H E R B E R T MARCUSE

EROS I CIVILIZACIJA
Filozofsko istraivanje Freuda
Drugo izdanje

Preveo TOMISLAV LADAN

naprijed

Z A G R E B 1985

.Naslov izvornika Herbert Marcuse EROS AND CIVILIZATION A Philosofical Inquiry into Freud
VINTAGE BOOKS, New Yotlt, 1962 19S5. 1966 by BEACON PRESS. Bo.ton

SADRAJ

Predgovor izdanju Vintage Predgovor Uvod P r v i di o POD VLADAVINOM NAELA ZBILJNOSTI Redaktor prijevoda Dr DANILO PEJOVI SKRIVENI SMJER U PSIHOANALIZI Naelo uitka i naelo zbiljnosti Genetiko i individualno potiskivanje Povratak potisnu tog u civilizaciji Civilizacija i oskudica: ra cionalizacija odricanja Sjeanje na prole stvari kao sredstvo osloboenja PODRIJETLO POTISNUTOG INDIVIDUUMA (ONTOGENEZA) Duevni aparat kao dinamino jedinstvo suprot nosti Stadiji Freudove teorije nagona Za jednika konzervativna priroda prvobitnih nago na Mogua prevlast naela Nirvane Id, ego, superego Korporealizacija psihe Reakcio narni karakter superega Vrednovanje Freu dove osnovne koncepcije Razlika izmeu po tiskivanja i viak-potiskivanja Otueni rad i naelo izvedbe - Organizacija spolnosti: tabui na uitak Organizacija razornih nagona Fatalna dijalektika civilizacije PODRIJETLO REPRESIVNE CIVILIZACIJE (FILOGENEZA) Arhajska batina individualnog ega Indivi dualna i grupna psihologija Prvobitna horda: pobuna i ponovna uspostava dominacije Dvo-

Naslov izvornika Herbert Marcuse EROS AND CIVILIZATION A Philosofical Inquiry into Freud
V I N T A G E B O O K S . N e w Yotk, 1962 1955. 1966 by B E A C O N P R E S S . Boston

SADRAJ

Predgovor izdanju Vintage Predgovor Uvod Prvi dio

POD VLADAVINOM NAELA ZBILJNOSTI Redaktor prijevoda Dr DANILO PEJOVI 1 SKRIVENI SMJER U PSIHOANALIZI Naelo uitka i naelo zbiljnosti Genetiko i individualno potiskivanje Povratak potisnu tog u civilizaciji Civilizacija i oskudica: ra cionalizacija odricanja Sjeanje na prole stvari kao sredstvo osloboenja

PODRIJETLO POTISNUTOG INDIVIDUUMA (ONTOGENEZA) Duevni aparat kao dinamino jedinstvo suprot nosti Stadiji Freudove teorije nagona Za jednika konzervativna priroda prvobitnih nago na Mogua prevlast naela Nirvane Id, ego, superego Korporealizacija psihe Reakcio narni karakter superega Vrednovanje Freu dove osnovne koncepcije Razlika izmeu po tiskivanja i viak-potiskivanja Otueni rad i naelo izvedbe - Organizacija spolnosti: tabui na uitak Organizacija razornih nagona Fatalna dijalektika civilizacije 3 PODRIJETLO REPRESIVNE CIVILIZACIJE (FILOGENEZA) Arhajska batina individualnog ega Indivi dualna i grupna psihologija Prvobitna horda: pobuna i ponovna uspostava dominacije Dvo-

s t r u k i sadraj' o s j e a j a krivice P o v r a t a k po t i s n u t o g u religiji N e u s p j e h revolucije Promjene u likovima oca i likovima majke 4 DIJALEKTIKA CIVILIZACIJE Potreba za ojaanom o b r a n o m od razaranja Z a h t j e v civilizacije za s u b l i m a c i j o m (deseksualiz a c i j o m ) S l a b l j e n j e E r o s a (ivotnog n a g o n a ) ; o s l o b o e n j e r a z o r n o s t i N a p r e d a k u proizvod n o s t i i n a p r e d a k u d o m i n a c i j i P o j a a n e kon t r o l e u i n d u s t r i j s k o j civilizaciji P r o p a d a n j e b o r b e protiv oca Depersonalizacija superega, s m a n j e n j e e g a D o v r e n j e o t u e n o s t i Raspa d a n j e p o s t o j e e g n a e l a zbiljnosti FILOZOFIJSKA MEUIGRA F r e u d o v a t e o r i j a civilizacija u t r a d i c i j i z a p a d n e filozofije E g o k a o agresivni i t r a n s c e n d i r a j u i s u b j e k t Logos k a o logika d o m i n a c i j e Filo zofski p r o t e s t p r o t i v logike d o m i n a c i j e B i t a k i bivanje: p e r m a n e n c i j a protiv t r a n s c e n d e n c i j e Vjeno v r a a n j e u Aristotela, Hegela, Nietzschea Eros kao bit bitka 77

ESTETICKA DIMENZIJA Estetika kao znanost osjetilnosti Pomirenje u i t k a i slobode, n a g o n a i u d o r e d n o s t i E s t e t i k e t e o r i j e B a u m g a r t e n a , K a n t a i Schillera Elementi nerepresivne kulture Pretvaranje r a d a u igru TRANSFORMACIJA SPOLNOSTI U EROS U k i d a n j e d o m i n a c i j e U i n a k na s p o l n e n a g o n e Samosublimacija s p o l n o s t i u E r o s Re p r e s i v n a s u b l i m a c i j a protiv s l o b o d n e s u b l i m a c i j e Pojava nerepresivnih drutvenih odnosa Rad k a o s l o b o d n a i g r a l j u d s k i h s p o s o b n o s t i Mo gunost libidnih r a d n i h odnosa

155

10

175

99

11 EROS I THANATOS N o v a i d e j a u m a : r a c i o n a l n o s t zadovoljenja L i b i d n a u d o r e d n o s t B o r b a p r o t i v t o k a vreme na P r o m j e n a u o d n o s u i z m e u E r o s a i n a g o n a smrti EPILOG KRITIKA NEOFROJDOVSKOG REVIZIONIZMA

196

209 241 243

KAZALO I M E N A Gvozden Flego: E R O S V E R S U S LOGOS?

Drugi

dio

S O N U STRANU NAELA Z B I L J N O S T I 6 POVIJESNE GRANICE POSTOJEEG NAELA ZBILJNOSTI Zastarjelost oskudice i dominacije Hipoteza n o v o g n a e l a zbiljnosti N a g o n s k a d i n a m i k a p r e m a n e r e p r e s i v n o j civilizaciji P r o b l e m veri ficiranja h i p o t e z e FANTAZIJA I UTOPIJA F a n t a z i j a protiv u m a u v a n j e a r h a j s k e pro losti I s t i n o s n a v r i j e d n o s t fantazije Pre d o d b a o ivotu bez p o t i s k i v a n j a i t j e s k o b e M o g u n o s t i s t i n s k e s l o b o d e u zreloj civilizaciji P o t r e b a za r e d e f i n i c i j o m n a p r e t k a LIKOVI ORFEJA I NARCISA A r h e t i p o v i l j u d s k e egzistencije p o d nerepresivn o m civilizacijom Orfej i N a r c i s protiv Prom e t e j a Mitologijska b o r b a E r o s a p r o t i v tira nije r a z u m a - p r o t i v s m r t i P o m i r e n j e ovjeka i prirode u osjetilnoj kulturi 119

128

143

EROS I CIVILIZACIJA

Napisano u spomen SOPHIE MARCUSE 19011951

PREDGOVOR IZDANJU VINTAGE

Sama ideja nerepresivne civilizacije, shvaena (kao zbiljska mogunost postojee civilizacije U sadanjem stadiju, ini se beznaajnom. ak ako i dopustimo tu mogunost iz teo rijskih razloga, kao proirenje dostignua znanosti i teh nike, moramo biti svjesni injenice da se ta ista dostignua upotrebljavaju i u suprotnom smislu, naime, da slue inte resima neprestane dominacije. Oblici dominacije su se pro mijenili: postali su sve vie tehniki, proizvodni, pa ak i blagotvorni; otuda su se, u najnaprednijim oblastima in dustrijskog drutva, ljudi uskladili i izmirili sa sistemom dominacije u do sada nepoznatim razmjerama. Ali, u isto vrijeme, sposobnosti ovoga drutva i potreba za sve veim porastom proizvodnosti, stvaraju snage koje, ini se, podrivaju temelje sistema. Te razorne snage naj vie se oituju u automaciji. Automacija prijeti moguno u obrata odnosa izmeu slobodnog i radnog vremena na kojem poiva postojea civilizacija: mogunost radnog vre mena postaje granina, a slobodno vrijeme postaje puno vrijeme. Ishod bio bi temeljito prevrednovanje vrijednosti i oblik egzistencije koji je nespojiv s tradicionalnom kultu rom. Moderno je industrijsko drutvo u stalnoj mobiliza ciji protiv te mogunosti.* Tako je .pojam nerepresivnog oblika egzistencije upotri jebljen u ovoj knjizi s namjerom da se pokae kako prelaz u novi stadij civilizacije, koji sugeriraju mogunosti sada njeg stadija, moe znaiti ruenje tradicionalne kulture, intelektualne kao i materijalne, ukljuujui oslobaanje na* Dijalektika modernog industrijalizma bit e predmet moje knji ge koja je na pomolu: The Technology of Self-Consumption: Studies in Advanced Industrial Society.

11

gonskih potreba i zadovoljenja koji su do sada bili tabu ili potisnuti. Moja je hipoteza bila podvrgnuta krivim tu maenjima; najgore on njih se tie mogunosti i predu vjeta nastanka takvog novog stadija. Ve sam u poetku svoje knjige naglasio da, u suvreme nom razdoblju, psihologijske kategorije postaju politike u onom stupnju u kojem privatna, individualna psiha posta je manje ili vie voljno spremite drutveno poeljnih i drutveno potrebnih tenji, osjeaja, poriva i zadovoljenja. Individuum, as njim i njegova prava i slobode, predstav lja ono to jo treba da se stvori, a to se moe stvoriti samo putem razvoja kvalitativno razliitih drutvenosnih od nosa i ustanova. Nerepresivna egzistencija u kojoj se radno vrijeme (tj. teki rad) svodi na minimum, a slobodno vrije me se oslobaa svih onih aktivnosti i pasivnosti dokolice koje mu se nameu u interesu dominacije, takva egzi stencija, ako je uope mogua, moe samo biti rezultat kva litativne drutvene promjene. Pa ipak, svijest o toj mo gunosti i korjenito prevrednovanje vrijednosti ikoje ona zahtijeva moraju upravljati takvom promjenom od samog poetka, i moraju ak djelovati u izgraivanju tehnike i materijalne osnove. Samo je u tome smislu ideja poste penog ukinua potiskivanja ono a priori drutvene pro mjene u svim ostalim, aspektima, ona moe biti samo posljedica. Dakako, nerepresivnost se moe provoditi u okviru pos tojeeg drutva: od trikova s oblaenjem i svlaenjem- do razuzdanih parafernalija strasnog ili bezstrasnog ivota. Ali se u postojeem drutvu, takav protest pretvara u sred stvo stabilizacije pa ak i konformizma, jer on ne samo da ostavlja netaknuto (korijenje zla nego takoer svjedoi o linim slobodama koje su provedive u okviru opeg ugnje tavanja. to su te privatne slobode jo provedive i to se jo provode, to je dobro no unato tome, ope im potinjavanje daje sadraj potisnutog. Nekada je otereenje od potiskivanja bilo, u normalnim uvjetima, iskljuiva po vlastica malobrojnog gornjeg sloja; u izuzetnim uvjetima se ono doputalo i provodilo i meu najnepovlatenijim slojevima puanstva. Nasuprot tome, uznapredovalo indu strijsko drutvo demokratizira otereenje d potiskivanja to je nadoknada koja slui jaanju vlasti koja to do puta i ustanovama koje upravljaju tom nadoknadom. U ovoj knjizi predlaem pojam nerepresivne sublima cije: spolni poticaji, ne gubei svoje erotske energije, na dilaze svoj neposredni predmet i erotiziraju normalno ne12

-erotske i protu-erotske odnose izmeu pojedinaca, i izme u njih i njihove okoline. A obrnuto, moe se govoriti o represivnoj de-sublimaciji: otereenje spolnosti u vidovi ma i oblicima koji smanjuju i slabe erotsku energiju i u tome procesu spolnost prelazi u ranije zabranjene dimen zije i odnose. Meutim, umjesto da se ponovo stvore te di menzije i odnosi U predodbama Naela Uitka, uvruje se suprotna tenja: Naelo Zbiljnosti iri svoju vlast nad Erosom. Najoitiju ilustraciju toga prua n a m m e t o d i n o uvo enje spolovitosti u poslovne odnose, politiku, propagandu itd. U onoj mjeri u kojoj spolnost dobiva odreenu pro dajnu vrijednost ili postaje znak ugleda i ponaanja pre ma pravilima igre, ona se sama pretvara u orue drutve ne kohezije. S teitem na toj uobiajenoj tenji moe se osvijetliti dubina rascjepa koji razdvaja ak i mogunosti oslobaanja od postojeeg stanja stvari. Ako postoji nain na koji se samo pojavljivanje tih mo gunosti moe najaviti prije osloboenja, bit e to prije po rast nego smanjenje potiskivanja: ogranienje represivne de-sublimacije. Posljednje otkriva jedno posebno regresiv no obiljeje, naime, estoko i esto metodino i svjesno od vajanje nagonske od intelektualne sfere, uitka od misli. To je jedan od najodvratnijih oblika otuenja koje dru tvo natura pojedincu i koje on zatim spontano ponav lja kao svoju vlastitu potrebu i zadovoljenje. Daleko od toga da opravdava tu vrstu razdvojenosti, Freudov pojam sublimacije proglaava sklonost takozvanih viih ovjeko vih sposobnosti realizaciji naela uitka iako takva rea lizacija pretpostavlja, u krajnjoj analizi, kvalitativnu pro mjenu u postojeem naelu zbiljnosti. Otuda nagonsko os loboenje ukljuuje intelektualno, i to tim vie to je borba protiv slobode misli i zamisli postala snano orue totalitarizma, demokratskog kao i autoritarnog. Represiv na desublimacija prati suvremene tenje prema introjekciji totalitarizma u svakodnevni ovjekov posao i dokolicu, u njegov trud i u njegovu radost. To se pokazuje u svim raznovrsnim zabavama, odmoru i skupnosti koji dovode do razaranja privatnog ivota, prezira prema obliku, nespo sobnosti da se podnese tiina, i do oholog razmetanja okrutnou i nasiljem. Sve je to otereenje od potiskivanja, os lobaanje tijela od liavanja zbog tekog rada otereenja ak jednog posve osjetilnog tijela koje uiva tekovine tjelesne higijene i udobne odjee. Ali je to ipak oteree nje potisnutog tijela, orua rada i razonode u jednom dru tvu koje se organizira protiv njegova oslobaanja.
13

Dovoljno sam (a moda i prekomjerno) naglasio one as pekte toga razvoja koji su napredni i pruaju nadu, da imam pravo naglasiti ovdje i negativnu stranu: dogaaji posljednjih godina odbacuju svaki optimizam. Neizmjerne sposobnosti modernog industrijskog drutva sve se vie mo biliziraju protiv koritenja njegovih vlastitih sredstava za uspostavljanje mira ljudske egzistencije. Sav se razgovor o ukidanju potiskivanja, o ivotu protiv smrti i tako dalje, mora smjestiti u stvarni okvir porobljavanja i razaranja. A unutar toga okvira, ak i slobode i zadovoljavanja indivi duuma sudjeluju u opem zatomljivanju. Njihovo oslobo enje, instiniktualno kao i intelektualno, politiki je pro blem, i teorija prilika i preduvjeta takvog osloboenja mo ra biti teorija drutvene promjene. Pariz Listopad, 1961. H. M.

PREDGOVOR

U ovome se eseju upotrebljavaju psihologijske kategorije zbog toga to su postale politikim kategorijama. Poloaj ovjeka u dananjem vremenu doveo je do toga da su za starjele tradicionalne granice izmeu psihologije na jednoj i politike i drutvene filozofije, na drugoj strani: ranije autonomne i raspoznatljive psihike procese preuzima funk cija individuuma u dravi njegova javna egzistencija. Psihologijski problemi pretvaraju se stoga u politike: osob na tegoba odraava neposrednije nego ranije tegobu cjeli ne, i lijeenje osobne tegobe ovisi neposrednije no ranije od lijeenja ope tegobe. Ovo razdoblje tei da bude tota litarno ak i tamo gdje nije dovelo do stvaranja totalitar nih drava. Psihologija se mogla razraivati i obavljati kao posebna disciplina sve dok je psiha bila u stanju oduprijeti se silama javnosti, kad je osobni ivot bio stvaran, stvar no poeljan i oblikovan sam sobom; ali ako individuum ne ma ni sposobnosti ni mogunosti da bude sam za sebe, ter mini psihologije postaju termini drutvenih snaga koje od reuju psihu. U tim okolnostima, primjenjivati psihologiju pri analizi drutvenih i politikih dogaaja predstavlja upra vo onakav pristup koji bi ti isti dogaaji proglasili nevri jednim. Zadatak je prije upravo suprotno: razviti politi ku i sociologijsku supstanciju psihologijskih zamisli. Nastojao sam da iznova formuliram stanovita temeljna pitanja i da ih slijedim u smjeru koji jo nije potpuno is traen. Svjestan sam pokusne naravi toga istraivanja i nadam se da u primjerenije pretresti neke od tih pro blema, naroito one koji se odnose na estetiku teoriju, u bliskoj budunosti.
15

Ideje izloene u ovoj knjizi prvo su se pojavile u nizu predavanja na Washingtonskoj psihijatrijskoj koli od 1950. do 1951. godine, e l i m zahvaliti gosp. Josephu Borkinu iz Washingtona, koji me je savjetovao da napiem ovu knji gu. Duboko sam zahvalan pokojnom profesoru Clvdeu Kluckhohnu, Barringtonu Mooreu, mlaem, s Harvardskog sveuilita, i doktorima Henry i Yela Loewenfeld iz N e w Yorka, koji su proitali rukopis i dali mi vrijedne suges tije i stavili kritike primjedbe. Za sadraj ovog eseja ja snosim svu odgovornost. Sto se tie mojeg teorijskog sta va, dugujem m n o g o svojem prijatelju profesoru Maxu Horkheimeru i njegovim suradnicima u Institutu za soci jalna istraivanja, sada u Frankfurtu. H. M.

UVOD

T v r d n j a S i g m u n d a F r e u d a da se civilizacija temelji na ne p r e s t a n o m podjarmljivanju ljudskih nagona uzeta je kao gotova injenica. Njegovo pitanje, da li je patnja koja je t i m e n a n e s e n a pojedincima vrijedna blagodati k u l t u r e , ljudi n i s u primili previe ozbiljno to manje j e r je i s a m F r e u d s m a t r a o taj p r o c e s n e m i n o v n i m i neizmjenjivim. Slo b o d n o zadovoljavanje ovjekovih nagonskih p o t r e b a nije u s k l a d u sa civiliziranim d r u t v o m : odricanje i odgaanje za dovoljavanja preduvjeti su n a p r e t k a . Radost, r e k a o je F r e u d , nije nikakva k u l t u r n a vrijednost. Radost se mo ra podvrgnuti disciplini r a d a k a o zanimanja u p u n o m vre m e n u , disciplini m o n o g a m n o g razmnoavanja, postojeem s i s t e m u zakona i p o r e t k a . M e t o d i n o rtvovanje libida, k a o i s o k r u t n o u n a m e t n u t o podvrgavanje libida d r u t v e n o k o r i s n i m d j e l a t n o s t i m a i izrazima, jeste kultura. Ta se rtva d o b r o isplatila: u tehniki n a p r e d n i m po d r u j i m a civilizacije, p o b j e d a n a d p r i r o d o m j e p r a k t i k i p o t p u n a i zadovoljava se vie p o t r e b a veeg broja ljudi nego i k a d a ranije. Ni mehanizacija ni standardizacija ivota, ni d u h o v n o osiromaenje, ni sve vea razornost dananjeg na p r e t k a ne p r u a j u dovoljno razloga da se dovede u pita nje naelo koje upravlja n a p r e t k o m zapadne civilizacije. Stalni p o r a s t proizvodnosti n e p r e s t a n o ini sve realnijom n a d u ak j e d n o g boljeg ivota za sve. M e u t i m , pojaan n a p r e d a k izgleda da je povezan s po j a a n o m n e s l o b o d o m . i r o m cijelog svijeta industrijske ci vilizacije r a s t e dominacija ovjeka po ovjeku i po opsegu i po efikasnosti. Usto se ta tenja ne pokazuje kao sluajan, prelazni u z m a k na p u t u n a p r e t k a . Koncentracioni logori, ma sovna istrebljenja, svjetski ratovi i a t o m s k e b o m b e nisu ni kakav povratak u b a r b a r s t v o , nego n e p o t i s n u t a implemen17

tacija dostignua moderne znanosti, tehnike i dominacije. A najdjelotvornije podjarmljivanje i unitavanje ovjeka po ovjeku deava se na vrhuncu civilizacije, kad se ini da materijalne i intelektualne tekovine ovjeanstva doputa ju stvaranje istinski slobodnog svijeta. Ti negativni aspekti dananje kulture pokazuju moda zastarjelost postojeih ustanova i pojavu novih oblika ci vilizacije: potisnutost se moda to snanije odrava to nepotrebnija postaje. Ako ona zaista mora pripadati biti civilizacije kao takve, onda je Freudovo pitanje o cijeni civilizacije besmisleno jer nema nikakve alternative. Ali Freudova vlastita teorija prua razloge da se odbaci njegova identifikacija civilizacije i potiskivanja. Mora se po novo poeti s pretresanjem toga problema na temelju nje govih vlastitih teorijskih dostignua. Da li zaista meuod nos slobode i potiskivanja, proizvodnosti i razaranja, do minacije i napretka tvori naelo civilizacije? Ili taj meu odnos proizlazi samo iz specifine povijesne organizacije ljudske egzistencije? Freudovim jezikom reeno, da li je su kob izmeu naela uitka i naela zbiljnosti do tog stup nja neizmirljiv da zahtijeva represivni preobraaj ovjekove nagonske strukture? Ili se doputa pojam nerepresivne ci vilizacije, zasnovane na temeljito razliitom iskustvu bitka, temeljito drugaijem odnosu izmeu ovjeka i prirode, i tecmeljito drugaijim egzistencijalnim odnosima? Pojam nerepresivne civilizacije nee se pretresati kao ap straktna i utopijska spekulacija. Vjerujemo da diskusiju opravdavaju dva konkretna i realistina razloga: prvo, sa ma Freudova teorijska koncepcija izgleda da odbacuje nje govo dosljedno poricanje povijesne mogunosti nerepresiv ne civilizacije, i, drugo, ini se da same tekovine represiv ne civilizacije stvaraju preduvjete za postepeno ukinue po tiskivanja. Da bismo objasnili te razloge, pokuat emo ponovo prikazati Freudovu teorijsku zamisao terminima nje zina vlastitog drutveno-povijesnog sadraja. Takav postupak sadri u sebi suprotnost revizionistikim neofrojdistikim kolama. Nasuprot revizionistima, vjerujem da je Freudova teorija u samoj svojoj supstanciji socio 1 logijska , i da nije potrebna nikakva nova kulturna ili socio logijska orijentacija da bi se otkrila ta supstancija. Freu1 Za diskusiju sociologijskog karaktera psihoanalitikih pojmova, vidi Heinz H a r t m a n n , The Application of Psychoanalytic Concepts to Social Science, u Psychoanalytic Quarterly, sv. XIX, br. 3 (1950), Clyde Kluckhohn, Mirror for Man (New York: McGraw-Hill, 1949),

dov je biologizam drutvena teorija u dubinskoj dimen ziji koju su dosljedno smanjivale neofrojdistike kole. Pre mjetajui teite sa nesvjesnog na svjesno, s biologijskih na kulturne inioce, oni podsijecaju korijenje drutva u nagonima i umjesto toga postavljaju drutvo na razinu na kojoj se ono suprotstavlja pojedincu kao njegova gotova okolina, bez ispitivanja njezina podrijetla i opravdanosti. Neofrojdovska analiza te okoline podlijee tako mistifikaciji drutvenih odnosa, i njihova kritika se kree samo unu t a r strogo odreene i dobro zatiene sfere postojeih usta nova. Dakle, neofrojdistika kritika ostaje u strogom smi slu ideologijska: ona nema konceptualne osnove izvan po stojeeg sistema; veina njezinih kritikih ideja i vrijednos ti dolaze od tog sistema. Idealistika udorednost i religija slave svoje sretno uskrsnue: to to su one uljepane rje nikom iste one psihologije koja im je izvorno poricala pra vo opstanka, slabo prikriva njihovu istovjetnost sa slu beno poeljnim i reklamiranim stavovima.2 tovie, vjeruje mo da se najkonkretniji uvidi u povijesnu strukturu civi lizacije nalaze upravo u onim idejama koje revizionisti od bacuju. Gotovo cijela Freudova metapsihologija, njegova kasna teorija nagona i njegova rekonstrukcija pretpovijes ti ovjeanstva pripadaju tim idejama. Sam Freud ih je smatrao obinim radnim hipotezama, koje su od pomoi pri osvjetljavanju izvjesnih nejasnoa, pri uspostavljanju poku snih veza izmeu teorijski nepovezanih uvida koje se uvijek mogu dopuniti ili odbaciti, ako vie ne olakavaju napredak psihoanalitike teorije i prakse. U razvoju psiho analize poslije Freuda ta se metapsihologija gotovo posve odstranila. Kad je psihoanaliza stekla potovanje u drustvenom i naunom smislu, ona se oslobodila kompromitantnih spekulacija. A one su zaista bile kompromitantne u vie no jednome smislu: ne samo da su prelazile oblast klinikog promatranja i terapijske korisnosti, nego su i objanjavale ovjeka terminima koji mnogo vie vrijeaju drutvene tabue nego Freudov raniji panseksualizam terminima koji su otkrili eksplozivnu osnovu civilizacije. Slje dea diskusija e pokuati da primijeni te zabranjene uvii Heinz Hartmann, Ernst Kris i Rudolph M. Lowenstein, Some Psy choanalytic Comments on 'Culture and Personality', u Psychoanalysis and Culture: Essays in Honor of Geza Rheim (New York: Inter national Universities Press, 1951). 2 to se tie specifinijeg razmatranja neofrojdovskog revizionizma, vidi Epilog nie.

18

19

de psihoanalize (koji su tabu ak i u saanoj psihoanalizi) na tumaenje temeljnih tenji civilizacije. Namjera je ovog eseja da pridonese togod filozofiji psi hoanalize ne samoj psihoanalizi. On se kree iskljuivo u oblasti teorije i na odstojanju od tehnike discipline ka kvom je psihoanaliza postala. Freud je razvio teoriju o vjeka, psihologiju u pravom smislu. S tom teorijom se Freud smjestio u velikoj tradiciji filozofije i pod filozo fijske kriterije. Mi se ovdje ne bavimo popravljenim ili poboljanim tumaenjem Freudovih koncepta, nego njiho vim filozofijskim i sociologijskim implikacijama. Freud je savjesno razlikovao svoju filozofiju od svoje znanosti; a neofrojdisti su zanijekali veinu prve. Takvo se poricanje moe savreno pravdati terapijskim razlozima. Meutim, ni kakav terapijski razlog ne smije spreavati razvoj teorijske konstrukcije kojoj je cilj ne lijeenje pojedinane bolesti, nego dijagnoza opeg poremeaja.

P R V I

D I O

POD VLADAVINOM NAELA

Potrebno je nekoliko prethodnih objanjenja termina: Civilizacija se upotrebljava naizmjence s kulturom kao u Freudovom djelu Civilization and Its Discon tents*. Potiskivanje (repression) i represivan upotre bljavaju se u netehnikom smislu da oznae i svjesne i ne svjesne, unutarnje i vanjske procese prinude, ogranienja i zaitomljenja. Nagon (instinct), u skladu s Freudovom ide jom Trieb-a, odnosi se na primarne porive ljudskog or ganizma koji se podvrgavaju povijesnoj modifikaciji; oni imaju i svoju mentalnu i somatsku reprezentaciju.

ZBILJNOSTI

* U prijevodu na na jeziK: Nelagodnost u kulturi, u: Odabrana dela, sv. 5, Novi Sad: Matica Srpska, 1969.

S.

Frojd:

20

1
Skriveni smjer u psihoanalizi

Ideja o ovjeku koja proizlazi iz Freudove teorije najnepobitoija je osuda zapadne civilizacije i u isto vrije me najvra o b r a n a te iste civilizacije. P r e m a Freudu, povijest ovjeka je povijest njegova potiskivanja. Kul t u r a ograniava ne samo njegovu drutvenu nego i bio l o k u egzistenciju, ne s a m o dijelove ljudskog bia nego i s a m u njegovu nagonsku s t r u k t u r u . Meutim, takvo je ogranienje s a m preduvjet n a p r e t k a . Preputeni da slo b o d n o idu za svojim p r i r o d n i m ciljevima, osnovni bi ljudski nagoni bili nespojivi sa svakim trajnijim udru ivanjem i odravanjem: oni bi razarali ak i t a m o gdje sjedinjuju. Nekontrolirani E r o s je isto t a k o opasan kao i njegova s t r a n a n a d o p u n a , n a g o n smrti. Njihova ra zorna snaga proizlazi iz injenice da oni tee zadovo ljenju koje k u l t u r a ne moe dopustiti: zadovoljenju k a o takvom i k a o cilju u sebi s a m o m , u bilo kojem trenu tku. Nagoni se stoga m o r a j u odvratiti od svoga cilja, sprijeiti u njihovoj namjeri. Civilizacija poinje kad se p r i m a r n i cilj naime, integralno zadovoljenje po treba efikasno odbaci. Nestalnosti nagona su nestalnosti duevnog a p a r a t a u civilizaciji. ivotinjski porivi postaju ljudski nagoni pod utjecajem vanjske zbiljnosti. Njihov izvorni smje taj u organizmu i njihov osnovni smjer ostaju isti, ali se njihovi ciljevi i manifestacije podvrgavaju promjeni.
23

Svi psihoanalitiki pojmovi (sublimacija, identifikacija, projekcija, potiskivanje i introjekoija) oznaavaju pro mjenjivost nagona. Ali zbiljnost koja oblikuje nagone k a o i njihove p o t r e b e i zadovoljenje jest drutveno-povijesni svijet. ivotinjski ovjek postaje ljudsko bie sa mo p u t e m temeljitog preobraaja njegove p r i r o d e , koji zahvata ne samo nagonske ciljeve nego i nagonske vri jednosti to jest, naela koja upravljaju postignuem tih ciljeva. Promjena u vlaajuem sistemu vrijednosti moe se p o k u s n o odrediti ovako: od: neposrednog zadovoljenja uitka radosti (igre) receptivnosti odsutnosti potiskivanja do: odloenog zadovoljenja ogranienja uitka truda (rada) .proizvodnosti sigurnosti

F r e u d je opisao tu p r o m j e n u kao p r e o b r a z b u naela uitka (pleasure principle) u naelo zbiljnosti (reality principle). Tumaenje duevnog aparata u t e r m i n i m a tih dvaju naela osnovno je u Freudovoj teoriji i ostaje t a k o usprkos svim modifikacijama dualistike koncep cije. Ono uveliko odgovara (ali ne posve) razlici izmeu nesvjesnih i svjesnih procesa. Individuum, tako rei, op stoji u dvije razliite dimenzije, koje se odlikuju razli itim duevnim procesima i naelima. Razlika izmeu te dvije dimenzije je genetiko-povijesna k a o i struktural n a : nesvjesno, kojim upravlja naelo uitka, obuhvaa starije, prvobitne procese, ostatke jednog razdoblja raz voja u kojem su oni bili jedini duevni procesi; Njihov cilj nije n i t a drugo nego postignue uitka; duevna djelatnost se povlai od svake radnje koja moe izazva 1 ti neugodnost ('bol'). Ali n e s p u t a n o naelo uitka dolazi u sukob s priro d n o m i ljudskom okolinom. Individuum dolazi do trau1 Formulations Regarding the Two Principles in Mental Function ing u Collected Papers (London: Hogarth Press, 1950), IV, 14. Na vodi se upotrebljavaju uz doputenje nakladnika.

m a t s k o g shvaanja da je p o t p u n o i bezbolno zadovo ljenje njegovih p o t r e b a nemogue. A n a k o n toga doiv ljaja razoaranja dolazi na vlast novo naelo duevnog djelovanja. Naelo zbiljnosti istiskuje naelo uitka: o vjek se privikava da n a p u s t i t r e n u t n o , nesigurno i razor no zadovoljstvo u i m e odgoenog, ogranienog, ali osi guranog zadovoljstva. 2 Zbog t o g a trajnog d o b i t k a p r e k o odricanja i ogranienja, p r e m a Freudu, naelo zbiljnosti vie titi nego detronizira, vie modificira nego t o porie naelo uitka. Meutim, psihoanalitiko 'tumaenje otkriva da naelo zbiljnosti n a t u r a p r o m j e n u ne s a m o u obliku i regulaci ji uitka nego i u samoj njegovoj supstanciji. Prilago ivanje uitka naelu zbiljnosti sadrava podjarmljivanje i odvraanje razorne snage nagonskog zadovoljenja, nje gove nespojivosti s p o s t o j e i m drutvenim n o r m a m a i odnosima, i tako sadrava transsupstancijaciju samoga uitka. Uspostavljanjem naela zbiljnosti, ljudsko je bie, ko je je, pod naelom uitka, bilo jedva neto vie od sve nja ivotinjskih poriva, postalo organizirani ego. Ono tei onome to je korisno i t o se moe postii bez opa snosti po njega i po njegovu ivotnu okolinu. Pod nae lom zbiljnosti ljudsko bie razvija funkciju uma: ono ui dspitivati zbiljnost, razlikovati d o b r o i zlo, istinito i lano, k o r i s n o i tetno. ovjek stjee sposobnosti panje, pamenja i suda. Postaje svjestan, mislei subjekt, upre gnut u racionalnost koja mu se n a m e e izvana. S a m o se j e d a n oblik misaone djelatnosti otcjepljuje od nove organizacije duevnog a p a r a t a i ostaje slobodan od vla davine naela zbiljnosti: fantazija se zatiuje od kul t u r n i h promjena i ostaje u vlasti naela uitka. A inae se duevni a p a r a t efikasno p o d r e u j e naelu zbiljnosti. Funkcija motornog pranjenja, koja je u [prevlasti naela uitka posluila da se otereti duevni a p a r a t
2

Nav. dj., str. 18.

24

25

od nagomilanih poticaja, upotrebljava se s a d a za pri kladnu p r o m j e n u zbiljnosti: p r e t v a r a se u akciju. 3 Domaaj ovjekovih elja i sredstva za njihovo ispunje nje tako se neizmjerno poveavaju, a njegova sposobnost da svjesno mijenja zbiljnost u s k l a d u s onim t o je ko risno izgleda da obeaje postepeno otklanjanje vanj skih p r e p r e k a njegovu zadovoljenju. Meutim, niti su njegovo vlastito o d s a d a njegove elje, ni njegovo mije njanje zbiljnosti: njih sada organizira njegovo drutvo. A ta organizacija potiskuje i t r a n s s u p s t a n c i r a njegove izvorne nagonske potrebe. Ako je o d s u t n o s t potiskivanja arhetip slobode, civilizacija je t a d a b o r b a protiv te slo bode.Nadomjetanje naela uitka n a e l o m zbiljnosti je ve liki t r a u m a t s k i dogaaj u razvoju ovjeka u razvoju genusa (filogeneza) k a o i i n d i v i d u u m a (ontogeneza). Pre ma Freudu taj dogaaj nije jedinstven, nego se ponavlja kroz cijelu povijest ovjeanstva i svakog pojedinca. Filogenetski, to se najprije zbiva u prvobitnoj hordi, kad prvobitni otac monopolizira mo i uitak i namee odri canje sinovima. Ontogenetski se deava u periodu ranog djetinjstva, i roditelji i ostali odgojitelji n a m e u podre ivanje naelu zbiljnosti. Ali i na razini r o d a i na razini pojedinca podvrgavanje se n e p r e s t a n o ponavlja. Iza vla davine prvobitnog oca slijedi, n a k o n prve p o b u n e , vla davina sinova, a klan b r a e se razvija u institucionalizira nu drutvenu i politiku dominaciju. Naelo zbiljnosti se materijalizira u sistemu ustanova. A pojedinac, rastui u n u t a r takvoga sistema, upoznaje zahtjeve naela zbilj nosti, zakona i p o r e t k a i prenosi ih sljedeem narataju. injenica da se naelo zbiljnosti m o r a neprestano iz nova uspostavljati u razvoju ovjeka pokazuje da njego va pobjeda n a d naelom uitka nije n i k a d a p o t p u n a i sigurna. U d u h u Freudove koncepcije, civilizacija ne uki da jednom i zauvijek stanje prirode. Ono ime civiliza cija gospodari i to potiskuje zahtjev naela uitka
3

i dalje opstoji u samoj civilizaciji. Ona Nesvjesno uva ci ljeve poraenog naela uitka. Odbaena od vanjske zbilj nosti ili ak nesposobna da je dosegne, p u n a m o naela uitka ne samo da preivljava u nesvjesnom nego t a k o e r raznoliko djeluje na s a m u zbiljnost ikoja je istisnula na elo uitka. Povratak potisnutog ispunjava zabranjenu i p o d z e m n u povijest civilizacije. A istraivanje te povijesti otkriva ne samo tajnu pojedinca nego i civilizacije. Freudova je individualna psihologija u samoj svojoj biti dru tvena psihologija. Potiskivanje je povijesni fenomen. Efikasno podjarmljivanje n a g o n a represivnim kontrola ma ne namee priroda, nego ovjek. Prvobitni otac, kao arhetip dominacije, pokree lananu reakciju poroblja vanja, p o b u n e i pojaane dominacije, t o oznaava povi jest civilizacije. Ali n e p r e s t a n o , jo od prve, pretpovije sne ustanove dominacije n a k o n prve pobune, potiskiva nje izvana potpomae potiskivanje iznutra: neslobodni pojedinac vri introjekciju svojih gospodara i njihovih nareenja u svoj vlastiti duevni aparat. Borba protiv slobode se ponavlja u psihi ovjeka, kao samo-potiskivanje potisnutog pojedinca, a zatim njegovo samo-potiskivanje podrava njegove gospodare i njihove ustanove. Tu duevnu dinamiku F r e u d razotkriva kao d i n a m i k u civili zacije. P r e m a Freudu, represivno ogranienje (modifikaciju) n a g o n a pod naelom zbiljnosti namee i podrava vje ita, primordijalna b o r b a za opstanak . . . koja traje do dana dananjeg. Oskudica (Lebensnot, Ananke) poka zuje ljudima da ne m o g u slobodno zadovoljavati svoje nagonske poticaje, da ne m o g u ivjeti u naelu uitka. Razlog zbog kojeg drutvo namee odluno ograniava nje nagonske s t r u k t u r e je ekonomski; budui da ono n e m a dovoljno sredstava da osigura ivot svojim lano vima ukoliko oni ne rade, m o r a se postarati da se b r o j tih lanova ogranii i da se njihove energije usmjere sa 4 spolnih djelatnosti na njihov rad.
* A General Introduction to Psychoanalysis City Publishing Co., 1943). str. 273. (New York: Garden

Nav. dj., str. 16.

26

27

Ta je koncepcija s t a r a koliko i civilizacija i uvijek je pruala najdjelotvorniju racionalizaciju potiskivanja. U velikoj mjeri i Freudova teorija i m a udjela u toj racio nalizaciji: F r e u d s m a t r a da je primordijalna b o r b a za o p s t a n a k vjena i stoga vjeruje da su naelo u i t k a i naelo zbiljnosti vjeno antagonistiki. Ideja da je nerepresivna civilizacija nemogua predstavlja k a m e n te meljac Freudove teorije. No, njegova teorija sadrava elemente koji probijaju kroz tu racionalizaciju; oni rue prevladavajuu tradiciju zapadne misli i ak sugeriraju njezin o b r a t . Njegovo djelo se odlikuje nepopustljivim n a s t o j a n j e m oko toga da se pokae represivni sadraj najviih vrijednosti i tekovina kulture. Ukoliko to ini, on porie jednaenje u m a i potiskivanja na kojem se gradi ideologija k u l t u r e . Freudova metapsihologija pred stavlja neprestano-obnavljani pokuaj da se otkrije i is p i t a uasna nunost u n u t a r n j e veze civilizacije i barbar stva, n a p r e t k a i patnje, slobode i nesree veze koja se na koncu otkriva k a o veza izmeu Erosa i T h a n a t o s a . Freud ne ispituje k u l t u r u s romantikog ili utopijskog gledita, nego na osnovi patnje i bijede koju njezina im plementacija ukljuuje. K u l t u r n a sloboda se t a k o poja vljuje u svjetlu neslobode, a k u l t u r n i n a p r e d a k u svjetlu ogranienja. Time se k u l t u r a ne odbacuje: nesloboda i ogranienje su cijena koja se m o r a platiti. Ali k a d a izlae njihovu svrhu i d u b i n u , Freud odobra va zabranjene tenje ovjeanstva: zahtjev za stanjem u kojem se sloboda i n u n o s t p o d u d a r a j u . Kakva god slo b o d a opstojala u p o d r u j u razvijene svijesti, i u svijetu koji je ona stvorila, s a m o je izvedena, kompromisna slo boda, steena uz cijenu p o t p u n o g zadovoljenja p o t r e b a . A ukoliko je srea p o t p u n o zadovoljenje potreba, slobo da u civilizaciji je bitno s u p r o t n a srei: ona ukljuuje represivnu modifikaciju (sublimaciju) sree. Obratno, ne svjesno, najdublji i najstariji sloj duevne linosti, jest
28

poriv k integralnom zadovoljenju koje je o d s u t n o s t osku dice i potiskivanja. Kao takvo o n o je n e p o s r e d n a isto vjetnost nunosti i slobode. P r e m a Freudovoj koncepciji jednaenje slobode i sree, koje je t a b u za svjesno, nesvjesno podrava. I s t i n a o njemu, i a k o je svijest odba cuje, produava da progoni d u h ; ona uva sjeanje na prola razdoblja individualnoga razvoja u k o j i m a se po stizava integralno zadovoljenje. A prolost produava da postavlja zahtjev b u d u n o s t i : dovodi do elje da se raj ponovo stvori na temelju dostignua civilizacije. Ako sjeanje d o e u sredite psihoanalize k a o presu d a n oblik spoznaje, o n o je m n o g o vie nego terapijsko sredstvo; terapijska uloga sjeanja proizlazi iz istinosne vrijednosti sjeanja. Njegova istinosna vrijednost lei u specifinoj funkciji sjeanja (odnosno pamenja, memo rije) da sauva n a d e i mogunosti koje iznevjerava, pa ak i stavlja van zakona zrela civilizirana linost, ali koje su nekada bile ostvarene u njenoj maglenoj prolosti, i k o j e se n i k a d a posve ne zaboravljaju. Naelo zbiljnosti ograniava spoznajnu ulogu sjeanja njegovo podava nje prolome iskustvu sree koje potie elju k svjesnoj obnovi tog iskustva. Psihoanalitiko oslobaanje sjea nja razara racionalnost potisnutoga pojedinca. K a d spo znavanje u s t u p a p r e d pre-poznavanjem, zabranjeni pri zori i poticaji iz djetinjstva poinju kazivati istinu koju um porie. Regresija p o p r i m a progresivnu funkciju. Po novo otkrivena prolost prua kritike n o r m e koje sa danjost proglaava t a b u o m . tovie, o b n o v u sjeanja p r a t i obnova spoznajnog sadraja fantazije. Psihoanaliti k a teorija izdvaja te duevne sposobnosti iz n e o d r e e n e sfere sanjarenja i m a t a n j a i ponovo dolazi do njihovih odreenih istina. Teina t i h o t k r i a najzad m o r a razlabaviti okvir u koji su bile postavljene i zatoene. Osloba anje prolosti se ne zavrava u njezinom izmirenju sa sadanjou. N a s u p r o t svojevoljno-nametnutom ograni enju otkrivaa, usmjerenje p r e m a prolosti tei ka us29

mjerenju p r e m a boidunosti. Recherche du temps perdu postaje sredstvo budueg osloboenja. 5 U sreditu sljedee diskusije bit e ta skrivena tenja u psihoanalizi. Freudova se analiza razvoja represivnog duevnog apa rata odvija na dva plana: a) ontogenetiki: r a s t potisnutog pojedinca od ranog djetinjstva do njegove svjesne drutvene egzistencije, b) filogenetiki: rast represivne civilizacije od prvo b i t n e h o r d e d o p o t p u n o ustanovljene civilizirane drave. Ta dva plana su u n e p r e s t a n o m meuodnosu. Taj se m e u o d n o s u skraenom obliku nalazi u Freudovoj ide ji p o v r a t k a onog potisnutog u povijesti: pojedinac pono vo doivljava i ponovo stavlja na snagu velike t r a u m a t ske dogaaje u razvoju genusa, a za to vrijeme nagonska d i n a m i k a odraava sukob izmeu pojedinca i r o d a (iz m e u pojedinog i opeg) kao i razliita rjeenja tog su koba. Prvo e m o pratiti ontogenetiki razvoj do razvijenog stanja civiliziranog pojedinca. Tad emo se vratiti na filogenetike izvore i proiriti Freudovu koncepciju na razvijeno stanje civiliziranog roda. Neprestani meuod nos ta dva plana ukljuuje u sebe injenicu da su neizbjeiva neprestana, uzajamna upuivanja, anticipacije i ponavljanja

2
Podrijetlo potisnutog individuuma (ontogeneza)

F r e u d nalazi tragove razvoja potiskivanja u nagonskoj s t r u k t u r i individuuma. Sudbina ljudske slobode i sree rjeava se i odluuje u borbi n a g o n a zapravo u borbi ivota i s m r t i u kojoj sudjeluju soma i psyche, p r i r o d a i civilizacija. Ta biologijska i u isto vrijeme sociologijska d i n a m i k a sredite je Freudove metapsihologije. On je razvijao te p r e s u d n e hipoteze s n e p r e s t a n i m kolebanjima i ogranienjima i onda ih ostavio u neizvjesnosti. Ko nanoj teoriji nagona, u ijem k o n t e k s t u su se one po javile iza 1920. godine, prethodile su najmanje dvije raz liite koncepcije anatomije duevne linosti. Ovdje nije p o t r e b n o da ponovo prikazujemo povijest psihoanalitike teorije nagona 1 ; bit e dovoljan k r a t a k pregled nekih nje zinih znaajki, da nas pripremi za diskusiju. Kroz razliite stadije Freudove teorije, duevni a p a r a t se pokazuje kao dinamino jedinstvo suprotnosti nesvje snih i svjesnih s t r u k t u r a ; p r i m a r n i h i sekundarnih proce sa; naslijeenih, konstitucionalno uvrenih i steenih sila; soma-psyche i vanjske zbiljnosti. Ta dualistika kon-

5 Vidi II poglavlje, dolje. Spis Ernesta G. Schachtela On Memory and Childhood Amnesia daje jedino primjereno psihoanalitiko tu maenje funkcije sjeanja na razini pojedinca kao i drutva. Spis se u cjelini usredotouje na razornu mo sjeanja, kao i njegovo kontroliranje i konvencionalizaciju od strane drutva. To je, po mojem miljenju, jedan od nekoliko istinskih priloga filozofiji psi hoanalize. Taj se rad nalazi u A Study of Interpersonal Relations, ur. by Patrick Mullahy (New York: Hermitage Press, 1950), str. 349.

Kao dodatak Freudovom vlastitom pregledu (naroito u New Introductory Lectures), vidi Siegfried Bernfeld, ber die Einteilung der Triebe, u Imago, sv. XXI (1935), Ernest Jones, Psychoanalysis and the Instincts, u British Journal of Psychology, vol. XXVI (1936), i Edward Bibring. The Development and Problems of the Theory of the Instincts u International Journal of Psychoanalysis, sv. XXI
(1941).

30

31

strukcija prevladava a k i u kasnijoj trodjelnoj topologiji ida, ega i superega; posredniki kao i strei ele m e n t i tee p r e m a ta dva pola. Oni dolaze do najjaeg iz raaja u dvama 'konanim naelima koja upravljaju du evnim a p a r a t o m : naelu uitka i naelu zbiljnosti. U najranijem razdoblju svoga razvoja Freudova teori ja poiva na antagonizmu izmeu spolnih (libidnih) na gona i nagona ega (samo-odranja); u najnovijem razdo blju se zasniva na s u k o b u izmeu ivotnog nagona (Ero sa) i nagona smrti. Za vrijeme jednog kraeg prelaznog perioda ta je dualistika koncepcija bila zamijenjena p r e t p o s t a v k o m jednog (narcistikog) libida koji proima sve. Kroz sve te (modifikacije u Freudovoj teoriji spol n o s t zadrava svoj p r e d o m i n a n t n i poloaj u nagonskoj s t r u k t u r i . P r e d o m i n a n t n a uloga spolnosti ima svoj kori j e n u samoj p r i r o d i duevnog a p a r a t a k a k o ga je F r e u d shvatio: ako naelo uitka upravlja prvobitnim duev n i m procesima, t a d a onaj nagon koji, djelujui pod tim naelom, odrava s a m ivot, m o r a biti ivotni nagon. Ali je Freudovo r a n o poimanje spolnosti jo uvijek da leko od koncepcije E r o s a kao ivotnog nagona. Spolni nagon je prvo samo j e d a n specifian nagon (ili, prije, g r u p a nagona) n a p o r e d o s nagonima ega (ili samo-odr anja), i odreuje se po svojoj posebnoj genezi, cilju i p r e d m e t u . Freudovu teoriju, koja je daleko od toga da b u d e panseksualizam, b a r do njegova uvoenja nar cizma (1914), karakterizira ogranienje djelokruga spol nosti ogranienje koje se odrava usprkos nepresta noj tekoi da se provjeri nezavisno postojanje ne-spoln i h nagona samo-odranja. Jo je dug put do hipoteze da su oni tek sastavni instinkti (nagoni) ija je funk cija da osiguraju organizmu vlastiti p u t smrti, i da ob rane od bilo kojih drugih putova vraanja u neorgansku egzistenciju osim onih koji su imanentni s a m o m or ganizmu 2 , ili t o je moda samo drugi nain da se
2 Beyond the Pleasure Principle (New York: Corp., 1950), str. 51.

kae isto da su oni sami libidne naravi, dio E r o s a . Meutim, otkrie infantilne spolnosti i gotovo neogra nienih erotogenih zona tijela anticipira kasnije prizna vanje libidnih k o m p o n e n t i n a g o n a samo-odranja i pri p r e m a t l o konanoj reinterpretaciji spolnosti u smislu ivotnog nagona (Erosa). U konanoj formulaciji teorije nagona, nagoni s a m o -odranja tovano utoite individuuma i njegovo opravdanje u borbi za opstanak razrjeuju se: nji hovo djelovanje se pokazuje sada kao generiko djelova nje spolnih nagona ili ukoliko se samo-odranje po stie p r e k o drutveno korisne agresije kao djelo ra zornih nagona. Eros i nagon s m r t i su sada dva temeljna nagona. Ali je od najvee vanosti da se zapazi da je F r e u d uvodei tu novu koncepciju nagnan m n o g o p u t a da naglasi zajedniku p r i r o d u nagona koja p r e t h o d i njihovoj diferencijaciji. I s t a k n u t i zastraujui dogaaj je otkrie temeljne regresivne ili konzervativne tenje u itavom nagonskom ivotu. F r e u d ne moe izbjei sum nju da je naiao na dotle neprimijeeni univerzalni atri b u t nagona i moda organskog ivota uope, naime, prisiljavanje i n h e r e n t n o organskom ivotu da se us postavi ranije stanje stvari koje je ivi entitet m o r a o napustiti p o d pritiskom vanjskih uznemiravajuih sila v r s t u organskog elasticiteta ili inercije inherentne organskom ivotu. 3 To bi bio konani sadraj ili sup stancija tih primarnih procesa za koje je F r e u d od p o e t k a utvrdio da djeluju u nesvjesnom. Oni su prvo oznaeni kao tenja slobodnom izljevu kvantiteta uz buenja koje uzrokuje pritisak vanjske zbiljnosti na organizam; 4 posve slobodan izljev bio bi p o t p u n o zado voljenje. A, dvadeset godina kasnije, Freud jo uvijek polazi od ove pretpostavke:
3 Nav. dj., str. 47. Vidi 1 New Introductory Lectures on Psycho analysis (New York: W. W. Norton, 1933), str. 145146. 4 The Interpretation of Dreams, u The Basic Writings of S. Freud (New York: Modern Library, 1938), str. 534.

Liveright

Publishing

32

33

Naelo uitka je tendencija koja djeluje u slubi jedne funkcije ija je dunost potpuno osloboditi duevni apa rat od uzbuenja, ili odravati u njemu konstantnu koiliinu uzbuenja ili odravati je na to je mogue ni oj razini. Mi se jo ne moemo sa sigurnou odluiti u korist bilo kojeg od tih naina. 5 Ali sve se vie i vie uvruje u n u t r a n j a logika te koncepcije. N e p r e s t a n a sloboda od uzbuenja je najzad n a p u t e n a p r i roenju ivota; nagonska tenja k ravno tei tako je k o n a n o regresija iza samog ivota. Primar ni procesi duevnog aparata, u svojoj tenji k integral n o m zadovoljenju, ini se da su fatalno osueni na najopiju tenju itave ive supstancije n a i m e da se vra te u spokojstvo anorganskog svijeta. 6 Nagoni se uvlae u orbit smrti. Ako je tono da ivotom upravlja Fechnerovo naelo n e p r e s t a n e ravnotee, on se sastoji od ne prekidnog sputanja u smrt. 7 Naelo Nirvane pokazuje se sada k a o dominantna tenja duevnog ivota, i mo da ivanog ivota uope. A naelo uitka pojavljuje se u svjetlu naela Nirvane kao izraz naela Nirvane: . . . pokuaj da se reducira, odri konstantnom ili odstra ni unutarnja napetost zbog poticaja (naelo Nirvane) . . . dolazi do izraza u naelu uitka; i nae priznavanje te i njenice jedan je od najjaih razloga da vjerujemo u egzi stenciju nagona smrti. 8 Meutim, prvenstvo naela Nirvane, grozomorna kon vergencija uitka i smrti, razrjeuje se im se uspostavi. Bez obzira na univerzalnost regresivne inercije organ skog ivota, nagoni tee da ostvare svoj cilj temeljito razliitim nainima. Ta razlika je j e d n a k a s a m o m po dravanju i razaranju ivota. Iz zajednike p r i r o d e naBeyond the Pleasure Principle, str. 86. Isto. 7 The Ego and the Id (London: Hogarth Press, 1950), str. 66. Citati se upotrebljavaju uz doputenje nakladnika. 8 Beyond the Pleasure Principle, str. 76.
6 5

gonsikog ivota razvijaju se dva antagonistika nagona. ivotni nagoni (Eros) nadvladavaju nagone smrti. Oni n e p r e s t a n o osujeuju i odgaaju sputanje u s m r t : do novih napetosti dovode zahtjevi Erosa, spolnih na gona, kakvi su izraeni u nagonskim potrebama. 9 Oni poinju svoju funkciju ivotnog razmnoavanja odvaja n j e m plodotvornih stanica od organizma i stapanjem dvaju takvih staninih tijela, 10 produujui p r e m a uspo stavljanju i uvanju sve veih jedinstava ivota. 1 1 Oni t a k o zadobivaju, u b o r b i protiv smrti, potencijalnu be smrtnost ive supstanoije. 1 2 Dinamiki dualizam nagon skog ivota izgleda osiguran. Meutim, F r e u d se izne n a d a vraa izvornoj zajednikoj prirodi nagona. ivotni n a g o n i su konzervativni u istom smislu kao i ostali nagoni, j e r vraaju ranija stanja ive supstancije iako su konzervativni u viem stupnju. 1 3 Spolnost bi se t a k o konano pokoravala i s t o m naelu kao i nagon smrti. Kasnije Freud, da bi ilustrirao regresivni karak t e r spolnosti, doziva u p a m e t Platonovu fantastinu hi potezu da je iva supstancija u vrijeme svojeg dola ska u ivot bila rastavljena na sitne djelie, koji o t a d a n e p r e s t a n o nastoje da se ponovo sjedine p u t e m spolnih nagona. 1 4 Da li Eros, u s p r k o s svih tih dokaza, u po sljednjoj analizi radi u slubi nagona smrti, i je li ivot zaista samo j e d a n dugi zaobilazni p u t u smrt? 1 5 Ali dokaz je dovoljno j a k i zaobilazni p u t je dovoljno dug, da jami i s u p r o t n u tvrdnju. Eros se definira kao 16 velika ujedinjujua snaga koja odrava sav ivot. Ko nani odnos izmeu E r o s a i Thanatosa ostaje nejasan.
The Ego and the Id, str. 66. Beyond the Pleasure Principle, str. 5253. An Outline of Psychoanalysis (New York: W. W. Norton, 1949), str. 20. 12 Beyond the Pleasure Principle, str. 53. 13 Isto. 14 Nav. dj., str. 80. 15 Nav. dj., str. 505I. 16 The Ego and the Id, str. 88., Civilization and Its Discontents (London: Hogarth Press, 1949), str. 102. Sljedei citati se navode uz doputenje nakladnika.
10 11 9

34

35

Ako se Eros i Thanatos tako pojavljuju kao dva te meljna nagona, ija sveprisutnost i neprestana fuzija (i defuzija) karakterizira ivotni proces, onda je ta teo rija nagona mnogo vie nego reformulacija ranijih Freudovih shvaanja. Psihoanalitiari su ispravno istaknuli da se Freudova posljednja metapsihologija temelji na jednoj bitno novoj koncepciji nagona: nagoni se vie ne definiraju u smislu svog podrijetla i svoje organi ke funkcije, nego u smislu jedne determinantne sile koja ivotnim procesima daje odreen smjer (Rich tung), u smislu ivotnih naela. Pojmovi nagon, na elo, regulacija se stapaju. Kruta opreka izmeu du evnog aparata kojim upravljaju izvjesna naela, na jednoj strani, i nagona koji prodiru u taj aparat izva 17 na, na drugoj strani, ne moe se vie odrati. tovi e, dualistikoj koncepciji, nagona, koja je postala pri jepornom im se uveo pojam narcizma, ini se da sada prijeti opasnost s posve druge strane. Priznavanjem libidnih komponenti nagona ega, postalo je praktiki ne mogue ukazati na bilo koje druge osim libidnih na gona,18 pronai bilo koje nagonske poticaje koji se ne pokazuju kao derivati Erosa. 19 Ta nesposobnost da se u prvobitnoj nagonskoj struk turi otkrije bilo to drugo to nije Eros, monizam spol nosti nesposobnost koja, kao to emo vidjeti, jest sam dokaz istine sada izgleda da se preobraa u svo ju suprotnost: u monizam smrti. Svakako, analiza po navljanja i regresije-prisiljavanja i konano sadisti kih konstituenti Erosa, obnavlja uzdrmanu dualistiku koncepciju: nagon smrti postaje punopravni partner Ero sa u prvobitnoj nagonskoj strukturi, a neprestana bor17 Edward Bibring, The Development and Problems of the Theory of the Instincts nav. dj. Vidi takoer Heinz Hartmann, Comments on the Psychoanalytic Theory of Instinctual Drives, u Psychoanalytic Quarterly, sv. XVII., br. 3 (1948). 18 Beyond the Pleasure Principle, str. 73. 19 The Ego and the Id, str. 66.

ba izmeu njih sainjava prvobitnu dinamiku. Meutim, otkrie zajednike konzervativne naravi nagona govori protiv dualistike koncepcije i odrava Freudovu kas niju meta-psihologiju u onom stanju napetosti i dubine koje je ini jednom od velikih intelektualnih avantura u znanosti o ovjeku. Vie se ne moe uutkati potraga za zajednikim podrijetlom tih dvaju temeljnih nago 20 na. Fenichel je pokazao da je sam Freud uinio odlu an korak u tome smjeru pretpostavivi jednu uklonjivu energiju, koja je po sebi neutralna, ali koja je u sta nju da se ujedini ili s erotskim ili s razornim impulsom s nagonom ivota ili nagonom smrti. Nikada ranije nije smrt tako dosljedno uvedena u bit ivota; ali se takoer nikada ranije nije smrt toliko pribliila Erosu. Fenichel postavlja odluno pitanje nije li antiteza Ero sa i nagona smrti razlikovanje jednog izvorno zajed nikog korijena. On predlae da se fenomeni skupljeni ikao nagon smrti shvate kao izraz jednog naela koje vrijedi za sve nagone, naela koje su, tokom razvoja, mogli modificirati .. . vanjski utjecaji.21 tovie, ako regresija-prisiljavanje u cijelom organskom ivotu te i integralnom smirenju, ako je naelo Nirvane temelj naela uitka, tad se potreba smrti javlja u posve dru gaijem svjetlu. Nagon smrti je razornost ne radi se be same, nego radi osloboenja od napetosti. Sputanje u smrt je nesvjestan bijeg od bola i oskudice. Izraz je vjeite borbe protiv patnje i potiskivanja. A ini se da na sam nagon smrti djeluju povijesne promjene ko je utjeu na tu borbu. Daljnje objanjenje povijesnog karaktera nagona zahtijeva da se oni postave u novu koncepciju osobe to odgovara posljednjoj verziji Freudove teorije nagona.
20 Zur Kritik des Todestriebes, u Imago, XXI (1935), 463. Taj spis se prevodi kao A Critique of the Death Instinct", u Collected Papers (New York: W. W. Norton, 1953), str. 363372. 21 The Psychoanalytic Theory of Neurosis (New York: W. W. Nor ton, 1945), str. 59.

36

37

Glavni slojevi duevne s t r u k t u r e oznaavaju se sa da k a o id, ego i superego. Temeljni, najstariji i najiri sloj je id, p o d r u j e nesvjesnog i prvobitnih nagona. Id je slobodan od oblika i naela koji sainjavaju svjes ni, drutveni individuum. Niti na njega utjee vrijeme, niti ga mue kontradikcije; on ne poznaje nikakve vri jednosti, nikakvo d o b r o i zlo, nikakvu udorednost. 2 2 On ne tei samo-odranju: 2 3 sve za ime on tei jest zadovoljenje nagonskih p o t r e b a , u skladu s naelom uit ka. 2 4 Pod utjecajem vanjskog svijeta (okoline), j e d a n dio ida, opremljen o r g a n i m a za p r i m a n j e poticaja i za za t i t u od njih, p o s t e p e n o se razvio u ego. On je posred nik izmeu ida i vanjskog svijeta. Zamjedba i svijest su samo najmanji i najpovrniji d i o ega, dio topo grafski najblii vanjskom svijetu; ali p o m o u tih sred stava (perceptualno-svjesnog sistema) ego odrava svoju egzistenciju, p r o m a t r a j u i i ispitujui zbiljnost, snimajui i uvajui n j e n u pravu sliku, prilagoavajui se p r e m a zbiljnosti i mijenjajui je u svojem vlas t i t o m interesu. Tako ego ima zadatak da predstavi vanj ski svijet idu i da ga t a k o sauva; j e r id, teei slijepo da zadovolji svoje nagone u p o t p u n o m zanemarivanju nadmoi vanjskih sila, ne bi inae mogao izbjei uni tenje. 2 5 Pri obavljanju toga zadatka, glavna funkcija ega je da ko-ordinira, promijeni, organizira i k o n t r o l i r a n a g o n s k e poticaje ida t a k o da smanji sukobe sa zbiljnou: da potisne poticaje koji su neuskladivi sa zbiljnou, da izmiri ostale sa zbiljnou izmijenivi nji hov p r e d m e t , odgaajui ili odvraajui njihovo zado voljenje, preobraavajui njihov nain zadovoljenja, amalgamirajui ih sa drugim poticajima itd. Na taj na-, in ego svrgava s prijestolja naelo uitka, koje ima
22 23 24 25

neospornu vlast n a d procesima u idu, i zamjenjuje ga naelom zbiljnosti, koje obeava veu sigurnost i vei uspjeh. Usprkos, svojim vrlo vanim funkcijama, koje osigura vaju nagonsko zadovoljenje organizmu koji bi inae za cijelo b i o u n i t e n ili bi sam sebe unitio, ego zadrava svoju r o d n u oznaku k a o izraslina ida. U odnosu na id, procesi ega ostaju sekundarni procesi. Nita na upadniji nain ne osvjetljava zavisnu funkciju ega od rane Freudove formulacije da je sve miljenje tek zaobilazan p u t od sjeanja na zadovoljenje . . . do identine katekse (cathexis) tog istog sjeanja, do kojeg treba doi jo j e d n o m p u t e m m o t o r n i h doivljaja. 26 Sjeanje na zadovoljenje je u izvoru cijelog miljenja, i poticaj da se ponovo po sjeduje prolo zadovoljenje predstavlja skrivenu pogon sku snagu iza procesa misli. Budui da naelo zbiljnosti ini od toga procesa beskonaan niz zaobilaznih puto va, ego doivljava zbiljnost k a o preteno neprijateljsku, i stav ega je preteno stav obrane. Ali, s druge strane, k a k o zbiljnost, p r e k o tih zaobilaznih putova osigurava zadovoljenje (iako s a m o modificirano), ego m o r a od biti one poticaje koji bi, ako se zadovolje, unitili nje gov ivot. O b r a n a ega je tako b o r b a na dva fronta. T a k o m razvoja ega pojavljuje se i drugi duevni en titet: superego. On vodi podrijetlo od duge ovisnosti djeteta o roditeljima; roditeljski utjecaj ostaje jezgra superega. P r e m a t o m e , superego upija u sebe itav niz drutvenih i k u l t u r n i h utjecaja dok se ne zgusne u mo nog predstavnika postojee udorednosti i onog to ljudi zovu vie stvari u ljudskom ivotu. Vanjska ogranienja, koja su prvo roditelji a zatim ostali dru tveni inioci n a m e t n u l i individuumu, introjiciraju se u ego i postaju njegova savjest; o t u d a osjeaj krivnje,
26 The Interpretation of Dreams, str. 535. U kasnijem razvoju psi hoanalize, uloga ega se smatrala pozitivnijom, s naglaskom na nje govim sintetikim i integracionim funkcijama. Sto se tie znaa ja tog prebacivanja vanosti, vidi Epilog.

New Introductory Lectures, str. 105. An Outline of Psychoanalysis, str. 19. New Introductory Lectures, str. 104. New Introductory Lectures str. 106.

