KROZ TRANZICIJSKU PRAVDU

VODI

U BOSNI I HERCEGOVINI

ANEKS

KONSULTACIJE O TRANZICIJSKOJ PRAVDI FOJNICA, 4. 6. JUNI 2008. SUOITI SE S PROLOU, OTVORITI VRATA BUDUNOSTI IZVJETAJ

UVODNE NAPOMENE
Tim Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) na projektu Podrka dravnim kapacitetima u procesu tranzicijske pravde u BiH (projekat tranzicijske pravde), u saradnji s Ministarstvom pravde i Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, te relevantnim akterima iz civilnog drutva1, u periodu od 4. 6. juna 2008. godine organizovao je u Fojnici konsultacije na kojima je uestvovalo preko 100 predstavnika civilnog drutva i institucija vlasti. Uesnici su diskutujui u jednoj tolerantnoj atmosferi postiglu visoki stepen konsenzusa gotovo o svim temama, kao i o preporukama do kojih su dolazili, slobodno izraavajui svoj stav kako bi proces suoavanja sa prolou u BiH trebao da izgleda. Jedna od preporuka sa konsultacija u pravcu definisanja dravne strategije tranzicijske pravde, a koju bi sainjavale, kako su to uesnici konsultacija istakli, strategija dokumentiranja ratnih zloina i strategija reparacija kompatibilna je planovima istaknutim u dravnoj Strategiji za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini koju je Vijee ministara usvojilo u junu 2008. godine. Naime, Strategija za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini predvia osnivanje radnih tijela u pravcu definisanja nekoliko podstrategija meu kojima su dravna Strategija za rad na predmetima ratnih zloina u BiH2, sudski mehanizam i Strategija za tranzicijske pravde u BiH, a koja bi ukljuivala vansudske mehanizme. To pokazuje da uesnici konsultacija i institucije vlasti koji su radili na pripremanju ove dravne strategije prepoznaju iste potrebe, a to doprinosi uvjerenju UNDP-a i njegovih partnera na projektu da neke od preporuka konsultacija mogu da budu od pomoi u pravcu definisanja budue dravne strategije tranzicijske pravde. Sveobuhvatnim pristupom problemu tranzicijske pravde, definisanim vansudskim i sudskim mehanizmima, kako je to istaknuto tokom konsultacija, omoguilo bi se da proces bude uspjean, kako bi svi graani BiH dobili potpun osjeaj pravde.

Pod terminom civilno drutvo u kontekstu ovog izvetaja podrazumevaju se sve one organizacije, formalne i neformalne grupe i pojedinci koji se bave aktivnostima u pravcu promocije mehanizama tranzicijske pravde, (krivina pravda, kazivanje istine, reparacije i institucionlane reforme) tj. sve one grupe graana koje se tradicionalno smatraju zainteresovanim za ovaj proces. To su prije svega NVO za ljudska prava, vjerske grupe, udruenja nestalih i poginulih civilnih i vojnih rtava rata, udruenja logoraa, udruenja veterana, povratnici, strukovna udruenja novinara, udruenja mladih, predstavnici akademske i pravne zajednice, umjetnici, kao i drugi pojedinci koji pronalaze svoj interes za bavljenje pitanjem tranzicijske pravde. S druge strane, za itav proces mogu biti zainteresovane i one organizacije civilnog drutva koje direktno ne sprovode aktivnosti u ovoj oblasti, kao to su sportski klubovi, sindikati, udruenja pelara, udruenja ribolovaca i tako dalje. I takve organizacije se u jednom trenutku mogu javiti kao zainteresovane, jer su upravo njihovi lanovi potencijalni svedoci, civilne ili vojne rtve rata ili veterani. Meutim, u kontekstu ovog izvetaja termin civilno drutvo ne odnosi se na ovu vrstu organizacija. Dravna strategija za rad na predmetima ratnih zloina usvojena je od strane Vijea ministara 29.12.2008. godine.

REZIME
Ove konsultacije po mnogo emu su jedinstveni dogaaj u BiH: 1. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. godine, pa do danas, nikada nisu organizovane konsultacije izmeu predstavnika organizacija civilnog drutva i institucija vlasti, kako bi otvoreno i ravnopravno razgovarali o problemima koje se odnose na oblast tranzicijske pravde. Opte je uvjerenje da je upravo nedostatak konsultacija, kao i, generalno, komunikacije izmeu institucija i predstavnika civilnog drutva glavni uzronik neuspjeha mnogih inicijativa, kao, na primjer, inicijativa za uspostavljanje tijela za istraivanja injenica o zloinima u prolosti i nepovjerenja graana BiH prema ovakvim aktivnostima. 2. Primjer konsultacija u Fojnici pokazao je da je mogue prevazii jaz izmeu organizacija civilnog drutva i institucija i uspostaviti partnerski odnos, te da je zajednikim naporima mogue doi do zajednikih i reprezentativnih preporuka na koji nain je potrebno sprovoditi proces tranzicijske pravde u BiH. 3. Nikada u BiH nisu odrane konsultacije gde bi se u potpunosti ulo ta to ele udruenja rtava i same rtve. 4. Na kraju, po prvi put su zajedno na jednom ovakvom dogaaju sjedili pripadnici svih etnikih zajednica3, gdje su u jednoj tolerantnoj atmosferi, potujui druge, uesnici ukazivali na probleme koji su, kako se vidjelo u samom toku konsultacija, istovrsni, bez obzira na etniku pripadnost.4 Izbor i priprema uesnika za konsultacije. Na poetku realizovanja projekta UNDP je u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice i Ministarstvom pravde BiH izabrao koordinatore 13 fokusnih grupa, tanije svih onih grupa koje imaju znanje, interes i uticaj u pravcu realizovanja aktivnosti u oblasti tranzicijske pravde. To su bile sljedee grupe: udruenja rtava, udruenja ena, udruenja mladih, NVO, udruenja veterana, akademska zajednica, pravna zajednica, umjetnici, povratnici, novinari, vjerske zajednice, nezavisni eksperti iz raznih oblasti od znaaja za tranzicijsku pravdu, poput istoriara, sociologa, politiologa, psihologa i slino i, na kraju, institucije vlasti (dravne, entitetske i kantonalne). Koordinatori fokusnih grupa predlagali su sastav svojih grupa, a njihovo lanstvo potvrdila su ministarstva putem Savjetodavnog i Upravnog odbora projekta. Izbor lanova odreivala su tri osnovna kriterija: 1) znanje o tranzicijskoj pravdi i iskustvo u sprovoenju aktivnosti u ovoj oblasti, 2) ravnomjerna etnika zastupljenost, 3) ravnomjerna zastupljenost oba pola. Za lanove fokusnih grupa UNDP je zajedno sa svojim partnerima iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstva pravde BiH, Savjetodavnim odborom projekta i koordinatorima 13 fokusnih grupa u maju 2008. godine organizovao edukaciju o tranzicijskoj pravdi koju je sprovodio Meunarodni centar za tranzicijsku pravdu (ICTJ). Cilj ove aktivnosti je elja svih partnera u realizaciji projekta da na to bolji nain pripremi lanove fokusnih grupa za konsultacije u Fojnici, tako to bi im preko ICTJ pruili vie informacija o mehanizmima tranzicijske pravde i drugim nacionalnim kontekstima gdje su se ovakve aktivnosti sprovodile. Na ovom treningu uestvovalo je preko 130 lanova 13 fokusnih grupa, meu kojima su bili i predstavnici institucija BiH, entiteta i kantona, predstavnici pravosua i meunarodne zajednice. Tim na projektu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstva pravde BiH i UNDP-a, u saradnji sa pojedinim lanovima Savjetodavnog odbora projekta i drugim strunjacima u oblasti tranzicijske pravde, pripremio je materijal za konsultacije u kojem je sadran presjek najvanijih aktivnosti u ovoj oblasti, od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas, a koje su realizovale zvanine institucije svih nivoa vlasti, te organizacije i pojedinci iz civilnog drutva. Prezentiranjem ovog materijala UNDP je uesnicima konsultacija eljeo da da okvir razvoja tranzicijske pravde u BiH, te njime identificira koje su aktivnosti sprovedene, koji su bili izazovi u realizaciji tih aktivnosti, te gdje se i dalje nalaze problemi, kako bi inicirao razmiljanje uesnika u pravcu definisanja preporuka.
3 4

Ovdje se prvenstveno misli na najugroenije i najpogoenije graane BiH kao to su povratnici i rtve. Otkrivanja sudbine nestalih, utvrivanje injenica o poinjenim zloinima, nedostatak pravde, priznanje rtve, neodrivost povratka (besperspektivnost, slaba infrastruktura, strah za sigurnost) i slino.

Takoer, prije svake diskusije o temama5 organizovane su plenarne sesije tokom kojih su strunjaci iz raznih oblasti, kao i predstavnici civilnog drutva, odrali kratka predavanja o aktivnostima koje se odnose na odreeni mehanizam tranzicijske pravde. Plenarne sesije takoer su imale za svrhu pripreme uesnika da diskutuju o predvienim temama. Teme za diskusiju. Za svaki od etiri mehanizma tranzicijske pravde (krivina pravda, kazivanje istine, reparacije i institucionalne reforme) pripremljene su po etiri teme za diskusiju (ukupno 16 tema). U okviru mehanizama krivina pravda, kazivanje istine i reparacije, po jedna tema odnosila se na aktivnosti civilnog drutva, prvenstveno NVO.6 Razlog iniciranja takvih diskusija je upravo sistematska aktivnost ovih organizacija u procesu tranzicijske pravde od samog poetka rata, kao i njihova najneposrednija saradnja sa rtvama. Na primjer, NVO su sprovodile i trenutno sprovode pionirske aktivnosti u pravcu dokumentiranja ratnih zloina i u pruanju psiholoke podrke prvenstveno enama rtvama rata, kao i veteranima. Iniciranjem diskusije o aktivnostima organizacija civilnog drutva partneri na projektu pokuali su da otvore prostor za komunikaciju izmeu ovih organizacija i vladinih institucija o vanosti njihovih projekata, kako bi se definisale reprezentativne preporuke i izgradio partnerski odnos izmeu institucija vlasti i organizacija civilnog drutva. U okviru mehanizma pravda i odgovornost teme su bile:  Znaaj sporazuma o priznanju krivnje u procesuiranju ratnih zloin  Jaanje povjerenja javnosti u rad pravosua u BiH u procesuiranju ratnih zloina  Kapaciteti sudova i tuilatava za procesuiranje ratnih zloina u BiH i  Uloga civilnog drutva u procesuiranju ratnih zloina. U okviru mehanizma kazivanje istine teme su bile:  Znaaj dokumentiranja ratnih zloina i utvrivanja istine o odgovornosti u prolosti  Mehanizmi utvrivanja istine  Uloga memorijala u kazivanju istine i

 Proces facilitacije. 24 facilitatora izabrano je da neposredno vodi proces konsultacija. Glavni kriteriji izbora bili su iskustvo u facilitaciji, kao i dovoljno znanje u oblasti tranzicijske pravde. Tri eksperta facilitacije, uz superviziju eksperta UNDP vodili su trening putem kojeg su izabrani kandidati pripremljeni da vode proces konsultacija u ovoj specifinoj oblasti. Radi bolje pripreme, facilitatori su uestvovali na treningu o mehanizmima tranzicijske pravde koji je vodio ICTJ.  Prilikom finalnog koncipiranja procesa koji bi omoguio ravnopravnu zastupljenost lanova fokus grupa u svim diskusionim grupama pristupilo se mjeanju lanova fokusnih grupa tako to bi svaki uesnik odabrao temu i diskusionu grupu u kojoj bi uestvovao. Na ovaj nain eljela se postii razmjena miljenja izmeu samih uesnika, kako bi se odreena tema pokrila iz vie uglova.  Facilitatori su dobili instrukcije da svi uesnici dobiju podjednako vreme za izkazivanje svojih stavova i da iniciraju aktivnost svih, kako bi se omoguilo da svi uesnici diskusione grupe imaju osjeaj vlasnitva nad usvojenim preporukama. Takoer, facilitatori su strukturisali svoj rad u diskusionim grupama tako to su proces podjelili u dva djela. Prvi dio diskusije odnosio se na sadanje stanje, kako uesnici vide kontekst u kojem se aktivnosti u okviru odreene teme realizuju u praksi. Nakon utvrivanja sadanjeg stanja/konteksta, facilitatori su prelazili na sljedei segment u procesu, a to je iniciranje diskusija u pravcu definisanja preporuka, tj. ta uesnici smatraju da je potrebno uraditi kako bi se rijeili izazovi koji su istaknuti u prvom djelu diskusije.  Nakon zavrenog procesa diskusije po grupama, definisane preporuke u pojedinanim grupama javno bi se prezentirale i verifikovale na plenarnoj sesiji, gdje su ostali uesnici konsultacija mogli da komentariu preporuke ili da daju nove prijedloge.

5 6

Vidjeti Teme za diskusiju u okviru Rezimea. To ne znai da organizacije civilnog drutva nemaju aktivnosti u oblasti institucionalnih reformi. Meutim, zbog irine ove oblasti, mnogo nerijeenih pitanja, problema u funkcionisanju institucija i slino, izabrane su teme koje su direktno povezane s aktivnostima dravnih, entitetskih i kantonalnih institucija.

 Uloga civilnog drutva u utvrivanju i kazivanju istine. U okviru mehanizma reparacije teme su bile  Odreivanje pojma rtve i povrede,  Strategija reparacija materijalne i nematerijalne reparacije,  Rekonstrukcija i odrivi povratak i  Uloga NVO u rehabilitaciji i resocijalizaciji. U okviru mehanizma institucionalne reforme teme su bile:  Potreba za vettingom u BiH,  Uloga Izbornog zakona u procesu tranzicijske pravde,  Izvrenje odluka Doma za ljudska prava, Komisije za ljudska prava i Ustavnog suda BiH i  Reforma obrazovanja u procesu tranzicijske pravde. Sve ove teme definisane su tokom konsultacija koje je tim UNDP na projektu imao sa svojim partnerima iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i Ministarstva pravde BiH, lanovima Savjetodavnog odbora, koordinatorima 13 fokusnih grupa i ostalim vanim akterima u oblasti tranzicijske pravde. Sa jedne strane, teme su postavljene dovoljno iroko da se moe napraviti veza sa temama unutar drugih mehanizama, dok su se sa druge strane partneri trudili da teme budu dovoljne precizne da bi u jednom ogranienom vremenskom periodu mogle da se definiu jasne preporuke povodom tih tema. Uesnicima diskusionih grupa povodom veine ovih tema UNDP je podijelio dokument sa pojanjenjima vezanim za take o kojim se diskutuje. Meutim, zbog kontroverznosti i irine nekih od tema, partneri u projektu nisu eljeli da odrede pravac diskusije, ve su uesnicima omoguili da sami odrede tok diskusija. To su bile teme Jaanje povjerenja javnosti u rad pravosua u BiH u procesuiranju ratnih zloina u okviru mehanizma krivina pravda, Znaaj dokumentiranja ratnih zloina i utvrivanja istine o odgovornosti u prolosti u okviru mehanizma kazivanja istine i Reforma obrazovanja u procesu tranzicijske pravde u okviru mehanizma institucionalnih reformi. U sluaju teme Uloga izbornog zakona u procesu tranzicijske pravde, u okviru mehanizma institucionalne reforme, uesnici su svojevoljno promjenili tok predviene diskusije, ne zanemarujui pritom vanost perspektive koju su predoili partneri u projektu. Planirano je da se ovaj problem pokrije kroz perspektivu procesa vettinga7. Meutim, s obzirom da su u diskusiji o ovoj temi uglavnom uestvovali povratnici, oni su ovu temu pokrili iz ugla povratka i etnikog ienja. Sa druge strane, dotaknuta je i tema nemogunosti pripadnika etnikih zajednica svrstanih u kategoriju ostali da biraju i da budu biranu u sve institucije BiH, tanije u Dom naroda kao i u Predsjednitvo BiH.

Vie informacija o vettingu pronai u okviru teme Potreba za vettingom/ lustracijom u BiH.

PREPORUKE.8
Rad diskusionih grupa obiljeila su emotivna sueljavanja miljenja uesnika konsultacija, meutim, i pored toga, glavna karakteristika konsultacija je postizanje konsenzusa oko gotovo svih preporuka. Preporuke su verifikovane na plenarnim sesijama nakon odranih konsultacija po grupama, gdje su ostali uesnici konsultacija mogli da iskau svoje miljenje o njima, da ih negiraju ili da predloe nove. Ono ta se moe istai kao najvea vrijednost je da su diskutanti, razgovarajui o razliitim temama, prepoznavali iste preporuke. Na taj nain jo jednom je potvreno da su sve teme i mehanizmi meusobno povezani i da se proimaju, te da je problemu tranzicijske pravde potrebno prii na sveobuhvatan nain, kako bi se obezbjedila uspjenost procesa. Uesnici su istakli da je proces suoavanja sa prolou politiziran i da je to kontekst u kojem se aktivnosti u oblasti tranzicijske pravde realizuju. Istaknuta je potreba za podizanjem kapaciteta institucija na svim nivoima vlasti, kao i potreba za osnivanjem novih9, te za donoenjem koordinirajuih krovnih strategija10 i zakonodavstva11 na dravnom nivou, a sa kojim bi bili usklaeni zakoni na niim nivoima vlasti. Vrlo je znaajno napomenuti da bi sve ove izmjene trebale da se reflektuju i na sam Ustav BiH, a koji bi potvrivao sve ove promjene. Jedna od kljunih preporuka koja proima sve teme i sve druge preporuke je utvrivanje injenica o zloinima koji su poinjeni tokom oruanog sukoba u BiH. Upravo je ta preporuka, kako su uesnici istakli, osnova bez koje je nemogue depolitizirati proces. Saglasnost oko pristupa Diskutanti su, razgovarajui o razliitim temama, isticali iste komentare kao razumijevanje konteksta, te prepoznavali iste preporuke da bi se okarakterisani problemi rijeili. Konkretno, u okviru mehanizma krivina pravda, to je bio sluaj sa dvije teme, Jaanje povjerenja javnosti u rad pravosua u BiH u procesuiranju ratnih zloina i Kapaciteti sudova i tuilatava za procesuiranje ratnih zloina u BiH, dvije teme u okviru mehanizma kazivanje istine, Znaaj dokumentiranja ratnih zloina i utvrivanja istine o odgovornosti u prolosti i Mehanizmi utvrivanja istine i dvije teme u okviru mehanizma reparacija, Odreivanje pojma rtve i povrede i Strategija reparacija materijalne i nematerijalne reparacije.12 Takoer, uesnici vie diskusionih grupa, diskutujui o temama u okviru razliitih mehanizama tranzicijske pravde isticali su nezadovoljstvo rezultatima vettinga. Upravo je to razloga, kako je istaknuto, zato mnoge aktivnosti nisu bile uspjene. Ovaj problem konkretno se provlaio kroz teme Jaanje povjerenja javnosti u rad pravosua u BiH u procesuiranju ratnih zloina u okviru mehanizma krivine pravde, Rekonstrukcija i odrivi povratak u okviru mehanizma reparacija, kao i u temama Potreba za vettingom u BiH, Uloga Izbornog zakona u procesu tranzicijske pravde, i Reforma obrazovanja u procesu tranzicijske pravde u okviru mehanizma institucionalne reforme, gdje ovaj problem prirodno i pripada. Uesnici diskusije o svim ovim temama insistirali su na identinim preporukama koje se odnose na ovaj problem. Prvenstveno je isticana potreba za boljom koordinacijom izmeu institucija koje se trenutno bave vetting aktivnostima, kao to su aktivnosti Agencije za dravnu slubu, Centralne izborne komsije, Visokog sudskog i tuilakog vijea (VSTV) ili SIPA-e i bliom saradnjom ovih institucija sa sudovima i tuilatvima u BiH i regionu, te MKSJ. Takoer, preporuke su se odnosile i na donoenje Zakona o vettingu. Znaaj civilnog drutva Uloga civilnog drutva provlaila se kroz sve teme, prvenstveno u pravcu informisanja javnost o aktivnostima u oblasti tranzicijske pravde i kreiranja stava javnog mnijenja. Takoer, pripremljene su i tri teme, po jedna u mehanizmima krivna pravda i odgovornost, kazivanje istine i reparacije koje su se direktno odnosile na ulogu civilnog drutva u procesu tranzicijske pravde: Uloga civilnog drutva u procesuiranju ratnih zloina, Uloga civilnog drutva u utvrivanju i kazivanju istine i Uloga NVO u rehabilitaciji i resocijalizaciji.13

U glavnom tekstu, nakon prikaza sadanjeg stanja, tj. konteksta, daju se preporuke u narativnom smislu povodom odreenih tema. U poglavlju VI tj. Aneksu izvjetaja mogu se nai sve preporuke bez navedenog konteksta. Osnivanje Agencije ili Ministarstva za obrazovanje na dravnom nivou. Strategija tranzicijske pravde iji bi djelovi bili strategije dokumentiranja ratnih zloina i strategija reparacija. Zakon o formiranju tijela za utvrivanje injenica, Zakon o reparacijama, Zakon o vettingu, Zakon o besplatnoj pravnoj pomoi; izmjene Izbornog zakona, izmjene entitetskih zakona o civilnim i vojnim rtvama rata itd. O ovim temama u glavnom dijelu teksta posebno je dat kontekst (o svakoj temi) dok su preporuke objedinjene. I u sluaju ovih tema, zbog istovrsnih komentara u pravcu karakterizacije sadanjeg stanja, UNDP je izdvojio ove teme, strukturisao novo poglavlje (poglavlje V) u okviru kojeg je dao generalni uvod o generalnom kontekstu u kojem se realizuju aktivnosti civilnog drutva, a koji je zasnovan na stavovima uesnika, onda je o svakoj posebnoj temi dao poseban kontekst, dok su preporuke objedinjene.

