu ugodni osjeaji, a odbacuje ono to je vezano uz neugodne osjeaje. U stjecanju vrednota sudjeluju specifini psiholoki utjecaji koji mogu biti veoma razliiti. Posebnu skupinu faktora koji sudjeluju u razvijanju vrednota ini socijalno ekonomski poloaj pojedinca. Postoji mnogo vrsta vrednota, a neke univerzalne vrednote su hrabrost, snalaljivost, odlunost, odanost, solidarnost, ugled, ast, materijalna dobra. Tenja k postizanju odreenih vrednota nastoji se usmjeriti sustavnim odgojnim utjecajima. Karakter je skup moralnih i voljnih osobina linosti koje se javljaju u osobi, a razvija se pod utjecajem okoline, odnosno odgoja. Te osobine linosti su toliko vane da ih se ponekad izjednauje sa pojmom osobnosti. Crte karaktera se objedinjuju u etiri skupine, ovisno o tome kako se pojedinac odnosi prema: 1. samome sebi (samopouzdanje i kritinost) 2. radu i svojim zadacima (marljivost i lijenost, odgovornost i neodgovornost) 3. socijalnim normama ponaanja (potenje i nepotenje) 8

4. drugim ljudima (iskrenost i neiskrenost, altruizam i egoizam) Temperament je nain reagiranja osobe kada se nae u situaciji koja je emocionalno pogaa. Razvoj temperamenta ovisi o nasljednim faktorima (funkcioniranje lijezda s unutarnjim izluivanjem i autonomnog ivanog sustava). Na temperament utjeu bioloke karakteristike grae ivanih stanica ("tanki" i "debeli" ivci ovise o debljini ovojnice ivanih stanica). Temperament se razlikuje prema brzini reagiranja, trajanju, jaini i intenzitetu, te vremena koje proe dok se ne "unormalimo". Na primjer, koliko lako "planemo", koliko dugo smo u takvom stanju (ivani i ljuti), to smo u stanju za to vrijeme napraviti, te kada se ponemo smirivati koliko dugo nam treba da u sve opet posloimo na pravo mjesto. Razlikujemo etiri tipa ljudi s obzirom na temperament: 1. flegmatik spore reakcije slabog intenziteta koje su tihe i mirne 2. melankolik nema brzih reakcija, ali znaju iznenaditi burnim reakcijama 3. sangvinik relativno brze emocionalne reakcije, ali ne posebno snane niti trajne (u usporedbi sa melankolikom i kolerikom) 4. kolerik osobe naglih i snanih reakcija, lako se uzbuuju, emocije su visokog intenziteta (ne samo negativne nego i pozitivne emocije) Sposobnosti su mogunosti i potencijali koji omoguuju da u odreenim stupnjevima aktivnosti dosegnemo odreene rezultate. One se s vremenom razvijaju i uvjebavaju, a mjere se putem testova. Ovise o psihofizikim dispozicijama (vie bioloke karakteristike), a dijele se na: 1. intelektualne sposobnosti 2. fizike (tjelesne) sposobnosti 3. senzorne sposobnosti (vezane uz osjetilne organe) 4. retorike sposobnosti

LITERATURA: prezentacije sa predavanja zapameno sa predavanja proitano na Internetu osobna iskustva uputstva sa tableta Andrilovi, V., udina, M.: Osnove ope i razvojne psihologije; kolska knjiga Zagreb, 1990.

10