38

39

p o t r e b a za kaznom izazvana p r e s t u p i m a ili eljom da se p r e k r e ta ogranienja (naroito u Edipovoj situaciji) proima duevni ivot. Po pravilu ego sprovodi po tiskivanja u slubi superega i po njegovoj zapovijedi. 2 7 Meutim, potiskivanja ubrzo postaju nesvjesna, i, tako rei, a u t o m a t s k a , i veliki dio osjeaja krivice ostaje nesvjestan. Franz Alexander govori o transformaciji svjesne osu de, koja ovisi o zamjedbi (i sudu), u nesvjestan proces po tiskivanja; on pretpostavlja tendenciju svoenja pokre t n e psihike energije na toniki oblik korporealizaciju psihe. 2 8 Taj razvoj, p r e k o kojeg se izvorno svjesne b o r b e protiv zahtjeva zbiljnosti (roditelji i njihovi naslje dnici u oblikovanju superega) pretvaraju u nesvjesne au t o m a t s k e reakcije, od najvee je vanosti za n a p r e d a k ci vilizacije. Naelo zbiljnosti utvruje se p u t e m smanjenja svjesnog ega u znaajnom smjeru: a u t o n o m a n razvoj na gona se skruuje, uvruje na razini djetinjstva. Pri stajanje na status quo ante usauje se u nagonsku struk t u r u . I n d i v i d u u m postaje nagonski r e a k c i o n a r a n u doslovnom kao i u figurativnom znaenju. On primjenju je protiv sebe, nesvjesno, strogost koja je nek ada bila svojstvena infantilnom razdoblju njegova razvoja, ali koja je ve odavno zastarjela u svjetlu racionalnih mo gunosti (individualne i drutvene) zrelosti. 2 9 Individu um kanjava sebe s a m a (i t a d a ga kanjavaju) za djela koja su nepoinjena ili koja vie nisu u skladu sa civili ziranom zbiljnou, sa civiliziranim ovjekom. Superego n a m e e t a k o ne samo zahtjeve zbiljnosti nego i zahtjeve prole zbiljnosti. Pomou tih nesvjesnih mehanizama, duevni razvoj zaostaje za zbiljskim razvo jem, ih (jer je prvi inilac u drugom) usporava zbiljski
The Ego and the Id, str. 75. Franz. Alexander, The Psychoanalysis of the Total Personality (New York: Nervous and Mental Disease Monograph br. 52, 1929), str. 14. 29 Isto, str. 2325. Sto se tie daljnje diferencijacije podrijetla struk ture superega, vidi str. 8586.
28 27

razvoj, porie njegove mogunosti u ime prolosti. Pro lost otkriva svoju dvostruku funkciju u oblikovanju in d i v i d u u m a i njegova drutva. Prizivajui u pamenje vlast prvobitnog naela uitka, u kojoj je sloboda od oskudice bila nunost, id prenosi tragove sjeanja na to stanje u svaku p r i s u t n u b u d u n o s t : projicira prolost u b u d u n o s t . Meutim, superego, t a k o e r nesvjestan, odbija to nagonsko pravo na b u d u n o s t , u ime prolosti koja vie nije prolost integralnog zadovoljenja, nego gorkog usklaivanja s kanjivom sadanjou. Filogenetiki i ontogenetiki, n a p r e t k o m civilizacije i r a s t o m individuuma, tragovi sjeanja na jedinstvo slobode i nunosti u t a p a j u se u prihvaanju nunosti neslobode; racionalno i racio nalizirano, s a m o sjeanje se p o k o r a v a naelu zbiljnosti. Naelo zbiljnosti odrava organizam u vanjskom svi j e t u . U sluaju ljudskog organizma, to je povijesni svi jet. Vanjski svijet s kojim se suoava narastajui ego predstavlja u svakom stadiju specifinu drutveno-povijesnu organizaciju zbiljnosti, koja djeluje na duevnu s t r u k t u r u p r e k o specifinih d r u t v e n i h posredstava ili posrednika. Tvrdilo se da F r e u d o v a koncepcija naela zbiljnosti zanemaruje tu injenicu pretvarajui povije s n e moebitnosti u biologijske nunosti: njegova analiza represivnog preobraaja n a g o n a pod pritiskom naela zbiljnosti generalizira specifini povijesni oblik zbiljno sti u istu i p r o s t u zbiljnost. Ta kritika je valjana, ali njezina valjanost ne ponitava istinu Freudove generali zacije, naime, da je represivna organizacija nagona u osnovi svih povijesnih oblika naela zbiljnosti u civiliza ciji. Ako opravdava represivnu organizaciju nagona nepomirljivou prvobitnog naela uitka i naela zbiljno sti, on izraava povijesnu injenicu da je civilizacija n a p r e d o v a l a kao organizirana dominacija. Svijest o t o m e vodi itavu njegovu filogenetiku konstrukciju, po kojoj se civilizacija izvodi iz zamjenjivanja patrijarhalnog despotizma prvobitne h o r d e p o u n u t r e n i m despotizmom b r a t s k o g klana. Upravo zbog toga to je sva civilizacija
41

40

bila organizirana dominacija, povijesni razvoj p o p r i m a dostojanstvo i n u n o s t univerzalnog biologijskog razvo ja. Nepovijesni k a r a k t e r Freudovih pojmova sadrava t a k o elemente svoje s u p r o t n o s t i : m o r a se ponovo doi do njihove povijesne supstancije, ne dodavanjem nekih sociologijskih inilaca (kao to ine kulturne neofrojdistike kole), nego otkrivajui njihove vlastite sadraje. U t o m je smislu nae n a r e d n o pretresanje ekstrapolacija, koja izvodi iz Freudove teorije pojmove i pretpo stavke sadrane u njoj tek u p o s t v a r e n o m obliku, u ko j e m se povijesni procesi pojavljuju kao p r i r o d n i (biolo gijski) procesi. Terminologijski, ta ekstrapolacija trai udvostruenje pojmova: Freudovi nazivi, koji p r i m j e r e n o ne razlikuju izmeu biologijskih i drutveno-povijesnih promjenjivo sti nagona, m o r a j u se spariti s odgovarajuim nazivima koji oznaavaju specifinu drutveno-povijesnu kom p o n e n t u . O d m a h emo uvesti dva takva t e r m i n a : a) Viak-potiskivanje (surplus-repression): ogranie nja uvjetovana 'drutvenom dominacijom. To se razliku je od (osnovnog) potiskivanja: modifikacije nagona ko je su p o t r e b n e radi produivanja ljudske rase u civilizaci jib) Naelo izvedbe (performance principle): predomin a n t n i povijesni oblik naela zbiljnosti. Iza naela zbiljnosti poiva temeljna injenica Ananke ili oskudice (Lebensnot), to znai da se b o r b a za opsta n a k odvija u svijetu isuvie s i r o m a n o m za zadovolje nje ljudskih p o t r e b a bez neprestanog ogranienja, odri canja i odlaganja. Drugim rijeima, da bi se jedno za dovoljenje omoguilo p o t r e b a n je rad, manje vie bolne p r i p r e m e i poduhvati za nabavku sredstava radi zado voljenja potreba. Za vrijeme trajanja rada, koji zauzi ma praktiki itavu egzistenciju odraslog individuuma, uitak se zadrava a bol prevladava. A budui da os novni nagoni tee prevlasti uitka i odsutnosti bola, na42

elo uitka nije u skladu sa zbiljnou, i nagoni se mo raju podvrgnuti r e p r e s i v n o m discipliniranju. Meutim, taj d o k a z koji igra znaajnu ulogu u Freudovoj metapsihologiji, neispravan je ukoliko primjenju je na golu injenicu o s k u d n o s t i o n o to je zapravo po sljedica specifine organizacije oskudnosti i specifinog egzistencijalnog stava n a m e t n u t o g tom organizacijom. P r e d o m i n a n t n a je oskudnost, kroz cijelu civilizaciju (iako na vrlo razliite naine), bila organizirana t a k o da nije bila raspodijeljena kolektivno u skladu s individualnim p o t r e b a m a , niti je pribavljanje dobara za zadovoljavanje p o t r e b a bilo o r g a n i z i r a n o u cilju da se na najbolji na in zadovolje razvojne p o t r e b e pojedinca. Umjesto toga, raspodjela oskudnosti, k a o i n a p o r da se o n a prevlada, nain rada, nametnuti su pojedincima p r v o p u t e m pu kog nasilja, a zatim racionalnijim koritenjem sile. Me u t i m , bez obzira k a k o je korisna ta racionalnost bila za progres u cjelini, o n a je ostala racionalnost dominaci je, i postepena p o b j e d a n a d oskudnou bila je neraz dvojivo vezana s i n t e r e s o m dominacije i njime oblikova na. Dominacija se razlikuje od racionalnog provoenja autoriteta. Autoritet, i n h e r e n t a n svakoj drutvenoj po djeli rada, proizlazi iz spoznaje i ograniava se na admi nistraciju funkcija i a r a n m a n a potrebnih za n a p r e d a k cjeline. Nasuprot t o m e , dominaciju provodi p o s e b n a sku p i n a ili pojedinac, da bi odrali i uzdigli sebe na povla tenom poloaju. Takva dominacija ne iskljuuje tehni ki, materijalni i intelektualni napredak, ali s a m o k a o neizbjeivi nusproizvod, dok zadrava iracionalnu osku dicu, nestaicu i ogranienje. Razliiti oblici dominacije (nad ovjekom i n a d priro d o m ) rezultiraju u razliitim povijesnim oblicima na ela zbiljnosti. Na primjer, d r u t v o u kojem svi lanovi n o r m a l n o rade za svoje izdravanje, zahtijeva drugaije naine potiskivanja n e g o drutvo u kojem je r a d isklju ivo zanimanje j e d n e specifine grupe. Slino tome, po tiskivanje e biti razliite irine i stupnja p r e m a tome da 43

li se drutvena proizvodnja orijentira na pojedinanu po t r o n j u ili na profit; da li p r e v l a u j e trina ili p l a n i r a n a ekonomija; da li privatna ili kolektivna imovina. Te raz like djeluju na s a m u sadrinu naela zbiljnosti, jer svaki oblik naela zbiljnosti m o r a b i t i utjelovljen u sistemu drutvenih ustanova i odnosa, z a k o n a i vrijednosti, koji p r e n o s e i n a m e u p o t r e b n u modifikaciju nagona. To tijelo naela zbiljnosti razliito je u raznim stadijima civilizacije. tovie, dok svaki oblik naela zbiljnosti za htijeva znatan stupanj i r a s p o n represivne kontrole n a d nagonima, specifine povijesne ustanove naela zbilj nosti i specifini interesi dominacije uvode jo i dodatne kontrole, p o r e d onih koje su n e o p h o d n e za civilizirano ljudsko udruivanje. Te d o d a t n e kontrole, koje proizla ze iz specifinih ustanova dominacije, j e s u ono to ozna avamo kao viak-potiskivanje. Na primjer, modifikacije i skretanja nagonske energi je p r o u z r o k o v a n i odravanjem monogamno-patrijarhalne obitelji ili hijerarhijskom podjelom r a d a ili javnim nad z o r o m n a d p r i v a t n o m egzistencijom pojedinca, predsta vljaju primjere viak-potiskivanja koji se tiu ustanova jednog naroitog naela zbiljnosti. Oni se dodaju osnov n i m (filogenetikim) ogranienjima n a g o n a koja oznaa vaju razvoj ovjeka od ljudske ivotinje do animal sapiens-a. Snaga da se obuzdaju n a g o n s k i porivi i da se nji ma upravlja, da se biologijske n u n o s t i pretvore u indi vidualne p o t r e b e i elje, vie poveava nego to smanju je zadovoljenje: medij atizaci ja p r i r o d e , krenje njene p r i n u d e , sainjava ljudski oblik naela uitka. Moda je u poetku takva ogranienja n a g o n a n a m e t n u l a osku dnost i p r o d u e n a ovisnost ljudske ivotinje, ali su o n a postala povlasticom i o d l i k o m ovjeka koji se osposo bio da preoblikuje slijepu n u n o s t zadovoljenja p o t r e b e 30 u poeljno zadovoljenje.
30

Suzdrijivost sporednih spolnih poticaja, n a p r e d a k p r e m a genitalnosti p r i p a d a j u temeljnom sloju potiskiva nja koji omoguava pojaan uitak: sazrijevanje organi zma ukljuuje u sebe n o r m a l n o i p r i r o d n o sazrijevanje uitka. Meutim, vladanje n a g o n s k i m porivima moe se takoer upotrijebiti protiv zadovoljenja; u povijesti ci vilizacije temeljno potiskivanje i viak-potiskivanje ne razmrsivo su isprepleteni, i n o r m a l a n n a p r e d a k p r e m a genitalnosti organizirao se t a k o da su sporedni poticaji i njihove zone bili gotovo deseksualizirani, da bi odgo varali zahtjevima specifine drutvene organizacije ljud ske egzistencije. Nestalnosti susjednih osjetila (mirisa i okusa) pruaju d o b a r primjer m e u o d n o s a osnovnog potiskivanja i viak-potiskivanja. Freud je mislio da su se koprofilni elementi u n a g o n u pokazali neuskladivim s naim estetskim idejama, vjerojatno od v r e m e n a kad je ovjek razvio u s p r a v a n stav i t a k o odmakao organ mi risa od tla. 31 Postoji, m e u t i m , i drugi vid podjarmlji vanja susjednih osjetila u civilizaciji: ona podlijeu stro go n a m e t n u t i m t a b u i m a na suvie intenzivan tjelesni ui tak. Uitak mirisom i o k u s o m mnogo je tjelesniji, fizi ki, i otuda srodniji s p o l n o m uitku nego t o je istana niji uitak izazvan zvukom i, najmanje tjelesnim od svih uitaka, gledanjem neeg lijepog. 32 Miris i okus, t a k o re i, pruaju nesublimirani uitak per se (i n e p o t i s n u t o ga enje). Oni neposredno spajaju (i razdvajaju) pojedince, bez uopenih i konvencionaliziranih oblika svijesti, udorednosti, estetike. Takva neposrednost je neuskladiva s efikasnou organizirane dominacije, s drutvom koje tei da izolira ljude, da uspostavi rastojanje izmeu njih, i da sprijei s p o n t a n e odnose i ' p r i r o d n e ' ivotinj 33 ske izraze takvih odnosa. Uitak susjednih osjetila dje31 The Most Prevalent Form of Degradation in Erotic Life, u Collected Papers (London: Hogarth Press, 1950), IV, 215. 32 Ernest Schachtel, On Memory and Childhood Amnesia, u A Study of Interpersonal Relations, ur. Patrick Mullahy (New York: Hermita ge Press 1950), str. 24. 33 Nav. dj., 26.

Vidi II poglavlje, dolje.

44

45

luje na erotogene zone tijela i ini to samo r a d i uitka. Njihov nepotisnuti razvoj bi erotizirao organizam do to ga stupnja da bi o m e t a o deseksualizaciju organizma koja j e p o t r e b n a d r u t v e n o m korienju organizma k a o o r u a rada. U toku itave zabiljeene povijesti civilizacije, nagonsko ogranienje n a m e t n u t o oskudnou pojaavalo se ogranienjima koja n a m e e hijerarhijska podjela osku dice i rada; interes dominacije d o d a o je viak-potiskivanje organizaciji nagona u vlasti naela zbiljnosti. Naelo uitka je skinuto s prijestolja ne s a m o zato t o se borilo protiv n a p r e t k a u civilizaciji nego i zbog toga to se bo rilo protiv civilizacije iji n a p r e d a k ovjekovjeuje domi naciju i teki rad. Izgleda da F r e u d uvia tu injenicu kad usporeuje dranje civilizacije p r e m a spolnosti sa stavom jednog plemena ili dijela stanovnitva koje je pobijedilo i izrabljuje ostale na svoju vlastitu korist. S t r a h od pobune m e u potlaenima postaje tada motiv da se uvedu sve stroi propisi. 3 4 Ogranienje nagona u vlasti naela zbiljnosti djeluje na ivotni nagon kao i na nagon s m r t i ; ali se razvoj ovog drugog moe u p o t p u n o s t i razumjeti samo u svjetlu raz voja ivotnog nagona, to jest represivne organizacije spolnosti. Spolni nagoni su izloeni silini naela zbiljno sti. Njihova organizacija k u l m i n i r a u podvrgavanju spo rednih spolnih nagona prvenstvu genitalnosti i u njihovu podjarmljivanju funkciji razmnoavanja. Taj p r o c e s sa drava i odvraanje libida od vlastitog tijela u pravcu stranog objekta s u p r o t n o g spola (svladavanje primar nog i sekundarnog narcizma). Zadovoljavanje sporednih nagona i ne-prokreativne genitalnosti ve p r e m a stu pnju njihove neovisnosti zabranjuje se kao perverzija, sublimira ili p r e t v a r a u d o p u n u prokreativnoj spolnosti. tovie, ovo posljednje se u veini civilizacija kanalizira u m o n o g a m n e ustanove. Ta organizacija rezultira u kvan34

titativnom i kvalitativnom ogranienju spolnosti: ujedi njavanje sporednih nagona i njihovo podjarmljivanje pro kreativnoj funkciji mijenja s a m u p r i r o d u spolnosti: od jednog a u t o n o m n o g naela koje vlada cijelim organi zmom p r e t v a r a se u specijaliziranu p r i v r e m e n u funkciju, u puko sredstvo jednog cilja. U smislu naela uitka koje vlada neorganiziranim spolnim nagonima, reprodukcija je tek nusproizvod. Prvobitni sadraj spolnosti je funk cija postizanja uitka od tjelesnih zona; ta funkcija je tek kasnije uvedena u slubu funkcije razmnoavanja. 3 5 F r e u d esto naglaava da bi bez organizacije za tu slu bu spolnost iskljuila sve neseksualne i stoga sve civili zirane drutvene odnose ak i u stadiju zrele hetero seksualne genitalnosti: .. . Sukob izmeu civilizacije i spolnosti uzrokuje okol nost da je spolna ljubav odnos izmeu dvoje ljudi, u ko jem tree lice moe samo biti suvino ili na smetnju, dok se civilizacija temelji na odnosima izmeu veih sku pina osoba. Kad je ljubavni odnos na svojem vrhuncu, nema mjesta nikakvom drugom interesu u okolnom svi jetu; dvoje ljubavnika su dovoljni sami sebi, ne treba im ak ni dijete, koje im je zajedniko, da bi bili sretni. 36 A ranije, pretresajui razliku izmeu spolnih nagona i nagona samoodranja, on ukazuje na fatalne implika cije spolnosti: Neosporno je da vrenje te funkcije ne donosi uvijek pred nost pojedincu, kao to to ine njegove ostale djelatnosti, nego se radi izuzetno visokog stupnja uitka izlae pre ko te funkcije opasnostima koje ugroavaju njegov i 37 vot i dosta esto ga trae. Ali k a k o da to tumaenje spolnosti kao b i t n o razorne sile u sukobu sa civilizacijom, o p r a v d a definiciju Erosa
An Outline of Psychoanalysis, str. 26. Civilization and Its Discontents, str. 7980. 37 A General Introduction to Psychoanalysis (New City Publishing Co., 1943), str. 358.
36 35

York:

Garden

Civilization and Its Discontents, str. 74.

46

47

k a o n a p o r da spoji organske supstancije u sve ira je dinstva, 3 6 da ustanovi sve vea jedinstva i t a k o ih sa uva u k r a t k o , da ih s k u p a vee ?39 K a k o moe spolnost p o s t a t i m o g u a zamjena za nagon p r e m a savren stvu, 40 snaga koja dri na okupu sve na svijetu? 4 1 Ka ko se ideja asocijalne naravi spolnosti slae s pretpo stavkom da ljubavni odnosi (ili, posluivi se neutralnij i m izrazom emocionalne veze) t a k o e r sainjavaju bit grupnoga duha? 4 2 Oito proturjeje se ne rjeava time da se pripiu razorne konotacije ranijoj koncepciji spol nosti, a k o n s t r u k t i v n e Erosu, j e r on ukljuuje i j e d n e i druge. U Civilization and Its Discontents, o d m a h iza od l o m k a koji je gore naveden, F r e u d spaja ta dva aspekta: Ni u j e d n o m d r u g o m sluaju ne odaje E r o s t a k o oito jezgru svoga bia, svoj cilj da od vie njih stvori j e d n o ; s a m o k a d a je to postigao, na poslovian nain p u t e m lju bavi dvaju ljudskih bia, nije voljan da ide dalje. Niti se ta p r o t u r j e n o s t moe ukloniti time da se smjesti k o n s t r u k t i v n a k u l t u r n a snaga E r o s a s a m o u sublimirane vidove spolnosti: po F r e u d u , tenja p r e m a sve veim je dinstvima p r i p a d a biologijsko-organskoj p r i r o d i samog Erosa. Na ovom s t u p n j u nae interpretacije, umjesto da po k u a m o izmiriti ta dva k o n t r a d i k t o r n a vida spolnosti, mi sugeriramo da oni odraavaju u n u t a r n j u neizmjernu na p e t o s t Freudove teorije: protiv njegove ideje neminov nog biologijskog s u k o b a izmeu naela uitka i naela zbiljnosti, izmeu spolnosti i civilizacije, b o r i se ideja sjedinjujue i udovoljavajue snage Erosa, koji je s p u t a n i iscrpljen u bolesnoj civilizaciji. Ta ideja bi u sebi sadr avala da slobodan E r o s ne iskljuuje trajne civilizirane drutvene odnose da on odbacuje samo supra-represiBeyond the Pleasure Principle, str. 57. An Outline of Psychoanalysis, str. 20. Beyond the Pleasure Principle, str. 57. 41 Group Psychology and the Analysis of the Ego veright Publishing Corp., 1949), str. 40. 42 Isto.
39 40 38

v n u organizaciju drutvenih o d n o s a p o d p r i t i s k o m naela koje je negacija naela uitka. F r e u d doputa sebi zami sao jedne civilizacije koja se sastoji od parova individua libidno zadovoljnih j e d n o s drugim, i povezanih sa svi ma ostalima r a d o m i zajednikim interesom. 4 3 Ali on do daje da takvo poeljno stanje ne postoji i n i k a d a nije postojalo, da k u l t u r a ubire t e k e n a m e t e od libida sa sprijeenim ciljem, i da su teka ogranienja spolnog i vota neizbjena. On nalazi razlog antagonizmu (kultu re) p r e m a spolnosti u agresivnim nagonima koji su du binski vezani sa spolnou: oni n e p r e s t a n o prijete da razore civilizaciju i prisiljavaju k u l t u r u da mobilizira svako mogue pojaanje protiv njih. Otuda sistem me toda kojima ovjeanstvo t r e b a dovesti do identifika cija i ljubavnih odnosa sa sprijeenim ciljem; o t u d a og ranienja u spolnom ivotu. 4 4 S a m o , Freud ponovo po kazuje da taj represivni sistem zaista ne rjeava sukob. Civilizacija zapada u r a z o r n u dijalektiku: stalna ograni avanja E r o s a oslabljuju k o n a n o ivotne nagone i t a k o ojaavaju i oslobaaju o n e iste snage protiv kojih su mobilizirani snage razaranja. Ta e se dijalektika, koja sainjava jo neistraenu i a k zabranjenu jezgru Freudove metapsihologije, istraivati kasnije; ovdje p a k upotrijebit emo Freudovu antagonistiku koncepciju E r o s a da b i s m o osvijetlili specifini povijesni vid represivnosti koji namee postojee naelo zbiljnosti. Uvodei naziv viak-potis kivan je usmjerili s m o pretre sanje na ustanove i odnose koji sainjavaju drutveno tijelo naela zbiljnosti. Oni ne s a m o da predstavljaju promjenljive vanjske manifestacije jednog te istog naela zbiljnosti, nego zapravo mijenjaju samo naelo zbiljnosti. P r e m a tome, u naem pokuaju da osvijetlimo doseg i granice represivnosti koja prevladava u suvremenoj civi lizaciji, m o r a t emo se posluiti terminima specifinog
43 Civilization and Its Discontents, str. 80. Vidi takoer The Future of an Illusion (New York: Liveright Publishing Corp., 1949), str. 1011. 44 Civilization and Its Discontents, str. 8687.

(New York: Li-

48

49

naela zbiljnosti, koje upravlja poecima i razvojem ove civilizacije. Oznaavamo to kao naelo izvedbe (perfor mance principle) da b i s m o naglasili kako se p o d njego vom vladavinom drutvo slae u slojeve p r e m a konku rentskim e k o n o m s k i m izvedbama svojih lanova. Ono, jasno, nije jedino povijesno naelo zbiljnosti: ostali oblici drutvene organizacije ne samo da su nadvladali u primi tivnim k u l t u r a m a , nego su t a k o e r preivjeli sve do mo dernog doba. Naelo izvedbe, koje je naelo j e d n o g akvizitivnog i an tagonistikog drutva u procesu n e p r e s t a n o g irenja, pretpostavlja dug razvoj za vrijeme kojeg se dominacija sve vie racionalizirala: nadzor n a d d r u t v e n i m r a d o m re p r o d u c i r a sada drutvo u irim r a z m j e r i m a i u pobolja n i m uvjetima. Napokon, interesi dominacije i interesi cjeline se p o d u d a r a j u : p r o b i t a n o koritenje proizvodnog a p a r a t a zadovoljava p o t r e b e i sposobnosti pojedinaca. irokom m n o t v u puanstva, doseg i oblik zadovoljenja odreuju se njihovim vlastitim r a d o m ; ali je njihov rad sluenje j e d n o m a p a r a t u koji oni ne kontroliraju, koji djeluje k a o nezavisna sila kojoj se pojedinci m o r a j u po koriti ako hoe da ive. A on postaje sve otueniji to je podjela r a d a specijaliziranija. Ljudi ne ive svojim vla stitim ivotima, nego izvade u n a p r i j e d odreene funkci je. Dok r a d e oni ne zadovoljavaju svoje vlastite p o t r e b e i sposobnosti, nego r a d e u otuenju. Rad je sada p o s t a o generalan, k a o i ogranienja libida: r a d n o vrijeme, koje zauzima najvei dio pojedineva ivotnog vremena, jest m u k o t r p n o vrijeme, j e r je otueni r a d o d s u t n o s t zado voljenja, negacija naela uitka. Libido se skree u smjeru drutveno korisnih izvedbi u kojima pojedinac radi za sebe s a m o utoliko ukoliko r a d i za a p a r a t , ukljuen u djelatnosti koje se veinom ne p o d u d a r a j u s njegovim vlastitim sposobnostima i eljama. M e u t i m a ovaj m o m e n a t je p r e s u d a n nagonska energija tako skrenuta ne pritjee (nesublimiranim) agre sivnim nagonima, jer njeno d r u t v e n o korienje (u radu) 50

odrava i ak obogauje ivot pojedinca. Ogranienja na m e t n u t a libidu pokazuju se to racionalnijim t o univerzalnija postaju, t o vie pr oim a ju cjelinu d r u t v a . Ona djeluju na individuum k a o vanjski objektivni zakoni i k a o p o u n u t r e n a sila: drutveni a u t o r i t e t se upija u svijest i u podsvijest individuuma i djeluje kao njegova vlastita elja, udorednost i zadovoljenje. U normalnom raz voju, individuum proivljava svoje potiskivanje slobo dno kao svoj vlastiti ivot: on eli o n o t o se od njega oekuje da eli; njegova zadovoljenja su p r o b i t a n a nje mu i ostalima; on je u m j e r e n o a esto ak i obilato sre tan. Ta srea, koja se ostvaruje j e d n i m dijelom v r e m e n a u nekoliko sati dokolice izmeu r a d n i h d a n a i r a d n i h noi, ali k a t k a d i u vrijeme r a d a , osposobljava ga da na stavi sa svojom izvedbom, koja, dalje, odrava njegov r a d kao i rad ostalih. Njegova se erotska izvedba uskla uje s njegovom d r u t v e n o m izvedbom. Potiskivanje i ezava u velikom objektivnom p o r e t k u stvari koji vie ili m a n j e primjereno nagrauje individue koje se podvrga vaju i, inei to, r e p r o d u c i r a vie ili m a n j e p r i m j e r e n o d r u t v o kao cjelinu. S u k o b izmeu spolnosti i civilizacije razotkriva se s t i m razvojem dominacije. Pod vlau naela izvedbe, ti jelo i d u h se pretvaraju u o r u a otuenog r a d a ; oni mogu djelovati kao takva o r u a samo ako se o d r e k n u slobode libidnog subjekta-objekta, to ljudski organizam prven stveno jest i koji eli. Raspodjela vremena igra osnovnu ulogu u t o m e preoblikovanju. ovjek egzistira s a m o jed n i m dijelom vremena, za vrijeme radnih dana, kao oru e o t u e n e izvedbe; za ostalo vrijeme on je slobodan. (Ako prosjean r a d n i dan, ukljuujui p r i p r e m e i odla zak na posao kao i povratak, iznosi deset sati, i a k o bio logijske potrebe sna i p r e h r a n e zahtijevaju d r u g i h deset sati, slobodno vrijeme bi iznosilo etiri od dvadeset i e tiri sata u toku najveeg dijela pojedineva ivota). To slobodno vrijeme bi potencijalno bilo na raspolaganju uitku. Ali je naelo uitka koje upravlja i d o m bezvre51

meno i u smislu toga to se b o r i protiv vremenskog komadanja uitka, protiv njegove podjele na m a l e odvo jene doze. Drutvo kojim upravlja naelo izvedbe nu no m o r a n a m e t n u t i takvu raspodjelu, j e r se organizam m o r a obuiti za svoje otuenje u s a m o m svojem korije nu egu uitka (pleasure ego).45 On m o r a nauiti da za boravlja zahtjev za bezvremenim i beskorisnim zadovo ljenjem, za vjenOu uitka. tavie, od radnog d a n a , otuenje i discipliniranje se p r e n o s i i na slobodno vrije m e . Takva k o o r d i n a c i j a se ne m o r a n a m e t n u t i , i obino se ne n a t u r a izvana od drutvenih posrednika. Temeljna k o n t r o l a slobodnog vremena se postie s a m o m d u i n o m radnog dana, z a m o r n o m i m e h a n i k o m r u t i n o m otue nog rada; oni zahtijevaju da slobodno vrijeme b u d e pa sivna relaksacija i rekreacija energije za rad. Sve do ka snog stadija industrijske civilizacije, kad p o r a s t proizvod nosti prijeti da preplavi granice koje postavlja represi vna dominacija, nije tehnika masovne manipulacije razvi la industriju zabave koja n e p o s r e d n o kontrolira slobodno vrijeme, niti je drava preuzela d i r e k t n o provoenje ta kvih kontrola. 4 6 Individuum se ne smije ostaviti da b u d e sam. J e r p r e p u t e n a sebi samoj i p o t p o m o g n u t a slobo d n o m inteligencijom koja je svjesna mogunosti oslobo enja od zbiljnosti potiskivanja, libidna energija koju je proizveo id navalila bi na svoja sve vie vanjska ograni enja i nastojala zahvatiti sve ire polje egzistencijalnih odnosa, razarajui pri tome ego zbiljnosti i njegove re presivne izvedbe.
45 Sigurno, svaki oblik drutva, svaka civilizacija mora zahtijevati radno vrijeme da bi pribavila potpreptine i raskoi ivota, ali svaka vrsta i oblik rada nisu bitno nepomirljivi s naelom uitka. Ljudski odnosi povezani s radom mogu osigurati vrlo znaajno pranjenje libidnih komponenti poticaja, narcistikih, agresivnih i ak erot skih. (Civilization and Its Discontents str. 34, biljeka.) Neizmirljivi su kob nije izmeu rada (naelo zbiljnosti) i Erosa (naelo uitka), nego izmeu otuenog rada (naelo izvedbe) i Erosa. Pojam neotuenog, libidnog rada pretrest e se kasnije. 46 Vidi IV poglavlje.

Organizacija spolnosti odraava osnovne znaajke na ela izvedbe i njegove organizacije drutva. F r e u d nagla ava aspekt centralizacije. On naroito djeluje pri ujedi njavanju razliitih objekata sporednih n a g o n a u j e d a n libidni objekt suprotnog spola i u uspostavi genitalne nadmoi. U o b a sluaja, proces ujedinjavanja je represi van, to e rei, sporedni nagoni ne razvijaju se slobo d n o u vii stadij zadovoljenja koji uva njihove cilje ve, nego se prekidaju i svode na podreene funkcije. Tim se procesom postizava drutveno p o t r e b n a deseksualizacija tijela: libido se usredotouje na j e d a n dio tijela, osta vljajui preostalu veinu da se upotrijebi k a o o r u e r a d a . Vremensku redukciju libida nadopunjuje t a k o njegova p r o s t o r n a redukcija. Izvorno, spolni nagon n e m a nikakvih vanjskih vremen skih i prostornih ogranienja svojeg s u b j e k t a i objekta; spolnost je po prirodi polimorfno-perverzna. Drutve na organizacija spolnog nagona zabranjuje k a o perverzije praktiki sve njegove manifestacije koje ne slue funkciji raanja ili je ne pripremaju. Bez najstroih ogranienja, one bi osujetile sublimaciju od koje zavisi rast kulture. Prema Fenichelu pregenitalne tenje su objekt sublima cije, a genitalno prvenstvo je njezin preduvjet. 4 7 Freud se pitao zato se t a b u na perverzije odrava s t a k o izuze tnom strogou. On je zakljuio da nitko ne moe zabora viti da perverzije nisu samo odvratne, nego i neto udo vino i strano kao da one vre zavodljiv utjecaj; kao da je na dnu trebalo uguiti tajnu zavist p r e m a o n i m a 48 koji ih uivaju. ini se da perverzije pruaju promesse de bonheur vee nego to je obeanje normalne spol nosti. to je izvor njihova obeanja? F r e u d je naglasio iskljuivi k a r a k t e r devijacija od normalnog, njihovo odbacivanje prokreativnog spolnog ina. Perverzije t a k o izraavaju p o b u n u protiv podjarmljivanja spolnosti po retku raanja, i protiv ustanova koje j a m e taj poredak.
47 48

The Psychoanalytic Theory of Neurosis, str. 142. A General Introduction to Psychoanalysis, str. 282.

52

53

Psihoanalitika teorija vidi u p o s t u p c i m a koji iskljuuju ili spreavaju prokreaciju suprotstavljanje produavanju lanca reprodukcije i time oinske (paternalne) dominaci je pokuaj da se sprijei ponovno pojavljivanje oca." 9 Izgleda da perverzije odbacuju cjelokupno porobljavanje ega uitka od s t r a n e ega zbiljnosti. K a k o zahtijevaju na gonsku slobodu u svijetu potiskivanja, one se esto odli kuju snanim odbacivanjem o n o g osjeaja krivice koji p r a t i spolno potiskivanje. 5 0 Pomou svoje p o b u n e p r o t i v naela izvedbe, a u i m e naela uitka, perverzije pokazuju duboko srodstvo s fantazijom, k a o s o n o m d u e v n o m djelatnou k o j a je ostala slobodna od ispitivanja sa s t r a n e zbiljnosti i os tala podvrgnuta samo naelu uitka. 5 1 Mata n e s a m o d a igra konstitutivnu ulogu u perverznim manifestacijama spolnosti 5 2 ; kao umjetnika imaginacija, o n a t a k o e r po vezuje perverzije s p r e d o d b a m a integralne slobode i za dovoljenja. U represivnom poretku, koji n a t u r a jednae nje izmeu normalnog, d r u t v e n o korisnog i dobrog, ma nifestacije uitka radi njega samog m o r a j u izgledati k a o fleurs du mal. Protiv drutva koje upoljava spolnost kao sredstvo za koristan cilj, perverzije p o d u p i r u spol nost k a o cilj sebi samoj; o n e se t a k o postavljaju izvan dominacije naela izvedbe i osporavaju s a m njegov te melj. Uspostavljaju libidne odnose koje d r u t v o m o r a ostracizirati, j e r oni prijete da p r e o k r e n u proces civiliza cije koja je pretvorila organizam u orue rada. One su simbol onoga to se m o r a l o zatomiti t a k o da bi zatomIjenje moglo nadvladati i organizirati sve djelotvorniju dominaciju ovjeka i p r i r o d e simbol razorne istovje tnosti slobode i sree. tavie, d o p u t e n j e za provoe49 G. Barag, Zur Psychoanalyse der Prostitution", u Imago sv. XXIII, br. 3 (1937), str. 345. 50 Otto Rank, Sexualitt und Schuldgefhl (Leipzig, Wien, Zrich. Internationaler Psychoanalytischer Verlag, 1926), str. 103. 51 Freud, . . . Two Principles in Mental Functioning', u Collected Papers, IV, 1617. 52 Rank, Sexualitt und Schuldgefhl, str. 1415.

nje perverzija dovelo bi u opasnost ne s a m o u r e d n u re produkciju r a d n e snage, nego m o d a a k i samog ovje anstva. Stapanje E r o s a i n a g o n a smrti, o p a s n o ak i u n o r m a l n o j ljudskoj egzistenciji, ovdje se izgleda osloba a s o n u s t r a n u toke opasnosti. A poputanje toga spo ja pokazuje erotsku k o m p o n e n t u u nagonu s m r t i i fatal nu k o m p o n e n t u u spolnom nagonu. Perverzije sugerira ju k o n a n u istovjetnost E r o s a i nagona smrti, ili pod vrgavanje E r o s a n a g o n u smrti. K u l t u r n i z a d a t a k (ili i votni zadatak?) libida da, n a i m e , uini razorni na gon bezopasnim 5 3 ovdje se svodi na niticu: nagonski poriv, u potrazi za konanim i integralnim zadovoljenjem, povlai se od naela uitka naelu Nirvane. Civilizacija je priznala i sankcionirala tu najviu opasnost: o n a se divi konvergenciji n a g o n a smrti i E r o s a u vrlo sublimiranim i (monogamnim) ostvarenjima Liebestoda, d o k stavlja van zakona m a n j e kompletne, ali realistinije izraze Erosa k a o cilja sebi samome. N e m a drutvene organizacije nagona s m r t i koja bi od govarala organizaciji Erosa: s a m a dubina na kojoj taj nagon djeluje titi ga od jedne takve sistematike i me todike organizacije; samo neke od njegovih izvedenih manifestacija doputaju kontrolu. Kao k o m p o n e n t a sado-mazohistikog zadovoljenja, on p o t p a d a p o d strogi tabu na perverzije. Pa ipak, itav n a p r e d a k civilizacije je mo gu s a m o p o m o u preoblikovanja i koritenja nagona smrti ili njegovih derivata. Skretanje prvobitne razorno sti od ega na vanjski svijet h r a n i tehniki napredak, a u p o t r e b o m n a g o n a smrti u oblikovanju superega posti e se kazneno pokoravanje ega zadovoljstva naelu zbilj nosti i time osigurava civilizirana udorednost. Pri t o m preobraaju nagon smrti stupa u slubu Erosa; agresi vni poticaji pruaju energiju n e p r e s t a n o j promjeni, svla davanju i izrabljivanju p r i r o d e u korist ovjeanstva. Na padajui, cijepajui, mijenjajui, mrvei stvari i ivotinje
53 Freud, The pers, I I , 260.

Economic

Problem

in

Masochism,

Collected

Pa

54

55

(i, periodiki, t a k o e r ljude), ovjek iri svoju dominaciju nad svijetom i napreduje u smjeru sve bogatijih stadija civilizacije. Ali kroz sve to civilizacija zadrava oznaku te svoje s m r t o n o s n e k o m p o n e n t e : . . . i n i se da smo gotovo prisiljeni usvojiti strahovitu hipotezu da postoji u samoj strukturi i supstanciji svih ljudskih konstruktivnih drutvenih napora otjelovljeno naelo smrti, da nema progresivnog impulsa koji ne malaksava, da intelekt ne moe pruiti nikakvu stalnu ob ranu od silovitog barbarstva. 5 4 Drutveno kanalizirana razornost n e p r e s t a n o otkriva svoje podrijetlo u porivu koji prkosi cjelokupnoj upo trebljivosti. Ispod m n o g o s t r u k i h racionalnih i raciona liziranih motiva za r a t protiv nacionalnih ili g r u p n i h neprijatelja, za razorno podjarmljivanje v r e m e n a , pro stora i ovjeka, s m r t o n o s n i p a r t n e r E r o s a se pojavljuje u n e p r e s t a n o m odobravanju i participaciji rtava. 5 5 Pri izgradnji linosti nagon razaranja se najoitije manifestira u oblikovanju superega. 5 6 Zacijelo, svojom o b r a m b e n o m ulogom protiv nerealistikih poticaja ida, svojom funkcijom u t r a j n o m podjarmljivanju Edipova kompleksa, superego izgrauje i titi jedinstvo ega, osi gurava njegov razvoj p o d p r i t i s k o m naela zbiljnosti i t a k o radi u slubi Erosa. Meutim, superego postie te ciljeve tako da usmjeri ego protiv njegova ida, o k r e n e j e d a n dio nagona razaranja protiv jednog dijela linosti razori, rascijepi jedinstvo linosti k a o cjeline; t a k o on radi u slubi antagoniste ivotnog nagona. Ta razor n o s t usmjerena p r e m a u n u t r a n j o s t i , tavie, sainjava m o r a l n u jezgru zrele linosti. Savjest, najpotovaniji mo ralni posrednik civiliziranog individuuma, izranja natoWilfred Trotter, Instincts of the Herd in Peace and War (London: Oxford University Press, 1953), str. 196197. 55 Vidi Freud, Why War? u Collected Papers, V, 273 i drugdje. 54 Franz Alexander, The Psychoanalysis of the Total Personality, str. 159.
54

pljena n a g o n o m smrti; kategoriki imperativ koji super ego namee ostaje imperativ samorazaranja, d o k izgra uje drutvenu egzistenciju linosti. Proces potiskivanja p r i p a d a nagonu smrti k a o i n a g o n u ivota. N o r m a l n o , njihovo stapanje je zdravo stapanje, ali podravana stro gost superega n e p r e s t a n o ugroava tu zdravu ravnoteu. to ovjek vie obuzdava svoje agresivne tenje p r e m a drugima, to tiranskiji, agresivniji postaje u svojem ego-idealu . . . intenzivnije p o s t a j u agresivne tenje njegovog ego-ideala protiv njegova ega. 57 Dotjerana do krajnosti, u melankoliji, ista k u l t u r a n a g o n a smrti moe zavla d a t i superegom: on moe p o s t a t i neke vrste sabiralite n a g o n a smrti. 5 8 A ta krajnja opasnost ima korijenje u normalnoj situaciji ega. Budui da rad ega rezultira u .. . oslobaanju agresivnih nagona u superegu, njegova borba protiv libida izlae ga opasnosti zlostavljanja i smrti. Trpei napade superega, ili moda ak podlijegavi njima, ego doivljava sudbinu koja je slina sudbini pro tozoa koje razaraju proizvodi disintegracije do koje su one same dovele.59 I F r e u d dodaje da sa (duevnog) ekonomskog gledi t a udorednost koja djeluje u superegu izgleda da je slian proizvod disintegracije. U tom se kontekstu Freudova metapsihologija susree licem u lice s fatalnom dijalektikom civilizacije: s a m na p r e d a k civilizacije dovodi do oslobaanja sve r a z o m i j i h snaga. Da bi se osvijetlila veza izmeu Freudove indivi d u a l n e psihologije i teorije civilizacije, bit e p o t r e b n o nastaviti s interpretacijom nagonske dinamike na druga ijoj razini naime, na filogenetikoj razini.

57 58 59

The Ego and the Id, str. 79, 80. Nav. dj., 77, 79. Nav. dj., 84.

56

57

3
Podrijetlo represivne civilizacije (filogeneza)

Traganje za podrijetlom potiskivanja vodi n a t r a g do po drijetla nagonskog potiskivanja, koje se d o g a a u vrije me ranog djetinjstva. Superego je nasljednik Edipova k o m p l e k s a , a represivna organizacija spolnosti uglavnom se u s m j e r u j e protiv njenih pregenitalnih i perverznih manifestacija. tavie, trauma roenja oslobaa prve izraze n a g o n a s m r t i poticaj na p o v r a t a k u Nirvanu m a t e r n i c e i zahtijeva kasnije kontrole toga poticaja. Ve u djetetu naelo zbiljnosti dovrava svoj posao, s t a k v o m p o t p u n o u i strogou da ponaanje odraslog individuuma jedva da je ita vie nego sustav iskustava i reakcija djetinjstva koji se ponavlja. Ali su iskustva dje tinjstva, koja postaju t r a u m a t i n a p o d u d a r o m zbiljnosti pred-individualna, generika: pri individualnim varijaci j a m a , p r o d u e n a ovisnost djeteta, Edipova situacija i pregemitalna spolnost sve to p r i p a d a genusu ovjeka. tavie, n e r a z u m n a strogost superega neurotike lino sti, nesvjesni osjeaj krivnje i nesvjesna p o t r e b a za ka znom, izgleda da su u nerazmjeru sa stvarnim grenim p o b u d a m a pojedinca; produivanje i (kao to emo vi djeti) pojaavanje osjeaja krivice tijekom cijelog vre m e n a zrelosti, p r e t j e r a n o represivna organizacija spol nosti, ne m o g u se p r i m j e r e n o objasniti u smislu jo uvi jek a k u t n e opasnosti od individualnih p o b u d a . Isto se t a k o ne mogu ni individualne reakcije na rane t r a u m e 58

p r i m j e r e n o objasniti p o m o u onoga t o je s a m indivi d u u m iskusio; o n e se udaljuju od individualnih isku stava na takav nain koji e prije biti u skladu s t i m da su reakcije na genetike dogaaje, i uope, one se m o g u objasniti s a m o takvim utjecajima. 1 T a k o se ana liza duevne s t r u k t u r e linosti m o r a vratiti u stanje ra n o g djetinjstva, od pred-povijesti pojedinca pred-povijesti genusa. U linosti djeluje, p r e m a Ottu Ra nku, biolo gijski osjeaj krivnje koji z a s t u p a zahtjeve vrste. Mo ralna naela koja dijete p r i m a od osoba odgovornih za njegov odgoj u prvim g o d i n a m a ivota odraavaju izvje sne filogenetsike odjeke primitivnog ovjeka. 2 Civiliza ciju jo odreuje njezina arhajska batina, a ta b a t i n a , t a k o F r e u d tvrdi, ukljuuje ne samo dispozicije nego i ideacionalne sadraje, tragove pamenja iskustava rani j i h narataja. Individualna psihologija je t a k o u sebi g r u p n a psihologija ukoliko je s a m individuum j o u arhajskoj istovjetnosti s vrstom. Ta arhajska b a t i n a pre mouje jaz izmeu individualne i masovne psihologije. 3 Ta koncepcija i m a dalekosene implikacije za m e t o d u i supstanciju znanosti o drutvu. Kako psihologija skida ideologijski veo i p r a t i izgraivanje linosti, o n a dolazi do razrjeenja individuuma: njegova a u t o n o m n a linost se pokazuje kao zamrznuta manifestacija opeg potiski vanja ovjeanstva. Samosvijest i um, koji su podjarmi li i oblikovali povijesni svijet, uinili su to u obliku poti skivanja, unutranjeg i vanjskog. Djelovali su kao po srednici dominacije; slobode koje su oni donijeli (a o n e su znaajne) izrasle su iz tla porobljenosti i zadrale su znak svojega roenja. To su uznemirujue implikacije Freudove teorije linosti. Rastvorivi ideju ego-linosti na njene p r v o b i t n e sastojke, psihologija sada iznosi sub-individualne i pred-individualne inioce koji (uve1 Freud, Moses and Monotheism, (New York: Alfred A. Knopf, 1949), str. 157. 2 Alexander, The Psychoanalysis of the Total Personality (New York: Nervous and Mental Disease Monograph br. 52, 1929), str. 7. 3 Freud, Moses and Monotheism, str. 158.

59

liko nesvjesni za ego) odista tvore i n d i v i d u u m : ona otkri va m o univerzalnog u pojedincima i n a d njima. To otkrie potkopava j e d n u od najjaih ideologijskih u t v r d a m o d e r n e kulture naime, ideju o a u t o n o m n o m individuumu. Tu se Freudova teorija prikljuuje velikim kritikim pokuajima da se okotale sociologijske kon cepcije rastvore u njihov povijesni sadraj. Njegova se psihologija ne usredotouje na k o n k r e t n u i k o m p l e t n u linost kakva opstoji u svojoj p r i v a t n o j i javnoj okolini, j e r takva egzistencija vie skriva nego to otkriva bit i p r i r o d u linosti. To je konani rezultat dugih povijesnih procesa koji se zgruavaju u m r e u ljudskih i ustanovnih entiteta koji sainjavaju drutvo, i ti procesi o d r e u j u linost i njene odnose. P r e m a t o m e , da bi se razumjela njihova p r a v a priroda, psihologija ih m o r a odmrzavati, tragajui za njihovim skrivenim izvorima. inei to, psihologija otkriva da se odluujua iskustva djetinjstva povezuju s iskustvima vrste da individuum ivi opom sudbinom ovjeanstva. Prolost o d r e u j e sadanjost, j e r ovjeanstvo jo nije zagospodarilo svojom vlastitom povijeu. F r e u d u je univerzalna sudbina u nagonskim porivima, ali oni sami se podvrgavaju povijesnim modi fikacijama. Na njihovu poetku je iskustvo dominacije, simbolizirano u prvobitnom ocu krajnja Edipova situ acija. U p o t p u n o s t i se njome n i k a d a ne vlada: o d r a s t a o ego civilizirane linosti jo uva arhajsku batinu ovje ka. Ako se n e m a na u m u ta ovisnost ega, pojaano nagla avanje Freudovih kasnijih spisa o autonomiji odraslog ega, moglo bi se zloupotrijebiti da se opravda n a p u t a n j e najnaprednijih koncepcija psihoanalize uzmak koji ine k u l t u r n e i interpersonalne kole. U j e d n o m od svo jih posljednjih spisa, 4 Freud pretpostavlja da se sve mo difikacije ega ne stjeu u vrijeme o b r a m b e n i h sukoba ranog djetinjstva; on sugerira da je svaki individualni
4 Analysis Terminable and Interminable, don: Hogarth Press, 1950), V, 343.

ego od poetka o b d a r e n svojim naroitim sklonostima i tenjama, da postoje prvobitne kongenitalne varijaci je u egu. Meutim, ta nova autonomija ega izgleda da se obre u svoju s u p r o t n o s t : daleko od toga da opozove ideju o bitnoj ovisnosti ega od pre-indiviualnih, generi k i h konstelacija, F r e u d pojaava ulogu tih konstelacija u razvoju ega. Jer, on t u m a i kongenitalne varijacije ega u smislu nae 'arhajske batine', i on misli da ak prije nego to ego postoji, njegove budue linije razvoja, tenje i reakcije ve su odreene. 5 Zaista, prividni pre p o r o d ega p r a t i naglaavanje naslaga iz primitivnog ljudskog razvoja koje su p r i s u t n e u naoj arhajskoj ba tini. Kada F r e u d po kongenitalnoj s t r u k t u r i ega za kljuuje da topografijska diferencijacija izmeu ega i i d a gubi mnogo od svoje vrijednosti za nae ispitivanje, t a d a ta asimilacija ega i ida ini se da mijenja ravnoteu izmeu te dvije duevne sile prije u korist ida nego ega, vie generikih nego idividualnih procesa. 6 Nijedan dio Freudove teorije nije b i o vie odbacivan od ideje o preivljavanju arhajske batine njegove re konstrukcije pretpovijesti ovjeanstva od prvobitne h o r d e preko ocoubojstva do civilizacije. Tekoe u znan stvenoj verifikaciji i ak u logikoj konzistenciji oite su, a moda i nesvladive. tavie, njih pojaavaju tabui koje Freudova hipoteza t a k o efikasno kri: o n a ne vodi n a t r a g do zamisli raja koji je ovjek izgubio zbog svojeg grijeha p r e m a Bogu, nego do dominacije ovjeka po o vjeku, koju je uspostavio sam zemaljski otac-despot, a produila neuspjela ili n e p o t p u n a p o b u n a protiv njega. Prvobitni grijeh je bio protiv ovjeka i to nije bio
Nav. dj., str. 343344. Kurziv dodan. U svojem spisu Mutual Influences in the Development of Ego and Id, Heinz H a r t m a n n naglaava filogenitiki aspekt: diferencija cija ega i ida, razvijena pomou bilo kojeg procesa evolucije tokom stotine i tisue godina, u obliku je sklonosti, djelomino uroeni ka rakter ovjeka. Meutim, on pretpostavlja prvobitnu autonomiju u razvoju ega. H a r t m a n n o v spis se nalazi u The Psychoanalytic Study of the Child, sv. VII, (New York: International Universities Press, 1952).
6 5

Collected

Paper';

(Lon

60

61

grijeh j e r je poinjen protiv onoga koji je i sam grean. A ta filogenetika hipoteza otkriva da zrelu civilizaciju jo uvijek uvjetuje a r h a j s k a duevna nedozrelost. Sjea nje na pretpovijesne poticaje i djela neprestano progoni civilizaciju: potisnuti m a t e r i j a l se vraa, i jo uvijek ka njavaju pojedinca za poticaje koji su ve o d a v n o svla dani i za djela koja se odavno vie ne poinjaju. Ako se F r e u d o v a hipoteza ne potkrijepi nikakvim antropologijskim dokazom, m o r a t e se posve odbaciti, osim injenice da potkrepljuje, u slijedu katastrofalnih doga aja, povijesnu dijalektiku dominacije i time osvjetlja va d o s a d a neobjanjene aspekte civilizacije. Mi se slu i m o F r e u d o v o m antropologijskom spekulacijom s a m o u o v o m smislu: zbog njene simbolike vrijednosti. Mo d a e arhaiki dogaaji koje ta hipoteza ustanovljuje o s t a t i zauvijek izvan p o d r u j a antropologijske verifika cije; p o t v r e n e posljedice t i h dogaaja su povijesne i njenice, i njihovo t u m a e n j e u svjetlu Freudove hipoteze vraa im z a n e m a r e n i s m i s a o koji ukazuje na povijesnu b u d u n o s t . Ako ta hipoteza prkosi zdravom razumu, ona zahtijeva, u svojem p r k o s u , istinu koju je zdravi razum b i o t r e n i r a n d a zaboravi. U Freudovoj konstrukciji, prvu je ljudsku g r u p u usta novila i odravala n a m e t n u t a vladavina jednog indivi d u u m a n a d svima ostalim. U j e d n o m vremenu u ivotu rodovskog ovjeka, ivot je bio organiziran p u t e m domi nacije. A ovjek koji je uspio da d o m i n i r a ostalima bio je otac to jest ovjek koji je posjedovao eljene ene i koji je s njima izrodio i odrao na ivotu sinove i keri. Otac je za sebe m o n o p o l i z i r a o enu (vrhunski uitak) i p o d j a r m i o ostale lanove h o r d e svojoj vlasti. Da li je on uspio da uspostavi svoju vlast zato to je uspio da ih iskljui iz v r h u n s k o g u i t k a ? U svakom sluaju, za g r u p u kao cjelinu, monopolizacija uitka znaila je nejednaku raspodjelu bola . . . s u d b i n a sinova bila je teka; ako bi izazvali oevu ljubomoru, ubijali su ih, kastrirali ili pro gonili. Oni su bili prisiljeni da ive u malim zajednicama
62

i da se opskrbe enama tako da ih u k r a d u od drugih. 7 Teret bilo kojeg r a d a koji je trebalo obaviti u prvobitnoj hordi p a d a o bi na sinove koji su, zbog toga to su isklju eni iz uitka rezerviranog za oca, postali slobodni za kanaliziranje nagonske energije u neugodne ali nune djelatnosti. Ogranienje zadovoljenja nagonskih p o t r e b a koje je n a m e t n u o otac, potiskivanje uitka, ne s a m o da je tako bilo rezultat dominacije, nego je i stvorilo due vne preduvjete za trajno funkcioniranje dominacije. U toj se organizaciji prvobitne h o r d e nerazmrsivo is prepleu racionalnost i iracionalnost, biologijski i socio logijski inioci, zajedniki i posebni interesi. Prvobitna h o r d a je skupina koja p r i v r e m e n o djeluje i odrava se u nekoj, vrsti p o r e t k a ; stoga se moe pretpostaviti da je patrijarhalni despotizam, koji je uspostavio taj p o r e d a k , bio racionalan u tolikoj mjeri ukoliko je stvorio i sa uvao skupinu o t u d a reprodukcija cjeline i zajedniki interes. Postavljajui model budueg razvoja civilizaci je, prvobitni otac je p r i p r e m i o tlo n a p r e t k u p r e k o name tnutog ogranienja uitka i n a t u r e n e uzdrljivosti; t a k o je on stvorio prve preduvjete discipliniranoj radnoj sna zi b u d u n o s t i . tavie, tu je hijerarhijsku podjelu uitka opravdavala zatita, sigurnost i ak ljubav: j e r despot je bio otac, m r n j u k o j u su p r e m a njemu njegovi po danici gajili m o r a l a je od poetka pratiti biologijska na klonost ambivalentni osjeaji koji su se izraavali u elji da se zamijeni i oponaa otac, da se poistovjeti s njim, s njegovim u i t k o m k a o i njegovom moi. Otac uspostavlja dominaciju u svojem vlastitom interesu, ali ga u t o m e t o ini opravdavaju njegove godine, njegova biologijska funkcija i (vie od svega) njegov uspjeh: on stvara onaj poredak bez kojeg bi se skupina o d m a h raspala. U toj ulozi, prvobitni otac nagovjetava budue tiranske likove o t a c a pod kojima je civilizacija napredo7

Moses and Monotheism, str. 128.

63

vala. U svojoj osobi i funkciji, on utjelovljuje u n u t a r n j u logiku i n u d u samog naela zbiljnosti. On i m a povije sna prava. 8 Reproduktivni p o r e d a k h o r d e nadivio je prvobitnog oca: . . . j e d a n od sinova je mogao uspjeti da stekne poloaj slian poloaju oca u izvornoj hordi. Povoljan poloaj je dolazio i na prirodan nain: bio je to poloaj najmla eg sina, koji se, zatien majinom ljubavlju, mogao oko ristiti oevim poodmaklim godinama i zamijeniti ga na kon njegove smrti. 9 Prvobitni p a t r i j a r h a l n i despotizam je p o s t a o t a k o djelo tvoran poredak. Ali je djelotvornost n a t u r e n e organiza cije h o r d e m o r a l a biti vrlo nestalna, i p r e m a t o m e mrnja protiv patrijarhalnog ugnjetavanja vrlo jaka. U Freudovoj konstrukciji, ta m r n j a kulminira u p o b u n i izgnanih sinova, kolektivnom ubijanju i jedenju oca, i uspostavi bratskog klana, koji zatim proglaava bogom u m o r e n o g oca i uvodi o n e tabue i ogranienja koji, p r e m a F r e u d u , stvaraju drutvenu udorednost. Freudova hipotetika po vijest prvobitne h o r d e t r e t i r a p o b u n u b r a e k a o p o b u n u protiv oevih t a b u a na ene u h o r d i ; tu se ne ukljuuje ni k a k a v drutveni p r o t e s t protiv nepravilne raspodjele uitka. P r e m a tome, u strogom smislu, civilizacija poi nje tek u b r a t s k o m klanu, kada, posredstvom t a b u a , ko je n a m e u s a m a vladajua braa, doe do potiskivanja u zajednikom interesu: da se sauva grupa kao cjelina. A odluan psihologijski dogaaj koji odvaja b r a t s k i klan od prvobitne h o r d e je razvitak osjeaja krivnje. Napre d a k s o n u s t r a n u prvobitne h o r d e to jest civilizacija pretpostavlja osjeaj krivnje: on introjicira u poje dince i t a k o odrava, naelne zabrane, ogranienja i od gaanja zadovoljenja o kojima civilizacija ovisi.
8 9

Logino je pretpostaviti da je nakon umorstva oca do lo vrijeme ikada su se braa meusobno svaala oko na sljedstva, koje je svaki od njih hitio zadobiti samo za sebe. S vremenom su oni uvidjeli da su te borbe bile isto toliko opasne koliko i isprazne. Taj teko steeni sporazum kao i sjeanje na in osloboenja koji su bili skupa postigli i privrenost koja se razvila meu njima u doba progonstva dovelo je najzad do ujedi njenja meu njima, do neke vrste drutvenog ugovora. Tako je nastao prvi oblik drutvene organizacije popra ene odricanjem nagonskog zadovoljenja; priznanje uza jamnih obaveza; ustanove proglaene svetinjama koje se nisu smjele oskvrnuti ukratko, poeci udorednosti i zakona. 10 P o b u n a protiv oca je p o b u n a protiv biologijski oprav d a n o g autoriteta; njegovo u m o r s t v o razara poredak koji je sauvao ivot skupine. Pobunjenici su poinili zloin protiv cjeline i t i m e t a k o e r protiv sebe samih. Oni su krivi p r e d drugima i p r e d sobom, i moraju ispatati. Umorstvo oca je najvii zloin, j e r je otac uspostavio p o r e d a k reproduktivne spolnosti i tako jest, u svojoj oso bi, genus koji stvara i odrava sve pojedince. Patrijarh, o t a c i t i r a n i n u j e d n o m , sjedinjuje sexus i poredak, ui t a k i zbiljnost; on izaziva ljubav i mrnju; on jami bio logijsku i sociologijsku osnovu od koje ovisi povijest o vjeanstva. Unitenje njegove osobe prijeti da uniti sam trajni grupni ivot i da ponovo uspostavi pretpovijesnu i potpovijesnu razornu silu naela uitka. Ali sinovi ele istu stvar kao i otac: oni ele trajno zadovoljenje svojih p o t r e b a . Oni taj cilj m o g u postii samo ponavljanjem, u n o v o m obliku, p o r e t k a dominacije koji je k o n t r o l i r a o uitak i time sauvao skupinu. Otac preivljava kao bog, u ijem se oboavanju grenici kaju tako da mogu na staviti da grijee, j e r novi oevi osiguravaju o n a podvr gavanja uitka koja su p o t r e b n a za ouvanje njihove vla davine i njihove organizacije skupine. Napredak od do minacije jednog do dominacije nekolicine ukljuuje
10

Nav. dj., str. 135. Nav. dj., str. 128.

Nav. dj., str. 129.

64

65

drutveno rasprostiranje uitka i ini da se potiskiva nje samo n a m e e i u vladajuoj grupi: svi njeni lanovi m o r a j u potivati t a b u e a k o ele da o d r e svoju vlast. Po tiskivanje sada p r o i m a i ivot samih tlaitelja, i jedan dio njihove nagonske energije postaje sposoban za su blimaciju u rad. U isto vrijeme, t a b u na ene k l a n a dovodi do irenja i amalgamacije s d r u g i m h o r d a m a ; organizirana spolnost poinje o n o oblikovanje veih jedinica koje je Freud s m a t r a o funkcijom E r o s a u civilizaciji. Uloga ena dobija sve veu vanost. Dobar dio vlasti k o j a je ostala nezaposjednuta zbog oeve s m r t i prelazi u rulke ena; sli jedi doba matrijarhata. 1 1 ini se da je b i t n o u Freudovoj hipotezi da je u slijedu razvoja p r e m a civilizaciji mat r i j a r h a l n o m razdoblju prethodio prvobitni patrijarhal ni despotizam: nizak stupanj represivne dominacije, i r i n a erotske slobode, ikoji se tradicionalno povezuju s m a t r i j a r h a t o m javljaju se, u Freudovoj hipotezi, vie kao posljedice o b a r a n j a patrijarhalnog despotizima nego kao prvobitni prirodni uvjeti. U razvoju civilizacije, slobo da postaje mogua s a m o k a o oslobaanje. Sloboda slije di dominaciju i dovodi do ponovnog potvrivanja do minacije. Matrijarhat smjenjuje p a t r i j a r h a l n a kontrare volucija, a ova se stabilizira institucionalizacijom reli gije. U tom razdoblju se odigrala velika drutvena revolucija. Nakon matrijarhata dolo je do obnove patrijarhalnog po retka. Novi oci, istina, nisu vie nikada mogli dostii sve mo prvobitnog oca. Bilo ih je isuvie i ivjeli su u veim zajednicama nego to je bila izvorna horda; morali su da se usklade jedan prema drugom i bili su ogranieni dru 12 tvenim ustanovama. Muki bogovi se u poetku pojavljuju kao sinovi pokraj velikih boanstva-majki; ali postepeno oni poprimaju
11 12

karakteristike oca; politeizam ustupa p r e d monoteizt n o m i tada se vraa jedno i jedino boanstvo oca ija je m o bezgranina. 1 3 S u b l i o m a i sublimirana, izvorna dominacija postaje vjena, svemirska i dobra, i u t o m ob liku titi proces civilizacije. Povijesna prava prvobitnog oca se ponovo uspostavljaju. 1 4 Osjeaj krivnje, koji je u Freudovoj hipotezi bi t a n za bratski k l a n i njegovo kasnije stapanje u prvo drutvo prvenstveno je uvstvo krivnje zbog izvrenja najvieg zloina, ocoubojstva. Tjeskoba nastaje zbog po sljedica zloina. M e u t i m , te posljedice su dvostruke: o n e prijete da unite ivot skupine time to se odstranju je autoritet koji je (iako t e r o r o m ) sauvao skupinu; a u isto vrijeme to odstranjenje obeaje drutvo bez oca to j e s t bez porobljivanja i dominacije. Ne m o r a li se pret postavljati da osjeaji krivnje odraava tu dvostruku s t r u k t u r u i njezinu ambivalenciju? Buntovnika ocouboj stva spreavaju samo prvu posljedicu, prijetnju: ona po novo uspostavljaju dominaciju zamijenivi jednog oca mnogima, a zatim provodei oboavanje i pounutrivanje jednog oca. Ali dok to ine oni iznevjeravaju obeanje svojeg vlastitog djela obeanje slobode. Despot-patrij a r h je uspio usaditi svoje naelo zbiljnosti u b u n t o v n e sinove. Njihova p o b u n a je, na k r a t k o vrijeme, prekinula lanac dominacije; a zatim se nova sloboda ponovo gui ovaj p u t njihovim vlastitim autoritetom i djelovanjem. Nee li njihov osjeaj krivnje ukljuiti i krivnju zbog izdaje i odbacivanja svojega djela? Nisu li krivi za pono vno uspostavljanje represivnog oca, krivi zbog samo-nam e t n u t o g produavanja dominacije? To se pitanje s a m o od sebe namee a k o se F r e u d o v a filogenetska hipoteza usporedi s njegovom idejom nagonske dinamike. Kako naelo zbiljnosti puta korijenje, ak u svojem najprimi tivnijem i najbrutalnije n a m e t n u t o m obliku, t a k o naelo uitka postaje neto uasno i zastraujue; nagoni slo13 14

Nav. dj., str. 129130. Nav. dj., str. 131132.

Isto. Nav. dj., str. 135136. 67

66

bodnog zadovoljenja nailaze na tjeskobu, i ta tjeskoba trai da se zatiti od njih. Individue m o r a j u da se b r a n e od sablasti njihova integralnog osloboenja od oskudice i bola, da se b r a n e od integralnog zadovoljenja. A ovo posljednje predstavlja ena k o j a je, k a o m a t i , j e d n o m prvi i posljednji p u t , pruila t a k v o zadovoljenje. To su nagonski inioci koji p o n o v o stvaraju r i t a m osloboe nja i dominacije. Zbog svoje spolne moi, ena je opasna po zajednicu, ija drutvena struktura poiva na strahu prebaenom na oca. Narod ubija kralja, ne radi toga da bi bili slo bodni, nego da bi mogli natovariti na sebe jo tei ja ram, koji e ih bolje zatititi od majke. 15 Kralja-oca ubijaju ne samo zato to n a m e e nepodnolji ve zabrane nego takoer i zbog toga to te zabrane, koje namee j e d n a individualna osoba, nisu dovoljno efika sna brana rodoskrvnjenju, nisu dovoljno j a k e da se uhvate u kotac sa eljom za p o v r a t k o m majci. 1 6 Iza oslo boenja dolazi stoga sve bolja dominacija. Razvitak paternalne dominacije u jedan sve moniji dr avni sistem, kojim upravlja mukarac, prema tome je produetak prvobitnog potiskivanja, kojem je svrha sve ire iskljuivanje ene.17 Zbacivanje kralja-oca je zloin, ali isto tako i njego va restauracija a i j e d n o i drugo je p o t r e b n o n a p r e t k u civilizacije. Zloin protiv naela zbiljnosti iskupljuje se zloinom protiv naela uitka: otkupljenje t a k o samo se be ponitava. Osjeaj krivnje se odrava usprkos ponavljanom i pojaavanom otkupljenju: tjeskoba i dalje osta je j e r se zloin protiv naela uitka ne iskupljuje. Ostaje krivnja zbog djela koje nije d o v r e n o : osloboenja. IzOtto 1929), str. 16 Nav. 17 Nav.
15

gleda da neke od Freudovih formulacija naznaavaju ovo: osjeaj krivnje b i o je posljedica nepoinjene agresi je; a . . . zaista nije od presudne vanosti da li je netko ubio svojeg oca ili je odustao od tog ina; on se mora osje ati krivim u oba sluaja, jer krivnja je izraz sukoba ambivalencije, vjeite borbe izmeu Erosa i razornoga na gona ili nagona smrti. 1 8 Mnogo ranije Freud je govorio o pre-egzistentnom osje aju krivice, koji izgleda da vreba u individuumu, spre m a n , i eka da asimilira o p t u b u koja je u p u e n a pro tiv njega. 19 ini se da ta zamisao odgovara ideji plutajue tjeskobe koja i m a p o d z e m n o korijenje a k ispod in dividualnog nesvjesnoga. Freud pretpostavlja da se prvobitni zloin, i osjeaj krivnje povezan s njim, reproduciraju u promijenjenim oblicima, t o k o m cijele povijesti. Zloin se p o n o v o poinjava u sukobu stare i nove generacije, u revoltu i pobu ni protiv postojee vlasti i u kasnijem pokajanju: u obnovi i slavljenju a u t o r i t e t a . Objanjavajui to neobi n o neprestano ponavljanje, F r e u d je sugerirao hipotezu povratka potisnutog, koju je ilustrirao psihologijom re ligije. Freud je mislio da je bio naao tragove ocoubojstva i njegova povratka i iskupljenja u povijesti idov stva, koja poinje ubijanjem Mojsija. K o n k r e t n e implika cije Freudove hipoteze postaju jasnije u njegovom tuma enju antisemitizma. On je vjerovao da antisemitizam ima duboko korijenje u nesvjesnom: ljubomora zbog iz jave Zidova da su prvoroeno, najdrae dijete Boga oca; strah od obrezivanja, povezan sa s t r a h o m od ka stracije; i moda najvanije mrnja protiv nove religije (kranstva), koja je bila n a m e t n u t a mnogim m o d e r n i m n a r o d i m a tek u relativno novije vrijeme. Ta
18 Civilization and Its Discontents (London: Hogarth Press, 1949) str. 128. 121. 19 "Psychoanalysis and the Acsertaining of Truth in Courts of Law, ii Collected Papers, II, str. 23.

Rank, The Trauma of Birth (New York: 93. dj., str. 92. dj. str. 94

Harcourt, Brace

68

69

se mrnja projicirala na izvor iz kojeg je kranstvo dolo, naime, na idovstvo. 2 0 Ako mi p r a t i m o taj slijed misli izvan Freuda i spojimo ga s dvostrukim podrijetlom osjeaja krivnje, ivot i s m r t Krista bi izgledali kao b o r b a protiv oca i kao trijumf n a d ocem. 2 1 P o r u k a Sina bila je p o r u k a osloboenja: oba r a n j e Zakona (koji je dominacija) od s t r a n e Agape (koja je Eros). To bi bilo u skladu s h e r e t i k o m p r e d o d b o m o Isusu kao utjelovljenom Iskupitelju, mesiji koji je do ao da spasi ovjeka ovdje na zemlji. A kasnije transsupstancijacija mesije, obogotvorenje Sina pokraj Oca, bila bi izdaja njegove p o r u k e od s t r a n e njegovih uenika p o ricanje osloboenja u tijelu, osveta Iskupitelju. Kran stvo bi t a d a ponovo prepustilo evanelje Agape-Erosa Zakonu; oeva vladavina bi bila p o n o v o uspostavljena i ojaana. U Freudovim t e r m i n i m a , prvobitni zloin bi se mogao okajati, p r e m a poruci Sina, u p o r e t k u ljubavi i m i r a na zemlji. Ali to nije bilo: nego je to nadomjes ti o drugi zloin zloin p r o t i v Sina. S njegovom transsupstancijom, t r a n s s u p s t a n c i r a l o se i njegovo evanelje; njegovo obogotvorenje odstranilo je njegovu p o r u k u s ovog svijeta. Patnja i potiskivanje su se ovjekovjeili. To tumaenje bi dalo vei znaaj Freudovoj tvrdnji da su kranski n a r o d i slabo kreni, da su pod t a n k o m k o r o m kranstva ostali o n o to su im i preoi bili, bar b a r s k i mnogoboci. 2 2 Oni su slabo kreni utoliko uko liko usvajaju i sluaju evanelje k o j e oslobaa s a m o u vrlo sublimiranom obliku t o ostavlja zbiljnost ne slobodnom k a o to je bila i ranije. Potiskivanje (u teh n i k o m F r e u d o v o m smislu) igralo je tek m a n j u ulogu u institucionalizaciji kranstva. Transformacija izvor nog sadraja, o d s t u p a n j e od izvornog cilja, odvijalo se ja vno, svjesno, s javnom a r g u m e n t a c i j o m i opravdanjem. J e d n a k o otvorena bila je i o r u a n a b o r b a institucionalizi21 Vidi Erich Fromm, Die Entwicklung des Christusdogmas Internationaler Psychoanalytischer Verlag, 1931). 22 Moses and Monotheism, str. 145.