9 10 11

12 13

Uesnici su tokom diskusija bili vrlo kritini prema ulozi medija i vjerskih lidera u procesu tranzicijske pravde. Isticano je da su neki mediji pristrasni i neprofesionalni u izvjetavanju i da novinari nemaju dovoljno znanja o mehanizmima tranzicijske pravde i krenjima meunarodnog humanitarnog prava.14 S tim u vezi uesnici raznih diskusionih grupa predlagali su podizanje kapaciteta medija putem organizovanja edukacija o mehanizmima tranzicijske pravde, kao i ustanovljavanje medija kojima bi ova tema bila profesionalna orijentacija. to se tie uloge vjerskih lidera, uesnici su naglasili da su neki od njih javno isticali neslaganje s procesom suoavanja s prolou i da moraju biti mnogo aktivniji u procesu, poto imaju veliki autoritet u svojim zajednicama.15 Uesnici su istakli vrijednost dokumentacije do koje su NVO dole tokom realizovanja svojih programskih aktivnosti, a koja moe biti od pomoi u pravcu istraga ratnih zloina, utvrivanja istine o dogaajima u prolosti, kao i u pravcu ispitivanja javnog djelovanja predstavnika institucija (vetting). Takoer, naglaen je znaaj NVO u pravcu pruanja psiholoke podrke, rehabilitacije i resocijalizacije civilnih i vojnih rtava rata, kao i veterana. Naroito je istaknuta vanost za generalnom saradnjom izmeu institucija i pojedinaca te organizacija iz civilnog drutva u pravcu stvaranja ambijenta u kojem bi se javno govorilo o ratnim zloinima i o aktivnostima unutar mehanizama tranzicijske pravde, kako bi se stvorila platforma gdje bi rtve otvoreno govorile o svom stradanju. S druge strane postignuta je saglasnost da je neophodno formiranje koalicije organizacija i pojedinaca iz civilnog drutva, a to bi omoguilo uspjenije kontrolisanje rada institucija, ime bi se NVO nametnule kao partneri institucijama. Jo uvijek otvorena pitanja U pogledu teme Reforma obrazovanja u procesu tranzicijske pravde koja je smjetena u okviru mehanizma institucionalne reforme uesnici nisu uspjeli da se saglase oko svih predloenih preporuka. Naime, postignut je opti konsenzus oko nekih tema, dok su se oko drugih saglasile samo neke od diskusionih grupa. Trea grupa preporuka su one koje su predlagali pojedini uesnici, ali sa kojima se drugi nisu saglasili. Konkretno, uesnici nisu mogli da uspostave konsenzus oko nastave vjeronauke.16 Inae, ovo je jedina tema, od 16, gdje uesnici nisu uspjeli postii konsenzus oko svih preporuka. Uesnici diskusione grupe na temu Jaanje povjerenja javnosti u rad pravosua u BiH u procesuiranju ratnih zloina, u okviru mehanizma krivine pravde, nisu bili sigurni oko nekih predloenih preporuka, te da li bi trebalo insistirati na njima. To se prvenstveno odnosilo na preporuku uspostavljanja Vrhovnog suda BiH. *** Preporuke do kojih se dolo na nacionalnim konsultacijama izmeu organizacija i pojedinaca iz civilnog drutva i predstavnika institucija vlasti su vlasnitvo uesnika konsultacija i one su rezultat njihovih individualnih stavova tj. rezultat rada diskusionih grupa. Partneri na projektu su se prilikom sastavljanja izvetaja koristili terminologijom koju su koristili uesnici konsultacija. Oni nisu ulazili u analizu kako uesnici razumiju kontekst u kojem se odvijaju aktivnosti u oblasti tranzicijske pravde, da li su im poznate sve aktivnosti koje institucije vlasti ili organizacije civilnog drutva realizuju, niti su interpretirali usvojene preporuke. Predstavu sadanjeg stanja/konteksta i preporuke, partneri na projektu ostavili su onakvima kako su ih uesnici vidjeli, ostavljajui slobodu itaocima da sami daju svoju ocjenu. Takoer, iako su uesnici postigli konsenzus oko veine preporuka, a preporuke su zatim bivale verifikovane na plenarnim sesijama nakom zavrenog procesa diskusija unutar diskusionih grupa, partneri smatraju da postizanje konsenzusa, iako vrlo vana injenica koja upuuje na otvorenost i spremnost za komunikaciju izmeu pripadnika razliitih etnikih zajednica u BiH, te na komunikaciju izmeu organizacija civilnog drutva i institucija, ne moe biti argument kojim bi se proces oznaio uspjenim ili neuspjenim. Najvaniji argument je upravo injenica da je proces konsultacija pokrenut, da su u njega ukljueni svi relevantni akteri na istoj osnovi, da je otvoren prostor za partnerstvo i za saradnju izmeu civilnog drutva i institucija i da su uesnici na konsultacijama bili spremni da u tolerantnoj atmosferi razgovoraju o vrlo osjetljivim temama.
14 15 16

Uesnici su se jedino pozitivno izjanjavali o obuenosti i profesionalizmu agencije BIRN. Vidjeti preporuku broj 66. Potrebno je naglasiti da su uesnici u diskusijama povodom ove teme istakli da je potrebno mnogo vie vremena posvetiti problematici obrazovanja u procesu tranzicijske pravde. Takoe, s obzirom da je predvieno vrijeme za ovu diskusiju uglavnom potroeno u traenju konsenzusa povodom preporuka, mnoge teme koje su obiljeene kao karakteristika konteksta u kojem bi se proces reforme obrazovanja dogaao, nisu dobile svoj odgovor u preporukama. Konkretno, isticano je da je jedan od najveih problema koje odreuje izgled kolskih programa neverifikovane injenice o poinjenim zloinima tokom oruanog sukoba devedesetih. Logino bi bilo pretpostaviti da e jedna od preporuka upuivati na potrebu da se utvrde injenice o ratu od 1992. do 1995. godine. Meutim, to se nije dogodilo, vjerovatno zbog nedostatka vremena. Iz tog razloga, konkretno za ovu temu, organizator je definisao odreene preporuke koje logino proizilaze iz diskusije, a koje uesnici nisu prepoznali.

1 KRIVINA PRAVDA
1.1 TEMA: ZNAAJ SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVNJE U PROCESUIRANJU RATNIh ZLOINA SADANJE STANJE
Primjena sporazuma u hakom tribunalu. rtve i javnost u BiH generalno su upoznate sa postojanjem sporazuma o priznanju krivnje i to prvenstveno kroz aktivnosti Hakog tribunala, gdje je ovaj institut primjenjen u nekim sluajevima.17 Meutim, uesnici istiu da rtve i javnost nisu zadovoljne presudama koje su uslijedile. Dosuene presude nisu imale karakter kazne zbog poinjenog krivinog djela i one nisu bile dovoljno stroge da bi imale funkciju odvraanja od mogueg poinjenja zloina u budunosti (retributivna pravda). S druge strane, ponaanje osuenih nije nedvosmisleno pokazivalo da se oni kaju zbog poinjenog djela i da prihvataju odgovornost, niti je njihovo ponaanje nakon donoenja presude pokazivalo njihovu spremnost da uestvuju u aktivnostima koje bi pomogle uspostavljanju povjerenja i pomirenja meu ljudima (restorativna pravda). Uvjerenje je da su te kazne poprimile karakter amnestiranja i da su optuenici pristajali na potpisivanje sporazuma jedino zbog linog interesa da bi krae ostali u zatvoru, zbog ega rtve i javnost smatraju, kako to tvrde uesnici, da pravda nije zadovoljena. Nepoznavanje primjene sporazuma. Uesnici diskusije su istakli da u BiH generalno postoje mnoge kontroverze oko samog instituta: javnost nije upoznata sa sutinom sporazuma, odnosno s njegovim prednostima i ogranienjima. Takoer, stav uesnika je da i sami tuioci i advokati optuenih koji bi o sporazumu trebali pregovarati, te sudije koje odluuju hoe li sporazum biti prihvaen ili ne, generalno nisu u potpunosti upoznati s praksom njegove primjene. Istaknuto je da to moe biti jedan od razloga za dosadanju nedovoljnu primjenu ovog instituta. Konano, ni sami novinari koji informiraju javnost o radu pravosudnih institucija nemaju dovoljno informacija i znanja o sporazumu. Slina je situacija sa slubama za odnose sa javnou Suda i Tuilatva BiH. Sve ovo utjee, kako naglaavaju uesnici, na mogunost manipulacije i pogrene percepcije o sporazumu. Zakonsko ureivanje. Tokom konsultacija vie puta je istaknuto da je potrebno primjenjivati ovaj institut, ali je reeno da je lan 231 Zakona o krivinom postupku BiH (ZKP) koji propisuje primjenu sporazuma nepotpun, jer ne utvruje kontrolni mehanizam koji obezbjeuje da e se dogovoreno ispuniti. Takoer, ovim lanom ZKP nije predviena obaveza optuenog da svjedoi u drugim postupcima. Na kraju, naglaeno je da krivino zakonodavstvo BiH ne propisuje mehanizme kojima bi se osiguralo ispunjenje sporazuma. Javnost nije ukljuena u proces pregovaranja oko zakljuivanja sporazuma. Uesnici istiu nezadovoljstvo razliitih grupa unutar civilnog drutva, poput udruenja rtava i nevladinih organizacija (NVO) koje zastupaju rtve ili provode programe za promoviranje mehanizama tranzicijske pravde, to nisu ukljuene u proces pregovaranja oko sklapanja sporazuma. Openito, kao negativno je istaknuto da je javnost iskljuena iz procesa donoenja odluke o primjeni sporazuma, javnost ne zna ime se trguje i kakva je posljedica te trgovine. Iako sporazum doprinosi efikasnosti suda, brem dostizanju pravde i utvrivanju istine o injenicama koje su predmet optunice, uesnici istiu da jedan dio javnosti smatra da sporazum, kako je definisan u ZKP, ima ozbiljne manjkavosti i da se iskljuivanjem javnosti iz pregovaranja stvara barijera za uspostavljanje istine i pravde.
17

Sporazum o priznanju krivnje primjenjem je, na primjer, u sluajevima Plavi, Erdemovi, Deronji, Nikoli, Obrenovi, Banovi i drugim sluajevima. Ovaj institut, u svojoj sutini, zadovoljava dvije komponente pravde, retributivnu i restorativnu. Svrha retributivne pravde je kanjavanje zbog poinjenog krivinog djela i odvraanje od poinjenja zloina u budunosti. Restorativna pravda se, najire, sastoji iz sljedea tri elementa ijim bi se ispunjavanjem restorativni segment instituta sporazuma o priznanju krivnje smatrao validnim: 1) osuenik u potpunosti razumije i prihvata posljedice svojih djela i osjea odgovornost; 2) osuenik nedvosmisleno pokazuje spremnost da se ispravi teta koja je poinjena i 3) osuenik u potpunosti prihvata kaznu.

PREPORUKE
Definirati kriterije za primjenu sporazuma i aktere. Uesnici konsultacija su se sloili da je potrebno to prije definirati kriterije za odreivanje u kojim sluajevima e se ovaj institut primjenjivati: da li e kriterij biti zaprijeena kazna, ili e kriterij biti krivino djelo (ili e biti usvojen neki drugi kriterij), a na osnovu ega e se procijeniti da li e se sporazum primjeniti ili ne. Takoer, potrebno je uspostaviti principe i ciljeve pregovaranja, ime e biti otvorena mogunost za utvrivanje ireg injeninog stanja (ak i injenica o nekim drugim lokacijama zloina, otkrivanje masovnih grobnica i slino), a ne samo za utvrivanje injeninog stanja navedenog u optunici. Uesnici su istakli da bi se na ovaj nain otvorila mogunost za generalno zadovoljenje potrebe za pravdom i istinom. Naroito je naglaeno da sporazum treba da predvia obavezu optuenog s kojim se sporazum zakljuuje da svjedoi u drugim postupcima, kao i da je potrebno da se formuliraju precizni mehanizmi koji e osigurati punu primjenu dogovorenog, kako bi se zadovoljio interes za pravdom. Uesnici su istakli da je potrebno utvrditi kaznenu politiku u pogledu zakljuivanja sporazuma o priznanju krivnje, kao i za nepotivanje sporazuma. Konano, naglaeno je da u proces definiranja kriterija u kojim e se sluajevima sporazum primjenjivati, kao i u proces uspostavljanja principa pregovaranja i formiranja mehanizama za osiguranje primjene sporazuma, pored tuilatva i optuenih treba ukljuiti udruenja rtava i zainteresirane organizacije civilnog drutva.18 Uesnici su posebno naglasili da je u pregovaranje o potpisivanju sporazuma o priznanju krivnje povodom konkretnog zloina tj. svih zloina koji su se dogodili na odreenoj teritoriji, potrebno ukljuiti one porodice koje su direktno pogoene zloinom, tj. ona udruenja rtava koja svojim aktivnostima pokrivaju odreenu teritoriju na kojoj su se odreeni zloini dogodili. Educirati tuioce, advokate, sudije i javnost. Izmeu ostalog, istaknuto je da je potrebno organizirati edukacije tuilaca i advokata optuenih koji e voditi pregovore, sudija koji e procjenjivati je li sporazum prihvatljiv ili ne, kao i strunih saradnika koji se bave sluajevima ratnih zloina, poto je ovaj institut relativno nov u pravosuu BiH. Uesnici su se sloili da je potrebno organizirati iroku edukaciju bosanskohercegovakog drutva o sporazumu o priznanju krivnje. Istaknuto je da je potrebno profesionalizovati rad slubi za odnose s javnou sudova i tuilatava, prvenstveno putem edukacije njenih slubenika o sporazumu o priznanju krivnje, kao i novinara koji prate suenja za ratne zloine.19 S tim u vezi naglaeno je da je potrebno formirati mreu NVO za podrku Tuilatvu BiH.20

1.2 TEMA: JAANJE POVJERENJA JAVNOSTI U RAD PRAVOSUA U BIh U PROCESUIRANJU RATNIh ZLOINA SADANJE STANJE
Rad sudova i tuilatva je, prema vienju uesnika, netransparentan. Predstavnici slube za odnose s javnou ovih institucija javnosti daju informacije o sluajevima koji se procesuiraju, ali, kako tvrde uesnici, to rade na neodgovarajui nain: slube navode koja se krivina djela stavljaju optuenima na teret, ali ne navode injenice o poinjenim zloinima. Slube za odnose s javnou uglavnom nisu osnovane u kantonalnim i okrunim sudovima i tuilatvima. Izvjetavanje medija o radu sudova i tuilatava. Novinari koji prate rad sudova nemaju dobru saradnju sa odeljenjima sudova i tuilatava za odnose s javnou, zbog ega ne mogu na pravi nain informirati javnost. Naroito je istaknuto da su mediji generalno vrlo kritini prema radu sudova i tuilatava: prema njima, sudovi su spori i neefikasni; dosuene kazne ne odgovaraju poinjenim zloinima; optunicama nisu obuhvaeni svi zloini koji su poinjeni na odreenom mjes18

Ovdje se prvenstveno misli na one organizacije koje zastupaju rtve i podravaju rad sudova i tuilatava u procesuiranju sluajeva ratnih zloina. Vie informacija pronai u dijelu izvetaju o temama Jaanje povjerenja javnosti u rad pravosua u BiH u procesuiranju ratnih zloina, Uloga civilnog drutva u procesuiranju ratnih zloina, Kapaciteti sudova i tuilatava za procesuiranje ratnih zloina u BiH. Vie informacija pronai u dijelu izvetaja o temama Jaanje povjerenja javnosti u rad pravosua u BiH u procesuiranju ratnih zloina, Uloga civilnog drutva u procesuiranju ratnih zloina, Kapaciteti sudova i tuilatava za procesuiranje ratnih zloina u BiH.

