SRCE (COR) Srce je glavni i sredinji organ krvoilnog sustava.

Prima krv iz cijelog organizma i nakon oksigenacije u pluima, pumpa krv po cijelom organizmu.

Vanjski opis organa Srce se nalazi u sredinjem dijelu prsne upljine, i to u prednjem medijastinumu. Nije smjeteno simetrino, i u odnosu prema ravnini simetrije dvije treine srca nalaze se u lijevoj antimeri tijela. Srce ima oblik okrenutoga stoca koji stoji koso u odnosu na sve tri ravnine. Stoga se na srcu razlikuju baza i vrh, dvije povrine i dva ruba. Baza srca (basis cordis) jest iri dio srca koji je usmjeren prema gore, desno i natrag, a vrh srca (apex cordis) usmjeren je prema dolje, lijevo i naprijed. Uzduna os srca spaja sredinu baze i vrh, a protee se ukoso od gore, desno i straga prema dolje, lijevo i naprijed. Srce ima prednju povrinu (facies sternocostalis) i stranju povrinu (facies diaphragmatica). Desni rub srca, (margo dexter) je otar, a lijevi rub srca je zaobljen te se opisuje kao trea povrina (facies pulmonalis). Na bazi srca nalaze se tri velike krvne ile koje zajedno oblikuju krunu srca (corona cordis). Zdesna nalijevo, to su: vena cava superior, truncus pulmonalis i aorta. upljina srca podijeljena je na: desnu i lijevu pretklijetku (atrium dextrum et sinistrum), te desnu i lijevu klijetku (ventriculus dexter et sinister). Srana pregrada (septum cordis), razdvaja desnu od lijeve strane srca. Dio pregrade izme u oba atrija naziva se septum

interatriale, a dio pregrade izme u oba ventrikula naziva se septum interventriculare. Pretklijetke zauzimaju iri dio srca uz bazu, a klijetke izgra uju donji ui dio uz vrh srca. Vrh srca pripada lijevoj klijetki. Na vanjskoj povrini srca granicu izme u atrija i ventrikula tvori kruna brazda (sulcus coronarius) u koju su uloene krvne ile srca. Na stranjoj strani u brazdi nalazi se sinus coronarius u koji se ulijevaju vene nutritivnoga optoka srca. Na prednjoj i stranjoj strani ventrikula, u razini interventrikularne pregrade, nalaze se brazde sulcus interventricularis anterior i sulcus interventricularis posterior kroz koje se proteu krvne ile srca.

Opis stijenke srca Srce je uplji miini organ. Stijenka srca izgra ena je od triju slojeva: izvana je epikard, srednji je sloj miokard i unutranji sloj je endokard. 1. Epikard (epicardium) je vanjski sloj stijenke srca odnosno to je visceralni list perikarda, serozne ovojnice srca. 2. Miokard ili miinica (myocardium) jest srednji sloj koga izgra uje srano miino tkivo. To je radna muskulatura srca. Miina vlakna raspore ena su u slojevima i s obzirom na broj i raspored tih slojeva miia, razlikuje se debljina stijenke atrija i ventrikula. Miinica atrija, ujedno i cijela stijenka atrija, tanja je od stijenke ventrikula. Miinica oba ventrikula je dobro razvijena s time da je miinica lijevog ventrikula jae razvijena i najdeblja je kada se gleda