(Wien:

ranog kranstva protiv heretika, koji su pokuavali ili navodno pokuavali izbaviti nesublimirani sadraj i nesublimirani cilj. Postojali su d o b r i racionalni motivi iza krvavih ratova protiv kranskih revolucija koje su ispu nile kransku eru. Meutim, o k r u t n i i organizirani pokolj katara, albigenza, anabaptista, robova, seljaka i beskunika koji su se bunili pod z n a k o m kria, spa ljivanje vjetica i njihovih branitelja sadistiko istrebljivanje slabih govori da su nesvjesne nagon ske sile probile kroz svu racionalnost i racionaliza ciju. Krvnici i njihova rulja borili su se s utva r o m osloboenja koje su i oni eljeli, ali su bili prisiljeni da ga se odreknu. Zloin protiv Sina m o r a se zaboraviti u ubijanju o n i h iji postupci podsjeaju na taj zloin. Morala su proi stoljea n a p r e t k a i pripitomijivanja pri je nego to se p o v r a t a k p o t i s n u t o g svladao snagom i na p r e t k o m industrijske civilizacije. Ali u njezinom k a s n o m stadiju, njena racionalnost izgleda da izbija u drugom povratku potisnutog. Predodbu osloboenja, koja je po stala sve realistinija, progone i r o m cijelog svijeta. Kon centracioni logori i prisilan rad, suenja nonkonformistima i njihove patnje oslobaaju m r n j u d bijes koji ozna avaju t o t a l n u mobilizaciju protiv p o v r a t k a potisnutog. Ako razvoj religije sadri osnovnu ambivalenciju predodbu dominacije i p r e d o d b u osloboenja tada se Freudova teza u The Future of an Illusion (Budunost jedne iluzije) m o r a iznova vrednovati. F r e u d je tu na glasio ulogu religije u povijesnom skretanju energije od istinskog poboljanja ovjekova poloaja na nestvarni svijet vjenog spasa. On je mislio da e n e s t a n a k te ilu zije uveliko ubr za ti materijalni i intelektualni n a p r e d a k ovjeanstva, i slavio je znanost i znanstveni um kao velike oslobodilake protivnike religije. Moda ni jedan drugi spis ne pokazuje F r e u d a bliim velikoj tradiciji prosvjetiteljstva; ali isto t a k o ni j e d a n d r u g i ne pokazuje jasnije kako on podlijee dijalektici prosvjetiteljstva. U sadanjem razdoblju civilizacije, n a p r e d n e se ideje ra71

70

cionalizma mogu p o v r a t i t i samo k a d se reformuliraju. Funkcija znanosti i religije se promijenila k a o i nji hov m e u o d n o s . U n u t a r t o t a l n e mobilizacije ovjeka i p r i r o d e koja oznaava ovo razdoblje, znanost je j e d n o od najrazornijih o r u a r a z o r n a po o n u slobodu od s t r a h a koju je n e k a d a obeavala. K a k o se to obeanje is parilo u utopiju, znanstveno postaje gotovo istovjetno s poricanjem ideje o zemaljskom raju. Znanstveni stav je odavno p r e s t a o biti r a t o b o r n i protivnik religije, koja je j e d n a k o efikasno odbacila svoje r a z o r n e elemente i esto privikavala ovjeka na istu savjest p r e d p a t n j o m i krivicom. U k u a n s t v u k u l t u r e funkcije znanosti i re ligije tee da b u d u k o m p l e m e n t a r n e ; p u t e m njihove da nanje u p o t r e b e , obje p o r i u n a d e koje su n e k a d a gaji le i pouavaju ljude da cijene injenice u svijetu otue nja. U t o m smislu religija vie nije iluzija, a njena aka demska promocija je u skladu s d o m i n a n t n i m pozitivi stikim smjerom. 2 3 Gdje religija j o zadrava n e k o m p r o m i t i r a n e tenje za m i r o m i sreom, njene iluzije jo imaju viu istinosnu vrijednost n e g o znanost koja radi na njihovom uklanjanju. P o t i s n u t i i preoblikovani sadr aj religije ne moe se osloboditi podvrgavanjem znan stvenom stavu. Freud primjenjuje ideju o p o v r a t k u potisnutog, koja je bila r a z r a e n a u analizi povijesti individualnih neuro za,24 na opu povijest ovjeanstva. Taj k o r a k od indivi dualne na grupnu psihologiju postavlja j e d a n od najspor nijih p r o b l e m a : K a k o se moe razumjeti povijesni povra t a k potisnutog? U toku tisua stoljea zacijelo se zaboravilo da je po stojao prvobitni otac . . . , i kakva ga je kob snala . .. U kojem smislu, onda, moe biti ikakva govora o tra diciji? 25
Vidi Max Horkheimer, Der neueste Angriff auf die u Zeitschrift fr Sozialforschung, VI (1937), 4 i drugdje. 24 Repression, u Collected Papers, IV, str. 93. 25 Moses and Monotheism, str. 148.
23

Freudov odgovor, koji pretpostavlja trag prolosti u ne svjesnim o s t a c i m a sjeanja, naiao je na veliko nepri hvaanje. Meutim, ta p r e t p o s t a v k a gubi mnogo od svo je fantastine naravi, ako se u s p o r e d i s (konkretnim i o d r e e n i m iniocima koji osvjeavaju sjeanje svakog narataja. Nabrajajui uvjete u kojima potisnuti mate rijal moe prodrijeti u svijest, F r e u d spominje pojaava nje n a g o n a vezanih s p o t i s n u t i m materijalom, i doga aje i iskustva koji su toliko nalik na potisnuti mate rijal da su u stanju da ga probude. 2 6 K a o p r i m j e r pojaavanja n a g o n a on navodi procese u d o b a puberteta. P o d p r i t i s k o m genitalne spolnosti koja sazrijeva, ponovo se javljaju u fantazijama svih osoba infantilne t e n j e . . . a meu njima se nalazi u pravilnoj uestalosti i na prvom mje stu spolni osjeaj djeteta prema roditeljima. Obino, to se ve diferenciralo spolnom privlanou, naime, sklo nou sina prema majci, a keri prema ocu. Istovremeno s prevladavanjem i odbacivanjem tih oito rodoskrvnih fantazija, dolazi do jednog od najvanijih a isto tako i najbolnijih psihikih ispunjenja puberteta: do prekida s roditeljskim autoritetom, preko ega se, jedino, stvara ona opreka izmeu nove i stare generacije koja je ta ko vana za kulturni napredak. 2 7 Dogaaji i iskustva koji m o g u probuditi potisnuti ma terijal a k i bez posebnog pojaavanja n a g o n a koji su s njim vezani sukobljavaju se, na drutvenoj razi ni, s u s t a n o v a m a i ideologijama s k o j i m a se p o j e d i n a c svakodnevno sueljava i koje reproduciraju, u s a m o j svojoj s t r u k t u r i , i dominaciju i pokuaj da se o n a o b o r i (obitelj, kola, radionica, i ured, drava, zakon, vladajua filozofija i udorednost). P r e s u d n a razlika izmeu prvoNav. dj., str. 150. Three Contributions to the Theory of Sex, u The Basic Writings of S. Freud (New York: Modern Library, 1938), str. 617618. Vidi ta koer Anna Freud, The Ego and the Mechanisms of Defence (London: Hogarth Press, 1937), pogl. 11, 12.
27 26

Metaphysik",

72

73

bitnog stanja i njegovoga civiliziranog povijesnog po vratka je, n a r a v n o , u tome da u d r u g o m sluaju vladara-ooa n o r m a l n o vie ne ubijaju i ne j e d u , i da dominacija n o r m a l n o nije vie osobna. Ego, superego i vanjska zbilj nost obavili su svoj posao ali stvarno nije p r e s u d a n m o m e n a t da li je n e t k o ubio svojeg o c a ili je o d u s t a o od ina, ako su funkcija sukoba i njezine posljedice isti. U Edipovoj situaciji, prvobitno stanje se v r a a pod okolnostima koje o d p o e t k a osiguravaju t r a j n u p o b j e d u oca. Ali o n e isto t a k o osiguravaju ivot s i n a i njegovu b u d u u sposobnost da zauzme oevo mjesto. K a k o je civilizacija postigla taj k o m p r o m i s ? Mnotvo somatskih, mentalnih i drutvenih procesa koji su doveli do toga dostignua p r a k t i k i su istovjetni sa sadrajima Freudove psihologije. Sila, identifikacija, potiskivanje, sublimacija, surauju na oblikovanju ega i superega. Funkcija oca se postepeno prenosi s njegove individualne o s o b e na nje gov drutveni poloaj, na njegov lik u sinu (savjest), na Boga, na razliita posredstva i p o s r e d n i k e koji poua vaju sina da p o s t a n e zreo i obuzdan lan svojeg d r u t v a Ceteris paribus, intenzitet ogranienja i odricanja koji su ukljueni u taj proces vjerojatno nije m a n j i nego t o je bio u prvobitnoj h o r d i . Meutim, oni se racionalnije raspodjeljuju izmeu oca i sina i m e u d r u t v o m kao cjelinom: i nagrade, iako ne vee, relativno su sigurne. Monogamna obitelj, sa svojim obavezama za oca koje se m o g u n a m e t n u t i , ograniava njegov m o n o p o l na ui tak; ustanova nasljedne privatne imovine, i univerzalAzacija rada, pruaju sinu o p r a v d a n o oekivanje njegova vlastitog sankcioniranog uitka u skladu s njegovim dru tveno upotrebljivim izvedbama. U n u t a r toga okvira ob jektivnih zakona i ustanova, procesi p u b e r t e t a dovode do osloboenja od oca kao do nunog i legitimnog doga aja. To je nita manje nego m e n t a l n a katastrofa ali i nita vie. Sin n a p u t a p a t r i j a r h a l n u obitelj i upuuje se da i sam postane o t a c i gospodar. 74

Transformacija naela uitka u naelo izvedbe, koja p r e t v a r a despotski m o n o p o l oca u ogranieni odgojni i ekonomski autoritet, mijenja i izvorni p r e d m e t b o r b e : m a j k u . U prvobitnoj hordi, lik eljene ene, i ljubavnice-supruge oca, bio je E r o s i T h a n a t o s u n e p o s r e d n o m , p r i r o d n o m jedinstvu. Ona je bila cilj spolnih n a g o n a i bila je majka u kojoj je sin j e d n o m imao integralni m i r koji je odsutnost svake p o t r e b e i elje Nirvanu prije roenja. Moda je t a b u na rodoskvrnjanje bio prva veli k a zatita o d nagona s m r t i : t a b u n a Nirvanu, n a regre sivni poticaj za m i r o m koji je stajao na p u t u n a p r e t k u , i s a m o m ivotu. Majka i supruga su se razdvojile, i ta ko se razrijeila fatalna istovjetnost Erosa i T h a n a t o s a . U o d n o s u na majku, osjetima ljubav postaje ljubav sa sprijeenim ciljem, preoblikovana u naklonost (nje n o s t ) . Spolnost i naklonost se rastavljaju; t e k kasnije e se one ponovo sresti u ljubavi p r e m a svojoj eni, k o j a je i ulna i njena, sa sprijeenim ciljem i s postizava njem cilja.2* Njenost se s t v a r a iz suzdravanja suz dravanja koje je prvo n a m e t n u o prvobitni o t a c . Je d n o m stvorena, ona postaje psihiki temelj ne samo za obitelj nego i za uspostavljanje trajnih grupnih o d n o s a : prvobitni otac je sprijeio sinove da zadovolje svoje di rektne spolne tenje; on ih je prisilio na suzdravanje i prema tome na emocionalne veze s njim i meusobno, to je (moglo proizai iz onih njihovih tenji koje su bi le sprijeene u svojem spolnom cilju. On ih je ugurao, 29 tako rei, u grupnu psihologiju. Na toj razini civilizacije, u n u t a r sistema n a g r a e n i h inhibicija, oca mogu svladati a da se pri t o m e ne razara nagonski i drutveni p o r e d a k : njegov lik i njegova funk28 Three Contributions to the Theory of Sex, str. 599, 615; Group Psychology and the Analysis of the Ego (New York: Liveright Publi shing Corp., 1949), str. 117118; Civilization and Its Discontents str. 71. 29 Group Psychology and the Analysis of the Ego, str. 94.

75

ija ovjekovjeuju se sada u svakom djetetu ak ako o n o i ne zna za njega. On se s t a p a s valjano uspostavlje nim autoritetom. Dominacija je n a d r a s l a sferu o s o b n i h odnosa i stvorila ustanove za u r e d n o zadovoljavanje ljud skih p o t r e b a na jednoj skali koja se stalno poveava. Ali je upravo razvoj t i h ustanova o n o t o podriva po stojei temelj civilizacije. Njene u n u t r a n j e granice pojavljaju se u k a s n o m industrijskom razdoblju.

4
Dijalektika civilizacije

iFreud pripisuje osjeaju krivnje p r e s u d n u ulogu u raz voju civilizacije; tavie, on uspostavlja m e u o d n o s iz m e u n a p r e t k a i narastajueg osjeaja krivnje. On izlae svoju namjeru da predoi osjeaj krivnje k a o najvaniji p r o b l e m u evoluciji k u l t u r e , i da saopi da se cijena n a p r e t k a u civilizaciji plaa gubitkom sree, p u t e m po veanja osjeaja krivnje. 1 F r e u d nekoliko p u t a nagla ava da, k a k o civilizacija napreduje, osjeaj krivnje se dalje pojaava, poviuje, i sve je vei. 2 Dokaz koji F r e u d navodi je dvostruk: prvo, on ga analitiki izvodi iz teorije nagona, i, d r u g o , on nalazi da teorijsku anali zu potkrepljuju velike bolesti i nezadovoljstva suvreme ne civilizacije: p r o i r e n i ciklus ratova, posvudanje proganjanje, antisemitizam, genooid, licemjerje, i natu ranje iluzija, teak rad, bolest i bijeda u s r e d sve veeg bogatstva i znanja. Dali smo k r a t a k pregled pretpovijesti osjeaja krivnje; njegovo podrijetlo je u Edipovu k o m p l e k s u i n a s t a o 3 je u vrijeme kad je udruenje brae ubilo oca. Oni su zadovoljili svoj agresivni nagon; ali je ljubav koju su osjeali p r e m a ocu prouzrokovala grinju savjesti, stvo rila superego p u t e m identifikacije, i t a k o postavila og1

123.
2 3

Civilization and Its Disconents (London: Hogarth Press, 1949), str. Nav. dj.. str. 120122. Nav. dj., str. 118.

77

Granienja k o j a t r e b a da sprijee ponavljanje tog ina. 4 P r e m a tome ovjek se suzdrava od ina; ali od nara taja do narataja agresivni poticaj ponovo oivljuje, usmjeren protiv oca i njegovih nasljednika, i agresija se od narataja do n a r a t a j a m o r a iznova spreavati: Svako odricanje postaje tada dinamiki izvor savjesti; svako novo naputanje zadovoljenja poveava njezinu strogost i netrpeljivost . . . svaki poticaj agresije koji ne zadovoljimo, preuzima superego i poveava svoju agre sivnost (prema egu).5 P r e t j e r a n a strogost superega koju uzima elju kao in i kanjava a k p o t i s n u t u agresiju, objanjava se sada u smislu vjeite b o r b e izmeu E r o s a i n a g o n a s m r t i : agresivni poticaj protiv oca (i njegovih drutvenih na sljednika) predstavlja derivat n a g o n a smrti; odvojivi dijete od majke, o t a c zabranjuje i nagon smrti, poticaj Nirvane. Tako on obnavlja p o s a o Erosa; ljubav, t a k o e r , djeluje u oblikovanju superega. Strogi otac, k a o pred stavnik E r o s a koji zabranjuje, pobjeuje n a g o n s m r t i u Edipovu sukobu, n a m e e p r v e zajednike (drutve ne) odnose: njegove z a b r a n e dovode do poistovjeivanja m e u sinovima, do ljubavi sa sprijeenim ciljem (na klonosti), egzogamije, sublimacije. Na temelju odricanja, E r o s zapoinje svoj k u l t u r n i p o s a o koji se sastoji u spa janju ivota u sve vee jedinice. I k a k o se o t a c u mno ava, n a d o p u n j u j e , n a d o m j e t a a u t o r i t e t i m a drutva, k a k o se prohibicije i inhibicije ire, t a k o i agresivni po ticaj i njegovi objekti. A t i m e raste, na strani drutva, p o t r e b a jaanja o b r a n e p o t r e b a da se pojaa osjeaj krivnje: Budui da se kultura pokorava jednom unutarnjem erot skom poticaju koji joj nareuje da spaja ovjeanstvo u to povezanije mnotvo, ona moe to postii samo po mou budnosti u poticanju sve veeg osjeaja krivnje.
4

Ono to je poelo u odnosu prema ocu zavrava u od nosu prema zajednici. Ako je civilizacija neminovan tok razvoja od skupine obitelji do skupine ovjeanstva kao cjeline, tada e pojaavanje osjeaja krivnje koje pro izlazi iz uroenog sukoba ambivalencije, iz vjeite bor be izmeu ljubavi i tendencija smrti nerazdvojivo biti povezano s njom, dok osjeaj krivnje moda ne naraste do veliine koju e individue jedva moi podnijeti. 6 U toj kvantitativnoj analizi p o r a s t a osjeaja krivnje, izgleda da iezava p r o m j e n a u kvaliteti krivnje, njena sve vea iracionalnost. U stvari, njegova c e n t r a l n a so ciologijska pozicija sprijeila je F r e u d a da ide tim pu tem. Za njega nije bilo nikakve vie racionalnosti p r e m a kojoj bi se o n a koja prevladava mogla odmjeriti. Ako je iracionalnost osjeaja krivnje iracionalnost same civili zacije, t a d a je o n a racionalna; a a k o ukidanje domina cije unitava s a m u k u l t u r u , t a d a o n o ostaje k a o najvii zloin, i nikakva efikasna sredstva njegova spreavanja ne m o g u biti iracionalna. Meutim, njegova vlastita te orija nagona prisilila je F r e u d a da ide dalje i da otkri je itavu fatalnost i ispraznost te dinamike. Pojaana o b r a n a od agresije je n u n a ; ali da bi bila djelotvorna, o b r a n a protiv proirene agresije m o r a l a bi pojaati spol ne nagone, j e r s a m o snaan E r o s moe uspjeno vezati razorne nagone. A to je u p r a v o o n o to razvijena civili zacija nije u stanju uiniti, j e r s a m a njezina egzistencija ovisi od proirenog i pojaanog discipliniranja i nadzo ra. Lanac z a b r a n a i otklanjanja nagonskih ciljeva ne moe se p r e k i n u t i . Naa se civilizacija, openito govo 7 rei, temelji na uguenju nagona. Civilizacija je prije svega n a p r e d a k u radu to jest, rad na pribavljanju i poveavanju ivotnih potreptina. Taj rad je n o r m a l n o bez zadovoljenja u sebi s a m o m ; F r e u d u je on neugodan, bolan. U Freudovoj metapsihologiji n e m a mjesta izvornom nagonu radinosti, nagoI s t o , 121122. 'Civilized' sexual Morality and Modern Nervousness, Papers ( L o n d o n : H o g a r t h P r e s s , 1950), II s t r . 82.
7 6

Nav. dj., str. 114.

Nav. dj., str. 120.

Collected

78

79

nu majstorstva itd. 8 Ideja o konzervativnoj p r i r o d i na gona u vlasti naela uitka i Nirvane iskljuuje takve pretpostavke. Kada F r e u d sluajno s p o m e n e prirodnu ljudsku odvratnost p r e m a radu, 9 on samo izvodi zaklju a k iz svoje osnovne teorijske zamisli. Nagonski s i n d r o m nesrea i rad ponavlja se kroz itavo F r e u d o v o djelo, 1 0 i njegovo se tumaenje mit o Prometeju usredotouje na vezu izmeu obuzdavanja spolne strasti i civiliziranog ra da. 11 Osnovni r a d u civilizaciji je nelibidan, jest t r u d ; t r u d je neugodnost, i takva n e u g o d n o s t se m o r a nametnu ti. Kakav bi motiv naveo ovjeka da upotrijebi svoju spolnu energiju u druge svrhe a k o bi svakom njezinom u p o t r e b o m m o g a o postii p o t p u n o zadovoljavajui ui t a k ? On se nikada ne bi liavao toga uitka i ne bi inio nikakvog daljnjeg napretka. 1 2 Ako ne postoji nikakav izvorni nagon rada, t a d a se energija koja je p o t r e b n a za (neugodni) rad, m o r a oduzeti od prvobitnih n a g o n a od spolnih i razornih nagona. Budui da je civilizacija uglavnom djelo Erosa, o n a je prije svega povlaenje libida: k u l t u r a dobija veliki dio duevne energije koja joj t r e b a oduzimajui je od spolnosti. 1 3 Ali ne h r a n e se s a m o poticaji r a d a t a k o p r e k o spolno sti sa sprijeenim ciljem. Specifino drutveni nagoni (kao to su njene veze izmeu roditelja i djece . . . osje aji prijateljstva, i emocionalne veze u braku) sadra vaju poticaje koji se spreavaju p o m o u u n u t a r n j e g
8 Ives Hendrick, Work and the Pleasure Principle, u Psychoanaly tic Quarterly, X I I (1943), str. 314. Radi daljnjeg pretresanja toga spisa vidi X poglavlje, dolje. 9 Civilization and Its Discontents, str. 34 biljeka. 10 U jednom pismu od 16. aprila 1896. god., on govori o umjerenoj bijedi potrebnoj za intenzivan rad. Ernest Jones, The Life and Work of S. Freud, sv. I (New York: Basic Books, 1953), str. 305. 11 Civilization and Its Discontents, str. 5051 biljeka. Collected Pa pers, V, 288 i dalje. Sto se tie Freudove oito proturjene tvrdnje o libidnom zadovoljstvu koje pnia rad (Civilization and Its Discontents str. 34 biljeka), vidi str. 212, dolje. 12 The Most Prevalent Form of Degradation in Erotic Life, u Col lected Papers, IV, str. 216. 13 Civilization and Its Discontents, str. 74.

otpora u postignuu svojih ciljeva; 14 s a m o zahvaljujui takvom odricanju postaju oni drutveni. Svaki pojedinac pridonosi svoja odricanja (prvo p o d p r i t i s k o m vanjske p r i n u d e , a o n d a interno), i iz tih se izvora nagomilala zajednika zaliha materijala i idealno bogatstvo civili zacije. 15 I a k o Freud primjeuje da te drutvene nagone ne t r e b a uzeti k a o sublimirane (jer oni nisu napustili svoje spolne ciljeve, nego se zadovoljavaju stanovitim priblinostima zadovoljenja), kae da su blisko pove zani sa sublimacijom. 1 6 T a k o glavna sfera civilizacije izgleda k a o sfera sublimacije. Ali sublimacija ukljuuje deseksualizaciju. ak alko gdjekad i zahvati iz spremita neutralne uklonjive energije u egu i idu, ta n e u t r a l n a energija potjee iz narcistikog rezervoara libida, to jest, o n a je deseksualizirani Eros. 1 7 Proces sublimacije mi jenja ravnoteu u nagonskoj s t r u k t u r i . ivot je stapanje E r o s a i nagona smrti; u t o m e stapanju Eros je pobijedio svog neprijateljskog p a r t n e r a . M e u t i m : Nakon sublimacije erotska komponenta nema vie snage da vee cjelinu razornih elemenata koji su ranije bili spo jeni s njom, i oni se sada oslobaaju u obliku sklono sti prema agresiji i razaranju. 18 K u l t u r a zahtijeva n e p r e s t a n u sublimaciju; time ona slabi Eros, koji je graditelj kulture. A deseksualizacija, p u t e m slabljenja Erosa, razrjeuje razorne poticaje. Tako civi lizaciju ugroava stanovito nagonsko rastapanje (de-fusion), u kojem nagon smrti tei zavladati nagonima ivota. Potjeui od odricanja i razvijajui se u vlasti progresivnog odricanja, civilizacija tei samorazaranju.
The Libido Theory, u Collected Papers, V, str. 134. 'Civilized' Sexual Morality . . ., str. 82. 16 The Libido Theory, str. 134. 17 The Ego and the Id, (London: Hogarth Press, 1950), str. 38, 61 63. Vidi Edward Glover, Sublimation, Substitution, and Social Anxie ty, u International Journal of Psychoanalysis, sv. XII, br. 3 (1931), str. 264. 18 The Ego and the Id, str. 80.
15 14

80

81

S a m o , ta se argumentacija odvija isuvie glatko da bi bila istinita. Javljaju se m n o g e zamjerke. Prije svega, ne ukljuuje sav r a d deseksualizaciju, niti je svaki rad neugodan, niti je odricanje. Drugo, z a b r a n e koje namee k u l t u r a t a k o e r stvaraju i moda uglavnom stvaraju derivate nagona smrti, agresivnost i poticaje razara nja. Barem u t o m smislu k u l t u r n a inhibicija bi prido nijela snazi Erosa. tavie, s a m r a d u civilizaciji pred stavlja u velikoj mjeri drutveno koritenje agresivnih poticaja, te je r a d u slubi Erosa. P r i m j e r e n a r a s p r a v a o t i m p r o b l e m i m a pretpostavlja da se teorija n a g o n a oslobodi svoje iskljuive orijentacije na naelo izved be, da se p r e d o d b a nerepresivne civilizacije (koju su geriraju s a m a dostignua naela izvedbe) istrai u o d n o s u na njezinu supstanciju. To emo p o k u a t i u posljednjem dijelu ove studije; ovdje emo se m o r a t i zadovoljiti pro b n i m razjanjenjima. Psihiki izvori i sredstva rada, i njegov o d n o s p r e m a sublimaciji, sainjavaju j e d n o od najzanemarenijih pod ruja psihoanalitike teorije. Moda ni na j e d n o m dru gom mjestu nije psihoanaliza t a k o dosljedno podlegla slubenoj ideologiji o blagoslovima proizvodnosti. 1 9 Nije o n d a nikakvo udo da u neofrojdistikim k o l a m a gdje (kao to emo u Epilogu vidjeti) ideologijske tenje u psihoanalizi trijumfiraju n a d njezinom teorijom, sadr aj udorednosti r a d a proima sve. Ortodoksna disku sija se gotovo u cjelini svodi na kreativni rad, naro ito umjetnost, dok se r a d u p o d r u j u nunosti t r u d potiskuje u pozadinu. Sigurno, postoji oblik r a d a koji p r u a visok s t u p a n j libidnog zadovoljstva, ije je izvoenje u g o d n o . A umje tniki rad, t a m o gdje je nepatvoren, izgleda da izrasta iz jedne nerepresivne nagonske konstelacije i tei nerepresivnim ciljevima u tolikoj mjeri te se ini da na ziv sublimacija zahtijeva znaajnu izmjenu ako se hoe
19

primijeniti na tu v r s t u rada. Ali je glavni t e r e t r a d n i h odnosa na kojima civilizacija poiva posve drugaije vr ste. F r e u d primjeuje da dnevni rad na zaradi izdra vanja p r u a naroito zadovoljstvo kad ga je ovjek oda b r a o slobodnim izborom. 2 0 Meutim, ako slobodan izbor znai neto vie nego sitno biranje izmeu una prijed odreenih nunosti, i a k o su sklonosti i poticaji upotrijebljeni u r a d u drugaiji od onih koje represivno naelo zbiljnosti u n a p r i j e d oblikuje, tada je zadovoljstvo u svakodnevnom r a d u t e k rijetka povlastica. R a d koji je stvorio i proirio m a t e r i j a l n u osnovicu civilizacije bio je uglavnom teki rad, o t u e n i rad, bolan i bijedan, i jo je to uvijek. Izvedba t a k v a r a d a teko da zadovoljava individualne p o t r e b e i sklonosti. Ona je n a m e t n u t a o vjeku o k r u t n o m n u n o u i surovom silom; a k o ima ikakve veze izmeu o t u e n o g r a d a i Erosa, o n a m o r a biti vrlo indirektna, i s j a k o sublimiranim i oslabljenim Erosom. Ali zar civilizirana inhibicija agresivnih poticaja u r a d u ne kompenzira slabljenje Erosa? Pretpostavlja se da se agresivni k a o i libidni poticaji zadovoljavaju u r a d u putem sublimacije, i esto se naglaavao sadi stiki karakter r a d a koji je koristan po kulturu. 2 1 Raz vitak tehnike i t e h n i k e racionalnosti apsorbira u veli koj mjeri modificirane r a z o r n e nagone: Nagon razaranja, kad se umiri i ukroti (to e rei, spri jei u svojem cilju) i usmjeri na objekte, prisiljava se da pribavi egu zadovoljenje njegovih potreba i vlast nad prirodom. 2 2 Tehnika prua s a m u osnovicu napretku; tehnika ra cionalnost postavlja m e n t a l n i i behavioristiki o b r a z a c proizvodnoj izvedbi, d o k se vlast nad prirodom prak tiki poistovjetila sa civilizacijom. Da li je razornost suCivilization and Its Discontents, str. 34 Note. Vidi Alfred Winterstein, Zur Psychologie der XVIII (1932), 141. 22 Civilization and Its Discontents, str. 101.
21 20

mjer.

lanak Ives Hendricka koji je naveden predstavlja u p a d a n pri

Arbeit,

Imago,

82

83

b l i m i r a n a u t i m djelatnostima, dovoljno s v ladana i od vraana da osigurava r a d Erosa? ini se da je drutveno k o r i s n a razornost m a n j e sublimirana n e g o drutveno korisni libido. Svakako, skretanje r a z o r n o s t i od ega na vanjski svijet osiguralo je rast civilizacije. M e u t i m , ekstravertirano razaranje ostaje razaranje: u najveem se b r o j u sluajeva njegovi objekti zaista s n a n o napada ju, liavaju svojeg oblika, i r e k o n s t r u i r a j u tek n a k o n djelominog razaranja. Jedinice se nasilno dijele, i sa stavni dijelovi se nasilno preureuju. P r i r o d a se doslo vno siluje. S a m o u stanovitim k a t e g o r i j a m a sublimi r a n e agresivnosti (kao u kirurkoj praksi) t a k v o nasilje d i r e k t n o pojaava ivot svojeg objekta. Razornost, po d o m a a j u i po nakani, izgleda da se n e p o s r e d n i j e zado voljava u civilizaciji nego libido. Meutim, budui da se razorni poticaji t a k o zadovo ljavaju, to zadovoljenje ne moe ustaliti njihovu ener giju u slubi Erosa. Njihova razorna m o ih m o r a tje rati s o n u s t r a n u toga ropstva i sublimacije, j e r njihov cilj nije tvar, nije priroda, niti bilo koji objekt, ve s a m ivot. Ako su derivati nagona smrti, oni ne m o g u prihva titi nikakve nadomjestke kao konane. T a d a bi p o m o u konstruktivnog tehnikog razaranja, p u t e m konstruktiv nog nasilja n a d p r i r o d o m , nagoni ipak djelovali u smje ru unitenja ivota. Korjenita hipoteza r a d a Beyond the Pleasure Principle (S onu stranu naela ugode) bila b i : nagoni samoodranja, samo-potvrivanja, i gospodare nja, ukoliko su apsorbirali tu razornost, imali bi funkciju da osiguraju organizmu: vlastiti put do smrti. Freud je opozvao tu hipotezu im ju je iznio, ali njegove for mulacije u Civilization and Its Discontents ini se da ponovo postavljaju njezin bitni sadraj. A injenica da je razaranje ivota (ljudskog i ivotinjskog) uznapredo valo s n a p r e t k o m civilizacije, da su se o k r u t n o s t , mr nja i znanstveno istrebljivanje ljudi poveali u odnosu na s t v a r n u mogunost eliminacije potiskivanja ta karakteristika kasne industrijske civilizacije i m a l a bi na gonske korijene koji produavaju razornost s onu stranu 84

svake racionalnosti. Sve vee gospodarenje p r i r o d o m bi tada, s p o r a s t o m proizvodnosti rada, razvijalo i za dovoljavalo ljudske p o t r e b e samo kao nusproizvod: sve vee k u l t u r n o bogatstvo i znanje pribavilo bi g r a u pro gresivnom razaranju i izazvalo p o t r e b u za sve veim n a g o n s k i m potiskivanjem. Ta teza ukljuuje u sebe egzistenciju objektivnih kri terija za procjenu s t u p n j a nagonskog potiskivanja u dat o m razdoblju civilizacije. Meutim, potiskivanje je naj veim dijelom nesvjesno i a u t o m a t s k o , d o k je njegov stupanj mjerljiv s a m o u svjetlu svijesti. Diferencijal izmeu (filogenetiki nunog) potiskivanja i viak-potiskivanja 2 3 m o g a o bi dati kriterije. U n u t a r cjelokupne s t r u k t u r e potisnute linosti, viak-potiskivanje je onaj d i o koji je rezultat specifinih drutvenih uvjeta koji se podravaju u specifinom interesu dominacije. Domaaj toga viak-potiskivanja prua s t a n d a r d mjerenja: to je o n o manje, to je m a n j e represivno razdoblje civiliza cije. Ta je razlika ekvivalentna razlici izmeu biologij skih i povijesnih izvora ljudske patnje. Od tri izvora ljudske patnje koje F r e u d nabraja naime, vie sile prirode, izloenosti naih tijela propadanju i neprikladnosti naih m e t o d a regulacije ljudskih odnosa u obite lji, zajednici i dravi 2 4 b a r e m prvi i posljednji su u strogom smislu povijesni izvori; superiornost p r i r o d e i organizacija drutvenih odnosa b i t n o su se mijenjali u t o k u razvoja civilizacije. P r e m a tome, n u n o s t potiski vanja, i p a t n j a k o j a iz njega proizlazi, mijenja se sa zrelou civilizacije, s domaajem postignutog racionalnog gospodarenja p r i r o d o m i drutvom. Objektivno, p o t r e b a nagonske zabrane i ogranienja ovisi o p o t r e b i za tekim r a d o m (toil) i odgoenim zadovoljenjem. Isti i moda smanjeni djelokrug nagonskog discipliniranja doveo bi do vieg stupnja potiskivanja na razvijenijem stadiju civili zacije, kad se p o t r e b a za odricanjem i tekim r a d o m uve23 24

Vidi str. 34. Civilization and Its Discontents, str. 43.

85

liko smanjuje zbog materijalnog i intelektualnog n a p r e t k a k a d a bi civilizacija zaista mogla dopustiti z n a t n o oslo baanje nagonske energije koja se troi na domi naci ju i teki rad. Djelokrug i jaina nagonskog potiskivanja dobivaju svoj p u n i smisao tek u odnosu na povijesno mogui stupanj slobode. Da li je, za Freuda, n a p r e d a k u civilizaciji n a p r e d a k u slobodi? Vidjeli s m o da se F r e u d o v a teorija u s r e d o t o u j e na ciklus koji se ponavlja dominacija p o b u n a dominacija. Ali d r u g a dominacija nije n a p r o s t o pona vljanje prve; kruno kretanje je napredak u dominaciji. Od prvobitnog oca, p u t e m b r a t s k o g klana, do sistema institucionalnog a u t o r i t e t a koji je karakteristian za raz vijenu civilizaciju, dominacija postaje sve vie bezlina, objektivna, univerzalna, i sve racionalnija, djelotvornija, produktivnija. Na kraju, u vlasti p o t p u n o razvijenog na ela izvedbe, pokoravanje izgleda kao da se vri pomo u drutvene podjele samog r a d a (premda fizika i osob na snaga ostaje kao nuno sredstvo). Drutvo se pojavlju je kao trajan i sve iri sistem upotrebljivih izvedbi; hi jerarhija funkcija i odnosa p o p r i m a oblik objektivnog u m a : zakon i p o r e d a k su istovjetni sa ivotom samog drutva. U istom procesu se i potiskivanje depersonalizira: ogranienje i discipliniranje uitka postaju funkcija (i prirodni rezultat) drutvene podjele r a d a . D a k a k o , otac, k a o pater familias, jo uvijek izvodi o s n o v n o dis cipliniranje nagona koje p r i p r e m a dijete za viak-potiskivanje od strane d r u t v a u vrijeme njegova zrelog i vota. Ali otac vri tu funkciju vie kao p reds tav ni k po loaja obitelji u drutvenoj podjeli r a d a nego k a o posje dnik majke. P r e m a tome, nagoni individuuma se kon troliraju p u t e m d r u t v e n o g korienja njegove r a d n e snage. On m o r a da radi da bi ivio, a taj r a d zahtijeva ne samo osam, deset ili dvanaest dnevnih sati njegova vremena i p r e m a t o m e odgovarajue skretanje energije, nego takoer, k a k o u tim satima tako i u ostalim, i po naanje koje je u skladu sa s t a n d a r d i m a i m o r a l o m na ela izvedbe. Povijesno, do svoenja Erosa na prokreati86

vno-monogamnu spolnost (ime se zavrava podvrgava nje naela uitka naelu zbiljnosti) dolazi tek kad indi v i d u u m p o s t a n e subjekt-objekt r a d a u a p a r a t u svoga dru tva; dok, ontogenetiki, p r v o b i t n o potiskivanje infantil ne spolnosti ostaje preduvjet da bi se to ostvarilo. Razvitak hijerarhijskog s i s t e m a drutvenog r a d a ne sa mo da racionalizira dominaciju nego t a k o e r sadrava i p o b u n u pr otiv dominacije. Na individualnoj razini, pr vobitna p o b u n a je u n u t a r okvira normalnog Edipova su koba. Na drutvenoj razini, n a k o n p o v r a t n i h p o b u n a i revolucija slijede kontrarevolucije i restauracije. Od ro bovskih p o b u n a u s t a r o m svijetu do socijalistike revo lucije, b o r b a potlaenih se zavrila u uspostavljanju je d n o g novog, boljeg sistema dominacije; dolo je do n a p r e t k a p u t e m poboljanog l a n c a kontrole. Svaka re volucija je bila svjestan n a p o r da se j e d n a vladajua grupa zamijeni drugom; ali je i svaka revolucija oslobo dila snage koje su otile dalje od cilja, koje su teile ukidanju dominacije i eksploatacije. Lakoa s kojom su o n e poraene zahtijeva objanjenje. Primjeren odgovor ne prua ni vladajua konstelacija sila, ni nerazvijenost proizvodnih snaga, ni o d s u t n o s t klasne svijesti. U sva koj revoluciji ini se da je postojao povijesni t r e n u t a k k a d je b o r b a protiv dominacije mogla biti pobjedonosna ali je taj t r e n u t a k p r o a o . Izgleda da se element samoporaza ukljuuje u tu d i n a m i k u (bez obzira na valja n o s t takvih razloga kao t o su preuranjenost i nejedna k o s t snaga). U t o m je smislu svaka revolucija bila i izda n a revolucija. F r e u d o v a hipoteza o podrijetlu i neprekidnosti osje aja krivnje osvjetljava, u psihologijskom smislu, tu so ciologijsku d i n a m i k u : ona objanjava poistovjeivanje onih koji se b u n e s vlau p r o t i v koje se b u n e . Ekonom sko i politiko udruivanje pojedinaca u hijerarhijski si stem r a d a p r a t i nagonski p r o c e s u kojem ljudski objekti dominacije r e p r o d u c i r a j u svoje vlastito potiskivanje. A sve vea racionalizacija sile izgleda da se odraava u sve veoj racionalizaciji potiskivanja. Time t o zadrava in87

dividue kao o r u a rada, prisiljavajui ih na odricanje i teki rad, dominacija ne odnava vie samo ili prije sve ga specifine povlastice, nego odrava d r u t v o kao cje linu na jednoj skali koja se sve vie iri. Krivnja p o b u n e se time uveliko pojaava. Pobuna protiv prvobitnog oca odstranjivala je j e d n u individualnu osobu koju su mo gle zamijeniti (i zamjenjivale su) druge osobe; ali kad se vlast oca proirila na vlast drutva, nikakvo takvo nado mjetanje ne izgleda mogue, i krivnja postaje fatalna. Zavrila se racionalizacija osjeaja krivnje. Otac, ograni en u obitelji i u svojem individualnom biologijskom autoritetu, p o n o v o oivljava, daleko snaniji, u admini straciji koja odrava ivot drutva i u zakonima koji odr avaju administraciju. Ta se k o n a n a i najsublimnija utjelovljenja oca ne m o g u nadii simboliki, emanci pacijom: n e m a slobode od administracije i njezinih za kona, j e r se o n i pojavljuju kao konani jamci slobode. P o b u n a protiv njih bila bi ponovo najvii zloin, ovaj p u t ne protiv despota-ivotinje koji zabranjuje zadovo ljenje, nego protiv m u d r o g poretka koji osigurava dobra i usluge za progresivno zadovoljenje ljudskih potreba. Po b u n a izgleda sada k a o zloin protiv cjeline ljudskog drutva i stoga s onu s t r a n u nagrade kao i otkupljenja. Meutim, sam n a p r e d a k civilizacije tei da tu racional nost uini lanom. Postojee slobode i postojea zadovo ljenja veu se za zahtjeve dominacije; oni sami postaju o r u a potiskivanja. I s p r i k a zbog oskudnosti, koja je op ravdavala institucionalizirano potiskivanje od njegova poetka, gubi na vrijednosti kad ovjekovo znanje i kon trola n a d p r i r o d o m poveavaju sredstva zadovoljavanja ljudskih p o t r e b a s m i n i m u m o m rada. Osiromaenje ve likih predjela svijeta, k o j e jo uvijek prevladava, nije vie uzrokovano s i r o m a t v o m ljudskih i p r i r o d n i h sred stava, nego je to zbog naina na koji se raspodjeljuju i koriste. Ta razlika moe biti nevana politici i politia rima, ali je od p r e s u d n e vanosti za teoriju civilizacije ko ja izvodi p o t r e b u potiskivanja iz prirodnog i vjeitog ne razmjera izmeu ljudskih elja i okoline u kojoj one 88

m o r a j u da se zadovolje. Ako takav prirodni uvjet (a ne stanovite politike i d r u t v e n e ustanove) prua ra cionalni temelj potiskivanja, o n d a je on iracionalan. Kul t u r a industrijske civilizacije pretvorila je ljudski organi z a m u sve osjetljiviji, diferenciraniji i promjenljiviji in s t r u m e n t , i stvorila je d r u t v e n o bogatstvo koje je do voljno veliko da pretvori taj i n s t r u m e n t u cilj sebi sa m o m . Sredstva koja stoje na raspolaganju p r i d o n o s e kvalitativnoj promjeni ljudskih potreba. Racionalizacija i mehanizacija rada tee da smanje kvantum nagonske energije koja je kanalizirana u teki (otueni rad), oslo baajui t a k o energiju za postignue ciljeva koje postav lja slobodna igra individualnih sposobnosti. Tehnika dje luje protiv represivnog k o r i t e n j a energije utoliko to smanjuje vrijeme p o t r e b n o za proizvodnju ivotnih po treptina, uteujui t a k o vrijeme za razvijanje p o t r e b a koje su s onu stranu p o d r u j a nude i nunog rasipanja. Ali t o je blia realna m o g u n o s t osloboenja indivi d u u m a od ogranienja koje je nekada opravdala osku dica i nerazvijenost, to je vea potreba da se odravaju i usmjeravaju ta ogranienja, da se ne bi raspao posto jei p o r e d a k dominacije. Civilizacija m o r a da se b r a n i od privienja jednog svijeta koji bi mogao biti slobodan. Ako drutvo ne moe upotrijebiti svoju poveanu pro izvodnju da smanji potiskivanje (jer bi to poremetilo hijerarhiju status quo-a), proizvodnja se m o r a o k r e n u t i protiv individua; o n a s a m a postaje orue univerzalne kontrole. U kasnoj industrijskoj civilizaciji totalitarizam se iri gdje god interesi dominacije zavladaju proizvo dnjom, spreavajui i odvraajui njezine mogunosti. Ljudi se m o r a j u odravati u stanju stalne mobilizacije, u n u t a r n j e i vanjske. Racionalnost dominacije je uzna predovala do toke na kojoj prijeti da uniti svoje vlasti te temelje; stoga se ona m o r a p o n o v o potvrditi, efikasnije nego ikada ranije. Ovaj p u t nee biti nikakvog umor stva oca, ne ak ni simbolikog umorstva j e r mo da nee nai nasljednika.
89

Automacija superega pokazuje obrambene mehani zme kojima se drutvo suprotstavlja opasnosti. Obrana se sastoji uglavnom u pojaavanju nadzora ne toliko nad nagonima koliko nad svijeu, koja bi, preputena sama sebi, mogla priznati rad potiskivanja u veem i boljem zadovoljenju potreba. Rukovanje svijeu, koje se provodi svugdje u svijetu suvremene industrijske ci vilizacije, opisivalo se u razliitim interpretacijama to talitarnih i narodnih kultura: koordinacija prirode i javne egzistencije spontanih i potrebnih reakcija. Pro micanje lakomislenih djelatnosti u slobodnom vremenu i pobjeda antiintelektualnih ideologija pruaju primjere toga smjera. To proirenje kontrola na nekada slobodna podruja svijesti i dokolice doputa poputanje spolnih tabua (to je ranije bilo vanije jer su posvudanje kon trole bile manje efikasne). U usporedbi s puritanskim i viktorijanskim razdobljem, spolna je sloboda nesumnji vo porasla (iako se jasno zapaa reakcija protiv dvade setih godina naeg stoljea). Meutim, u isto vrijeme, sa mi spolni odnosi su se prisnije asimilirali s drutvenim odnosima; spolna se sloboda usklauje s korisnim prila goenjem. Temeljna suprotnost izmeu seksa i drutve ne korisnosti koja je odraz sukoba izmeu naela ui tka i naela zbiljnosti zamuuje se progresivnim pro diranjem naela zbiljnosti u naelo uitka. U svijetu otu enja, oslobaanje Erosa bi nuno djelovalo kao razor na, fatalna snaga, kao totalna negacija naela koje upra vlja represivnom zbiljnou. Nije sluajno da velika knjievnost zapadne civilizacije slavi samo nesretnu ljubav, da je mit o Tristanu postao njezin reprezenta tivni izraz. Morbidni romantizam tog mita u strogom je smislu realistian. Nasuprot razornosti osloboenog Erosa, olabavljena spolna udorednost unutar dobro uanenog sistema monopolistikih kontrola, sama slui tome sistemu. Negacija se ko-ordinira s pozitivnim: no s danom, svijet snova sa svijetom rada, fantazija sa fru25

25

stracijom. I tada se pojedinci, koji se odmaraju u toj jednoobrazno kontroliranoj zbiljnosti, sjeaju ne sna, ne go dana, ne bajke, nego njezina igosanja. U svojim erot skim odnosima, oni idu na sastanke s draeu, romantikom, sa svojim omiljenim reklamama (commer cials). Ali, unutar sistema ujedinjenih i pojaanih kontrola dolazi do presudnih promjena. One utjeu na strukturu superega i na sadraj i manifestaciju osjeaja krivnje. tavie, one tee jednom stanju u kojem se ini da potpu no otueni svijet, irei svoju punu mo, priprema mate rijal za novo naelo zbiljnosti. Superego se oslobaa svojeg podrijetla, a traumatiki doivljaj oca nadomjeuje se egzogenijim predodbama. Kako uloga obitelji postaje manje vana u prilagoivanju pojedinca drutvu, sukob otac-sin nije vie model-sukob. Ta promjena proizlazi iz osnovnih ekonomskih procesa kojima se karakterizira, jo od poetka ovoga stoljea, pretvaranje slobodnog u organizirani kapitalizam. Nezavisan obiteljski pothvat i, prema tome, nezavisan osobni pothvat nisu vie jedinice drutvenog sistema; oni se gube u irokim bezlinim grupiranjima i udruenjima. U isto vrijeme, drutvena vrijednost individuuma se od mjerava, prije svega, vie u duhu standardiziranih vjeti na i kvaliteta prilagoivanja nego autonomnog suda i osobne odgovornosti. Tehniko ukidanje individuuma odraava se u opadanju drutvene uloge obitelji.26 Obitelj je ranije bila ona koja je, na sreu ili na nesreu, gajila i obrazovala pojedinca, a vladajua pravila i vrijednosti prenosile su se osobno i preoblikovale su se putem osobne sudbine. Dakako, u Edipovoj situaciji, nisu se suoavali pojedinci, nego ge neracije (jedinice genusa); ali su one u prolaenju i batinjenju Edipova sukoba postajale individue i sukob se produavao u pojedinanoj ivotnoj povijesti. Putem bor26 Radi analize tih procesa, vidi Studien ber Autaritt und Fami lie, ur. Max Horkheimer (Paris: Felix Alcan, 1936); Max Horkheimer, Pomraenje uma, prev. T. Ladan, Sarajevo 1963.

Vidi str. 2930, gore.

90

91

be s ocem i s m a j k o m k a o o s o b n i m ciljevima ljubavi i agresije, m l a d a je generacija ulazila u drutveni ivot s poticajima, idejama i p o t r e b a m a koje su uveliko bile njihove vlastite. P r e m a t o m e , n a s t a n a k njihova superega, represivne p r o m j e n e njihovih poticaja, njihovo odrica nje i sublimacija predstavljali su s t r o g o osobna iskustva. Upravo zbog toga njihovo je prilagoivanje ostavilo bolne brazgotine, i ivot u vlasti naela izvedbe j o je zadrao sferu privatne n e k o n f o r m n o s t i . Sada, m e u t i m , pod vlau ekonomskih, politikih i kulturnih m o n o p o l a , n a s t a n a k zrelog superega ini se da preskae stadij individualizacije: generiki atom d i r e k t n o postaje d r u t v e n i a t o m . Represivna organizacija nagona izgleda da je kolektivna, a ego izgleda da se p r e r a n o so cijalizira p u t e m cijelog sistema vanobiteljskih posrednika i posredstava. Jo na predkolskoj razini, drube, radio i televizija postavljaju obrazac k o n f o r m n o s t i i p o b u n e ; odstupanja od obrasca se kanjavaju ne toliko u n u t a r obitelji koliko dzvan obitelji i u s p r k o s njoj. Eksperti za masovna medija prenose p o t r e b n e vrijednosti; oni pru aju savrenu p o d u k u u efikasnosti, upornosti, linosti, snu i r o m a n t i c i . S t i m se obrazovanjem, obitelj vie ne moe takmiiti. U borbi generacija izgleda da su se uloge izmijenile: sin zna bolje; on predstavlja zrelo naelo zbilj nosti n a s u p r o t njegovim zastarjelim p a t e r n a l n i m obli cima. Otac, prvi objekt agresije u Edipovoj situaciji, po javljuje se kasnije kao prilino n e p r i k l a d n a m e t a agresi je. Njegov a u t o r i t e t prenositelja bogatstva, vjetina isku stava uveliko se smanjuje; on ima m a n j e da prui, i stoga manje da zabrani. Progresivni otac je najnepodesniji ne prijatelj i najnepodesniji ideal ali takav je svaki otac koji vie ne oblikuje e k o n o m s k u , emocionalnu i intelektu alnu b u d u n o s t djeteta. Pa ipak, z a b r a n e i dalje prevlauju, represivna k o n t r o l a nagona i dalje traje, a isto t a k o i agresivni poticaji. Tko su nadomjesci oca protiv kojih se ono prvo usmjeruje? Kako se dominacija p r e t v a r a u sistem objektivne ad ministracije, depersonaliziraju se likovi koji upravljaju
92

razvojem superega. Ranije je gospodar, poglavica, glavar hranio superego. Oni su predstavljali naelo zbiljnosti u svojoj opipljivoj linosti: strogi i d o b r o h o t n i , okrutni, ali i oni koji nagrauju, oni su izazivali d kanjavali e lju za p o b u n o m ; n a t u r a n j e 'konformnosti bila je njihova osobna funkcija i odgovornost. Potovanje i s t r a h mogli su stoga b i t i p o p r a e n i m r n j o m na ono t o su oni bili d uinili k a o osobe; o n i su predstavljali ivi objekt poti cajima i svjesnim n a p o r i m a da se oni zadovolje. Ali su ti osobni likovi o t a c a postepeno nestali iza ustanova. S racionalizacijom proizvodnog aparata, s umnoavanjem funkcija, sva dominacija p o p r i m a oblik administracije. Na svojem vrhuncu, koncentracija e k o n o m s k e moi iz gleda da se p r e t v a r a u anonimnost: svatko, ak i onaj na samom v r h u izgleda da je n e m o a n p r e d p o k r e t i m a i zakonima samog a p a r a t a . Kontrola se n o r m a l n o sprovodi preko u r e d a u k o j i m a su kontrolirani i poslodavci i za posleni. Gospodari vie ne vre pojedinanu funkciju. Sa distiki glavari, kapitalistiki izrabljivai, pretvoreni su u lanove birokracije s plaama, i za svoje su podanike samo lanovi j e d n e druge birokracije. Bol, frustracija, nemo i n d i v i d u u m a proizlaze iz vrlo produktivnog i efi kasnog sistema u kojem on zarauje bolje nego ikada ranije. Odgovornost za organizaciju njegova ivota lei na cjelini, sistemu, cjelokupnoj sumi ustanova koje od reuju, zadovoljavaju i kontroliraju njegove potrebe. Agresivni poticaj u d a r a u p r a z n o ili zapravo mrnja se sukobljava s n a s m i j a n i m kolegama, zaposlenim takmi arima, poslunim slubenicima, korisnim drutvenim radnicima koji svi vre svoju d u n o s t i koji su nevine rtve. Tako odbijena, agresija se ponovo introjicira: ta nije krivo uguivanje, nego ono to se gui. Zato je krivo? Materijalni i intelektualni n a p r e d a k je oslabio mo reli gije ispod toke na kojoj ona moe dovoljno rastumaiti osjeaj krivnje. Agresivnost usmjerena protiv ega prijeti da p o s t a n e besmislena: s k o o r d i n i r a n o m svijeu, uki n u t o m skrovitou, konformiranim emocijama, pojedinac 93

nema vie dovoljno duevnog prostora da se razvija protiv svojeg osjeaja krivnje, da ivi sa svojom Vlastitom savjeu. Njegov ego se smanjio do te mjere da se razno liki antagonistiki procesi izmeu ida, ega i superega ne mogu razvijati u svojem klasinom obliku. Pa ipak, krivnja postoji; ini se da je ona vie kakvoa cjeline nego pojedinaca kolektivna krivica, bolest je dnog institucionalnog sistema koji pustoi i spreava ma terijalna i ljudska sredstva koja su mu na raspolaganju. Veliina tih sredstava moe se odrediti pomou razine ostvarene ljudske slobode koja se moe postii putem istinski racionalne upotrebe proizvodnog kapaciteta. Ako se primijeni to mjerilo, izgleda da, u sreditima industrij ske civilizacije, ovjeka odravaju u stanju osiromaenja, i kulturnog i fizikog. Veina klieja kojiima sociologija opisuje proces dehumanizacije u sadanjoj masovnoj kul turi ispravni su; ali se ini da su nagnuti u krivom smje ru. Ono to je nazadno nisu mehanizacija i standardiza cija, nego njihov sadraj, ne univerzalna koordinacija, ne go njeno prikrivanje ispod lanih sloboda, izbora i indi vidualnosti. Visoki standard ivljenja u oblasti velikih korporacija je restriktivan u konkretnom sociologijskom znaenju. Dobra i usluge koje pojedinci kupuju kontroli raju njihove potrebe i okamenjuju njihove sposobnosti. U zamjenu za robe koje obogauju njihov ivot, pojedinoi prodaju ne samo svoj rad nego i svoje slobodno vri jeme. Bolje ivljenje se izjednauje s posvemanjom kon trolom ivljenja. Ljudi stanuju u stambenim blokovima i posjeduju vlastite automobile s kojima vie ne mogu pobjei u jedan drugi svijet. Imaju goleme hladnjake na punjene zamrznutom hranom. Imaju desetine novina i magazina koji podupiru iste ideale. Posjeduju bezbrojne izabrane stvarice, bezbrojne napravice koje su sve iste vrste i zaokupljuju ih i odvraaju im panju od stvarnog predmeta koji je svijest o tome da bi i mogli raditi manje i sami odreivati svoje potrebe i zadovoljenje. Dananja se ideologija sastoji u tome da proizvodnja i potronja reproduciraju i opravdavaju dominaciju. Ali
94

njihov ideologijski karakter ne mijenja injenicu da su njihove koristi stvarne. Represivnost cjeline poiva u ve likoj mjeri na njezinoj efikasnosti: ona poveava djelo krug materijalne kulture, olakava nabavku ivotnih po treptina, pojeftinjuje komfor i rasko, uvlai sve vea podruja u orbit industrije, dok istovremeno podrava teak rad i razaranje. Individuum plaa rtvujui svoje vrijeme, svoju svijest, svoje snove; civilizacija plaa r tvujui svoja vlastita obeanja slobode, pravde i mira za sve. Nesuglasnost izmeu potencijalnog osloboenja i stvar nog potiskivanja dosegla je svoju punu mjeru: ona pro ima sve oblasti ivota irom cijelog svijeta. Racionalnost napretka povisuje iracionalnost njegove organizacije i uprave. Drutvena kohezija i upravna mo su dovoljno jake da zatite cjelinu od direktne agresije, ali nisu do voljno jake da odstrane nakupljenu agresivnost. Ona se okree protiv onih koji ne pripadaju cjelini, ija egzi stencija je njezino poricanje. Taj neprijatelj se pojavljuje kao zakleti neprijatelj i sam antikrist: on je svugdje u svako vrijeme; on predstavlja skrivene i mrane snage, i njegova sveprisutnost zahtijeva totalnu mobilizaciju. Razlika izmeu rata i mira, izmeu civilnog i vojnog sta novnitva, izmeu istine i propagande se brie. Po stoji vraanje na povijesne stadije koji su odavno proli, a to vraanje reaktivira sado-mazohistiku fazu u nacio nalnim i internacionalnim razmjerima. Samo se poticaji te faze reaktiviraju na jedan nov, civiliziran nain: praktiki bez sublimacije, oni postaju drutveno kori sne djelatnosti u koncentracionim i radnim logorima, kolonijalnim i graanskim ratovima, u kaznenim ekspe dicijama itd. U tim okolnostima, pitanje da li je sadanje razdoblje civilizacije vidljivo razornije nego prethodna razdoblja ne ini se vrlo relevantnim. U svakom sluaju, to pitanje se ne moe izbjei tako da se pokae na razornost koja vlada tokom povijesti. Razornost sadanjeg razdoblja ot kriva svoje puno znaenje tek ako se sadanjost izmjeri.
95

ne u t e r m i n i m a prolih razdoblja, nego u t e r m i n i m a svo jih vlastitih mogunosti. Postoji vie nego kvantitativna razlika u tome da li se ratovi vode p o m o u profesionalnih armija na ogranienim p r o s t o r i m a , ili protiv itavih puanstava u svjetskim razmjerima; da li se tehniki pro nalasci koji bi mogli osloboditi svijet od bijede upotre bljavaju za svladavanje ili za stvarainje patnje; da li tisue pogibaju u boju ili se milijuni znanstveno istrebljuju uz p o m o d o k t o r a i inenjera; da li izgnanici rnogu nai uto ite preko granica, ili ih proganjaju i r o m cijele zemlje; da li su ljudi p r i r o d n o neuki ili ih ine n e u k i m time to im daju svakodnevne obroke obavjetenja i zabave. Ono to je novo je lakoa s kojom se t e r o r s t a p a s normalnou, i razornost s izgraivanjem. Pa ipak, n a p r e d a k se nastavlja, i produava da suava osnovu potiskivanja. Na vrhuncu svojih progresivnih dostignua, dominacija ne samo da podriva svoje vlastite temelje, nego t a k o e r kva ri i dokrajuje opoziciju protiv dominacije. Ono to osta je je negativitet u m a , koji potie bogatstvo i mo, i stva ra klimu u kojoj s a h n e n a g o n s k o korijenje naela izvedbe. Otuenje r a d a je gotovo p o t p u n o . Mehanika lanane proizvodnje, u r e d s k a rutina, obred kupovine i prodaje liavaju se svake veze s ljudskim m o g u n o s t i m a . Radni odnosi su u velikoj mjeri postali odnosi m e u osobama kao izmjenjivim objektima znanstvenog upravljanja i strunjaka za efikasnost. Dakako, konkurencija koja jo prevlauje zahtijeva stanoviti stepen individualnosti i spontanosti; ali su te odlike postale isto t a k o povrne i iluzorne kao i konkurencija kojoj pripadaju. Individual nost postoji doslovno po imenu samo u specifinom pre doavanju tipova 2 7 (kao to su vamp, domaica, undina, mukarac, karijeristkinja, mladi p a r koji se bori), upravo k a o to i konkurencija tei da se svede na unaprijed ure e n e raznolikosti u proizvodnji sitnica, o m o t a , mirisa,
27 Vidi Leo Lowenthal, International Who's Who 7957, u Studies in Philosophy and Social Science (ranije Zeitschrift fr Sozialforschung). VIII (1939), 262FF; i Historical Persnectives of Popular Culture, u American Journal of Sociology, LV (1950), 323 i dalje.

boja itd. Ispod te iluzorne povrine, cijeli svijet r a d a i njegova rekreacija, postali su sistem ivih i neivih stva ri svi podjednako p o d r e e n i administraciji. Ljudska egzistencija u tome svijetu je p u k a sirovina, tvar, mate rijal koji n e m a naelo svojeg k r e t a n j a u s a m o m sebi. To stanje okotavanja djeluje i na nagone, njihove inhibicije i modifikacije. Njihova izvorna dinamika postaje statina: meudjelovanja izmeu ega, superega i i d a skrutnjavaju se u a u t o m a t s k e reakcije. Korporealizaciju superega p r a t i korporealizacija ega, koja se oituje u za leenim osobinama i gestama, proizvedenim u odgovara j u i m prilikama i satima. Svijest, sve manje o p t e r e e n a autonomijom, tei da se svede na zadatak reguliranja ko ordinacije pojedinca sa cjelinom. Ta koordinacija je do te m j e r e djelotvorna da se ope nezadovoljstvo vie smanjilo nego to se povealo. Mi s m o nagovijestili 2 8 da se pojedinevo saznanje o potiski vanju koje prevladava otupljuje pomou m a n i p u l i r a n o g ogranienja njegove svijesti. Taj proces mijenja sadra je sree. Pojam oznaava vie-nego-privatno, vie-nego-subjektivno stanje; 2 9 srea nije u p u k o m osjeaju zado voljenja, nego u zbiljnosti slobode i zadovoljenja. Srea ukljuuje spoznaju: o n a je p r e r o g a t i v animal rationale-a. Sa p r o p a d a n j e m svijesti, s k o n t r o l o m obavjetenja, s apsorpcijom individuuma u masovnu komunikaciju spoznajom se upravlja i o n a se ograniava. Individuum zaista ne zna to se dogaa; neodoljivi stroj obrazova nja i zabave ujedinjuje ga sa svima ostalim u stanju anestezije iz kojeg se tei iskljuiti sve tetne ideje. I bu dui da spoznaja cijele istine teko da pridonosi srei, takva openita anestezija ini individue sretnima. Ako je tjeskoba neto vie nego o p e n i t a slabost, a k o je o n a j e d n o egzistencijalno stanje, o n d a ovo takozvano doba tjeskobe odlikuje stupanj do kojeg je tjeskoba nestala iz izraza.
Vidi str. 85, gore. Vidi Herbert Marcuse, Zur Kritik des Hedonismus, u Zeitschrift fr Sozialforschung, VII (1938), 55 i drugdje.
29 28

96

97

Te tenje izgleda da sugeriraju da se potroak energi je i napora za razvoj, ovjekovih vlastitih inhibicija uve like smanjuje. ive veze izmeu pojedinca i njegove kul ture poputaju. Ta kultura je bila, u pojedincu, i za nje ga, sistem inhibicija koje su stvarale i obnavljale predominantne vrijednosti i ustanove. Sada, represivnu snagu naela zbiljnosti izgleda da vie ne obnavljaju i ne po mlauju potisnuti pojedinci. to manje oni djeluju kao posrednici i rtve svog vlastitog ivota, to se manje na elo zbiljnosti ojaava putem stvaralakih identifika cija i sublimacija, koje obogauju i u isto vrijeme zati uju kuanstvo kulture. Skupine i skupni ideali, filozo fije, umjetnika djela i knjievnost koji jo bez kompro misa izraavaju strahovanja i nade ovjeanstva suprot stavljaju se naelu zbiljnosti koje prevlauje: oni su njegova apsolutna optuba. Pokazuju se pozitivni vidovi progresivnog otuenja. Ljudske energije koje su podravale naelo izvedbe po staju sve vie nevane. Automacija potrebe i rasipanja, rada i zabave, iskljuuje u toj oblasti ostvarenje indivi dualnih mogunosti. Ona odbija libidnu kateksu. Ideolo gija oskudice, proizvodnosti tekog rada, dominacije i odricanja, uklanja se sa svojeg nagonskog kao i racional nog tla. Teorija otuenja je pokazala injenicu da ovjek ne ostvaruje sebe u svojem radu, da je njegov ivot po stao orue rada, da su njegov rad i njegovi proizvodi po primili oblik i mo koji su nezavisni od njega kao po jedinca. Ali osloboenje od toga stanja ini se da zahtije va, ne zaustavljanje otuenja, nego njegovo izvrenje, ne reaktivizaciju potisnute i proizvodne linosti, nego nje zino ukidanje. Uklanjanje ljudskih mogunosti iz svijeta (otuenog) rada stvara preduvjete za uklanjanje rada iz svijeta ljudskih mogunosti.

5
Filozofijska meuigra

Freudova teorija civilizacije izrasta iz njegove psihologij ske teorije: njezini se uvidi u povijesne procese izvode iz analize duevnog aparata pojedinaca koji su iva supstan cija povijesti. Taj pristup prodire kroz zatitnu ideolo giju utoliko to razmatra kulturne ustanove u smislu onoga to su uinile od pojedinaca pomou kojih djelu ju. Ali psihologijski pristup ini se da zatajuje na presu dnoj toki: povijest je napredovala iza lea pojedina ca i iznad njih, a zakoni povijesnog procesa bili su vie oni koji upravljaju postvarenim ustanovama nego poje dincima.1 Protiv te kritike dokazivali smo da Freudova psihologija dosie jednu dimenziju duevnog aparata gdje je pojedinac jo genus, sadanjost jo prolost. Freu dova teorija otkriva biologijsku de-individualizaciju ispod sociologijske prva se odvija pod naelom uitka i Nir vane, druga pod naelom zbiljnosti. Pomou te generike koncepcije, Freudova psihologija individuuma je per se psihologija genusa. A njegova generika psihologija ot kriva nestalnosti nagona kao povijesne nestalnosti: po vratna dinamika borbe izmeu Erosa i nagona smrti, graenja i razaranja kulture, potiskivanja i povratka po tisnutog, oslobaa se i organizira povijesnim uvjetima u kojima se ovjeanstvo razvija.
1 Vidi Theodor W. Adorno, Psychoanalyse und Soziologie, u Sociologica (Frankfurt: Europische Verlagsantalt, 1955). Frankfurter Bei trge zur Soziologie, sv. I.