19

20

10

tu, niti su obuhvaeni svi poinioci, dok krivina djela koja se optuenima stavljaju na teret nisu adekvatna poinjenom zloinu; sudovi i tuilatva su pod velikim politikim pritiskom, prvenstveno kantonalni i okruni sudovi itd. Takoer, istaknuto je da novinari koji prate suenja za ratne zloine, osim agencije BIRN koja je izmeu ostalog specijalizovana za praenje ovakvih suenja, nisu dovoljno educirani o mehanizmima tranzicijske pravde, krenjima meunarodnog humanitarnog prava, i sudskoj praksi da bi uope mogli profesionalno informirati javnost o ovom specifinom problemu. Uesnici su isticali da je jezik koji novinari koriste nejasan, a da su informacije koje daju o odreenom suenju pogrene. Razliiti mediji razliito informiraju javnost o istom sluaju, to u javnosti stvara konfuziju. Naroito je naglaeno da su mediji pod velikim uticajem politikih stranaka i da su izvjetavanja medija nacionalno pristrasna. Uloga civilnog drutva u informiranju javnosti. Kao to je bio sluaj sa diskusijom o sporazumu o priznanju krivnje, uesnici su naglasili vanost organizacija i pojedinaca iz civilnog drutva u pravcu informiranja javnosti u vezi sa radom pravosudnih organa, ali da kapaciteti ovih organizacija i pojedinaca nisu iskoriteni. U skladu sa ovom tvrdnjom istaknuto je da mrea NVO za podrku Suda BiH nije funkcionalna, a da slina mrea NVO za podrku radu Tuilatva BiH nije ni formirana. Kako javnost vidi rad pravosudnih institucija i institucija za izvrenje krivinih sankcija. Uesnici istiu da javnost u BiH generalno smatra da dosuene kazne nisu adekvatne poinjenom zloinu, da nemaju retributivni karakter, da nemaju svrhu odvraanja od poinjenja krivinog dijela u budunosti i, to je najvanije, kazne ne postiu osjeaj pravde kod rtava. Takoer, javnost nije zadovoljna to se za istovrsna krivina dijela pred kantonalnim i okrunim sudovima i Posebnim odjelom Suda BiH za ratne zloine dosuuju razliite kazne. Iako je krivino zakonodavstvo u BiH usklaeno, kantonalni i okruni sudovi, te Poseban odjel Suda BiH za ratne zloine i Sud Distrikta Brko primjenjuju posebno krivino zakonodavstvo.21 Posebna krivina zakondavstva utjeu na primjenjivanje razliite kaznene politike. Istaknuto je da javnost vjeruje da su tuilatva i sudovi, prvenstveno kantonalni i okruni, pristrasni u kreiranju optunica tj. u dosuivanju kazni. Sa tim u vezi naglaeno je nezadovoljstvo javnosti rezultatima vettinga u pravosudnim institucijama. Takoer, javnost ima svoju percepciju kako postupak treba izgledati i koje bi kazne bile adekvatne. U BiH ne postoje adekvatni zatvori sagraeni u skladu s Evropskom konvencijom o izvrenju krivinih sankcija, tako da je istaknuto da i u budunosti postoji realna mogunost za bijeg osuenih ratnih zloinaca iz zatvora. Sudska praksa. U BiH ne postoji jedinstvena sudska praksa: kantonalni i okruni sudovi i Sud BiH donose razliite pravne zakljuke o istim pravnim problemima.

PREPORUKE
Generalne preporuke. Uesnici konsultacija sloili su se da je od najvee vanosti da se sve pravosudne institucije koje se bave procesuiranjem ratnih zloina finasijski, tehniki i struno osposobe za istragu i voenje ovakvih sluajeva. Panju treba obratiti prije svega na jaanje kapaciteta kantonalnih i okrunih sudova i tuilatva.22 Takoer, istaknuto je da Visoko sudsko i tuilako vijee (VSTV) u skladu sa Zakonom o Visokom sudskom i tuilakom Vijeu BiH treba da nastavi dosljedno, sistematski i nepristrasno kontrolisati rad sudija i tuilaca, kako bi se dobilo odgovorno i profesionalno pravosue.23

21

Problem predstavlja injenica da se u Federaciji BiH i RS primjenjuje KZ SFRJ iz 1977. godine kao materijalni propis, dok se u Sudu BiH primenjuje KZ BiH koji je usvojen 2003. godine. Prvi razlog primjene KZ SFRJ u entitetima je princip krivinog prava da se primjenjuje onaj zakon koji je vaio u trenutku poinjenja krivinog djela i koji je blai po poinioca. Prema zakonodavstvu SFRJ, propisana je kazna zatvora od 5 do 15 godina, odnosno 20 godina ili smrtna kazna, za krivina djela ratnog zloina. Kako je smrtna kazna ukinuta praktiki potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, maksimalna kazna u entitetima je 15 godina, odnosno 20 godina zatvora, koja predstavlja alternativu za smrtnu kaznu, u skladu sa zakonodavstvom SFRJ. Sud BiH procesuira ratne zloine na osnovu zakonodavstva na nivou BiH koji je usklaen s meunarodnim standardima, s argumentacijom da je primjena zakona usvojenog 2003. godine na dogaaje koji su se dogodili 1992. godine prihvatljiva i dozvoljena s aspekta interesa pravde i meunarodnih konvencija koji kodificiraju meunarodno obiajno pravo. Zaprijeene kazne zatvora u skladu s ovim zakonodavstvom za djela ratnih zloina kreu se od 10 do 45 godina. Detaljnije informacije o ovome pronai u dijelu izvjetaja koji se odnosi na temu Kapaciteti sudova i tuilatava za procesuiranje ratnih zloina u BiH. Pitanje kapaciteta znaajno je za obje teme, tako da se i same preporuke preklapaju. Detaljnije informacije o ovome pronai u dijelu izvjetaja koji se odnosi na temu Potreba za vettingom u BiH.

22

23

11

Usklaivanje krivinog zakonodavstva i jedinstvena sudska praksa. Istaknuta je potreba za dodatnim usklaivanjem krivinog zakonodavstva u BiH kako bi se dolo do usaglaavanja kaznene politike i dosuivale iste kazne za ista krivina djela u sluajevima ratnih zloina koji se vode pred kantonalnim i okrunim sudovima, pred sudom Brko Distrikta i Posebnim odjelom Suda BiH za ratne zloine. Takoer, uesnici su insistirali na potrebi ujednaavanja sudske prakse u BiH. Sa tim u vezi istaknuto je da bi ovu problematiku trebao ureivati Vrhovni sud koji nije formiran na nivou BiH. Ipak, iako su uesnici u diskusiji povodom ove teme postigli konsenzus oko potrebe uspostavljanja Vrhovnog suda BiH, nisu insistirali da to bude preporuka, jer smatraju da je to tema oko koje prvenstveno treba da se postigne saglasnost politikih elita. Iz tog razloga predloeno je, takoer kao mogua preporuka, da se problem ujednaavanja sudske prakse, kao prelazni korak, delegira Ustavnom sudu BiH. Slube za odnose s javnou sudova i tuilatava. Slube za odnose s javnou sudova i tuilatava trebaju se uspostaviti u svim kantonalnim i okrunim sudovima i tuilatvima kako bi se zadovoljio interes javnosti za informiranje o suenjima za ratne zloine. Istaknuto je da ova odjeljenja Suda BiH moraju biti transparentnija i profesionalnija i u svojim obraanjima jezik trebaju prilagoditi potrebama javnosti, te staviti akcenat na injenice zbog kojih je pokrenuta optunica, a krivino djelo koje sa stavlja na teret optuenom objasne u kontekstu poinjenog djela. Takoer, ove sekcije Suda i Tuilatva BiH trebaju ostvariti mnogu bolju saradnju s medijima kako bi i mediji sa svoje strane bolje informirali javnost o sudskim procesima. Mediji. Potrebno je organizirati edukaciju novinara koji izvjetavaju sa suenja za ratne zloine o mehanizmima tranzicijske pravde, kao i o meunarodnom humanitarnom pravu, kako bi na profesionalniji nain izvjetavali javnost. Uesnici su naroito istakli da novinari u svom radu trebaju potivati etiki kodeks novinarstva, a udruenja novinara trebaju informirati javnost o tome koji se novinari i mediji ogluuju o kodeks i iznose nacionalno/politiki pristrasne i neprofesionalne komentare. Takoer, s tim u vezi, uesnici insistiraju da se u potpunosti primjenjuje zakonodavstvo koje zabranjuje irenje vjerske i nacionalne mrnje. Nevladine organizacije (NVO). NVO koje se nalaze u mrei za podrku Sudu BiH trebaju intenzivirati svoj rad kako bi uspjenije informirali javnost o aktivnostima suda i to prvenstveno rtve i lokalne zajednice iz kojih dolaze. Mediji se takoer trebaju otvoriti prema NVO kako bi NVO imale veu mogunost iznoenja svojih stavova i promovirali potrebe za suoavanjem s prolou. Takoer, uesnici su se sloili da je potrebno osnovati mreu podrke NVO Tuilatvu BiH.

1.3 TEMA: KAPACITETI SUDOVA I TUILATAVA ZA PROCESUIRANJE RATNIh ZLOINA U BIh SADANJE STANJE
Kapaciteti sudova i tuilatava. Uesnici diskusije istakli su da kantonalni i okruni sudovi i tuilatva generalno nemaju finansijske, tehnike i strune resurse za procesuiranje sluajeva ratnih zloina na zadovoljavajui nain.24 U kantonalnim i okrunim sudovima i tuilatvima ne postoje struna odjeljenja koja bi se iskljuivo bavila pitanjem ratnih zloina. Takoer je istaknuto da u kantonalnim i okrunim sudovima ne postoje adekvatne sudnice, niti su ove institucije u mogunosti ispuniti odredbe zakona koji propisuju postupke za zatitu svjedoka, kao to je poseban ulaz za svjedoke, distorzija glasa svjedoka, svjedoenje putem video-linka, fizika zatita, relokacija i slino. Na kraju, na ovim nivoima uglavnom ne postoje ni odjeljenja za podrku svjedocima. Uesnici su istakli da je ope uvjerenje da kantonalni i okruni sudovi i tuilatva nisu spremni da procesuiraju pripadnike svoje etnike zajednice, te da aktivnosti u pravcu procesuiranja obavljaju u skladu s politikim pritiscima. Optunice koje podiu kantonalna i okruna tuilatva imaju manjakovosti, kako tvrde uesnici: optunicama nisu obuhvaene sve injenice zloina, kao ni svi mogui poinioci; optuenima se ne stavljaju na teret adekvatna krivina djela, ve
24

Sud i Tuilatvo BiH susreu sline probleme, ali ne u toj mjeri kao kantonalni i okruni sudovi i tuilatva. Prvenstveni problem Suda i Tuilatva BiH je nedovoljan broj sudija tj. tuioca.

12

mnogo blaa, a koja nisu u skladu s injeninim opisom u optunici. Na kraju, uesnici smatraju da kantonalni i okruni sudovi optuenima iz svoje zajednice dosuuju vrlo blage kazne, dok se optuenima iz druge zajednice dosuuju znatno vee kazne za ista krivina djela. U smisli procesuiranja ratnih zloina, uesnici su istakli profesionalnost u radu Posebnog odjeljenja Suda i Tuilatva BiH za procesuiranje sluajeva ratnih zloina. Slube za odnose s javnou uglavnom ne postoje u kantonalnim i okrunim sudovima i tuilatvima, ali postoje u Sudu i Tuilatvu BiH. Javnost generalno smatra da ove slube nemaju dovoljno strunih kapaciteta za obavljanje ovog posla: javnosti se prezentiraju suhoparne informacije o krivinim djelima, dok se u izvjetajima ovih slubi ne nalaze injenice o odreenom zloinu i o tome koje injenice odreuju krivino djelo koje se stavlja optuenom na teret. U okviru Suda BiH postoji odjeljenje koje se bavi pruanjem psiholoke podrke svjedocima. Uesnici su istakli da je to vrlo profesionalno odjeljenje u kojem su zaposleni strunjaci, ali njihov broj je nedovoljan da bi se proces podrke odvijao na sveobuhvatan nain. Proces podrke bi podrazumijevao rad sa svjedocima prije suenja, za vrijeme suenja i nakon suenja. Iako je formirana mrea NVO za podrku Sudu BiH, ona ne funkcionie te ni NVO koje se bave psiholokom podrkom i koje su u ovoj mrei nisu aktivno ukljuene u aktivnosti suda.25 Istaknuto je da je potrebno najmanje tri do est mjeseci da bi se jedan svjedok pripremio za svjedoenje, kako bi se osigurala konzistentnost njegovog svjedoenja i kako bi se pripremio za moguu retraumatizaciju, jer e tokom svjedoenja ponovo prolaziti kroz doivljenu traumu. Na kraju, istaknuto je da je potrebno pratiti svjedoka tri mjeseca nakon svjedoenja, upravo zbog retraumatizacije doivljene tokom suenja. Kapaciteti odjeljenja Suda BiH nedovoljni su da bi se toliko vremena posvetilo svakom pojedinanom svjedoku: podrka svjedoku daje se neposredno prije suenja, tokom suenja, i neposredno nakon svjedoenja. Odnos izmeu istranih organa i tuilatava. Na kraju, ni na nivou entiteta, ni na nivou kantona ne postoje specijalizirani policijski organi koji bi se specifino bavili istraivanjem sluajeva ratnih zloina. Uesnici smatraju da sami policijaci nisu u potpunosti osposobljeni da vode istrage ovih specifinih sluajeva, niti da uzimaju izjave od rtava (na primjer, od rtava silovanja). Takoer nema dovoljno koordinacije izmeu policijskih organa i tuilatava po pitanju rasvjetljavanja sluajeva ratnih zloina na svim nivoima.

PREPORUKE
Preporuke koje se odnose na podizanje kapaciteta sudova i tuilatava. Uesnici konsultacija saglasili su se da je potrebno osnovati regionalna odjeljenja Suda i Tuilatva BiH u kantonalnim i u okrunim sudovima i tuilatvima koji e se baviti iskljuivo procesuiranjem sluajeva ratnih zloina. Razlog je u obezbjeivanju dovoljno finansijskih sredstava u pravcu jaanja tehnikih i strunih kapaciteta ovih institucija, a koje trenutno kantonalni i okruni sudovi i tuilatva ne mogu obezbijediti. U svim kantonalnim i okrunim sudovima potrebno je izgraditi adekvatne sudnice, kako bi se stvorili uslovi za potivanje svih odredbi zakona o zatiti svjedoka (poseban ulaz za svjedoke, mogunost svjedoenja video-linkom, distorzija glasa, fizika zatita, relokacija i slino). U ovim institucijama potrebno je otvoriti kancelarije u kojima e raditi sudije i tuioci koji e se iskljuivo baviti sluajevima ratnih zloina, kao i njihovi struni saradnici, a to doprinosi povjerenju javnosti u ove institucije. Uesnici su istakli da sudije i tuioci i njihovi saradnici na ovim nivoima, kao i advokati optuenih, trebaju proi kroz edukaciju u oblasti krenja meunarodnog humanitarnog prava, sudske prakse meunarodnih sudova koji su procesuirali ovakve sluajeve (MKSJ, ICTR, internacionalizirani sudovi u Sijera Leoneu, Istonom Timoru, Kambodi, Kosovu), u oblasti primjene sporazuma o priznanju krivnje i drugo. Na kraju, u kantonalnim i okrunim sudovima potrebno je osnovati slubu za pruanje psiholoke podrke svjedocima. Svi sudovi i tuilatva trebaju uspostaviti slubu za odnose s javnou koja e profesionalno i za javnost razumljivim jezikom izvjetavati o suenjima za ratne zloine, o injenicama iz optunice, krivinim djelima koja se stavljaju na teret optuenom, te o injeninoj osnovi za kvalificiranje odreenog zloina kao odreenog krivinog djela. S tim u vezi profesionalizirat e se rad slubi za odnose s javnou Suda i Tuilatva BiH.

25

Vie informacija o ovome pronai u dijelu izvjetaja o temama Jaanje povjerenja javnosti u rad pravosua u BiH u procesuiranju ratnih zloina i Uloga civilnog drutva u procesuiranju ratnih zloina.

13

Uesnici su istakli da je u pravcu davanja psiholoke podrke rtvama-svjedocima i svjedocima vrlo vano da u punom kapacitetu proradi mrea NVO za podrku Sudu BiH, kako bi se obezbjedila konzistentnost svjedoenja, uspjenost sudskog procesa i sprijeila retraumatizacija svjedoka.26 Preporuke koje se odnose na saradnju izmeu istranih organa i tuilatava. Takoer je potrebno na nivou entiteta i kantona osnovati specijalne policijske slube koje e se baviti specifino istragama sluajeva ratnih zloina. Policajci iz ovih slubi trebaju proi kroz specijaliziranu obuku i edukaciju o iskustvima drugih policija i strunjaka koji su se bavili policijskim istragama u vezi sa ratnim zloinima. Na kraju, sve ove slube trebaju proi kroz specifinu obuku za rad sa rtvama (na primjer sa silovanim enama) i svjedocima, budui da su rtve ratnih zloina specifine rtve i ne sreu se tokom obavljanja svakodnevnih policijskih dunosti. Osnivanjem specijaliziranih odjeljenja za ratne zloine u kantonalnim i okrunim tuilatvima omoguava se uspostavljanje tjenjih odnosa izmeu ovih slubi i specijaliziranih slubi MUP-a na nivou kantona i entiteta. Da bi se povezao rad ovih institucija potrebno je definirati mehanizme saradnje, s obzirom da do sada odnos izmeu policije i tuilatava nije bio dovoljno funkcionalan.

2 KAZIVANJE ISTINE
2.1 TEMA: ZNAAJ DOKUMENTIRANJA RATNIh ZLOINA I UTVRIVANJA ISTINE O ODGOVORNOSTI U PROLOSTI SADANJE STANJE
Kontekst. U BiH ne postoji dravna strategija za dokumentiranje ratnih zloina. Dokumentiranjem se bave uglavnom organizacije civilnog drutva. Nepotpuni podaci koji su poznati javnosti, jo uvijek nerijeeno pitanje oko 13.000 nestalih, te nepostojanje zvaninog broja stradalih tokom oruanih sukoba u BiH otvaraju prostor, kako to tvrde uesnici, za razliitu vrstu manipulacija, prvenstveno brojem rtava. Manipulaciju omoguava i protok vremena tokom kojeg je izgubljen ili uniten dio dokumentacije o zloinima; neki svjedoci i rtve napustili su BiH ili su preminuli, a oni koji su jo uvijek u BiH su zastraeni i ne ele govoriti o onome to su doivjeli. Uloga politikih stranaka. Uesnici konsultacija istiu da je proces dokumentiranja politiziran i da postoje najmanje tri interpretacije istine, u skladu s interesima konstitutivnih naroda. Takoer je naglaeno da politike stranke sa svoje strane utjeu na dalje produbljivanje razlika meu etnikim zajednicama. Stranke imaju ovakav pristup, jer, kako to tvrde uesnici, postoji mogunost da u svojim redovima i dalje imaju ljude koji su odgovorni za krenja ljudskih prava, a protiv kojih bi trebalo pokrenuti ili krivine istrage, ili lustracioni proces. Za neke kau da su pozicionirani u institucijama entiteta, kantona i BiH. Upravo iz tog razloga, kako to tvrde uesnici, veina politikih opcija u BiH su dio problema, a ne dio pronalaenja rjeenja. Uloga rtava. Uloga rtava je minimizirana i one nisu prepoznatljive u drutvu, dok su, sa druge strane, kako to vide uesnici, rtve veoma podlone za manipuliranje. Osim u nekim ogranienim sluajevima, rtve uglavnom nisu ukljuene u aktivnosti i projekte u pravcu dokumentiranja ratnih zloina. U krajnjem sluaju rtve se ukljuuju u sam proces kao izvor informacija o zloinima, dok se one same ne konsultiraju oko njihovih potreba u pravcu dokumentiranja ratnih zloina. Naroito je istaknuto da nije uspostavljen ni javni ambijent u kojem bi se potpuno slobodno govorilo o ratnim zloinima i u kojem bi se stvorila platforma za rtve da slobodno govore o svom stradanju u prolosti. Na kraju, istaknuto je da same rtve nemaju hrabrost otvoreno govoriti i iz sigurnosnih razloga, obzirom da su ljudi odgovorni za njihovo stradanje i dalje na slobodi. Naroito se za bezbjednost brinu one rtve koje su se vratile u svoje kue i nastavile ivjeti pored osoba odgovornih za krenje njihovih ljudskih prava. U takvom ambijentu rtve i ako bi bile pozvane da javno govore o svom stradanju, ne bi bile u mogunosti na taj poziv odgovoriti iz sigurnosnih razloga.
26

Vie informacije o ovome pronai u dijelu izvjetaja koji se odnosi na temu Uloga NVO u rehabilitaciji i resocijalizaciji.