na poprenom presjeku. Razlog je tomu to lijevi ventrikul pumpa krv u sistemski krvotok gdje je tlak najvei, za razliku od desnog ventrikula koji pumpa krv u pluni krvotok. Izboenja miinice u podruju ventrikula nazivaju se papilarni miii (mm. papillares). Papilarni mii ima oblik stoca koji se bazom nastavlja u miinicu stijenke srca, a vrh miia je upravljen u upljinu ventrikula. S vrha miia polaze tanke brojne tetivice koje se nazivaju chordae tendineae, a hvataju se na ventrikularnu povrinu kuspisa. Skelet srca tvore etiri vezivna prstena koji se nalaze na bazi ventrikula i tvore skelet sranih ua. Dva prstena okruuju desno i lijevo atrioventrikularno ue, a dva prstena okruuju aortalno ue i ue trunkusa pulmonalisa. Na tim je prstenovima hvatite miinih vlakana miokarda atrija i ventrikula i ti prstenovi potpuno razdvajaju ta dva miokarda. 3. Endokard (endocardium) jest unutranji sloj stijenke srca i odgovara endotelu krvnih ila. Povrina endokarda moe biti glatka i ravna, ili izboena u obliku gredica koje se nazivaju trabeculae carneae. U pretklijetkama vei dio stijenke ima glatku i ravnu povrinu. Izdvojeni dio pretklijetke s izraenim gredicama na stijenci naziva se ukom (auricula). I u klijetkama razlikuju se dva izgleda povrine. U ulaznom dijelu ventrikula kuda prolazi krv kada dolazi iz atrija nalaze se trabeculae carneae. Trabekule ublaavaju udar struje krvi koja se tijekom sistole atrija naglo prelije u ventrikul i usmjerava se prema vrhu srca. U izlaznom dijelu ventrikula stijenka je glatka i

ravna, to olakava protijek krvi u smjeru od vrha prema bazi ventrikula gdje se nalazi arterijsko ue. U razini ua endokard se izbouje i oblikuje duplikature koje imaju oblik listia (cuspis) ili polumjeseastog zaliska (valvula semilunaris). Ti listii oblikuju zaliske (valva) na atrioventrikularnim uima i na arterijskim uima. Kuspis poput listia ima dvije povrine i dva ruba. Povrina prema atriju glatka je, a povrina prema ventrikulu neravna je, jer je na njoj hvatite tetivica papilarnih miia. Ima inzercijski rub i slobodan rub koji je konveksan. Polumjeseasti zalistak (valvula semilunaris) ima oblik lastavijeg gnijezda. Ima konkavnu povrinu koja je okrenuta prema stijenci krvne ile i konveksnu povrinu koja je okrenuta prema upljini ventrikula. Konkavna povrina zaliska zatvara s krvnom ilom sinus, odnosno dep. Valvula ima inzercijski rub i slobodni rub. Slobodni rub u sredini ima zadebljanje poput voria, a na krajevima je tanji.

Put krvi kroz srce (funkcionalni optok srca) Srce je dvostruka miina pumpa koja pokree krv u ilama velikog i malog optoka. Venozna krv s periferije tijela sakuplja se u desnom atriju, a potom prelazi u desni ventrikul nakon kojega nastavlja put u plua. Dakle desna strana srca sadri venoznu krv i pumpa krv u plua odnosno u mali optok. Arterijska krv iz plua odlazi u lijevi atrij, potom u lijevi ventrikul nakon kojega krv odlazi u

aortu. Dakle lijeva strana srca sadri arterijsku krv i pumpa krv u aortu odnosno u veliki optok.

Desna pretklijetka (atrium dextrum) U desni atrij ulijevaju se gornja uplja vena (vena cava superior) i donja uplja vena (vena cava inferior). S obzirom da se gornja uplja vena ulijeva u desni atrij s gornje strane, a donja uplja vena ulijeva se s donje strane, vertikalni promjer desnog atrija je najdulji. Ispred i ispod ua donje uplje vene ulijeva se koronarni sinus (sinus coronarius). Gornja uplja vena dovodi krv iz glave, vrata, obiju ruku i prsne upljine. Donja uplja vena dovodi krv iz trbune upljine sa zdjelicom i obiju nogu. Koronarni sinus dovodi krv iz vena hranidbenog krvotoka srca. Tako se u desnom atriju sakuplja ukupna venska krv iz tijela. Stijenka desnoga atrija je najveim dijelom glatka i ravna izuzev u prednjem izdvojenom dijelu koji se naziva desna aurikula (auricula dextra). Na stijenci aurikule nalaze se brojni miini grebeni (trabeculae carneae). Na lijevoj stijenci desnog atrija koju tvori septum interatriale, nalazi se udubljenje (fossa ovalis), koje predstavlja ostatak fetalnog otvora izme u oba atrija. Krv iz desnog atrija se tijekom sistole potiskuje kroz desno atrioventrikularno ue (ostium atrioventriculare dextrum) u desni ventrikul. Zalistak desnog atrioventrikularnog ua (valva

atrioventricularis dextra ili valva tricuspidalis) tvore tri listia cuspis anterior, posterior et septalis.