99

Ali metapsihologijske implikacije Freudove teorije pre laze ak okvire sociologije. Prvobitni nagoni p r i p a d a j u ivotu i s m r t i to e rei organskoj tvari k a o takvoj. Oni povezuju organsku tvar n a t r a g s a n o r g a n s k o m tvari, i naprijed s njezinim viim duevnim manifestacijama. Drugim rijeima, Freudova teorija sadrava stanovite pretpostavke o s t r u k t u r i temeljnih n a i n a bitka: sadrava ontologijske implikacije. U ovome se poglavlju nastoji po kazati da su te implikacije vie nego formalne da one p r i p a d a n j u osnovnom k o n t e k s t u zapadne filozofije. P r e m a Freudu, civilizacija poinje s m e t o d i n o m inhibicijom prvobitnih nagona. Mogu se razlikovati dva glav na oblika nagonske organizacije: (a) inhibicija spolnosti, koja rezultira u trajnim i p r o i r e n i m g r u p n i m odnosima, i (b) inhibicija razornih nagona, koja dovodi do gospoda renja ovjekom i p r i r o d o m , do individualne i socijalne udorednosti. K a k o kombinacija t i h dviju sila sve efi kasnije podrava ivot sve irih grupa, E r o s nadvladava svojeg protivnika: drutveno koritenje prisiljava nagon s m r t i na slubu ivotnim n a g o n i m a . Ali s a m n a p r e d a k civilizacije poveava djelokrug sublimacije i kontrolira nje agresije; i zbog jednog i zbog drugog, E r o s slabi a razornost se oslobaa. To bi sugeriralo da n a p r e d a k os taje izloen jednoj regresivnoj tenji u nagonskoj struk turi (u posljednjoj analizi, n a g o n u smrti), da protiv po r a s t a civilizacije djeluje u s t r a j n i (iako potisnuti) poticaj na smirenje u konanom zadovoljenju. Dominacija, i po vienje m o i i proizvodnje, prelaze p u t e m razaranja iz van granica racionalne nude. Zahtjev za oslobaanjem se p o m r a u j e zahtjevom za Nirvanom. Zlokobna hipoteza da k u l t u r a , p u t e m d r u t v e n o isko ritenih poticaja, stoji u vlasti naela Nirvane, esto je progonila psihoanalizu. N a p r e d a k sadrava regresiju. Od svoje ideje o traumi roenja, Otto R a n k je doao do zakljuka da kultura postavlja u sve veoj mjeri za titne ljuske, koje r e p r o d u c i r a j u intra-uterino stanje:
100

Svaki komfor koji civilizacija i tehniko znanje nepre stano nastoje poveati, samo je pokuaj da se trajnim nadomjescima zamijeni prvobitni cilj od k o j e g . . . se sve vie odmie. 2 Ferenczijeva teorija, n a r o i t o njegova ideja genito-fugalnog libida 3 , tei istom zakljuku, d o k je Geza Rohaim s m a t r a o opasnost od gubitka objekta, od n a p u t e n o s t i u tmini, j e d n i m od p r e s u d n i h nagonskih motiva u evo luciji kulture. 4 Ustrajna snaga naela Nirvane u civilizaciji osvjetlja va djelokrug ogranienja n a m e t n u t i h moi E r o s a koja gradi kulturu. Eros stvara k u l t u r u u svojoj b o r b i pro tiv nagona s m r t i : on se bori da odri bitak na sve iroj i sve bogatijoj ljestvici da bi zadovoljio ivotne nago ne, da bi ih zatitio od opasnosti ne-ispunjenja, unitenja. Neuspjeh Erosa, n e d o s t a t a k ispunjenja u ivotu, jest ono to poveava nagonsku vrijednost smrti. Mnogostruki oblici regresije predstavljaju nesvjestan proces protiv nepotpunosti civilizacije: protiv prevlasti tekog r a d a n a d uitkom, izvedbe n a d zadovoljstvom. Najunutranjija tendencija u organizmu bori se protiv naela koje je zavladalo civilizacijom i insistira na p o v r a t k u iz otue nja. Derivati nagona s m r t i p r i d r u u j u se u toj pobuni neurotikim i pervertiranim manifestacijama Erosa. I ponovo Freudova teorija civilizacije ukazuje na te protutenje. Razorne, kakve izgledaju u svjetlu postojee kul t u r e , one svjedoe o razornosti onoga to nastoje razo riti: potiskivanja. One se ne usmjeruju samo protiv na ela zbiljnosti, na ne-bitak, nego i preko naela zbiljnosti na drugi nain bitka. Navjeuju povijesni k a r a k t e r naela zbiljnosti, granice njegove valjanosti i nude. Na toj toki se Freudova metapsihologija spaja s glav n i m t o k o m zapadne filozofije. * * *
The Trauma of Birth (New York: Harcourt, Brace, 1929), str. 99; vidi i str. 103. 3 Vidi poglavlje X, dolje. 4 The Origin and the Function of Culture (New York: Nervous and Mental Disease Monograph. Br. 69, 1943), str. 77.
2

101

Kad je znanstvena racionalnost zapadne civilizacije poela davati zrele plodove, sve vie je postajala svjes nom svojih psihikih implikacija. Ego koji je poduzeo racionalno preoblikovanje ljudske i prirodne okoline po kazao se kao bitno agresivan, napadaki subjekt, ije su misli i djela smjerali gospodarenju objektima. Bio je to subjekt protiv objekta. To a priori antagomistako is kustvo odredilo je ego cogitans kao i ego agens. Priro da, vlastita kao i vanjski svijet, dati su egu kao neto sa ime se mora ratovati, to se mora poraziti, pa ak i silovati takav je bio preduvjet samo-odranja i samo-razvitka. Borba poinje s neprestanim unutarnjim podjarmlji vanjem niih sposobnosti pojedinca: njegovih osjetilnih i apetitivnih sposobnosti. Njihovo se podjarmljivanje, barem od Platona, smatra konstitutivnim elementom ljudskog uma, koji je tako u samoj svojoj funkciji re presivan. Borba dolazi do svojeg vrhunca u pobjedi nad vanjskom prirodom, koja se mora stalno napadati, kro titi i izrabljivati da bi podlegla ljudskim potrebama. Ego doivljava bitak kao provokaciju,5 kao projekt; 6 on doivljava svako egzistencijalno stanje kao ogranienje koje treba svladati, preoblikovati u jedno drugo. Ego postaje prekondicioniran za akciju svladavanja i za pro izvodnost ak prije bilo kakve specifine prilike koja za htijeva takav stav. Max Scheler je pokazao da je svjes ni ili nesvjesni impuls ili volja za moi nad prirodom primum movens u odnosu modernog individuuma pre ma bitku, i da on strukturalno prethodi modernoj zna nosti i tehnici pre- i a-logiki antecedent prije znan stvene misli i intuicije. 7 Priroda se a priori doivljava putem organizma sklonog dominaciji i stoga se doiv ljava kao podlona gospodarenju i kontroli. 8 Prema to5

214.
6

Gaston Bachelard, L'Eau et les Reves (Paris: Jose Corti, 1942), str.

me rad je a priori mo i provokacija u borbi s priro dom; on je svladavanje otpora. U takvom radu-stavu, predodbe objektivnog svijeta se pojavljuju kao sim boli za toke agresije; in se pokazuje kao dominacija, 9 a zbiljnost per se kao otpor. Scheler naziva taj nain misli, spoznaja upregnuta u dominaciju i dostignue i vidi u njoj specifian oblik spoznaje koji je vodio raz 10 voj moderne civilizacije. Ta je misao oblikovala predominantni pojam ne samo ega, misleeg i djelujueg subjekta, nego i njegova objektivnog svijeta pojam bitka kao takva. Bilo to da su implikacije izvorne grke koncepcije Logosa, kao biti bitka, od kanonizacije Aristotelove lo gike, taj se terrain stapa s idejom uma koji sreuje, kla sificira i gospodari. A ta ideja uma postaje sve antagonistikija prema onim sposobnostima i stavovima koji su vie receptivni nego produktivni, koji tee vie za dovoljenju nego transcendenciji koji ostaju jako pri vreni naelu uitka. Oni se pojavljuju kao ono bezum no i iracionalno to se mora pokoriti i zadrati, da bi sluilo napretku uma. Um treba da osigura, putem sve djelotvornijeg preoblikovanja i izrabljivanja prirode, is punjenje ljudskih mogunosti. Ali u tome procesu ini se da se cilj povlai pred sredstvima: vrijeme posveeno otuenom radu apsorbira vrijeme individualnih potreba i odreuje same potrebe. Logos se pokazuje kao lo gika dominacije. Kada logika zatim svede jedinice misli na znake i simbole, zakoni misli su konano postali raz liite tehnike izraunavanja i manipulacije. Ah logika dominacije ne trijurnfira neosporno. Filo zofija koja saimlje antagonistiki odnos izmeu subjek ta i objekta sadrava i predodbu o njihovu izmirenju. Neumorni rad subjekta koji transcendira zavrava se u krajnjem jedinstvu subjekta i objekta: ideji bitka-poNav. dj., str. 459, 461. Die Formen des Wissens und die Bildung (Bonn, 1925), str. 33 Schelerov izraz je Herrschafts- und Leistungswissen.
10 9

J. P. Sartre, L'Etre et le Neant (Paris: Gallimard, 1946), passim. Die Wissensformen und die Gesellschaft (Leipzig, 1926), str. 234 235. 8 Nav. dj., str. 298299. Scheler misli na herrschaftswilliges Le bewesen.
7

102

103

-sebi-i-za-sebe, koji se sastoji u svojem vlastitom ispu njenju. Logos zadovoljenja proturjei Logosu otuenja: n a p o r da se to dvoje uskladi obuzima u n u t a r n j u povijest zapadne metafizike. To dobiva svoju klasinu formula ciju u Aristotelovoj hijerarhiji naina bitka, koja kulmi n i r a u nous theos-u: njegov o p s t a n a k se vie ne odre uje i ne ograniuje niim drugim nego n j i m samim, i posve je za sebe u svim stanjima i uvjetima. Uspinjua krivulja bivanja svija se u k r u g koji se kree u sebi; prolost, sadanjost i b u d u n o s t zatvaraju se u p r s t e n . P r e m a Aristotelu, taj nain b i t k a je rezerviran za boga; a kretanje misli, isto miljenje, njegova je je dina empirijska aproksimacija. I n a e empirijski svijet ne sudjeluje u takvom ispunjenju; s a m o j e d n a enja, Erosu slina, povezuje ovaj svijet s njegovim ciljempo-sebi. Aristotelova koncepcija nije religijska. Nous theos je, tako rei, dio svemira, a niti njegov t v o r a c niti njegov gospodar niti njegov spasilac, nego n a i n b i t k a u kojem je sva mogunost aktualnost, u k o j e m se ispu nio projekt bitka. * * *

Aristotelovska koncepcija ivi u svim b u d u i m trans formacijama. Kada, na kraju Doba Uma, s Hegelom, za p a d n a misao ini svoj posljednji i najvei pokuaj da pokae valjanost svojih kategorija i naela koja vladaju njenim svijetom, ona ponovo zakljuuje sa nous-om theos-om. Ponovo, ispunjenje se prenosi na apsolutnu ideju i na apsolutnu spoznaju. Ponovo, k r e t a n j e kruga zavrava muni proces destruktivne i p r o d u k t i v n e transcendencije. Sada krug obuhvaa cjelinu: sve se otue nje opravdava i u isto vrijeme dokida u univerzalnom obruu u m a koji je svijet. Ali sada filozofija shvaa kon k r e t n u povijesnu osnovu na kojoj se die graevina uma. Fenomenologija duha razotkriva s t r u k t u r u u m a kao s t r u k t u r u dominacije i kao prevladavanje dominacije.
104

Um se razvija p u t e m razvijanja samo-svijesti ovjeka ko ji pobjeuje prirodni i povijesti svijet i ini ga materi j a l o m svojeg samo-ostvarenja. K a d a p u k a svijest do segne stadij samo-svijesti, o n a sebe nalazi kao ego, a ego je prva udnja {desire): on moe postati svjestan sebe samo p o m o u zadovoljavanja s a m a sebe u drugom i p o m o u njega. Ali takvo zadovoljenje ukljuuje negaci ju drugoga, j e r ego m o r a dokazati sebe t a k o da istin ski bude-za-sebe protiv svake drugosti. 1 1 To je po j a m individuuma koji n e p r e s t a n o m o r a da se dokazuje i p o t v r u j e da bi bio stvaran, koji se postavlja n a s u p r o t svijetu k a o svojoj negativnosti, k a o nijekanju svoje slobode, t a k o da on moe postojati samo p u t e m nepre stanog osvajanja i ispitivanja svoje egzistencije, a pro tiv n e k e stvari ili nekoga koji mu je osporavaju. Ego m o r a p o s t a t i slobodan, ali a k o svijet ima karakter negativnosti, t a d a sloboda ega ovisi od toga da b u d e priznat, potvren k a o gospodar a takvo prizna nje moe pruiti samo d r u g i ego, drugi samo-svjesni subjekt. Objekti nisu ivi; svladavanje njihova o t p o r a ne moe zadovoljiti niti ispitati m o ega: Samo-svijest moe postii svoje zadovoljenje samo u drugoj sa mo-svijesti. Agresivni stav p r e m a svijetu-objektu dominacija prirodom, t a k o k o n a n o cilja na dominaciju ovjeka po ovjeku. To je agresivnost p r e m a d r u g i m subjektima: zadovoljenje ega uvjetuje njegov negativni odnos p r e m a d r u g o m egu: Odnos obiju samo-svijesti na taj se nain tako konstituira da one iskuavaju same sebe i jedna drugu u borbi za ivot i s m r t . . . i jedino tako da se ivot stavi na kocku, dolazi se do slobode .. . 12 Sloboda ukljuuje u sebe rizik ivota, ne stoga t o uklju uje oslobaanje od robovanja, nego zbog toga to se
Ovo i ono to slijedi p r e m a Fenomenologiji (B. IV, A.) The Philosophy of Hegel, ur. Carl J. Friedrich (New York: Modern Library, 1953), str. 402.
12 11

105

s a m sadraj ljudske slobode odreuje u z a j a m n i m nega tivnim odnosom p r e m a d r u g o m e . I b u d u i da taj ne gativni odnos djeluje na totalitet ivota, sloboda se mo e ispitivati s a m o t a k o da se zaloi s a m ivot. S m r t i tjeskoba ne k a o strah zbog onog ili ovog elementa, niti zbog ovog ili onog t r e n u t k a vremena, nego kao strah zbog ovjekova 'cijelog bia' 1 3 sainjavaju bit ne t e r m i n e ljudske slobode i zadovoljenja. Iz negativne s t r u k t u r e samosvijesti proizlazi o d n o s gospodara i ro ba, gospodstva i ropstva. Taj je o d n o s posljedica spe cifine p r i r o d e samo-svijesti i posljedica njezina speci finog stava p r e m a drugom (objekta i subjekta). Ali Fenomenologija duha ne bd bila saimo-interpretacija zapadne civilizacije kada ne bi bila nita vie nego razvijanje logike dominacije. Fenomenologija duha dovo di do prevladavanja onog oblika slobode koji proizlazi iz antagonistikog odnosa p r e m a drugome. A istinski je ob lik slobode, ne n e p r e s t a n a djelatnost pokoravanja, nego njezino smirivanje u jasnoj spoznaji i zadovoljenju bia. Ontologijska klima koja prevladava na k r a j u Fenome nologije predstavlja sutu s u p r o t n o s t prometejskoj di namici: Rane duha zacjeljuju, a da ne ostanu oiljci; in nije ono neprolazno; nego duh ga uzima natrag u sebe, a strana pojedinanosti (individualnosti) . . . jeste ono, to neposredno iezava.14 Uzajamno potivanje i priznanje su jo ispit zbiljnosti slobode, ali su t e r m i n i sada o p r a t a n j e i izmirenje: Rije izmirenja jeste (objektivno) opstojei duh, koji is to znanje samoga sebe kao opega bia promatra u svojoj
Nav. dj., 407. Die Wunden des Geistes heilen, ohne dass Narben bleiben; die Tat ist nicht das Unvergngliche, sondern wird von dem Geiste in sich zurckgenommen, und die Seite der E i n z e l h e i t . . . ist das umittelbar Verschwindende. Usp. Fenomenologija duha, preveo V. Sonnenfeld, Zagreb 1955, str. 359.
14 13

s u p r o t n o s t i . . . meusobno priznavanje, koje je apso lutni duh. 1 5 Do t i h formulacija dolazi na p r e s u d n o m m j e s t u gdje je Hegelova analiza manifestacija d u h a dosegla poloaj samo-svjesnog duha njegov bitak-po-sebi-za-sebe. Ovdje negativni odnos p r e m a drugom konano se, u egzisten ciji d u h a kao nous-a, p r e t v a r a u proizvodnost koja je receptivnost, djelatnost koja je ispunjenje. Hegelovo iz laganje sistema u njegovoj Enciklopediji zavrava na ri jei uiva. Filozofija zapadne civilizacije k u l m i n i r a u ideji da istina poiva u negaciji naela koje upravlja ovom civilizacijom negaciji u dvostrukom smislu, da se sloboda pojavljuje k a o r e a l n a samo u ideji, i da proizvodnost b i t k a koja beskonano projicira i transcend i r a dolazi do ispunjenja u vjenom m i r u samo-svjesne receptivnosti. Kroz cijelu Fenomenologiju duha zadrava se n a p e t o s t izmeu ontologijskog i povijesnog sadraja: manifestaci je d u h a jesu glavni stadiji zapadne civilizacije, ali te povijesne manifestacije oteuje negativnost; d u h dolazi do sebe s a m a s a m o u a p s o l u t n o m znanju i k a o apsolut no znanje. On je u isto vrijeme istinski oblik misli i is tinski oblik bitka. Bitak je u samoj svojoj biti u m . Ali najvii oblik u m a je, Hegelu, gotovo s u p r o t n o od pre vladajuega oblika: on je postignuto odravano ispu njenje, j a s n o jedinstvo subjekta i objekta, univerzalnog i individualnog, vie dinamino nego statiko jedinstvo u kojem je sve bivanje s l o b o d n a samo-eksternalizacija (Ent'dusserung), oslobaanje i uivanje mogunosti. R a d povijesti se smiruje u povijesti: otuenje se ukida, a s njim transcendencija i t o k vremena. D u h ukida svo ju v r e m e n s k u formu; unitava vrijeme. 1 6 Ali cilj po vijesti ponovo osvaja svoj sadraj: sila koja ostvaruje
Das Wort der Vershnung ist der daseiende Geist, der das reine Wissen seiner selbst als allgemeines Wesen in seinem Gegenteile . . . an schaut, ein gegenseitiges Anerkennen, welches der absolute Geist ist. Usp. isto, str. 360. 16 . . . hebt seine Zeitform auf; tilgt die Zeit. Usp. isto, str. 427.
15

106

107

p o b j e d u n a d vremenom je sjeanje (re-collection, ponov no sabiranje). Apsolutno znanje, u kojem d u h postie svo ju istinu je ulaenje u sebe, u k o j e m u on n a p u t a svo ju (vanjski) opstojnost i predaje svoj lik (Gestalt) sje anju. 1 7 Bitak nije vie m u n a t r a n s c e n d e n c y a p r e m a budunosti, nego smireno p o n o v n o zadobijanje prolo sti. Sjeanje, koje je sauvalo sve to je bilo jest ono u n u t a r n j e i uistinu vii oblik supstancije. 1 8 injenica da se sjeanje ovdje pojavljuje k a o pre s u d n a egzistencijalna kategorija najvieg oblika b i t k a naznaava u n u t a r n j u tenju Hegelove filozofije. Hegel za mjenjuje ideju n a p r e t k a idejom ciklikog razvoja koji se kree, samodostatan, u reprodukciji i konsumaciji onoga to jest. Taj razvoj predstavlja cijelu povijest o vjeka (njegov subjektivni i objektivni svijet) i shvaanje njegove povijesti sjeanje njegove prolosti. Prolost ostaje prisutna; ona je s a m ivot d u h a ; ono t o je bilo odreuje ono to jest. Sloboda sadrava izmirenje izbavljenje prolosti. Ako se prolost n a p r o s t o ostavi iza sebe i zaboravi, nee biti kraja r a z o r n i m p r e s t u p i m a . Napredovanje u p r e s t u p c i m a se m o r a nekako zaustaviti. Hegel je mislio da rane d u h a zacjeljuju, a da ne os tavljaju oiljke. On je vjerovao da je, na postignutoj razini civilizacije, s trijumfom u m a , sloboda postala zbilj nost. Ali ni drava ni drutvo ne utjelovljuju konani oblik slobode. Ma kako racionalno da se organiziraju, oni j o p a t e od neslobode. Istinska sloboda je samo u ideji. Osloboenje je tako duhovni dogaaj. Hegelova dijalek tika ostaje u n u t a r okvira koji postavlja postojee na elo zbiljnosti. Z a p a d n a filozofija zavrava s i dejom s kojom je po ela. Na poetku i na kraju, u Aristotela i u Hegela, naj vii nain bitka, konani oblik u m a i slobode, pojav17 . . . sein Insichgehen, in welchem er sein Dasein verlsst und seine Gestalt der Erinnerung bergibt. Usp. isto, str. 431. Nikakav engleski prijevod ne moe prenijeti konotaciju njemakog termina Er-innerung obraanje u sebe, po-vratak od eksternalizacije (pounutrenje). 18 . . . das Innere und die in der Tat hhere Form der Substanz. Ibid.

ljuje se kao nous, duh, Geist. Na kraju d na poetku empirijski svijet ostaje u negativnosti materijal i orue duha, ili njegovih predstavnika na zemlji. U zbilj nosti, ni sjeanje ni apsolutno znanje ne iskupljuje ono t o je bilo i to jest. Pa ipak, ta filozofija svjedoi ne samo o naelu zbiljnosti koje upravlja empirijskim svi jetom, nego i o njegovoj negaciji. Konsumacija bitka nije uspinjua krivulja, nego krug koji se zatvara: po-vratak iz otuenja. Filozofija je mogla zamisliti takvo stanje samo k a o stanje iste misli. Izmeu p o e t k a i kraja je razvoj u m a kao logika dominacije napredale p u t e m otuenja. P o t i s n u t o oslobaanje se pridrava: u ideji i u idealu. * * *

N a k o n Hegela se iscrpljuje glavni tok zapadne filo zofije. Logos dominacije je izgradio svoj sistem, a ono to slijedi je epilog: filozofija preivljava kao specijal na (i ne vrlo iva) djelatnost u akademskoj ustanovi. No va naela misli razvijaju se izvan te ustanove: ona su kvalitetno nova i podlijeu drugaijemu obliku uma, drugaijem naelu zbiljnosti. U metafizikim t e r m i n i m a , ta p r o m j e n a se izraava injenicom da se bit bitka ne zamilja vie k a o Logos. A, s t o m p r o m j e n o m u te m e l j n o m iskustvu bitka, i logika dominacije se ospo rava. K a d a S c h o p e n h a u e r definira bit b i t k a k a o volju, o n a se pokazuje k a o nezasitna elja i agresija koje se moraju iskupiti pod svaku cijenu. Za S c h o p e n h a u e r a one se m o g u iskupiti s a m o u svojoj apsolutnoj negaciji; sa ma volja m o r a doi do smirenja do kraja. A ideja Nirvane sadrava afirmaciju: kraj je ispunjenje, zado voljenje. Nirvana je lik naela uitka. Kao takva ona se pojavljuje, jo u represivnom obliku, u muzikoj d r a m i R i c h a r d a Wagnera: represivna je zbog toga to (kao u svakoj dobroj teologiji i udorednosti) ispunjenje ovdje zahtijeva rtvovanje zemaljske sree. S a m principium individuationis, ini se da je u neprilici is109

108

punjenje je mogue samo izvan njegova podruja; najorgastinija ljubavna s m r t (Liebestod) j o uvijek slavi najorgastinije odricanje. Tek Nietzscheova filozofija prevladava ontologijsku tra diciju, ali njegova o p t u b a Logosa ikao potiskivanja i izopaenja volje za moi u tolikoj je mjeri dvosmislena da je esto spreavala razumijevanje. Prvo je s a m a op tuba dvosmislena. Povijesno, Logos dominacije je vie oslobaao nego potiskivao volju za m o ; smjer te volje bilo je o n o to je represivno p r e m a p r o d u k t i v n o m odricanju koje je ovjeka uinilo r o b o m njegova r a d a i neprijateljem njegova vlastitog zadovoljenja. tavie, vo lja za moi nije Nietzscheova posljednja rije: Volja, t a k o se zove oslobodilac i nosilac radosti: t a k o s a m vas uio, prijatelji m o j i ! ali sada vas jo u i m uz t o : i volja s a m a jo je zatvorenik. 1 9 Volja je jo uvijek za tvorenik j e r n e m a moi n a d vremenom: prolost ne sa mo da ostaje neosloboena, nego neosloboena na stavlja da spreava svako oslobaanje. Ukoliko se ne u k i n e m o vremena n a d ivotom, ne moe biti nikakve slobode: injenica da se vrijeme ne vraa odrava ra nu neiste savjesti: o n a r a a osvetu i p o t r e b u za ka njavanjem, koja, dalje, ovjekovjeuje prolost i bolest na s m r t . S p o b j e d o m kranske udorednosti, ivotni se nagoni izopauju i ograniavaju; neista savjest se spo jila s krivicom p r e m a Bogu. U ljudske nagone su se usadili neprijateljstvo, b u n a , p o b u n a protiv 'gospoda 20 ra', 'oca', prvobitnog p r e t k a i izvora svijeta. Potiskivanje i liavanje su se t a k o opravdali i potvr dili; pretvoreni su u nasilnike i agresivne snage koje o d r e u j u ljudsku egzistenciju. S p o r a s t o m njihova dru tvenog koritenja, n a p r e d a k je od nude p o s t a o pro gresivno potiskivanje. Na t o m e p u t u n e m a nikakve al ternative, i nikakva d u h o v n a ni t r a n s c e n d e n t a l n a sloTako je govorio Zaratustra, (str. 139, prijevod D. Grlia, Zagreb, Mladost, 1962). 20 The Genealogy of Morals, Section I I : 22.
19

b o d a ne moe nadoknaditi represivne temelje k u l t u r e . Rane duha, ako uope zaraouju, ostavljaju brazgo t i n e . Prolost postaje gospodar sadanjosti, a ivot da nak smrti: A sada se oblak za oblakom nadnosio nad Duh dok naj zad ludost nije propovijedala: sve stvari nestaju, i sto ga sve stvari zasluuju da nestanu! i to je sama pravda, zakon vremena, da mora pojesti svoju vlastitu djecu: ta ko je propovijedala ludost. 21 Nietzsche izlae gigantsku zabludu na kojoj su se gra dile z a p a d n a filozofija i udoree, n a i m e pretvaranje i njenica u esencije, povijesnih u metafizike uvjete. o vjekova slabost i oajanje, nejednakost moi i bogatstva, n e p r a v d a i p a t n j a pripisani su n e k o m transcendental n o m zloinu i krivici; p o b u n a je postala istoni grijeh, neposlunost p r e m a Bogu; a tenja za zadovoljenjem p o h o t a . tavie, ta itava serija zabluda dola je do svojeg v r h u n c a u oboavanju v r e m e n a : b u d u i da je sve u empirijskom svijetu prolazno, ovjek je u samoj svo joj biti k o n a n o bie, a s m r t je u samoj biti ivota. Sa mo vie vrijednosti su vjene, i stoga zaista zbiljske: u n u t a r n j i ovjek, vjera i ljubav koja ne trai i koja ne eli. Nietzscheov pokuaj da otkrije povijesne kori jene tih transformacija osvjetljava njihovu dvostruku ulogu: u m i r i t i , kompenzirati, opravdati siromane na zemlji, i zatiti one koji su ih uinili i ostavili siroma n i m . To dostignue je sve vie raslo i o m o t a l o gospo d a r e i robove, vladare i vladane, u onoj uzavrelosti pro duktivnog potiskivanja koja je podizala z a p a d n u civili zaciju na sve viu razinu efikasnosti. Meutim, sve ve a efikasnost je imala za posljedicu sve veu degenera ciju ivotnih n a g o n a p r o p a d a n j e ovjeka. Nietzscheova kritika se razlikuje od sve akademske socijalne psihologije pozicijom od koje polazi: Nietzsche govori u ime naela zbiljnosti koje je u osnovi anta21

Tako je govorio Zaratustra, str. 25.

110

111

gonistino p r e m a naelu zbiljnosti z a p a d n e civilizacije. Tradioionalni oblik u m a se odbacuje na osnovi iskustva bitka-kao-cilja-u-sebi kao r a d o s t (Lust) i uitak. Bor ba protiv v r e m e n a vodi se s ovog stajalita: m o r a pre s t a t i tiranija bivanja n a d b i t k o m a k o ovjek hoe da d o e do sebe s a m a u svijetu koji je istinski njegov vla stiti. Sve dotle dok postoji neshvaeni nesvladani tok vremena besmisleni gubitak, m u n o bilo je to vie n i k a d a nee biti b i t a k sadrava sjeme r a z a r a n j a ko je izopauje d o b r o u zlo i o b r a t n o . ovjek dolazi do sebe samo kad je transcendencija svladana k a d je vjenost postala p r i s u t n a ovdje i sada. Nietzscheova se koncepcija zavrava vizijom zatvorenog k r u g a ne na pretka, nego vjenog vraanja: Sve ide i sve se vraa, vjeno se okree kota bitka. Sve umire, sve opet procvjetava, vjeno tri godina bitka. Sve se slama, sve se opet slae; vjeno se gradi ista kua bitka. Sve se rastaje i sve se opet sastaje; vjeno je se bi vjeran krug bitka. U svakom trenu otpoinje bitak; oko svakog ovdje okree se kugla tamo. Sredina je posvuda. Vijugav je put vjenosti. 22 Zatvoreni krug se pojavio ranije: u Aristotela i Hegela, kao simbol bitka-kao-oilja-u-sebi. Ali dok ga je Aristotel rezervirao za nous theos i dok ga je Hegel poistovjetio s a s p o l u t n o m idejom Nietzsche uoava vjeno vraa nje konanog u p r a v o onakvim kakvo jest u njegovoj p u n o j k o n k r e t n o s t i i konanosti. To je p o t p u n a afirma cija ivotnih nagona, koja odbija svaki bijeg i negaciju. Vjeno vraanje je volja i vizija jednog erotikog stava p r e m a bitku kojem se nuda i ispunjenje p o d u d a r a j u . Zatitnice nunosti! Najvia zvijezdo Bitka! Nedosegnuta niijom eljom, neukaljana niijim Ne,
22

Ti vjeito Da Bitka: Potvrujem te vjeno, jer te volim, vjenosti. 23 Vjenost, ve odavno krajnja u t j e h a otuene egzistenci je, p r e t v o r e n a je u o r u e potiskivanja time to je pre n e s e n a na t r a n s c e n d e n t a l n i svijet nerealna n a g r a d a za s t v a r n u patnju. Ovdje, vjenost se vraa dobroj zemlji k a o vjeiti p o v r a t a k njezine djece, krina i rue, sun ca na g o r a m a i jezerima, ljubavnika i ljubljene, strepnje za njihov ivot, bola i sree. S m r t jest; ona se pobjeuje s a m o a k o n a k o n nje dolazi istinski preporod svega to je prije s m r t i bilo ovdje na zemlji ne kao p u k o po navljanje, nego kao p o n o v n o stvaranje koje se htjelo i eljelo. Vjeno vraanje ukljuuje t a k o p o v r a t a k pat nje, ali patnje kao sredstva veeg zadovoljenja, povea n j a radosti. 2 4 Uas boli proizlazi iz nagona slabosti, iz injenica da bol prevladava i postaje konana i fatalna. P a t n j a se moe potvrditi ako je ovjekova mo dovolj no velika. 2 5 da od bola napravi poticaj za afirmaciju k a r i k u u lancu r a d o s t i . N a u k o vjeitom vraanju dobiva sve svoje znaenje od sredinje propozicije da radost trai vjenost eli da ona sama i sve stvari vjeno traju. Nietzscheova filozofija sadri dosta elemenata uasne prolosti: njegovo velianje bola i moi ovjekovjeuje ka r a k t e r i s t i k e o n e u d o r e d n o s t i k o j u nastoji nadvladati. M e u t i m , p r e d o d b a o n o v o m naelu zbiljnosti razbija represivni kontekst i anticipira oslobaanje od arhajske b a t i n e . Zemlja je isuvie dugo bila ludnica! 2 6 Za Nietzschea osloboenje ovisi o o b r a t u osjeaja krivnje; o vjeanstvo m o r a doi do toga da povee neistu savjest ne s afirmacijom, nego s p o r i c a n j e m ivotnih nagona, ne s p o b u n o m , nego s prihvaanjem represivnih ideala. 2 7
'Ruhm und Ewigkeit, u Werke (Leipzig: VIII, 436. M Isto, XIV, 301. 25 Nav. dj., str. 295. 26 The Genealogy of Morals, Section II, 22. 27 Isto, 24.
23

Alfred Krner,

1919),

Isto, Dio III (Ozdravljenik), str. 218.

112

113

Mi smo sugerirali stanovite vorne toke u razvoju za p a d n e filozofije koje otkrivaju povijesna ogranienja nje zina sistema u m a i pokuaj da se taj sistem prevlada. Borba se pojavljuje u antagonizmu izmeu bivanja i bit ka, izmeu uspinjue krivulje i zatvorenog kruga, napret ka i vjeitog vraanja, transcendencije i spokoja u ispu njenju. 2 8 To je b o r b a izmeu logike dominacije i volje za zadovoljenjem. I j e d n a i druga postavljaju svoje zahtje ve da odrede naelo zbiljnosti. Tradicionalna ontologija se osporava: n a s u p r o t koncepciji b i t k a u smislu Logosa javlja se koncepcija b i t k a u a-logikom smislu: volja i radost. Taj p r o t u s m j e r tei da formulira svoj vlastiti Logos: logiku zadovoljenja. U onim stavovima koji su najvie uznapredovali, Freudova teorija sudjeluje u toj filozofskoj dinamici. Njegova metapsihologija, pokuavajui da odredi bit bitka, de finira je kao E r o s n a s u p r o t njezinoj tradicionalnoj de finiciji u smislu Logosa. Nagon s m r t i potvruje naelo ne-bitka, negaciju bitka, n a s u p r o t E r o s u (naelu bitka). Posvudanja stopljenost ta dva naela u Freudovoj kon cepciji odgovara tradicionalnom metafizikom stapanju b i t k a i ne-bitka. Dakako, Freudova koncepoija Erosa od nosi se samo na organski ivot. Meutim, anorganska tvar je, kao cilj nagona smrti, t a k o inherentno pove zana s o r g a n s k o m tvari da (kao t o je gore n a t u k n u t o ) ini se dopustivim pripisati njegovoj koncepciji openi to ontologijsko znaenje. Bitak je esencijalno tenja za uitkom. Ta tenja postaje svrha u ljudskoj egzisten ciji: erotski poticaj da se iva supstancija spaja u sve vee i sve trajnije jedinice predstavlja nagonski izvor civilizacije. Spolni nagoni su nagoni ivota: poticaj da se
28 O tim dvjema antagonistikim koncepcijama vremena navede nim ovdje raspravlja Mircea Eliade u svojoj knjizi The Myth of the Eternal Return (London: Routledge and Kegan Paul, 1955). On sta vlja u opreku cikliku i linearnu ideju vremena, od kojih je prva karakteristina za tradicionalne (preteno primitivne) civilizacije, a druga za modernog ovjeka.

sauva i obogati ivot svladavajui prirodu u skladu s razvojem ivotnih p o t r e b a izvorno je erotski poticaj. Ananke se doivljava kao b r a n a zadovoljavanju ivotnih nagona, koji trae uitak, ne sigurnost. A borba za op stanak izvorno je b o r b a za uitak: k u l t u r a poinje s kolektivnom implementacijom te svrhe. Kasnije, meu tim, borba za o p s t a n a k se organizira u interes domina cije: erotski temelj k u l t u r e se preoblikuje. Kad filozo fija pojmi bit bitka kao Logos, to je ve Logos domi nacije zapovjedniki, gospodarski, upravljajui um, kojem se ovjek i p r i r o d a m o r a j u podvrgnuti. Freudovo se tumaenje bitka u smislu Erosa vraa r a n o m razdoblju Platonove filozofije, u kojem se kultu ra zamiljala ne kao represivna sublimacija nego kao slo bodni samo-razvoj Erosa. Ve u Platona, ta se koncep cija pojavljuje kao j e d a n arhaiko-mitski preostatak. E r o s je bitak apsorbiran u Logos, a Logos je razum koji podjarmljuje nagone. Povijest ontologije odraava naelo zbiljnosti koje vlada svijetom sve iskljuivije: uvidi sa drani u metafizikom p o j m u Erosa protjerani su u pod zemlje. Oni su preivjeli, u eshatologijskom iskrivljenju, u mnogim heretikim p o k r e t i m a , u hedonistikoj filozo fiji. Njihova povijest ima tek da se napie kao i povijest pretvaranja E r o s a u Agape. 29 Freudova vlastita teorija slijedi opi smjer: u njegovom djelu, racional nost p r e d o m i n a n t n o g naela zbiljnosti nadomjeuje me tafizike spekulacije o E r o s u . Mi emo sada p o k u a t i da ponovo doemo do punog sadraja njegovih spekulacija.

Vidi Anders Nygren, Agape and Eros (Philadelphia: Westminster Press, 1953).

25

114

115

D R U G I

D I O

S ONU

STRANU N A E L A ZBILJNOSTI

6
Povijesne granice postojeeg naela zbiljnosti

Koliko se vremena tokom cijele ovjekove sudbine potroilo u borbi da se odlui kakav e biti ovjekov budui svijet! to smjeliji na por da iznae, to je manje znao o sadanjem svijetu u kojem ivi. Jedini divni svijet koji je poznavao, u kojem je ivio i koji mu je dao sve to je imao, bio je, prema propovjed niku i prelatu, onaj koji treba da mu je naj manje na pameti. Njemu se preporuivalo, nareivalo, od dana njegova roenja da ka e zbogom tome svijetu. O, dosta nam je zlo upotrebe ove krasne zemlje! Nije nikakva tuna istina da ovo treba da bude na dom. I kad bi nam pruao tek prosto skrovite, prostu odjeu, prostu hranu, uz krin i ruu, jabuku i kruku, bio bi prikladan dom smrt nu ili besmrtnu ovjeku. Sean O'Casey Sunset and Evening Star

P r e t h o d n a analiza je pokuala poistovjetiti stanovite os novne tenje u nagonskoj s t r u k t u r i civilizacije i, poseb no, odrediti specifino naelo zbiljnosti koje je zavla dalo n a p r e t k o m zapadne civilizacije. Mi smo to naelo zbiljnosti oznaili kao naelo izvedbe; i pokuali smo po kazati da su dominacija i otuenje, izvedeni iz prevla davajue drutvene organizacije rada, u velikoj mjeri odredili zahtjeve koje je to naelo zbiljnosti n a m e t n u l o nagonima. Postavilo se pitanje da li se produena vla davina naela izvedbe kao naela zbiljnosti m o r a uzeti kao gotova injenica (tako da se smjer civilizacije mo ra r a z m a t r a t i u svjetlu tog istog naela), ili je moda naelo izvedbe stvorilo preduvjet za kvalitativno druga ije, nerepresivno naelo zbiljnosti. To se pitanje samo od sebe n a m e t n u l o kad s m o usporedili psihoanalitiku teoriju ovjeka s nekim temeljnim povijesnim tendenci jama: (1) S a m n a p r e d a k civilizacije pod naelom izvedbe do stigao je s t u p a n j proizvodnosti na kojem bi se mogli z n a t n o smanjiti drutveni zahtjevi od nagonske energi je koja t r e b a da se potroi na otueni rad. Prema tome, p r o d u e n u represivnu organizaciju nagona izgleda da ma nje uvjetuje borba za opstanak nego interes u produivanju te b o r b e interes dominacije. (2) Reprezentativna filozofija z a p a d n e civilizacije je raz vila j e d n u koncepciju r a zum a koja sadrava dominira119

jue karakteristike naela izvedbe. Meutim, ta ista fi lozofija zavrava u viziji vieg oblika uma, koji je pra va negacija tih karakteristika naime, receptivnosti, kontemplacije, radosti. Iza definicije subjekta u smislu vjeito transcendirajue i p r o d u k t i v n e djelatnosti ega lei predodba o iskupljenju ega: smirivanje itave transcendencije u nainu b i t k a koji je apsorbirao sve biva nje, koji je za sebe i sa sobom u svoj dragosti. Problem povijesne naravi i ogranienja naela izvedbe od presudne je vanosti za Freudovu teoriju. Vidjeli smo da on praktiki poistovjeuje postojee naelo zbiljnosti (to jest, naelo izvedbe) s naelom zbiljnosti kao takvim. P r e m a tome, njegova dijalektika civiliza cije bi izgubila svoju konanost ako bi se naelo izvedbe otkrilo kao tek j e d a n specifini povijesni oblik na ela zbiljnosti. tavie, budui da F r e u d t a k o e r po istovjeuje povijesni k a r a k t e r n a g o n a s njihovom pri rodom, relativnost naela izvedbe bi utjecala na njego vu temeljnu koncepciju nagonske dinamike izmeu Ero sa i Thanatosa: njihov odnos i njezin razvoj bili bi dru gaiji pod drugaijim naelom zbiljnosti. O b r n u t o , Freudova teorija nagona prua j e d a n od najjaih argume n a t a protiv relativnog (povijesnog) k a r a k t e r a naela zbilj nosti. Ako je spolnost u samoj svojoj biti antisocijalna i asocijalna, i ako je razornost manifestacija prvobitnog nagona, tad ideja nerepresivnog naela zbiljnosti nije nita drugo nego d o k o n a spekulacija. Freudova teorija nagona naznauje smjer u kojem se p r o b l e m m o r a ispitivati. Naelo izvedbe namee integri r a n u represivnu organizaciju spolnosti i nagona razara nja. Stoga, ako je povijesni proces teio da uini za starjelim ustanove naela izvedbe, on bi isto t a k o te io da uini zastarjelom organizaciju nagona to e rei, da oslobodi nagone od ogranienja i odvraanja koje zahtijeva naelo izvedbe. To bi sadravalo zbiljsku mogunost postepenog uklanjanja viak-potiskivanja pri e m u bi se iree podruje razornosti moglo apsorbirati ili neutralizirati p o m o u pojaanog libida. Oito, Freu120

d o v a teorija iskljuuje k o n s t r u k c i j u bilo koje psihoana litike utopije. Ako mi usvojimo njegovu teoriju, a jo tvrdimo da postoji povijesna supstancija u ideji nerepresivne civilizacije, t a d a se o n a m o r a izvesti iz same Freudove teorije nagona. Njegovi pojmovi se m o r a j u ispitati da se otkrije da li oni sadravaju ili ne sadravaju ele m e n t e koji zahtijevaju p o n o v n u interpretaciju. Takav p r i s t u p bi bio p a r a l e l a n s o n i m koji s m o primijenili u p r e t h o d n o j sociologijskoj diskusiji. T a m o s m o pokua vali oitati okotavanje naela izvedbe iz povijesnih uvjeta koje je o n o stvorilo, s a d emo p o k u a t i da oi tamo iz povijesnih nestalnosti nagona m o g u n o s t nji hova nerepresivnog razvoja. Takav p r i s t u p podrazumi jeva kritiku postojeeg naela zbiljnosti u ime naela uitka prevrednovanje antagonistikog odnosa koji je prevladavao izmeu te dvije dimenzije ljudske egzisten cije. Freud tvrdi da je b i t n i s u k o b izmeu ta dva naela neminovan; m e u t i m , u r a z r a d b i njegove teorije, ta ne minovnost, ini se, dolazi u pitanje. Sukob, u o n o m e obliku koji p o p r i m a u civilizaciji, ini se da uvjetuje i ovjekovjeuje prevlast Ananke, Lebensnota, b o r b e za opstanak. (Kasniji stadij teorije nagona s pojmovima E r o s a i nagona smrti, ne u k i d a tu tezu: Lebensnot se sa da pokazuje kao o s k u d i c a i n e d o s t a t a k koji su i n h e r e n t n i s a m o m organskom ivotu.) B o r b a za opstanak uvjetuje represivnu p r o m j e n u n a g o n a uglavnom zbog nedostata ka dovoljnih sredstava i zaliha za integralno, bezbolno i lako zadovoljenje n a g o n s k i h potreba. Ako je to tono, do represivne organizacije n a g o n a u borbi za o p s t a n a k dolazilo bi zbog egzogenih inilaca egzogenih u smi slu da nisu i n h e r e n t n i prirodi nagona, nego proizla ze iz specifinih povijesnih uvjeta u kojima se nagoni razvijaju. P r e m a F r e u d u ta je razlika beznaajna, j e r 1 su sami nagoni povijesni; n e m a nagonske s t r u k t u r e izvan povijesne s t r u k t u r e . Meutim, to ne iskljuuje
Vidi, na primjer. Beyond the Pleasure Principle veright Publishing Corp., 1950), str. 47, 49.
1

(New York:

Li-

121

p o t r e b u da se ta razlika napravi s a m o ona m o r a biti unutar same povijesne s t r u k t u r e . A ova se pojavljuje raslojena na dvije razine: (a) filogenetiko-biologijska ra zina, razvoj ovjeka ivotinje u borbi s p r i r o d o m ; i (b) sociologijska razina, razvoj civiliziranih pojedinaca i g r u p a u meusobnoj borbi i u borbi s njihovom okoli n o m . Te dvije razine su u n e p r e s t a n o m i nerazdvojivom meudjelovanju, ali su inioci koji su nastali na dru goj razini egzogeni za prvu i imaju stoga razliitu tei nu i vrijednost (iako t o k o m razvoja, oni mogu utonuti u p r v u razinu): oni su relativniji; oni se mogu bre mije njati a da pri t o m e ne dovode u opasnost i ne preokre u razvoj genusa. Ta razlika u podrijetlu nagonske mo difikacije lei u osnovi razlike koju s m o uveli izmeu potiskivanja i viak-potiskivanja; 2 ova druga potjee i odrava se na sociologijskoj razini. Freud je posve svjestan povijesnog elementa u ovje kovoj nagonskoj s t r u k t u r i . Razmatrajui religiju kao spe cifian povijesni oblik iluzije on navodi protiv sebe a r g u m e n t : Poto su ljudi tako malo podloni razboritim argumentima, j e r njima t a k o p o t p u n o vladaju njihove nagonske elje, zato bi im oduzimali j e d n o sredstvo za dovoljavanja svojih nagona i zamjenjivali ga razboritim argumentima? I on odgovara: Zaista ljudi su takvi, ali da li ste se zapitali da li oni t r e b a da b u d u takvi, da li je to p o t r e b a njihove n a j u n u t a r n i j e prirode? 3 Meutim, u svojoj teoriji nagona, Freud ne izvlai ni kakve temeljne zakljuke iz te povijesne razlike, nego i jednoj i drugoj razini pripisuje j e d n a k u i openitu va ljanost. Za njegovu metapsihologiju nije od p r e s u d n e vanosti da li zabrane n a m e e oskudica ili hijerarhijska raspodjela oskudice, b o r b a za o p s t a n a k ili interes domi nacije. I zaista ta dva inioca filogenetiko-biologijski i sociologijski srasli su u zabiljeenoj povijesti ci vilizacije. Ali je njihovo ujedinjenje ve odavno postaVidi str. 34. The Future of an Illusion, (New York: Liveright Publishing Corp., 1949), str. 81.
3 2

lo neprirodno k a o i ugnjetavaka modifikacija na ela uitka od strane naela zbiljnosti. Freudovo dosljed no odbacivanje mogunosti bitnog oslobaanja prvog sadrava pretpostavku da je oskudica isto t a k o stalna kao i dominacija pretpostavku koja ini se da izbje gava istinito injenino stanje. Pomou te pretpostavke, vanjska injenica zadobiva teorijsko dostojanstvo inhe rentnog elementa duevnog ivota, inherentnoga ak i prvobitnim nagonima. U svjetlosti dalekosenog nasto janja civilizacije i u svjetlu Freudove vlastite interpre tacije nagonskog razvoja, ta pretpostavka m o r a doi u pitanje. Povijesna mogunost postepenog ukidanja ogra nienja nagonskog razvoja, moda ak i povijesna nu nost, m o r a se uzeti ozbiljno ako e civilizacija na predovati do vieg s t u p n j a slobode. Da bi se ekstrapolirala hipoteza nerepresivne civili zacije iz Freudove teorije nagona, m o r a se ponovo ispi tati njegova koncepcija prvobitnih nagona, njihovi ci ljevi i njihov m e u o d n o s . U toj je koncepciji uglavnom nagon smrti ono to izgleda da se opire svakoj hipotezi o nerepresivnoj civilizaciji: samo postojanje jednog tak vog nagona ini se da automatski proizvodi itavu mreu zabrana i kontrola koje ustanovljava civilizacija; u r o e n a razornost m o r a roditi vjeno potiskivanje. Nae preispitivanje m o r a stoga poeti s Freudovom analizom nagona smrti. Vidjeli smo da je, u Freudovoj kasnoj teoriji nagona, prisiljavanje inherentno organskom ivotu da se po novo uspostavi ranije stanje stvari koje je ivi entitet m o r a o napustiti pod p r i t i s k o m vanjskih uznemiravajuih 4 sila zajedniko objema prvobitnim nagonima: Erosu i nagonu smrti. F r e u d s m a t r a tu retrogresivnu tenden ciju izrazom inercije u organskom ivotu, i odvauje se na sljedee hipotetiko objanjenje: u vrijeme k a d a je ivot potekao iz neive tvari, razvila se j a k a napetost koje su se mladi organizmi nastojali osloboditi vraajui
4

Beyond the Pleasure Principle, str. 47.

122

123

se u neivo stanje. 5 U r a n o m razdoblju organskog i vota p u t do prethodnog stanja neorganske egzistencije bio je vjerojatno vrlo k r a t a k , a u m i r a n j e vrlo lagano; ali su postepeno vanjski utjecaji produili taj p u t i prisilili organizam da poduzima sve due i sve zamre nije zaobilazne putove ka smrti. to dui i to zamr eniji zaobilazni put, to diferenciraniji i snaniji po staje organizam: on konano zagospodaruje globusom kao svojim posjedom. Pa ipak, izvorni cilj n a g o n a os taje p o v r a t a k u neorganski ivot, u mrtvu tvar. I upravo tu, kada razvija svoju najdalekoseniju hipotezu, Freud n e p r e s t a n o tvrdi da su egzogeni inioci odredili prvobitni nagonski razvoj: organizam je b i o prisiljen da napusti ranije stanje stvari pod p r i t i s k o m vanjskih uznemiravajuih sila; fenomeni organskog ivota se moraju pripisati vanjskim uznemiravajuim i odvraajuim utjecajima; presudni vanjski utjecaji su se pro mijenili na takav nain da su obavezali supstanciju koja je preivjela da sve vie skree od svojeg izvornog toka ivota. 6 Ako organizam u m i r e zbog unutarnjih raz loga, 7 o n d a su zaobilazni put do s m r t i morali izazvati vanjski inioci. Freud pretpostavlja da se ti inioci mo raju traiti u povijesti zemlje na kojoj ivimo i njezina odnosa p r e m a suncu. 8 Meutim, razvoj ovjeka ivo tinje ne ostaje ogranien na geologijsku povijest; o vjek postaje, na temelju p r i r o d n e povijesti, subjekt i objekt svoje vlastite povijesti. Ako je izvorno zbiljska razlika izmeu nagona ivota i nagona smrti bila vrlo mala, u povijesti ivotinje ovjeka ona raste i postaje bitna karakteristika samog povijesnog procesa. Dijagram na sljedeoj stranici moe ilustrirati Freudovu konstrukciju osnovne nagonske dinamike.
5 6 7

Nav. dj., 50. Nav. dj., str. 47, 49, 50. Kurziv dodan. Nav. dj., str. 50. Nav. dj., str. 49.

124

Dijagram u g r u b i m c r t a m a prikazuje povijesni sli jed od poetka organskog ivota (stadiji 2 i 3), p r e k o formativnog stadija dva prvobitna nagona (5), do nji hova modificiranog razvoja u obliku ljudskih nagona u civilizaciji (67). Prekretnice u stadijima 3 i 6. I jednog i drugog uvjetuju egzogeni inioci p o m o u ko jih odreeno oblikovanje kao i b u d u a d i n a m i k a na gona postaju povijesno steeni. U stadiju 3, egzoge ni inilac je neublaena napetost k o j u je izazvalo ra anje organskog ivota; iskustvo da je ivot manje zadovoljavajui, bolniji, nego p r e t h o d n i stadij, r a a nagon smrti kao poriv da se p r e k o regresije ublai ta napetost. Djelovanje nagona s m r t i pojavljuje se tako kao rezultat t r a u m e p r v o b i t n e frustracije: geologijsko-biologijski dogaaj uzrokuje ovdje oskudicu i bol. Druga prekretnica, m e u t i m , nije vie geologijsko-biologijska: ona se deava na p r a g u civilizacije. Egzogeni inilac je ovdje Ananke, svjesna b o r b a za egzistenciju. O n a silom namee represivne kontrole spolnih n a g o n a (prvo p r e k o surovog nasilja prvobitnog oca, zatim preko institucionalizacije i interiorizacije), kao i pretvaranje nagona smrti u drutveno korisnu agresiju i u d o r e d n o s t . Ta organizacija nagona (zapravo j e d a n dug proces) stva ra civiliziranu podjelu rada, n a p r e d a k i zakon i pore dak; ali ona isto tako zapoinje lanac dogaaja koji vodi do progresivnog slabljenja Erosa i time do p o r a s t a agresivnosti i osjeaja krivnje. Vidjeli smo da taj raz voj nije inherentan borbi za opstanak, nego s a m o njezinoj ugnjetavakoj organizaciji, i da u sadanjem razdoblju mogua pobjeda n a d oskudicom ini tu b o r b u sve iracionalnijom. Ali zar ne postoje, u s a m i m nagonima, asocijalne si le koje uvjetuju represivna ogranienja bez obzira na oskudicu ili obilje u vanjskom svijetu? Ponovo se sje amo Freudove tvrdnje da se p r i r o d a nagona povijes no stjee. Stoga, ta p r i r o d a se mijenja ako se promi jene temeljni uvjeti koji su uzrokovali da nagoni po p r i m e tu prirodu. Istina, ti uvjeti su jo uvijek isti,
126

utoliko to se borba za o p s t a n a k jo odvija u n u t a r okvi ra oskudice i dominacije. Ali o n i tee da p o s t a n u za starjeli i artificijelni p r e d izgledom istinske mogu nosti njihova odstranjenja. Stupanj do kojeg se temelj civilizacije promijenio (dok se njezino naelo zadralo) moe se ilustrirati injenicom da razlika izmeu poe taka civilizacije i njezina sadanjeg stadija izgleda bes k o n a n o vea nego razlika izmeu poetaka civilizacije i p r e t h o d n o g stadija, u kojem se stekla priroda nago n a . Svakako, promjena u uvjetima civilizacije d i r e k t n o bi djelovala samo na oblikovane ljudske nagone (spol ne nagone i nagone agresije). U biologijsko-geologijskim uvjetima koje je Freud pretpostavio za ivu supstanciju k a o takvu ne moe se uoiti nikakva takva p r o m j e n a ; r a a n j e ivota je i dalje t r a u m a , i stoga vladavina na ela Nirvane izgleda nepokolebljiva. Meutim, derivati nagona s m r t i djeluju samo u spoju sa spolnim nagoni m a ; sve dotle dok ivot raste, prvi ostaju podreeni dru gima; sudbina destrudo-a. (energije nagona razaranja) ovisi o sudbini libida. P r e m a tome, kvalitativna promje na u razvoju spolnosti nuno m o r a izmijeniti manife stacije nagona smrti. Z a t o se hipoteza o nerepresivnoj civilizaciji m o r a teo rijski potvrditi prvo tako da se dokae mogunost nerepresivnog razvoja libida u uvjetima zrele civilizacije. Smjer takvog razvoja pokazuju one duevne snage ko je, po Freudu, ostaju bitno slobodne od naela zbiljnos ti i prenose tu slobodu u svijet zrele svijesti. Njihovo preispitivanje m o r a biti sljedei korak.

7
Fantazija i utopija

U Freudovoj teoriji, duevne snage suprotstavljene na elu zbiljnosti izgleda da su uglavnom upuene na pod svijest i da iz nje djeluju. Vladavina nemodificiranog naela uitka postoji samo n a d najdubljim i najarhajinijim nesvjesnim procesima: oni ne mogu pruiti ni kakve s t a n d a r d e za izgradnju nerepresivnog mentalite ta, niti za istinosnu vrijednost takve izgradnje. Ali Freud izdvaja fantaziju k a o duevnu djelatnost koja zadrava vi soki stupanj slobode od naela zbiljnosti ak i u sferi razvijene svijesti. Sjetimo se njegova opisa u Two prin ciples of Mental Functioning (Formulacije dvaju nae la psihikog dogaanja). S uvoenjem naela zbiljnosti otcijepio se jedan oblik misaone djelatnosti: on je ostao slobodan od zbiljnosnog ispitivanja i ostao podvrgnut samom naelu uitka. To je in fantaziranja (das Phantasieren), koji poinje ve s djejom igrom, a kasnije, nastavivi kao sanjarenje, na 1 puta svoju zavisnost od zbiljskih objekata. Fantazija igra najpresudniju ulogu u cjelokupnoj duev n o j s t r u k t u r i : ona povezuje najdublje slojeve nesvjes nog s najviim proizvodima svijesti (umjetnost), san sa zbiljnou; ona uva arhetipove genusa, stalne ali potis1 Collected Papers (London: Hogarth Press, 1950), IV, 1617. Vidi str. 2021 gore.

n u t e ideje kolektivnog i individualnog pamenja, zabra njene predodbe o slobodi. F r e u d uspostavlja dvostruku vezu, izmeu spolnih n a g o n a i fantazije s j e d n e stra ne, i izmeu nagona ega i djelatnosti svijesti, s dru ge. Ta dihotomija je neodriva, ne samo s obzirom na kasniju formulaciju teorije n a g o n a (koja n a p u t a neo visne nagone ega) nego t a k o e r zbog sjedinjavanja fan tazije i umjetnike (i a k n o r m a l n e ) svijesti. Meutim, afinitet izmeu fantazije i spolnosti ostaje p r e s u d a n za funkciju ove prve. Priznavanje fantazije (imaginacije) kao misaonog pro cesa sa svojim vlastitim z a k o n i m a i istinosnkn vrijed n o s t i m a nije bila novina u filozofiji i psihologiji; Freudov je izvorni doprinos u p o k u a j u da pokae genezu tog oblika misli i njegovu b i t n u vezu s naelom uitka. Uspostavljanje naela zbiljnosti uzrokuje dijeljenje i unakazivanje duha, to k o b n o odreuje itav njegov raz voj. Duevni proces ranije ujedinjen u egu uitka sa da se cijepa: njegov glavni tok se skree u podruje naela zbiljnosti i usklauje s njegovim zahtjevima. Ta ko uvjetovan, taj dio d u h a uzima monopol tumaenja, manipulacije i mijenjanja zbiljnosti upravljanja pam enjem i zaboravom, ak i odreivanja to zbiljnost jest i k a k o je t r e b a upotrebljavati i mijenjati. Drugi dio du evnog a p a r a t a ostaje slobodan od kontrole naela zbilj n o s t i pod cijenu da postaje nemoan, nevaan, ne realistian. Dok je ego ranije vodila i gonila cjelina njegove duevne energije, sad e ga voditi tek onaj nje zin dio koji se prilagouje n a e l u zbiljnosti. Taj d i o i s a m o taj dio treba da postavlja ciljeve, n o r m e i vrijed nos ti ega; kao tun on postaje jedino spremite suda, istine, racionalnosti; on odluuje t a je korisno i neko 2 risno, d o b r o i zlo. Matu k a o odvojen duevni pro ces r a a i u isto vrijeme ostavlja iza sebe organizacija
2 Um u tome smislu nije identian s racionalnom sposobnou (in telektom) tradicionalne teorijske psihologije. Taj termin oznauje ovdje onaj dio duha koji se podvrgava kontroli naela zbiljnosti i ukljuuje organizirani dio vegetativnih, osjetilnih i apetitivnih-* sposobnosti.

128

129

ega uitka u ego zbiljnosti. Um prevladava: on postaje neugodan, ali k o r i s t a n i toan; m a t a ostaje ugodna ali postaje nekorisna, neistinita p u k a igra, sanjarenje. Kao takva, ona nastavlja da govori jezikom naela uit ka, slobode od potiskivanja, nezabranjene elje i zado voljenja ali zbiljnost ide dalje p r e m a zakonima uma, ne predajui se vie jeziku sna. Meutim, m a t a (imaginacija) zadrava s t r u k t u r u i tenje psihe starije nego njezina organizacija od strane zbiljnosti, starije od njezine pojave k a o jednog indi viduuma suprotstavljanog d r u g i m individuama. U do kaz toga, p o p u t ida kojem ostaje podloena, uobrazilja uva sjecanje na potpovijesnu p r o l o s t kad je ivot individuuma bio ivot genusa, utjelovljenje neposred nog jedinstva izmeu openitog i pojedinanog u vlasti naela uitka. N a s u p r o t tome, cijelu b u d u u povijest ovjeka karakterizira razaranje toga izvornog jedinstva: poloaj ega u njegovu svojstvu nezavisnog iadidualnog organizma dolazi u s u k o b s njim s a m i m u njegovu drugom svojstvu lana j e d n o g niza narataja. 3 Ge nus sada ivi u svjesnom s u k o b u koji se n e p r e s t a n o ob navlja m e u pojedincima i izmeu njih i njihova svije ta. Napredak p o d naelom izvedbe, odvija se dalje pre ko tih sukoba. Principium individuationis, kako ga pro vodi to naelo zbiljnosti, izaziva represivno koritenje prvobitnih nagona koji produavaju da se bore, svaki na svoj vlastiti nain, da u k i n u principium individuatio nis, j e r ih od njihova cilja n e p r e s t a n o odvraa isti onaj n a p r e d a k koji njihovu energiju odrava. U t o m e se na p o r u i j e d a n i drugi nagon ukrouju. U svijetu anta gonistikog principiuma individuationis i protiv toga svijeta, imaginacija podrava zahtjev za cijelim indivi d u u m o m , u jedinstvu s genusom i s arhajskom pro lou. Freudova metapsihologija vraa ovdje imaginaciji nje zina prava. Kao temeljni, nezavisni duevni proces, fan.A. General Introduction to Psychoanalysis City P u b l i s h i n g Co; 1943), str. 359.
3

tazija i m a svoju vlastitu i s t i n o s n u vrijednost, koja od govara vlastitom iskustvu naime, svladavanju antago nistike ljudske zbiljnosti. Imaginacija sagledava pomi renje pojedinca sa cjelinom, elje s ostvarenjem, sree s u m o m . Dok je postojee naelo zbiljnosti premjestilo tu h a r m o n i j u u utopiju, fantazija insistira na t o m e da ona m o r a i m o e p o s t a t i zbiljskom, da iza iluzije lei zna nje. I s t i n e imaginacije se ostvaruju tek o n d a k a d a sa ma fantazija dobije oblik, k a d a stvori svemir opaanja i razumijevanja subjektivni i u isto vrijeme objektiv ni svemir. To se d o g a a u umjetnosti. Analiza spoznaj ne uloge fantazije dovodi t a k o do estetike kao znanosti o ljepoti: iza estetskog oblika nalazi se p o t i s n u t a har monija osjetilnosti i r a z u m a vjeiti p r o t e s t protiv or ganizacije ivota od s t r a n e logike dominacije, kritika naela izvedbe. Umjetnost je m o d a najvidljiviji povratak potisnu tog ne s a m o na individualnoj nego i na generiko-povijesnoj razini. Umjetnika imaginacija oblikuje ne svjesno pamenje osloboenja koje je propalo, obe anja koje je iznevjereno. P o d vlau naela izvedbe, u m j e t n o s t suprotstavlja institucionaliziranom potiskiva nju lik ovjeka kao slobodnog subjekta; ali u stanju neslobode umjetnost moe podravati p r e d o d b u o slo bodi s a m o negacijom neslobode. 4 Otkako se probudila svijest o slobodi, n e m a pravog umjetnikog djela koje ne otkriva arhetipski sadraj: negaciju neslobode. Ka snije e m o vidjeti k a k o je taj sadraj p o p r i m i o estet 5 ski oblik, kojim upravljaju estetska naela. Kao estet ski fenomen, kritika funkcija umjetnosti je samo-poraavanje. S a m a p o d v r g n u t o s t umjetnosti obliku (formi) iskrivljuje negaciju neslobode u umjetnosti. Da bi se negirala, nesloboda m o r a biti predstavljena u umjetni k o m djelu sa slinou na zbiljnost. Taj element sli nosti (privid, Schein) n u n o podvrgava predstavljenu
4 T h e o d o r W. A d o r n o , (1953), 182. 5 Vidi IX Poglavlje.

(New

York:

Garden

Die

Gegngelte

Musik,

Der

Monat,

130

131

zbiljnost estetskim s t a n d a r d i m a i t a k o je liava njezi nog uasa. tavie, oblik umjetnikoga djela daje sadr aju kvalitete uivanja. Stil, ritam, i m e t a r uvode estetiki p o r e d a k koji s a m po sebi prua uitak: pomiruje sa sadrajem. Estetski kvalitet uitka, ak zabave, neodvojiv je od biti umjetnosti, bez obzira k a k o tra gino, k a k o b e s k o m p r o m i s n o bilo umjetniko djelo, Ari stotelova propozicija o k a t a r t i k o m djelovanju umjet n o s t i u k r a t k o iznosi dvostruku funkciju u m j e t n o s t i : i da suprotstavi i da izmiri; i da optui i da oslobodi kriv nje; i da podsjeti na p o t i s n u t o i da ga ponovo potisne proisti. Ljudi mogu uzdizati sebe klasicima: itaju i vide i uju k a k o se njihovi vlastiti arhetipi b u n e , po bjeuju, p o p u t a j u ili p r o p a d a j u . I b u d u i da se sve to umjetniki oblikuje, oni mogu u njemu uivati i za boraviti ga. Pa ipak, u n u t a r granica estetskog oblika, umjetnost je izraavala, iako na ambivalentan nain, p o v r a t a k po tisnute p r e d o d b e osloboenja; umjetnost je bila opo zicija. U sadanjem razdoblju, u periodu totalne mobi lizacije, izgleda da se ak ni ta vrlo ambivalentna opo zicija ne moe odrati. Umjetnost preivljava s a m o ta mo gdje u k i d a sebe samu, gdje spaava svoju supstan ciju poricajui svoj tradicionalni oblik i poricajui t i m e izmirenje: gdje postaje nadrealistika i atonalna. 6 Ina e u m j e t n o s t dijeli sudbinu cjelokupne izvorne ljudske komunikacije: o n a o d u m i r e . Ono to je Karl K r a u s na pisao na p o e t k u faistikog razdoblja, jo je istinito: Das Wort entschlief, als jene Welt erwachte. U m a n j e s u b l i m i r a n o m obliku opozicija fantazije na elu zbiljnosti je vie kod kue u takvim subrealnim i s u r r e a l n i m procesima k a o to su sanjanje, sanjarenje, igra, struja svijesti. U svojem najekstremnijem zah tjevu za zadovoljenjem s o n u s t r a n u naela zbiljnosti, fantazija u k i d a sam postojei principium individuatioTheodor W. Adorno, Philosophie C. B. Mohr, 1949).
6

nis. Tu su m o d a korijeni predanosti fantazije prvobit n o m E r o s u : spolnost je jedina funkcija ivog organiz ma ikoja se p r o t e e s onu s t r a n u individualnog i osigu rava njegovu vezu s vrstom. 7 Ukoliko naelo zbiljnosti organizira i k o n t r o l i r a spolnost, fantazija se postavlja uglavnom p r o t i v n o r m a l n e spolnosti. Ranije s m o pre t r e s a h s r o d n o s t izmeu fantazije i perverzije.) 8 Meu tim, erotski element u fantaziji ide dalje od perverti r a n i h izraza. Njegov cilj je erotska zbiljnost u kojoj bi se ivotni nagoni smirili u ispunjenju bez potiskiva nja. To je k o n a n i sadraj p r o c e s a fantazije, u nje govoj opoziciji p r e m a naelu zbiljnosti; zahvaljujui to me sadraju fantazija igra jedinstvenu ulogu u duev noj dinamici. F r e u d je p r i z n a o tu ulogu, ali na toj toki njegova metapsihologija pravi k o b a n zaokret. Predodba o raz liitom obliku zbiljnosti pojavila se kao istina jednog od temeljnih duevnih procesa; ta predodba sadrava iz gubljeno jedinstvo izmeu openitog i posebnog, i inte gralno zadovoljenje ivotnih n a g o n a p u t e m izmirenja iz m e u naela uitka i naela zbiljnosti. Njezinu istinosnu vrijednost uveava injenica da ta p r e d o d b a p r i p a d a ovjeanstvu uz principium individuationis. Meutim, p r e m a Freudu, ta p r e d o d b a zaziva s a m o potpovijesnu prolost genusa (i individuuma) koja je p r e t h o d i l a ita voj civilizaciji. Budui da se ova druga moe razviti sa mo p u t e m r a z a r a n j a potpovijesnog jedinstva izmeu na ela uitka i naela zbiljnosti, ta predodba m o r a ostati z a k o p a n a u nesvjesnom, a imaginacija (uobrazilja) m o r a p o s t a t i p u k a fantazija (mata), djeja igra, sanjarenje. Dugi p u t svijesti koji je vodio od prvobitne h o r d e do sve viih oblika civilizacije ne moe se o b r n u t i . Freudovi za kljuci iskljuuju ideju idealnog stanja prirode; ali oni isto tako hipostaziraju specifian povijesni oblik civiliza cije kao prirodu civilizacije. Njegova vlastita teorija ne
7 8

der neuen Musik

(Tbingen:

J.

Freud, A General Vidi II Poglavlje.

Introduction

to

Psychoanalysis,

str.

358.