14

Uloga veterana. Uesnici smatraju da se zanemaruje uloga veterana u procesu dokumentiranja i da bosanskohercegovako drutvo nije prepoznalo interes javnog svjedoenja veterana o njihovoj ulozi tokom oruanih sukoba, da iz svog ugla govore o dogaajima iz prolosti. Tu se prvenstveno misli na one veterane koji ele i koji su spremni suoiti se s poinjenim zloinima i koji se osjeaju odgovornim zbog poinjenih zloina, jer su bili pripadnici vojske i jedinica koje su poinile zloine.

Preporuke u sklopu teme 2.2

2.2 TEMA: MEhANIZMI UTVRIVANJA ISTINE SADANJE STANJE

Politizaranje procesa. Javnost u BiH generalno je nepovjerljiva prema svim inicijativama za utvrivanje istine, i zvaninim i nezvaninim, zbog politizacije procesa, kako to istiu uesnici. Sve zvanine inicijative za uspostavljanje tijela za istraivanje injenica o oruanom sukobu u BiH su propale, osim Komisije za Srebrenicu. Meutim, nalazi ovog tijela nisu izvrili presudan uticaj na graane BiH, prvenstveno, kako je istaknuto, zbog utjecaja politikih elita. Trenutno u BiH postoje jedna zvanina inicijative za istraivanje injenica koju je pokrenuo parlament BiH i odnosi se na istraivanje zloina o Sarajevu (Komisija za Sarajevo), meutim, javnost nije upoznata s aktivnostima ovog tijela. Takoer, uesnici istiu primjer ove komisije kao primjera politiziranja procesa utvrivanja istine. Uesnici smatraju da politike stranke svojim stavovima stvaraju ambijent koji je prepreka pokretanju javnog dijaloga o mogunosti uspostavljanja nekog modela za utvrivanje injenica, u korist svih naroda u BiH. S tim u vezi, naroito je istaknut problem sa kojima se suoava Institut za nestale osobe. NVO. U BiH se dokumentiranjem ratnih zloina prvenstveno bave NVO, primjenjujui razliite metode istraivanja. Openito, veina ovih NVO bavi se dokumentiranjem krenja prava odreene grupe stanovnitva u smislu statusa, roda i etnike pripadnosti. Takoer, jedan broj organizacija prikuplja podatke o poinjenim zloinima primjenjujui metodu usmene istorije i na taj nain pokuavaju da stvore kulturu sjeanja.27 Istaknuto je da ove organizacije generalno nemaju dovoljno strunih kapaciteta da same sprovedu proces dokumentiranja ratnih zloina i da na osnovu injenica interpretiraju istinu. Aktivnosti dokumentiranja koje su sprovodile NVO bile su uglavnom pojedinani projekti koji, osim u nekoliko sluajeva, uglavnom nisu bili prepoznati u iroj javnosti. Dokumentacija korisna za dokumentiranje nije sistematizovana i uglavnom nije dostupna javnosti. Tuilatva i sudovi koji procesuiraju sluajeve ratnih zloina, MKSJ, ili Institut za nestale osobe posjeduju brojnu dokumentaciju o krenjima ljudskih prava i zloinima poinjenim tokom oruanog sukoba u BiH. Osim toga, tokom obavljanja svojih programskih aktivnosti, organizacije i pojedinci iz civilnog drutva u BiH su takoer prikupile znaajnu koliinu dokumentacije. Meutim, ta dokumentacija nije sistematizirana, ne nalazi se na jednom mjestu, ve je u posjedu tih institucija. Inae, dokumentacija ovih pravosudnih institucija, Instituta za nestale osobe i organizacija civilnog drutva uglavnom nije ili je nedovljno dostupna javnosti.

PREPORUKE ZA TEME:

Znaaj dokumentiranja ratnih zloina i utvrivanja istine o odgovornosti u prolosti i Mehanizmi utvrivanja istine Strategija dokumentiranja ratnih zloina.28 Potrebno je osnovati radnu grupu koja e se baviti definiranjem dravne strategije za dokumentiranje ratnih zloina. Usvajanjem ove strategije uesnici vjeruju da e se stvoriti ambijent u kojem e se otvoreno govoriti o zloinima iz prolosti i koji e doprinijeti depolitiziranju procesa utvrivanja injenica.
27

Vie informacija o aktivnostima civilnog drutva u pravcu dokumentiranja ratnih zloina mogu se nai u okviru dijela izvjetaja Uloga civilnog drutva u procesuiranju i dokumentiranju ratnih zloina i Uloga civilnog drutva u utvrivanju i kazivanju istine. Sve strategije koje su kao preporuke definisali uesnici konsultacija, a to su strategija dokumentiranja ratnih zloina i strategija reparacija, trebalo da postanu sastavni dio strategije tranzicijske pravde u BiH, a koja je poreporuena u segmentu koji se odnosi na aktivnsoti civilnog drutva. Te strategije, tj. generalna strategija tranzicijske pravde propisivae vansudske mehanizme i dopunjavae ve postojei mehanizam suenja za ratne zloine, a koji je dodatno preciziran Dravnom strategijom za rad na predmetima ratnih zloina koja e uskoro biti usvojena.

28

15

Radnu grupu init e institucije drave, entiteta i kantona, kao i pojedinci i predstavnici organizacija civilnog drutva koji se bave aktivnostima u oblasti tranzicijske pravde, te udruenja rtava. Stvaranjem ovog ambijenta omoguit e se, izmeu ostalog i nesmetani rad Instituta za nestale osobe, to je, po uesnicima jedna od najveih potreba. Strategija dokumentiranja ratnih zloina propisala bi i definirala sljedee elemente: 1) metodologiju istraivanja, 2) upotrebu strunih termina iz rjenika meunarodnog humanitarnog prava i terminologiju sudskih presuda u procesima koji su se vodili pred kantonalnim i okrunim sudovima u BiH, sudovima u regionu i MKSJ, kao i 3) usvajanje zakona koji e propisati osnivanje tijela za istraivanje ratnih zloina na dravnom nivou. Takoer, strategija treba da predvidi 4) prikupljanje sve relevantne dokumentacije koja moe biti od pomoi u rasvijetljavanju onoga to se dogodilo u prolosti. To bi bila dokumentacija sudova i tuilatva u BiH, dokumentacija MKSJ, Instituta za nestale osobe, ali i dokumentacija organizacija civilnog drutva. Sva ova dokumentacija mora biti objedinjena i verificirana. Strategija treba da predvidi 5) osnivanje jedinstvenog arhiva u kojem bi se nala i bila arhivistiki obraena dokumentacija pomenutih institucija, a koja je prepoznata kao relevantna za utvrivanje injenica, kao i dokumentacija do koje e se doi tokom istraivanja. U sklopu arhiva nalazila bi se i 6) pretraiva baza podataka. Na kraju, strategija treba da predvidi 7) arhivistiku obradu dokumentacije, kao i njenu digitalizaciju, kako bi se dokumentacija zatitila. Nakon digitalizacije, dokumentacija e biti unijeta u bazu podataka. Sva dokumentacija koja se bude nalazila u arhivu ili u bazi podataka bie dostupna javnosti. Inae, ovaj arhiv radio bi u sklopu tijela za utvrivanje istine. Zakon o formiranju tijela za utvrivanje injenica. Jedan od najvanijih segmenata strategije je preporuka za usvajanje zakona o formiranju tijela za utvrivanje istine na dravnom nivou. Ovo tijelo, kako uesnici istiu, trebalo bi da bude nezavisno i apolitino, a finansiralo bi ga Vijee ministara. U procesu konsultacija oko pravljenja zakona takoer e zajedniki uestvovati predstavnici relevantnih institucija, politikih stranaka, NVO koje se bave aktivnostima u oblasti tranzicijske pravde, udruenja rtava i drugi zainteresirani predstavnici civilnog drutva. Zakonom bi bili propisani kriteriji za izbor lanova ovog tijela i kriteriji na osnovu kojih bi se utvrdili elementi kao to su metodologija istraivanja, vremenski okvir za istraivanje, mandat tijela, odnos s pravosudnim institucijama i drugo. Uesnici smatraju da bi u ovom tijelu trebali raditi ljudi visokih moralnih vrijednosti, koji su priznati u svojim zajednicama i dokazani u svojim osnovnim djelatnostima, nepristrasni i na koje se ne moe vriti politiki uticaj. Takoer, lanovi tijela trebali bi biti nezavisni u finansijskom pogledu i imali bi prihode u svojim osnovnim djelatnostima, dok se rad u ovo istranom tijelu ne bi honorarisao.

2.3 TEMA: ULOGA MEMORIJALA U KAZIVANJU ISTINE SADANJE STANJE

U BiH ne postoji plan podizanja memorijala. Uesnici su istakli da su, generalno, memorijali koji su ve sagraeni ili se trenutno grade u BiH, podignuti ili se podiu neselektivno i ishitreno, bez utvrivanja detaljnih injenica o tome ta se desilo na odreenom mjestu ili u odreenoj regiji. Ti spomenici uglavnom su posveeni rtvama ili zaslunim graanima (herojima) jedne etnike zajednice. Tokom diskusija istaknuto je da je, openito, podizanje spomenika u BiH politiko pitanje i da spomenici veim dijelom nose jasnu politiku poruku o tome ko je rtva, a ko poinilac; ko je agresor, a ko branilac. Na ovaj nain, smatraju uesnici, produbljuje se jaz izmeu naroda u BiH. Takoer, istaknuto je da se nerijetko podizanjem spomenika nastoji negirati, umanjivati ili relativizirati ono to se zaista dogodilo na odreenom mjestu. Tako se na mjestima gdje su ubijani ili mueni pripadnici jednog naroda postavljaju spomenici u slavu rtava ili ak poginulih vojnika drugog naroda, a koji su, zapravo, uestvovali u poinjenju zloina na tom mjestu. Takoer, u zajednicama se glorificiraju i mitologiziraju odreeni heroji u iju se ast podiu spomenici, a koje pripadnici drugih naroda uglavnom odreuju kao poinioce. Uesnici smatraju da se na ovaj nain vrijeaju rtve i ponovo im se oduzima dostojanstvo.
16

Openito, u svim zajednicama uglavnom se podiu spomenici u ast vojnicima kako bi im se otvoreno izrazilo priznanje za uee u odbrambenom ratu, dok je podizanje spomenika rtvama stavljeno u drugi plan. Na kraju je istaknuto da u BiH gotovo da nema spomenika koji na univerzalan nain tretiraju rtvu.

PREPORUKE
Uesnici su se saglasili da je osnovni standard/kriterij za podizanje memorijala utvrivanje injenica o odreenom dogaaju ili utvrivanje injenica o aktivnosti osobe ili osoba u iju se ast podiu spomenici. Poruka spomenika treba da bude istina, pravda i odgovornost. Glavni moto izgradnje spomenika je rtva je na prvom mjestu, bez obzira na nacionalnu pripadnost, a s ciljem vraanja dostojanstva rtvama. Takoer, uesnici su istakli da je potrebno napraviti listu spomenika koji su do sada podignuti, kako bi se se izvrila procjena da li je potovan kriterij istine o dogaaju ili o ulozi pojedinca ili pojedinaca, da li je poruka spomenika istina pravda i odgovornost ili spomenik ima ulogu u irenju vjerske i nacionalne mrnje; da li spomenik ima ulogu u pravcu negiranja zloina tj. da li vrijea rtve. Ukoliko spomenik za cilj ima negiranje zloina, irenje vjerske i nacionalne mrnje ili vrijea rtve, uesnici su saglasni da se izvri uklanjanje takvih spomenika. Svi ovi standardi bit e propisani Zakonom o memorijalima koji e se usvojiti na dravnom nivou.

3 REPARACIJE
3.1 TEMA: ODREIVANJE POJMA RTVE I POVREDE SADANJE STANJE
Zakonska regulativa i druga prava. U BiH ne postoji jedinstven Zakon o reparacijama. Oba entiteta, Federacija BiH i RS posebnim zakonima o civilnim i vojnim rtvama rata i drugim zakonima reguliraju ovu oblast. Entitetski zakoni ne daju sistemska rjeenja reparacija za reguliranje poloaja vojnih i civilnih rtava rata, ve je dominantan metod plaanje kompenzacija za nainjenu tetu. Takoer, uesnici istiu da su entiteti ovim zakonima predvidjeli iri korpus prava za vojne rtve rata nego za civilne rtve rata.29 Sutina ovih razlika je u priznanju uea veterana i ratnih i vojnih invalida (RVI) u odbrambenom ratu, dok je osnova za naknade za civilne rtve rata odgovornost drave za tetu nanesenu njenim graanima, kao i injenica da je drava propustila omoguiti im bezbijedan ivot. Zakoni predviaju razliit stepen invaliditeta za dobijanje statusa vojne i civilne rtve rata. Mjerilo za procjenu stepena invaliditeta za obje grupe stanovnitva je oteenje organizma izazvano psihofizikim uzrocima. Meutim, nijedan zakon ne propisuje post-traumatski stresni poremeaj (PTSP) kao uzrok oteenja. Da bi osoba postala vojna rtva rata potrebno je da ima 20% invaliditeta 30, dok je za dobijanje statusa civilne rtve rata potrebno da osoba ima 60% invaliditeta.31 Openito, uesnici smatraju da postoji veliki broj korisnika prava koja proistiu iz ovih zakona. Federacija BiH suoava se s problemom nepoznavanja tanog broj korisnika, dok u RS i na nivou kantona postoji baza podataka o korisnicima. Na evidentiranje tanog broja korisnika utjee nepostojanje zvaninog broja ubijenih i nestalih na podruju BiH.
29 30

Vie informacija o ovome u okviru teme Strategija reparacija materijalne i nematerijalne reparacije. 20% invaliditeta u RS priznaje se samo osobama koje su ranjene ratnim materijalom, dok je minimalan procenat invaliditeta za osobe kod kojih je oteenje nastupilo usljed bolesti 40%, kako bi dobile status vojne rtve rata. Zakon Federacije BiH ne pravi ovu razliku, ve je za dobijanje statusa vojne rtve propisano 20% invaliditeta. Procjena fizikog oteenja od 60% je usvojen svjetski standard. Openito, osobe kod kojih je procenat invaliditeta ispod 60% potpuno su radno sposobne.

31

17

Status logoraa. U zakonima o civilnim rtvama rata RS i Federacije BiH zatoenici u logorima vode se kao civilne rtve rata. Meutim, ova udruenja, istiu uesnici, prije svega ona iz RS, konstantno trae da se usvoji posebno zakonodavstvo koje bi reguliralo njihov poloaj. Savez logoraa BiH, iji su lanovi uglavnom Bonjaci, tuili su RS za naknadu tete, dok je Savez logoraa RS tuilo Federaciju BiH. I jedno i drugo udruenje u tubenom zahtjevu trae odtetu, meutim, uesnici smatraju da je glavni razlog za pokretanje ovih tubi elja tuioca da ih eniteti u kojima su bili zarobljeni priznaju kao rtve, tanije da do javnosti doe informacija da su oni, logorai, bili rtve. Status osoba koje su tokom rata imale radnu obavezu. Takoer, uesnici istiu vrlo znaajan problem s kojim se suoavaju oba entiteta, a to je reguliranje statusa osoba koje su tokom rata imale radnu obavezu i koje su tokom obavljanja poslova iz svoje nadlenosti bivali ranjavani, ginuli ili nestajali. Te osobe se ne mogu nazivati vojnicima, jer nisu nosile oruje, ali ni civilima, jer su imale radnu obavezu na osnovu naredbi iz vojnih komandi (da poprave instalacije u kasarnama, telefonske stubove za potrebe vojske i slino). Uesnici istiu da se u RS konkretno njihov poloaj rjeava tako to e dobijati davanja u rangu invalidnina propisanih za vojne rtve rata, ali ne i status vojne rtve rata. Civilne i vojne rtve rata ne poznaju svoja prava. Ono ta je karatkeristino i za RS i za Federaciju BiH je da rtve generalno ne poznaju svoja prava koja propisuju zakoni o vojnim i civilnim rtvama rata, ne znaju koja im je dokumentacija potrebna da bi dobili status civilne ili vojne rtve rata, kojoj se instituciji trebaju obratiti da bi ostvarili pravo na socijalno davanje po pitanju ubijenog ili nestalog lana porodice, koja institucija procjenjuje invaliditet i drugo. Uesnici smatraju da ni NVO, koje su realiziranjem svojih programskih aktivnosti u pravcu pruanja psiholoke pomoi i rehabilitacije u neposrednom kontaktu sa rtvama, nemaju informacije o zakonskoj regulativi. Ne postoje ni mediji koji su struni u praenju ove oblasti. Mediji generalno ne informiraju javnost o pravima vojnih i civilnih rtava rata, osim u sluaju senzacionalistikih vijesti. U boljem su poloaju i mnogo su organiziranija specifina udruenja kao to su udruenja rtava, veterana, ratnih i vojnih invalida, logoraa i druga koja su, iako formalno nevladina, u bliskom kontaktu s institucijama. Uesnici istiu da su ova udruenja vrlo bliska politikim strankama i institucijama, ak i da ih stranke i institucije kontroliu. Na kraju, potrebno je istai da su se uesnici sloili da nema mnogo akademskih istraivanja koja se bave ovom oblau tranzicijske pravde.

Preporuke u sklopu teme 3.2

3.2 TEMA: STRATEGIJA REPARACIJA - MATERIJALNE I NEMATERIJALNE REPARACIJE SADANJE STANJE

Ogranieno shvatanje reparacija u Bih. Uesnici diskusije istakli su da je u BiH shvatanje reparacija ogranieno i da se svodi na isplate individualnih mjesenih naknada ili obeteenja na osnovu entitetskih zakona o civilnim i vojnim rtvama rata. Kao to je ve naglaeno, u BiH ne postoji zakon o reparacijama na dravnom nivou. 2006. godine, Generalna skuptina UN usvojila je rezoluciju Osnovna naela i smjernice za ostvarivanje prava na pravni lijek i reparacije rtava tekih krenja meunarodnog prava ljudskih prava i ozbiljnih povreda meunarodnog humanitarnog prava. Ovom rezolucijom propisuje se pet oblika reparacija kao sveobuhvatnog programa reparacija. To su: restitucija, kompenzacija, rehabilitacija, razni oblici zadovoljenja (javna izvinjenja, komemoracije, utvrivanje injenica, kazivanje istine itd.), i garancija neponavljanja. Uesnici naglaavaju da u BiH nijedan zakon, kao ni sam Dejtonski sporazum (tanije ANEKS VII koji propisuje kompenzacije zbog tete koja je nastala tokom oruanog sukoba u BiH), ne propisuje nijedan od ovih oblika reparacija. Openito, u BiH ne postoji percepcija da reparacije mogu biti materijalne i nematerijalne32 i da je sutina reparacija u resocijalizaciji korisnika putem primjene svih reparacijskih oblika.
32

to se tie nematerijalnih/simbolinih reparacija, do sada je bilo pojedinanih sluajeva izvinjenja rtvama kao to je izvinjenje predsjednika Srbije Borisa Tadia povodom desetogodinjice genocida u Srebrenici 2005. godine tj. izvinjenje predsjednika Republike Srpske, Dragana avia, nakon objavljivanja rezultata Komisije za Srebrenicu Vlade Republike Srpske.