Lijeva pretklijetka (atrium sinistrum) U lijevi atrij ulijevaju se etiri venae pulmonales. Po dvije vene dovode arterijsku krv iz svakog plua. Najdulji promjer ove upljine je poprean to odgovara smjeru plunih vena. Stijenka lijevog atrija je glatka i ravna izuzev u prednjem izdvojenom dijelu koji se naziva aurikula (auricula sinistra). Lijeva aurikula sadri trabeculae carneae. Krv iz lijevog atrija potiskuje se kroz lijevo atrioventrikularno ue (ostium atrioventriculare sinistrum) u lijevi ventrikul. Zalistak lijevog atrioventrikularnog ua (valva atrioventricularis sinistra ili valva bicuspidalis ili valva mitralis) tvore dva listia cuspis anterior et posterior.

Desna klijetka (ventriculus dexter) Desni ventrikul ima oblik trostrane piramide kojoj je baza okrenuta prema atriju, a vrh prema apeksu srca. Popreni presjek upljine je trokutast. Lijeva stijenka se izbouje u upljinu, a tvori ju interventrikularni septum. Na bazi ventrikula nalaze se dva otvora: ostium atrioventriculare dextrum koji lei desno i ostium trunci pulmonalis koji lei lijevo. Dio ventrikula koji je ispod atrioventrikularnog ua oznaen je kao ulazni dio jer u njega krv ulazi iz atrija. Stijenka ulaznog dijela pokazuje trabeculae carneae.

Dio ventrikula ispod ostium trunci pulmonalis naziva se izlazni dio, jer tuda krv odlazi u tu ilu. Stijenka izlaznog dijela je glatka. U desnom ventrikulu prisutna su tri papilarna miia od kojih je najrazvijeniji m. papillaris anterior. On izlazi iz prednje stijenke ventrikula i alje chordae tendineae na prednji i stranji kuspis trikuspidalnog zaliska. Krvi iz desnog ventrikula potiskuje se tijekom sistole kroz desno arterijsko ue (ostium trunci pulmonalis) u arteriju, truncus pulmonalis. Zalistak desnog arterijskog ua (valva trunci pulmonalis) tvore tri semilunarna zaliska.

Lijevi ventrikul (ventriculus sinister) Lijevi ventrikul ima oblik stoca. Baza ventrikula je okrenuta prema atriju, a vrh se podudara s apeksom srca. Popreni presjek je okrugao. Miinica lijevog ventrikula je izrazito debela te je stijenka deblja od stijenke desnog ventrikula. Desnu stijenku tvori septum interventriculare kojega preteito tvori muskulatura lijeve klijetke te ima znatnu debljinu (pars muscularis). Manji dio interventrikularnoga septuma prema interatrijalnom septumu ne sadri miina vlakna, tanak je i naziva se pars membranacea. Na bazi ventrikula nalaze se ostium atrioventriculare sinistrum koji lei lijevo i ostium aorte koji lei desno. Razlikuju se tako er ulazni dio koji nosi trabeculae carneae i izlazni dio koji je glatkih stijenki.

U lijevom ventrikulu izraena su dva papilarna miia, m. papillaris anterior i m. papillaris posterior. Jedan i drugi alju chordae tendineae na prednji i stranji kuspis bikuspidalnog zaliska. Krv iz lijevog ventrikula potiskuje se tijekom sistole kroz lijevo arterijsko ue (ostium aortae) u aortu. Zalistak lijevog arterijskog ua (valva aorte) tvore tri semilunarna zaliska.