132

133

opravdava taj zakljuak. Iz povijesne nunosti naela izvedbe i iz njegova produivanja izvan povijesne nuno sti, ne proizlazi da je nemogu drugaiji oblik civilizacije p o d drugaijim naelom zbiljnosti. U Freudovoj teoriji, sloboda od potiskivanja je stvar nesvjesnoga, potpovijes n e i ak podljudske prolosti, prvobitnih biologijskih i duevnih procesa; p r e m a tome, ideja naela nerepresivne zbiljnosti je stvar retrogresije. Da bi takvo naelo s a m o moglo postati povijesna zbiljnost, stvar svijesti koja se razvija, da bi se predodbe fantazije mogle odnositi prije na nepobijeenu budunost ovjeanstva nego na njego vu (nedovoljno) pobijeenu prolost sve je to Freudu izgledalo u najboljem sluaju kao zgodna utopija. [Primjer opasnosti od zloupotrebe otkria istinosne vrijednosti imaginacije za retrogresivne tenje p r u a dje lo Carla G. Junga. Naglaenije nego Freud on je insisti r a o na spoznajnoj snazi imaginacije. Po Jungu, fantazija se nerazluivo sjedinjuje sa svim ostalim duevnim funkcijama; o n a se pojavljuje as kao prvobitna, as kao konana i najsmionija sinteza svih sposobnosti. Fanta zija je iznad svega stvaralaka djelatnost iz koje proiz laze odgovori na sva pitanja na koja se moe odgovori ti, o n a je majka svih mogunosti u kojoj se sjedinjuju sve duevne suprotnosti, kao i sukob izmeu unutranjeg i vanjskog svijeta. Fantazija je uvijek gradila m o s t iz m e u neizmirljivih zahtjeva subjekta i objekta, ekstroverzije i introverzije. 9 I s t o v r e m e n o retrospektivni i oe kujui k a r a k t e r imaginacije tako se j a s n o postavlja: ona gleda ne s a m o u n a t r a g na izvornu zlatnu prolost, nego t a k o e r i unaprijed na jo neostvarene ali ostvarijive mogunosti. Ali ve u Jungovu ranijem djelu teite je na retrospektivnim i p r e m a t o m e fantastinim kvali t e t a m a imaginacije: razmiljanje u s n u se kree retro9 Jung, Psychological Types, Transi. H. Goldwin Baynes (New York: Harcourt, Brace, 19261, str. 69 (s manjim izmjenama u prijevodu. H. M.)

g r a d n o p r e m a sirovini sjeanja; ono je regresija p r e m a izvornoj zamjedbi. 1 0 U razvoju Jungove psihologije, nje zine mranjake i reakcionarne tenje su prevladale i odstranile kritike uvide Freudove metapsihologije]. 1 1 Istinosna vrijednost imaginacije ne o d n o s i se samo na prolost nego i na b u d u n o s t : oblici slobode i sree koje ona doziva trae da oslobode povijesnu zbiljnost. U njezinu odbijanju da p r i m i kao konana ogranienja koja slobodi i srei namee naelo zbiljnosti, u njezinu odbijanju da zaboravi o n o to moe biti, lei kritika funkcija fantazije: Rduire l'imagination l'esclavage, quand bien mme il y irait de se qu'on appelle grossirement le bonheur, c'est se drober tout ce qu'on trouve, au fond de soi, de justice suprme. La seule imagination me rend compte de ce qui peut tre.11 Nadrealisti su priznali revolucionarne implikacije Freudovih otkria: Imaginacija moda namjerava da zatrai n a t r a g svoja prava. 1 3 Ali kad su zapitali, Zar se san takoer ne moe primijeniti na rjeenje temeljnih pro blema ivota? 1 4 otili su izvan psihoanalize traei da san bude pretvoren u zbiljnost a da ne k o m p r o m i t i r a svoj sadraj. Umjetnost se povezala s revolucijom. Bes kompromisni pristanak uz o d r e e n u istinosnu vrijednost imaginacije potpunije obuhvaa zbiljnost. Da su propoziPsychology of the Unconscious, prijevod Beatrice M. Hinkle: Lon don: Routledge and Kegan Paul, 1951). str. 1314. 11 Izvrsna analiza Edwarda Glovera ini da je daljnje pretresanje Jungova djela nepotrebno. Vidi Freud or Jung? (New York: W. W. Norton, 1950). 12 Svesti imaginaciju na robovanje ak i kad je neija takozva na srea u pitanju, znai liiti ovjeka svega onoga to ima od naj vie pravde u dnu sebe. Jedino mi imaginacija govori to moe biti. Andr Breton, Les Manifestes du Surralisme (Pariz: Editions du Sagittaire, 1946), str. 15. To je bio prvi manifest (1924). 13 Nav. dj., str. 25. 14 Nav. dj., str. 26.
10

134

135

ije umjetnike imaginacije neistinite u smislu aktualne organizacije injenica p r i p a d a biti njihove istine: Istina da je neka propozicija u odnosu na aktualnu zgo du neistinita moe izraavati bitnu istinu to se tie es tetskog dostignua. Ona izraava veliko odbijanje koje je njegova primarna odlika.15 To veliko odbijanje je protest p roti v nepotrebnog po tiskivanja, b o r b a za konani oblik slobode da se ivi bez tjeskobe. 1 6 Ali ta se ideja m o e nekanjeno formuli rati samo jezikom umjetnosti. U realistinijem kontekstu politike teorije i ak filozofije, ona je gotovo openito oklevetana kao utopija. Prebacivanje istinskih mogunosti na niiju zemlju utopije samo je sobom b i t a n element ideologije naela izvedbe. Ako se konstrukcija nerepresivnog nagonskog razvoja orijentira, ne na potpovijesnu prolost, nego na povijesnu sadanjost i razvijenu civilizaciju, s a m o ideja utopije gubi svoje znaenje. Negacija naela izvedbe ja vlja se ne protiv n a p r e t k a svjesne racionalnosti, nego s njim: ona pretpostavlja najviu zrelost civilizacije. S a m a dostignua naela izvedbe poveavala su rascjep izmeu arhajskih nesvjesnih i svjesnih procesa ovjeka, s jedne, i njegovih aktualnih mogunosti, s druge strane. Povijest ovjeanstva izgleda da tei drugoj prekretnici u nestal n o s t i m a nagona. A, upravo kao i na p r e t h o d n i m prekret nicama, podeavanje arhajske duevne s t r u k t u r e novoj okolini znailo bi jo jednu katastrofu eksplozivnu promjenu u samoj okolini. Meutim, dok je prva prekret nica bila p r e m a Freudovoj hipotezi, dogaaj u geologijskoj povijesti i dok se druga desila na poetku civiliza cije, trea prekretnica bi bila smjetena na najvioj do stignutoj razini civilizacije. initelj u t o m e dogaaju ne bi bio vie povijesni ovjek ivotinja, nego svjesni, raA. N. Whitehead. Science and the Modern World (New YorkMacMillan, 1926), str. 228. 16 . . . Ohne Angst Leben. T. W. Adorno, Versuch iiber Wagner (Berlin Frankfurt: Suhrkamp, 1952), str. 198.
15

conalni subjekt koji je svladao i prisvojio objektivni svi j e t kao a r e n u svoje realizacije. Povijesni inilac sadran u Freudovoj teoriji n a g o n a realizirao se u povijesti kad n a p r e d a k civilizacije p o d r i v a temelj Ananke (Lebensnot-a) koja je, po F r e u d u , p r u a l a razlog za represivno na elo zbiljnosti. Pa ipak, i m a stanovite valjanosti u a r g u m e n t u da us p r k o s svem n a p r e t k u , o s k u d i c a i nezrelost ostaju dovolj no velike da sprijee realizaciju naela svakome pre ma njegovim p o t r e b a m a . Materijalna kao i m e n t a l n a sredstva civilizacije jo su t a k o ograniena da bi m o r a o biti b e s k r a j n o m n o g o nii ivotni standard ako se dru tvena proizvodnost p o n o v o u p u t i p r e m a openitom za dovoljenju individualnih p o t r e b a : mnogi bi se morali odrei udeenih lagoda, da bi svi ivjeli ljudskim ivo t o m . tavie, vladajua m e u n a r o d n a s t r u k t u r a indus trijske civilizacije ini se da izvrgava ruglu takvu ide ju. To ne obezvrijeuje teorijsko tvrenje da je naelo izvedbe zastarjelo. Izmirenje izmeu naela uitka i na ela zbiljnosti ne ovisi o p o s t o j a n j u obilja za sve. Jedino p r i m j e r e n o pitanje jest da li se moe r a zum no sagledati stanje civilizacije u k o j e m se ljudske potrebe zadovolja vaju na takav nain i u takvoj mjeri da se moe odstra niti viak-potiskivanje. J e d n o takvo hipotetiko stanje bi moglo s p r a v o m pret postaviti dvije toke, koje se nalaze na s u p r o t n i m polo vima nestalnosti nagona; j e d n a bi se smjestila na pri mitivnim poecima povijesti, druga na njezinu najzreli j e m stadiju. Prva bi se odnosila na raspodjelu oskudice bez ugnjetavanja (kakva je na primjer, mogla posto jati u m a t r i j a r h a l n i m fazama prastarog drutva). Druga bi se mogla odnositi na r a c i o n a l n u organizaciju p o t p u n o razvijenog industrijskog d r u t v a nakon pobjede n a d os kudicom. Nestalnosti n a g o n a bi naravno bile vrlo razli ite u tim dvama uvjetima ali bi jedna p r e s u d n a zna ajka m o r a l a biti zajednika objema: nagonski razvoj bi bio nerepresivan u smislu da se barem viak-potiskiva137

136

nje, uvjetovano interesima dominacije, ne bi n a m e t a l o nagonima. Ta kvaliteta bi odraavala p r e t e n o zadovolje nje temeljnih ljudskih p o t r e b a (najprimitivnijih u prvom, vrlo proirenih i rafiniranih u drugom stadiju), spolnih kao i drutvenih: h r a n e , smjetaja, odjee, slobodnog vre mena. To zadovoljenje bi bilo (a to je vaan m o m e n a t ) bez tekog rada to jest, bez vlasti otuenog r a d a n a d ljud skom egzistencijom. U primitivnim uvjetima, otuenje se jo nije pojavilo zbog primitivne n'aravi s a m i h potre ba, r u d i m e n t a r n o g (osobnog ili spolnog) k a r a k t e r a podje le r a d a i odsutnosti institucionalizirane hijerarhijske spe cijalizacije funkcija. U idealnima uvjetima razvijene in dustrijske civilizacije, otuenje bi se dovrilo p u t e m ope automatizacije rada, smanjenja radnog v r e m e n a na mi nimum i izmjenjivosti funkcija. Budui da je sama duina radnog d a n a j e d a n od gla vnih represivnih inilaca koje naelo zbiljnosti namee naelu uitka, skraenje r a d n o g dana do toke na kojoj sam k v a n t u m r a d n o g vremena ne spreava ljudski raz voj, predstavlja prvi preduvjet slobode. Takvo smanjenje bi samo po sebi sigurno predstavljalo z n a t n o opadanje u ivotnom s t a n d a r d u koji danas prevladava u najnapre dnijim industrijskim zemljama. Ali vraanje na nii i votni s t a n d a r d do kojeg bi doveo pad naela izvedbe, nije i suprotnosti s n a p r e t k o m slobode. Argument po kojem je osloboenje ovisno od sve vieg ivotnog s t a n d a r d a isuvie lako slui da o p r a v d a produivanje potiskivanja. Definicija ivotnog s t a n d a r d a u smislu automobila, televizora, zrakoplova i t r a k t o r a je definicija samog naela izvedbe. Izvan vladavine tog na ela, razina ivljenja bi se odmjeravala d r u g i m kriteri jima: ope zadovoljenje temeljnih ljudskih p o t r e b a , i sloboda od krivnje i s t r a h a p o u n u t r e n o g k a o i vanj skog, nagonskog k a o i racionalnog. La vraie civilisa tion . . . n'est pas dans le gaz, ni dans la vapeur, ni dans les tables tournantes. Elle est dans la diminution des traces
138

du pch originel 17 To je definicija n a p r e t k a s onu s t r a n u vladavine naela izvedbe. U najboljim uvjetima, prevlast u razvijenoj civili zaciji m a t e r i j a l n o g i intelektualnog bogatstva bila bi t a k v a d a d o p u t a bezbolno zadovoljenje p o t r e b a , dok dominacija ne bi vie s i s t e m a t s k i gospodarila takvim zadovoljenjem. U t o m e sluaju k v a n t u m nagonske ener gije k o j u jo t r e b a pretvoriti u p o t r e b a n r a d (zatim, pot p u n o mehaniziran i racionaliziram) b i o bi t a k o malen da bi o t p a l o veliko p o d r u j e represivnih ogranienja i modifikacija, koje vanjske sile vie ne p o t p o m a u . P r e m a t o m e , antagonistiki o d n o s i z m e u naela uitka i naela zbiljmosti promijenio bi se u k o r i s t prvog. Eros, ivotni nagoni, oslobodili bi se u neuvenim razmjerima. Da li to znai da bi se civilizacija rasprsla i vratila u pretpovijesno divljatvo, da bi pojedinci izumrli kao rezultat iscrpljenja raspoloivih sredstava zadovoljenja i njihove vlastite energije, da bi odsutnost nestaice i potiskivanja ukinulo svu energiju koja bi mogla promi cati m a t e r i j a l n u i intelektualnu proizvodnju na viu razi nu i u irim razmjerima? F r e u d odgovara p o t v r d n o . Nje gov odgovor se zasniva na manje-vie p r e u t n o m usvaja nju niza pretpostavki: da su slobodni libidni odnosi bitno antagonistiki p r e m a r a d n i m odnosima, da se m o r a iz vui energija iz prvih da bi se uspostavili drugi, da samo o d s u t n o s t p o t p u n o g zadovoljenja odrava drutvenu or ganizaciju r a d a . ak i u najboljim uvjetima racionalne organizacije drutva, zadovoljavanje ljudskih p o t r e b a bi zahtijevalo rad, a s a m a ta injenica bi n a m e t a l a kvanti tativno i kvalitativno nagonsko ogranienje, i time brojne d r u t v e n e tabue. Bez obzira k a k o bogata, civilizacija za visi od postojanog i metodinog rada, i time od neugodne odgode zadovoljenja. Budui da se prvobitni nagoni po
17 Istinska civilizacija nije u plinu, ni u pari, ni u okretnicama. Ona je u smanjenju tragova istonoga grijeha. Baudelaire, Mon Co eur Mis Nu, XXXII, u Oeuvres Postltumes, d. Conard, sv. II (Pariz, 1952), str. 109.

139

prirodi b u n e protiv takve odgode, njihova represivna modifikacija ostaje stoga nunost za cijelu civilizaciju. Da bismo se ogledali s t i m a r g u m e n t o m , m o r a t emo pokazati da se Freudova korelacija nagonsko potiski vanje drutveno k o r i s t a n r a d civilizacija moe smisleno pretvoriti u korelaciju nagonsko osloboenje drutveno koristan r a d civilizacija. N a t u k n u l i s m o da je prevlaujue n a g o n s k o potiskivanje proizalo, ne toliko iz nunosti r a d a , nego iz specifine drutvene or ganizacije r a d a koju n a m e e interes dominacije da je potiskivanje u velikoj m j e r i visak-potiskivanje. P r e m a tome, uklanjanje viak-potiskivanja bi per se teilo da ukloni, ne rad, nego organiziranje ljudske egzistencije u o r u e rada. Ako je to istinito, pojava nerepresivnog naela zbiljnosti prije bi izmijenila nego razorila dru tvenu organizaciju r a d a : oslobaanje Erosa bi stvorilo nove i trajne r a d n e odnose. Pretresanje te hipoteze se ve na poetku sukobljava s j e d n o m od najstroe tienih vrijednosti m o d e r n e kul t u r e s vrijednou proizvodnosti. Ta ideja izraava, vie nego moda i j e d n a druga, egzistencijalni stav u in dustrijskoj civilizaciji; o n a p r o i m a filozofijsku defini ciju subjekta u smislu ega koji vjeito t r a n s c e n d i r a . ovjek se vrednuje p r e m a njegovoj sposobnosti da pra vi, uveava i poboljava d r u t v e n o korisne stvari. Proiz vodnost oznaava t a k o stupanj gospodarenja p r i r o d o m i njezina preoblikovanja: progresivnu zamjenu nekontro lirane p r i r o d n e okoline k o n t r o l i r a n o m tehnikom okoli nom. Meutim, to je vie podjela r a d a sluila u korist postojeeg proizvodnog a p a r a t a u m j e s t o pojedincima drugim rijeima to je vie drutvena p o t r e b a o d s t u p a l a od individualne potrebe to je vie proizvodnost teila da proturjei naelu uitka i da postane svrha-sama-sebi. S a m a ta rije je poela da z a u d a r a na potiskivanje ili njegovo filistarsko velianje: ona podrazumijeva gnjevnu pogrdu o d m o r a , uivanja, osjetljivosti pobjedu n a d niom pozadinom d u h a i tijela, kroenje nagona od
140

s t r a n e eksploatatorskog u m a . Efikasnost i potiskivanje konvergiraju: poveanje proizvodnosti r a d a je sakrosanktni ideal i kapitalistikog i staljinistikog stahanovizma. Ta ideja proizvodnosti i m a svoje povijesne granice: to su granice naela izvedbe. Izvan njegova podruja, proizvo d n o s t ima drugi sadraj i drugi odnos p r e m a naelu ui tka: oni se anticipiraju u p r o c e s i m a imaginacije koji ti te slobodu od naela izvedbe dok podravaju zahtjev za novini naelom zbiljnosti. Utopijski zahtjevi imaginacije natopili su se povijesnom zbiljnou. Ako dostignua naela izvedbe n a d m a u j u njegove ustanove, o n a se t a k o e r suprotstavljaju smjeru njegove proizvodnosti podvrgavanju ovjeka njegovu r a d u . Liena toga porobljavanja, proizvodnost gubi svoju represivnu m o i nagoni na slobodan razvoj individual nih potreba. Takva p r o m j e n a u smjeru n a p r e t k a nadilazi temeljnu reorganizaciju drutvenog rada koju pretposta vlja. Bez obzira k a k o se p r a v e d n o i racionalno organizi rala materijalna proizvodnja, o n a nikada ne moe biti podruje slobode i zadovoljenja; ali ona moe osloboditi vrijeme i energiju za s l o b o d n u igru ljudskih sposobnosti izvan podruja o t u e n o g rada. t o potpunije otuenje rada, to vea mogunost slobode: totalna autornacija bi bila o p t i m u m . Oblast izvan r a d a je ona koja odreuje slobodu i ispunjenje, a odreenje ljudske egzistencije u smislu te oblasti je o n o to sainjava negaciju naela iz vedbe. Ta negacija u k i d a racionalnost dominacije i svje sno de-realizira svijet koji je oblikovala ta racionalnost ponovo ga definirajui p o m o u racionalnosti zadovo ljenja. Kako se takav povijesni preokret u smjeru napre tka omoguuje samo na temelju dostignua naela izved be i njegovih mogunosti, on preoblikuje ljudsku egzi stenciju u njezinoj cjelini, ukljuujui svijet r a d a i b o r b u s prirodom. N a p r e d a k s onu s t r a n u naela izvedbe se ne promie tako da se pobolja ili n a d o p u n i sadanja egzi stencija s vie kontemplacije, vie slobodnog vremena, p u t e m reklamiranja i upranjavanja viih vrijednosti, velianjem sebe i svojeg ivota. Takve ideje pripadaju kul141

t u r n o m kuanstvu samog naela izvedbe. Jadikovanje o uniavajuem uinku totalnog rada, poticanje da se cijene d o b r e i k r a s n e stvari na o v o m i d r u g o m svijetu samo je po sebi represivno u t o l i k o t o izmiruje ovjeka sa svijetom r a d a koji ostavlja n e t a k n u t i m u b i t n o m smi slu. Stavise, to p o d u p i r e potiskivanje, odvraajui n a p o r od samog p o d r u j a u k o j e m se potiskivanje ukorjenjuje i produuje. S onu s t r a n u naela izvedbe, njegova proizvodnost k a o i njegove k u l t u r n e vrijednosti p o s t a j u bezvrijedni. B o r b a za o p s t a n a k produuje se t a d a na n o v o m tlu i s novim ciljevima: o n a se p r e t v a r a u zajedniku b o r b u protiv sva kog ograniavanja slobodne igre ljudskih sposobnosti, protiv munog rada, bolesti i s m r t i . Stavie, dok je vla davinu naela izvedbe p r a t i l a odgovarajua kontrola na gonske d i n a m i k e , reorijentacija b o r b e za opstanak uklju ivala bi p r e s u d n u p r o m j e n u u toj dinamici. Zaista, ta kva promjena bi se javila k a o p r e d u v j e t odravanja na pretka. S a d a e m o p o k u a t i d a p o k a e m o d a b i ona djelovala na s a m u s t r u k t u r u psihe, izmijenila ravnoteu izmeu E r o s a i T h a n a t o s a , reaktivirala zabranjena po druja zadovoljenja i smirila konzervativne tenje nago na. Novo temeljno iskustvo b i t k a izmijenilo bi ljudsku egzistenciju u cjelini.

8
Likovi Orfeja i Narcisa

Pokuaj da se izradi teorijska konstrukcija k u l t u r e s o n u s t r a n u naela izvedbe u strogom je smislu nerazu m a n . Um je racionalnost naela izvedbe. ak na poetku zapadne civilizacije, m n o g o ranije nego to je to naelo bilo institucionalizirano, um se definirao k a o orue ograniavanja, nagonskog pokoravanja; oblast nagona, osjetilnost, s m a t r a l a se vjeito neprijateljskom p r e m a u m u i t e t n o m za njega. 1 Kategorije u kojima je filozofija shvatila ljudsku egzistenciju zadrale su vezu izmeu u m a i pokoravanja: t o god p r i p a d a podruju putenosti, uitka, poticaja i m a konotaciju neega to je antagoni stiku p r e m a r a z u m u neega to treba podjarmiti, ograniiti. Svakodnevni jezik je zadrao takvo vrednova nje: rijei koje se primjenjuju na to podruje imaju zvuk prodike ili obscenosti. Od Platona do Schund und Schmutz zakona m o d e r n o g svijeta, 2 pogrda naela ui tka je dokazala svoju neodoljivu mo; opozicija p r e m a takvoj pogrdi lako podlijee ismijavanju. Pa ipak, dominacija represivnog u m a (teorijskog i praktikog) nije nikada bila p o t p u n a : njezin monopol na spoznaju nije n i k a d a bio neosporan. Kad je F r e u d naVidi V. Poglavlje. Nacrt zakona koji je Zajedniki zakonodavni odbor New Yorka podnio o zabavnim knjigama zabranjuje prodaju i raspaavanje knji ga koje opisuju golotinju, seks ili poudu na takav nain koji vjeto smjera na to da izazove pohotu ili bludne ielje . . (New York Ti mes, feb. 17, 1954).
2 1

143

glasio osnovnu injenicu da fantazija (imaginacija) sa drava stanovitu istinu koja je n e u s k l a d i v a s u m o m , on je slijedio dugu povijesnu tradiciju. Fantazija je spoznaj na ukoliko uva istinu o Velikom Odbijanju, ili, konkre tno, ukoliko titi, n a s u p r o t c j e l o k u p n o m u m u , tenje za integralnim ispunjenjem ovjeka i p r i r o d e koje um po tiskuje. U podruju fantazije n e r a z b o r i t e predodbe o slobodi postaju razborite, a nia pozadina nagonskog zadovoljenja poprima novo d o s t o j a n s t v o . K u l t u r a naela izvedbe povlai se p r e d n e o b i n i m i s t i n a m a koje imagi nacija odrava na ivotu u f o l k l o r u i bajki, u knjievnosti i umjetnosti; one su p r i k l a d n o p r o t u m a e n e i nale su svoje mjesto u irem i a k a d e m s k o m svijetu. Meutim, pokuaj da se iz tih istina izvede s a d r a j valjanog naela zbiljnosti koje nadmauje p r e v l a u j u e naelo bio je po sve besmislen. Novalisova t v r d n j a da se sve u n u t a r n j e sposobnosti i sile i sve vanjske s p o s o b n o s t i i sile moraju izvesti iz produktivne i m a g i n a c i j e 3 ostala je tek raritet k a o i nadrealistiki p r o g r a m de pratiquer la posie. Zahtjev da imaginacija prui n o r m e za egzistencijalne stavove, za praksu, i za p o v i j e s n e m o g u n o s t i doima se k a o djeja fantazija. S a m o su se arhetipovi, samo sim boli usvojili, a njihovo se z n a e n j e obino vie tumai u smislu filogenetikih ili o n t o g e n e t i k i h stadija, koji su ve odavno nadmaeni, nego u s m i s l u individualne zrelo sti. Sada e m o pokuati da i d e n t i f i c i r a m o neke od tih simbola i ispitamo njihovu p o v i j e s n u istinosnu vrijednost. Tonije, mi traimo heroje k u l t u r e koji su se ustraj no zadrali u imaginaciji, s i m b o l i z i r a j u i stav i djela koji su odluili sudbinu ovjeanstva. A tu se na poetku su sreemo sa injenicom da je p r e d o m i n a n t n i heroj-kulture varalica i (paenik-) buntovnik p r o t i v bogova, koji stvara k u l t u r u p o cijenu vjeitog bola. O n simbolizira proizvo dnost, neprestani n a p o r da se z a g o s p o d a r i ivotom; ali se, u njegovoj proizvodnosti n e r a z m r s i v o isprepleu bla3 Schriften, ur. J. Minor (Jena: E u g e n Diederichs, 1923), I I I , 375. Vidi Gaston Bachelard, La Terre et les Rveries de la volont (Pariz: Jos Corti, 1948), str. 45.

goslov i prokletstvo, n a p r e d a k i teki rad. Prometej je arhetip-heroj naela izvedbe. A u svijetu Prometeja, Pan dora, ensko naelo, spolnost i uitak, pojavljuje se k a o prokletstvo razdorno, razorno. Zato su ene takvo prokletstvo? Pogrda seksusa kojom se poglavlje (o Pro metej u kod Hesioda) zavrava, naglaava iznad svega nji hovu e k o n o m s k u neproizvodnost; one su beskorisni tru tovi; izdatak za luksuz u b u d e t u siromaha. 4 enina lje p o t a i srea koju ona obeaje k o b n e su u r a d n o m svije tu civilizacije. Ako je Prometej k u l t u r i n heroj munog rada, proizvod nosti i n a p r e t k a p u t e m potiskivanja, simboli drugaijeg naela zbiljnosti m o r a j u se traiti na suprotnom polu. Orfej i Narcis (kao i Dioniz s k o j i m su srodni: antagonist boga koji posveuje logiku dominacije, podruje u m a ) predstavljaju vrlo razliitu zbiljnost. 5 Oni nisu postali heroji kulture zapadnog svijeta: njihov lik je lik radosti i ispunjenja; glas koji ne zapovijeda nego pjeva; gesta koja n u d i i prima; djelo koje je m i r i dokonava t r u d pobjede; osloboenje od vremena koje sjedinjuje ovjeka s bogom, ovjeka s p r i r o d o m . Knjievnost je sauvala njihov lik. U Sonetima Orfeju: Und fast ein Mdchen wars und ging hervor aus diesem einiger Glck von Sang und Leier und glnzte klar durch ihre Frhlingsschleier und machte sich ein Bett in meinem Ohr. Und schlief in mir. Die Bume, die ich fhlbare Ferne, die und jedes Staunen,
4 Vidi Norman O. Arts Press, 1953), str. Wisconsin Press, 1947), 5 Simbol Narcisa i ne sadravaju znaenje utim, str. 184 i dalje.

Und alles war ihr Schlaf. je bewundert, diese gefhlte Wiese das mich selbst betraf.

Brown, Hesiod's Theogony (New York: Liberal 1819, 33; i Hermes the Trief (University of str. 23 i dalje. izraz narcistiki kako se upotrebljavaju ovdje koje im se daje u Freudovoj teoriji. Vidi, me

144

145

Sie du erst Wo

schlief die Welt. S i n g e n d e r Gatt, wie hast sie vollendet, d a s s sie n i c h t b e g e h r t e , w a c h zu sein? Sieh, sie e r s t a n d u n d schlief. ist i h r Tod. 6

Ili Narcis, koji u zrcalu v o d e p o k u a v a u h v a t i t i svoju vlastitu ljepotu. N a g n u t n a d rijekom vremena, u kojoj svi o b l i c i p r o l a z e i b j e e , o n s a n j a : N a r c i s s e rve a u p a r a d i s . . Q u a n d donc le t e m p s , c e s s a n t sa fuite, laissera-t-il q u e cet coulement s e r e p o s e ? F o r m e s , f o r m e s divines e t prennelles! Qui n ' a t t e n d e z q u e l e r e p o s p o u r r e p a r a t r e , oh! q u a n d , d a n s quelle n u i t , d a n s quel silence, vous recristalliserez vous? Le p a r a d i s e s t t o u j o u r s refaire; il n'est p o i n t en quelq u e lointaine Thul. I l d e m e u r e sous l ' a p p a r e n c e . C h a q u e c h o s e dtient, virtuelle, l'intime h a r m o n i e de s o n t r e , comme c h a q u e sel, en l u i , l ' a r c h t y p e de son cristal; et vienne u n t e m p s d e n u i t tacite, o les eaux plus denses d e s c e n d e n t : d a n s les a b m e s i m p e r t u r b s fleuriront les trmies secrtes . . . Tout s'efforce vers sa f o r m e p e r d u e . . . 7 Gotovo djevica je bila i izae ona iz te jedinstvene radosti pjesme i lire i blistala je jasno kroz svoj proljetni veo i postelju spravi sebi u mojem uhu. I leae u meni. I sve je bilo njen san. Drvee kojem sam se divio, ove naslutljive daljine, livade koje osjetih i svako udo, koje mi se zbi. Ona je spavala svijetom. Boe koji pjeva, kako si je usavrio toliko, da ona ne poeli 1 da se probudi? Gle, ona ustade i zaspa. Gdje je njezina smrt? Rainer Maria Rilke, Soneti Orfeju, Devinske elegije. (Doslovan prije vod, p. p.) 7 Narcis sanja u raju.. . Jao, kad e vrijeme prestati da bjei i dopustiti da se smiri ovaj tok? Oblici, boanski i vjeiti oblici! koji ekate samo spokoj da biste se ponovo javili! kada, u kojoj noi, u kojoj tiini ete se rekristalizirati? Raj se stalno mora iznova da stvara, on nije u nekoj dalekoj Tuli, on poiva ispod privida. Svaka stvar sadrava u sebi, kao mogu nost, intimnu harmoniju svojeg bitka, kao svaka sol, u sebi, arhetip svojeg kristala; i doe li vrijeme tihe noi kada vode gue padaju: U bezdanima neuznemirenim e cvjetati tajni kristali . .. Sve tei svo jem izgubljenom obliku . . . Andr Gide, Le trait du Narcisse. (Doslo van prijevod, p. p.)
4

U n g r a n d c a l m e m ' c o u t e , o j ' c o u t e l'espoir. La voix d e s sources change et me p a r l e du soir:, J ' e n t e n d s l ' h e r b e d'argent g r a n d i r dans l ' o m b r e sainte, Et la L u n e perfide lve son m i r o i r J u s q u e d a n s les secrets de la fontaine teinte. 8 Admire d a n s Narcisse u n t e r n e l r e t o u r Vers l ' o n d e o ison i m a g e offerte son a m o u r Propose sa b e a u t t o u t e sa connaissance: Tout m o n sort n'est qu'obissance A la force de m o n a m o u r . Cher CORPS, je m ' a b a n d o n n e ta seule puissance; L'eau t r a n q u i l l e m ' a t t i r e o j e m e t e n d s n i e s b r a s : A ce vertige p u r je ne r s i s t e p a s . Que puis-je, ma B e a u t , faire q u e tu ne veuilles? 9 K l i m a t o g a j e z i k a je k l i m a diminution des traces du pch originel. p o b u n a p r o t i v k u l t u r e z a s n o v a n e na m u n o m r a d u , dominaciji i odricanju. Likovi Orfeja i N a r c i s a i z m i r u j u E r o s i T h a n a t o s . O n i p r i z i v a j u u sjea nje iskustvo svijeta k o j i m se nee g o s p o d a r i t i i koji se nee k o n t r o l i r a t i , n e g o koji e se osloboditi s l o b o d u koja e razrijeiti snage E r o s a sputane sada u p o t i s n u t i m i o k a m e n j e n i m o b l i c i m a ovjeka i p r i r o d e . Te snage se shvaaju ne k a o razaranje, nego kao mir, ne kao uas, nego k a o ljepota. Dovoljno je navesti okupljene pre d o d b e d a b i s m o d e f i n i r a l i d i m e n z i j u k o j u i m a j u : is k u p l j e n j e u i t k a , z a s t o j v r e m e n a , a p s o r b i r a n j e s m r t i ; ti Velika tiina me oslukuje, gdje sluam nadu. Glas izvora se mijenja i govori mi o veeri, ujem kako srebrna trava raste u svetoj sjeni, A podmukli mjesec die svoje zrcalo Sve do tajni presahloga vodoskoka. Paul Valry, Narcisse parle. (Doslovan prijevod, p. p.) ' Zavoli u Narcisu vjeiti povratak vodi U kojoj njegov lik ponuen njegovoj ljubavi. Daje njegovoj ljepoti sve svoje znanje: Sva moja sudbina je samo poslunost Snazi moje ljubavi. Drago TIJELO, preputam se jedino tvojoj moi; Tiha me voda privlai gdje pruam sebi ruke: Tome zanosu istom ne mogu odoljeti. Sto mogu, o moja Ljepoto, uiniti to ti ne eli? P Valry, Cantate du Narcisse, Scene II. (Doslovan prijevod, p. p.)
147

146

inu, san, no, raj naelo Nirvane, ali ne k a o smrti, nego kao ivota. Baudelaire daje sliku takvog svijeta u dva stiha: La', tout n'est qu'ordre et beaut, Luxe, calme, et volupt. 10 To je moda jedini kontekst u kojem rije poredak (ordre) gubi svoju represivnu konotaciju: ovdje je to p o r e d a k zadovoljenja koji stvara slobodni Eros. Statika likuje n a d d i n a m i k o m ; ali je to s t a t i k a koja se kree u vlasti toj punoi prizvodnost koja je osjetilnost, igra i pje sma. Svaki pokuaj da se razrade t a k o prenesene predo dbe m o r a biti samo poraavajui, jer one izvan jezika umjetnosti mijenjaju svoje znaenje i stapaju se s kono tacijama koje su primile p o d represivnim naelom zbilj nosti. Ali m o r a m o pokuati da p r a t i m o taj p u t u n a t r a g do realiteta na koje se one odnose. N a s u p r o t likovima p r o m e t e j s k i h heroja kulture, likovi orfejskog i narcistikog svijeta b i t n o su nerealni i nereali stini. Oni oznaavaju nemogu stav i egzistenciju. Djela heroja kulture su t a k o e r nemogua, zbog toga to su udnovata, nevjerojatna, nadljudska. Meutim, njihov cilj i njihovo znaenje nisu t u i zbiljnosti; na protiv, oni su korisni. Oni p r o m i u i jaaju tu zbiljnost; ne razaraju je. Ali je razaraju orfiko-narcistike predo dbe; one ne prenose nain ivljenja; one se podvrga vaju podzemlju i smrti. U najboljem sluaju, one su po etine, neto za d u u i za srce. Ali one ne nauavaju ni kakvu poruku osim m o d a negativnu, da ovjek ne moe pobijediti smrt, niti zaboraviti ili odbiti poziv i vota u divljenju ljepoti. Takve m o r a l n e p o r u k e se n a t u r a j u na vrlo razliit sa draj. Orfej i Narcis simboliziraju zbiljnosti upravo kao i Prometej i H e r m o . Drvee i ivotinje odgovaraju na
10

govor Orfej a; izvor i u m a odgovaraju Narcisovoj elji. Orfiki i narcistiki E r o s b u d i i oslobaa mogunosti koje su zbiljske u ivim i neivim stvarima, u organskoj i anorganskoj prirodi zbiljske, ali potisnute u ne-erotskoj zbiljnosti. Te mogunosti definiraju telos koji im je inherentan kao: upravo da b u d u ono to jesu, da opstoje, egzistiraju. Orfiko i narcistiko iskustvo svijeta negira o n o to podrava svijet naela izvedbe. Suprotnost izmeu ovje ka i prirode, subjekta i objekta se prevladava. Bitak se doivljuje kao zadovoljenje, koje sjedinjuje ovjeka i p r i r o d u tako da je ispunjenje ovjeka u isto vrijeme i ispunjenje (bez nasilja) same prirode. Time to im se obraamo, volimo ih i b r i n e m o za njih, cvjetovi, izvori i ivotinje pojavljuju se kakvi jesu lijepi, ne s a m o za o n e koji im se obraaju i p r o m a t r a j u ih, nego i za sebe same, objektivno. Le m o n d e tend la beaut. 11 U orfikom i narcistikom E r o s u ta se tenja oslobaa: stvari prirode su slobodne da b u d u ono to jesu. Ali da bi bile ono to jesu one ovise o erotskom stavu: samo u njemu one primaju svoj telos. Orfejeva pjesma umiruje ivotinjski svijet; p o m i r u j e lava s jagnjetom i lava sa ovjekom. Svijet p r i r o d e je svijet porobljivanja, okrut nosti i bola kao i ljudski svijet; poput ovog drugog, i on oekuje svoje osloboenje. To osloboenje je djelo Erosa. Orfejeva pjesma razbija okamenjivanje, pokree u m e i stijenje ali ih pokree da bi sudjelovali u radosti. Narcisovoj ljubavi odgovara jeka prirode. Dakako, Narcis se pojavljuje kao antagonist Erosa: on odbija lju bav, ljubav koja sjedinjuje s drugim ljudskim biima i zbog toga ga Eros kanjava. 1 2 Kao protivnik Erosa, Nar cis simbolizira san i smrt, tiinu i spokoj. 1 3 U Trakiji, on
11 Gaston Bachelard, L'Eau et les Rves (Pariz: Jos Corti, 1942), str. 38. Vidi takoer (str. 36) formulaciju Joachima Gasqueta: Le mon de est un immense Narcisse en train de se penser. 12 Friedrich Wiescler, Narkissos: Eine Kunstmythologische Abhand lung (Gttingen, 1856), str. 90, 94. 13 Isto, sir. 76, 8083, 9394.

Tamo je sve poredak i ljepota, Rasko, spokoj i pohota,

148

149

je u bliskom o d n o s u s Dionizom. 1 4 Ali nije hladnoa, aske za i samoljublje o n o to daje b o j u p r e d o d b a m a o Nar cisu; nisu te Narcisove geste o n o t o se uva u umjetno sti i knjievnosti. Njegova tiina nije m r t v a ukoenost; i k a d a on prezire ljubav lovaca i nimfi, on odbacuje j e d a n E r o s u ime drugog. On ivi svojim vlastitim Erosom, 1 3 ali on ne ljubi s a m o sebe (on ne zna da je lik kojem se divi njegov vlastiti). Ako je njegov erotski stav srodan s m r t i i donosi s m r t , t a d a se spokoj, san i s m r t ne raz dvajaju t e k o i ne razlikuju: naelo Nirvane vlada svim t i m stadijima. A k a d a u m r e , on p r o d u u j e da ivi kao cvijet koji nosi njegovo ime. Povezavi Narcisa s Orfejem i tumaei ih obojicu k a o simbole nerepresivnog erotskog stava p r e m a zbiljnosti, posluili s m o se vie likom Narcisa iz mitologijsko-umjetnike tradicije, nego iz F r e u d o v e teorije libida. Moda emo sada moi da n a e m o n e k u p o t k r e p u naem tuma enju u Freudovoj koncepciji primarnog narcizma. Zna ajno je da je uvoenje n a r c i z m a u psihoanalizu ozna ilo p r e k r e t n i c u u razvoju teorije n a g o n a : bila je uzdrma na p r e t p o s t a v k a o nezavisnim n a g o n i m a ega (nagonima samoodranja) i zamijenjena idejom o neizdiferenciran o m , ujedinjenom libidu koji p r e t h o d i podjeli na ego i vanjske objekte. 1 6 Zaista, otkrie p r i m a r n o g narcizma bilo je vie nego s a m o dodavanje jo jedne faze razvoju libida; s njim je doao na vidjelo a r h e t i p jednog drugog egzistencijalnog odnosa p r e m a zbiljnosti. Prvobitni nar-

cizam je vie nego a u t o e r o t i z a m ; on prodire okolinu, integrira narcistiki ego s objektivnim svijetom. Nor malni antagonistiki odnos izmeu ega i vanjske zbiljno sti tek je kasniji oblik i s t u p a n j odnosa izmeu ega i zbiljnosti: U poetku ego ukljuuje u sebe sve, kasnije on od-? bacuje od sebe vanjski svijet. Osjeaj ega koji danas imamo tako je tek stisnuti preostatak jednog ireg os jeaja osjeaja koji je obuhvaao svemir i izraavao nerazdvojivu vezu ega s vanjskim svijetom.11 Koncepcija p r v o b i t n o g n a r c i z m a sadrava o n o t o izri i t o proizlazi iz uvodnog poglavlja djela Civilization and Its Discontents da naroizam preivljava ne s a m o k a o neurotiki s i m p t o m nego i k a o konstitutivni element u konstrukciji zbiljnosti, koegzistirajui s odraslim egom zbiljnosti. F r e u d opisuje ideacionalni sadraj prvobit nog osjeaja ega koji preivljuje kao beskonano ire nje i jedinstvo sa svemirom (oceanski osjeaj). 1 8 A, po slije u i s t o m poglavlju, on sugerira da oceanski osjeaj trai da ponovo uspostavi beskonane narcizme. 1 9 Pa r a d o k s koji u p a d a u oi j e s t da se narcizam, koji se obi n o shvaa k a o egoistiko povlaenje od zbiljnosti, po vezuje ovdje p u t e m j e d n o s t i sa svemirom, to otkriva novu d u b i n u te koncepcije: s o n u stranu svog nedozrelog autoerotizma, narcizam oznaava temeljnu povezanost sa zbiljnou koja moe dovesti do obuhvatnog egzisten cijalnog poretka. 2 0 Drugim rijeima, narcizam moe
Civilization and Its Discontents (London; Hogarth Press, 1949), str. 13. Kurziv dodan. 18 Nav. dj., str. 14. 19 Nav. dj., str. 21. 20 U svojem spisu The Delay of the Machine Ages, H a n n s Sachs je uinio zanimljiv pokuaj da prikae narcizam kao konstitutivni element naela zbiljnosti u grkoj civilizaciji On je pretresao pitanje zato Grci nisu razvili tehnologiju strojeva, iako su posjedovali vje tinu i znanje koji su im to omoguivali. On se nije zadovoljavao uobiajenim tumaenjima na osnovu ekonomije i sociologije. Umje sto toga, on je pretpostavljao da je prevlaujui narcistiki element U grkoj kulturi spreavao tehnologijski proces: libidna kateksa
17

150

151

sadravati klicu drugaijeg naela zbiljnosti: libidna kateksa ega (ovjekova vlastitog tijela) anoe p o s t a t i izvor i rezervoar za novu libidnu kateksu objektivnog svijeta pretvarajui taj svijet u novi nain bitka. To se tuma enje potkrepljuje p r e s u d n o m ulogom k o j u narcistiki libido, p r e m a Freudu, igra u sublimaciji. U djelu The Ego and the Id (Ja i Ono), on se p i t a ne odvija li se cije la sublimacija p o s r e d s t v o m ega, koji poinje mijenja njem spolnog objekt-libida u narcistiki libido, i onda, moda, ide dalje da mu odredi drugaiji cilj. 21 Ako je t o m e tako, o n d a bi sva sublimacija poinjala s reaktivacij o m narcistikog libida, koji se n e k a k o prelijeva i proi ruje na p r e d m e t e . Ta hipoteza gotovo revolucionizira ideju sublimacije: o n a ukazuje na nerepresivni oblik su blimacije koji potjee prije od proirenja nego od ogra niavajueg skretanja libida. Mi e m o kasnije ponovo poduzeti pretresanje te ideje. 2 2 Orfiko-narcistike p r e d o d b e su p r e d o d b e Velikog Odbijanja: odbijanja da se usvoji odijeljenost od libidnog objekta (ili subjekta). Cilj je toga odbijanja oslobaanje ujedinjenje onoga to je razdvojeno. Orfej je arhetip pjesnika k a o liberatora i creatora:23 on uspostavlja vii p o r e d a k u svijetu p o r e d a k bez potiskivanja. U njego voj se osobi umjetnost, sloboda i k u l t u r a vjeito spajaju. On je pjesnik iskupljenja, bog koji donosi m i r i spas izmirujui ovjeka i p r i r o d u , ne p u t e m sile, nego p u t e m pjesme: Silvestres homines sacer interpresque deorum Caedibus et victu foedo deterruit Orpheus, Dictus ob hoc lenire tigres rabidosque leones .. .
tijela bila je tako j a k a da se opirala mehanizaciji i automatizaciji. Sachsov spis se pojavio u Psychoanalytic Quarterly, II (1933), 42C i dalje. 21 The Ego and the Id (London: Hogarth Press, 1950), str. 38. Vidi X Poglavlje. 23 Vidi Walther Rehm, Orpheus (Diisseldorf: L. Schwann, 1950), str, 63 ff. O Orfeju kao heroju k u l t u r e vidi Linforth, The Arts of Orpheus, str. 69.

Fuit haec sapientia quondam, Publica privatis secernere, sacra profanis, Concubitu prohibere vago, dare iura maritis, Oppida moliri, leges incidere ligno: Sic honor et nomen divinis vatibus atque Carminibus venit. 24 Ali se heroju-kulture Orfeju pripisuje i uspostavljanje posve drugaijeg p o r e t k a i on to plaa svojim ivo tom: . . . a Orfej svake se enske Ljubavi ostanuo, il' to mu se svrila tuno, Ili je zadao vjeru, al' mnoge plamahu eljom, Da za pjevaa pou i odbite .pilakahu mnogo. (On je nauio Traane kako se ljube njeni djeaci i uiva u proljeu i prvom cvijeu).25 Razbjenjele trakijske ene su ga rastrgale na komade. 26 Klasina tradicija povezuje Orfeja s uvoenjem ho moseksualnosti. Poput Narcisa, i on odbija n o r m a l n i E r o s , ne radi estetskog ideala, nego radi potpunijeg Erosa. Kao i Narcis on p r o t e s t i r a protiv represivnog p o r e t k a o r o k r e a t i v n e spolnosti. Orfiki i narcistiki E r o s jest do kraja negacija toga p o r e t k a Veliko Odbijanje. U svije tu koji simbolizira heroj k u l t u r e Prometej, to je negaSumljake ljude sveenik i tuma bogova Orfej je odvraao od zloina i od neiste hrane, zato kau da je krotio divlje tigrove ii lavove .. .. .. / ; , .' krotio divlje tigrove lavove Ovo je neko mudrost bila: Razlikovati javne od privatnih stvari, svete od svjetovnih, prijeiti bludni snoaj, svjetovnih, prijeiti bludni snoaj, . dati pravo suprunicima, podizati gradove, zakone u drvo urezati: tako doe ast i ime boanskim pjesnicima i pjesmama. (Doslovan prijevod, p. p.) Q. Horatti Flacci OPERA OMNIA, De Arte Poetica, 390-401, Bonnae, 1875. 25 Ovidije, Metamorfoze, X, 7985 (Prijevod T. Maretia, Zagreb, 1907, osim posljednje reenice, koja je u Maretia izostavljena). Vidi: Linforth: The Arts of Orpheus, str. 57. 26 Ovidije, Metamorfoze, XL, i dalje.
24

152

153

9
Estetika dimenzija

Oito, estetika dimenzija ne moe ozakoniti naelo zbilj nosti. Poput imaginacije, koja je njegova konstitutivna duevna sposobnost, podruje estetike je bitno nereali stino: ono je zadralo svoju slobodu od naela zbiljno sti pod cijenu da bude neefikasno u zbiljnosti. Estetske vrijednosti mogu funkcionirati u ivotu kao kulturni uk ras i uzdizanje ili kao privatni hobi, ali ivjeti s tim vrije dnostima povlastica je genija ili oznaka dekadentnih boema. Pred sudom teorijskog i praktikog uma, koji je oblikovao svijet naela izvedbe, esteticka egzistencija stoji optuena. Meutim, mi emo pokuati da pokaemo da je ta ideja o estetici rezultat kulturnog potiskivanja sadraja i istina koje su protivne naelu izvedbe. Poku at emo da teorijski uklonimo to potiskivanje pozivajui se na izvorno znaenje i funkciju estetikog. Taj zadatak sadrava i dokaz unutarnje veze izmeu uitka, osjetilnosti, ljepote, istine, umjetnosti i slobode veze koja se otkrila u filozofijskoj povijesti naziva estetiko. Tu naziv smjera na oblast koja uva istinu o osjetilima i izmiruje, u zbiljnosti slobode, nie i vie sposobnosti ovjeka, osjetilnost i intelekt, uitak i um. Ograniit emo disku siju na razdoblje u kojem je znaenje naziva estetiko bilo odreeno: druga polovica osamnaestog stoljea. U Kantovoj filozofiji temeljni se antagonizam izmeu subjekta i objekta odraava u dihotomiji izmeu duev nih sposobnosti: osjetilnost i intelekt (razum); elja i spo155

znaja; p r a k t i n i i teorijski um. 1 Praktini um usposta vlja slobodu p o d s a m o d a t i m m o r a l n i m zakonima u (mo ralne) svrhe; teorijski um uspostavlja p r i r o d u pod zako n i m a uzronosti. P o d r u j e p r i r o d e u p o t p u n o s t i je razliito od podruja slobode: nikakva subjektivna auto nomija ne moe provaliti u zakone uzronosti, i nikakva osjetilna datost ne moe odrediti autonomiju subjekta (jer inae subjekt ne bi bio slobodan). Pa ipak, autono mija subjekta sastoji se u t o m e da ima uinka u objektivnoj zbiljnosti, a ciljevi koje subjekt sebi postav lja m o r a j u biti zbiljski. Tako, podruje prirode m o r a biti podvrgnuto legislaturi slobode; m o r a postojati posre dna dimenzija u kojoj se njih dvoje susreu. Trea spo sobnost m o r a posredovati izmeu teorijskog i prakti nog u m a sposobnost koja dovodi do prelaska iz p o d r u j a p r i r o d e u podruje slobode i povezuje nie i vie sposobnosti, sposobnosti elje i sposobnosti spozna je. 2 Ta trea sposobnost je sposobnost r a s u d n e snage. Trodjelna podjela u m a lei u osnovi prvotne dihotomije. Dok teorijski um (razum) prua apriorna naela spozna je, a praktini um elje (volje), sposobnost r a s u d n e sna ge posreduje izmeu njih, p o m o u osjeaja bola i uitka. Povezana s osjeajem uitka, r a s u d n a snaga je estetika, i njezino polje primjene je umjetnost. To je, u grubom skraenju, Kantov klasini izvod estetike funkcije, u njegovu uvodu Kritike rasudne snage. Uzrok je nejasnosti njegova izlaganja uveliko injenica da se u njemu stapa izvorno znaenje estetikog (koje se odnosi na osjetila) s novom konotacijom (koja se tie ljepote, n a r o i t o u umjetnosti), koja je konano pobije dila u Kantovo vlastito vrijeme. I a k o se njegovo nasto janje da ponovo uhvati n e p o t i s n u t i sadraj iscrpljuje u n u t a r k r u t i h granica koje postavlja njegova transcenden1 To nisu parovi koji mogu biti suodnosni; oni oznaavaju razli ita konceptualna podruja (duevne sposobnosti uope, spoznajne sposobnosti i oblasti njihove primjene). 2 Kant, Kritika rasudne snage, prev. V. Sonnenfeld, Zagreb 1957, str. 16, Uvod, I I I .

talna metoda, njegova koncepcija jo uvijek p r u a naj bolji vodi za razumijevanje p u n o g dosega estetike di menzije. U Kritici rasudne snage, estetska dimenzija i odgova rajui osjeaj uitka pojavljuju se ne samo kao trea di menzija i sposobnost duha, nego kao njegovo sredite, m e d i u m preko kojeg se p r i r o d a podvrgava slobodi, nu nost autonomiji. U t o m e posredovanju estetika funkcija je simbolika. uveni 59 paragraf Kritike i m a naslov O ljepoti kao simbolu udorednosti. U K a n t o v u sistemu udorednost je carstvo slobode, u kojemu se p r a k t i n i um realizira pod samo-datim zakonima. Ljepota simboli zira to podruje ukoliko intuitivno d e m o n s t r i r a zbiljnost slobode. Budui da je sloboda ideja kojoj ne moe od govarati nikakva osjetilna zamjedba, takva demonstraci ja moe biti samo indirektna, simbolika, per analogiam. Sada emo pokuati da razjasnimo temelj te ne obine analogije, koji je ujedno i temelj na kojem esteti k a funkcija povezuje nie sposobnosti osjetilnosti (Sinnlichkeit) sa udorednou. Prije nego t o to uini m o , elimo podsjetiti na k o n t e k s t u kojem je p r o b l e m estetike postao a k u t a n . Naa definicija specifine povijesne naravi postojeeg naela zbiljnosti dovela je do preispitivanja onoga to je Freud s m a t r a o njezinom univerzalnom valjanou. Is pitivali smo tu valjanost s obzirom na povijesnu mogu nost ukidanja represivnih k o n t r o l a n a m e t n u t i h od strane civilizacije. inilo se da zbog s a m i h dostignua civiliza cije naelo izvedbe zastarjeva, da represivno koritenje nagona postaje arhaino. Ali se ideja o nerepresivnoj ci vilizaciji na temelju dostignua naela izvedbe sudarila s argumentom da bi nagonsko osloboenje (i p r e m a tome totalno osloboenje) razorilo s a m u civilizaciju, j e r se ona odrava samo p u t e m odricanja i r a d a (truda) dru gim rijeima, p o m o u represivnog koritenja nagonske energije. Osloboen od tih ogranienja, ovjek bi egzisti r a o bez r a d a i bez p o r e t k a ; zapao bi ponovo u prirodu, to bi razorilo kulturu. Da b i s m o se ogledali s tim argu157

156

imentoni, pozvali smo se na stanovite arhetipove imagi nacije koji su, n a s u p r o t h e r o j i m a k u l t u r e represivne pro izvodnosti, simbolizirali stvaralaku receptivnost. Ti ar hetipovi sadravali su viziju ispunjenja ovjeka i priro de, ne p u t e m dominacije i izrabljivanja, nego p u t e m oslo b a a n j a i n h e r e n t n i h libidnih snaga. Tada smo sebi po stavili zadatak da verificiramo te simbole to e rei, da d e m o n s t r i r a m o njihovu istinosnu vrijednost k a o sim b o l a naela zbiljnosti 5 onu stranu naela izvedbe. Mislili s m o da je reprezentativni sadraj orfikih i narcistikih likova bio erotiko pomirenje (sjedinjenje) ovjeka i pri r o d e u estetikom stavu, u k o j e m je p o r e d a k ljepota, rad, igra. Sljedei je korak bio da o d s t r a n i m o izopaenje estetiokog stava u nerealnu atmosferu muzeja ili bohem e . S t o m svrhom na u m u pokuali smo ponovo osvojiti p u n i sadraj estetike dimenzije, traei njezino filozo fijsko ozakonjenje. Nali smo da, u Kantovoj filozofiji, e s t e t i k a dimenzija zauzima sredinji poloaj izmeu osjetilnosti i udorednosti dvaju polova ljudske egzi stencije. Ako je tome tako, estetika dimenzija m o r a sa dravati naela valjana za oba podruja. T e m e l j n o iskustvo u toj dimenziji je vie osjetilno nego k o n c e p t u a l n o ; estetika percepcija je u biti intuicija, a ne pojam? P r i r o d a osjetilnosti je prijemljivost, pozna vanje p u t e m djelovanja datih objekata. Zahvaljujui u p r a v o svojem u n u t a r n j e m o d n o s u p r e m a osjetilnosti, e s t e t i k a funkcija zauzima svoj sredinji poloaj. Estet i k u percepciju p r a t i uitak." Taj uitak proizlazi iz per cepcije iste forme jednog objekta, bez obzira na nje3 Sljedea diskusija predstavlja tek stegnuti sumarij presudnih m o m e n a t a u Kantovu izlaganju. Vrlo zamreni odnos izmeu pretpo stavke o dvije osnovne spoznajne sposobnosti (osjetilnosti i razuma) i tri takve sposobnosti (osjetilnosti, imaginacije i apercepcije) ovdje se ne moe pretresati. A isto tako ni odnos izmeu transcendentalne estetike u Kritici istoga uma i estetske funkcije u Kritici rasudne snage. Heidegger je prvi pokazao sredinju ulogu estetike funkcije u K a n t o v u sistemu. Vidi njegovo djelo Kant und das Problem der Metaphysik (Bonn: Friedrich Cohen, 1929); to se tie odnosa izmeu osnovnih spoznajnih sposobnosti vidi posebno str. 31 i d., 129 i dalje. 4 Sljedee je prema Kritici rasudne snage, Uvod, VII, str. 28 i dalje.

gov sadraj i njegovu ( u n u t a r n j u ili vanjsku) svrhu. Objekt predstavljen u svojoj istoj formi je lijep. Ta kvo predstavljanje je r a d (ili bolje, igra) imaginacije. Kao imaginacija, estetika percepcija je osjetilnost i u isto vrijeme vie nego osjetilnost (trea osnovna sposo b n o s t ) : o n a prua uitak i stoga je bitno subjektivna; ali ukoliko taj uitak uspostavlja ista forma samog objekta, o n a p r a t i estetiku percepciju univerzalno i n u n o za svaki shvaajui subjekt. I a k o sjetilna i stoga receptivna, estetika imaginacija je s t v a r a l a k a : u svojoj vlastitoj slobodnoj sintezi, o n a k o n s t i t u i r a ljepotu. U estetikoj imaginaciji, osjetilnost s t v a r a univerzalno valjana nae la objektivnog p o r e t k a . Dvije glavne kategorije koje odreuju taj p o r e d a k su svrnost bez svrhe i zakonitost bez zakona. 5 One definiraju, izvan Kantovog k o n t e k s t a , bit istinski nerepresivnog poretka. Prva o d r e u j e s t r u k t u r u ljepote, dru ga slobode; zajedniki k a r a k t e r im je zadovoljenje u slo b o d n o j igri osloboenih m o g u n o s t i ovjeka i p r i r o d e . K a n t razvija te kategorije s a m o k a o proces duha, ali je utjecaj njegove teorije na njegove suvremenike p r e a o uveliko granice koje je postavila njegova transcenden talna filozofija; nekoliko godina n a k o n objavljivanja Kri tike rasudne snage, Schiller iz Kantove koncepcije izvodi ideju novog oblika civilizacije. K a n t u je svrnost bez svrhe (formalna svrnost) for ma u kojoj se objekt pojavljuje u estetikom predoava nju. Bilo to da je objekt (stvar ili cvijet, ivotinja ili ovjek) on se predstavlja i p r o s u u j e ne u smislu kori snosti, niti p r e m a bilo kojoj svrsi u koju bi m o g a o po sluiti, a ne ni u o d n o s u na svoj unutarnji finalitet i p o t p u n o s t . U estetikoj imaginaciji, objekt se vie pred stavlja kao slobodan od svih takvih odnosa i svojstava, kao slobodan bitak za sebe. Iskustvo u kojem se objekt t a k o daje posve je razliito od svakodnevnog k a o i znanstvenog iskustva; sve veze izmeu objekta i svijeta
Zweckmassigkeit ohne Zweck; Gesetzmassigkeit ohne Gesetz. Isto 1617, 22.
5

158

159

teorijskog i praktikog u m a se kidaju, ili bolje: obusta vljaju se. To iskustvo, koje oslobaa objekt u njegov slobodni bitak, djelo je slobodne igre imaginacije. 6 Subjekt i objekt postaju slobodni u j e d n o m novom zna enju. Iz te korjenite promjene u stavu p r e m a bitku proizlazi novi kvalitet uitka, koji stvara f o r m a u kojoj se objekt sada otkriva. Njegova ista forma sugerira jedinstvo raznolikosti, sklad p o k r e t a i o d n o s a koji dje luje po svojim vlastitim zakonima ista manifestacija njegova opstojanja, njegove egzistencije. To je mani festacija ljepote. Imaginacija dolazi u sklad sa spoznajnim p o j m o v i m a razuma, a taj sklad uspostavlja h a r m o n i j u duevnih sposobnosti koja je u g o d n a reakcija na slobo d n u h a r m o n i j u estetikog objekta. P o r e d a k ljepote na staje iz p o r e t k a koji upravlja i g r o m imaginacije. Taj dvostruki p o r e d a k je u skladu sa zakonima, ali sa za konima koji su sami slobodni: oni se ne n a t u r a j u i ne n a m e u postizavanje specifinih ciljeva i svrha; oni su ista forma same egzistencije. Estetiko slaganje sa za konom povezuje P r i r o d u i Slobodu, Uitak i Cudorednost. Estetiki sud je .. .u pogledu osjeaja ugode ili neugode konstitutivan prinoip. Spontanitet u igri spoznajnih moi, iji sklad sadr ava osnov te ugode, ini spomenuti pojam sposobnim za posredovanje povezivanja podruja prirodnoga pojma s pojmom slobode u njihovim posljedicama, jer ona ujed no podie prijemljivost due za moralni osjeaj. 7 K a n t u je estetika dimenzija medij u kojem se susreu osjetila i intelekt. Posredovanje se ostvaruje p o m o u ima ginacije, koja je trea duevna sposobnost. tavie, estetika dimenzija je t a k o e r medij u kojem se susreu p r i r o d a i sloboda. Do tog dvostrukog posredovanja do6 Vidi H e r m a n n Moerchen, Die Einbildungskraft bei Kanu, u Jahrbuch fur Philosophic und Phaenomenologische Forschung ur. Husserl, IX (Halle, 1930), 478-^79. 7 Kritika rasune snage, str. 3637, prev. V. D. Sonnenfeld, Zagreb, 1957.

vodi p r o d o r n i sukob izmeu ovjekovih niih i viih spo sobnosti, koji stvara n a p r e d a k civilizacije n a p r e d a k postignut podjarmljivanjem osjetilnih sposobnosti u m u , i njihovim represivnim k o r i t e n j e m za drutvene potre be. Filozofijski n a p o r da se posreduje, u estetikoj di menziji, izmeu osjetilnosti i u m a pojavljuje se t a k o kao pokuaj da se izmire dvije sfere ljudske egzistencije koje je razdvojilo represivno naelo zbiljnosti. Posrednika funkcija se izvodi p o m o u estetike sposobnosti, koja je s r o d n a s osjetilnou, tie se osjetila. P r e m a tome, este tiko izmirenje podrazumijeva snaenje osjetilnosti pro tiv tiranije u m a i napokon, trai osloboenje osjetilnosti od represivne dimenzije u m a . I zaista kada, na temelju Kantove teorije, estetika funkcija p o s t a n e sredinjom t e m o m filozofije kulture, o n a se upotrebljava da dokae naela nerepresivne civi lizacije, u kojoj je um osjetilan i osjetilnost u m n a . Schillerova Pisma o estetikom odgoju ovjeka (1795), napi sana velikim dijelom p o d utjecajem Kritike rasudne snage, imaju za cilj obnovu civilizacije p u t e m oslobaajue moi estetike funkcije: zamilja se da ona sadri mogunost novog naela zbiljnosti. U n u t a r n j a logika tradicije zapadne misli nagnala je Schillera da detinira novo naelo zbiljnosti i novo isku stvo koje se njega tie, kao estetiko. Mi smo naglasili da je naziv izvorno oznaavao ono t o se odnosi na osjeti la, s teitem na njihovoj spoznajnoj funkciji. U prevla sti racionalizma, spoznajna funkcija osjetilnosti se ne p r e s t a n o umanjivala. U skladu s represivnom koncepci j o m u m a spoznaja je postala k o n a n o m brigom viih, neosjetilnih sposobnosti d u h a ; a logika i metafizika su apsorbirale estetiku. Osjetilnost, kao nia i ak naj nia sposobnost, u najboljem je sluaju pribavljala grau, sirovinu, za spoznaju, da je organiziraju vie spo sobnosti intelekta. Sadraj i valjanost estetike funkcije su se snizili. Osjetilnost je zadrala stanovitu koliinu fi lozofijskog dostojanstva u p o d r e e n o m epistemologijskom poloaju; oni od njezinih procesa koji nisu prista161

160

jali u racionalistiku epistemologiju to jest, oni koji su otili izvan pasivne percepcije p o d a t a k a ostali su beskuni. Najistaknutiji m e u t i m beskunim sadrajima i vrijednostima bili su sadraji i vrijednosti imaginacije: slobodna, stvaralaka, ili reproduktivna intuicija obje kata koji nisu n e p o s r e d n o dati sposobnost reprezentiranja objekata a da oni pri tome ne b u d u prezentni." Nije postojala nikakva estetika kao znanost osjetilnosti koja odgovara logici k a o znanosti pojmovnog r a z u m a . Ali oko sredine osamnaestog stoljea, estetika se pojavila kao nova filozofijska disciplina, kao teorija ljepote i umjetnosti: Alexander B a u m g a r t e n je ustanovio taj ter min u njegovoj m o d e r n o j u p o t r e b i . P r o m j e n a u znae nju, od onoga to se odnosi na osjetila do onoga to se odnosi na ljepotu i umjetnost ima m n o g o dublje zna enje nego to je obina a k a d e m s k a novina. Filozofijska povijest naziva estetiki odraava repre sivni p o s t u p a k s osjetilnim (i time korporealnim) spo znajnim procesima. U toj povijesti, zasnivanje estetike kao nezavisne discipline suprotstavlja se represivnoj ulo zi u m a : napori da se dokae sredinji poloaj estetike funkcije i ona uspostavi kao egzistencijalna kategorija pozivaju inherentne istinosne vrijednosti osjetila da se suprotstave njihovu izopaivanju pod p r i t i s k o m vladajueg naela zbiljnosti. Disciplina estetike uspostavlja poredak osjetilnosti n a s u p r o t poretku uma. Uvedena u filozofiju kulture, ta ideja tei osloboenju osjetila koje bi, daleko od toga da razori civilizaciju, dalo joj vri temelj i uveliko podiglo njezine mogunosti. Djelujui preko osnovnog poticaja naime, poticaja na igru estetika funkcija bi ukinula prisilu i dovela ovjeka, i m o r a l n o i fiziki, u slobodu. Ona bi uskladila osjeaje i afekcije s idejama u m a , liila zakone u m a njihove mo ralne prisile, i izmirila ih s interesom osjetila. 9
8 Kantova definicija u Kritici istog uma, Transcendentalna este tika, 24. 9 Schiller, The Aesthetic letters. Essays, and the Philosophical let ters, transi. J. Weiss (Boston: Little, Brown, 1845), str. 6667 (S ma njom izmjenom u prijevodu).

Zamijetit e se da je ovo tumaenje, koje povezuje filo zofijski naziv osjetilnost (sensuousness) k a o spoznaj nu duevnu sposobnost sa oslobaanjem osjetila, p u k a igra etimologijskom dvosmislenou; korijen sens u sen suousness ne o p r a v d a v a vie konotaciju senzualnosti (pu tenosti). U n j e m a k o m se sensuousness i sensuality jo izraavaju j e d n i m te istim nazivom: Sinnlichkeit. On zna i nagonsko (naroito spolno) zadovoljenje kao i spoznaj nu osjetilnu perceptivnost i reprezentaciju (senzaciju). Ta se d v o s t r u k a konotacija uva u svakodnevnom kao i filozofskom jeziku, a zadrava se i u u p o t r e b i naziva Sinnlichkeit za temelj estetike. Tu naziv oznaava nie (tamne, konfuzne) spoznajne sposobnosti ovjeka plus osjeaj bola i uitka, senzacije plus afekcije.10 U Schillerovim Pismima o estetikom odgoju, teite je na impulsivnom, n a g o n s k o m k a r a k t e r u estetike funk cije. 11 Taj sadraj p r u a t e m e l j n u grau za novu disci plinu estetike. Ona se zamilja kao znanost osjetilne spoznaje logika niih spoznajnih sposobnosti. 1 2 Es tetika je u isto vrijeme sestra i protivnica logike. Opozicija prevlasti u m a (karakterizira novu znanost: . . . nije u m , nego je osjetilnost (Sinnlichkeit) ono to odreuje estetiku istinu ili neistinu. to osjetilnost prizna, ili m o e priznati kao istinito, estetika moe pred staviti kao istinito, ak i a k o um to odbije kao neisti nito. 1 3 A K a n t je ustvrdio u svojim predavanjima o antropologiji: . . . m o g u se ustanoviti univerzalni zakoni osjetilnosti (Sinnlichkeit-a) k a o t o se mogu ustanoviti univerzalni zakoni t r a u m a ; to jest, postoji znanost os jetilnosti, n a i m e estetika, i z n a n o s t razuma, naime lo10 Alexander Baumgarten, Meditationes Philosophicae de Nonnullii ad Poema Pertinentibus 2526, u Albert Riemann, Die Aesthetic A. O. Baumgartens (Halle: Niemeyer, 1928), str. 114. 11 Schiller, The Aesthetic Letters, etvrto i osmo pismo i drugdje. 12 Baumgarten, Aesthetic, ur. Bemhard Poppe, u A. B. Baumgar ten (Bonn, Leipzig, 1907), I.; vidi takoer str. 44. Meditationes Philo sophicae*, 115. 13 Baumgarten, Aesthetic, str. 42.

162

163

gika. 14 Naela i istine osjetilnosti opskrbljuju sadraj estetike, a cilj je i svrha estetike savrenstvo osjetilne spoznaje. To savrenstvo je ljepota. 1 5 Ovdje se podu zima korak koji p r e t v a r a estetiku, znanost osjetilnosti, u znanost umjetnosti, i p o r e d a k osjetilnosti u p o r e d a k umjetnosti. Etimologijska sudbina o s n o v n o g naziva rijetko je slu a j . Kakva je zbiljnost iza k o n c e p t u a l n o g razvoja od pu tenosti sensuality do osjetilnosti sensuousness (osjetilne spoznaje), do umjetnosti (estetike)? Osjetilnost, posredujui pojam, oznaava osjetila k a o izvore i organe spoznaje. Ali osjetila nisu iskljuivo, niti su ak p r i m a r n o , organi spoznaje. Njihova se spoznajna funkcija mijea s njihovom apetitivnom funkcijom (pu tenost); o n a su erotogena, i n j i m a upravlja naelo uit ka. Iz toga stapanja spoznajnih i apetitivnih funkcija proizlazi konfuzni, nii, pasivni k a r a k t e r osjetilne spo znaje, zbog ega je n e p r i k l a d n a za naelo zbiljnosti, uko liko njome ne zavlada i ne oblikuje je p o j m o v n a djelat nost intelekta, u m a . A ukoliko je filozofija usvojila pra vila i vrijednosti naela zbiljnosti, u njoj nije bilo mje s t a zahtjevu osjetilnosti za osloboenjem od dominacije u m a ; uveliko izmijenjen, on je naao pribjeite u teo riji umjetnosti. Istina u m j e t n o s t je osloboenje osjetil nosti p u t e m njezinog izmirenja s u m o m : to je sredinja ideja klasine idealistike estetike. . . . U umjetniki lijepom misao se utjelovljuje, a materi ju ne odreuje misao izvana, nego ona egzistira slobod no sama, dok prirodno, osjetilno, afektivno i tako dalje posjeduju u sebi samima mjeru, svrhu i sklad. Kad se zor i osjeaj podignu do duhovne openitosti, misao ne samo da se odrie svojeg neprijateljstva prema prirodi, nego i sama uiva u prirodi. Osjeaj, radost i uitak oprav14 15

davaju se i posveuju, tako da priroda i sloboda, osjetilnost i pojam u jedinstvu nalaze svoje pravo i svoje zadovoljenje.16 Umjetnost izaziva vladajue naelo u m a : predstavljaju i p o r e d a k osjetilnosti, o n a zaziva zabranjenu logiku logiku zadovoljenja n a s u p r o t logici potiskivanja. Iza su blimirane estetike forme pokazuje se nesublimirani sa draj: predanost u m j e t n o s t i naelu uitka. 1 7 Istraivanje erotikih korijena u m j e t n o s t i igra znaajnu ulogu u psi hoanalizi; m e u t i m , ti korijeni su vie u djelu i funk ciji umjetnosti nego u umjetniku. Estetika forma je osjetilna forma uspostavljena poretkom osjetilnosti. Ako se savrenstvo osjetilne spoznaje odredi kao lje pota, ta definicija jo uvijek zadrava u n u t a r n j u vezu s nagonskim zadovoljenjem, i estetiki uitak je jo uvijek uitak. Ali se osjetilni izvor potiskuje, i zado voljenje je u istoj formi objekta. Kao estetika vri jednost nekonceptua lna istina osjetila se posveuje, i daje se sloboda od naela zbiljnosti slobodnoj igri stva ralake imaginacije. Tu se priznaje j e d n a zbiljnost sa posve drugaijim n o r m a m a . Meutim, budui da se ta druga, slobodna zbiljnost pripisuje umjetnosti, i nje zino iskustvo estetikom stavu, o n a je neobavezna i ne angaira ljudsku egzistenciju na uobiajen ivotni nain; ona je nezbiljska. Schillerov pokuaj da poniti sublimaciju estetike funkcije polazi od K a n t o v e pozicije: samo zbog toga
(Im Kunstschnen ist) der Gedanke verkrpert, und die Materie von ihm nicht userlich bestimmt, sondern existiert selber frei, indem das Natrliche, Sinnliche, Gemth u. s. f. in sich selbst Maas, Zweck und bereinstimmung hat, und die Anschauung und Empfindung ebenso in geistige Allgemeinheit erhoben ist, als der Gedanke seiner Feindschaft gegen die N a t u r nicht n u r entsagt, sondern sich in ihr erheitert und Empfindung, Lust, und Genuss bereichtigt und geheiligt ist, so dass Natur und Freiheit, Sinnlichkeit und Begriff in Einem ihr Recht und Befriedigung finden. Hegel, Vorlesungen ber die Aesthetik, sv. I, Uvod u Smtliche Werke, ur. Herrman Glockner, (Stuttgart, 1927), X, 95. Vidi The Philosophy of Fine Art, prijevod F. P. B. Osmaton (London, G. Bell and Sons, 1920), I, str. 83. 17 Vidi Otto Rank, The Play-impulse and Aesthetic Pleasure, u Art and Artist (New York: Alfred Knopf, 1932).
16

Nav. dj., str. 57. Baumgarten, Aesthetica, sv.

(Frankfurt a/O., 1750), 14.