18

Kao to je istaknuto, obeteenja koja propisuju entitetski zakoni o civilnim i vojnim rtvama rata isplauju se po osnovi razliitog stepena psihofizikog oteenja organizma. Zakoni oba entiteta propisuju razliit stepen invaliditeta za dobijanje statusa vojne, odnosno civilne rtve rata, dok nijedan od zakona ne propisuje PTSP kao uzrok za psihofiziko oteenje organizma.33 Za isti procenat invaliditeta civilne rtve rata dobijaju manje iznose u odnosu na vojne rtve rata. Inae, invalidnine su generalno vie u Federaciju BiH, nego u RS. Takoer, vojnim rtvama rata je dostupan iri korpus drugih prava koja nisu odreena ovim zakonima, kao to je stambeno zbrinjavanje ili zapoljavanje. Openito, i u Federaciji BiH i u RS veliki je broj korisnika prava propisanih ovim zakonima, dok socijalna davanja prevazilaze standard Svjetske banke prema kojem se najvie 20% procenata budeta moe izdvajati za socijalna davanja. Takoer, uesnici istiu da entiteti nisu ispotovali preporuke Svjetske banke da se ne propisuju prava koja se ne mogu ispotovati. Meutim, zbog velike snage borake populacije u oba entiteta i generalnog stava javnosti prema njima, vlade su, prema shvatanju uesnika, propisivale ova prava, tako da oba entiteta imaju veliki unutranji dug prema veteranima. Preporuke komiteta OhChR.34 Komiteti OHCHR izdali su 2006. godine preporuke da bi trebalo izjednaiti davanja za vojne i civilne rtve rata, da bi trebalo izjednaiti uslove za sticanje invalideta, kao i da je potrebno donijeti zakon na dravnom nivou na osnovu kojeg bi se usaglasili entitetski zakoni koji bi i dalje imali teret plaanja kompenzacija. Kolektivne reparacije. Uesnici naroito istiu da entiteti nisu bili u mogunosti, a u nekim sluajevima se pretpostavlja da nisu bili ni voljni, pristupiti kolektivnim reparacijama na sistematski nain kroz razvoj zajednica u smislu izgradnje infrastrukture, zapoljavanja, rekonstrukcije kua, aktivnostima vezanim za odriv povratak i ANEKS VII Dejtonskog sporazuma.35 Takoer, entitetski budeti ni danas nisu stabilni u mjeri u kojoj bi, u terminima kompenzacije, mogli pristupiti kolektivnim reparacijama tako to bi odreenoj kategoriji stanovnitva, kao to su logorai, mogli odjednom isplatiti odreenu sumu novca, a to bi ih dalje oslobodilo od plaanja mjesenih naknada. Uesnici istiu da je jedan od naina kolektivnih reparacija izgradnja memorijala. Primjer je izgradnja Memorijalnog centra Potoari: Dom za ljudska prava u sluajevima tube Bonjaka Srebreniana protiv RS nije dosudio da RS isplati tuitelje, ve da o svom troku izgradi spomenik i da izvjesnu sumu novca uplati u fond Memorijalnog centra, a to bi bila kompenzacija za neisplaivanje individualnih odteta. Tube za naknadu tete. Jedan manji broj rtava pokuao je ostvariti svoja prava pokreui tube za naknadu nematerijalne tete. Razlog pokretanja malog broja tubi je injenica da rtve ne znaju da imaju pravo da tue i ne znaju koga: entitete ili dravu. Takoer, rtve ne znaju da mogu pokrenuti postupak za naknadu nematerijalne tete protiv onih, protiv kojih je donesena pravosnana presuda u krivinom postupku, a zbog toga to su krili njihova ljudska prava. Na kraju, Zakon o besplatnoj pravnoj pomoi BiH jo uvijek nije usvojen,36 tako da i one rtve koje znaju da imaju pravo podizati tube za naknadu tete, ne pokreu parnice, jer same moraju platiti advokata i plaati sudske trokove, a rtve su uglavnom osobe nieg imovnog stanja. U svakom sluaju, ovakvi postupci traju dugo i njihov ishod je neizvjestan. Osim toga, uesnici primjeuju da u nekim sluajevima u kojima je donesena drugostepena presuda, a prema kojoj su entiteti obavezni isplatiti naknadu, enititeti jo uvijek nisu ispunili svoju obavezu. Jedan broj porodica nestalih podnosio je albe Domu i Komisiji za ljudska prava i Ustavnom sudu. Ove institucije donosile su odluke koje su u sebi sadravale obavezu entiteta da isplate naknade i provedu brzu i efikasnu istragu kako bi se rasvjetlila sudbina nestalog ili nestalih. Uesnici su istakli da, to se tie isplaivanja naknada, entitetske vlasti su ispunile obavezu, meutim nijedan entitet nije ispunio drugi dio odluke, ime je prekren Zakon o nestalima, kao i odluke Doma i Komisije za ljudska prava i Ustavnog suda.37 Iz tog razloga su neki predmeti zavrili pred Evropskim sudom za ljudska prava, kao u sluaju Avde Palia.
33 34 35 36 37

Vie informacija u temi Odreivanje pojma rtve i povrede. Ured Visokog komesara za ljudska prava. Vie informacija u temi Rekonstrukcija i odrivi povratak. Nacrt ovog zakona je proao skuptinsku proceduru tzv. prvo itanje. Vie o ovome u temi Izvrenje odluka Doma za ljudska prava, Komisije za ljudska prava i Ustavnog suda.

19

Savez logoraa BiH tuili su RS, a Savez logora RS tuilo je Federaciju BiH za naknadu nematerijalne tete. I jedno i drugo udruenje u tubenom zahtjevu trai odtetu i priznanje da su rtve. Sa svoje strane Ustavni sud BiH u skladu s praksom Evropskog suda za ljudska prava donio je odluku da naknada za dan proveden u logoru bude 100 KM. Meutim, nii sudovi nemaju ujednaene standarde i dosuuju naknade od sluaja do sluaja.

PREPORUKE ZA TEME:

Odreivanje pojma rtve i povrede i Strategija reparacija materijalne i nematerijalne reparacije Strategija reparacija.38 Potrebno je osnovati radnu grupu koja e se baviti definiranjem dravne strategije za reparacije. Radnu grupu e initi predstavnici politikih stranaka, institucija, pojedinci i predstavnici organizacija civilnog drutva koji se bave aktivnostima u oblasti tranzicijske pravde, i udruenja rtava. Uesnici su istakli da za reparacije treba propisivati pet osnovnih oblika reparacija u skladu s rezolucijom Generalne skuptine UN o reparacijama: restitucija, kompenzacija, rehabilitacija, razni oblici zadovoljenja (javna izvinjenja, komemoracije, utvrivanje injenica, kazivanje istine itd.), i garancija neponavljanja. Strategija treba da promovie resocijalizaciju kao sutinu reparacija, a koja e se provesti putem svih oblika reparacija. Takoer, strategija treba da istakne potrebu za podravanjem projekata koji se realizuju u pravcu odrivog povratka.39 Na kraju, uesnici smatraju da strategija treba propisati donoenje jedinstvenog krovnog zakona o reparacijama na nivou BiH, a koji bi regulirao itavu ovu oblast. S ovim zakonom bili bi usklaeni i ostali zakoni na entitetskom i kantonalnom nivou. Zakon o reparacijama. Jedan od najvanijih segmenata strategije je preporuka za usvajanje Zakona o reparacijama na nivou BiH. U procesu konsultacija oko pravljenja zakona takoer e zajedniki uestvovati predstavnici relevantnih institucija, politikih stranaka, NVO koje se bave aktivnostima u oblasti tranzicijske pravde, udruenja rtava i drugi zainteresirani predstavnici civilnog drutva. Zakon e, kao osnovne elemente, propisivati 1) okvir za utvrivanje materijalnog i nematerijalnog obeteenja/ zadovoljenja rtava, 2) ta je povreda i ko se, na osnovu povrede, moe smatrati rtvom. Po uesnicima, zakon treba 3) izbrisati razlike u pravima vojnih i civilnih rtava rata i 4) razliit procenat invaliditeta za dobijanje statusa vojne, odnosno civilne rtve rata, kako je to naglaeno zakljucima komiteta OHCHR. Takoer, uesnici smatraju da je potrebno propisati da je i 5) PTSP uzronik psihofizikog oteenja organizma, ime bi poela da se potuju prava onih koji su do sada bili iskljueni iz mogunosti da se koriste pravima propisanim entitetskim zakonima o civilnim i vojnim rtvama rata. Zakonom e biti predvieno 6) formiranje centralne baze podataka u koju e biti pohranjene sve informacije o korisnicima i ime e se utvrditi taan broj korisnika. Na osnovu ovog zakona bio bi 7) uspostavljen jedinstven fond iz kojeg bi se upuivala sredstva korisnika na ime naknade. Sredstva na osnovu kojih e se isplaivati naknade dolazit e i iz predpristupnih fondova EU, kao i iz drugih raspoloivih dravnih fondova. Saradnja institucija i organizacija civilnog drutva. NVO i mediji u saradnji s institucijama trebaju promovirati kampanju o reparacijama koja sadri informacije o tome da reparacija ne znai samo naknade, ve i nematerijalne oblike reparacija. Putem ove kampanje treba educirati javnost da je sutina reparacija resocijalizacija korisnika. Vlada zajedno sa medijima i NVO treba da organizuje kampanju u pravcu informiranja javnosti o pravima koja su propisana zakonima na dravnom, entitetskom i kantonalnom nivou i ta graani mogu uraditi da bi zadovoljili svoja prava. Kroz saradnju s organizacijama civilnog drutva, institucije BiH razvit e programe za psiholoku pomo rtvama.40

38 39 40

Pogledati fusnotu broj 11. Vie informacija o ovome u okviru teme Rekonstrukcija i odrivi povratak. Vie informacija o ovome u temama Uloga NVO u rehabilitaciji i resocijalizaciji.

20

Tube za naknadu tete. Tokom medijskih kampanja naroito je potrebno naglasiti pravo rtve za podizanje tube protiv institucija kantona, entiteta i BiH za naknadu nematerijalne tete. Takoer, potrebno je rtvama pruiti informacije da imaju pravo pokrenuti postupak za naknadu nematerijalne tete protiv onih pojedinaca, protiv kojih je donesena pravosnana presuda u krivinom postupku, a zbog toga to su krili njihova ljudska prava. U sluajevima u kojima bi sud presudio da poinilac41 lino treba platiti naknadu, a nije u mogunosti, naknada se treba isplatiti iz fonda koji e biti osnovan zakonom. U vezi sa pokretanjem parninih postupaka, uesnici su istakli kao neophodnost da se u to hitnijem roku usvoji Zakon o besplatnoj pravnoj pomoi na nivou BiH. Ispunjavanje odluka u sudova. Uesnici su naroito istakli da je potrebno ukinuti sve prepreke ka ispunjavanju presuda za naknadu tete koje su donijeli redovni sudovi. Na kraju, treba obezbijediti dodatne mehanizme kako bi se ispunile odluke Doma i Komisije za ljudska prava i Ustavnog suda BiH u potpunosti, prvenstveno oni dijelovi odluka koji se odnose na sprovoenje brze i nepristrasne istrage u pravcu otkrivanja sudbine nestalih.42 Memorijal za sve rtve rata. Takoer, uesnici smatraju da je potrebno izgraditi jedinstven spomenik svim rtvama rata kao vrsta kolektivne reparacije u simbolinom smislu, a koji bi bio neka vrsta vodenog parka ili parka prirode u kojem bi se gajile rijetke ptice, biljke i slino, sa teritorije BiH.

3.3 TEMA: REKONSTRUKCIJA I ODRIVI POVRATAK SADANJE STANJE

Problemi povratka. Aneks VII Dejtonskog sporazuma predvia povrat i rekonstrukciju imovine, naknadu tete raseljenim licima i povratak. Do sada je uvijek prioritet bio humanitarni aspekt povratka, fiziki povratak i obnova ivotnog prostora, dok je malo toga uraeno na implementaciji odrivog povratka putem realizacije infrastrukturnih projekata (izgradnja vodovoda, kola i slino), razvoja lokalnih zajednica, kao i kroz zapoljavanje povratnika (sve se to generalno moe podvesti pod izraz razvoj lokalnih zajednica), kako to primjeuju uesnici. Glavni razlog je nedostatak sredstava. Uesnici su istakli da su od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas utroena velika sredstva u proces povratka, meutim dogaalo se da se ta sredstva koriste nenamjenski. Da bi se uvele procedure i kontrole u pravcu troenja sredstava, kao i da bi se podrao proces odrivog povratka, UNDP je od 2004. godine poeo da sprovodi projekat SUTRA zajedno sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH. Uesnici vjeruju da se, generalno, budetska sredstva entiteta i kantona, a donekle i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, troe u skladu s politikim interesima stranaka koje upravljaju institucijama: na nivou entiteta i kantona institucije prvenstveno ulau u povratak veinskog stanovnitva, dok, sa svoje strane, dodatno vre pritisak na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice na koji nain ono treba troiti svoja budetska sredstva. Na nivou drave BiH postoji nezavisna Komisija za izbjegla i raseljena lica iji je zadatak da izradi planove obnove i rasporeivanje sredstava po opinama. Meutim, kako uesnici istiu, umjesto da kriterij za raspodjelu sredstava bude humanitarni princip koji nalae da svaka osoba treba imati krov nad glavom, sredstva se rasporeuju prema etnikom principu: na primjer, u odreenu opinu uloit e se odreena sredstva, od kojih e na obnovu kua Srba (i odriv povratak) biti utroen jedan procenat sredstava, na potrebe Bonjaka drugi procenat, na potrebe Hrvata trei procenat sredstava i tako dalje. Problemi odrivog povratka i naknade tete. U toku je revizija implementacije Aneksa VII. Jedan od razloga revizije je to povratak nije bio propraen odrivim povratkom, ali i da bi se realizovala odredba Aneksa koja se odnosi na naknadu tete. S naknadom tete povezano je pitanje onih raseljenih koji se ne ele vratiti, ije kue nisu obnovljene, ili
41

To su graanske parnice koje bi rtve podizale nakon krivinih postupaka u kojima je pravosnano utvrena odgovornost pojedinaca za poinjene zloina. Vie informacije o ovome u okviru teme Izvrenje odluka Doma za ljudska prava, Komisije za ljudska prava i Ustavnog suda.

42

21

onih koji su sami iz svojih sredstava obnovili kuu. Istaknuto je da je mogui razlog zato se raseljeni nisu vratili osjeaj nesigurnosti, poto postoji mogunost da su poinioci zloina jo uvijek na slobodi. Ovaj problem nesigurnosti naroito je vidljiv u sluaju silovanih ena. Takoer, na sam povratak utjee i nain na koji e lokalna vlast prihvatiti povratnike, jer se ponegdje, kako tvrde uesnici, oituje razliit odnos lokalne administracije prema veinskom stanovnitvu u odnosu na povratnike. Meutim, jedan od glavnih aspekata oteanog povratka je i nedostatak perspektive. Takoer, na odrivost povratka utjeu i obrazovni programi u kolama koje e djeca povratnika pohaati.43 U svakom sluaju, kako su istakli uesnici, humanitarni aspekt povratka jo uvek nije realizovan (aktivnost da svi ljudi imaju krov nad glavom), tako da se pretpostavlja da e pitanje naknade tete biti aktuelno u sljedeem periodu.

PREPORUKE
Uesnici istiu da je na svim nivoima vlasti potrebno propisati jasne procedure i kriterije za troenja sredstava u pravcu rekonstrukcije kua i stanova, kao i u pravcu podravanja odrivog povratka: prioritet su oni koji nemaju krov nad glavom i koji su nezaposleni. U pogledu fizikog i odrivog povratka ne smiju se primjenjivati etniki kriteriji. Uesnici su se saglasili da je potrebno prei s humanitarnog pristupa povratku koji se realizira kroz obnovu kua i fiziki povratak, na odriv povratak. Faktori koji utjeu na odrivost projekta su pokretanje infrastrukturnih projekata (izgradnja vodovoda, kola i slino), razvoj zajednica, zapoljavanje i drugo. Da bi se svi ovi faktori ispunili vano je pronai sredstva. Uesnici smatraju da je potrebno osnovati banku (fond) koja bi razvila program stimulirajuih kredita iskljuivo namijenjenih za povratniku populaciju kako bi oni sami mogli pokrenuti privatnu poslovnu inicijativu. Na odrivost povratka utjeu obrazovni programi u kolama koje e djeca povratnika pohaati i iz tog razloga uesnici su istakli potrebu za reformom obrazovanja.44 Uesnici diskusije istakli su da sredstva za naknadu tete po osnovu Aneksa VII ne postoje i da bi insistiranje na naplati vodilo zaduivanju, to bi opteretilo budue generacije da vraaju te kredite. Takoer, istaknuto je da je zaduivanje po ovom osnovu potencijalni izvor novih problema i podjela u BiH. Naknadu tete je potrebne izvriti, ali ona nije prioritet.

43 44

Vie informacija o ovome u okviru teme Reforma obrazovanja u procesu tranzicijske pravde. Vie informacija o ovome u okviru teme Reforma obrazovanja u procesu tranzicijske pravde.