Mali i veliki optok tijela U srcu zapoinju i zavravaju ile malog i velikog optoka. Stoga izme u opisanih krvnih ila koje dovode i odvode krv iz srca razlikuju se ile velikog optoka ili sistemskog krvotoka i ile malog optoka ili plunog krvotoka. Glavne ile velikog optoka jesu aorta, vena cava superior i vena cava inferior i slue prenoenju krvi u tijelu osim u pluima. U velikom optoku arterija dovodi arterijsku krv do organa, prelazi u kapilarnu mreu organa i vena odvodi vensku krv natrag u srce. Glavne ile malog optoka jesu truncus pulmonalis odnosno desna i lijeva pulmonalna arterija, a. pulmonalis, i venae pulmonales, i povezuju iskljuivo srce i plua. U malom optoku arterija pulmonalis dovodi vensku krv do plua, prelazi u kapilarnu mreu u stijenci alveola i vena pulmonalis odvodi arterijsku krv natrag u srce. Arterija i vena pulmonalis su ile funkcionalnog optoka plua. Arterija dovodi krv s ugljinim dioksidom sakupljenu iz cijelog organizma do alveola, a iz alveola krv bogatu kisikom preuzimaju vene.

Mehanizam zatvaranja ua Zalisci zatvaraju odnosno otvaraju ua u odre enoj fazi srane akcije. Faza punjenja krvlju naziva se dijastola, a faza kontrakcije miokarda i pranjenje upljine naziva se sistola. U fazi dijastole atrija, ventrikul je u fazi sistole. Tada su valva tricuspidalis i valva bicuspidalis na atrioventrikularnim uima zatvorene, a valva trunci pulmonalis i valva aorte na arterijskim uima otvorene i ventrikul se prazni. U fazi sistole atrija, ventrikul je u fazi dijastole. U tom su trenutku valva tricuspidalis i valva bicuspidalis otvorene, a valva trunci pulmonalis i valva aorte zatvorene i ventrikul se puni krvlju. Mehanizam zatvaranja atrioventrikularnih ua prisutan je u sistoli ventrikula. Kod sistole ventrikula krv potisne kuspise u razinu atrioventrikularnog ua i oni se slobodnim krajevima priljube jedan uz drugi. Pri tome se zategnu chordae tendineae budui da su prije kontrakcije miokarda ventrikula kontrahirani i skraeni papilarni miii. Na taj nain prijee izvrtanje zaliska prema pretklijetki tijekom sistole. Dakle kontrakcija papilarnih miia i napetost tetivnih niti zatvara ue, te se krv iz ventrikula ne moe vratiti u atrij nego odlazi u odgovarajuu arteriju. Zakljuno, atrioventrikularna ua zatvaraju se poluautomatski jer su za zatvaranje ua neophodni papilarni miii, a ne samo tlak krvi. Mehanizam zatvaranja arterijskih ua prisutan je u dijastoli ventrikula. U sistoli ventrikula budui da krv odlazi u arteriju, tlak krvi otvara arterijsko ue. Struja krvi iz ventrikula ispranjuje sinuse semilunarnih zalistaka i zalisci se priljubljuju uza stijenku ile. Kad

nastupi dijastola, krv tei da se iz ile vrati u ventrikul jer u njemu vlada nii tlak. Pri tome krv ispuni sinuse, semilunarni zalisci se maksimalno udalje od stijenke i slobodni im se rubovi priljube jedan uz drugoga i tako se ue zatvori. Zadebljanje sredine slobodnoga ruba semilunarnih valvula u obliku voria osigurava potpuno zatvaranje sredine ua. Zatvaranjem ua prijei se vraanje krvi u ventrikul. Dakle, u zatvaranju arterijskih ua semilunarni zalisci djeluju automatski budui da krv tako rei sama sebi zatvara put, a muskulatura kod toga ne sudjeluje.