164

165

Sto je imaginacija sredinja sposobnost u m a , samo zbog toga to je ljepota nudan uvjet ovjeanstva, 1 8 mo e estetika funkcija odigrati p r e s u d n u ulogu u preobra aju civilizacije. Kad je Schiller pisao, p o t r e b a je za takvim preobraajem izgledala oiglednom; H e r d e r i Schiller, Hegel i Novalis razvijali su u gotovo identi n i m t e r m i n i m a koncepciju otuenja. K a k o industrijsko d r u t v o poinje da se oblikuje p o d vladavinom naela izvedbe, t a k o njegova i n h e r e n t n a negacija proima filo zofijsku analizu: . . . uitak se odvaja od rada, sredstvo od cilja, primje na od naknade. Vjeito prikovan samo za jedan djeli cje line, ovjek i oblikuje sebe samo kao jedan djeli; slu ajui vjeito samo jednolino zujanje toka koji okre e, on nikad ne razvija sklad svojeg bia, i umjesto da oblikuje ovjenost koja je u njegovoj prirodi, on po staje puki otisak svojeg zanimanja, svoje znanosti. 19 Budui da je civilizacija o n a koja je zadala m o d e r n o m ovjeku tu ranu, samo je novi oblik civilizacije moe izlijeiti. R a n u uzrokuje antagonistiki odnos izmeu dvije polarne dimenzije ljudske egzistencije. Schiller opisuje taj antagonizam u nizu s p a r e n i h pojmova: osjetilnost i u m , tvar i oblik (duh), p r i r o d a i sloboda, po jedinano i ope. Svakom od te dvije dimenzije uprav lja temeljni poticaj: osjetilni poticai (sensuous impul se) i poticaj-forme (form-impulse) 20 Prvi je b i t n o pa sivan, receptivan, a drugi aktivan, gospodarei, vladaju i. Kultura se gradi kombinacijom i meudjelovanjem tih dvaju poticaja. Ali u postojeoj civilizaciji, njihov je odnos antagonistiki: umjesto da izmiri oba poticaja, uinivi osjetilnost racionalnom i um osjetilnim, civili zacija je podjarmila osjetilnost u m u na takav nain da ona, ako se ponovo potvruje, ini to u r a z o r n i m i divljakim oblicima, j e r tiranija u m a osiromauje i
18 19 20

barbarizira osjetilnost. Taj s u k o b t r e b a razrijeiti ako e se ljudske m o g u n o s t i slobodno realizirati. Budui da samo poticaji imaju t r a j n u snagu da temeljito utje u na ljudsku egzistenciju, t a k v o izmirenje izmeu ta d v a poticaja m o r a biti djelo treeg poticaja. Schiller definira taj trei posredujui poticaj kao poticaj na igru (play impulse), ija je svrha ljepota, a cilj sloboda. Sa da emo pokuati da izbavimo puni sadraj Schillerove ideje od d o b r o h o t n o g estetikog postupka na koji ga je ograniilo tradicionalno tumaenje. Trai se rjeenje politikog problema: osloboenje ovjeka od neovjenih egzistencijalnih uvjeta. Schiller tvrdi da, k a k o bi se rijeio taj politiki p r o b l e m , o vjek m o r a proi kroz estetsko, j e r ljepota je ona koja vodi u slobodu. A poticaj na igr u je posrednik tog os loboenja. Nije cilj toga poticaja da se igra sa neim; nego je to prije igra samog ivota, s onu s t r a n u oskudice i vanjske p r i n u d e manifestacija egzistencije bez s t r a h a i bez tjeskobe, i t i m e manifestacija same slobode. o vjek je slobodan s a m o t a m o gdje je slobodan od ogra nienja, vanjskog i u n u t a r n j e g , fizikog i moralnog k a d ga ne ograniava ni zakon ni potreba. 2 1 Ali takvo ogranienje jest zbiljnost. Sloboda je tako, u strogom smislu, sloboda od ustanovljene zbiljnosti: ovjek je slo b o d a n k a d zbiljnost izgubi svoju ozbiljnost i k a d nje zina nunost postane laka (leicht).22 Najvea glupost i najvea inteligencija imaju stanovitu srodnost u t o m e da i j e d n a i druga trae samo zbiljsko; m e u t i m , takva p o t r e b a za zbiljskim i privrenost njemu samo su po sljedice oskudice. N a s u p r o t tome, ravnodunost pre ma zbiljnosti i zanimanje za predstavu (pri-zor, pri-vid, Schein) znaci su slobode od oskudice i istinskog uveanja ovjenosti. 2 3 U nepatvoreno ovjenoj civili zaciji, ljudska egzistencija e biti vie igra nego teki rad, i ovjek e ivjeti vie u raskoi nego u neimatini.
21 22 23

Schiller, The Aesthetic Letters, str. 46. Nav. dj., str. 22 (S manjim izmjenama u prijevodu). Nav. dj., str. 53.

Nav. dj., str. 7071, 96. Nav. dj., str. 71. Nav. dj., str. 130131.

166

167

Te ideje predstavljaju j e d n u od n a j n a p r e d n i j i h po zicija misli. M o r a se shvatiti da osloboenje od zbilj nosti koje se ovdje sagledava nije t r a n s c e n d e n t a l n o , unu tarnje, ili s a m o intelektualna sloboda (kao to Schiller izriito naglaava 2 4 ), nego sloboda u zbiljnosti. Zbiljnost koja gubi svoju ozbiljnost je neljudska zbiljnost os kudice i neimatine, i o n a gubi svoju ozbiljnost kad se oskudica i p o t r e b e mogu zadovoljiti bez otuenog ra da. Tada, ovjek je slobodan da se igra sa svojim sposobnostima i m o g u n o s t i m a i sa s p o s o b n o s t i m a i mo gunostima p r i r o d e , i s a m o igrajui se s njima, on je slobodan. Njegov svijet je o n d a prizor (Schein), a p o r e d a k njegova svijeta je p o r e d a k ljepote. Budui da je realizacija slobode, igra je vie nego ograniavajua fizika i m o r a l n a zbiljnost: ... ovjek je s a m o ozbiljan sa ugodnim, d o b r i m , savrenim; ali s ljepotom on se igra. 25 Takve bi formulacije bile neodgovoran esteticizam, k a d a bi p o d r u j e igre bilo p o d r u j e u k r a s a , luk suza, ladanja u j e d n o m inae represivnom svijetu. Ali ovdje se estetika funkcija poima k a o naelo koje uprav lja cijelom ljudskom egzistencijom, a ona to moe ui niti samo ako p o s t a n e univerzalna. Estetika kultu ra pretpostavlja totalnu revoluciju u n a i n u zamjedbe i osjeaja, 2 6 a takva revolucija je m o g u a s a m o kad je civilizacija dostigla najviu fiziku i intelektualnu zrelost. Tek k a d se ograniavanje potrebe nadomjesti ograniavanjem suvika (obilja), ljudska e egzisten cija biti n a g n a n a na slobodno k r e t a n j e koje je samo 27 sebi i cilj i sredstvo. Osloboen p r i t i s k a m u n i h svrha i izvedbi koje uvjetuje oskudica, ovjek e biti vraen u slobodu da b u d e to treba da bude. 2 8 A ono to treba da b u d e , bit e sama sloboda: sloboda igre. Duevna sposobnost koja provodi tu slobodu je sposobNav. Nav. 26 Nav. 27 Nav. 28 Nav.
25 24

n o s t imaginacije. 29 Ona p r a t i i projicira mogunosti ci jelog bitka; osloboene porobljavanja od ograniavajue tvari, o n e se pojavljuju k a o iste forme. K a o takve, o n e uspostavljaju svoj vlastiti poredak: egzistiraju pre m a z a k o n i m a ljepote. 3 0 K a d j e d n o m zavlada k a o naelo civilizacije, poticaj na igru bi doslovno preoblikovao zbiljnost. Priroda, ob jektivni svijet, ne bi se doivljavali t a d a prvenstveno ni kao ono to svladava ovjeka (kao u primitivnom dru tvu), niti kao o n o i m e ovjek vlada (kao u postojeoj civilizaciji), nego prije k a o objekt kontemplacije. 3 1 S t o m p r o m j e n o m u o s n o v n o m i formativnom iskustvu, sam objekt iskustva se mijenja: osloboena od nasilne dominacije i eksploatacije, i umjesto toga oblikovana poticajem na igru, p r i r o d a bi se ta koer oslobodila svoje vlastite surovosti i postala bi slobodna da otkrije bogatstvo svojih besvrnih formi koje izraavaju unu tarnji ivot njezinih objekata. 3 2 A odgovarajua bi se p r o m j e n a zbila i u subjektivnom svijetu. Tu bi t a k o e r estetiko iskustvo zaustavilo nasilnu i izrabljivaku pro izvodnost, koja je ovjeka pretvorila u orue rada. Ali on ne bi bio vraen u stanje patee pasivnosti. Njegova bi egzistencija i dalje bila aktivnost, ali ono to po sjeduje i proizvodi ne t r e b a vie da nosi tragove rop stva, strani plan svoje svrhe; 3 3 s onu stranu oskudice i tjeskobe, ljudska djelatnost postaje rasko (display) slobodna manifestacija (mogunosti. Na toj toki dolazi u arite razorni kvalitet Schillerove koncepcije. On je u t v r d i o bolest civilizacije k a o su kob izmeu dva osnovna ovjekova poticaja (osjetilni poticaj i poticaj forme), ili vie kao nasilno rjeenje toga sukoba: uspostavljanje represivne tiranije u m a n a d osjetilnou. P r e m a t o m e , izmirenje sukobijavajuih po29

dj., str. 93, 140, 142. dj., str. 72. dj., str. (Prijevod izmijenjen). dj., str. 140 (Prijevod izmijenjen). dj., str. 100.

Nav. dj., str. 133. Nav. dj., str. 111. 31 Nav. dj., str. 115, 123. 32 Nav. dj., str. 114. 33 Nav. dj., str. 142143 (Prijevod izmijenjen).
30

168

169

ticaja bi sadravalo otklanjanje te tiranije to jest, ob novu p r a v a osjetilnosti. Slobodu bi trebalo traiti prije u oslobaanju osjetilnosti nego uma, i u ograniavanju viih sposobnosti u korist niih. Drugim rijeima, spaavanje k u l t u r e bi ukljuivalo u sebe u k i n u e repre sivnih k o n t r o l a koje je civilizacija n a m e t n u l a osjetil nosti. A to je zaista ideja koja se nalazi iza Estetikog odgoja. Ona smjera zasnivanju udorea na osjetilnom temelju; 3 4 zakoni u m a se m o r a j u izmiriti s interesom osjetila; 3 5 dominirajui poticaj forme se m o r a ogranii t i : osjetilnost m o r a pobjedniki drati svoje podruje, i odoljeti nasilju koje bi joj d u h (Geist) r a d o n a m e t n u o p u t e m svoje prisvajake djelatnosti. 3 6 Dakako, da bi sloboda postala vladajue naelo civilizacije, ne samo u m , nego i osjetilni poticaj zahtijeva preoblikovanje koje ograniava. D o d a t n o oslobaanje osjetilne energije m o r a se uskladiti s univerzalnim poretkom slobode. Meutim, bilo kakav p o r e d a k da se n a m e t n e osjetilnom poticaju, on sam m o r a biti izvrenje slobode. 3 7 S a m slobodni pojedinac m o r a ostvariti sklad izmeu indi vidualnog i univerzalnog zadovoljenja. U istinski slo bodnoj civilizaciji svi zakoni su samo-dani od strane pojedinaca: dati slobodu slobodom je univerzalni za kon estetikog stanja; 3 8 u istinski slobodnoj civi lizaciji, volja cjeline se ispunjava s a m o pomou pri rode individuuma. 3 9 P o r e d a k je sloboda s a m o ako se zasniva i podrava p u t e m slobodnog zadovoljavanja pojedinaca. Ali kobni neprijatelj trajnog zadovoljenja je vrijeme, u n u t a r n j a konanost, k r a t k o a svih uvjeta. Ideja inte gralnog ljudskog osloboenja stoga nuno sadrava vi ziju b o r b e protiv vremena. Vidjeli smo da orfiki i narNav. dj., str. 10. Weiss tu prevodi sinnliche ne kao osjetilni (sen suous), nego kao osjetljivi (sensible). 35 Nav. dj., str. 67. 36 Nav. dj., str. 63. 37 Nav. dj., str. 63. 38 Nav. dj., str. 145. 39 Nav. dj., str. 145.
34

cistiki likovi simboliziraju p o b u n u protiv prolaznosti, oajni n a p o r da se zaustavi tok vremena konzervativ nu narav naela uitka. Ako e estetiko stanje zaista da b u d e stanje slobode, o n d a o n o m o r a konano pora ziti razorni tok vremena. S a m o to je zalog nerepresivne civilizacije. Tako Schiller pripisuje oslobodilakom po ticaju na igru funkciju ukidanja vremena u vremenu, izmirenja b i t k a i bivanja, promjene i identiteta. 4 0 U to me z a d a t k u kulminira n a p r e d a k ovjeanstva p r e m a vi em obliku kulture. Idealistike i estetike sublimacije koje prevladava ju u Schillerovu djelu ne iskrivljuju njegove korjenite implikacije. J u n g je prepoznao te implikacije i s pra vom se od njih p r e p a o . On je upozorio da bi vladavina poticaja na igru dovela do osloboenja od potiskiva nja t o bi za sobom povuklo obezvreenje dosada najviih vrijednosti, katastrofu kulture j e d n o m rijeju barbarstvo. 4 1 S a m Schiller je b i o oigledno ma nje sklon nego J u n g da poistovjeti represivnu kulturu s k u l t u r o m kao takvom; on je ini se b i o voljan da ris kira i katastrofu k u l t u r e i unienje njezinih vrijednosti a k o bi to dovelo do jedne vie kulture. On je bio pot p u n o svjestan da e se, u svojim prvim slobodnim ma nifestacijama, poticaj na igru jedva raspoznavati, j e r e se osjetilni poticaj n e p r e s t a n o mijeati sa svojom div ljom eljom. 4 2 Meutim, on je mislio da bi takav bar barski izliv p r e s t a o k a d se n o v a k u l t u r a razvije, i da s a m o skokom moe nastati od stare nova kultura. On se nije zabavio katastrofalnim p r o m j e n a m a u drutvenoj s t r u k t u r i koje bi sadravao taj skok: o n e su izvan granica idealistike filozofije. Ali se smjer promjene u pravcu nerepresivnog p o r e t k a j a s n o pokazuje u njego voj estetikoj koncepciji.
Nav. dj., str. 65. Jung, Psychological Types, prijevod H. Godwin Baynes (New York: Harcourt, Brace, 1926), str. 135. 42 Schiller, The Aesthetic Letters, str. 142.
41 40

170

171

Ako p o n o v o s a k u p i m o njezine glavne elemente, nala zimo: (1) Pretvaranje t r u d a (rada) u igru i represivne proiz vodnosti u rasko p r e o b r a a j kojemu m o r a pretho diti pobjeda n a d o s k u d i c o m k a o odluujuim iniocem civilizacije. 43 '(2) Samosublimacija osjetilnosti (osjetilnog poticaja) i desublimacija (poticaja-forme), da bi se izmirila ta dva temeljna antagonistika poticaja. (3) Pobjeda n a d v r e m e n o m u k o l i k o je o n o razorno za trajno zadovoljenje. Ti su elementi p r a k t i k i istovjetni s elementima izmi renja naela uitka i naela zbiljnosti. Sjeamo se kon stitutivne uloge p r i p i s a n e imaginaciji (fantaziji) u igri i raskoi: Imaginacija zadrava ciljeve onih duevnih procesa koji su ostali slobodni od represivnog naela zbiljnosti; u svojoj estetikoj funkciji, oni se mogu ukljuiti u svjesnu r a c i o n a l n o s t razvijene civilizacije. Poticaj na igru predstavlja zajedniki nazivnik ta dva suprotstavljena duevna p r o c e s a i naela. J o j e d a n element povezuje estetiku filozofiju s orfikim i narcistikim likovima: mogunost nerepresivnog p o r e t k a u kojem se subjektivni i objektivni svijet, o vjek i p r i r o d a , usklauju. Orfiki simboli se usredoto uju na raspjevanog boga koji ivi da bi porazio s m r t
43 Pokuaj da odredi, na biologijskoj osnovi, ljudsku slobodu u smislu igre nedavno je uinio Gustav Bally u Vom Ursprung und den Grenzen der Freiheit (Basel: Benno Schwabe, 1945), naroito str. 71 i dalje 7475. On vidi dimenziju slobode u slobodi od nagonskog od reenja. ovjek se ne odreuje, kao ivotinja, nuno preko nagona; on posjeduje entspanntes Feld Spielraum u kojem se dri na od stojanju od svojih nagonskih ciljeva, igra se njima i tako se igra sa svojim svijetom. Taj stav stalnog odstojanja od nagonskog cilja omoguuje ljudsku kulturu. Ballyjeva koncepcija je bliska Schillerovoj, ali je regresivna tamo gdje je Schillerova progresivna. Schillerova razigrana sloboda je rezultat nagonskog osloboenja: Ballyjeva je relativna sloboda od nagona (str. 94), sloboda da se odupre nagonskim potrebama. Nije onda nikakvo udo da se novo tumaenje slobode pokazuje kao sta ra sloboda da se odreknu, poreknu iskuenja, hrabrost da ovjek sputava sama sebe, snaga amo-potiskivanja (str. 79). I, posve do sljedno, konana i istinska sloboda, sloboda od tjeskobe i smrti, od bacuje se kao lana i prijeporna sloboda (str. 100).

i koji oslobaa p r i r o d u , t a k o da ograniena i ogrania vajua tvar oslobaa divne i razigrane forme ivih i ne ivih stvari. Ne borei se vie i ne elei vie neto t o bi jo trebalo postii, 4 4 oni su slobodni od s t r a h a i oko va i t a k o slobodni per se. Narcisova kontemplacija od bija svu ostalu djelatnost u erotikom p r e d a v a n j u lje poti, povezujui nerazdvojivo svoju vlastitu egzistenciju s p r i r o d o m . Slino t o m e , estetika filozofija p o i m a nerepresivni p o r e d a k na takav nain da se p r i r o d a u o vjeku i izvan ovjeka slobodno preputa zakonima zakonima raskoi i ljepote. Nerepresivni p o r e d a k je u biti poredak obilja: nu no ogranienje se provodi vie preko suvika nego p r e k o potrebe. S a m o je p o r e d a k obilja spojiv sa slobo dom. Na toj se toki susreu idealistika i materijalis tika kritika kulture. I j e d n a i druga se slau da nere presivni p o r e d a k postaje m o g u samo u najvioj zre losti civilizacije, k a d a se sve osnovne p o t r e b e m o g u za dovoljiti m i n i m u m o m u t r o k a fizike i duevne energi je za m i n i m u m vremena. Odbacujui ideju slobode ko ja p r i p a d a vladavini naela izvedbe, one uvaju slobodu za novi oblik egzistencije koji bi se javio na temelju univerzalno zadovoljenih egzistencijalnih potreba. Oblast slobode se sagledava s onu stranu oblasti nunosti: slo b o d a nije u n u t a r , nego je izvan borbe za opstanak. Posjedovanje i nabavka ivotnih potreptina vie su pred uvjet nego sadraj slobodnog drutva. Oblast nunosti, rada, jest oblast neslobode zbog toga t o se ljudska egzi stencija u toj oblasti odreuje pomou ciljeva i funkcija koje nisu njezini vlastiti i koji ne d o p u t a j u slobodnu igru ljudskih sposobnosti i elja. Stoga o p t i m u m u toj oblasti t r e b a definirati prije n o r m a m a racionalnosti ne go slobode n a i m e , da se proizvodnja i raspodjela organiziraju na takav nain da se to je mogue ma nje vremena u t r o i za stvaranje svih p o t r e p t i n a koje su na raspolaganju svim lanovima drutva. Nuni r a d
44

...

um ein endlich noch Erreichtes (Rilke).

172

173

predstavlja sistem u biti neljudskih, mehanikih i ru tinskih djelatnosti; u takvom sistemu individualnost ne moe biti vrijednost i cilj sama po sebi. Razborito, si stem drutvenog rada bi se vie organizirao u svrhu u tede vremena i prostora za razvoj individualnosti izvan neminovno represivnog svijeta rada. Igra i rasko kao naela civilizacije sadravaju ne preobraaj rada, nego njegovo potpuno podvrgavanje onim mogunostima o vjeka i prirode koje se slobodno razvijaju. Ideje igre i raskoi otkrivaju sada svoje puno odstojanje od vri jednosti proizvodnosti i izvedbe: igra je neproizvodna i nekorisna upravo zbog toga to ukida represivne i izrabljivake osobine rada i slobodnog vremena; ona se tek igra realnou. Ali ona takoer ukida njihove uz viene osobine vie vrijednosti. Desublimacija uma je isto tako bitan proces u nastajanju slobodne kultu re kao to je i samosublimacija osjetilnosti. U postoje em sistemu dominacije, represivna struktura uma i re presivna organizacija osjetilnih sposobnosti nadopunja vaju i podravaju jedna drugu. U Freudovim terminima: civilizirana udorednost je udorednost potisnutih na gona; osloboenje ovih drugih podrazumijeva unie nje prvih. Ali to unienje viih vrijednosti moe da ih vrati u organsku strukturu ljudske egzistencije od koje su odvojene, i to ponovno spajanje moe preobraziti i samu tu strukturu. Ako vie vrijednosti izgube svoju udaljenost, svoju izoliranost od niih sposobnosti i us mjerenosti protiv njih, ove druge mogu postati slobod no sklone kulturi.

10
Transformacija spolnosti u Eros

Vizija nerepresivne kulture, koju smo podigli od spored ne tendencije u mitologiji i filozofiji na jedan vii stu panj, ima za cilj nov odnos izmeu nagona i uma. Civi lizirana udorednost se preokree putem usklaivanja nagonske slobode i poretka: osloboeni od tiranije repre sivnog uma, nagoni tee slobodnim i trajnim egzisten cijalnim odnosima i stvaraju novo naelo zbiljnosti. U Schillerovoj ideji estetikog stanja vizija nerepre sivne kulture konkretizira se na razini razvijene civili zacije. Na toj razini organizacija nagona postaje dru tveni problem (u Schillerovoj terminologiji politiki), kao i u Freudovoj psihologiji. Procesi koji stvaraju ego i superego oblikuju i ovjekovjeuju specifine drutve ne ustanove i odnose. Takvi psihoanalitiki pojmovi kao sublimacija, identifikacija i introjekcija imaju ne samo psihiki nego i drutveni sadraj: oni zavravaju u sis temu ustanova, zakona, posrednitva, stvari i obiaja koji sueljavaju individuuma kao objektivni entiteti. Unu t a r toga antagonistikog sistema duevni sukob izmeu ega i superega, izmeu ega i ida, u iste je vrijeme i sukob izmeu pojedinca i njegova drutva. Ovo drugo (drutvo) utjelovljuje racionalnost cjeline, a borba po jedinca protiv represivnih sila je borba protiv objek tivnog uma. Stoga bi pojavljivanje nerepresivnog na ela zbiljnosti koje ukljuuje nagonsko oslobaanje, regresiralo ispod dostignute razine civilizirane racional175

nosti. Ta regresija bi bila psihika k a o i drutvena: o n a bi reaktivirala r a n e stadije libida, koji su bili nadma eni u razvoju ega zbiljnosti, i rastvorila bi drutvene ustanove u k o j i m a egzistira ego zbiljnosti. U smislu t i h ustanova, n a g o n s k o osloboenje je ponovni p a d u b a r b a r s t v o . Meutim, b u d u i da se zbiva na vrhuncu civilizacije, a kao posljedica ne poraza, nego pobjede u b o r b i za opstanak, i p o t p o m o g n u t o slobodnim dru tvom, takvo bi osloboenje moglo d a t i posve razliite rezultate. O n o bi j o uvijek bilo o b r a t procesa civili zacije, o b a r a n j e k u l t u r e ali nakon to je k u l t u r a oba vila svoj posao i stvorila ovjeanstvo i svijet koji mo gu biti slobodni. J o uvijek bi to bilo regresija ali u svjetlu zrele svijesti i pod vodstvom nove racional nosti. U t i m se uvjetima m o g u n o s t nerepresivne civi lizacije ustvruje ne na osnovi zaustavljanja, nego oslo baanja, n a p r e t k a t a k o da bi ovjek u r e d i o svoj ivot u skladu sa svojom p o t p u n o razvijenom spozna j o m , t a k o da bi on ponovo pitao to je d o b r o , a to je zlo. Ako e se krivnja, koja se nagomilala u civilizi r a n o j dominaciji ovjeka po ovjeku, ikada iskupiti pu t e m slobode, o n d a se istoni grijeh m o r a ponovo po initi: Mi m o r a m o ponovo jesti sa drveta spoznaje, da b i s m o opet doli u stanje nevinosti. 1 Ideja nerepresivnog nagonskog p o r e t k a m o r a se prvo ispitati na najneurednijem od svih nagona naime, na spolnosti. Nerepresivni p o r e d a k je mogu samo ako spolni nagoni mogu, p o m o u svoje vlastite dinamike i u izmijenjenim egzistencijalnim i d r u t v e n i m uvjetima, stvoriti trajne erotske odnose m e u zrelim pojedinci m a . M o r a m o se zapitati da li spolni nagoni, n a k o n ukla njanja sveukupnog viak-potiskivanja, m o g u razviti lib i d n u racionalnost koja ne samo da je primjerena na p r e t k u nego ga ak i promie u smjeru viih oblika ci1 Wir mssen wieder vom Baum der Erkenntnis essen, um in den Stand der Unschuld zurckzufallen. Heinrich von Kleist, ber das Marionettentheater, zakljuak.

vilizirane slobode. Ta e se mogunost ovdje ispitivati u F r e u d o v i m vlastitim t e r m i n i m a . Mi s m o n e p r e s t a n o ponavljali Freudov zakljuak da bi svako istinsko smanjenje drutvenih k o n t r o l a n a d spol n i m nagonima, ak i u najboljim uvjetima, okrenulo or ganizaciju spolnosti ka pre-civiliziranim stadijima. Takva regresija bi poruila sredinje utvrde naela izvedbe: o n a bi ukinula kanaliziranje spolnosti u m o n o g a m n u re p r o d u k c i j u i t a b u na perverzije. Pod vladavinom naela izvedbe, libidno zaposjednue individualnog tijela i libidni odnosi s drugima n o r m a l n o se ograniavaju na slobodno vrijeme i usmjeruju na p r i p r e m u i izvedbu ge nitalnog snoaja; samo u izuzetnim sluajevima, i sa vi sokim s t u p n j e m sublimacije, d o p u t a se libidnim odno sima da u u u sferu rada. Ta ogranienja, koja n a m e e p o t r e b a odravanja velikog k v a n t u m a energije i vreme na za rad koji nije zadovoljenje, produavaju deseksualizaciju tijela da bi pretvorili organizam u subjekt-objekt drutveno korisnih izvedbi. S u p r o t n o , a k o se r a d n i d a n i energija svedu na m i n i m u m , bez odgovarajue mani pulacije slobodnim v r e m e n o m , b i o bi oslabljen razlog za ta ogranienja. Libido bi se oslobodio i preplavio in stitucionalizirane granice u n u t a r kojih ga dri naelo zbiljnosti. F r e u d je nekoliko p u t a naglasio da trajni m e u s o b n i o d n o s i o k o j i m a ovisi civilizacija pretpostavljaju da se spolni nagon inhibira u svojem cilju. 2 Ljubav i trajni i odgovorni odnosi koje ona zahtijeva, zasnivaju se na sjedinjenju spolnosti s naklonou, a to jedinstvo je povijesni rezultat dugog i o k r u t n o g procesa kroenja, u kojem legitimna manifestacija t o g a nagona postaje vr hunska, dok se njegovi ostali sastavni dijelovi zaustav ljaju u svojem razvoju. 3 To k u l t u r n o uglaivanje spol nosti, njezino sublimiranje u ljubav, odigralo se u n u t a r
2 Collected Papers (London: Hogarth Press, 1950), IV, 203 i dalje; Group Psychology and the Analysis of the Ego (New York: Liveright Publishing Corp., 1949), str. 72, 78. 3 Collected Papers, IV, 215.

176

177

civilizacije koja je ustanovila posjednike privatne od nose odvojeno od posjednikih drutvenih odnosa a, u p r e s u d n o m aspektu, i u s u k o b u s njima. Dok je, izvan skrovitosti obitelji, egzistencija ljudi bila uglavnom od r e e n a vrijednou razmjene njihovih proizvoda i izved bi, trebalo je da njihov ivot u kui i krevetu b u d e pro et d u h o m boanskog i m o r a l n o g zakona. Pretpostavlja lo se da je ovjeanstvo cilj s a m o po sebi i n i k a d a p u k o sredstvo; ali je ta ideologija bila djelotvornija u pri v a t n i m nego u d r u t v e n i m funkcijama pojedinaca, vie U sferi libidnog zadovoljenja nego u sferi r a d a . P u n a m o civilizirane u d o r e d n o s t i bila je mobilizirana pro tiv u p o t r e b e tijela k a o p u k o g objekta, sredstva, instru m e n t a uitka; takvo je postvarenje bilo t a b u i ostalo je zloglasna povlastica bludnica, degenerika i pervertita. Upravo u svojem zadovoljenju, a naroito u svojem spol n o m zadovoljenju, ovjek je i m a o da b u d e vie bie, p o d v r g n u t viim vrijednostima; trebalo je da ljubav uzvisi spolnost. S pojavom nerepresivnog naela zbiljnos ti, s u k i n u e m viak-potiskivanja, uvjetovanog naelom izvedbe, taj proces bi se o b r n u o . U drutvenim odnosi m a , postvarenje bi se smanjilo, j e r bi se podjela r a d a preorijentirala na zadovoljavanje individualnih p o t r e b a koje se slobodno razvijaju; s obzirom na to, u libidnim odnosima, smanjio bi se t a b u na postvarenje tijela. Neupotrebljavano vie k a o o r u e rada u p u n o m vreme n u , tijelo bi se reseksualiziralo. Regresija sadrana u t o m irenju libida, prvo bi se manifestirala u reaktivi ranju svih erotogenih zona i, p r e m a tome, u p r e p o r o d u pregenitalne polimorfne spolnosti i u opadanju genital ne prevlasti. Tijelo bi u svojoj cjelini postalo predme t o m katekse, stvar u kojoj se uiva o r u e uitka. Ta p r o m j e n a u vrijednosti i djelokrugu libidnih odno sa dovela bi do r a s p a d a ustanova u kojima su se pri vatni m e u s o b n i odnosi organizirali, n a r o i t o monogamne i p a t r i j a r h a l n e obitelji. Ti izgledi ini se da p o t v r u j u oekivanje da nagonsko osloboenje moe dovesti samo do drutva spolnih
178

manijaka to jest, ni do kakvog drutva. Meutim, up ravo opisani proces sadrava ne n a p r o s t o osloboenje nego transformaciju, libida: od spolnosti k o j a je ogra niena u genitalnoj prevlasti do erotizacije cijele linos ti. To je vie irenje nego eksplozija libida raspro stiranje n a d privatnim i drutvenim o d n o s i m a koje pre mouje jaz koji izmeu njih odrava naelo represivne zbiljnosti. Taj preobraaj libida bio bi rezultat drutve nog preobraaja koji omoguuje slobodnu igru individu alnih p o t r e b a i sposobnosti. Zahvaljujui t i m uvjetima, slobodni razvoj preobraenog libida s onu stranu usta nova naela izvedbe b i t n o se razlikuje od otereenja ograniene spolnosti unutar oblasti tih ustanova. Ovaj drugi proces razara potisnutu spolnost; libido produava da nosi znak ugnjetavanja i manifestira se u o d v r a t n i m oblicima koji su t a k o d o b r o poznati u povijesti civili zacije; u sadistikim i mazohistikim orgijama oajnih masa, drutvene elite, izgladnjelih b a n d i najamnika, uvara zatvora i koncentracionih logora. Takvo osloba anje spolnosti prua periodiki nuan o d u a k nepod noljivoj frustraciji; ono vie j a a nego to slabi kori jenje nagonskog ogranienja; p r e m a tome, esto se ono upotrebljavalo kao oslonac porobljivakih reima. Na suprot tome, slobodan razvoj preobraenog libida unu t a r preobraenih ustanova, erotiziravi ranije zabranjenje zone, vrijeme i odnose, umanjio bi manifestacije puke spolnosti, integrirajui ih u m n o g o iri poredak, ukljuivi i p o r e d a k r a d a . U t o m e k o n t e k s t u spolnost tei svojoj vlastitoj sublimaciji: libido ne bi n a p r o s t o reaktivirao pre-civilizirane i infantilne stadije nego bi takoer preobrazio pervertirani sadraj tih stadija. Naziv perverzije pokriva spolne fenomene u biti raz liitog porijekla. Isti se tabu stavlja na nagonske ma nifestacije nespojive sa civilizacijom i na one koje su nespojive s represivnom civilizacijom, n a r o i t o s monog a m n o m genitalnom prevlau. Meutim, u n u t a r povi jesne dinamike nagona, na primjer, koprofilija i homo179

seksualnost imaju vrlo razliito m j e s t o i funkciju. 4 Sli n a razlika prevladava u n u t a r j e d n e te iste perverzije: funkcija sadizma nije ista u s l o b o d n o m libidnom odno su i u djelatnostima SS t r u p a . Neljudski, prisilni, pri n u d n i i razorni oblici tih perverzija ini se da se veu s openitom perverzijom ljudske egzistencije u represiv noj kulturi, ali perverzije posjeduju nagonsku supstan ciju razliitu od tih oblika; a ta supstancija se moe iz raziti i u drugim oblicima koji su u skladu s normalnou u visokoj civilizaciji. Nisu svi sastavni dijelovi i (Stadiji nagona, koji su zatomijivani, trpjeli tu sudbu zbog toga to spreavaju evoluciju ovjeka i ovjean stva. istunstvo, propisnost, istoa i reprodukcija koje zahtijeva naelo izvedbe ne pripadaju, prirodno, ni jed noj razvijenoj civilizaciji. A reaktiviranje pretpovijesnih elja i stavova i elja i stavova djetinjstva ne predstav lja nuno regresiju; m o e ono biti upravo s u p r o t n o pribliavanje srei koja je uvijek bila potisnuto obeanje bolje budunosti. U jednoj od svojih najnaprednijih for mulacija, F r e u d je definirao sreu kao budue ispunje nje pretpovijesne elje. To je razlog zbog kojeg bogat stvo donosi t a k o m a lo sree: u djetinjstvu novac nije bio elja. 5 Ali a k o ljudska srea ovisi o ispunjenju elja iz dje tinjstva, civilizacija po F r e u d u ovisi o zatomljivanju najjae od svih elja iz djetinjstva: Edipove elje. Da li realizacija sree u slobodnoj civilizaciji jo uvijek zahtijeva to zatomijivanje? Ili bi preobraaj libida za hvatio t a k o e r i Edipovu situaciju? U kontekstu nae hipoteze, takva r a z m a t r a n j a n e m a j u znaenja: Edipov kompleks, iako je prvobitni izvor i model neurotikih sukoba, zaista nije glavni uzrok nelagoda u civilizaciji, niti je glavna prepreka njihovu uklanjanju. Edipov kom pleks prolazi ak i p o d vladavinom naela represiv ne zbiljnosti. Freud iznosi dvije openite interpretacije
Vidi II Poglavlje. Ernest Jones, The Life and Work of S. Freud, sv. I. (New York: Basic Books, 19531, str. 330.
5 4

prolaenja Edipova k o m p l e k s a : on se gasi zbog ne d o s t a t k a uspjeha; ili mora skonati j e r je dolo vri jeme njegova raspadanja, u p r a v o kao to mljenjaci is padaju kad stalni zubi p o n u nicati. 6 Prolaenje tog kompleksa izgleda k a o prirodan dogaaja u o b a slu aja. Govorili s m o o samo-sublimaciji spolnosti. Taj naziv znai da spolnost moe, u specifinim uvjetima, stvoriti visoko civilizirane ljudske o d n o s e a da se ne podvrgava represivnoj organizaciji koju je postojea civilizacija na m e t n u l a nagonu. Takva samo-sublimacija pretpostavlja povijesni n a p r e d a k s o n u s t r a n u ustanova naela izved be koji bi zatim oslobodio nagonsku regresiju. Za raz voj nagona to znai regresiju iz spolnosti u slubi re produkcije u spolnost u funkciji pribavljanja uitka iz tjelesnih zona. 7 S tim se uspostavljanjem prvobitne s t r u k t u r e spolnosti, o b a r a prvenstvo genitalne funkcije k a o i deseksualizacija tijela koja je p r a t i l a to prven stvo. Organizam u svojoj cjelini postaje s u b s t r a t spol nosti, dok u isto vrijeme cilj nagona vie ne apsorbira specijalizirana funkcija naime, funkcija dovoenja o vjekovih vlastitih genitalija u dodir s genitalijama ne koga od suprotnog spola. 8 T a k o nveano, polje i cilj nagona postaje ivot samog organizma. Taj proces go tovo prirodno, svojom u n u t a r n j o m logikom, sugerira konceptualnu transformaciju spolnosti u E r o s . Uvoenje naziva E r o s u Freudovim kasnijim spisima bilo je bez sumnje m o t i v i r a n o raznim razlozima: Eros, kao ivotni nagon, oznaava prije jedan iri biologijski 9 instinkt nego iri djelokrug spolnosti. Meutim, mo da nije sluajno to F r e u d ne razlikuje strogo izmeu E r o s a i spolnosti, i njegova u p o t r e b a naziva E r o s (naCollected Papers, I I , 269. An Outline of Psychoanalysis (New York: W. W. Norton, 1949). str. 26. 8 Nav. dj., str. 25. 9 Vidi radove Siegfrieda Bernfelda i Edwarda Bibringa u Imago, sv. XXI, XXII (1935, 1936).
7 6

180

181

roito u The Ego and the Id, Civilization and Its Dis contents i An Outline of Psychoanalysis {Nacrt psihoana lize]) sadrava proirenje znaenja s a m e spolnosti. ak i bez F r e u d o v a izriitog pozivanja na Platona, promjena u teitu je j a s n a : E r o s oznaava kvantitativno i kvali tativno uveavanje spolnosti. A ta uveana koncepcija ini se da zahtijeva i na odgovarajui nain izmijenjenu koncepciju sublimacije. Modifikacije spolnosti nisu iste kao modifikacije Erosa. Freudova se koncepcija subli macije odnosi na sudbinu spolnosti p o d represivnim na elom zbiljnosti. Dakle, sublimacija znai p r o m j e n u u cilju i objektu n a g o n a u o d n o s u na koje p o s t a j u po znate nae drutvene vrijednosti. 1 0 Naziv se primjenju je na s k u p i n u nesvjesnih procesa k o j i m a je zajedniko to to . . . kao rezultat unutarnjeg ili vanjskog prikraivanja, cilj-objakt libida podvrgava se manje-vie potpunom ot klanjanju, modifikaciji ili inhibiciji. U veini sluajeva novi cilj je razliit ili odaleen od spolnog zadovoljenja, to jest, on je aseksualan ili neseksualan. 1 1 Takav oblik sublimacije u velikoj mjeri diktiraju spe cifine d r u t v e n e potrebe, i on se ne moe a u t o m a t s k i prenijeti na drugaije i manje represivne oblike civiliza cije s razliitim drutvenim vrijednostima. Pod nae lom izvedbe, to skretanje libida u korisne drutvene dje latnosti deava se n a k o n perioda ranog djetinjstva. Su blimacija t a d a djeluje na p r e k o n d i c i o n i r a n u nagonsku s t r u k t u r u , koja ukljuuje funkcionalna i t e m p o r a l n a ogranienja spolnosti, njeno kanaliziranje u monogamnu reprodukciju, i deseksualizaciju veine tijela. Su blimacija djeluje s t a k o pripremljenim libidom i njego vom posrednikom, izrabljivakom, agresivnom silom.
Freud, New Introductory Lectures on Psychoanalysis (New York: W. W. Norton, 1933), str. 133. 11 Edward Glover, Sublimation, Substitution and Social Anxiety, u International Journal of Psychoanalysis, sv. XII, br. 3, (1931), str. 264.
10

Represivna modifikacija naela uitka p r e t h o d i stvar noj sublimaciji, a ova p r e n o s i represivne elemente u dru tveno korisne djelatnosti. Meutim, postoje i drugi oblici sublimacije. F r e u d govori o spolnim poticajima sa sprijeenim ciljem, a koje ne t r e b a uzeti k a o sublimirane iako su vrlo srod ni sublimiranim poticajima. Oni nisu napustili svoje izravno spolne ciljeve, ali ih i n u t a r n j i o t p o r i sprea vaju da ih postignu; oni se zadovoljavaju sa stanovitim aproksimacijama zadovoljenja. 1 2 F r e u d ih naziva dru tvenim nagonima i spominje kao primjere njene odnose izmeu roditelja i djece, osjeaje prijateljstva, i emocionalne veze u b r a k u koji imaju svoj izvor u spol noj privlanosti. tavie, u Group Psychology and the Analysis of the Ego (Masovna psihologija i analiza Ja), F r e u d naglaava s t u p a n j u k o j e m se drutveni odnosi (zajednica u civilizaciji) temelje na nesublimiranim kao i sublimiranim libidnim vezama: spolna ljubav pre ma enama kao i deseksualizirana, sublimirana homo seksualna ljubav p r e m a m u k a r c i m a , pojavljuju se tu kao nagonski izvori j e d n e sve trajnije i sve ire kul ture. 1 3 Ta koncepcija sugerira, u Freudovom vlastitom djelu, ideju civilizacije koja je vrlo razliita od o n e koja je proizala iz represivne sublimacije, naime, kon cepciju civilizacije koju razvijaju i odravaju slobodni libidni odnosi. Geza Rheim se posluio Ferenczije14 vom idejom genitofugalnog libida da potkrijepi svo ju teoriju libidnog podrijetla kulture. S p o p u t a n j e m krajnje napetosti, libido se vraa od objekta tijelu, i ta rekateksa cijelog organizma s libidom dovodi do jednog osjeaja sree u kojem organi dobivaju svoju
12 Enciklopedijski lanak The Libido Theory, pretiskan u Collec ted Papers, V, 134. 13 Str. 52. 14 Versucht einer Genitaltheorie (Leipzig: Internationaler Psychoanalitischer Verlag, 1924), str. 5152. Ta se knjiga pojavila u engle skom jeziku kao Thalassa, prijevod K. A. Bunker (Albany: Psychoana lytic Quarterly, Inc., 1938).

182

183

n a g r a d u za r a d i stimulaciju za daljnju djelatnost. 1 5 Taj pojam pretpostavlja genitofugalnu tenju libida p r e m a razvoju kulture drugim rijeima, j e d n u inhe r e n t n u tenju u s a m o m e libidu p r e m a kulturnom iz razu, bez vanjske represivne modifikacije. A ta kultur na tenja u libidu ini se da je genitofugalna, to e rei, izvan genitalne prevlasti, p r e m a erotizaciji itavog organizma. Te su koncepcije blizu priznavanju m o g u n o s t i nerepresivne sublimacije. Ostalo se p r e p u t a spekulaciji. Za ista, p o d postojeim naelom zbiljnosti, nerepresivna sublimacija se moe pojaviti samo u sporednim i nepot p u n i m aspektima; njezin p o t p u n o razvijeni oblik bio bi sublimacija bez deseksualizacije. Nagon se ne odvraa od svojeg cilja; on se zadovoljava u djelatnostima i od nosima koji nisu spolni u smislu organizirane genital ne spolnosti, a ipak su libidinalni i erotiki. Gdje re presivna sublimacija prevlauje i odreuje k u l t u r u , ne represivna sublimacija se m o r a manifestirati u protu rjenosti p r e m a itavoj sferi drutvene korisnosti; pro m a t r a n a iz te sfere, o n a je negacija cjelokupne usvoje ne proizvodnosti izvedbe. Orfiki i narcistiki likovi se opovrgavaju: Platon optuuje Orfeja zbog njegove me koe (bio je t e k harfist), koju su bozi s p r a v o m kaz nili 1 6 k a o i Narcisovo odbijanje da sudjeluje. Pred zbiljnou kakva o n a jest, oni stoje osueni: oni su odbili p o t r e b n u sublimaciju. Meutim, . . . La sublimation n'est pas toujours la negation d'un desir; eLle ne se presence pas toujours comme une su blimation contre des instincts. Elle peut etre une subliRheim, The Origin and Function of Culture (New York: Ner vous and Mental Disease Monograph, br. 69, 1943), str. 74. U svojem lanku Sublimation: u Year Book of Psychoanalysis, sv. I. (1945). Rheim naglaava da u sublimaciji tenje ida ponovo osvajaju tlo u preruenom obliku. Tako, nasuprot prevladavajuem gleditu . . . u sublimaciji nema tla koje je idu oteo superego, nego posve obratno, ono to imamo jest zemljite supcrega koje preplavljuje id, (str. 117). Tu je takoer teite na prevlasti libida u sublimaciji. 16 Symposium, 179 D.
15

mation pour um ideal. Alors Narcisse ne dit plus: Je m'aime tel que je suis, il dit: Je suis tel que je m'aime.17 Orfiki i narcistiki E r o s obuhvaa zbiljnost u libidnim odnosima koji preobrauju i n d i v i d u u m i njegovu oko linu; ali je ta transformacija izolirano djelo pojedinih individua, i kao takva, dovodi do smrti. ak ako se sublimacija i ne odvija protiv nagona, nego k a o njihova afirmacija, ona m o r a biti nadindividualni proces na za jednikoj osnovi. Kao izolirani pojedinani fenomen, reaktivacija narcistikog libida nije o n o to gradi kul turu, nego je neurotina: Razlika izmeu neuroze i sublimacije oito je drutveni aspekt fenomena. Neuroza izolira, sublimacija sjedinjuje. U sublimaciji se stvara neto novo kua, zajednica ili orue stvara se u grupi ili za njezinu upotrebu. 1 8 Libido moe p r i m i t i samo-sublimaciju jedino kao dru tveni fenomen: k a o n e p o t i s n u t a sila, on moe promi cati formiranje k u l t u r e s a m o u uvjetima koji spajaju udruene pojedince u o b r a d b i okoline za svoje p o t r e b e i sposobnosti koje se razvijaju. Reaktiviranje polimorf ne i narcistike spolnosti prestaje biti prijetnja kulturi i samo sobom moe dovesti do izgraivanja kulture ako organizam egzistira ne k a o o r u e o t u e n o g rada, nego kao subjekt samo-realizacije d r u g i m rijeima, ako je dru tveno k o r i s t a n rad u isto vrijeme i oigledno zado voljavanje jedne individualne p o t r e b e . U primitivnom drutvu ta organizacija r a d a m o e biti neposredna i prirodna; u razvijenijoj civilizaciji ona se moe sa gledati samo kao rezultat osloboenja. U takvim uvje tima, poticaj da se doe do u i t k a iz tjelesnih zona
Sublimacija nije uvijek negacija elje; ona uvijek ne poprima oblik sublimacije protiv nagona. Ona moe biti sublimacija radi ide ala. Tako Narcis ne kae vie: Ja volim sebe takvim kakav jesam, on kae: Ja sam takav da volim sebe.. Gaston Bachelard, L'Eau et les Reves (Pariz: Jose Corti, 1942), str. 3435. 18 Rheim, The Origin and Function of Culture, str. 74.
17

184

185

moe se tako p r o t e g n u t i da trai svoj cilj u t r a j n i m i sve irim libidnim odnosima, j e r to irenje poveava i pojaava zadovoljavanje nagona. Stavie, u p r i r o d i E r o s a n e m a niega to opravdava pomisao da se ire nje tog poticaja ograniava na tjelesnu sferu. Ako je antagonistiko razdvajanje fizikog od d u h o v n o g dije la organizma s a m o s o b o m povijesni rezultat potiskiva nja, nadilaenje tog a n t a g o n i z m a otvorilo bi d u h o v n u sferu poticaju. Estetika ideja osjetilnog u m a sugerira takvu tenju. Ona je u biti razliita od sublimacije uto liko Sto duhovna sfera postaje direktan objekt E r o s a i ostaje libidan objekt: n e m a p r o m j e n e ni u energiji ni u cilju. Ideja da E r o s i Agape m o g u n a k o n svega biti j e d n o te i s t o ne da je E r o s Agape, nego da je Agape E r o s m o e izgledati u d n o v a t a n a k o n gotovo dvije tisue godina teologije. A ne ini se o p r a v d a n i m ni pozivati se na Platona kao branitelja te identifikacije j e r je sam Platon uveo represivnu definiciju Erosa u kuanstvo zapadne kulture. Pa ipak, Symposium sadrava najjas nije slavljenje spolnog podrijetla i supstancije d u h o v n i h odnosa. P r e m a Diotimi, E r o s goni elju od jednog lije pog tijela do drugog i k o n a n o do svih lijepih tijela, j e r je ljepota jednog tijela s r o d n a s ljepotom dru gog, i bilo bi glupo ne priznati da je ljepota u sva k o m tijelu j e d n a te ista. 1 9 Iz te zaista polimorfne spol nosti proizlazi elja za o n i m to oivljuje eljeno tijelo: za d u o m i njezinim razliitim manifestacijama. Postoji n e p r e s t a n u s p o n u e r o t s k o m ispunjenju od tjelesne lju bavi p r e m a j e d n o m do one p r e m a ostalima, do ljubavi p r e m a lijepom djelu i igri (&), i k o n a n o do ljubavi p r e m a lijepoj spoznaji ( ). P u t do vie kulture vodi p r e k o istinske ljubavi p r e m a djea cima (& ).20 Duhovno raanje je isto toliko djelo E r o s a koliko i tjeleno raanje, i pravedan
19 20

i istinski p o r e d a k Polisa isto toliko je erotski koliko i pravedan i istinski p o r e d a k ljubavi. Mo E r o s a koja gradi kulturu jest nerepresivna sublimacija: spolnost se ne odvraa od svojeg cilja, niti se spreava u tenji pre ma njemu; zapravo, t i m e to postie svoj cilj, o n a ga prenosi drugima, traei punije zadovoljenje. U svjetlu ideje nerepresivne sublimacije, Freudova de finicija E r o s a k a o tenje da oblikuje ivu supstanciju u sve ira jedinstva, t a k o da se ivot moe produiti i dovesti do vieg razvoja 2 1 dobija povean znaaj. Bio logijski poriv postaje k u l t u r n i poriv. Naelo uitka ot kriva svoju vlastitu dijalektiku. Er otski cilj da se odr ava itavo tijelo k a o subjekt-objekt uitka trai nepre stano oplemenjivanje organizma, jaanje njegove prijemljivosti, p o r a s t njegove osjetilnosti. Cilj stvara svoje vla stite p r o j e k t e realizacije: u k i n u e tekog rada, pobolj anje okoline, p o b j e d u n a d boleu i p r o p a d a n j e m , stva ranje raskoi. Sve te djelatnosti potjeu d i r e k t n o iz na ela uitka, i, u isto vrijeme, o n e sainjavaju rad koji udruuje pojedince u vea jedinstva; b u d u i da vie nisu zatoene u n u t a r unakaavajueg p o d r u j a naela iz vedbe, one mijenjaju poticaj, a da ga p r i t o m e ne od vraaju od njegova cilja. Postoji sublimacija, i p r e m a tome, kultura; ali se ta sublimacija odvija u sistemu trajnih i sve irih libidnih odnosa, koji su sami u sebi radni odnosi. Ideja erotike tenje p r e m a radu nije s t r a n a psiho analizi. S a m F r e u d je primijetio da rad p r u a priliku za vrlo znaajno pranjenje libidnih sastavnih potica ja, narcistikih, agresivnih i ak erotikih. 2 2 Mi s m o is pitali tu tvrdnju, 2 3 j e r u njoj n e m a razlike izmeu otu enog i neotuenog r a d a (izmeu t r u d a [labor] i ra da [work]); prvi je po samoj svojoj prirodi represi van za ljudske mogunosti i stoga isto tako represiFreud, Collected Papers, V, 135. Civilization and Its Discontents (London: str. 34 Note. 23 Vidi IV poglavlje, gore.
22 21

210 B. Jowett prevodi ne tijelo, nego oblik. 211 B. Jovvett prevodi . . . pod utjecajem istinske ljubavi.

Hogarth

Press,

1949),

186

187

van za libidne sastavne poticaje, ikoji bi mogli ui u rad. Ali ta tvrdnja p o p r i m a drugaije znaenje ako se p r o m a t r a u kontekstu drutvene psihologije koju F r e u d predlae u Group Psychology and the Analysis of the Ego. On sugerira da se libido o d u p i r e o zadovoljenje velikih ivotnih potreba, i o d a b i r e za svoje prve ciljeve ljude koji su sudjelovali u t o m e procesu. 2 4 Ta pretpo stavka, a k o se razvije u svojim implikacijama, blizu je t o m e da poniti Freudovu osnovnu tvrdnju da je bor ba za opstanak (to jest, za zadovoljavanje velikih i votnih potreba) per se anti-libidna ukoliko uvjetuje da se nagon disciplinira p u t e m ograniavajueg naela zbilj nosti. Mora se primijetiti da F r e u d povezuje libido ne s a m o sa zadovoljavanjem velikih ivotnih potreba, ne go i sa zajednikim ljudskim n a p o r i m a da se dosegne to zadovoljavanje, to jest, s r a d n i m p r o c e s o m : . .. iskustvo je pokazalo da se u sluajevima suradnje re dovno stvaraju libidne veze izmeu radnih drugova koje produavaju i uvruju odnose meu njima do stupnja koji je s onu stranu onoga to je samo probitano. 2 5 Ako je to istinito, o n d a Ananke nije dovoljan razlog za nagonske zabrane civilizacije, niti je dovoljan razlog da se pobija mogunost nerepresivne libidne kulture. Freudove sugestije u Group Psychology and the Analysis of the Ego ine mnogo vie nego da ponovo formuliraju njegovu tezu Erosu kao graditelju kulture; vie se tu kultura pojavljuje kao graditelj E r o s a to e rei, kao prirodno ispunjenje najunutarnjije tenje Erosa. Freudova se psihologija civilizacije temeljila na nemilo s r d n o m sukobu izmeu Ananke i slobodnog nagonskog razvoja. Ali ako sama Ananke p o s t a n e prvobitno polje libidnog razvoja, proturjenost iezava. Ne samo da b o r b a za opstanak ne bi nuno u k i n u l a mogunost na gonske slobode (kao to n a t u k n u s m o u VI poglavlju);
24 25

nego bi ona ak sainjavala oslonac za nagonsko za dovoljenje. R a d n e bi odnose koji sainjavaju temelj ci vilizacije, i t a k o s a m u civilizaciju, poduprla ne-deseksualizirana n a g o n s k a energija. Cijela koncepcija subli macije je u pitanju. Sada se ponovo moe postaviti problem r a d a [work], drutveno korisne djelatnosti bez (represivne) sublima cije. On se javio k a o p r o b l e m promjene u k a r a k t e r u r a d a p o m o u koje bi se r a d pretvorio u igru slo b o d n u igru ljudskih s p o s o b n o s t i . Koji su nagonski pred uvjeti takvog preobraaja? Najdalekoseniji pokuaj da se odgovori na pitanje uinila je Barbara Lantos u svo j e m lanku Work: and Instincts. 2 6 Ona definira rad i igru u smislu n a g o n s k i h stadija ukljuenih u te djelat nosti. Igra se u cijelosti podvrgava naelu uitka: ui tak je u s a m o m p o k r e t u ukoliko on aktivira erotogene zone. Temeljna je odlika igre da ona zadovoljava u sebi samoj, a da ne slui nikakvoj drugoj svrsi osim na gonskog zadovoljenja. Poticaji koji odreuju igru su pre-genitalni: igra izraava autoerotizam bez objekta i zadovoljava one sastavne nagone koji se ve usmjeruju p r e m a objektivnom svijetu. Rad, s druge strane, slui ciljevima koji su izvan njega, naime, ciljevima samo odranja. Rad je aktivno nastojanje e g a . . . da se od vanjskog svijeta dobije sve to je potrebno za samoodr anje. Taj k o n t r a s t uspostavlja paralelu izmeu organi zacije nagona i organizacije ljudske djelatnosti: Igra je cilj u sebi samoj, rad je posrednik samoodra nja. Komponentni (sastavni) nagoni i autoerotske djelat nosti trae uitak bez ikakvih daljnjih posljedica; geni talna djelatnost je posrednik raanja. Genitalna organi zacija spolnih nagona ima paralelu u radnoj organizaciji nagona ega.27
U International Journal jelovi 3 i 4, str. 114 i dalje. 27 Nav. dj., str. 117.
26

Str. 52. Isto.

of

Psychoanalysis,

sv.

XXIV

(1943),

di

188

189

Tako je svrha, a ne sadraj o n o t o oznaava djelatnost k a o igru ili rad. 2 8 Transformacija u nagonskoj s t r u k t u r i (poput one od pregenitalnog do genitalnog stadija) do vela bi do p r o m j e n e u nagonskoj vrijednosti ljudske djelatnosti bez obzira na njezin sadraj. Na primjer, a k o bi r a d bio p o p r a e n reaktiviranjem pregenitalnih polimorfnih erotizama, on bi teio da p o s t a n e udovo ljavajui sam po sebi a da ne izgubi svoj radni sadraj. A u p r a v o takvo reaktiviranje polimorfnog erotizma po javilo se kao posljedica pobjede n a d oskudicom i otu enjem. Izmijenjeni drutveni uvjeti bi stoga stvorili na gonsku osnovu za transformaciju r a d a u igru. U Freudovim terminima, to m a n j e n a p o r e za postizanje zado voljenja spreava i usmjeruje interes dominacije, to bi se slobodnije libido mogao oduprijeti zadovoljenje ve likih ivotnih p o t r e b a . Sublimacija i dominacija su u s k o povezane. Raspadanje prve bi, s preobraajem nagon ske s t r u k t u r e , preobrazilo i temeljni stav p r e m a ovjeku i prirodi koji je k a r a k t e r i s t i a n za z a p a d n u civilizaciju. U psihoanalitikoj literaturi, razvoj libidnih r a d n i h odnosa obino se pripisuje opem m a t e r i j a l n o m stavu k a o p r e d o m i n a n t n o j tendenciji kulture. 2 9 P r e m a tome, on se vie s m a t r a kao osobina primitivnih d r u t a v a ne go k a o mogunost razvijene civilizacije. Tumaenje Mar garete Mead o kulturi Arape posve se usredotouje na taj stav: Arapeu je svijet vrt koji se mora obraivati, ne za ne kog pojedinca, ne zbog ponosa i radi hvalisanja, ne radi zgrtanja i Mhvarenja, nego da bi slatki krompiri i svinje i psi, a iznad svega djeca, mogli rasti. Iz itavog toga stava proizlaze mnoge druge osobine Arapea, odsutnost sukoba izmeu starih i mladih, odsutnost ljubomore ili 30 zavisti, teite na suradnji.
28 Nav. dj., str. 118. 29 Roheim, The Origin and Function of Culture, str. 75. 30 Sex and Temperament in Three Primitive Societies, (New YorkNew American Library, 1952), str. 100.

Prije svega se u t o m e opisu pojavljuje posve razliito iskustvo svijeta: p r i r o d a se uzima, ne k a o objekt do minacije i izrabljivanja, ve k a o vrt koji moe rasti inei da i ljudska bia rastu. To je stav koji doivlja va ovjeka i p r i r o d u sjedinjene u nerepresivnom p o r e t k u koji ipak funkcionira. Mi s m o vidjeli kako se inae najrazliitije tradicije misli stjeu oko ove ideje: filo zofijska suprotstavljenost naelu izvedbe; orfiki i narcistiki arhetipovi; estetika koncepcija. Ali d o k su se psihoanalitike i antropologijske koncepcije takvog po r e t k a orijentirale na pretpovijesnu i predciviliziranu prolost, nae se p r e t r e s a n j e te zamisli usmjeruje pre ma budunosti, p r e m a uvjetima posve razvijene civili zacije. Transformacija spolnosti u Eros i njeno proi renje na trajne libidne r a d n e odnose, pretpostavlja ov dje racionalnu reorganizaciju golemog industrijskog apa rata, visoko specijaliziranu drutvenu podjelu rada, upo t r e b u fantastino razornih energija, i suradnju neizmjer nih masa. Ideja libidnih r a d n i h o d n o s a u razvijenom industrij skom d r u t v u nalazi m a l o p o d r k e u tradiciji misli, a gdje takva p o d r k a i dolazi, ini se da je o p a s n e nara vi. Transformacija r a d a u uitak sredinja je ideja u divovskoj socijalistikoj utopiji Fouriera. Ako .. . il'industrie est la destination qui nous est assignee par le creaiteur, cornmerunt penser qu'il veuille nous y amener par la violence, et qu'il n'ait pas su mettre en jeu quelque ressort plus noble, quelqu'amorce capable de trans 31 former les travaux en plaisirs. Fourier istie da taj p r e o b r a a j zahtijeva p o t p u n u pro mjenu u drutvenim u s t a n o v a m a : raspodjelu drutve nih proizvoda p r e m a p o t r e b a m a , dodjeljivanje funkcija
31 Ako je industrija sudbina koju n a m dosuuje Stvoritelj, kako se moe povjerovati da on eli da nas prisili na nju da on nije u stanju iznai neko plemenitije sredstvo, neki mamac koji je u sta nju da pretvori rad u zadovoljstvo. F. Armand i R. Maublanc, Fou rier: Textes Choisis (Pariz: Editions Sociales Internationales, 1937), I I I . 154.

190

191

Tako je svrha, a ne sadraj o n o t o oznaava djelatnost kao igru ili rad. 2 8 Transformacija u nagonskoj s t r u k t u r i (poput one od pregenitalnog do genitalnog stadija) do vela bi do p r o m j e n e u nagonskoj vrijednosti ljudske djelatnosti bez obzira na njezin sadraj. Na primjer, ako bi r a d bio p o p r a e n reaktiviranjem pregenitalnih polimorfnih erotizama, on bi teio da postane udovo ljavajui sam po sebi a da ne izgubi svoj radni sadraj. A upravo takvo reaktiviranje polimorfnog erotizma po javilo se kao posljedica pobjede n a d oskudicom i otu enjem. Izmijenjeni drutveni uvjeti bi stoga stvorili na gonsku osnovu za transformaciju r a d a u igru. U Freudovim terminima, to m a n j e n a p o r e za postizanje zado voljenja spreava i usmjeruje interes dominacije, to bi se slobodnije libido mogao oduprijeti zadovoljenje ve likih ivotnih p o t r e b a . Sublimacija i dominacija su usko povezane. Raspadanje prve bi, s preobraajem nagon ske strukture, preobrazilo i temeljni stav p r e m a ovjeku i prirodi koji je karakteristian za z a p a d n u civilizaciju. U psihoanalitikoj literaturi, razvoj libidnih r a d n i h odnosa obino se pripisuje opem materijalnom stavu kao p r e d o m i n a n t n o j tendenciji kulture. 2 9 P r e m a tome, on se vie s m a t r a kao osobina primitivnih d r u t a v a ne go kao mogunost razvijene civilizacije. Tumaenje Mar garete Mead kulturi Arape posve se usredotouje na taj stav: Arapeu je svijet vrt koji se mora obraivati, ne za ne kog pojedinca, ne zbog ponosa i radi hvalisanja, ne radi zgrtanja i lihvarenja, nego da bi slatki krompiri i svinje i psi, a iznad svega djeca, mogli rasti. Iz itavog toga stava proizlaze mnoge druge osobine Arapea, odsutnost sukoba izmeu starih i mladih, odsutnost ljubomore ili 30 zavisti, teite na suradnji.
Nav. dj., str. 118. 29 Roheim, The Origin and Function of Culture, str. 75. 30 Sex and Temperament in Three Primitive Societies, (New York: Mew American Library, 1952), str. 100.
28

prije svega se u t o m e opisu pojavljuje posve razliito iskustvo svijeta: p r i r o d a se uzima, ne kao objekt do minacije i izrabljivanja, ve k a o vrt koji moe rasti inei da i ljudska bia r a s t u . To je stav koji doivlja va ovjeka i p r i r o d u sjedinjene u nerepresivnom p o r e t k u koji ipak funkcionira. Mi s m o vidjeli kako se inae najrazliitije tradicije misli stjeu oko ove ideje: filo zofijska suprotstavljenost naelu izvedbe; orfiki i narcistiki arhetipovi; estetika koncepcija. Ali d o k su se psihoanalitike i antropologijske koncepcije takvog po r e t k a orijentirale na pretpovijesnu i predciviliziranu prolost, nae se p r e t r e s a n j e te zamisli usmjeruje pre ma budunosti, p r e m a uvjetima posve razvijene civili zacije. Transformacija spolnosti u Eros i njeno proi renje na trajne libidne r a d n e odnose, pretpostavlja ov dje racionalnu reorganizaciju golemog industrijskog apa rata, visoko specijaliziranu drutvenu podjelu rada, upo t r e b u fantastino r a z o r n i h energija, i suradnju neizmjer nih masa. Ideja libidnih r a d n i h o d n o s a u razvijenom industrij skom d r u t v u nalazi malo p o d r k e u tradiciji misli, a gdje takva p o d r k a i dolazi, ini se da je opasne nara vi. Transformacija r a d a u uitak sredinja je ideja u divovskoj socijalistikoj utopiji Fouriera. Ako .. . il'industrie est la destination qui nous est assignee par le creaiteur, corrimerunt penser qu'il veuille nous y amener par la violence, et qu'il n'ait pas su mettre en jeu quelque ressort plus noble, quelqu'amorce capable de trans former les travaux en plaisirs.31 Fourier istie da taj p r e o b r a a j zahtijeva p o t p u n u pro mjenu u drutvenim u s t a n o v a m a : raspodjelu drutve nih proizvoda p r e m a p o t r e b a m a , dodjeljivanje funkcija
31 Ako je industrija sudbina koju nam dosuuje Stvoritelj, kako se moe povjerovati da on eli da nas prisili na nju da on nije u stanju iznai neko plemenitije sredstvo, neki mamac koji je u sta nju da pretvori rad u zadovoljstvo. F. Armand i R. Maublanc, Fou rier: Textes Choisis (Pariz: Editions Sociales Internationales, 1937), I I I , 154.

190

191

p r e m a individualnim sposobnostima i sklonostima, ne p r e s t a n u izmjenu funkcija, k r a t k e r a d n e periode i tako dalje. Ali mogunost privlanog rada (travail attrayant) proizlazi prije svega iz osloboenja libidnih snaga. Fourier pretpostavlja egzistenciju j e d n e attraction in dustrielle koja pridonosi ugodnoj suradnji. Ona se te melji na attraction passionnee u p r i r o d i ovjeka, koja se odrava u s p r k o s opoziciji uma, dunosti, p r e d r a s u d e . Ta attraction passionnee tei p r e m a t r i m a naelnim ci ljevima: stvaranju raskoi, ili uitka svih p e t osjetila; obrazovanju libidnih skupina (drugarstva i ljubavi); i us postavi skladnog poretka, koji te skupine organizira za r a d u skladu s razvojem individualnih pasija (unutar nje i vanjske igre sposobnosti). 3 2 F o u r i e r se pribliio vie nego ijedan drugi utopijski socijalist osvjetljenju ovisnosti slobode nerepresivnoj sublimaciji. Meutim, u svojem detaljnom p l a n u za realizaciju te ideje, on je p r e p u t a divovskoj organizaciji i administraciji i tako zadrava represivne elemente. R a d n e zajednice phalanstere prije da anticipiraju snagu p u t e m radosti nego slobodu, vie uljepavanje masovne k u l t u r e nego njezino ukidanje. R a d kao slobodna igra ne moe se podvrgnuti administraciji; s a m o o t u e n i rad moe da organizira i vodi racionalna rutina. S o n u s t r a n u te sfere, ali na nje zinoj osnovici, nerepresivna sublimacija stvara svoj vla stiti kulturni poredak. Jo j e d n o m naglaavamo da je nerepresivna sublima cija posve nespojiva s u s t a n o v a m a naela izvedbe i da sadrava negaciju tog naela. Ta je p r o t u r j e n o s t tim vanija t o sama postfrojdovska psihoanalitika teorija pokazuje oitu tenju da je poniti i da slavi represiv nu proizvodnost kao ljudsku samorealizaciju. Upadan primjer prua Ives Hendrick u svojem spisu Work and the Pleasure Principle 33 On sugerira da energiju i po trebu da se vjebaju fiziologijski organi korisni za rad ne prua libido, nego prije posebni nagon, nagon svla32 33

davanja (mastery instinct). Njegov cilj je da vjetom u p o t r e b o m perceptualnih, intelektualnih i m o t o r n i h teh nika . . . k o n t r o l i r a ili mijenja j e d a n dio okoline. Taj poriv za integracijom i vjetom izvedbom se mental no i emocionalno doivljava kao potreba da se efikasno izvri rad. 3 4 Budui da se t a k o pretpostavlja da je r a d s a m po sebi vie zadovoljavanje jednog nagona nego njegova privremena negacija, r a d prua uitak u efi kasnoj izvedbi. Radni uitak proizlazi iz zadovoljenja na gona svladavanja, ali se radni i libidni uitak obino p o d u d a r a j u , j e r se organizacije ega koje djeluju kao r a d openito i m o d a uvijek koriste istodobno za pranje nje suvinog libidnog napona. 3 5 Kao i obino, revizija F r e u d o v e teorije znai retrogresiju. P r e t p o s t a v k a bilo kakvog specijalnog nagona uzima k a o dokazano o n o to nije, a pretpostavka spe cijalnog nagona svladavanja ini jo neto vie: ona razara itavu s t r u k t u r u i d i n a m i k u duevnog aparata koji je F r e u d izgradio. tavie, o n a brie najrepresivnije osobine naela izvedbe, tumaei ih kao zadovoljavanje j e d n e nagonske potrebe. ist i jednostavan r a d je glav na d r u t v e n a manifestacija naela zbiljnosti. Ukoliko je r a d ovisan odgaanju i odvraanju nagonskog zadovo ljenja (a p r e m a F r e u d u jest), proturijei naelu uitka. Ako se r a d n i i libidni uitak obino podudaraju, onda sama zamisao naela zbiljnosti postaje besmislena i po vrna, a nestalnosti tih nagona, kako ih je Freud opi sao, u najboljem bi sluaju predstavljale tek a b n o r m a l a n razvitak. Isto se tako naelo zbiljnosti ne moe spasiti ni time da se ustanovi (kao to Hendrick ini) naelo r a d a koje je razliito od naela zbiljnosti; jer ako ovo potonje ne upravlja r a d o m , o n o praktiki n e m a ime da upravlja u zbiljnosti. Dakako, postoji r a d koji p r u a uitak u vjetoj iz vedbi tjelesnih organa korisnih za rad. Ali koja vrsta rada i kakav uitak? Ako je uitak zaista u inu r a d a
34 35

Isto, I I , 240 i dalje. Psychoanalytic Quarterly, sv. XII, br. 3 (1943).

Nav. dj., str. 314. Nav. dj., str. 317.