22

4 INSTITUCIONALNE REFORME
4.1 TEMA: POTREBA ZA VETTINGOM U BIh45 SADANJE STANJE
Osnova za pokretanje procesa provjere javnog djelovanja predstavnika institucija. U BiH ne postoji Zakon o vettingu koji bi propisivao mehanizme za ispitivanje individualne odgovornosti predstavnika institucija u periodu kada su se deavala sistematska krenja ljudskih prava (ali za koje ne postoje osnova za pokretanje krivine istrage). Sproveden vetting u BiH i sve odredbe zakona koji pominju vetting ili utvruju mjere koje se mogu povezati sa ovim procesom bio je zasnovana na Aneksu IV Dejtonskog sporazuma, odnosno Ustav BiH. Ovaj Aneks predvia uzak osnov za provoenje vettinga, a to je krenje meunarodnog humanitarnog prava: nijedna osoba koja je osuena u predmetu ratnih zloina ili protiv koje je podignuta optunica da je poinila ratni zloin, a izvan je ruke pravde, ne moe se kandidirati za javnu funkciju. Javnost u Bih nema dovoljno informacija o procesu vettinga. Javnost generalno nije ni obavijetena o sutini vettinga, o tome koji je njen znaaj, koji vetting mehanizmi postoje u BiH, koji mehanizmi su primjenjivani u drugim drutvenim kontekstima i koji od njih bi se mogli primijeniti u kontekstu BiH. Odnost javnosti u Bih prema sprovedenom procesu vettinga. Iako uesnici smatraju da je generalno uinjen veliki korak u pravcu sprovoenja aktivnosti s ciljem vettinga, prvenstveno u policiji i pravosudnim institucijama, istaknuto je da bosanskohercegovaka javnost generalno nije zadovoljna sprovedenim procesom. Ovo nezadovoljstvo prouzrokovano je injenicom da su, na primjer, neki policajci nakon sprovedene provjere dobili certifikate za rad, ali da su nakon toga optueni i osueni zato to su poinili ratne zloine (sluaj imi). Uesnici naroito istiu da je javnost nezadovoljna zato to se vetting proces odvijao potpuno izvan oiju javnosti. Takoer, uesnici istiu da su u sluaju procesa certificiranja pripadnika policije prekrena ljudska prava, poto neki od decertificiranih nisu dobili obrazloenje zbog ega nisu dobili dozvolu za rad ili im je onemogueno da se ale na donijetu odluku. Zbog toga su se neki od njih alili Evropskom sudu za ljudska prava i UN. Posljedica toga je dolazak nezavisnog izvjestioca UN za ljudska prava koji je javno insistirao da se neki od policijaca koji su izgubili certifikat vrate na posao, jer je u njihovom sluaju prekrena Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava. Meu uesnicima pokrenuto je i pitanje decertificiranja predstavnika pravosua, prvenstveno onih koji su izgubili mogunost da budu tuioci i sudije zato to su koristili/uzurpirali tuu imovinu tokom oruanog sukoba. Neki od diskutanata istakli su da je kriterij koritenja/uzurpacije kontroverzan, da bi samo na osnovu njega nekadanje sudije i tuioci u potpunosti izgubili mogunost za kandidovanje na sudske i tuilake pozicije, poto se to koritenje/uzurpacija dogodila prije vie od deset godina. Uesnici su istakli da u tom periodu, za mnoga, ak i krivina djela, nastupa zastara. Takoer, istaknuto je da nezadovoljstvo javnosti povodom rezultata vettinga lei i u injenici da, konkretno, kandidati na izbornim listima ili, recimo, budui ministri Vijea ministara sami popunjavaju formular o podobnosti za tu javnu funkciju, u kojem se jedno od pitanja odnosi na njihovo javno djelovanje tokom rata. Uesnici istiu da javnost nije sigurna da e kandidati staviti tane informacije, niti je informirana o mehanizmu provjere ovih informacija, te o tome da li se informacije uistinu i provjeravaju.
45

Javnost u BiH nije upoznata s razlikom u znaenju termina vetting i lustracija. Vetting se odnosi na ispitivanje individualne odgovornosti/ uloge javnih slubenika i onih koji e se zapoljavati u javnim institucijama u budunosti, u periodu kada su sistematski krena ljudska prava i poinjeni ratni zloini, a protiv kojih ne postoji osnova za pokretanje krivine istrage. Meutim, ti slubenici i mogui budui slubenici, na primjer, snose odgovornost poto su svojim javnim djelovanjem na razliite naine podravali krenje tih prava. S druge strane, lustracija se odnosi na utvrivanje kolektivne odgovornosti pripadnika, na primjer, jedne politike stranke, slubenika institucija i slino. To je proces koji se zasniva na ubjeenju da su svi pripadnici jedne politike stranke tj. svi slubenici institucija, odgovorni za krenje ljudskih prava koje su sprovodili pripadnici odreene politike stranke, tj. odreene institucije. Najpoznatiji primjer gdje je izvren proces lustracije, a koji je regulisan Zakonom o lustraciji je primjer eke. Ovaj zakon Meunarodna organizacija rada okarakterisala je kao problematian sa stanovita potovanja ljudskih prava. Sutinski, u BiH, kao i u svim dravama bive Jugoslavije gdje je ispitivana odgovornost slubenika javnih ustanova i onih koji su se zapoljavali u institucijama, izvren je proces vettinga. Meutim, u dravama nastalim nakon raspada SFRJ, i u BiH, zbog nepostojanja adekvatnog prevoda termina vetting, odomaen je termin lustracija, iako lustracija nigdje nije sprovedena. Oba procesa sastoje se iz tri osnovne faze: faza registracije, faza procjene aplikacija i faza davanja certifikata onima za koje se pokae da su dostojni raditi u javnim ustanovama. Cilj i vettinga i lustracije je transformisanje javnih institucija i vraanje povjerenja graana u njih: javne ustanove od represivnih postaju institucijama od integriteta koje slue graanima.

23

Uesnici su istakli da ni u medijima nije izvren vetting i da neki mediji i dalje neprofesionalno i etniki pristrasno informiraju javnost o temama znaajnim za oblast tranzicijske pravde, kao i o drugim temama. Nedostatak volje za sprovoenje procesa vettinga. Opi je zakljuak uesnika da u BiH ne postoji dovoljna politika volja za sprovoenje procesa vettinga na ozbiljan nain. Smatra se da se u nekim politikim strankama, kao i u institucijama nalaze osobe protiv kojih bi trebalo provesti ovaj proces. Istaknuto je da se upravo takve osobe protive uspostavljanju efikasnog mehanizma za provoenja procesa vettinga. Na kraju, istaknuto je da je vrlo negativan uticaj vjerskih voa na vetting, jer su se u javnosti pojavljivale informacije da su upravo vjerski lideri javno podravali osobe protiv kojih postoji optunica za ratne zloine, protiv kojih je sproveden postupak za ratne zloine i koji su osueni (ili osloboeni) te, na kraju, one za koje dio javnosti misli da su poinioci zloina. Mehanizmi za sprovoenje vettinga. Uesnici istiu da u BiH postoji mali broj mehanizama koji se dotiu ove oblasti. Svi ovi mehanizmi za osnovu imaju uzak standard koji je propisan Aneksom IV Dejtonskog sporazuma. Ti mehanizmi su 1) zakoni, kao to je sluaj na primjer sa Izbornim zakonom, tanije njegovim lanovima 1.6 i 1.7, 2) institucije poput Centralne izborne komisije, Agencije za dravnu slubu BiH, SIPA, VSTV ili OHR koje imaju mandat za sprovoenje vettinga u pravcu provjere osoba koji ele da se kandiduju za javne funkcije u dravnoj upravi, bezbjednosnim organima, te u onim institucijama, kao to su parlament ili vlada, gdje se pozicije osvajaju na osnovu broja osvojenih glasova na demokratskim izborima. Uesnici su takoer istakli da iako OHR ima ovlatenja da konstantno provodi vetting, visoki predstavnik generalno se rijetko odluuje na ovu mjeru. Oprena miljenja o periodu koji treba da bude obuhvaen vettingom. Takoer, kad god se javno govori o temi vettinga uju se oprena miljenja o tome koji period neki novi vetting proces treba obuhvatiti: je li to samo period oruanog sukoba, ili je potrebno taj period proiriti i na vrijeme komunizma, kada je BiH bila deo SFRJ, a kada su takoer krena ljudska prava.46 Uesnici su istakli da jedan dio javnosti smatra da se insistiranjem na proirenju vettinga na period kada je BiH bila u SFRJ eli razvodniti stvarni problem, a to je ispitivanje odgovornosti javnih slubenika tokom oruanog sukoba devedesetih godina.

PREPORUKE
Informirati javnost o vettingu. Uesnici su istakli da je potrebno organizirati iroke kampanje o vettingu kako bi se javnost informirala o ovom procesu i, nakon toga, pokrenuti javne debate. Takoer, tokom tih kampanja potrebno je javnosti objasniti razliku izmeu termina vetting i lustracija kako se javnost ne bi dodatno zbunjivala. Usvajanje Zakona o vettingu. Uesnici su istakli potrebu za donoenjem Zakona o ispitivanju individualne odgovornosti javnih slubenika (Zakon o vettingu). U konsultacije oko izrade zakona, pored predstavnika relevantnih institucija i politikih stranaka, potrebno je ukljuiti i predstavnike civilnog drutva. Zakon treba propisati: 1) osnov za ispitivanje individualne odgovornosti javnih slubenika (vetting) i taj osnov treba biti iri od osnova koji je postavio Aneks IV. Osnov treba da se proiri openito na krenja ljudskih prava; 2) osnivanje tijela koji e sprovoditi proces ispitivanja javnog djelovanja predstavnika institucija; 3) pripadnici kojih institucija treba da potpadnu pod kontrolu tijela koje e biti osnovano ovim zakonom; 4) zakonom e biti propisan datum/godina od kada e proces provjere javnog djelovanja predstavnika institucija zapoeti; 5) metode koordinacije izmeu institucija koje se trenutno bave vettingom; 6) zakon e, takoer, propisati koja dokumentacija e se koristiti da bi se sprovelo ispitivanje odgovornosti javnih slubenika. Uesnici su se sloili da je vano koristiti dokumentaciju sudova i tuilatava u BiH i u regionu, dokumentaciju MKSJ, ali i dokumentaciju NVO koje su sprovodile aktivnosti dokumentiranja ratnih zloina i krenja ljudskih prava iz prolosti; 7) zakon e predvidjeti da itav proces bude transparentan, da e se odvijati uz puno potivanje ljudskih prava i 8) propisae mehanizme kojim e se osigurati potovanje svih odredbi zakona.
46

Meutim, ne postoji ni konsenzus o tome od koje godine, u periodu kada je BiH bila dio SFRJ, je potrebno zapoeti s procesom vettinga.

24

Uesnici smatraju da ovaj zakon ne bi trebalo da se odnosi na ispitivanje odgovornosti slubenika onih institucija gdje ve postoje efikasni mehanizmi kontrole. Jedan od tih mehanizama je VSTV koji u skladu sa svojim mandatom ispituje javno djelovanje sudija i tuioca, kako bi se utvrdila njihova podobnost za obavljanje sudske tj. tuilake funkcije. Ukljuivanje organizacija civilnog drutva u proces. Da bi se vetting uspjeno sproveo, neophodno je u itav proces ukljuiti organizacije civilnog drutva i lokalnu samoupravu koje imaju mogunost neposrednog uvida u to jesu li pojedinici koji su izgubili dozvolu za rad u javnim institucijama postavljeni na neke od pozicija u lokalnoj administraciji i lokalnim institucijama, kao i politikim strankama ili medijima. Osnivanje tijela za ispitivanje odgovornosti unutar institucija. U svim institucijama, ukljuujui politike stranke i medije, potrebno je formirati mehanizme/komisije koje e vriti vetting unutar sebe, s ciljem da se formira odgovorna i profesionalna institucija. Obezbjediti potpuno funkcionisanje svih postojeih vetting mehanizama. Uesnici su se saglasili da je potrebno dosljedno primjenjivati zakone koji u sebi sadre vetting odredbe. Takoer, odredbe tih zakona (na primjer lanovi 1.6 i 1.7 Izbornog zakona)47 trebaju biti usaglaene s osnovom za ispitivanje odgovornosti javnih slubenika u skladu sa Zakonom o vettingu. Uesnici su istakli da je od velike vanosti uspostaviti kordinaciju izmeu institucija koje sprovode vetting procedure, kao to su Agencija za dravnu slubu, Centralna izborna komsija, VSTV ili SIPA. Na kraju, istaknuta je potreba za uspostavljanje neposredne saradnje izmeu ovih institucija, sudova i tuilatva u BiH i regionu, kao i sa MKSJ.

4.2

TEMA: ULOGA IZBORNOG ZAKONA U PROCESU TRANZICIJSKE PRAVDE

SADANJE STANJE
Veza izmeu povratka i popisa stanovnitva. U BiH jo uvijek nije zavren proces povratka. Uesnici istiu da su razlozi za to viestruki: nedovoljan razvoj zajednica, loa infrastruktura, bezperspektivnost, strah, vjerovanje da su neki poinioci zloina jo uvijek na slobodi, neizvren vetting, sumnja da lokalne administracije imaju razliit odnos prema veinskom stanovnitvu nego prema povratnicima i drugo.48 Nezavren proces povratka u ranija mjesta prebivalita utjee na sastav opinskih vijea kao i na cjelokupnu etniku sliku u tim mjestima: trenutan sastav opinskih vijea kao i etnika slika u tim opinama ne odgovara podacima iz posljednjeg popisa u BiH koji je obavljen 1991. godine. Popis stanovnitva vri se svakih 10 godina. Meutim, popis nije obavljen 2001. godine, jer se nisu stekli uslovi za njegovo sprovoenje. Trenutno, jedan od zahtjeva za pribliavanje BiH EU je upravo popis stanovnitva. Prema predvianjima Zavoda za statistiku koje su istakli uesnici, potrebno je oko etiri godine da bi se pripremio popis stanovnitva. Pri47

lan 1.6 Nijedna osoba koja je na izdravanju kazne izreene od Meunarodnog suda za ratne zloine u bivu Jugoslaviji, i nijedna osoba koja je pod optunicom Suda, a koja se nije povinovala naredbi da se pojavi pred Sudom, ne moe se registrirati da glasa, niti moe biti kandidat(pojam kandidat u smislu ovog zakona odnosi se na osobe oba spola), niti imati bilo koju imenovanu, izbornu ni drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine. Sve dok neka politika stranka ili koalicija ima na funkciji ili poloaju u politikoj stranci osobu iz prethodnog stava, smatrat e se da ne ispunjava uvjete za sudjelovanje na izborima. lan 1.7 Nijedna osoba koja je na izdravanju kazne koju je izrekao sud Bosne i Hercegovine, sud Republike Srpske ili sud Federacije Bosne i Hercegovine i sud Distrikta Brko ili koja se nije povinovala naredbi da se pojavi pred sudom Bosne i Hercegovine, sudom Republike Srpske ili sudom Federacije Bosne i Hercegovine i sudom Distrikta Brko zbog ozbiljnih povreda humanitarnog prava, a Meunarodni sud za ratne zloine u bivu Jugoslaviju razmatrao je njen dosje prije hapenja i utvrdio da zadovoljava meunarodne pravne standarde, ne moe se registrirati da glasa, niti moe biti kandidat, niti imati bilo koju imenovanu, izbornu ni drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine. Referenca http://www.aeobih.com.ba/documents/election%20law%20-%20bos%20language.pdf Vie o ovome u temi Rekonstrukcija i odrivi povratak.

48

25

preme za popis koji bi trebao biti odran 2011. godine zapoete su 2007. godine, meutim sa pripremama se stalo. Uesnici navode kao razlog usporavanja procesa priprema stavove nekih politikih stranaka u BiH da se popis ne moe izvriti dok god se proces povratka ne okona. Ove stranke smatraju da se samo povratkom mogu ponititi neke od posljedica rata: sprovoenje popisa bez zavrenog procesa povratka je ozakonjivanje entikog ienja. Kompletiranje Centralnog birakog spiska i pitanje raseljenih. U procesu pripreme lokalnih izbora koji su raspisani za 5.10.2008. godine, auriran je Centralni biraki spisak. Procedurama je predvieno da se osobe sa statusom raseljnih lica trebaju izjasniti da li e glasati u mjestima u kojima su imali prebivalite 1991. godine, ili e glasati u mjestima trenutnog boravita. Rok za izjanjavanje bio je 22.07.2008. godine. Ukoliko se osoba sa statusom raseljenog lica ne prijavi gdje eli glasati do tog datuma, bit e upisana u Centralni biraki spisak za opinu u kojoj je bila upisana za izbore 2006. godine. Ukoliko 2006. godine osoba nije bila upisana u Centralni biraki spisak, automatski e biti rasporeena u biraki spisak u opini prebivalita 1991. godine. to se tie osoba koje trenutno ive u inostranstvu ili su u statusu izbjeglice, one se takoer do 22.07.2008. trebaju prijaviti u konzularnim predstavnitvima BiH kako bi bile upisane u Centralni biraki spisak za glasanje izvan BiH. Ove osobe mogu glasati potom ili u konzularnim predstavnitvima BiH. Uesnici su naroito istakli da je uvoenjem sistema CIPS 2001. godine izmeu ostalog postignuto i uvoenje reda u proceduru glasanja. Problem ostalih. Ono to i dalje predstavlja problem je da pripadnici zajednica koji spadaju u grupu ostali i dalje nemaju pravo da biraju i da budu birani za sve institucije u BiH: osobe iz ove kategorije ne mogu biti birani u Dom naroda BiH i u Predsjednitvo BiH, ve je to pravo obezbjeeno samo za konstitutivne narode, Srbe, Hrvate i Bonjake. Ova diksriminatorna odredba propisana je Ustavom BiH i kao takva je prenesena u Izborni zakon. Ta injenica potakla je komitete OHCHR za ljudska prava i za eliminiranje rasne diskriminacije da prue preporuke: 1) da se pone s pregovorima o ustavnim promjenama na transparentan nain, te 2) da u te pregovore budu ukljueni svi politiki inioci, s ciljem usvajanja izbornog sistema koji jami jednako pravo svim graanima BiH, bez obzira na nacionalnost, da biraju i budu birani. Centralna izborna komisija. Svi kandidati za javne funkcije trebaju popuniti fomular o svojoj podobnosti za kandidaturu. Jedno od pitanja na koje moraju dati odgovor je njihova uloga tokom oruanog sukoba u BiH, kao i pitanje vezano za sukob interesa. Ovaj formular podnosi se na provjeru Centralnoj izbornoj komisiji. Meutim, uesnici istiu da se ovaj proces odvija potpuno izvan oiju javnosti, tako da javnost generalno vjeruje da odluke po pitanju podobnosti za kandidaturu Centralna izborna komisija donosi u skladu s politikim dogovorom, a ne u skladu sa zakonom.

PREPORUKE
Generalne preporuke koje se odnose na povratak. Uesnici su istakli da je potrebno da sve institucije na svim nivoima vlasti rade na fizikom i odrivom povratku svih raseljenih kako bi se izbrisale posljedice etnikog ienja.49 U toku diskusije o trenutnom stanju u BiH po pitanju uloge Izbornog zakona u procesu tranzicijske pravde, uesnici su ponovili sve one razloge koji onemoguavaju povratak, a koji su istaknuti u diskusiji o temi Rekonstrukcija i odriv povratak. S tim u vezi uesnici diskusije ponovili su preporuke koje su bile definisane tokom diskusija o temama u okviru drugih mehanizama tranzicijske pravde. Na primjer, uesnici su istakli da je potrebno na svim nivoima vlasti izvriti vetting i donijeti odgovarajui zakon.50 Takoer, s obzirom na strah i uvjerenje jednog dijela povratnika da se poinioci ratnih zloina i dalje nalaze na slobodi, potrebno je utvrditi istinu o dogaajima iz prolosti.51 Na kraju, potrebno je intenzivirati istragu ratnih zloina putem osnaivanja kapaciteta istranih organa i pravosua i s tim u vezi ukljuiti NVO u proces dokumentiranja krenja ljudskih prava i podrke procesuiranju sluajeva ratnih zloina.52
49 50 51 52

Vie o ovome u temi Rekonstrukcija i odrivi povratak. Vie informacija o ovome u temi Potreba za vettingom/lustracijom u BiH. Vie informacija o ovome u svim temama mehanizama Dokumentiranje ratnih zloina. Vie informacija o ovome u svim temama mehanizama Dokumentiranje ratnih zloina i Krivina pravda.