Provodno srano miije Provodno miije srca ima ulogu stvaranja i provo enja ivanih podraaja koji su odgovorni za ritmiku sranu kontrakciju. Najprije se kontrahiraju oba atrija, a potom se kontrahiraju oba ventrikula. Provodno miije sastoji se od dva sustava: sinuatrijski i atrioventrikularni dio. Sinuatrijski dio tvori istoimeni vor (nodus sinuatrialis). Nalazi se u stijenci desnog atrija. U tom se voru ritmino 60 do 80 u minuti javljaju impulsi za kontrakciju miokarda atrija. To je predvodnik rada srca. Iz sinuatrijskog vora impulsi se prvo ire kroz stijenku desnog i lijevog atrija i nastaje sistola atrija. Potom impuls se prenosi u ventrikule putem atrioventrikularnog dijela provodnog sustava. Atrioventrikularni dio sainjavaju atrioventrikularni vor (nodus atrioventricularis) koji se nalazi u razini desnog atrioventrikularnog ua i snopi istog naziva, fasciculus

atrioventricularis ili Hissov snopi koji izravno zapoinje od vora. Hisov snop predstavlja jedinu izravnu vezu miokarda atrija s miokardom ventrikula. Polazi od atrioventrikularnog vora usmjeren prema dolje i protee se kroz membranozni dio me uventrikularne pregrade. Na gornjem rubu me uventrikularne pregrade dijeli se na dva kraka, crus dextrum i crus sinistrum. Oba kraka proteu se kroz me uventrikularnu pregradu do vrha srca, te se potom razgranjuju u stijenci ventrikula. U tome vano je znati da ivani impuls najprije stie u papilarne miie, koji se zato prvi kontrahiraju a potom slijedi kontrakcija miokarda ventrikula. Kontrakcija miokarda zapoinje u podruju vrha srca i iri se prema bazi ventrikula. Blokadom tog vora nee uslijediti sistola ventrikula nakon sistole atrija. U tom sluaju u mnogim stanicama u miokardu ventrikula pojavit e se nekontrolirano i spontano stvaranje novih ivanih impulsa to dovodi do fibrilacije ventrikula. Elektrookom (defibrilacija) to se stanje pokuava ispraviti i ponovno osigurati sinus ritam odnosno normalna aktivnost svih dijelova provodne muskulature.

Osrje (pericardium) Perikard (pericardium) jest serozna ovojnica koja obavija srce i poetne dijelove velikih krvnih. Perikard ima dva sloja: vanjski ili fibrozni sloj, pericardium fibrosum, i unutranji sloj koji predstavlja pravu seroznu ovojnicu, pericardium serosum. Pericardium serosum izgra uju dva lista: vanjski list je lamina parietalis, i unutranji list je lamina visceralis. Parijetalni list perikarda prirastao je uz fibrozni

perikard, a visceralni list vrsto je srastao s povrinom srca i tvori vanjski sloj srane stijenke ili epikard (epicardium). Parijetalni list prelazi u visceralni list uza stijenku velikih krvnih ila na bazi srca. Izme u parijetalnog i visceralnog lista seroznog perikarda nalazi se kapilarna upljina, cavitas pericardiaca. Perikardijalna upljina sadri samo malu koliinu serozne tekuine koju lui sama serozna ovojnica. Serozna tekuina vlai povrine to omoguuje klizanje jedne povrine po drugoj i gibanje srca bez trenja tijekom sistole. Pericardium fibrosum je zapravo vezivna vrea u kojoj se nalaze srce sa svojom seroznom ovojnicom. Fibrozni perikard izgra uje vrsto vezivno tkivo i srastao je za stijenke prsne upljine, to je vano za odravanje stalnog poloaja srca. Posebno vrsta je veza izme u perikarda i centrum tendineum dijafragme, i sternuma.

Hranidbeni krvotok srca Krv koja se nalazi u sranim upljinama pripada funkcionalnom krvotoku srca i ne moe prehranjivati stijenku srca. Stoga srani mii prehranjuje posebni hranidbeni krvotok kojega ine desna i lijeva srana arterija, a. coronaria dextra et sinistra. Koronarne arterije izlaze iz poetnoga dijela uzlazne aorte iz sinusa polumjeseastih listova aortalog zaliska. Arterijska opskrba srca A. coronaria sinistra izlazi iz lijevoga sinusa aortalnoga ua. Protee se kroz sulcus coronarius prema lijevo i na prednjoj strani