192

193

i nije po njega nebitan, takav uitak m o r a proizlaziti iz djelujuih tjelesnih o r g a n a i samog tijela, aktivirajui erotogene zone ili erotozirajui tijelo k a o cjelinu; dru gim rijeima, m o r a biti libidni uitak. U zbiljnosti ko j o m upravlja naelo izvedbe, takav libidni r a d je ri j e d a k izuzetak i moe se desiti samo izvan ili na r u b u radnog svijeta k a o hobby, igra ili u d i r e k t n o erot skoj situaciji. N o r m a l n a vrsta r a d a (drutveno korisna s t r u n a djelatnost) u prevladavajuoj podjeli r a d a sa stoji se u t o m e da pojedinac, k a d radi, ne zadovoljava svoje vlastite nagone, p o t r e b e i sposobnosti, nego iz vodi j e d n u unaprijed-uspostavljenu funkciju. Hendrick se, m e u t i m , ne obazire na injenicu otuenog rada, koji je p r e d o m i n a n t n i oblik r a d a p o d d a t i m naelom zbilj nosti. Zaista, moe biti uitka i u o t u e n o m r a d u . Tip kaica koja n a p r a v i savren prijepis, kroja koji ispo rui odijelo koje s a v r e n o pristaje, frizerka koja napravi savrenu frizuru, r a d n i k koji ispuni svoju kvotu svi m o g u osjeati uitak u dobro obavljenom poslu. Me utim, ili je taj uitak n e b i t a n (anticipacija nagrade), ili je uitak (sam po sebi znak potiskivanja) t o se ima do b r a struka, radi na p r a v o m mjestu, pridonosi svoj u d i o funkcioniranju a p a r a t a . U o b a sluaja takav uitak n e m a nita zajedniko s p r v o b i t n i m nagonskim zadovoljenjem. Povezati izvedbe u lananoj proizvodnji u u r e d i m a i tr govinama s nagonskim p o t r e b a m a to znai slaviti raovjeenje kao uitak. Nije o n d a nikakvo udo da Hen drick s m a t r a uzvienim ispitom volje ljudi da obave svoj p o s a o efikasno o n o djelotvorno funkcioniranje j e d n e vojske k o j a vie n e m a nikakvih fantazija po bjedi i u d o b n o j budunosti, koja produuje da se b o r i ni zbog ega drugog nego zbog toga to je p o s a o vojnika da se bori, a obaviti taj posao bila je j e d i n a motivacija koja jo ima smisla. 3 * Rei da se j e d a n posao m o r a oba viti j e r je posao zaista predstavlja v r h u n a c otuenja, p o t p u n i gubitak nagonske i intelektualne slobode po36

tiskivanje koje je postalo, ne druga, nego p r v a p r i r o d a ovjeka. N a s u p r o t takvim zastranjenjima, istinski d u h psiho analitike teorije ivi u b e s k o m p r o m i s n i m nastojanjima da se otkriju a n t i h u m a n i s t i k e sile iza filozofije proiz vodnosti: 1 Od svih stvari, teki rad je postao vrlina umjesto pro kletstvo to jest jo od naih dalekih predaka... Nau djecu treba pripraviti da odgoje svoju djecu tako da im rad ne bude neurotika nuda. Potreba da se radi je neurotiki simptom. To je taka. To je napor da se o vjek osjea vrijednim ak iako nema nikakve naroite potrebe za njegovim radom.37

Nav. dj str. 324.

37 C. B. Chisholm u panel diskusiji The Psychiatry of Enduring Peace and Social Progress, u Psychiatry, sv. IX (1946), str. 31

194

195

11
Eros i Thanatos

U nerepresivnim uvjetima, spolnost tei da uraste u Eros to e rei, tei samo-sublimaciji u t r a j n i m i sve irim odnosima (ukljuujui i r a d n e odnose) koji slue da pojaaju i uveaju nagonsko zadovoljavanje. E r o s nastoji da se ovjekovjei u t r a j n o m poretku. To na stojanje nailazi na prvi o t p o r u oblasti nunosti. Sva kako, oskudice i siromatvo koji prevlauju u svijetu mogli bi se svladati da d o p u s t e prevlast univerzalne slo bode, ali to svladavanje, ini se, da je neprestani r a d koji sam sebe gura naprijed. Sav tehniki napredak, pobjeda nad prirodom, racionalizacija ovjeka i dru tva, nisu odstranili i ne m o g u odstraniti nunost otu enog rada, potrebu da se radi mehaniki, neugodno, na nain koji ne predstavlja individualnu samo-realizaciju. Meutim, samo progresivno otuenje poveava mo gunost slobode: to pojedincu nuni rad postaje vie vanjski, to ga manje ukljuuje u podruje nude. Ra stereeno od zahtjeva dominacije, kvantitativno sma njenje radnog vremena i energije, dovodi do kvalitativ ne promjene u ljudskoj egzistenciji: njezin sadraj od reuje vie slobodno nego r a d n o vrijeme. Sve ira ob last slobode postaje istinska oblast igre slobodne igre individualnih sposobnosti. Tako osloboene, one e stvoriti nove oblike realizacije i otkrivanja svijeta, koje e preobraziti podruje nude, b o r b u za opstanak. Iz196

mijenjen o d n o s izmeu ta dva podruja ljudske zbilj nosti, mijenja i odnos izmeu onoga to je poeljno i onoga t o je razborito, izmeu nagona i u m a . S trans formacijom iz spolnosti u E r o s , ivotni nagoni razvijaju svoj osjetilni poredak, dok um postaje osjetilan do stupnja na kojem shvaa i organizira nunost u smislu zatite i obogaivanja ivotnih nagona. Korijeni estetikog iskustva ponovo se pojavljuju ne s a m o u um jetnikoj kulturi nego i u samoj borbi za opstanak. Ona p o p r i m a novu racionalnost. Represivnost u m a koja ka rakterizira vladavinu naela izvedbe ne p r i p a d a oblasti nunosti per se. Pod naelom izvedbe, zadovoljavanje spolnih nagona uvelike ovisi suspenziji u m a i ak svijesti: k r a t k o m (legitimnom ili potajnom) zaboravu osobne i ope nesree, p r e k i d u razborite koloteine ivota, dunosti i dostojanstva statusa i slube. Srea je gotovo po definiciji n e r a z b o r i t a ako je n e p o t i s n u t a i n e k o n t r o l i r a n a . N a s u p r o t to m e, s o n u s t r a n u naela izvedbe, zadovoljavanje n a g o n a zahtijeva to svjesniji na p o r slobodne racionalnosti, to je manje nusproizvod n a t u r e n e racionalnosti ugnjetavanja. to se slobodnije nagon razvija, slobodnije e se afirmirati njegova kon zervativna priroda. B o r b a za trajno zadovoljenje ne pridonosi samo p r o i r e n o m poretku libidnih odnosa (zajednici) nego i produivanje toga poretka na viem stupnju. Naelo uitka se p r o i r u j e na svijest. E r o s po novo definira um u svojim vlastitim terminima. Razbo rito je o n o to podrava p o r e d a k zadovoljenja. U onom stupnju u kojem b o r b a za opstanak postaje suradnja u cilju slobodnog razvoja i zadovoljenja indi vidualnih potreba, represivni um se povlai pred novom racionalnou zadovoljenja u kojoi se stapaiu um i srea. Ona stvara svoju vlastitu podjelu rada, svoje vla stite prioritete, svoiu vlastitu hijerahiju. Povijesna ba tina naela izvedbe je administracija, ne liudi, nego stvari: funkcioniranje razvijene civilizacije ovisi mno tvu koordiniranih aranmana. Ti aranmani, zatim moraju prenositi vlast koja je p r i z n a t a i koju treba prizna197

vati. Hijerarhijski odnosi nisu per se neslobodni; civilizacija se u velikoj mjeri oslanja racionalni auto ritet, zasnovan na spoznaji i nunosti, a u cilju zatite i odravanja ivota. Takav je a u t o r i t e t inenjera, saobraajca, zrakoplovnog pilota za vrijeme leta. J o j e d n o m se m o r a m o navratiti na razliku izmeu potiskivanja i viak-potiskivanja. Ako dijete osjea potrebu da pree ulicu kad god mu se svidi, potiskivanje te njegove po trebe nije potiskivanje ljudskih mogunosti. Moe biti upravo s u p r o t n o . Potreba za relaksacijom u zabavama koje pribavlja industrija k u l t u r e s a m a je po sebi repre sivna, a njezino potiskivanje je k o r a k p r e m a slobodi. Gdje je potiskivanje postalo t a k o efikasno da, za potis nute, p o p r i m i (iluzorni) oblik slobode, ukidanje takve slobode lako izgleda kao totalitarni in. Ovdje se ponovo javlja stari s u k o b : ljudska sloboda nije s a m o privatna stvar, ali ona nije nita ukoliko nije i privatna stvar. A kad se privatnost ne smije vie odravati odvojeno od javne egzistencije i u s p r k o s njoj, sloboda pojedinca i cjeline moe se moda pomiriti p u t e m ope volje to se pojavljuje u obliku ustanova koje se usmjeruju protiv individualnih p o t r e b a . Odricanja i odgode koje zahtijeva opa volja, ne m o r a j u biti glupi i neljudski; niti njihov um m o r a biti a u t o r i t a r a n . Meutim, pitanje ostaje: kako moe civilizacija slobodno stvarati slobodu, kad je ne sloboda p o s t a l a bitni dio duevnog a p a r a t a ? A ako nije, tko je ovlaten da ustanovi i n a m e t n e objektivne norme? Od Platona do Rousseaua, jedini poten odgovor je ideja odgojne d i k t a t u r e , koju provode oni za koje se pret postavlja da su stekli znanje zbiljskom Dobru. Taj odgovor je o t a d a zastario: znanje raspoloivim sred stvima stvaranja ljudske egzistencije za sve ne ograniava se vie na j e d n u povlatenu elitu. injenice su posve oite, i individualna svijest bi sigurno stigla do njih da je metodiki ne spreavaju i ne odvraaju. Razliku izmeu racionalnog i iracionalnog a u t o r i t e t a , izmeu potiskiva nja i viak-potiskivanja, mogu ustanoviti i provjeriti sami pojedinci. To to oni ne mogu doi do te razlike sada 198

ne znai da oni ne m o g u nauiti da je zapaze k a d im se j e d n o m prui prilika. T a d a p o s t u p a k suda i greke posta je racionalni p o s t u p a k u slobodi. Utopije su sklone ne realistinim planovima; uvjeti za slobodno d r u t v o nisu. Oni su stvar u m a . Nije sukob izmeu n a g o n a i uma ono t o p r u a naj jai a r g u m e n t protiv ideje slobodne civilizacije, nego prije sukob koji n a g o n stvara u sebi samom. ak i a k o razorni oblici njegove polimorfne perverznosti i razuzdanosti potjeu od viak-potiskivanja i postaju skloni lib i d n o m p o r e t k u kad se viak-potiskivanja odstrani, sam nagon je s o n u s t r a n u d o b r a i zla, i nijedna slobodna ci vilizacija se ne moe liiti te razlike. S a m a injenica to, u izboru njegovih objekata, spolnim n a g o n o m ne upra vlja reciprocitet, predstavlja izvor neizbjeivog s u k o b a m e u pojedincima i t a k o snaan razlog p r o t i v mo gunosti njegove samo-sublimacije. Ali ne nalazi li se m o d a u samom n a g o n u j e d n a u n u t a r n j a barijera koja sadrava njegovu pogonsku m o ? Ne postoji li m o d a prirodno samo-ograniavanje u Erosu, t a k o da bi nje govo izvorno zadovoljenje trailo odgodu, zaobilazni put, spreavanje? Tada bi postojale zabrane i ogranienja koji se ne nameu izvana, od s t r a n e represivnog naela zbilj nosti, nego ih postavlja i usvaja sam nagon, j e r imaju inherentnu libidnu vrijednost. Freud je zaista n a t u k n u o tu ideju. On je mislio da neograniena spolna sloboda od poetka rezultira u n e d o s t a t k u punog zadovoljenja: Lako je pokazati da vrijednost koju duh pridaje erotskim potrebama odmah pada im se do zadovoljenja moe lako doi. Nekakva prepreka je potrebna da bi pilima li bida nabujala do svoga vrhunca. 1 Stavie, on je r a z m a t r a o neobinu mogunost da se neto u prirodi spolnog nagona protivi postignuu apso1 The Most Prevalent Form of Degradation in Erotic Collected Papers (London: Hogarth Press, 1950). IV, 213.

Life,

199

lutnog zadovoljenja. 2 Ta ideja je dvosmislena i lako podlijee ideologijskim opravdanjima: nepovoljne poslje dice lako pribavljivog zadovoljenja vjerojatno su bile jedan od najjaih oslonaca represivne udorednosti. Pa ipak, iz konteksta Freudove teorije bi proizlazilo da pri rodne prepreke u nagonu, daleko od toga da ponitavaju uitak, m o g u djelovati k a o premija na uitak, a k o se odvoje od arhajskih t a b u a i egzogenih ogranienja. Ui tak sadri element samoodreenja koji je znak ljudske pobjede n a d slijepom n u d o m : Priroda ne poznaje istinski uitak: ona ne ide dalje od zadovoljenja potreba. Sav uitak je drutven u nesublimiranim afektima nita manje nego u sublimiranim. Uitak ima svoje podrijetlo u otuenju. 3 Ono po e m u se uitak razlikuje od slijepog zadovoljenja jest odbijanje n a g o n a da se iscrpi u n e p o s r e d n o m zado voljenju, njegova sposobnost da izgradi i upotrijebi ba rijere za pojaavanje ispunjenja. I a k o je to nagonsko odbijanje obavilo p o s a o dominacije, o n o moe obaviti i s u p r o t n u funkciju: erotizirati nelibidne odnose, preobra ziti biologijsku n a p e t o s t i oputanje u slobodnu sreu. Ne sluei vie k a o i n s t r u m e n t i za zadravanje ljudi u otuenim izvedbama, barijere protiv apsolutnog zadovo ljenja bi postale elementi ljudske slobode; one bi zatiti le ono drugo otuenje iz kojeg potjee uitak ovjeko vo otuenje ne od njega samog, nego od p u k e p r i r o d e : njegovu slobodnu samorealizaciju. Ljudi bi zaista posto jali kao individue, oblikujui svaki svoj vlastiti ivot; oni bi susretali j e d a n drugoga s istinski razliitim potre b a m a i istinski razliitim nainima zadovoljenja sa svojim vlastitim odbijanjima i svojim vlastitim odabiraNav. dj., str. 214. Natur kennt nicht eigentlich Genuss: sie bringt es nicht -weiter als zur Stillung des Bedrfnisses. Alle Lust ist gesellschaftlich in den unsublimierten Affekten nicht weniger als in den sublimierten. Max Horkheimer i Theodor W. Adorno, Dialektik der Aufklrung (Amster dam: Querido Verlag, 1947), str. 127.
3 2

njima. Prevlast naela uitka bi tako stvorila antagoni zme, patnje i frustracije individualne sukobe u borbi za zadovoljenjem. Ali bi sami ti sukobi imali libidnu vri jednost: njih bi proimala racionalnost zadovoljenja. Ta osjetilna racionalnost sadrava svoje vlastite m o r a l n e zakone. I d e j u libidne udorednosti sugerira ne s a m o Freudova ideja nagonskih barijera a p s o l u t n o m zadovoljenju, nego i psihoanalitika tumaenja superega. Ukazivalo se na to da superego, kao duevni predstavnik udorednosti, nije nedvojbeno predstavnik naela zbiljnosti, naroito ne oca koji zabranjuje i kanjava. U m n o g i m a sluaje vima, ini se da je superego u tajnom savezu s idom, branei zahtjeve ida od ega i vanjskog svijeta. Stoga je Charles Odier pretpostavio da je jedan dio superega u posljednjoj analizi predstavnik primitivne faze, u kojoj se u d o r e d n o s t jo nije bila oslobodila naela uitka. 4 On govori predgenitalnoj, pretpovijesnoj, prededipovskoj pseudo-udorednosti, koja je prethodila usvajanju na ela zbiljnosti, pa naziva duevnog predstavnika te pseudoudorednosti supetid. Psihiki fenomen koji u pojedincu sugerira takvu predgenitalnu udorednost predstavlja identifikaciju s m a j k o m , koja se izraava vie u elji za kastracijom nego u s t r a h u od kastracije. Mo da je to ostatak regresivne tenje: sjeanje na prvobitno Pravo Majke, i u isto vrijeme simbolino sredstvo protiv gubitka t a d a prevladavajuih povlastica ene. Po Odieru predgenitalna i pretpovijesna udorednost sup e r i d a nespojiva je sa naelom zbiljnosti i stoga je neurotiki inilac. Jo j e d a n korak u t o m e tumaenju, i neobini tragovi superida se pojavljuju kao tragovi drugaije, izgublje ne zbiljnosti, ili izgubljenog o d n o s a izmeu ega i zbiljno sti. Ideja zbiljnosti koja je p r e d o m i n a n t n a kod F r e u d a i koja se saima u naelu zbiljnosti vee se uz oca. Ona
Vom Uber-Ich, XII (1926), 280281.
4

Internationale

Zeitschrift

fr

Psychoanalyse.

200

201

se sueljava s i d o m i s egom k a o s neprijateljskom, vanj s k o m silom, i p r e m a t o m e o t a c je uglavnom nepri jateljski lik, ija se m o simbolizira u s t r a h u od kastra cije, usmjerenom p r o t i v zadovoljenja libidnih poriva p r e m a majci. Ego koji r a s t e dostie zrelost poputaju i toj neprijateljskoj sili: podvrgavanje s t r a h u od ka stracije je presudan k o r a k u uspostavi ega zasnovanog na naelu zbiljnosti. 5 Meutim, ta zbiljnost na koju ego nailazi k a o na vanjsku antagonistiku silu, niti je j e d i n a niti p r v o b i t n a zbiljnost. Razvoj ega je razvoj izvan prvobitnog narcizma; u t o m e r a n o m stadiju, zbiljnost nije izvan, nego je u n u t a r pre-ega prvobitnog narcizma. O n a nije neprijateljska i t u a egu, nego se prisno vee s njim, izvorno se ak i ne razlikuje od njega. 6 Ta se zbiljnost prvi (i posljednji?) p u t doivljava u libidnom od nosu djeteta p r e m a majci o d n o s u koji je u poetku unu t a r pre-ega i tek se kasnije razdvaja od njega. A s tim razdvajanjem izvornog jedinstva, razvija se poriv na p o n o v n o uspostavljanje izvornog jedinstva: libidna struja izmeu djeteta i majke. 7 Na t o m e p rv ob i tnom stadiju odnosa izmeu pre-ega i zbiljnosti, ini se da su narcistiki i m a t e r n a l n i E r o s jedno, a prvobitno isku stvo zbiljnosti je iskustvo libidnog jedinstva. Narcistika faza individualne predgenitalnosti podsjea na matern a l n u fazu povijesti ljudske rase. Obje sainjavaju zbilj nost na koju ego odgovara stavom, ne o b r a n e niti poko ravanja, nego integralne identifikacije s okolinom. Ali u svjetlu p a t e r n a l n o g naela zbiljnosti, maternalna kon cepcija zbiljnosti, koja se ovdje pojavljuje, p r e t v a r a se o d m a h u n e t o negativno, strano. Poticaj da se ponovo uspostavi izgubljeno narcistiko^maternalno jedinstvo t u m a i se kao prijetnja, n a i m e k a o opasnost od mater8 nalnog prodiranja n a d m o n e maternice. Ratoborni
Hans W. Loewald. Ego and Real'iv. v international Journal of Psychoanalysis, sv. XXXII (1951), part I, str. 12. 6 Isto. 7 Nav. dj., str. 11. 8 Nav. dj. str. 15.
s

otac se rastereuje i p o n o v n o se javlja kao spasilac koji, kanjavajui r o d o s k r v n u elju, zatiuje ego od njegova unitenja u majci. Ne postavlja se pitanje ne moe li se narcistiko-maternalni stav p r e m a zbiljnosti povratiti u m a n j e primordijalnim, m a n j e prodrljivim oblicima pod vlau zrelog ega i u razvijenoj civilizaciji. Umjesto toga, nunost da se p o d j a r m i taj stav j e d n o m za uvijek prihvaa se kao gotova injenica. P a t r i j a r h a l n o naelo zbiljnosti vlada psihoanalitikim tumaenjem. Tek s onu stranu tog naela zbiljnosti maternalne p r e d o d b e superega prenose vie obeanja nego tragove sjeanja vi e predodbe slobodne b u d u n o s t i nego m r a n e prolo sti. Meutim, ak a k o se tragovi m a t e r n a l n e libidne udorednosti m o g u p r a t i t i u nagonskoj s t r u k t u r i , i ak ako osjetilna racionalnost moe uiniti da E r o s b u d e slobo dno sklon poretku, j e d n a najunutranjija p r e p r e k a ini se da prkosi svakom p r o j e k t u nerepresivnog razvoja naime, veza koja spaja E r o s s nagonom s m r t i . Surova injenica smrti porie j e d n o m za svagda zbiljnost nerepresivne egzistencije. J e r s m r t je konani negativitet vremena, a radost eli vjenost. Bezvremenost je ideal uitka. Vrijeme n e m a moi n a d idom, izvornom oblasti naela uitka. Ali se ego, p u t e m kojeg uitak jedino postaje realan, u svoj svojoj cjelini podreuje v r e m e n u . Sama anticipacija neminovnog kraja, p r i s u t n a u svakom t r e n u t k u , uvodi element potiskivanja u sve libidne od nose i ini bolnim s a m uitak. Ta prvobitna frustracija u nagonskoj s t r u k t u r i ovjeka postaje neiscrpno vrelo svih ostalih frustracija i njihove drutvene efikasno sti. ovjek uvia da to ionako ne moe trajati, da je svaki uitak kratak, da je svim konanim stvarima as njihova roenja as njihove smrti da to drugaije ne moe biti. On rezignira prije nego to ga d r u t v o prisili da rezignaciju sprovodi metodiki. Tok vremena je najprirodniji saveznik drutva u odravanju zakona i poretka, konformizma i u s t a n o v a koje prebacuju slo bodu na vjeitu utopiju; tok vremena pomae ljudima 203

202

da zaborave to je bilo i to moe biti: ini da zabo rave bolju prolost i bolju b u d u n o s t . Ta sposobnost da se zaboravi sama po sebi rezultat jednog dugog i uasnog odgajanja iskustvom n u d a n je zahtjev duevne i fizike higijene bez koje bi civilizi r a n i ivot bio nepodnoljiv; ali je ona i duevna sposob nost koja odrava podjarmljenost i odricanje. Zaboraviti znai t a k o e r i oprostiti ono t o se ne bi opratalo da p r a v d a i sloboda prevlauju. To opratanje stvara uvje te koji reproduciraju n e p r a v d u i porobljavanje: zaboravi ti prolu patnju znai oprostiti snagama koje su je uvje tovale a da se p r i t o m e ne pobijede te snage. R a n e koje s v r e m e n o m zacijeljuju su i rane koje sadravaju otrov. Obnova sjeanja na svoja prava protiv tog pre davanja v r e m e n u k a o sredstvo osloboenja, j e d a n je od najplemenitijih z a d a t a k a misli. U toj se funkciji sje anje (Erinnerung) pojavljuje u zakljuku Hegelove Fe nomenologije duha; u toj funkciji se pojavljuje i u Freudovoj teoriji. 9 Kao i sposobnost zaborava, sposobnost pamenja je proizvod civilizacije moda njezino naj starije i najtemeljnije psihologijsko dostignue. Nietz sche je vidio u vjebanju p a m e n j a poetak civiliziranog u d o r e a naroito u p a m e n j u obaveza, ugovora, du gova, 10 Taj kontekst otkriva jednostranost vjebanja pamenja u civilizaciji: sposobnost je bila uglavnom usmjerena vie na pamenje dunosti nego uitaka; pam enje se vezivalo s ravom savjeu, krivicom i griiehom. U pamenju se zadravaju nesrea i strah od kazne, a ne srea i obeanje slobode Bez izbavljanja potisnutog sadraja pamenja, bez izbavljanja njegove oslobodilake snage, ne moe se ni zamisliti nerepresivna civilizacija. Od mita Orfeju do Proustova romana, srea i sloboda se veu s idejom ponovnom osvajanju v r e m e n a : temps retrouve. Sjeanje spaava temps perdu, koje je bilo vrijeme zadovoljenja
9 10

i ispunjenja. Eros, koji p r o d i r e u svijest, biva ganut sje anjem; t i m e on negoduje protiv p o r e t k a odricanja; on se slui sjeanjem u svojem n a p o r u da pobijedi vrijeme u svijetu kojim vlada vrijeme. Ali ukoliko vrijeme zadr ava svoju vlast n a d E r o s o m , srea je u biti stvar pro losti. Uasna izreka koja tvrdi da su s a m o izgubljeni rajevi istinski rajevi osuuje i u isto vrijeme izbavlja temps perdu. Izgubljeni rajevi su oni jed ini istinski, ne zbog toga to, u retrospektivi, prola r a d o s t izgleda lje p a nego to je zaista bila, nego zato to j e d i n o sjeanje prua radost bez s t r e p n j e da e o n a proi i t a k o joj daje trajnost koja je inae nemogua. Vrijeme gubi svoju m o k a d sjeanje iskupi prolost. Pa ipak, taj poraz v r e m e n a je artistiki i patvoren; sje anje nije nikakvo zbiljsko o r u e sve dok se ne prevede u povijesno djelovanje. T a d a b o r b a protiv v r e m e n a po staje odluan p o k r e t u borbi protiv dominacije: Svjesna elja revolucionarnim se potvrdila i istodobno, ali na satove na da se prekine kontinuum povijesti pripada klasama u trenutku akcije. Ta svijest u julskoj revoluciji. Uoi prvog dana borbe, nezavisno, na nekoliko mjesta, pucalo se parikim tornjevima.11

Taj savez izmeu v r e m e n a i p o r e t k a potiskivanja je ono 'to motivira nastojanje da se zaustavi t o k vremena, i taj savez je o n o to pravi od vremena s m r t n o g neprija telja Erosa. Dakako, prijetnja vremena, prolaenje tre n u t k a punoe, strepnja zbog kraja, mogu sami po sebi po stati erotogeni p r e p r e k e od kojih buja plima libida. Meutim, Faustova elja koja zaziva naelo uitka, ne zahtijeva lijep t r e n u t a k , nego vjenost. Sa svojom te njom ka vjenosti, E r o s grijei protiv p r e s u d n o g t a b u a koji sankcionira libidni uitak samo kao p r i v r e m e n o i kontrolirano stanje, a ne kao trajni izvor ljudske egzi stencije. Zaista, ako se savez izmeu v r e m e n a i postojeWalter Benjamin, ber den Begriff der Geschichte, u Die Neue Rundschau (1950), str. 568.
11

Vidi I Poglavlje. Genealogy of Morals, Part II, 13.

204

205

eg p o r e t k a ukine, prirodna privatna nesrea ne bi vie podravala organiziranu drutvenu nesreu. Prebaciva nje ljudskog iskunjenja na utopiju ne bi vie nailazilo na p r i m j e r e n odgovor u ovjekovim nagonima, i poriv za osloboenjem bi poprimio onu uasavajuu snagu ko ju s t v a r n o nije nikada imao. Svi su zdravi razlozi na s t r a n i zakona i p o r e t k a u njihovom u s t r a j n o m zahtjevu da se vjenost radosti ostavi za drugi svijet, i u njihovu nastojanju da p o d v r g n u b o r b u protiv s m r t i i bolesti ne p r e s t a n i m p o t r e b a m a nacionalne i internacionalne sigur nosti. B o r b a za odravanjem v r e m e n a u vremenu, za zausta vljanjem vremena, pobjedom n a d smru, izgleda nera z u m n a po bilo kojoj n o r m i , i p o t p u n o nemogua pod p r e t p o s t a v k o m nagonu s m r t i koju s m o usvojili. Ili je s a m a ta p r e t p o s t a v k a ini razboritijom? Nagon smrti dje luje p o d naelom Nirvane: on tei stanju neprestanog zadovoljenja u kojem se ne osjea nikakva napetost stanju bez oskudice. Ta sklonost n a g o n a s m r t i implicira da se njegove razorne manifestacije u m a n j u j u kad se pri blii j e d n o m takvom stanju. Ako osnovni cilj nagona nije dokonanje ivota, nego bola o d s u t n o s t napetosti onda, p a r a d o k s a l n o , u smislu toga nagona, sukob izmeu ivota i smrti to je manji, to se ivot vie pribliava sta nju zadovoljenja. Tad se stapaju naelo uitka i naelo Nirvane. U isto vrijeme, E r o s bi, osloboen od suviak-potiskivanja, ojaao, a ojaan Eros bi, t a k o rei, apsor b i r a o cilj nagona smrti. Nagonska vrijednost smrti bi se izmijenila: a k o bi nagoni traili i postigli svoje ispu njenje u nerepresivnom poretku, regresija-prisiljavanje bi izgubila m n o g o od svojeg biologijskog opravdanja. Bu dui da se p a t n j a i oskudica povlae, naelo Nirvane se moe izmiriti s naelom zbiljnosti. Nesvjesna privlanost koja vue nagone nazad u ranije stanje djelotvorno bi se sprijeila p o m o u poeljnosti postignutog ivotnog stanja. Konzervativna priroda nagona bi se smirila u ispunjenoj sadanjosti. S m r t bi prestala biti nagonski cilj. Ona ostaje injenica, moda ak krajnja nuda ali 206

nuda protiv koje e se b u n i t i nepotisnuta energija o vjeanstva, protiv koje e o n a voditi svoju najveu bitku. U toj bi se borbi n a g o n i um mogli ujediniti. U uvje tima istinski ljudske egzistencije, razlika izmeu toga da se podlegne bolesti u desetoj, tridesetoj, pedesetoj ili u sedamdesetoj godini i u m r e prirodnom s m r u n a k o n n ispunjenog ivota moe predstavljati razliku za koju je vrijedno boriti se svom n a g o n s k o m energijom. Ne oni koji u m i r u , nego oni koji u m i r u prije no t o m o r a j u i ele umrijeti, oni koji u m i r u u m u k a m a i patnji, velika su optuba protiv civilizacije. Oni t a k o e r svjedoe neiskupivoj krivici ovjeanstva. Njihova s m r t izaziva b o l n u svijest tome da nije bila nuna, da je mogla biti dru gaija. Potrebne su sve u s t a n o v e i vrijednosti represivnog p o r e t k a da se umiri neista savjest te krivice. J o jed n o m izlazi na vidjelo d u b o k a povezanost n a g o n a s m r t i i osjeaja krivice. P r e u t n a profesionalna suglasnost sa injenicom smrti i bolesti m o d a je jedan od najraire nijih izraza nagona s m r t i ili, bolje, njegove drutvene upotrebljivosti. U represivnoj civilizaciji, i s a m a s m r t po staje o r u e potiskivanja. Bilo da se smrti boji k a o nepre stane opasnosti, ili da se ona slavi kao najvia rtva, ili p r i m a kao sudbina, odgoj u smislu pristanka na s m r t uvodi otpoetka u ivot element predaje predaje i podvrgnua. Time se gue utopijski napori. Nadleni ima ju d u b o k u srodnost sa s m r u ; s m r t je znak neslobode, poraza. Teologija i filozofija se takmie d a n a s j e d n a s d r u g o m u velianju s m r t i kao egzistencijalne kategorije: izvrui j e d n u biologijsku injenicu u ontologijsku esen ciju, oni daju t r a n s c e n d e n t a l n i blagoslov krivnji ovje anstva ije ovjekovjeenje p o t p o m a u oni izdaju obe anje utopije. N a s u p r o t tome, o n a filozofija k o j a nije slukinja potiskivanja odgovara na injenicu s m r t i Veli kim Odbijanjem odbijanjem Orfeja osloboditelja. S m r t moe postati zalog slobode. Nunost smrti ne odba cuje mogunost konanog osloboenja. Kao i druge nu nosti, ona se moe uiniti racionalnom bezbolnom. 207

Ljudi m o g u u m i r a t i bez tjeskobe a k o znaju da se ono to vole, titi od bijede i zaborava. Poslije ispunjenog ivota, oni mogu uzeti na se da u m r u u t r e n u t k u svo jeg vlastitog izbora. Ali ak ni k o n a n o prispjee slobo de ne moe iskupiti one koji su u m r l i u bolu. Sjeanje na njih i nagomilana krivica ovjeanstva p r e m a svojim rtvama jest ono to zamrauje b u d u n o s t civilizacije bez potiskivanja.

EPILOG

Kritika neofrojdovskog revizionizma

Psihoanaliza je izmijenila svoju funkciju u k u l t u r i na eg vremena, u skladu s temeljnim drutvenim promje n a m a koje su se zbile u toku prve polovice naeg stoljea. P r o p a s t liberalne ere i njezinih obeanja, irenje tota litarnih tendencija i n a p o r i da se njima suprotstavi, od raavaju se u p o d r u j u psihoanalize. U dvadeset godina svojeg razvoja prije prvog svjetskog rata, psihoanaliza je razradila koncepcije za psihologijsku kritiku najvie slavljenog dostignua m o d e r n e e r e : individuuma. Freud je pokazao da ograniavanje, potiskivanje i odricanje sa injavaju materijal od kojeg se pravi slobodna linost; on je prepoznao opu nesreu drutva kao nesvladivu granicu lijeenja i n o r m a l n o s t i . Psihoanaliza je bila ko rjenito kritika teorija. Kasnije, k a d a su Srednja i Isto na Evropa doivjele revolucionarne preokrete, postalo je jasno do kojeg stupnja je psihoanaliza jo potinjena drutvu ije tajne otkriva. Psihoanalitika se koncepcija ovjeka, s njezinom vjerom u osnovnu neizmjenjivost ljudske prirode, pojavila kao reakcionarna; izgledalo je da Freudova teorija implicira da su humanistiki ide ali socijalizma u ljudskim razmjerima nedokuivi. T a d a su se poele javljati revizije psihoanalize. Moglo bi biti primamljivo govoriti cijepanju na li jevo i desno krilo. Do najozbiljnijeg pokuaja da se raz vije kritika drutvena teorija, implicitna u Freudovu djelu, dolo je u ranijim spisima Wilhelma Reicha. U
209

svojem r a d u Einbruch der Sexualmoral (1931) Reich je usmjerio psihoanalizu na odnos izmeu drutvenih i na gonskih s t r u k t u r a . On je i s t a k n u o stupanj u kojem spolno potiskivanje n a m e u interesi dominacije i izrabljivanja, i stupanj u kojem z a t i m spolno potiskivanje ojaava i r e p r o d u c i r a te interese. Meutim, Reichova ideja spol n o m potiskivanju ostaje, neizdiferencirana; on zanema ruje povijesnu d i n a m i k u spolnih nagona i njihovog sta p a n j a s r a z o r n i m poticajima. (Reich odbacuje Freudovu hipotezu nagonu s m r t i i cijelu dubinsku dimenziju otkrivenu u Freudovoj kasnijoj metapsihologiji). P r e m a tome, spolno osloboenje postaje per se Reichu svelijek individualnih i drutvenih bolesti. Problem sublimacije se umanjuje; n e m a nikakve b i t n e razlike izmeu represi vne i nerepresivne sublimacije, a n a p r e d a k u slobodi se javlja kao p u k o oslobaanje spolnosti. Tako se spreavaju oni kritiki sociologijski uvidi koji su sadrani u Reichovim ranijim spisima; prevladava pretjerani primitivizam, koji predskazuje divlje i fantastine hobije Reichovih kasnijih godina. Na desnom krilu psihoanalize, psihologija Carla G. J u n g a ubrzo je postala m r a n j a k a pseudomitologija. 1 Sredite revizionizma se obrazovalo u k u l t u r n i m i interpersonalnim kolama najpopularnijoj struji dananje psihoanalize. Nastojat e m o pokazati da se u tim kola m a , psihoanalitika teorija p r e t v a r a u ideologiju: ponovo se oivljava linost i njezine stvaralake mogunosti u s p r k o s zbiljnosti koja je gotovo odstranila uvjete za li nost i njezino ispunjenje. F r e u d je prepoznao r a d po tiskivanja u najviim vrijednostima zapadne civilizacije koje pretpostavljaju i produuju neslobodu i patnju. Neofrojdistike kole p r o m i u te iste vrijednosti kao lijek protiv neslobode i patnje kao pobjedu n a d poti skivanjem. Ta se intelektualna majstorija postie proi avanjem nagonske dinamike i smanjivanjem njezine
Vidi Edward Glover, Freud or Jung? (New York: W. W. Norton, 1900).
1

uloge u duevnom ivotu. T a k o proienu p s i h u mogu ponovo iskupiti idealistika e t i k a i religija; a psihoanali tika teorija duevnog a p a r a t a moe se napisati kao filo zofija due. inei to, revizionisti odbacuju o n a Freudova psihoanalitika o r u a koja su neuskladiva s anahronistikim oivljanjem filozofijskog idealizma ista o n a oru a p o m o u kojih je F r e u d o t k r i o razorne nagonske i dru tvene korijene linosti. tavie, d r u g o r a z r e d n i m inio cima i odnosima (zrele osobe i njezine k u l t u r n e okoline) pridaje se dostojanstvo p r v o b i t n i h procesa to je pre okret u orijentaciji u s m j e r e n na to da naglasi utjecaj drutvene zbiljnosti na f o r m i r a n j e linosti. Meutim, mi vjerujemo da se deava u p r a v o s u p r o t n o da slabi priti sak drutva na psihu. Dok je Freud, usredotoujui se na nestalnosti prvobitnih nagona, o t k r i o d r u t v o u naj skrivenijem sloju genusa i individualnog ovjeka, revi zionisti, ciljajui vie na postvareni, gotov oblik nego na izvor drutvenih u s t a n o v a i odnosa, ne uspijevaju shva titi to su te ustanove i odnosi uinili linosti koju treba da zadovolje. Suprotstavljena revizionistikim kolama, Freudova teorija p o p r i m a s a d a novo znaenje: o n a vie no ikada ranije otkriva d u b i n u svoje kritike i moda prvi p u t one od svojih elemenata koji transcendiraju vladajui p o r e d a k i povezuju teoriju potiskivanja s te orijom njezinog ukinua. Jaanje te veze predstavljalo je poetni impuls revizi onizma k u l t u r n e kole. U svojim ranim lancima Erich F r o m m pokuava da oslobodi Freudovu teoriju od poisto vjeivanja sa tadanjim d r u t v o m ; da izotri psihoanali tike ideje koje otkrivaju vezu izmeu nagonske i eko nomske s t r u k t u r e ; i da u isto vrijeme ukae na mogu nost n a p r e t k a s o n u s t r a n u patricentrino-akvizitivne kulture. F r o m m naglaava sociologijsku supstanciju Freudove teorije: psihoanaliza poima sociopsihologijske fenomene k a o .. . procese aktivnog i pasivnog prilagoivanja nagonskog aparata socio-ekonomskoj situaciji. Sam nagonski aparat je u svojim stanovitim osnovama biologijska datost,
211

210

ali u velikoj mjeri izmjenjiva; ekonomski uvjeti su prvo bitni modifikatori. 2 U osnovi drutvene organizacije ljudske egzistencije na laze se temeljne libidne elje i p o t r e b e ; k a k o su o n e vrlo plastine i prilagodljive, o b l i k u j u se i koriste t a k o da cementiraju dato d r u t v o . Tako, u onome t o F r o m m naziva patricentrino-akvizitivno drutvo (koje se u ovoj studiji definira u s m i s l u vladavine naela izvedbe) libidni poticaji i njihovo zadovoljenje (i skretanje) koor diniraju se s interesima d o m i n a c i j e i postaju t a k o stabilizirajua sila koja vee veinu uz vladajuu m a n j i n u . Strepnja, ljubav, povjerenje, ak i volja za s l o b o d o m i solidarnou sa skupinom kojoj ovjek pripada 3 sve to slui ekonomski s t r u k t u r i r a n i m o d n o s i m a dominacije i podreivanja. U dokaz t o g a , m e u t i m , temeljene pro mjene u drutvenoj s t r u k t u r i donijet e sa sobom odgo varajue promjene u n a g o n s k o j s t r u k t u r i . S povijesnom zastarjelou postojeeg d r u t v a , s p o r a s t o m njegovih u n u t a r n j i h antagonizama, t r a d i c i o n a l n e duevne veze po putaju: Libidne snage postaju slobodne za nove oblike koritenja i tako mijenjaju svoju drutvenu funkciju. Sada one vie ne pridonose odravanju drutva, nego dovode do izgradnje novih drutvenih formacija; one prestaju, ta korei, da budu cement i mjesto toga postaju dinamit. 4 F r o m m je nastavio tu k o n c e p c i j u u lanku The Sociopsychological Significance of the Theory of Matriar 5 chy. Freudovi vlastiti u v i d i u povijesni k a r a k t e r modi fikacija nagona ponitavaju njegovo jednaenje naela zbiljnosti s normama patricentrino-akvizitivne k u l t u r e . F r o m m naglaava da i d e j a m a t r i c e n t r i n e k u l t u r e bez
2

obzira na njezinu antropologijsku vrijednost sadrava viziju naela zbiljnosti koje se ne vee s i n t e r e s o m domi nacije, nego sa zadovoljenim libidnim o d n o s i m a m e u ljudima. Nagonska s t r u k t u r a vie zahtijeva nego to is kljuuje p o r a s t s l o b o d n e civilizacije na t e m e l j u dostig n u a patricentrine k u l t u r e , ali putem transformacije njezinih ustanova: Spolnost prua jednu od najelementarnijih i najjaih mo gunosti zadovoljenja i sree. Kada bi se te mogunosti dopustile unutar granica koje vie postavlja potreba pro izvodnog razvoja linosti, nego potreba dominacije nad masama, ispunjenje te temeljne mogunosti sree, nuno bi dovelo do porasta u zahtjevima za zadovoljenjem i sre om i u ostalim sferama ljudske egzistencije. Ispunjenje tog zahtjeva trai materijalna sredstva za svoje zadovo ljenje i mora stoga izazvati eksploziju vladajueg dru tvenog poretka.6 Drutveni sadraj F r e u d o v e teorije postaje oit: izo travanje psihoanalitikih pojmova znai izotravanje njihove kritike funkcije, njihovu opoziciju vladajuem obliku drutva. A ta kritika sociologijska funkcija psiho analize proizlazi iz temeljne uloge spolnosti k a o proiz vodne snage; libidni zahtjevi potiskuju n a p r e d a k p r e m a slobodi i opem zadovoljenju ljudskih p o t r e b a s onu stra nu patricentrino-akvizitivnog stadija. O b r n u t o , slablje nje psihoanalitike koncepcije, a naroito teorije spolno sti, m o r a dovesti do oslabljenja sociologijske kritike i do smanjenja drutvene supstancije psihoanalize. N a s u p r o t onome to izgleda, u p r a v o to je o n o t o se zbilo u kultur nim kolama. P a r a d o k s a l n o (ali samo prividno paradok salno), takav je razvitak bio posljedica poboljanja u te rapiji. F r o m m je posvetio j e d a n izvrstan spis Drutvenim uvjetima psihoanalitike terapije (The Social Conditi ons of Psychoanalytic Therapy), u kojem on pokazuje da je psihoanalitika situacija (izmeu analitiara i pa cijenata) specifian izraz liberalne tolerancije i k a o ta6

gi'e,
3 4 5

ber Methode und Aufgabe einer analytischen u Zeitschrift fr Sozialforschung, I (1932), 3940. Nav. dj. str. 51, 47. Nav. dj., str. 53. U Zeitschrift fr Sozialforschung, sv. I I I , (1934).

Sozial-psycholo-

Nav. dj., str. 215.

212

213

kav ovisi postojanju takve tolerancije i u drutvu. Ali iza tolerantnog stava neutralnog analitiara skriva se potivanje drutvenih t a b u a buroazije. 7 F r o m m p r a t i djelovanje tih t a b u a sve do same jezgre Freudove teorije, u Freudovu stavu p r e m a spolnoj u d o r e d n o s t i . N a s u p r o t t o m e stavu, F r o m m postavlja drugu koncepciju terapije, koju je moda prvi formulirao Ferenczi, p r e m a kojoj ana litiar odbacuje patricentriko-autoritarne tabue i stupa vie u pozitivni nego u n e u t r a l n i odnos s pacijentom. iNova se koncepcija uglavnom odlikuje bezuvjetnom afirmacijom pacijentova zahtjeva za sreom i osloba anjem udorednosti od njezinih tabuistikih osobina. 8 Meutim, s t i m zahtjevima psihoanaliza nailazi na sud b o n o s n u dilemu. Zahtjev za sreom, ako se zaista os tvari, pogorava sukob s d r u t v o m koje d o p u t a samo k o n t r o l i r a n u sreu, a naputanje m o r a l n i h t a b u a proi ruje taj sukob do n a p a d a na ivotne, zatitne slojeve drutva. To j o moe biti sprovodivo u drutvenoj okolini gdje je tolerancija sastavni element osobnih, ekonomskih i politikih odnosa; ali m o r a dovesti u opasnost s a m u ideju lijeenja i ak sam o p s t a n a k psihoanalize kad d r u t v o vie ne moe priuiti takvu toleranciju. Afirmativni stav p r e m a zahtjevu za sreom moe se ostvariti samo ako se srea i proizvodni razvoj linosti ponovo definiraju tako da b u d u u skladu s vladajuim vrijed nostima, to e rei, ako se interioriziraju i idealiziraju. A ta redefinicija m o r a za uzvrat dovesti do slabljenja eksplozivnog sadraja psihoanalitike teorije kao i nje zine eksplozivne drutvene kritike. Ako je ovo zaista (kao t o mislim) p u t kojim je revizionizam poao, o n d a je ta ko zbog objektivne drutvene d i n a m i k e tog perioda: u represivnom drutvu, individualna srea i proizvodni razvoj u suprotnosti su p r e m a drutvu; ako se definiraju kao vrijednosti koje treba realizirati u n u t a r toga dru tva, sami postaju represivni.
7 Zeitschrift fr Sozialforschung, 8 N a v . dj., str. 395. IV (1935), 374375.

Sljedea se diskusija odnosi s a m o na kasnije stadije neofrojdovske psihologije, gdje se regresivne osobine po k r e t a pojavljuju u veini. Diskusija n e m a nikakve dru ge svrhe nego da u obliku k o n t r a s t a istakne kritike im plikacije psihoanalitike teorije koje se istiu u ovoj stu diji; terapijske zasluge revizionistikih kola posve su izvan djelokruga ove diskusije. Ogranienje namee ne s a m o to t o m e n i nedostaje kompetencija, nego i ras k o r a k izmeu teorije i terapije i n h e r e n t a n samoj psiho analizi. F r e u d je bio posve svjestan toga raskoraka, koji se moe formulirati (vrlo uproeno) ovako: dok psiho analitika teorija priznaje da bolest individuuma kona n o izaziva i podrava s a m a bolest njegove civilizacije, psihoanalitika terapija tei da izlijei individuuma tako da on moe nastaviti da funkcionira kao dio bolesne ci vilizacije, a da joj posve ne podlegne. Usvajanje naela zbiljnosti, kojim zavrava psihoanalitika terapija, znai pojedinano usvajanje civiliziranog discipliniranja nje govih nagonskih p o t r e b a , n a r o i t o spolnosti. U Freudovoj teoriji civilizacija se pojavljuje kao suprotnost prvo b i t n i m nagonima i naelu uitka. Ali ovo drugo preivlja va u idu i civilizirani ego se m o r a neprestano boriti sa svojom vlastitom b e z v r e m e n o m prolou i zabranjenom budunou. Teorijski, razlika izmeu duevnog zdravlja i neuroze poiva s a m o u s t u p n j u i djelotvornosti rezigna cije: duevno zdravlje je uspjena, efikasna rezignacija n o r m a l n o tako efikasna da se pokazuje kao u m j e r e n o s r e t n o zadovoljenje. N o r m a l n o s t je nesigurno stanje. I neuroza i psihoza su izraz p o b u n e ida protiv vanjskog svijeta, njegova 'bola', njegove nevoljkosti da se prilago di nudi Ananke, ili, a k o je k o m u drae, njegove ne 9 sposobnosti da to uini. Ta je pobuna, iako potjee iz nagonske prirode ovjeka, bolest koju t r e b a lijeiti ne samo zbog toga to se b o r i protiv beznadno nadmoni je sile, nego zbog toga t o se b o r i protiv nude. Poti9 The Loss of Reality in Neurosis and Psychosis, pers ( L o n d o n : H o g a r t h P r e s s , 1950), I I , 279.

Collected

Pa

214

215

skivanje i nesree mora biti ako e civilizacija da pobi jedi. Cilj naela uitka naime, da se bude sretan 10 nedostian je, iako se nastojanje da se on postigne nee i ne moe napustiti. Na koncu pitanje je samo koliko rezignacije moe individuum podnijeti, a da ne podlegne. U tom smislu terapija je teaj iz rezignacije: mnogo e se postii uspijemo li vau histeriku nevolju pretvoriti u svakidanju nesreu, koja je uobiajena sudbina o 11 vjeanstva. Taj cilj zaista u sebi ne sadrava (ili ne bi trebalo da sadrava) da se pacijent osposobljava za pot puno prilagoivanje okolini koja potiskuje njegove zrele tenje i sposobnosti. Pa ipak, analitiar, kao lijenik mo ra pristati na drutveni okvir injenica u kojem pacijent 12 mora da ivi i koji ne moe izmijeniti. A dalje tu nepro mjenjivu jezgru konformnosti pojaava Freudovo uvje renje da se represivna osnova civilizacije ne moe nikako izmijeniti, ne ak ni na supra-individualnoj, drutve noj razini. Prema tome, kritiki uvidi psihoanalize dobijaju punu snagu tek u teorijskoj oblasti, i moda naroi to tamo gdje je teorija najudaljenija od terapije u Freudovoj metapsihologiji. Revizionistike kole su izbrisale to protuslovlje izme u teorije i terapije asimilirajui prvu u drugu. Ta se asimilacija zbila na dva naina. Prvo, najspekulativniji i najmetafizikiji pojmovi koji se ne mogu podvrgnuti klinikoj verifikaciji (kao to su nagon smrti, hipoteza prvobitnoj hordi, umorstvo prvobitnog oca i njegove po sljedice) ti pojmovi su umanjeni ih posve odbaeni. tavie, u tom su procesu neki od Freudovih najpresudnijih pojmova (odnos izmeu ida i ega, funkcija nesvje snog, djelokrug i znaenje spolnosti) ponovo definirani
10 Civilization and Its Discontents (London: Hogarth Press 1949) str. 39. " 11 Breuer and Freud, Studies in Hysteria (New York: Nervous and Mental Disease Monograph br. 61, 1936), str. 232. Vidi i A General Introduction to Psychoanalysis (New York: Garden City Publishing Co., 1943), str. 397398. 12 Vidi New Introductory Lectures (New York: W. W. Norton, 1933), str. 206.

na takav nain da su gotovo odstranjene njihove eksplo zivne konotacije. Smanjila se dubinska dimenzija sukoba izmeu pojedinca i njegova drutva, izmeu nagonske strukture i podruja svijesti. Psihoanaliza se preorijenti rala na tradicionalnu psihologiju svijesti predfrojdovske strukture. Pravo na takve preorijentacije u interesu us pjene terapije i prakse ovdje ne dolazi u pitanje; ali revizionisti su od slabljenja Freudove teorije napravili novu teoriju, i sada emo pretresati samo znaenje te teorije. Diskusija e zanemariti razlike meu raznim revizionistikim grupama i usredotoiti e se na teorijski stav koji im je svima zajedniki. On se destilira iz repre zentativnih radova Ericha Fromma, Karen Horney i Har 13 ry Stack Sullivana. Clara Thompson se uzima kao repre zentativni historik revizionista. Glavne zamjerke revizionista Freudu mogu se sumira ti ovako: Freud je vrlo grubo potcijenio stupanj u kojem individuuma i njegovu neurozu odreuju sukobi s nje govom okolinom. Biologijska orijentacija je navela Freuda da se koncentrira na filogenetsku i ontogenetsku prolost individuuma: on je smatrao da je karakter bi tno odreen vi petoj ili estoj godini (ako ne i ranije), i tumaio je sudbinu pojedinca u smislu prvobitnih na gona i njihovih nestalnosti, naroito spolnosti. Nasuprot tome, revizionisti prebacuju teite s prolosti na sada njost,14 s biologijske na kulturnu razinu, s konstituci je individuuma na njegovu okolinu. 15 ovjek moe bolje pojmiti biologijski razvoj ako posve odbaci koncepciju libida i umjesto toga tumai razliite stadije u smislu rasta i ljudskih odnosa.16 Tada predmet psihoanalize po staje totalna linost u svojem odnosu prema svijetu; i konstruktivni aspekti individuuma, njegove proizvo dne i pozitivne mogunosti, dobivaju panju koju zaPsychoanalysis: Evolution and Development mitage House, 1951). 14 Thompson, Psychoanalysis, str. 15, 182. 15 Nav. d.i., str. 9, 13, 2627, 155. 16 Nav. dj., str. 42.
13

(New

York:

Her

216

217

sluuju. Freud je b i o h l a d a n , k r u t , r a z o r a n i pesimisti an. On nije vidio da su bolest, lijeenje i ozdravljenje stvar meusobnih odnosa, u kojima se na obje s t r a n e ukljuuju totalne linosti. F r e u d o v a je koncepcija bila preteno relativistika: on je pretpostavljao da n a m psi hologija moe pomoi da razumijemo motivaciju vrije dnosnih sudova, ali ne moe p o m o i da uspostavimo va ljanost samih vrijednosnih sudova. 1 7 P r e m a t o m e , u njegovoj psihologiji nije bilo nikakve etike ili je bila sa mo njegova osobna etika. tavie, F r e u d je dru tv o sma t r a o statinim i mislio da se o n o razvija k a o mehani zam za kontrolu ovjekovih nagona, dok revizionisti znaju iz studija k o m p a r a t i v n i h kultura da ovjek bio logijski nije o b d a r e n o p a s n i m fiksnim ivotinjskim po rivima i da nije j e d i n a funkcija d r u t v a da ih kontroli ra. Oni istiu da d r u t v o nije statiki s k u p zakona koji su postavljeni u prolosti u vrijeme u m o r s t v a prvo bitnog oca, nego da je prije splet m e u o s o b n i h iskustava i ponaanja koji raste, mijenja se i razvija. T o m e se dodaju sljedei uvidi: Ne moe se postati ljudsko bie, osim putem kulturnog iskustva. Drutvo stvara kod ljudi nove potrebe. Neke od novih potreba vode u konstruktivnom smjeru i stimu liraju daljnji razvoj. Takve su naravi ideje pravde, jed nakosti i suradnje. Neke od novih potreba vode u de struktivnom smjeru i tetne su po ovjeka. Opa kon kurencija i nemilosrdno izrabljivanje bespomonih pri mjeri su destruktivnih proizvoda kulture. Kada destruk tivni elementi prevladaju, nastaje situacija koja po dupire rat. 1 8 Taj odlomak moe posluiti kao polazite da se poka e propadanje teorije u revizionistikim kolama. Ima mo tu prvo obraivanje oevidne, svakodnevne m u d r o s t i .
Erich Fromm, Man for Himself (New York and Toronto: Rinehart, 1947), str. 34. 18 Thompson, Psychoanalysis, str. 143.
17

A zatim adukciju sociologijskih aspekata. U F r e u d a njih ukljuuju i razvijaju same temeljne koncepcije; a ovdje se oni pojavljuju kao neshvaeni, vanjski inioci. Dalje je tu razlika izmeu dobrog i loeg, konstruktivnog i de struktivnog ( p r e m a F r o m m u : proizvodnog i neproizvo dnog, pozitivnog i negativnog), k o j a se ne izvodi ni iz kakvog teorijskog naela, nego se n a p r o s t o preuzima iz vladajue ideologije. Zbog toga je ta razlika za teoriju tek eklektika, vanjska i svodi se na konformistiku pa rolu naglasiti pozitivno. F r e u d je bio u pravu; ivot je lo, represivan, razoran, ali on nije tako lo, represi van i razoran. Postoje i konstruktivni, proizvodni aspek ti. Drutvo nije s a m o ovo nego je i ono; ovjek nije samo protiv sebe, nego je i za sebe. Te su razlike beznaajne i k a o to emo nastojati da pokaemo ak pogrene ukoliko se zadatak (koji je Freud uzeo na se) ne ispuni: da se pokae k a k o se pod p r i t i s k o m civilizacije ta dva aspekta meuso b n o povezuju u samoj nagonskoj dinamici i t a k o se, za hvaljujui toj dinamici, j e d a n neminovno pretvara u drugi. Lieno takve demonstracije, revizionistiko po pravljanje Freudove jednostranosti predstavlja pot p u n o odbacivanje njegove temeljne teorijske koncepci je. Meutim, izraz eklekticizam ne izraava primjereno supstanciju revizionistike filozofije. Njezine posljedice po psihoanalitiku teoriju su m n o g o tee: revizionistika nadopuna Freudove teorije, naroito adukcija kultur nih i okolnosnih inilaca posveuje lanu sliku civiliza cije, a n a r o i t o dananjeg drutva. Smanjujui irinu i dubinu sukoba, revizionisti proglaavaju lano, ali lagano rjeenje. Ovdje emo dati s a m o k r a t k u ilustraciju. J e d a n od najnjegovanijih revizionistikih zahtjeva jest da totalna linost i n d i v i d u u m a vie nego njegovo r a n o djetinjstvo, ili njegova biologijska s t r u k t u r a ili njegovo psihosomatsko stanje m o r a postati p r e d m e t o m psiho analize:
219

218

Beskonana raznolikost linosti sama je po sebi karak teristina za ljudsku egzistenciju. Pod linou razumije vam totalnost naslijeenih i steenih psihikih kvaliteta koje su karakteristine za jedan individuum i ine ga jedinstvenim. 19 Mislim da je jasno da treba Freudovu koncepciju kontra-transferencije razlikovati od dananje koncepcije ana lize kao meuosobnog procesa. U imeuosobnoj situaciji, vidi se analitiar u odnosu prema svojem pacijentu ne samo s njegovim iskrivljenim afektima nego i s njegovom zdravom linou. To jest, analitika situacija je bitno ljudski odnos. 20 Zamisao koja mi je cilj jest ovo: linost tei stanju koje nazivamo duevno zdravlje ili uspjeh u meuosobnom po deavanju, usprkos tekoama zbog akulturacije. Os novni smjer organizma je prema naprijed. 21 Ponovo, o n o t o je oigledno (raznolikost linosti; ana liza kao meuosobni proces), j e r se ne shvaa, nego sa mo navodi i upotrebljava, postaje poluistina, koja je lana, j e r polovica koja nedostaje mijenja sadraj oi gledne injenice. Navedeni odlomci svjedoe b r k a n j u ideologije i zbilj nosti koje prevlauje u revizionistikim kolama. Isti na je da se ovjek pojavljuje k a o individuum koji inte grira raznovrsnost naslijeenih i steenih osobina u to talnu linost, i da se o n a razvija p o m o u svojeg odnosa p r e m a svijetu (stvarima i ljudima) u raznolikim i razlii tim uvjetima. Ali se ta linost i njezin razvoj pre-formiraju sve do najdublje nagonske s t r u k t u r e , a to preformiranje, koje je djelo a k u m u l i r a n e civilizacije, znai da su razliitosti i autonomija individualnog rasta drugora zredni fenomeni. Koliko zbiljnosti ima iza individualnosti ovisi stupnju, obliku i djelotvornosti represivnih kon trola koje prevladavaju u d a t o m razdoblju civilizacije. Autonomna linost, u smislu stvaralake jedinstvenoErich Fromm, Man for Himself, str. 50. Clara Thompson, Psychoanalysis, str. 108. 21 Harry Stack Sullivan, Conceptions of Modern Psychiatry (Wa shington: W. Alanson White Psychiatric Foundation, 1947), str. 48.
20 19

sti i punoe njezine egzistencije, uvijek je bila povlasti ca tek nekolicine. U s a d a n j e m razdoblju, linost tei standardiziranom p l a n u reagiranja koji postavlja hijerar hija vlasti i funkcija i njezin tehniki, intelektualni i kul t u r n i aparat. Analitiar i njegov pacijent sudjeluju u t o m e otuenju, a k a k o se o n o obino ne manifestira u obliku nekog neurotikog s i m p t o m a , nego prije kao znak duevnog zdravlja, o n o se i ne pojavljuje u revizionistikoj svije sti. K a d a se proces o t u e n j a pretresa, s njime se obino postupa, ne kao sa cjelinom, to on jest, nego k a o s ne gativnim a s p e k t o m cjeline. 2 2 Dakako, linost nije ieznula: ona nastavlja da cvjeta i ak je p o d u p i r u i obrazu ju, ali na takav nain da izrazi linosti savreno odgova raju drutveno poeljnom o b r a s c u ponaanja i misli i da ga podravaju. Oni t a k o tee da ukinu individualnost. Taj proces, koji se dovrio u masovnoj kulturi kasne industrijske civilizacije, ponitava pojam m e u o s o b n i h odnosa ako on t r e b a da oznai vie nego to je neosporiva injenica da su svi odnosi u kojima se ljudsko bie nala zi, odnosi p r e m a ostalim osobama, ili apstrakcije tih od nosa. Ako, s onu s t r a n u ovog truizma, taj p o j a m sadra va vie naime, da dvije ili vie osoba odreuju j e d n u integriranu situaciju koja se sastoji od individua 2 3 tada je implikacija lana. J e r individualne situacije su de rivati i pojave openite sudbine, a, kao to je F r e u d po kazao, ona je ta koja sadrava klju sudbine individu u m a . Opa represivnost oblikuje pojedinca i univerzalizira ak njegove najosobnije odlike. Prema tome, Freudova teorija se dosljedno usmjeruje prema r a n o m djetinjstvu formativnom razdoblju univerzalne sudbine u pojedin cu. Kasniji zreli odnosi re-kreiraju formativne odnose. Presudni su odnosi dakle oni koji su najmanje meuoso22 Usporedi diskusiju Ericha Fromma trinoj orijentaciji u Man for Himself, str. 67. 23 Ernest Beaglehole, Interpersonal Theory and Social Psychology, u A study in Interpersonal Relations, ur. Patrick Mullahy (New York: Hermitage Press, 1950), str. 54.

220

221

b n i . U o t u e n o m se svijetu sueljavaju primjerci genusa: roditelj i dijete, m u k a r a c i ena, gospodar i rob, po slodavac i zaposleni; oni se ispoetka, uzajamno povezu ju u specifinim m o d u s i m a univerzalnog otuenja. Ako kad i p r e s t a n u da b u d u takvi, i p r e r a s t u u istinske oso b n e odnose, jo uvijek zadravaju univerzalnu represivnost koju n a d m a u j u kao svoj svladani i shvaeni negativum. Tada im ne treba lijeenje. Psihoanaliza osvjetljava univerzalno u individualnom iskustvu. Do toga stupnja, i s a m o do toga stupnja, moe psihoanaliza razoriti postvarenje u kojem se ljudski od nosi okamenjuju. Revizionisti ne m o g u da priznaju stvar no stanje otuenja (ili ne m o g u iz njega da izvuku zakljuke), iz stanja koje p r e t v a r a osobu u izmjenjivu funkciju i linost u ideologiju. N a s u p r o t tome, Freudovi osnovni biologijski pojmovi idu dalje od te ideologije i njezinih odraza: njegovo odbijanje da p r i m i postvareno drutvo k a o splet m e u o s o b n i h iskustava i ponaanja koji se razvijaju i otuenog pojedinca k a o totalnu li nost odgovara zbiljnosti i sadrava njezinu istinsku ide ju. Ako odbija da p r o m a t r a neljudsku egzistenciju kao prolazan negativni aspekt ovjeanstva koje se kree na prijed, on je ovjeniji od d o b r o u d n i h , trpeljivih kriti ara koji igou njegovu neovjenu hladnou. Freud lako ne vjeruje da je osnovni smjer organizma p r e m a naprijed. ak i bez hipoteze n a g o n u s m r t i i konzerva tivnoj naravi nagona, Sullivanova pretpostavka je plit ka i sumnjiva. Osnovni smjer organizma pokazuje se posve drugaijim u n e p r e s t a n i m poticajima na osloba anje od napetosti, p r e m a zadovoljenju, spokoju, pasiv nosti b o r b a protiv n a p r e t k a v r e m e n a bitna je ne samo za narcistiki E r o s . Sadomazohistike tenje jedva da se m o g u spojiti s n a p r e d n i m s m j e r o m u duevnom zdrav lju, ukoliko se naprijed i duevno zdravlje ne rede finiraju da znae gotovo s u p r o t n o od onoga t o oni jesu u naem d r u t v e n o m p o r e t k u drutvenom poretku koji je u n e k i m vidovima grubo neprimjeren razvoju 222

zdravih i sretnih ljudskih bia. 2 4 Sutlivan se suzdrava od takve redefinicije; on svoje koncepte usklauje s konformnou: Osoba koja vjeruje da je svojevoljno prekinula vezu sa svojim ranijim sidritem i po izboru usvojila nove dog me, kojima se revnosno zadojila, posve sigurno e biti osoba koja je pretrpjela veliku nesigurnost. To je esto osoba ija je samoorganizacija nedolina i mrska. Novi pokret joj je pruio grupnu podrku za izraz prastarih osobnih neprijateljstava koja se sada usmjeruju protiv grupe iz koje potjee. Nova ideologija racionalizira ra zornu djelatnost sve do takvog uinka da izgleda gotovo, ako ne ve posve, konstruktivna. Nova ideologija ubla ava sukob naroito time to obeaje bolji svijet koji e nii iz ruevina na koje se prvo mora svesti sadanji po redak. U toj utopiji e taj ovjek i njegovi drugovi biti dobri i ljubazni za njih vie nee biti nepravde i ta ko dalje. Ako je njegova grupa jedna od radikalnijih, dje latnost daljeg sjeanja u sintezi odluka i izbora moe se gotovo potpuno obustaviti, a djelatnost sanjarenja pu nog nade strogo kanalizirati u dogmatskoj shemi. U to me sluaju, osim u ophoenju sa svojini prijateljiima radikalima, taj se ovjek moe ponaati kao da je po primio psihopatski tip linosti koji smo pretresah u tre em predavanju. On ne pokazuje nikakvo trajno razu mijevanje svoje vlastite zbiljnosti ili zbiljnosti drugih, a njegove postupke kontrolira najneposredniji oportunizam, bez obzira na vjerojatnu budunost. 2 5 Taj odlomak pokazuje do koje mjere m e u o s o b n u te oriju odreuju vrijednosti status quo-a. Ako je osoba prekinula vezu sa svojim ranijim sidritem, i usvojila nove dogme, pretpostavlja se da je ona pretrpjela veli ku nesigurnost, da je njezina samoorganizacija nedoli na i mrska, da njezina nova vjera racionalizira razor nu djelatnost u k r a t k o , da je psihopatski tip. N e m a
Patrick Mullahy, Uvod u A study of Interpersonal Relations, str. XVII. 25 Sullivan, Conceptions of Modern Psychiatry, str. 96. Vidi prikaz Helen Merrel Lynd u The Nation, 15 sijeanj 1949.
24

223

ni p o m e n a tome da je nesigurnost toga ovjeka racio nalna i razborita, da nije njegova samoorganizacija ne dolina i m r s k a , ve samoorganizacija drugih, da razor nost s a d r a n a u novoj dogmi moe zaista biti konstruk tivna u k o l i k o tei viem stadiju civilizacije. Ta psihologija nema n i k a k v i h drugih objektivnih n o r m i vrjednosti osim vladajuih: zdravlje, zrelost, dostignue uzimaju se ona ko k a k o ih o d r e u j e d a t o drutvo u s p r k o s tome to je Sullivan svjestan da u naoj kulturi, zrelost esto nije n i t a vie do refleksija ovjekova socioekonomskog statusa i slinog. 2 6 Duboki konformizam vlada t o m psi hologijom, koja sumnjii sve o n e koji kidaju vezu sa svojim r a n i j i m sidritem i postaju radikali kao neurotike ( t a j opis pristaje svima njima, od Isusa do Lenjina, od S o k r a t a do G i o r d a n a Bruna) i koja gotovo automat ski poistovjeuje obeanje jednog boljeg svijeta s uto pijom, njegovu supstanciju sa sanjarenjem, a sveti san ovjeanstva pravdi za sve s p r i v a t n o m m r n j o m (nema vie n e p r a v d e za njih) neprilagoenih tipova. To operaciono poistovjeivanje duevnog zdravlja s n a p r e t k o m i u s p j e h o m u prilagoivanju odbacuje sve rezerve ko jima je F r e u d ogradio terapijski cilj prilagoivanja ne l j u d s k o m drutvu, 2 7 i t a k o psihoanalizu potinjava ovo me d r u t v u daleko vie nego to je to Freud ikad uinio. Iza s v i h razlika m e u povijesnim oblicima drutva, Freud je vidio o s n o v n u neovjenost koja je svima njima zajednika, i represivne kontrole koje produuju, u sa moj n a g o n s k o j s t r u k t u r i , dominaciju ovjeka po ovje ku. Zahvaljujui t o m e uvidu Freudova je statika kon cepcija drutva blia istini nego dinamiki sociologij ski k o n c e p t i revizionista. Ideja da civilizacija i njezina nelagoda vuku korijenje iz biologijske konstitucije o vjeka u. velikoj je mjeri utjecala na njegovo poimanje funkcije i cilja terapije. Linost koju individuum treba
26 The Interpersonal Theory of Psychiatry (New York: W. W. Nor ton , 1953), str. 298. 27 Vidi Freudovu tvrdnju u A General Introduction to Psychoanaly sis, str. 332333.

da razvije, mogunosti koje t r e b a da realizira, srea koju treba da postigne discipliniraju se od samog poetka, i njihov se sadraj moe odrediti s a m o u smislu tog dis cipliniranja. F r e u d je razorio iluzije idealistike etike: Linost je tek slomljeni individuum, koji je pounutrio i uspjeno upotrijebio potiskivanje i agresiju. S ob zirom na o n o to je civilizacija uinila od ovjeka, razli ka u razvoju linosti je uglavnom izmeu nerazmjernog i razmjernog dijela one svakodnevne nesree koja je za j e d n i k a sudbina ovjeanstva. Ova potonja je sve to terapija moe postii. N a s u p r o t takvom minimalnom p r o g r a m u , F r o m m i ostali revizionisti proglaavaju vii cilj terapije: opti malni razvitak mogunosti j e d n e linosti i realizacija njezine individualnosti. A u p r a v o je taj cilj u biti ne ostvariv - ne zbog ogranienja psihoanalitike tehnike, nego zato to sama postojea civilizacija, u samoj svojoj s t r u k t u r i , to porie. Ili se linost i individualnost definiraju u smislu svojih mogunosti unutar postojeeg oblika civilizacije, u sluaju ega se njihova realizacija za o g r o m n u veinu svodi na uspjeno prilagoivanje. Ili se o d r e u j u u smislu svojeg transcendirajueg sadraja, ukljuujui njihove drutveno p o r e k n u t e mogunosti s o n u s t r a n u (i ispod) njihove a k t u a l n e egzistencije; u to me sluaju bi njihova realizacija sadravala u sebi pre koraenje, s o n u s t r a n u postojeeg oblika civilizacije, na korjenito nove oblike linosti i individualnosti koji su nespojivi s vladajuim oblicima. Danas bi to zna ilo lijeiti pacijenta tako da p o s t a n e buntovnik ili (to znai rei isto) muenik. Revizionistiki koncept se kole ba izmeu te dvije definicije. F r o m m oivljava sve starostavne vrijednosti idealistike etike, k a o da nitko nikada nije dokazao njihove konformistike i represivne osobi ne. On govori proizvodnoj realizaciji linosti, skrbi, odgovornosti, potivanju drugih ljudi, proizvodnoj lju bavi i srei kao da ovjek moe obavljati zaista sve to i ostati jo pri sebi i pun dobrobiti u drutvu koje sam F r o m m opisuje kao drutvo totalnog otuenja, ko225

224

j i m vladaju r o b n i odnosi trita. U takvom d r u t v u samo-realizacija linosti se moe odvijati s a m o na te melju dvostrukog potiskivanja: prvo, proienje na ela uitka i p o u n u t r i v a n j e sree i slobode; drugo, nji hovo r a z u m n o ograniavanje, sve d o k ne p o s t a n u uskladive s vladajuom n e s r e o m i neslobodom. K a o rezultat, proizvodnost, ljubav, odgovornost postaju vrijednosti s a m o ukoliko sadravaju prilagodljivu rezignaciju i os tvaruju se u n u t a r okvira drutveno korisnih djelatnosti (drugim rijeima, n a k o n represivne sublimacije); a tada ukljuuju u sebe efikasno negiranje slobodne proizvod nosti i odgovornosti odricanje sree. Na primjer, proizvodnost, koja je proglaena ciljem zdravoga individuuma p o d naelom izvedbe, n o r m a l n o se m o r a (to jest, izvan stvaralakih, neurotikih i eks centrinih izuzetaka) prokazati u d o b r o m poslu, admini straciji, slubi, s r a z b o r i t i m oekivanjem priznatog uspje h a . Ljubav m o r a biti semisublimirani i ak inhibirani li bido, u skladu s posveenim uvjetima koji se n a m e u spolnosti. To je usvojeno, realistiko znaenje proiz vodnosti i ljubavi. Ali ti isti termini oznaavaju i slobodnu realizaciju ovjeka, ili ideju takve realizacije. Revizionistika u p o t r e b a tih naziva koristi se njihovom dvosmislenou, time to oznaavaju i neslobodne i slobodne, i unakaene i integralne sposobnosti ovjeka, zaodijevajui t a k o postojee naelo zbiljnosti veliinom obeanja koja se mogu iskupiti samo s onu stranu tog naela zbiljnosti. Ta dvosmislenost ini da revizionistika filozofija izgle da kritika t a m o gdje je konformistika, politika gdje je moralistika. Cesto, s a m stil odaje stav. Mnogo bi se otkrilo da se napravi u p o r e d n a analiza Freudova i neofrojdovskog stila. Ovaj d r u g i se esto, u vie filozof skim napisima, pribliava stilu propovijedi, ili socijalnog radnika; on je uzvien, a ipak jasan, proet d o b r o m vo ljom i trpeljivou ali i j e d n i m esprit de serieux koji pre tvara t r a n s c e n d e n t a l n e vrijednosti u injenice svakodne vnog ivota. O n o to je v a r k a uzima se kao realno. Na suprot tome, postoji snaan prizvuk ironije u Freudovoj 226

u p o t r e b i slobode, sree, linosti; ili se ini da ti nazivi imaju nevidljive navodnike, ili se njihov negativni sadraj izriito navodi. F r e u d se suzdrava od toga da nazove potiskivanje ikakvim d r u g i m i m e n o m osim o n i m koje mu p r i p a d a ; neofrojdovci ga p o k a t k a d a sublimiraju u njegovu s u p r o t n o s t . Ali revizionistika kombinacija psihoanalize s ideali stikom etikom nije n a p r o s t o velianje prilagoivanja. Neofrojdovska sociologijska ili k u l t u r n a orijentacija pru a i d r u g u s t r a n u slike ne samo, nego i. Terapija prilagoivanja se odbacuje u najjaim izrazima; 2 8 igoe se oboavanje uspjeha. 2 9 Optuuje se dananje dru tvo i k u l t u r a da uveliko spreavaju realizaciju zdrave i razvijene linosti; naelo konkurencije, i potencijalnog neprijateljstva koje ga prati, proima sve ljudske odno se. 30 Revizionisti izjavljuju da je njihova psihoanaliza sama po sebi kritika drutva: Cilj kulturne kole ide dalje od toga da samo osposobi ovjeka da se pokori ogranienjima svoga drutva; uko liko je to mogue, ona trai da ga oslobodi od iracional nih zahtjeva drutva i uini ga sposobnijim da razvije svo je mogunosti 31 i preuzme vodstvo u izgradnji konstruktivnijeg drutva. Napetost izmeu zdravlja i znanja, n o r m a l n o s t i i slobo de, koja je oivljavala itavo Freudovo djelo, ovdje i ezava; oznaavanje ukoliko je mogue jedini je trag koji je ostao od razorne proturjenosti cilja. Vodstvo u izgraivanju konstruktivnijeg drutva t r e b a spojiti s n o r m a l n i m funkcioniranjem u postojeem drutvu. Do te se filozofije dolazi usmjeravanjem kritike na povrinske fenomene, usvajajui pri tome osnovne premise drutva koje se kritizira. F r o m m posveuje velik dio svojih spisa
28 Fromm, Psychoanalysis and Religion (New Haven: sity Press, 1950), str. 73 i dalje. 29 Nav. dj., str. 119. 30 Karen Horney, The Neurotic Personality of Our York: W. W. Norton, 1937), str. 284. 31 Clara Thompson, Psychoanalysis, str. 152.