26

Preporuke koje se odnose na Centralnu izbornu komisiju. Naroito je istaknuto da je potrebno u potpunosti obezbjediti uslove da Centralna izborna komisija bude nezavisna u svom radu od politikih dogovora. Takoer, uesnici trae da procedura koju Centralna izborna komisija provodi u pravcu procjene i provjere podobnosti odreenog kandidata koji se nalazi na izbornoj listi stranaka treba biti transparentna. Preporuke koje se odnose na Ustav Bih i Izborni zakon. Na kraju, uesnici su posebno naglasili da je potrebno izmijeniti diskriminatornu odredbu Ustava BiH koja onemoguava pripadnicima zajednica koje se svrstavaju u kategoriju ostali da biraju i da budu birani u Dom naroda i u Predsjednitvo BiH, u skladu s preporukama komiteta OHCHR. Ustav BiH treba svim graanima BiH garantirati jednaka prava, bez obzira na njihovu nacionalnost. U skladu s ovim izmjenama bit e izmijenjen i Izborni zakon.

4.3 TEMA: IZVRENJE ODLUKA DOMA ZA LJUDSKA PRAVA, KOMISIJE ZA LJUDSKA PRAVA I USTAVNOG SUDA BIh SADANJE STANJE
Neizvravanje odluka Doma i Komisije za ljudska prava i Ustavnog suda. Aneksom VI Dejtonskog sporazuma formiran je Ustavni sud BiH pri kojem je osnovana Komisija za ljudska prava, a koju su sainjavali Dom za ljudska prava i Ombudsman. Dom za ljudska prava prestao je postojati krajem 2003. godine i sve albe koje su do tada stigle preuzela je na odluivanje Komisija za ljudska prava. Komisija za ljudska prava prestala je postojati 2006. godine. Od poetka 2004. godine intenzivirano je podnoenje apelacija za krenja ljudskih prava Ustavnom sudu BiH. Mandat Doma za ljudska prava bio je raspravljanje i donoenje odluka po predstavkama graana u vezi sa krenjem ljudskih prava. Gotovo sve apelacije koje su podnoene ovoj instituciji odnosile su se na rasvjetljavanje sudbine nestalih lica. Odluke na osnovu tih apelacija sadravale su 1) element kompenzacija, da odreeni entitet ili BiH isplati srodnicima nestalih naknadu tete, i 2) zahtjev za provoenje brze i efikasne istrage kako bi se rasvijetlila sudbina nestalih. Meutim, uesnici istiu da su ove odluke samo djelimino ispunjene: generalno su isplaivane naknade, dok se po odlukama o brzoj, nepristrasnoj istrazi, i rasvijetljavanju sudbina nestalih i otkrivanju odgovornih gotovo nita nije uinilo. Jedan od izuzetaka je osnivanje Komisije za Srebrenicu (iako, istiu uesnici, Komisiju za Srebrenicu nije osnovala Vlada RS potujui odluke Ustavnog suda, ve potujui nalog visokog predstavnika). Upravo zbog neizvrenja odluka Doma za ljudska prava i Ustavnog suda neki od predmeta su zavrili pred Evropskim sudom za ljudska prava. Uesnici prvenstveno navode primer sluaja Avdo Pali. Sporost u rjeavanju sluajeva i nedostatak mehanizama za obezbjeivanja ispunjavanja odluka. Kao to je istaknuto, Ustavni sud je od poetka 2004. godine poeo primati apelacije po osnovu krenja ljudskih prava, a nakon gaenja Komisije za ljudska prava 2006. godine preuzeo je sve nerijeene sluajeve ove komisije. Pred Ustavnim sudom BiH trenutno se nalazi veliki broj sluajeva, pa je proces donoenja odluka, kako smatraju uesnici, veoma spor, ime se ponovo kre ljudska prava aplikanata. Meutim, uesnici istiu da se odluke Ustavnog suda BiH takoer ne izvravaju u cijelosti i nijednim propisom nije predviena odgovornost linosti ili institucije za provoenje ovih odluka.53 Jedini mehanizam za sprovoenje odluka Ustavnog suda BiH nalazi se u KZ BiH. Prema KZ, neizvravanje odluke Ustavnog suda je krivino djelo. Ustavni sud u sluaju neizvrenja odluke donosi rjeenje koje prosljeuje Tuilatvu BiH na postupanje. Ovo rjeenje u skladu s ZKP BiH moe se smatrati krivinom prijavom na osnovu koje tuilatvo treba sprovesti istragu. Ipak, ovaj mehanizam se do sada nije pokazao dovoljno efikasnim. Ustavni sud trpi pritiske i donosi nedovoljno jasne odluke. Neke od apelacija koje su podnijete Ustavnom sudu BiH odbaene su kao neosnovane. Meutim, uesnici istiu da apelanti sumnjaju da se albe odbacuju zbog utjecaja politike na rad Ustavnog suda. Kao argument za ovu tvrdnju navode da su sesije Ustavnog suda na kojima se diskutuju o ovim apelacijama zatvorene za javnost. Uesnici su generalno istakli da odluke Ustavnog suda nisu dovoljno jasne.
53

Konkretno, odgovornost za provoenje odluka Ustavnog suda Federacije BiH je na premijeru federalne vlade, a u Republici Srpskoj odgovornost za sprovoenje odluka Ustavnog suda RS je na Vladi RS.

27

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoi. Na kraju, uesnici su istakli da bi mnoge rtve htjele podnijeti apelaciju zbog krenja ljudskih prava, ali nisu u stanju to uraditi, jer nemaju sredstava za plaanje advokata, a Zakon o besplatnoj pravnoj pomoi nivou BiH jo uvjek nije usvojen.54

PREPORUKE
Osnovati posebno odjeljenje Ustavnog suda Bih za rjeavanje apelacija. Da bi se efikasnije rjeavale apelacije, uesnici smatraju da je potrebno otvoriti poseban odjel unutar Ustavnog suda BiH koji bi rjeavao samo albe po pitanju krenja ljudskih prava i ratnih zloina. Osnovati fondove za isplatu naknada za duevnu bol. Zbog neisplaivanja naknada za duevnu bol porodicama koja je prouzrokovana ubistvom ili nestankom njihovih najmilijih, uesnici su se saglasili da je potrebno osnovati fondove na svim nivoima vlasti kako bi se naknade tete isplatile, u zavisnosti od toga koja je institucija tuena. S tim u vezi, budeti na svim nivoima vlasti treba da predvide sredstva za ove fondove. Preporuke koje se odnose na mehanizam koji e obezbijediti potivanje odluka Ustavnog suda Bih. Uesnici istiu da postojei mehanizam propisan KZ koji treba obezbijediti potivanje odluka Ustavnog suda BiH u ovom trenutku nije funkcionalan. Potrebno je propisati ko je odgovoran, pojedinac ili institucija, za izvravanje odluka Ustavnog suda BiH, kao to je to sluaj sa obezbjeivanjem potivanja odluka Ustavnog suda RS i Ustavnog suda Federacije BiH. Uesnici smatraju da mehanizam kanjavanja za neizvrenje odluke treba biti precizan i strog. Preporuke koja se odnosi na zakon o besplatnoj pravno pomoi. Potrebno je to prije usvojiti Zakon o besplatnoj pravnoj pomoi BiH i obezbjediti sve uslove da se ovaj zakon primjenjuje u praksi.

4.4 TEMA: REFORMA OBRAZOVANJA U PROCESU TRANZICIJSKE PRAVDE55 SADANJE STANJE

Obrazovanje je jedan od centralnih elemenata razvoja zajednice i stub drutva. U BiH ne postoji jedinstven obrazovni program. Uesnici istiu da svaki od konstitutivnih naroda ima svoj pristup kreiranju obrazovnih programa i itav proces obrazovanja je, kako je istaknuto, pod velikim uticajem politike. Uesnici, takoer, vjeruju da e svaku reformu obrazovanja pratiti ovaj uticaj. Obrazovni programi se prvenstveno razlikuju u predmetima koji pokrivaju oblast istorije, geografije, maternjeg jezika, i istoriju umjetnosti (likovna i muzika kultura). Svaki od programa za ove odreene predmete pripremljeni su, kako tumae uesnici, u skladu s nacionalnim vienjem drutvenih procesa koji su ovim predmetima pokriveni. Istaknuto je da je naroito za kontekst BiH vano na koji nain je predstavljena istorija Drugog svjetskog rata, kao i novija istorija koja se odnosi na period devedesetih. Svi konstitutivni narodi imaju svoje tumaenje ovih istorijskih perioda. To se naroito odnosi na zloine poinjene tokom oruanog sukoba od 1992. 1995. Ove interpretacije nastaju, kako to uesnici smatraju, jer jo uvijek nije izvreno dokumentovanje ratnih zloina i nije utvren zvanian poimenian popis rtava, kako bi istina bila verifikovana na dravnom nivou. Razliito vienje drutvenih procesa i novije istorije u skladu sa nacionalnim pristupom utie na razjedinjenost sistema obrazovanja u BiH i formiranje zajednikog obrazovnog programa. Takoer, generalan je stav da se u obrazovanje ulau mala sredstva, tehniki uslovi za rad su loi (stare kolske zgrade i uila), a uesnici vjeruju da dio obrazovnog kadra nije dovoljno struan i prenosi znanje na staromodan nain putem ex cathedra predavanja, bez primjene novih obrazovnih metoda putem interaktivne nastave. Pored toga to su obavezni
54 55

Nacrt ovog zakona je proao skuptinsku proceduru, tzv. prvo itanje. Karakteristika ove grupe je nepostignuta saglasnost oko elemenata i preporuka. To se prvenstveno odnosi na sljedee teme: jedinstveni obrazovni program, jedistveni udbenici i vjeronauka. O ovoj temi diskutovale su tri diskusione grupe. U odjeljku Preporuke bie naglaeno koliko se grupa saglasilo oko elemenata i preporuka.

28

da implementiraju obrazovni program, uitelji svojim interpretacijama, po tumaenju uesnika, produbljuju etniku podjeljenost. To je naroito vidljivo u povratnikim mjestima. Znaajan problem s tim u vezi je proces vettinga koji nikada nije ni planiran, ni zapoet u obrazovnim institucijama. Ipak, uesnici istiu da postoje primjeri gde se u jednoj kolskoj zgradi, pod jednim krovom nalaze dvije kole, a u kojima se nastava odvija po razliitim programima. Iako razliiti programi generalno utiu na segregaciju uenika, u nekim od ovih kola deavaju se pozitivni pomaci, prvenstvenu u irenju komunikacije izmeu kolega nastavnika i uenika. Problem vjeronauke. Vjeronauka i njeno mjesto u obrazovnom sistemu je nedovoljno definisano.56

PREPORUKE
Da bi se uopte pristupilo reformi obrazovanja,57 od kljunog interesa je utvrditi injenice o ratnim zloinima koji su poinjeni od 1992. 1995. godine u BiH, kako bi se sprijeile etnike interpretacije istine.58 Nakon utvrivanja injenica o zloinima koji su poinjeni tokom oruanog sukoba u BiH uesnici su istakli potrebu za formiranjem Agencija za obrazovanje ili Ministarstvo za obrazovanje na nivou BiH koja bi koordinisala rad na reformi obrazovanja. Da bi se uopte pokrenuo rad ove agencije, kao i da bi reforma obrazovanja bila odriva, potrebno je ustanoviti poseban fond. Iz ovog fonda bi se obezbjeivala sredstva za edukaciju uitelja o novim metodama predavanja, s jedne strane, i za edukaciju uitelja u pravcu potovanja etnikih, vjerskih i svih drugih razliitosti, s druge.59 Uesnici smatraju da u kolama treba da bude zaposlen vei broj pedagoga i psihologa upravo zbog istaknute potrebe da se organizuje jedan predmet koji bi pokrivao oblast potivanja ljudskih prava, demokratije i rijeavanja konflikta, ali i zbog injenice da je odreeni broj djece traumatiziran, bilo zbog uticaja rata, bilo zbog uticaja traumatiziranih roditelja ili, openito, zbog okruenja u kojem ive traumatizirani ljudi.60 Tek nakon utvrivanja injenica o poinjenim zloinima u prolosti neki uesnici smatraju da treba pristupiti izradi jedinstvenih udbenika, prvenstveno u oblasti istorije, geografije i maternjeg jezika, a koji bi bili u skladu s utvrenim injenicama. Rad na ovoj aktivnosti sprovodila bi Agencija za obrazovanje ili Ministarstvo za obrazovanje. Kao prelazna faza do utvrivanja zajednikih programa i udbenika potrebno je da se sadanji udbenici oslobode informacija koje vrijeaju pripadnike drugih etnikih zajednice, kao i onih informacija koje raspiruju vjersku i nacionalnu mrnju.61 U proces reforme obrazovanja potrebno ukljuiti NVO. Dio uesnika je istakao da je u vezi s radom na reformi obrazovanja, u itav proces potrebno ukljuiti NVO koje imaju ekspertizu u pravcu kreiranja obrazovnih programa i koji imaju znanje o primjerima dobre prakse iz slinih multinacionalnih konteksta. S tim u vezi drava treba da bude otvorena za prihvatanje preporuka NVO na koji nain se kolski programi mogu izmjeniti i da prihvati da neki edukativni programi NVO budu sastavni dio kolskih programa. 62 Izvriti vetting u kolama. Potrebno je sprovesti proces vettinga u kolama i to onih uitelja koji svojim stavovima ire vjersku i nacionalnu mrnju. Potrebno je ustanoviti pravilnik za nastavnike na osnovu kojeg e se propisivati kazne ili zabranjivati rad onim nastavnicima koji vre ovakve aktivnosti.63

56 57 58 59 60 61 62 63

Uesnici se nisu mogli sloiti da li kao slika sadanjeg stanja vjeronauka ima pozitivan ili negativan uticaj. Reforma obrazovanja zahvata vie oblasti. Meutim, ovaj problem je u ovom izvjetaju pokriven iskljuivo iz perspektive tranzicijske pravde. Logina preporuka koja slijedi na osnovu prikaza sadanjeg stanja. Ovu preporuku uesnici nisu prepoznali. Preporuke u ovom paragrafu usvojene su konsenzusom sve tri grupe. Preporuka usvojena konsenzusom sve tri grupe. Preporuka jedne grupe. Preporuka jedne grupe. Logina preporuka koja slijedi na osnovu prikaza sadanjeg stanja. Ovu preporuku uesnici nisu prepoznali.

29

Vjeronauka. to se tie preporuka koje se odnose na vjerski odgoj, uesnici niti u jednoj grupi nisu uspjeli da postignu konsenzus. Iznoena su oprena miljenja u pravcu potrebe postojanja ovakve nastave, kako ona treba da se odvija, da li je uopte kola mjesto gdje vjerska praksa treba da bude vidljiva, ili vjeru treba ograniiti na vjerske objekte, da li ova nastava treba da bude obavezna ili fakultativna i slina pitanja. Preporuke su bile najrazliitije: da vjerska nastava treba da postoji u kolama i to kao 1. obavezan predmet, 2. fakultativan predmet, ili 3. da u potpunosti bude ukinuta zbog negativnog uticaja vjere na mlade.

to se tie mjesta odvijanja, nastava vjeronauke treba da se odvija 1. u kolama (bilo kao fakultativan ili obavezan predmet), 2. u vjerskim objektima (vjera je privatna stvar i tko hoe da dobija znanje o vjeri treba da ide u vjerske objekte).

Ukoliko je potrebno da vjera uopte bude prisutna u nastavi, dio uesnika je predloio da to predavanje bude strukturisano kao kultura religije, ili istorija religije. Kroz tu nastavu pokrivae se sve religije. Predavai o ovom predmetu (kultura ili istorija religije) ne moraju biti iskljuivo teolozi, ve i naunici drugih profila, kao to su sociolozi, psiholozi, filozofi, etnolozi, teolozi itd. Ovakva vrsta predmeta moe biti od znaaja zbog strukture BiH kao multinacionalne drave, kao i da bi se razvila pozitivna percepcija o razliitosti kod uenika. Takoer, ukoliko vjeronauka na bilo koji nain treba da bude ukljuena u kolski program, jedan broj uesnika diskusije preporuio je da ova nastava bude pod strogom kontrolom. Preporuka nekih diskutanata, naroito onih koji su bili protiv organizovanja vjeronauke u kolama, je da, takoer, treba organizovati predmete kojima e se razvijati ideje irenja graanske svijesti i graanskog drutva, zatite ljudskih prava, demokratije, prevencije i rjeavanja konflikta uz potovanje ljudskih prava, tolerancije itd. Generalno je zakljueno da je potrebno potovati prava onih koji ele da njihova djeca pohaaju nastave vjeronauke, ali je takoer potrebno potovati pravo na ne-vjeru. Na kraju je istaknuto da pitanju potrebe opstajanja vjeronauke u kolama treba posvetiti vie vremena.