srca dijeli se na ramus interventricularis anterior koji se protee kroz istoimenu brazdu na prednjoj strani srca, te na ramus circumflexus koji nastavlja kroz koronarnu brazdu prema straga obilazei pulmonalnu povrinu srca. Lijeva koronarna arterija prehranjuje lijevi atrij i lijevi ventrikul, te prednji dio septuma i prednju stijenku desnog ventrikula. A. coronaria dextra izlazi iz desnog sinusa aortalnog ua. Protee se kroza sulcus coronarius udesno, obilazi desni rub srca, te se na oitnoj povrini srca grana. Najvei ogranak je ramus interventricularis posterior koji se protee kroz istoimenu brazdu na stranjoj strani do vrha srca. Desna koronarna arterija prehranjuje desni atrij i desni ventrikul, te stranji dio septuma i stranju stijenku lijevoga ventrikula. Venska opskrba srca Veinom se srane vene (venae cordis) ulijevaju u sabirnu cisternu (sinus coronarius) koji se nalazi u stranjem dijelu koronarne brazde. Sinus coronarius ulijeva se u desnu pretklijetku. Vene koje se ulijevaju u koronarni sinus prate arterije ali nemaju iste nazive. Postoje srane vene koje se izravno ulijevaju u desni atrij i desni ventrikul. Topografija srca Sintopija opisuje suodnose srca s okolnim organima. Srce je smjeteno u donjem dijelu prednjeg sredoprsja izme u desnog i lijevo

plua. Budui da je dvije treine srca u lijevoj antimeri, jai otisak nastaje na medijastinalnoj povrini lijevoga plua. Facies sternocostalis jest prednja povrina srca i u suodnosu je s prednjom stijenkom prsne upljine. Periferni dijelovi prednje povrine srca u suodnosu su s medijastinalnom pleurom i pluima. Dakle, jedino sredinji dio sternokostalne povrine u izravnu je suodnosu s prsnom kosti i s rebrima. Taj dio povrine srca odgovara povrini 4. i 5. lijevog me uhondralnog prostora (prostor izme u hrskavica 4., 5. i 6. rebra). Facies diaphragmatica jest stranja povrina i u suodnosu je s oitom. Iza srca nalazi se jednjak. Desni rub (margo dexter) srca u suodnosu je s medijastinalnom pleurom desnog plua. Facies pulmonalis u suodnosu je s medijastinalnom pleurom lijevog plua, na kojoj ostavlja duboko utisnue koje se naziva impressio cardiaca. Vrh srca (apex cordis) nalazi se na oitu i u doticaju je s prednjom stijenkom toraksa u razini 5. lijevog me urebrenoga prostora za irinu prsta medijalno od medioklavikularne linije (to je orjentacijska linija na prednjoj strani prsita, koja prolazi sredinom kljune kosti). Stoga, pritisnemo li prstima mjesto izme u 5. i 6. rebra neposredno ispod lijeve dojke, osjetit emo kucanje svojega srca. To je toka najjaeg udara srca (ictus cordis) tijekom sistole ventrikula. Skeletotopski opisuju se vanjske granice srca na prednjoj stijenci prsita. Gornja granica je vodoravna crta u razini 2. me uhondralnog prostora, desna granica jest vertikalna crta udaljena centimetar od desnog ruba sternuma, donja granica jest vodoravna crta koja prolazi granicom trupa i ksifoidnog nastavka sternuma, lijeva

granica jest kosa crta koja se sputa od 2. lijevog me uhondralnog prostora do 5. lijevog me urebrenog prostora za prst medijalno od medioklavikularne crte. Osim granica srca vanost ima i projekcija pojedinih sranih ua mada nema praktino znaenje. Praktino znaenje imaju mjesta auskultacije pojedinih ua, a to su: valva tricuspidalis slua su u desnom 5. me urebrenom prostoru blizu sternuma, valva bicuspidalis slua se u podruju vrha srca, valva trunci pulmonalis slua se u lijevom 2. me urebrenom prostoru blizu sternuma i valva aorte slua se u desnom 2. me urebrenom prostoru blizu sternuma.