Yale Univer Time, (New

227

kritici trine ekonomije i njezine ideologije, koji po stavljaju snane prepreke proizvodnom razvoju 3 2 Ali od toga se ne ide dalje. Kritiki uvidi ne idu do prevrednovanja vrijednosti proizvodnosti i vieg sebe to su u p r a v o vrijednosti kritizirane k u l t u r e . K a r a k t e r revizionistike filozofije pokazuje se u stapanju pozitivnog i negativnog, obeanja i njegova iznevjeravanja. Afirmaci ja a p s o r b i r a kritiku. italac m o e ostati u uvjerenju da se vie vrijednosti m o g u i t r e b a da sprovode u n u t a r o n i h istih uvjeta koji ih iznevjeravaju; a one se m o g u sprovoditi j e r ih revizionistiki filozof usvaja u njihovom prilagoenom i idealiziranom obliku u uvjetima posto jeeg naela zbiljnosti. F r o m m , koji je pokazao represi v n e osobine p o u n u t r i v a n j a t a k o k a o to je to m a l o koji analitiar uinio, oivljava ideologiju pounutrivanja. Prilagoena osoba se optuuje j e r je izdala vieg se be, ljudske vrijednosti; stoga je progoni unutarnja p r a z n i n a i nesigurnost u s p r k o s pobjedi u borbi za us pjeh. Mnogo bolje stoji osoba koja je stekla unutar nju snagu i integritet; iako ima moda manje uspjeha nego njezin beskrupulozni susjed, . . . ona e posjedovati sigurnost, sud i objektivnost koji e je uiniti manje osjetljivom na promjenljive sudbine i miljenja drugih, i u mnogim e podrujima poveati svoju sposobnost za konstruktivan rad.33 Taj stil, podsjea na Mo pozitivnog miljenja (The Po wer of Positive Thinking), kojoj podlijee revizionistika kritika. Nisu vrijednosti o n o to je lano, nego kontekst u kojem se definiraju i proglaavaju: unutarnja snaga ima konotaciju o n e bezuvjetne slobode koja se moe sprovoditi a k i u lancima, i koju je sam F r o m m neko igosao u svojoj analizi reformacije. 3 4
Fromm, Man for Himself, naroito str. 67 i dalje 127128. Fromm, Psychoanalysis and Religion, str. 75. 34 Escape from Freedom (New York: Rinehart, 1941), str. 74 dalje.
33 32

Ako vrijednosti unutarnje snage i integriteta t r e b a da b u d u n e t o vie nego k a r a k t e r n e osobine koje otue no dr utvo oekuje od svakog svog dobrog g r a a n i n a u njegovu poslu (u sluaju ega one jednostavno slue odr avanju otuenja) o n e se m o r a j u odnositi na svijest koja je nadvladala otuenje k a o i njegove vrijednosti. Ali za takvu svijest s a m e te vrijednosti postaju nepod noljive, j e r ih o n a prepoznaje kao sastavne dijelove porobljavanja ovjeka. Vie ja vlada u k r o e n i m po ticajima i tenjama individuuma, koji je rtvovao i od bacio svoje nie ja ne s a m o ukoliko je o n o nespo jivo sa civilizacijom, nego u k o l i k o je nespojivo s pro gresivnom civilizacijom. Takvo odricanje m o e zaista biti nuan korak n a p u t u ljudskog n a p r e t k a . Meutim, Freudovo pitanje nisu li vie vrijednosti k u l t u r e po stignute uz previsoku cijenu za individuum t r e b a l o bi biti dovoljno ozbiljno da psihoanalitiki filozof pre stane propovijedati te vrijednosti bez otkrivanja njihova zabranjenog sadraja, bez prikazivanja onoga to su one odrekle individuumu. Sto je takav p r o p u s t uinio psihoanalitikoj teoriji, m o e se ilustrirati usporeiva njem Frommove i Freudove ideje ljubavi. F r o m m pie: Izvorna ljubav ima korijen u proizvodnosti i moe se sto ga s pravom nazvati proizvodna ljubav. Njezina bit je ista bilo da je materinska ljubav prema djetetu, naa iljubav prema ovjeku ili erotska ljubav izmeu dvije individuue ... moe se rei da su stanoviti osnovni elementi karakteristini za sve oblike proizvodne ljubavi. To su 35 skrb, odgovornost, potovanje i znanje. Usporedite s t o m ideologijskom formulacijom Freudovu analizu nagonskog osnova i praosnova ljubavi, du gog i m u n o g procesa u kojem se spolnost sa svom svo j o m polimorfnom perverznou kroti i spreava sve dok k o n a n o ne popusti s t a p a n j u s njenou i privrenou stapanju koje ostaje o p a s n o i koje nikad posve ne nadilazi svoje razorne elemente. Usporedite s F r o m m o 35

Man for Himself, str. 98.

228

229

vom propovijedi o ljubavi Freudove gotovo uzgredne pri m j e d b e u The Most Prevalent F o r m of Degradation in E r o t i c Life: neemo biti u stanju porei da ponaanje ljudi da nanje civilizacije u ljubavi, openito uzev, ima karakter psihiki impotentnog tipa. Kod vrlo se malog broja lju di kulture te dvije osobine njenosti i senzualnosti sklad no stapaju u jednu: ovjek gotovo uvijek osjea da mu spolnu djelatnost prijei njegovo potovanje ene i raz vija pumu spolnu mo samo kad se nae u prisutnosti nieg tipa spolnog objekta .. . 3 6 P r e m a F r e u d u , ljubav u naoj k u l t u r i moe se i m o r a sprovoditi kao spolnost sa sprijeenim ciljem, sa svim t a b u i m a i ogranienjima koje joj namee monogamno-patrijarhalno drutvo. Izvan svojih legitimnih manife stacija, ljubav je razorna, i nikako se ne da svesti na proizvodnost i k o n s t r u k t i v a n r a d . Ljubav, ozbiljno, uze t a , jest izvan zakona: Nema vie ni jednog mjesta u d a n a n j e m civiliziranom ivotu za p r o s t u p r i r o d n u lju bav izmeu dvoje ljudskih bia. 3 7 Ali se za revizioniste proizvodnost, ljubav, srea i zdravlje stapaju u velikoj h a r m o n i j i ; civilizacija nije prouzrokovala nikakve suko be m e u njima koje razvijena osoba ne bi mogla rije iti bez ozbiljne tete. K a d se j e d n o m ljudske tenje i njihovo ispunjenje pou n u t r e i sublimiraju u vieg sebe, drutvena pitanja postaju prvenstveno duhovna pitanja, i njihovo rjeava nje postaje moralni zadatak. Sociologijska k o n k r e t n o s t revizionista otkriva se kao povrnost: p r e s u d n e b i t k e se vode u dui ovjeka. Dananji totalitarizam i obo avanje stroja i uspjeha ugroavaju najdragocjenije 38 duevne posjede ovjeka. Revizionistiko umanjivanje biologijske sfere, a naroito uloge spolnosti, prebacuje teite ne s a m o s nesvjesnog na svijest, s ida na ego,
36 37 38

nego i sa pred-sublimiranih na sublimirane izraze ljud ske egzistencije. K a k o se potiskivanje nagonskog zado voljenja povlai u p o z a d i n u i gubi svoju p r e s u d n u va nost u realizaciji ovjeka, smanjuje se i d u b i n a dru tvenog potiskivanja. P r e m a t o m e , revizionistiko nagla avanje utjecaja drutvenih uvjeta u razvoju neurotike linosti, psihologijski i sociologijski je m n o g o nedosljednije nego F r e u d o v o zanemarivanje t i h uvjeta. Revizionistiko osakaenje nagonske teorije vodi do tra dicionalnog obezvreenja sfere materijalnih p o t r e b a u korist duhovnih. Tako se izigrava drutveni u d i o u dis cipliniranju ovjeka; i u s p r k o s otvorenoj kritici nekih drutvenih ustanova, revizionistika sociologija usvaja temelje na kojima poivaju te ustanove. I neuroza se pojavljuje k a o u biti moralni p r o b l e m , i individuum je odgovoran za neuspjeh svoje samorealizacije. Dakako, i na d r u t v o o t p a d a dio krivice, ali na koncu, sam ovjek je onaj koji je kriv: Gledajui svoje stvaranje on moe zaista rei, dobro je. Ali gledajui sebe sama, to moe rei? ... Dok smo stvorili divne stvari, nismo uspjeli od sebe nainiti bia kojima bi taj golemi napor izgledao vrijedan. Na ivot nije ivot bratstva, sree, zadovoljstva, nego duhovnog kaosa i smetenosti.39 Nesklad izmeu d r u t v a i individuuma ustvrdi se i za tim napusti. to god d r u t v o inilo individuumu, o n o ne prijei ni njemu ni analitiaru da se usredotoi na totalnu linost i njezin proizvodni razvoj. P r e m a Horneyevoj, drutvo stvara stanovite tipine potekoe koje, kad se nagomilaju, m o g u dovesti do n a s t a n k a neuro 40 ze. Po F r o m m u , negativni pritisak drutva na indivi d u u m jo je ozbiljniji, ali mu je to samo poziv da spro vodi proizvodnu ljubav i proizvodno miljenje. Odluka ovisi ovjekovoj sposobnosti da uzme ozbiljno sebe sama, svoj ivot i sreu; njegovoj voljnosti da uoi
39 40

Collected Papers, IV, 210. Civilization and Its Discontents, str. 77 biljeka. Fromm, Psychoanalysis and Religion, str. 119.

Fromm, Psychoanalysis and Religion, str. 1. The Neurotic Personality, str. 284.

230

231

svoj vlastiti i drutveni moralni problem. Ovisi nje govoj h r a b r o s t i da b u d e svoj i da b u d e za sebe. 41 U doba totalitarizma, kad je individuum, t a k o p o t p u n o po s t a o subjekt-objekt manipulacije, da je zdravoj i nor malnoj osobi, ak i sama ideja razlici da se bude za sebe i za druge postala besmislena, u vrijeme k a d a svemoni a p a r a t kanjava zbiljski nekonformizam p o r u g o m i p o r a z o m u takvoj situaciji neofrojdovski filozof govori individuumu da b u d e svoj i za sebe. Za revizionista se o k r u t n a injenica drutvenog potiskiva nja sama pretvorila u moralni problem k a o u kon formistikoj filozofiji svih vremena. I kao to klinika injenica neuroze postaje u krajnjoj analizi s i m p t o m moralnog pada, 4 2 psihoanalitiko lijeenje due pos taje odgoj u postizavanju religioznog stava. 4 3 Bijeg od psihoanalize u p o u n u t r e n u etiku i religiju posljedica je te revizije psihoanalitike teorije. Ako ra na ljudske egzistencije nije u biologijskoj konstituciji ovjeka, i ako je ne uvjetuje i ne podrava s a m a struk t u r a civilizacije, t a d a se dubinska dimenzija odstranjuje iz psihoanalize, i (ontogenetiki i filogenetiki) sukob pre-individualnih i supra-individualnih snaga pojavljuje se kao p r o b l e m racionalnog ili iracionalnog, moralnog ili nemoralnog ponaanja svjesnih pojedinaca. Supstan cija psihoanalitike teorije nije jednostavno u otkriu uloge podsvijesti, nego u opisu njezine specifine na gonske dinamike, nestalnosti dvaju temeljnih nagona. S a m o povijest tih nestalnosti otkriva cijelu dubinu ugnjetavanja koje civilizacija namee ovjeku. Ako spol nost ne igra konstitucionalnu ulogu koju joj je Freud pripisao, o n d a n e m a nikakvog temeljnog sukoba izme u naela uitka i naela zbiljnosti; ovjekova nagon ska p r i r o d a se proiava i osposobljava da postigne, bez osakaenja, drutveno korisnu i priznatu sreu. Upravo zbog toga to je vidio u spolnosti predstavnika
41 42 43

integralnog naela uitka, F r e u d je bio u stanju o t k r i t i zajedniko korijenje ope k a o i neurotike nesree u dubini koja je daleko ispod svog individualnog iskustva, i prepoznati prvobitno konstitucionalno potiskivanje u osnovi svog potiskivanja koje se svjesno doivljava i sprovodi. On je to otkrie shvatio vrlo ozbiljno isuvie ozbiljno da bi poistovjetio sreu s njezinom efi k a s n o m sublimacijom u proizvodnoj ljubavi i ostalim proizvodnim djelatnostima. Stoga je on civilizaciju ko ja se usmjeruje na realizaciju sree s m a t r a o katastro fom, krajem svake civilizacije. Freudu je golem jaz raz dvajao zbiljsku slobodu i sreu od lane slobode i sre e koje se sprovode i propovijedaju u represivnoj civi lizaciji. Revizionisti takvu t e k o u ne vide. B u d u i da su oduhovili slobodu i sreu, m o g u rei da je p r o b l e m proizvodnje praktiki rijeen: 4 4 Nikada ranije nije ovjek bio tako blizu ispunjenju svojih najdraih nada kao danas. Naa znanstvena otkria i teh nika dostignua omoguuju nam da sagledamo dan ka da e biti postavljen stol za sve one koji ele jesti. . . 45 Te tvrdnje su istinite, ali s a m o u svjetlu njihove protu rjenosti: upravo zbog toga t o ovjek n i k a d a nije bio blie ispunjenju svojih n a d a , nikada ga nisu t a k o strogo spreavali da ih ispuni; upravo zbog toga to m o e m o sagledati univerzalno zadovoljenje individual nih potreba, postavljaju se najsnanije p r e p r e k e na pu tu takvog zadovoljenja. S a m o a k o sociologijska analiza rasvijetli tu vezu, o n a ide s o n u stranu Freuda; inae je tek nevaan ures, kupljen po cijenu unakaenja Freudove teorije nagona. Freud je uspostavio b i t n u vezu izmeu ljudske slo bode i sree, na jednoj strani, i spolnosti na d r u g o j : ova je potonja pruila prvobitni izvor prvoj i u isto vrijeme osnov za njihovo nuno ograniavanje u civili
44 45

Man for Himself, str. 250. Man for Himself, str. VIII. Psychoanalysis and Religion, str. 76.

Fromm, Man for Himself, str. 140. Fromm, Psychoanalysisi and Religion,

str. 1.

232 *

233

zaciji. Revizionistiko rjeenje sukoba p o m o u oduhovIjivanja slobode i sree zahtijevalo je slabljenje te ve ze. Terapijski su nalazi mogli motivirati teorijsko sma njenje uloge spolnosti; ali je takvo smanjenje u sva k o m sluaju bilo prijeko p o t r e b n o revizionistikoj filo zofiji. Spolni problemi, iako katkada mogu prevladavati u simptomatikoj slici, smatra se da vie nisu u dinamikom sreditu neuroza. Spolne tekoe su prije posljedica ne go uzrok neurotike karakterne strukture. Moralni pro blemi, s druge strane, dobijaju na vanosti. 46 Ta koncepcija ini m n o g o vie nego to je smanjivanje uloge libida; ona mijenja u n u t a r n j i smjer Freudove teo rije. A nigdje to nije jasnije nego u F r o m m o v o j reinter pretaciji Edipova kompleksa, koja pokuava da ga pre nese iz sfere seksa u sferu m e u s o b n i h odnosa. 4 7 Sr je tog prenoenja da bit rodoskrvne elje nije spolna udnja, nego elja da se ostane zatienim, sigurnim djetetom. Fetus ivi s m a j k o m i od nje, a in ra anja je s a m o j e d a n k o r a k u smjeru slobode i nezavis nosti. Istina, ali na slobodu i nezavisnost koje tre ba stei (ako se uope steknu) djeluje nestaica, rezig nacija i bol; a in r a a n j a je prvi i najuasniji korak u pravcu udaljivanja od zadovoljenja i sigurnosti. Fromm o v o ideologijsko t u m a e n j e Edipova kompleksa sadr ava usvajanje nesree slobode, njezina razdvajanja od zadovoljenja; Freudova teorija u sebe ukljuuje da je Edipova elja vjeiti djeji protest protiv tog razdvaja nja p r o t e s t ne protiv slobode ve protiv bolne, re presivne slobode. O b r a t n o , Edipova elja je vjeita dje ja enja za a r h e t i p o m slobode: slobodom od oskudice. I budui da je (nepotisnuti) spolni nagon biologijski noHomey, New ton, 1939), str. 10.
46

Ways

in Psychoanalysis

(New York:

W.

W.

Nor

silac tog a r h e t i p a slobode, Edipova elja je b i t n o spol na udnja. Njezin p r i r o d n i objekt je ne n a p r o s t o maj ka qua majka, nego majka qua ena ensko naelo zadovoljenja. Tu je E r o s prijemljivosti, spokojstva, bez bolnog i integralnog zadovoljenja najblii nagonu s m r t i (povratak u m a t e r n i c u ) , naelo uitka najblie naelu Nirvane. Eros tu vodi svoju prvu b i t k u protiv svega to zastupa naelo zbiljnosti: protiv oca, protiv domi nacije, sublimacije, rezignacije. Postepeno zatim slobo da i ispunjenje se povezuju s t i m p a t e r n a l n i m naelima; sloboda od oskudice rtvuje se m o r a l u i duhovnoj ne zavisnosti. Prvo je spolna udnja za m a j k o m e nom o n o to ugroava psihiku osnovu civilizacije; spol na udnja je o n o t o ini od Edipova s u k o b a proto tip nagonskih sukoba izmeu pojedinca i njegova dru tva. Kada Edipova elja ne bi u biti bila nita drugo nego elja za zatitom i sigurnou (bijeg od slobode), ako bi dijete eljelo s a m o nedopustivu sigurnost, a ne nedopustivi uitak, o n d a bi Edipov kompleks zaista pred stavljao u biti odgojni problem. K a o takav, on se mo e lijeiti bez izlaganja nagonskih o p a s n i h zona drutva. Do istog se d o b r o t v o r n o g rezultata dolazi odbaciva njem nagona smrti. Freudova hipoteza nagonu s m r t i i njegovoj ulozi u civiliziranoj agresiji osvijetlila je jed nu od zanemarenih zagonetki civilizacije; ona je otkri la skrivenu nesvjesnu vezu koja vee potlaene s nji hovim tlaiteljima, vojnike s njihovim generalima, po jedince s njihovim gospodarima. Ope razaranje, koje oznaava n a p r e d a k civilizacije u n u t a r okvira dominaci je, produivala je, n a s u p r o t njegovu moguem dokida nju, nagonska suglasnost ljudskih i n s t r u m e n a t a i rtava sa svojim krvnicima. Freud je pisao, za vrijeme prvog svjetskog r a t a : Zamislite golemu okrutnost, divljatvo i la kojima je sa da doputeno da se ire cijelim civiliziranim svijetom. Da li zaista vjerujete da bi aka nemoralnih lovaca na 235

47 Psychoanalysis and Religion, str. 79 i dalje. Vidi i Frommovo uenije tumaenje u The Forgotten Language (New York: Rinehart, 1951), str. 231235.

234

poloaj i kvaritelja ljudi uspjela da razulari sve to skri veno zlo, da milijuni njihovih sljedbenika nisu takoer krivi?4* Ali su poticaji koje ta hipoteza pretpostavlja neuskladivi s moralistikom filozofijom n a p r e t k a koju p o d u p i r u revizionisti. Karen Horney izlae saeto revizionistiku poziciju: Freudova pretpostavka (o Nagonu Smrti) znai da je krajnja motivacija neprijateljstva ili razornosti u potica ju na razaranje. Tako on pretvara u svoju suprotnost nae vjerovanje da razaramo da bismo ivjeli: mi ivi mo da bismo razarah. 49 Takvo je predstavljanje Freudove koncepcije netono. On nije pretpostavljao d a m i ivimo d a b i s m o razarali. Nagon razaranja djeluje ili protiv ivotnih nagona ili u njihovoj slubi; tavie, cilj nagona smrti nije raza ranje per se, nego uklanjanje p o t r e b e za razaranjem. P r e m a Horneyu, mi elimo razarati jer, smo ugroeni ili se osjeamo ugroeni, ponieni, prevareni, j e r eli mo b r a n i t i nau sigurnost ili n a u sreu ili to n a m iz gleda k a o takvo. Nije trebalo nikakve psihoanalitike teorije da bi se dolo do takvih zakljuaka kojima se opravdavala individualna i nacionalna agresija od pam tivijeka. Ili je naa sigurnost zaista u opasnosti, u slu aju ega je naa elja da r a z a r a m o svjesna i racionalna reakcija; ili mi samo osjeamo da je o n a u opas nosti, u sluaju ega t r e b a istraiti individualne i supra-individualne razloge toga osjeaja. Revizionistiko odbacivanje nagona smrti p r a t i j e d a n a r g u m e n t koji zaista izgleda da ukazuje na reakcio narne implikacije Freudove teorije, n a s u p r o t napred noj sociologijskoj orijentaciji revizionista. Freudova pretpostavka nagona s m r t i
48 A General Introduction to Psychoanalysis, str. 49 New Ways in Psychoanalysis, str. 130131. 130131.

.. . paralizira svaki pokuaj da se u specifinim kultur nim uvjetima potrae razlozi .koji pridonose razornosti. Ona takoer mora paralizirati pokuaje da se bilo to izmijeni u tim uvjetima. Ako je ovjek inherentno razo ran i prema tome nesretan, zato se onda boriti za bo lju budunost? 5 0 Revizionistiki a r g u m e n t smanjuje stupanj do kojeg su, u Freudovoj teoriji, poticaji izmjenjivi, p o d r e e n i ne stalnostima povijesti. Nagon s m r t i i njegovi derivati nisu nikakav izuzetak. Mi s m o n a t u k n u l i da energija nagona smrti ne paralizira nuno n a p o r e da se doe do bolje budunosti; naprotiv, takve n a p o r e parali ziraju sistematika ogranienja to ih civilizacija na mee ivotnim nagonima, i njihova nesposobnost (koja iz toga proizlazi) da efikasno veu agresiju. Realiza cija bolje budunosti ukljuuje u sebe m n o g o vie n e g o to je odstranjivanje ravih osobina trita, ne milosrdnosti konkurencije i t a k o dalje; o n a ukljuu je temeljnu p r o m j e n u u nagonskoj kao i u k u l t u r n o j s t r u k t u r i . B o r b u za bolju b u d u n o s t ne paralizira Freudova svijest t i m implikacijama, nego njihovo oduhovljavanje od s t r a n e revizionista, to prikriva jaz koji razdvaja sadanjost od budunosti. F r e u d ni je vjerovao u b u d u e drutvene promjene koje e iz mijeniti ljudsku n a r a v dovoljno da oslobode ovjeka od vanjskog i u n u t a r n j e g ugnjetavanja; m e u t i m , nje gov fatalizam nije b i o bez kvalifikacije. Unakaenje teorije n a g o n a dovrava izvrtanje Freudo ve teorije. U n u t a r n j i je smjer te teorije b i o (u oitoj suprotnosti p r e m a terapijskom programu od ida do ega) od svijesti do podsvijesti, od linosti do djetinj stva, od individualnih do generikih procesa. Teorija se kretala od povrine u d u b i n u , od zavrene i pri pravljene osobe do njezinih izvora i sredstava. To je kretanje bilo b i t n o po F r e u d o v u kritiku civilizacije: sa mo p o m o u regresije iza mistificirajuih oblika raz50

new Ways in Psychoanalysis, str. 132.

236

237

vijenog individuuma i njegove privatne i javne egzisten cije, mogao je on otkriti njihovu osnovnu negativnost u temeljima na kojima poivaju. Stavie, samo zbog to ga to je iao svojom kritikom regresijom unatrag do najdubljeg biologijskog sloja, mogao je Freud rasvijet liti razorni sadraj mistificirajuih oblika i, u isto vri jeme, puni stupanj civiliziranog potiskivanja. Identifi cirati energiju ivotnih nagona kao libido znailo je de finirati njihovo zadovoljenje nasuprot duhovnom transcendentalizmu: Freudova ideja srei i slobodi eminen tno je kritika utoliko to je materijalistika pro test protiv oduhovljavanja nestaice. Neofrojdisti izvru taj unutarnji smjer Freudove teo rije, prebacujui teite s organizma na linost, s ma terijalnih temelja na idealne vrijednosti. Njihove raz liite revizije su logiki konzistentne: jedna povlai za sobom drugu. Cjelina se moe sumirati ovako: Kultur na orijentacija se suprotstavlja drutvenim ustanova ma i odnosima kao zavrenim proizvodima, u obliku ob jektivnih entiteta vie datih nego nainjenih fakata. Njihovo usvajanje u tome obliku zahtijeva promjenu u psihologijskom teitu od djetinjstva na zrelost, jer se samo na razini razvijene svijesti moe kulturna okoli na definirati kao ono to odreuje karakter i linost, bez obzira na biologijsku razinu. Obrnuto, samo kad se izigraju biologijski inioci, unakazi teorija nagona, moe se linost definirati u smislu objektivnih kultur nih vrijednosti koje su razdvojene od represivnog os nova to porie njihovu realizaciju. Da bi se te vrijed nosti predoile kao sloboda i ispunjenje, moraju se oistiti od materijala od kojeg su nainjene, a borba za njihovu realizaciju mora se pretvoriti u duhovnu i mo ralnu borbu. Revizionisti ne inzistiraju, kao to je Freud inio, na trajnoj istinosnoj vrijednosti nagonskih potre ba koje se moraju ukrotiti tako da ljudsko bie mo e djelovati u meuosobnim odnosima. Odustajui od
238

toga zahtjeva, iz kojeg je psihoanalitika teorija izvela sve svoje kritike uvide, revizionisti poputaju negativ nim osobinama onog istog naela zbiljnosti koje tako elokventno kritiziraju.

K A Z A L O

Adorno, W. Theodor 99 (b), 131 (b), 132 (b), 136 (b), 200 (b) Alexander, Franz 40 i (b), 56 (b), 59 (b) Aristotel 103, 104, 108, 112, 132 Armand, F. 191 (b) Bachelard, Gaston 102 (b), 144 (b), 149 (b), 185 (b) Bally, Gustav 172 (b) Barag, G. 54 (b) Baudelaire, Charles 139 (b), 148 Baumgarten, Alexander 162, 163 (b), 164 (b) Beagle, Ernest 221 (b) Benjamin, Walter 205 (b) Bernfeld, Siegfried 31 (b), 181 (b) Bibring, Edward 31 (b), 36 (b), 181 (b) Borkin, Joseph 16 Breton, Andr<5 135 (b) Brown, O. Norman 145 (b) Bruno, Giordano 224 Crisholm, C. B. 199 (b) Dioniz 145. 150 i (b) Edip 40, 56, 58, 60, 74, 77, 78, 87, 91, 92, 180, 181, 234, 235 Fechner, G. Theodor 34 Fenichel, Otto 37, 53 Ferenczi, Sndor 101, 183, 214 Fourier, Charles 191 i (b), 192 Freud, Anna 73 (b) Freud, Sifrmund 13, 1719, 20 i (b), 2330, 31 i (b), 32, 33 i (b), 3537, 39, 4143, 45-^19, 53, 54

(b), 55 (b), 56 (b), 57, 59 i (b), 6062, 64, 66, 67, 6972, 73 i (b), 74, 77, 79, 80 i (b), 81, 83 87, 99101, 114, 115, 120124, 126130, 133 i (b), 134, 135 i (b), 136140, 143, 145 (b), 150152, 157, 174, 175, 177, 180 i (b), 181, 182 i (b). 183, 187 i (b), 188, 190, 193, 199201, 209, 210 i ( b ) . 211213, 215, 216 i (b), 217222, 224 i (b), 225227, 229238 F r o m m , Erich 70 (b), 211214, 217, 218 (b), 219, 220 (b), 221 (b), 225, 227 i (b). 228 i (b), 229, 230 (b), 231 (b), 233 (b), 234 (b) Gasquet, Joachim 149 (b) Gide, Andr 146 (b) Glover, Edward 81 (b), 135 (b), 182 (b), 210 (b) Hartmann, Heinz 18 (b), 36 (b), 61 (b) Hegel, G. W. Friedrich 104, 105 (b), 107109, 112, 165 (b), 166, 204 Heidegger, Martin 158 (b) Hendrick, Ives 80 (b), 82 (b), 192194 Herder. J. Gotfried 166 Hermo 148 Hesiod 145 Horkheimer, Max 16, 72 (b), 91 (b), 200 (b) Horney, Karen 217, 227 (b), 231, 234 (b), 236

241

Jones, Ernest 31 (b), 80 (b), 180 (b) Jung, G. Carl 134 (b), 135 (b), 171 i (b), 210 i (b) Kant, Immanuel 155, 156 i (b), 157, 158 i (b), 159, 160 i (b), 161, 162 (b), 163, 165 Kern, Otto 150 (b) Kleist, Heinrich von 176 (b) Kluckhohn, Clyde 16, 18 (b) Kraus, Karl 132 Kris, Ernst 18 (b) Lantos, Barbara 189 Lenjin, Vladimir Ilji 224 Linforth, M. Ivan 150 (b), 152 (b), 153 (b) Loewald, W. Hans 202 (b) Loewenfeld, Henry 16 Loewenfeld, Yela 16 Lowenstein, M. Rudolph 18 (b) Lowenthal, Leo 96 (b) Marcuse, Herbert 97 (b) Maublanc, R. 191 (b) Mead, Margaret 190 Moerchen, Hermann 160 (b) Moore, Barrington jr. 16 Mullahy, Patrick 223 (b) Narcis 143, 145 i (b), 146 i (b), 147 i (b), 148, 149, i (b), 150 i (b), 153, 154, 173, 184, 185 i (b) Nietzsche, Friedrich 110113, 204 Novalis 144, 166 Nygren, Anders 115 (b) O'Casey, Sean 118 Odier, Charles 201 Orfej 143, 145, 147149, 150 i (b), 152 i (b), 153 i (b), 154, 184, 204, 207 Ovidije 153 (b)

Pandora 145 Platon, 35, 102, 115, 143, 182, 184, 186, 198 Plotin 150 (b) Proklo 150 (b) Prometej 80, 145, 148, 153 Proust, Marcel 204 Rank, Otto 54 (b), 59, 68 (b), 100, 165 (b) Rehm, Walther 152 (b) Reich, Wilhelm 209, 210 Rhode, Erwin 150 (b) Rilke, Rainer M a r i a 146 (b), 173 (b) Roheim, Geza 101, 183, 184 (b), 185 (b), 190 ( b ) Rousseau, J. Jacques 198 Sachs, Hanns 151 (b), 152 (b) Sartre, J. Paul 102 (b) Schachtel, G. E r n e s t 30 (b), 45 (b) Scheler, Max 102, 103 i (b) Schiller, Friedrich 159, 161, 162 (b), 163 i ( b ) , 165, 166 i (b), 167169, 171 ( b ) , 172 (b), 175 Schopenhauer, A r t h u r 109 Sokrat 224 Sullivan, Harry Stack 217, 220 (b), 222, 223 i ( b ) Thompson, Clara 217 i (b), 218 (b), 220 (b). 227 (b) Trotter, Wilfred 56 (b) Valcry, Paul 147 ( b ) Wagner, Richard 109 Whitehead, A. N. 136 (b) Wieseler, Friedrich 149 (b), 150 (b) Winterstein, Alfred 83 (b) Zaratustra 110 ( b ) . 111 (b) Zeus 150 (b)

E R O S VERSUS L O G O S ?

K a d a je M a r c u s e , n a k o n Uma i revolucije, u k o j e m je prika zao temeljni d o p r i n o s Hegela konstituciji s u v r e m e n e dru tvene teorije i s u v r e m e n o g (samo)razumijevanja ovjeka obja vio Eros i civilizaciju, u kojoj je stavio u pitanje p r a v a c razvi t k a z a p a d n e k u l t u r e k a o i Hegelov znaaj u njenoj orijentaciji na r e p r e s i j u i d o m i n a c i j u , n a s t u p i l e su, u n a j m a n j u r u k u , n e d o u m i c e . Marcuseove p r e o r i j e n t a c i j e s prevladavajueg na i n a m e d i t e r a n s k o - z a p a d n o g n a i n a filozofiranja razvijanog od P l a t o n a do n a i h d a n a , i to prvenstveno p r e k o Hegelovih koncepcija a n a p o s e njegovog p o j m a u m a , na e s t e t s k e ten dencije K a n t a i Schillern kao i na 'iracionalistike' teze Schop e n h a u e r a i Nietzschea, sa Marxa k a o polazita gotovo cjelo k u p n o g njegovog teorijskog bavljenja na F r e u d a , bile su pokazatelji svojevrsnog o b r a t a kojeg mnogi nisu mogli razu m j e t i . Dok su j e d n i Eros i civilizaciju s m a t r a l i zakanjelim o d j e k o m teorijskih zbivanja t r i d e s e t i h godina, u kojima su intenzivno sudjelovali i njegovi bliski kolege H o r k h e i m e r i F r o m m a u k o j i m a je o t v o r e n a znaajna drutveno-teorijs k a p e r s p e k t i v a i n t e r p r e t a c i j o m Freudovog djela ili p a k e h o m Dijalektike prosvjetiteljstva k a o i kasnijih H o r k h e i m e rovih spisa f o k u s i r a n i h n a p r o p i t i v a n j e o r s o k a k a (racionalistiko-)prosvjetiteljske tradicije Zapada; druge je to djelo toliko zbunjivalo da nisu znali k a k o da ga shvate pa su se odluili da ga p r e u u j u . Ve iz k o n t e k s t a ovih p r i s t u p a , ali i iz z n a t n o irega, o t v a r a j u se (barem) dva p i t a n j a : kakav je poloaj Erosa i civilizacije u Marcuseovom o p u s u i kakva je s u d b i n a u t o m djelu p o d u z e t e interpretacije F r e u d a . Na ta e p i t a n j a ovdje biti m o g u e t e k nagovijestiti n e k e odgo vore.

243

U studiji Neke drutvene implikacije moderne tehnolo gije1 Marcuse ve 1941. g. upozorava na znaajne promjene to ih donosi krupnoindustrijski pogon. Taj pogon uvodi novu tehnoloku racionalnost koja postupno usposta vlja prevlast nad svim podrujima ljudskog ispoljavanja i poinje nametati mehaniko ponaanje ljudi, to rezultira kako intenzivnijim prilagoavanjem postojeem tako i sve proirenijem standardiziranju individualnosti koja zavrava u pretvaranju pojedinaca u masu. Dakle, krupnoindustrijska proizvodnja tei unificiranju pojedinaca i raa 'masovno drutvo'. Da te drutvene promjene nisu rezervirane samo za visokoindustrijalizirane zemlje Zapada ve da tehnologizam proizvodi srodne posljedice i na Istoku pokazano je desetak godina kasnije u Sovjetskom marksizmu, a iz ve 1941. g. na znaenog pristupa tehnologizmu/industrijalizrnu raa se zna menita Marcuseova analiza industrijskog svijeta ezdesetih godina, ovjek jedne dimenzije? Tendencije uniformiran ja pojedinaca kulminiraju, prema tom spisu, u proizvodnji sre tne svijesti odnosno zadovoljstva s postojeim i uz nju ve zanog jednodimenzioniranja ljudske egzistencije: prihvaanja kao optimalnog postojeeg usmjerenja tehnolokog rasta i stalnog uveavanja materijalnog bogatstva, to u osnovi ukida tlo za (svaku) alternativu a to, u biti, rezultira (samo)reproduikcijom graansikog drutva. 3 To postaje nain kojim postojee biva jedinim kriterijem svega, kojim mogue ustu pa pred realnim, kritiko pred pozitivnim, dijalektiko i procesualno pred statinim/vjenim. Kulminacija tehniciziranoga svijeta je, prema Marcuseu, politika kao tehnika upravljanja ljudima. Zato se najpogubnijim oblikom procesa oneslobaanja moe smatrati ne ovjekova porobljenost stroju ve nje gov dragovoljni i afirmativni odnos prema porobljenosti.
1 Some Social Implications of Modern Technology, u: Studies in Philosophy and Social Science (ameriki naziv za Zeitschrift fr So zialforschung) IX (1941). 2 ovjek jedne dimenzije. Sarajevo: Veselin Maslea, 1968. 3 U svojoj analizi ovjeka jedne dimenzije J. Habermas u Technik und Wissenschaft als Ideologie (Frankfurt/Main: Suhrkamp, 1976) upozora va na Marcuseovo svjetsko-povijesno otkrie novih drutvenih odno sa u kojima proizvodne snage, koje se na razini visokog stupnja znanstveno-tehnikog razvitka odvajaju od proizvodnih odnosa ne samo da prestaju biti osnova za kritiku legitimacije ve postaju sama ta legiti macija. Kapitalizam stoga predstavlja prvi nain proizvodnje koji je in stitucionalizirao samoregulativni privredni rast te koji je problem legiti macije moi a budui da se na moi gradi to znai i samolegitimacije postavio i rijeio uvoenjem proizvodnje suprotnosti kao prin cipa (samo)reprodukcije.

No to vienje (samo)reproduciranja postojeeg pretvara se krajem ezdesetih godina u nekriveno konzerviranje aktualnih drutvenih odnosa koje najadekvatnije izraava pojam preventivna kontrarevolucija koja djeluje na uki danju ne samo mogunosti ve i same pomisli na prevlada vanje postojeeg. U tim ocjenama Marcuse slijedi neke filozofske analize suvremene tehnike koje otkrivaju da je dananja tehnika rezultat novovjekovne upravljenosti na efikasnost, uinak. Nakon to je u spomenutoj analizi iz 1941. g. pokazao njen orsokak te zatvorenost i samozarobljenost, te osobine Mar cuse dalje ispituje i po prvi puta opsenije razvija u Erosu i civilizaciji. U svom filozofskom istraivanju Freuda Marcuse se usmjerava na prema njegovom sudu glavnu Freudovu tezu podreenosti pojedinca zahtjevima civilizacije, prevlasti stvarnosti nad tenjama psihikog aparata ka ugodi, represivnosti kolektivnog ivota. Polazei od Freuda, ali idui dalje od njega, Marcuse nastoji iznai uzroke represiji. I premda smatra da Freudova antropoloka razmatranja imaju mnogo vie simboliku no stvarnu vrijednost te premda je za njih mogue rei da predstavljaju u mitsku prolost pro jiciranu antagonistiku sadanjost, 4 on slijedi darvinistiko-frojdovski sketch prahordi, dominaciji oca-tiranina, oceubistvu,5 da bi time istakao, bar na simbolian nain, Freudovo vienje poetaka zapadne civilizacije tj. ukazao na nasilje, dominaciju, represiju kao njen temelj ali i osnovni sadraj. Jer ti, na poetku prisutni odnosi kasnije e se dalje razvijati i proirivati: napredak civilizacije pokazuje se kao napre dak dominacije. Tu tezu, preuzetu od Freuda, Marcuse drugaije obraz lae. Njezin izvor on nalazi u upravljenosti drutva na ovladavanje prirodom pa civilizaciju identificira sa stjeca njem vlasti nad prirodnim silama. Nastavimo li razmiljati tim putem pokazat e se da je stjecanje vlasti, dominacija po seban nain odnoenja koji nuno postaje jednoobrazan, pro tegnut na sva podruja ljudskog ispoljavanja, odakle zaklju ak da je dominiranje ovjeka nad prirodom istovremeno i dominiranje ovjeka nad ovjekom. Konkretno povijesno gle4 Darwinu, iju tezu prahordi rabi i Freud, Engels kae: elo Darwinovo uenje borbi za opstanak prosto je prenoenje iz drutva na organsku prirodu Hobbesovog uenja bellum omnium contra omnes i graanskog ekonomskog uenja konkurenciji kao i Malthusovog uenja konkurenciji. V. F. Engels, Dijalektika prirode, Marx-Engels, Dela, t. 31, str. 466. 5 Usp. Freudove lanke pod zbirnim naslovom Totem i tabu, u: S. Frojd, Izabrana dela, Novi Sad: Matica Srpska 1976, sv. 4.

244

245

dano, to je vie raslo ovjekovo ovladavanje prirodom, bez obzirno nasilje ljudskog subjekta nad tako shvaenim pri rodnim objektom, ime se uveavala povijesno proizvedena (ideo)loglnost rasapa izmeu ovjeka-subjekta i prirode-objekta, metodoloki i sadrajno stimulirana nemogunost njihovog povezivanja, to je vie ovjek eksploatirao drugog ovjeka. No Marcuse upozorava da tatkav dominatorski odnos nije djelovao samo u podruju pragme, pukog injenja, ve je od samih poetaka bio prisutan i u duhovnim ljudskim dje latnostima. Konkretno, on je u kulturi Zapada prisutan kroz filozof'ju pa na konkretnim primjerima Marcuse pokazuje kako dominacija i represivnost vrlo rano dobivaju i ufnsku, svjesnu artikulaciju. Tako npr. ve u razdoblju kanoniziranja Aristotelove logike logos biva poiman kao um koji sreuje, klasificira, gospodari. (Raz)um kao ukazivatelj i osiguravatelj ljudskih mogunosti, usmjeren na gospodarenje prirodom, potiskuje one sve ljudske sposobnosti koje nisu neposredno proizvodne. Koncepcija (raz)uma-gospodara javlja se, po Marcuseu, i kod Hegela, naroito u Fenomenologiji duha gdje duh, da bi se iz svog drugobitka vratio samome sebi, mora prevladati razna posredovanja i sva stanja neduhovnosti. Sli no tome, od Platona na dalje, kod veine filozofskih mislila ca, rat : o je smatran bilo jedinom, bilo viom (ili: vrhovnom) ljudskom sposobnou iji je zadatak vlastita supremacija odnosno podreivanje ili 'preinaavanje' onih koje su sma trane niima. U 'izvanjskom' odnoenju, pokoravanju prirode i odatle izvedenim posljedicama, gdje pokoravanje poprima sve : organiziranije i sistematskije oblike, um je organizator, vod telj dominatorske aktivnosti, dakle sam njen temelj. Budui da se u 'unutarnjem odnosu' um javlja kao subjekt i dominator te da je u 'izvanjskom odnosu' on uvijek organi zator dominacije, Marcuse zakljuuje nedvojbenoj poveza nosti dominacije i uma. Ta se, po njegovom sudu nepobitna sprega ne iscrpljuje u racioniranju ili rac'onaliziranju dominacije ve se sva racionalnost, kondenzirana u logosu : koji je uvijek logos dominac je, pojavljuje kao racionalnost dominacije. Nakon to je, dakle, pokazano kako nema do minacije bez uma ali i kako se svaka racionalnost, svojim ustrojstvom pokazivala dominatorskom, mogue je zakljuiti sinonimnosti umnosti i dominacije. Do Erosa i civilizacije Marcuse je umnost smatrao jednom od osnovnih odlika ovjeka. Kondenzirana u filozofiji, ona je otvarala realne mogunosti te bila osnovno orue transcendencije. ovjek je bio poiman kao bie uma i s obzirom na tu osobinu, kojoj pripada sredinja uloga u ovjekovoj
246

praktikoj djelatnosti mijeojanja/oljuivanja svijeta, um je smatran sukonstituentom ljudskog univerzuma. Zbog uloge ovjekovog uma u tom mijenjanju/oljuivanju, ova Marcueova teza nije znaila idealno, umsko porijeklo svijeta ve iznalaenje sri ovjekovog funkcioniranja. I u Erosu i civilizaciji Marcuse e i dalje ovjeka smatrati djelatnikom. Simbolizira ga Prometej ija su osnovna obilje ja pobuna i produktivnost. No te osobine u ovom kontekstu imaju suprotno znaenje onome to bi ga dobivale u dotada njim Marouseovim djelima. Marcuse smatra da je cijena kulture to ju je Prometej zasnovao na pobuni i proizvodnji stalna bol a produktivnost koja otpoinje davanjem ljudima vatre i umijea je neprestani napor ovladavanja ivotom. Sve osobine to ih objedinjava i simbolizira lik Prometeja vezane su prema Marcuseu s represivnocu a njegov lik po staje arhetipom principa izvedbe. Marcuse, dakle, zadrava svoju raniju dijagnozu suvremenosti, ali joj daje drugaije znaenje. iRazlog tome je Marcuseovo isticanje druge negativne strane uma. Uvid u sve evidentnije i rasprostranjeni je za in dividualnu slobodu pogubne konsekvence suvremenog indus trijskog totalitarizma, kakve su pokazane u ovjeku jedne dimenzije, i znanje da je tehniko-tehnoloki pogon, kao re alna podloga industrijskog drutva, sazdan na racionalnoj organizaciji znanosti, proizvodnje, naina ivota odnosno da je um su-radnik takve stvarnosti, ponovo vode Marcusea zakljuku dominatorskoj odnosno izvedbenoj osobini uma. Nasuprot ovako vienoj zapadnoj kulturi kao kulturi do minacije i represije par excellence u Erosu i civilizaciji Mar cuse nalazi izlaz u ovjeku bitno drugaijih osobina. To je bi e osloboeno represivnog uma, dijametralno suprotnih odli ka i naina odnoenja, bie nove osjetilnosti. Poticaj i argu mentaciju za to svoje rjeenje Marcuse nalazi u filozofemima tzv. iracionalista Schopenhauera i Nietzschea, ali uz njih Mar cuse u ovome djelu otpoinje i revalorizaciju romantiarske ideje emancipatorskoj dimenziji umjetnosti, u emu se osla nja na Kanta i Schillera. Slino Schellingu, ali ne u tolikoj mjeri radikalno, Marcuse smatra da je umjetniko djelo pronositelj onoga to je diskurzivnoj ovjekovoj djelatnosti ne dostupno, tj. da umjetnost i razotkriva ali i stvara ono to je pojmovnom naporu nemogue. S druge strane, glavna Mar cuseova dijagnoza aktualnog totalitarizma gradi se na proka zivanju intelektualnog, hladnog, znanstvenog, calculistikog jednodimenzionalnog itd. irenja represivnosti. Stoga jedno dimenzionalna misao, sretna svijest, koja je sama represivna, 247

ne moe represivnost ukidati pa udarno podruje emancipa cije Marcuse smjeta u estetsku dimenziju, za to je pretpo stavke izradio ve Schiller tezom kako ljepota, estetsko isku stvo pa posredno i uitak praktiki obrazuju za stvarnu slobo du 6 kako stoga to pokazuju bijedu i runou aktualne pri sile tako i zato to onaj tko jednom iskusi uitak nastoji odrati njegovo trajanje. Eros i civilizacija unosi nekoliko novina u Marcuseov opus: u tome spisu Marcuse otpoinje sistematski pokazivati ne gativnu stranu uma i povezivati je s tehnikom civilizacijom, ime je izvrena priprema za kasnija kritika propitivanja zapadne (kao i svake umske i tehnoloki razvijene) kulture; uvodi estetsku dimenziju koju vie nee naputati, koju e iznova obraivati u gotovo svakom svom radu; prihvaa se interpretacije Freuda koji, uz Hegela i Marxa, postaje trea konstanta u njegovom stvaralatvu.

II Nekoliko je razloga Marcuseovog pribjegavanja psihoana lizi. Ona mu otvara nove uvide u stanje drutvenih odnosa, naroito u rasvjetljavanje utjecaja drutva na ivot pojedin ca; na taj se nain, nakon to su to uinili njegovi done davni institutski colege, i Marcuse ukljuuje u tada sve po pularniju aktualizaciju (zapravo: drutvenoteorijsku interpre taciju) Freuda, ime pokuava izvui kritiku teoriju iz krize u koju je zapala krajem etrdesetih godina. No Marcuseovom temperamentu ne odgovara pasivno i distancirano proma tranje ve svojim aktivnim ueem toj aktualizaciji daje osobni peat te u svom istraivanju iznalazi 'lijeve' konsekvence Freudove misli. Ovo posljednje Marcuse iskazuje no vim kategorijalnim aparatom koji slijedi iz Freudovih kon cepcija, aktualiziranih iz obzora vremena i prostora u ko jem djeluje i misli Marcuse. No tome, zacijelo, pridolazi jo jedan moment: potreba nove, od dotadanjih drugaije interpretacije Freudove misaone batine. Do Marcuseovog pothvata postojalo je nekoliko pokuaja sociolokih i poli tikih interpretacija Freuda prvenstveno u obliku poveziva nja Freuda i Marxa. Meu tim pokuajima najpoznatiji su oni S. Bernfelda, W. Reicha i E. Fromma. U njima je redo vito pokazivana represivnost i patogenost postojeeg stanja
tome podrobnije u Fredrik Dejmson, Marksizam i forma, Beo grad: Nolit, 1974, naroito str. 103.
6

248

odakle je slijedio zakljuak urgentnoj potrebi da ga se korjenito mijenja. Uprkos nekim originalnim zapaanjima do ikojih su dolazile takve sinteze, one su redovito patile od manje ili vie prisutnog metodskog (i metodolokog) pro blema stapanja Marxovih i Freudovih koncepcija. Taj vie ili manje neprevladani dualizam Freuda i Marxa znatno op tereuje na taj nain dobivene radikalne rezultate. Marcuse, meutim, kree drugim putem. Nakana njegovog filozofskog istraivanja Freuda je da psiholoke probleme obrne u po litike i socioloke. U tome Marcuse Freudu honorira da je naslutio, premda ne i eksplicirao upravo politiku i socioloku dimenziju psihikih (koncepata. Nesumnjiva Freudova zasluga je psiholokom (to nije: psihoanalitikom) metodom otkrivena dominantna i represivna dimenzija zahtjeva (pa i diktata) stvarnosti u for miranju psihifkog ivota ovjeka. Pa ipak, premda nije uspio teorijski pokazati svu utemeljenost dominacije principa stvar nosti, koji diktatom izvanjskosti iz psihikog ivota istiskuje princip uitka, niti je uspio doprijeti do krajnjih uzroka ta kvog stanja, Freud je u osnovi korektno registrirao i raskrinikao svjesnom ivotu, golom opaaju nedostupne oblike djelo vanja principa stvarnosti. Ve kod samog Freuda princip stvarnosti znai djelovanje anonimnih drutvenih odnosa, reguliranost ivota izvanjskom dominacijom mnogo vie no vlastitim potrebama. Ali sva ta otkria, ma koliko znaajna, ne mogu u potpu nosti zadovoljiti Marcusea. Princip stvarnosti je, prema Mar cuseovom shvaanju, termin odvie openit i irok da bi adekvatno oznaio aktualnost. Marcuseu je, jednaiko tako, vjerojatno bilo stalo i do svojevrsne distance od Freuda koji nije u dovoljnoj mjeri razlikovao bioloke od drutveno-povijesnih faktora pa aktualnu stvarnost i njeno osnovno na elo preimenuje u princip izvedbe (performance principle). Pod tim terminom Marcuse, najopenitije, razumije odre eni tip drutvenog odnosa. Njega jo uvijek markira ANANKE, oskudica. Princip izvedbe nije karakteristika cje lokupne civilizaciie ve se formira tek na razini zgrtakog i antagonistikog drutva . . . u kojem je donvnacija sve vie racionalizirana . .. Ta, pak, dominacija postaje sve vie nelina, impersonalna. Budui da pitanje promjeni neke aktivnosti implicira pi tanje promjeni subjekta (ili bar: u subjektu) te aktivnosti, pomaci u oblicima dominacije istovremeni su onima njihovih uzroka, oblika naina proizvodnje i prestrukturiranja dru tvenih odnosa i njihovih nosilaca. Marcuse je u ranijim spi sima pokazao uzroke tih zbivanja: to su promjene od libera249

listikog, individualistikog kapitalizma organiziranome, kor poracijskom. 7 Vlasnik, poslodavac, eksploatator prestaje biti pojedinac ve to postaje grupa koja prerasta u ogromnu korporaciju, impersonalnu instituciju. Na razini empirije, u linom kontaktu, kao neposredni sprovoditelj dominacije ja vlja se administracija. Ona pak, u raznim svojim oblicima, za stupa i reproducira tek jedan mehanizam aktualnih odnosa dok istinski subjekt tog mehanizma nije vie ni generiki shvaeni ovjek, ni neki pojedinani sloj drutva kao ni na izgled svemoni pojedinac, ve jedan specifian, fetiizirani ljudski proizvod: mona samoreproduktivna mainerija kru pne industrije. Uz do sada navedene osobine industrijalizma Marcuse na vodi i poseban, drutveno sankcionirani oblik represije, koji je u uskoj vezi s principom izvedbe: to je viak represije. On ga razlikuje od osnovne represije, po Marcuseovom sudu filogenetski nune za opstanak u ljudskoj zajednici. Viak slijedi iz potrebe za dodatnim, nenunim upravljanjem ljudima, iz specifinih institucija, interesa za posebnim vrstama domi nacije. Iz prikaza nastanka tog vika slijedi sinonimnost do minacije i vika represije kao i zakljuak da je irenje domi nacije nuno praeno ekspanzijom vika represije. Budui da Freudovo djelo prua mogunost da se suvreme nom reinterpretacijom njegovih otkria na plodan nain otkrivaju ostalim teorijskim pokuajima skrivena suvremena zbivanja, Freud je aktualan i jo neprevladani mislilac. Me utim, Marcuseova intencija zasigurno se ne iscrpljuje u pri kazivanju Freuda aktualnim. Cjelokupno izvoenje u Erosu i civilizaciji, naroito u 1. dijelu, otkriva skrivene tendencije u psihoanalizi, tj. u psihoanalizi impliciranu a ovdje ekspli ciranu metodu prevladavanja principa stvarnosti. Marcuseom, dakle, otkrivene skrivenosti psihoanalize upravljene su iz spe cifine analize postojeeg na zahtjev za njegovo korjenito prevladavanje. Marcuseovo izvoenje tee neposredno iz psi hoanalize on, naime, tvrdi da su radikalne drutvene konsekvence mogue i iz analize djela samoga Freuda te da Freudu nisu potrebni dodaci i dopune, kao npr. povezivanje s Marxom, da bi se doprlo do zahtjeva za dubokim drutvenim i individualnim preobraajem. Marcuseovo filozofsko istraivanje Freuda znai isticanje bitnih punktova Freudovog uenja koji sadre dalekosene socioloke i politike posljedice te ukazuju na unutar same
Marcuse je tome pisao u vie navrata. V. npr. Borba protiv libe ralizma u shvatanju totalitarne drave, u: H. Markuze, Kultura i drutvo, Beograd: BIGZ 1977; Some Social Implications . . .: Sovjet ski marksizam, Zagreb: Globus, 1984, itd.
7

psihoanalize neosvjetene pretpostavke jednako kao i inhe rentne konsekvence. Ali i sam, tako sagledani Marcuseov na por, ima vlastitih konsekvenci: on svjedoi da psihoanaliza potrebuje filozofsku refleksiju, ne samo zbog metodolokih razloga propitivanja vlastite -metode i njenih dosega ve i zbog otkrivanja novih sadraja inae skrivenih psihoanaliti kom diskursu zarobljenom u analitiku tehniku. iNo uprkos zanimljivih zakljuaka do kojih se probila Mar cuseova interpretacija Freuda, ona izaziva i neke nedoumice. Marcuseovo psihoanalizom potaknuto stavljanje u pitanje smjera razvitka zapadne civilizacije, njegovo ukazivanje na emancipatorske dimenzije iracionalnosti i estetske dimen zije izvedeni su iz Freudovih postavki i njegove analize o vjeka. Meutim, otvoreno je pitanje koliko je mogue iz Fre uda koji je, naroito u kasnim djelima, zastupao gotovo ultraracionalistike teze (da je zadaa psihoanalize proiri vanje ega, svijesti, na 9 raun ida, nagona 8 ; da je LOGOS na (psihoanalitiki) bog ; da je istinsko rjeenje ovjekovog konfliktnog naina ivota u tome da se ovjekov nagonski i vot podredi diktaturi uma"), kritiki propitati upravo racionalistike zasade (ili, pak, u osnovi njihove rezultate) zapa dnoga svijeta. Nadalje, u svom kritikom Freudom potaknu tom propitivanju represivnosti postojee kulture Marcuse pre uuje neke kontroverzne ali dobrim dijelom apologetske Freudove teze, kao npr. one iz Nelagodnosti u kulturi gdje Freud iz bioloke opremljenosti ovjeka nagonom smrti za kljuuje nunoj represivnosti svake ljudske zajednice. Ve odavde je vidljivo da u svojoj interpretaciji Freuda Marcuse ne uzima u obzir cijeli njegov opus. Posebna optika kojom Marcuse elaborira tu interpretaciju u suglasnosti je s metodom njegove selekcije onih Freudovih tekstova ili pak samo njihovih dijelova koji mogu posluiti Marcuseovoj ar gumentaciji potrebi radikalnog prevrata. Ako je tome uistinu tako, to onda znai da u svojoj interpretaciji Freuda Marcuse koristi i miljenja kojima ne navodi izvore. I dalje, da je Marcuseova interpretacija Freuda mnogo bogatija no to je Marcuse to u danom trenutku bio spreman priznati (to bi bilo mogue i egzaktno pokazati) te da je selektirani Freud ne iskljuivi sadraj ve jedna, premda sredinja, komponenta spomenute interpretacije.
8 Pri kraju XXXI predavanja Uvoda i psihoanalizu. 9 Usp. Die Zukunft einer Illusion, u: S. Freud, Fragen der Gesellschaft. Ursprnge der Religion. Studienausgabe, Bd. IX, Frankfurt/Main: Fi scher Verlag, 1974, S. 187. 10 U pismu Einsteinu Warum Krieg?, u: isto, S. 284.

250

251

III U svojini tumaenjima Freuda kao i interpretativnim sagle davanjima suvremenog svijeta Marcuse istie eros kao sre dinju dimenziju novog ovjeka ali i kao osnovu nove civili zacije. Ali, da bi uspostava erosa bila mogua, valja prevladati dominacijom i represijom kompromitirani ali vladajui logos. Znai li to, moda, da je Marouseova nakana ukinuti domina ciju logosa i uvesti vladavinu erosa? Eros i logos su odvajkada smatrani dijametralno suprotnim principima. Tako je npr. u najranijim, do danas sauvanim zapisima Eros smatran nerazumnom neukrotivom silom. Hesiod je npr. mislio da Eros ima najveu mo nad smrtnicima te da je neprijatelj njihove umnosti dok Sofokle u Antigoni tragediju glavne junakinje prikazuje djelom destruktivnog ali nepobjedivog Erosa koji svoje rtve dovodi do ludila; slian prJmjer nalazimo u Euripidove Fedre (u Hipolitu). Eros je drugaije vien u filozofskim djelima. Kod Empedokla je smatran pokretakim principom koji pokree i spaja, a posebno mjesto zauzima kod Platona koji ga odreuje pr venstveno kao ljubav za lijepo odnosno dobro, to znai kao pokretaki princip ovjeka. Logos, pak, u Heraklita oznaava princip s trojakom funk cijom kao zakon funkcioniranja kosmosa u cjelini zatim ovjeka i njegove spoznaje. Ovu orijentaciju nastavljaju stoici koji logos smatraju umskom osnovom funkcioniranja sve mira a ideal ovjeka uspostavljanje sklada s prirodom odno sno logosom kao njenog glavnog principa. Za urn se uskoro javlja novi termin (NOUS) ali uprkos terminolokim razli kama, od poetka antike misli pa do Aristotela formira se kontinuitet vrhovnog znaaja uma. Analogno moguim izopaenjima monarhije u tiraniju, um esto degenerira u tiranina svega neumskog, prvenstveno osjetilnosti i afektivnosti. Na putanji ne samo dominacije uma ve i njegovog tiranskog izopaenja, razvija se graan sko novovjekovlje, organski upravljeno na instrumentalistiko postvarenje sveg ivog, pa tako i ovjeka. No dok 18. i 19. stoljee obiljeava primarnost instrumentalnih djelatno sti, u drugoj polovici 20. stoljea one toliko hipostaziraju da poinju pokazivati tendencije hipertrofiranja pa i monopoli ziranja: instrumentalna djelatnost bi da bude ne glavna, ve jedina. Uz ovakva usmjerenja razvija se i opreno. Mogue ga je pratiti od antikog hedonizma, preko romantizma, 'iracionali zma', egzistencijalizma, kroz varijacije osnovne teze kako je 252

ono neumsko, mrano i umu, pojmovnoj artikulaciji nedoku ivo zapravo bitno, dragocjeno i egzistencijalno neponovljivo. Ta se dva principa umskog i afektivnog, logosa i erosa pojavljuju kao suparnici. U njihovoj dananjoj borbi za prevlast svaki od njih nastoji postati jedini, to znai elimini rati drugoga. A to implicira podijeljenost, raskoljenost ovje ka na dvije, meusobno nepomirljive sfere a zatim na (apso lutnu) prevlast jedne od njih i ovjekovo jednodimenzioniranje. Da li je i Marcuse sljedbenik takvog suprotstavlja nja? Ne znai li njegov plaidoyer za eros upravo maloas spomenuto jednodimenzioniranje ovjeka? znae li ti nje govi zahtjevi oprost od uma i umskog djelovanja? znae li oni odricanje od ranije zastupane povijesnosti i sklanjanje u preputenost, mirovanje, definitivno zamjenjivanje pro duktivnosti receptivnou? konano, da li je Eros i civili zacija Marcuseov trenutani, kasnije zaboravljeni hir ili pak ozbiljan zaokret u njegovom opusu, svojevrsno razrauna vanje s vlastitom misaonom 'predpovijeu'? Za brojne nesporazume to slijede iz tog teksta odgovo ran je i sam autor. Tako npr. kada govori dominatorstvu uma, tvorbi reda i poretka, potiskivanju i ugnjetavanju sve ga neumskog a prvenstveno osjetilnog, on preuuje (ili mo da previa) da je pri tome rije otuenim oblicima um skog, alijenaciji koja je posvuda na djelu. Ve u ovom istra ivanju nagovjetena je osobina koja e se kasnije javljati kao glavno obiljeje Marcuseovog vienja suvremenosti jednodimenzionalnost. Jer, svoenje svekolikog ovjekovog zbivanja na umnost neosporna je potvrda jednodimenzionalnosti. Zapravo je glavni problem u tome to Marcuse kao da nije svjestan specifinog naina na koji rabi termin um. S obzirom na aktualnu jednodimenzionalnost te gotovo is kljuivu usmjerenost na diskurzivnost kao i podrazumije vano iskljuenje osjetilnosti, Marcuse, u stvari, svjedoi transformaciji/degeneraciji uma u razum. To biva transparentnim u ovjeku jedne dimenzije gdje Marcuse prikazuje preorijentaciju cjelokupnog naina ovjekovog odnoenja, po taknutu visokoorganiziranom tehnolog ; jom zasnovanom na (pro)raunu. Tehnoloki proces kao i njemu podreeno dru tveno zbivanje odstranjuju za tehnoloku efikasnost tetnu osjetilnost i afektivnost pa se cijela ovjekova psiha pretvara u jednodimenzionalnu razumskost. Marcuse, dakle, ne ustaje protiv uma uope ve protiv odreene manifestacije uma, protiv (raz)umske represivnosti povijesno uobliene u jedno253

dimenzionalnost, to sve predstavlja razliite oblike otuenja uma. To znai da se Marcuse i dalje, u biti, zalae za ovjeka kao bie uma. Ali kako pomou takve interpretacije izii na kraj s njegovim projektom uspostavljanja ovjeka nove osje tilnosti? ne rabi li Marcuse tu sintagmu kao kontrapunkt klasinoj koncepciji uma? To tim prije to se moe stei utisak da, s obzirom na sistematsku upravijenost na estet sko, uitak, osjetilnost, upravo u Erosu i civilizaciji Marcuse razraunava s umom u ime osjetilnosti, s razumskom proraunatou u ime afektivne spontanosti. No Marcuse zacijelo zna da um i osjetila ne mogu biti sa svim razdvojeni pa zato ne pledira za novu, na osjetilnosti graenu jednodimenzionalnost ve kad osjetilnost suprotsta vlja industrijskoj (raz)umskoj efikasnosti stvara protuteu postojeem i njome ukazuje na novu mogunost: reafirmaciju osjetilnosti koju treba shvatiti kao naputanje dosadanje jednodimenzionalne zapadne (raz)umskosti upravljene na sve ubrzanije uveanje proizvodne efikasnosti. Pri tome Mar cuse neprestano ponavlja kako ga ne zadovoljava postojea osjetilnost pa zato traga za novom, to se ne smije shvaati kao naputanje svake umnosti ve kao tenja u iznalaenju mogunosti za prevladavanje aktualne usmjerenosti na ma sovnost a u pravcu nove umnosti. To je i explicite formuli rano na nekoliko mjesta u posljednjem poglavlju Erosa i civilizacije gdje Marcuse govori novoj ideji uma, racio nalnosti zadovoljstva, osjetilnoj racionalnosti, libidinalnoj ra cionalnosti, jedinstvu uma i nagona itd. U tom svjetlu se na mee zakljuak drugaiji od prvotnog utiska: Marcuse u prethodnim poglavljima ne ustaje protiv uma uope ve pro tiv odreene vrste uma, protiv njegovog otuenja u represiv ni, u jednodimenzionalni um. Ovdje naznaeno jedinstvo uma i osjetila provlai se kroz kasnije Marcuseove radove. U Eseju osloboenju" on govo ri radikalnom preoblikovanju drutva koje ukljuuje sje dinjenje nove osjetilnosti s novom racionalnou a u Kontra 12 revoluciji i revoltu novoj osjetilnoj kulturi u kojoj nova osjetila postaju izvorom nove neeksploatatorske racionalno sti. U istom tekstu on nas pojanjenjima svojih stavova oslo baa eventualnih zaostalih dilema: emancipacija svijesti mora tei zajedno s emancipacijom osjetila jer da bi istinska pre obrazba to bila, ona mora obuhvaati cjelinu ljudske egzisten11 12

ije. A postojeim provocirana pobuna nagona moe postati realni politiki faktor samo ako je prati i pobuna uma bu dui da emancipacija osjetila, u koju nije ukljuena emanci pacija uma, biva slijepa i samoubilaka. Kako na ovdje navedenim, tako i na brojnim drugim mjestima Marcuse kritizira hipostaziranje dijela na utrb cjeline pa se ne moe sam zalagati za ono to osuuje. A to bi znailo da iz njegovog opusa nije mogue izvesti zalaganje za bilo koji partikularitet kao to bi npr. bilo suprotstavlja nje erosa logosu. Njegovo plediranje za novu osjetilnost kao novu umnost istovremeno je i zalaganje za novi odnos logosa i erosa: Marcuse bi njihovu neantagonistinost, njihovo obje dinjavanje. Gvozden Flego

Kraj utopije. Esej osloboenju. Zagreb: Stvarnost, 1972. Kontrarevolucija i revolt. Beograd: Grafos, 1979.

254