30

5 ULOGA CIVILNOG DRUTVA U PROCESU TRANZICIJSKE PRAVDE

UVOD
Opi ambijent u kojem se realiziraju projekti NVO na polju tranzicijske pravde, kako to vide uesnici konsultacija, je nepovjerenje izmeu aktera politikih procesa u BiH i NVO i nedovoljna saradnja izmeu samih NVO. Problemi u funkcionisanju civilnog drutva u Bih. Civilno drutvo u BiH generalno je slabo razvijeno. NVO posmatraju istovrsne organizacije vie kao konkurente, nego kao partnere. Upravo zato izostaje sistematski pritisak na institucije drave, entiteta i kantona u pravcu promoviranja aktivnosti u oblasti tranzicijske pravde. S druge strane, vladine institucije, kako to istiu uesnici, generalno nisu voljne da sarauju s NVO, dok ni NVO nisu pokazivale veliku spremnost za saradnjom s institucijama svih nivoa vlasti. Meunarodne organizacije u BiH sa svoje strane, zbog svojih unutranjih procedura ili bliske saradnje s vladinim institucijama nisu uvijek spremne podrati realiziranje projekata NVO u pravcu promoviranja mehanizama tranzicijske pravde. Gotovo sve NVO koje realiziraju projekte u oblasti tranzicijske pravde uglavnom su koncentrirane u veim gradskim centrima i svojim aktivnostima ne pokrivaju cijelu teritoriju BiH. Nejednaka geografska rasprostranjenost ovakvih organizacija onemoguava da se uje glas rtava iz podruja koja nisu pokrivena mreom NVO. Iz tog razloga lokalne zajednice, kao ni dio rtava nemaju mogunost dobijanja vie direktnih informacija o radu sudova i tuilatava koja procesuiraju sluajeve ratnih zloina, kao i o drugim aktivnostima u polju tranzicijske pravde. Ukoliko se posmatra po entitetima, ovakvih organizacija ima vie u Federaciji BiH nego u Republici Srpskoj (RS). Generalno, NVO aktivnosti u ovoj oblasti ne sprovode strateki, kao programsko opredjeljenje organizacije, ve veina organizacija realizira kratkorone projekte i bave se samo odreenim grupama stanovnitva u smislu statusa, roda i etnike pripadnosti. Mali je broj organizacija koje sprovode aktivnosti u oblasti tranzicijske pravde kao strateko programsko opredjeljenje organizacije. Veina organizacija imaju probleme u nabavljanju finansijskih sredstava za sprovoenje svojih programskih aktivnosti, to direktno utjee na nemogunost razvijanja njihovih tehnikih i strunih kapaciteta. Ovo su problemi s kojima se susreu gotovo sve organizacije koje se bave aktivnostima u oblasti tranzicijske pravde. NVO se uglavnom prilagoavaju programskim ciljevima donatora, to dodatno utjee na nedovoljnu i nesistematsku aktivnost organizacija i na odrivost projekata. Donatori su uglavnom strane fondacije koje generalno ne prepoznaju da ovakve aktivnosti zahtijevaju viegodinju ili viedecenijsku podrku i posveenost. Iako su NVO tokom godina obrazovale struni kadar za obavljanje odreenih specifinih djelatnosti, prvenstveno zbog onemoguenog finansiranja i napredovanja NVO gube strune kadrove koje su godinama obrazovale. Pionirska djelatnost NVO. Ipak, NVO funkcioniu kao neka vrsta medijatora u svojim lokalnim zajednicama. Svi uesnici su istakli da su NVO jedan od najveih resursa informacija koje se odnose na krenje ljudskih prava i na ratne zloine. NVO poseduju dokumentaciju koju su prikupili istraivanjem, koja moe biti koristna u pravcu utvrivanja injenica o poinjenim zloinima i u pravcu borbe protiv negiranja zloina. U toj dokumentaciji mogu se nai i imena poinilica ili te informacije mogu pomoi istranim organima i tuilatvu u pravcu otkrivanja poinilica, kao i institucijama koje s bave procesom ispitivanja javnog djelovanja slubenika institucija u pravcu sprovoenja procesa vettinga. Takoer, NVO ohrabruju rtve-svjedoke i svjedoke da svjedoe i na taj nain obezbjeuju podrku radu sudova i tuilatava u BiH, regionu i MKSJ, iako javnost i rtve generalno izraavaju sumnju u profesionalnost ovih institucija i dugo ekaju na pravdu. Na kraju, NVO su jedine skrenule panju javnosti u BiH na problem roda u oblasti tranzicijske pravde, upravo zbog velikog broja silovanih ena ijom rehabilitacijom se one bave od samog poetka oruanog sukoba 1992. godine. Takoer, ove organizacije skrenule su panju javnosti na problem post-traumatskog stresnog poremeaja (PTSP) o kojem medicinski radnici u BiH nemaju mnogo informacija i ne postoje institucije koje bi se specifino bavile ovim problemom.
31

Mediji. Uesnici su istakli da mediji trpe politike pritiske i da mnogi medijski izvetaji nisu profesionalni, ve politiki/ etniki pristrasni. Mediji sporadino izvjetavaju o aktivnostima u oblasti tranzicijske pravde. Oni uglavnom ne objavljuju pozitivne primjere, tanije primjere saradnje izmeu pripadnika razliitih etnikih grupa koji su pomogali jedni drugima tokom rata, ili primjere saradnje izmeu udruenje rtava iz razliitih zajednica, ve su to uglavnom negativni primjeri, prikazani na senzacionalistiki nain. Istaknuto je da je izuzetak od ovog generalnog stava agencija BIRN koja je, izmeu ostalog, specijalizovana za praenje i izvjetavanje sa suenja za ratne zloine i profesionalna u svojim izvjetavanjima. Reeno je da su neki mediji zatvoreni za aktivnosti NVO. Na kraju, novinari nisu dovoljno educirani u pravcu mehanizama tranzicijske pravde i o meunarodnom humanitarnom pravu, kako bi se mogli baviti istraivakim novinarstvom u ovom polju. I u ovom segmentu naglaeno je da je izuzetak agencija BIRN.

Sve preporuke vezane za ove teme su sadrane na kraju

5.1 TEMA: ULOGA CIVILNOG DRUTVA U PROCESUIRANJU RATNIh ZLOINA SADANJE STANJE
Uloga NVO. U BiH samo mali broj organizacija civilnog drutva koriste sve svoje kapacitete i rezultate da bi podrale pravosudne institucije u BiH i u regionu, kao i MKSJ u pravcu procesuiranja sluajeva ratnih zloina. Generalno, NVO podravaju rad pravosudnih organa tako to im dostavljaju dokumentaciju (izjave svjedoka i rtava o ratnim zloinima i drugo), ohrabruju svjedoke i svjedoke-rtve da svjedoe pred ovim institucijama, pruaju pravnopsiholoku pomo rtvama i tako dalje. Ovakva vrsta saradnje prvenstveno se odnosi na tuilatva. Takoer, predstavnici organizacija civilnog drutva i sami su bili svjedoci pred sudovima u BiH i pred Hakim tribunalom. Inae, ohrabrivanje svjedoka je jedna od najznaajnijih aktivnosti NVO naroito zbog injenice da se zakoni koji propisuju zatitu svjedoka sprovode samo u sluaju Suda BiH, dok kantonalni i okruni sudovi nisu u mogunosti sprovoditi odredbe ovih zakona iz tehnikih razloga.64 NVO informiraju javnost o istragama, podignutim optunicama i injenicama koje su u njima pomenute, kao i o toku suenja za ratne zloine koja se vode pred sudovima u BiH, u Hakom tribunalu i u regionu. Mnoge NVO su u mrei za podrku Suda BiH. Cilj ove mree je da NVO u svojim sredinama promoviraju rad suda, meutim, mrea za podrku nije funkcionalna. Inae, ovakva mrea NVO ne postoji u odnosu na Tuilatvo BiH, ve organizacije civilnog drutva sarauju s tuilatvom u skladu sa svojom programskom orijentacijom, na nain kako je to ve istaknuto. Generalno je mali broj organizacija koje su uspostavile ovakav odnos s tuilatvom. Mediji. Kao uzrok ispolitiziranosti medija, neprofesionalnosti novinara i nedovoljne saradnje sa slubama Suda i Tuilatva BiH za odnose sa javnou deava se da javnost o jednom suenju od razliitih medija dobija potpuno razliite informacije.

64

Tehnike nemogunosti kantonalnih i okrunih sudova u pravcu zatite svjedoka, potivanja zakona i pravde konkretnije su pomenute u temama Jaanje povjerenja javnosti u rad BiH pravosua u procesuiranju ratnih zloina i Kapaciteti sudova i tuilatava za procesuiranje ratnih zloina u BiH.

32

5.2 TEMA: ULOGA CIVILNOG DRUTVA U UTVRIVANJU I KAZIVANJU ISTINE SADANJE STANJE
Izazovi u radu organizacija civilnog drutva u oblasti dokumentiranjem ratnih zloina. U BiH se mali broj NVO bavi dokumentiranjem ratnih zloina. Openito, veina organizacija koje sprovode ove aktivnosti prvenstveno dokumentiraju krenja prava odreene grupe stanovnitva u smislu statusa, roda i etnike pripadnosti. Na primjer, lokalne organizacije rtava vre dokumentiranje o ubijenim i nestalim osobama u odreenoj opini i usmjerene su na svoju etniku zajednicu. Mali je broj organizacija koje se utvrivanjem injenica bave na sveobuhvatan nain, pokrivajui putem dokumentiranja ratnih zloina sve grupe stanovnitva, koje koriste svoju dokumentaciju da bi kazivale istinu o zloinima iz prolosti, podravale rad pravosudnih institucija u pravcu procesuiranja ratnih zloina i primjenjivale aktivnosti uvanja dokumentacije kao naina uvanja istine od zaborava. Jedino sveobuhvatno istraivanje iji je rezultat poimenian popis ubijenih i nestalih kao direktnih rtava rata izvrio je Istraivako dokumentacioni centar (IDC).65 Organizacije koje se bave dokumentiranjem ratnih zloina i krenjem ljudskih prava u prolosti primjenjuju razliita pravila i procedure vezano za dokumentiranje i arhviranje injenica o poinjenim zloinima. Jedan broj organizacija prikuplja podatke o poinjenim zloinima primjenjujui metodu usmene istorije. Ovim putem organizacije biljee izjave oevidaca i porodica rtava o stradanju njihovih komija i najmilijih, ali takoer i pozitivne prie, o tome kako je komija iz jedne etnike grupe pomogao komiji iz druge. Primjenom ove metode NVO pokuavaju stvoriti kulturu sjeanja. Osim toga, uesnici su istakli da druge zajednice iz civilnog drutva kao to su akademska ili vjerska zajednica ne pokazuju dovoljno interesovanje za pitanje tranzicijske pravde. ak je istaknuto da javnost u BiH generalno vjeruje da vjerski lideri ne podravaju proces suoavanja s prolou.66 Reeno je da su aktivnosti NVO na dokumentiranju i prezentiranju injenica o zloinima openito neprepoznatljive za iroku javnost u BiH. Razlog za to je najee negativan odnos politikih elita prema NVO, te injenica da NVO nisu prihvaene kao partner-institucije. Osim toga, mediji su uglavnom zatvoreni za aktivnosti NVO i pod uticajem su politikih stranaka, pa sve injenice do kojih su NVO dole putem istraivanja ne dolaze do ire javnosti ili se netano interpretiraju. Na taj nain otvara se prostor za manipulaciju. Sve istaknuto utjee na to da je jo uvek teko stvoriti ambijent u kojem e se javno govoriti o zloinima iz prolosti. To onemoguuje rtve da se osjeaju slobodno i da javno govore o svom stradanju. Pozitivni aspekti rada NVO. Meutim, uesnici su istakli da su NVO jedine organizacije koje su uspjele probiti entitetske barijere i postati prepoznatljive u drutvu kao organizacije koje se bore protiv negiranja zloina prezentiranjem injenica do kojih su dole istraivanjem. One su svakako jedine organizacije koje su i tokom oruanog sukoba i nakon njega uspjele probiti granice i povezivati etnike zajednice u BiH. Uesnici smatraju da bez NVO, proces dokumentiranja ne bi ni postojao, jer su sve zvanine inicijative za uspostavljanje tijela za utvrivanje injenica o dogaajima iz prolosti ili propale, ili funkcioniraju s problemima. Jedan od primjera institucija koje imaju problem s funkcioniranjem je Institut za nestale osobe. NVO se generalno smatraju disidentima u svojim sredinama, jer rue predstavu o herojima naroda i javno iznose injenice o njihovoj ulozi tokom oruanih sukoba. Na ovaj nain NVO se bore protiv negiranja zloina.

65 66

Zakljuak Istraivako-dokumentacionog centra (IDC) je da je tokom oruanog sukoba u BiH ubijeno i nestalo oko 97.000 ljudi. Uesnici su naroito istakli da se neki vjerski lideri u svojim javnim istupima koriste rijeima kojima, kako javnost smatra, negiraju zloin, tj. kojima pruaju podrku optuenicima za ratne zloine ili onima za koje dio javnosti vjeruje da su poinili zloine.

33

5.3 TEMA: ULOGA NVO U REhABILITACIJI I RESOCIJALIZACIJI SADANJE STANJE

Izazovi u radu organizacija civilnog drutva u oblasti pruanja psiholoke podrke. Manja mjesta i izolirane cjeline u hroninom su nedostatku strunih kadrova za sprovoenje aktivnosti pruanja psiholoke pomoi. U manjim sredinama ne postoje ni centri za mentalno zdravlje, kao ni NVO koje sprovode aktivnosti rehabilitacije i resocijalizacije. Pozitivni aspekti rada organizacija civilnog drutva. NVO su praktino jedini inicijatori aktivnosti rehabilitacije i resocijalizacije rtava. One su poele realizovati ovakve projekte od samog poetka rata, s prvenstvenim fokusom na ene rtve rata. Do sada su zaposleni u ovim organizacijama proli veliki broj strunih obuka, dok su organizacije razvijale svoje specifine programe. to se tie zvaninih inicijativa, gotovo da ne postoji niti jedna institucija u BiH koja se specifino bavi rtvama ratnih zloina. Uesnici konsultacija istiu da ni drava, ni entiteti, ni kantoni nisu izrazili spremnost da prihvate programe ovih organizacija i da ih same ponu primjenjivati, niti su pozvale ove organizacije da se u ime drave bave podrkom rtava. Na kraju, drava, entiteti i kantoni nisu ni priznali kurseve kroz koje su proli zaposleni u NVO, a institucije ne organiziraju treninge na ovom polju. NVO ima zasluge zato se u BiH sve vie govori o PTSP. Ovaj stresni poremeaj uglavnom se, i to pogreno, povezuje sa veteranima. Uesnici smatraju da NVO imaju strunija znanja o ovom stresnom poremeaju nego zvanine zdravstvene institucije, upravo zbog edukacija kroz koje su proli. Uesnici istiu da u BiH generalno ne postoji nijedna zvanina ustanova koja bi se specifino bavila podrkom oboljelima od ovog stresnog poremeaja, mada pojedine ustanove, kao zdravstveni centri u Tuzli i Zenici, razvijaju struni kadar u pravcu lijeenja oboljelih od PTSP. Takoer je istaknuto da u primarnom zdravstvu gotovo da nema ikakvog znanja o post-traumatskom sindromu. To je jedan od razloga zato PTSP nije prepoznat kao uzrok oteenja organizma u entitetskim zakonima o zatiti civilnih i vojnih rtava rata.67 Problem oko produbljivanja znanja o PTSP stvara drutvena stigma, jer osobe koje osjeaju da imaju problem oklijevaju da se jave u psihijatrijske ustanove iz straha da e biti proglaeni nervno rastrojenim. NVO koje se bave psiholokom pomoi rtvama osjetljive su na pitanje roda u itavom procesu tranzicijske pravde. Generalno, problem roda u kontekstu sukoba u BiH nije specifino prepoznat. Uesnici istiu da je iz rata izaao veliki broj traumatiziranih ena koje su ili bile silovane, ili su traumatizirane zbog ubistva njihovih najbliih ili iz drugih razloga. Ove ene ne govore otvoreno o svojim traumama. Naroito se to odnosi na silovane ene. Razlog za utnju je i drutvena stigma i patrijarhalno vaspitanje: ene se plae da e ih porodice odbaciti, jer su, na primjer, silovane. Naroito je tokom diskusije istaknuto da ak one ene koje imaju snagu javno govoriti o svom stradanju to ne rade iz razloga bezbjednosti, jer se sumnja da su ponioci koji su prouzrokovali njihovu traumu (silovatelji, ubice i drugi) jo uvijek na slobodi. Na dodatnu trumatizaciju utjee injenica da mnogi traumatizirani i dalje ive u kolektivnim centrima meu traumatiziranim ljudima, kao i nerijeeno pitanje odrivog povratka.68 Gotovo iskljuivo NVO pruaju psiholoku pomo ljudima u ovim centrima. Mrea NVO za podrku Suda BiH nije funkcionalna. U toj mrei nalaze se i NVO koje pruaju psiholoku pomo rtvama i njihovi struni kapaciteti nisu iskoriteni. Iako je sluba suda za psiholoku pomo Suda BiH profesionalna, ova sluba nema dovoljno kapaciteta da bi pruila adekvatnu pomo rtvama-svjedocima i svjedocima koji bi prilikom svjedoenja bili izloeni ponovnoj traumatizaciji. Nedovoljna posvjeenost rtvama-svjedocima i svjedocima utie na konzistentnost svjedoenja. Na kraju je istaknuto da neke vjerske zajednice, prvenstveno katolika zajednica u svojim prostorijama, putem grupnih sesija, sprovode programe psiholoke podrke civilnim i vojnim rtvama rata.69 Uesnici smatraju da su vjerske zajednice, zbog autoriteta kojeg uivaju u zajednici, vrlo vani mehanizmi u pruanju psiholoke podrke ugroenom stanovnitvu, ali da nisu dovoljno angaovane.
67 68 69

Vie o ovome u temama Odreivanje pojma rtve i povrede i Strategija reparacija materijalne i nematerijalne reparacije. Vie informacija o ovome u temi Rekonstrukcija i odrivi povratak. U Sarajevu je, u crkvi Kruh svetog Ante, otvoren trauma centar. Podrku za ovakve aktivnosti vjerskih zajednica prua organizacija Caritas.

34

PREPORUKE ZA TEME

Uloga civilnog drutva u procesuiranju ratnih zloina, Uloga civilnog drutva u utvrivanju i kazivanju istine i Uloga NVO u rehabilitaciji i resocijalizaciji

GENERALNE PREPORUKE
Potrebno je usvojiti strategiju tranzicijske pravde BiH iji e sastavni dijelovi biti strategija dokumentiranja ratnih zloina i strategija reparacija. Strategija tranzicijske pravde BiH naglasit e vanost rada organizacija i pojedinaca iz civilnog drutva na polju tranzicijske pravde, kao i da su ove organizacije i pojedinci nezaobilazan partner u tom procesu. Generalne preporuke nevladinim organizacijama. Uesnici konsultacija su se saglasili da je bitno evidentirati sve organizacije i pojedince koji se bave aktivnostima u oblasti tranzicijske pravde (podrka suenja za ratne zloine, dokumentiranje ratnih zloina, pruanje psiholoke podrke rtvama i veteranima itd.), nakon ega bi se formirao nukleus organizacija oko kojeg bi se okupljale druge organizacije i pojedinci u koaliciju. Ova koalicija e se dogovoriti oko osnovnih principa djelovanja, kao i o zajednikoj metodologiji rada. Openito, formiranje koalicije NVO doprinosi veem pritisku na institucije BiH, entiteta i kantona, na tuilatva i sudove koje se bave procesuiranjem ratnih zloina i utie na stvaranju ambijenta, kako bi se senzibilizirala javnost o problemima i potrebama rtava i na aktivnije uee udruenja rtava i samih rtava u itavom procesu. Takoer, stvaranjem koalicije organizacija otvara se mogunost pronalaenja sredstava za realizovanje projekata NVO, ime e se ojaati kapacitet NVO u tehnikom i u strunom smislu. Zaposleni u NVO trebaju proi edukaciju o tranzicijskoj pravdi, o istraivanju ratnih zloina, pristupu rtvama, praenju suenja za ratne zloine, meunarodnom humanitarnom pravu i slino, ime e se rad NVO uiniti profesionalnijim. Povean stepen profesionalnosti dodatno e doprinijeti pronalaenju sredstava za pokretanje kratkoronih i dugoronih projekata. Generalne preporuke drugim organizacijama iz civilnog drutva. Vjerske grupe i vjerski lideri koji imaju ogroman autoritet u javnosti treba da preuzmu mnogo veu ulogu u procesu suoavanja s prolou. Takoer, potrebno je vee uee akademske zajednice u pravcu istraivanja i pisanja akademskih tekstova na temu tranzicijske pravde. Generalne preporuke institucijama. Vlada BiH, kao i vlade eniteta i kantona, trebaju prepoznati vanost teme tranzicijske pravde i potencijal NVO kao organizacija kojima javnost vjeruje i koje su u stanju prevazii etnike podjele i oko sebe okupiti udruenja rtava. U tom smislu vlada treba podrati aktivnosti NVO u oblasti tranzicijske pravde i podrati stvaranje koalicije organizacija i pojedinaca iz civilnog drutva, kao i da sa koalicijom napravi partnerski odnos. Uspostavljanjem partnerskog odnosa izmeu institucija i koalicije civilnog drutva, kao i podrkom medija za rad NVO stvara se potreban drutveni ambijent u kojem e se pokretati debate na kojima e se otvoreno govoriti o procesu suoavanja s prolou, ratnim zloinima, suenjima za ratne zloine i drugo. Institucije i NVO trebaju formirati tim za saradnju, kao i mehanizme saradnje. Na ovaj nain uspostavit e se mogunost za materijalnu podrku NVO od strane drave. Potrebno je da istrani organi, pravosudne institucije, kao i institucije koje u svom mandatu sprovode ispitivanje uloge javnih slubenika, u periodu za koji se vjeruje da su intenzivno krena ljudska prava i u periodu kada su injeni ratni zloini (1992-1995) koriste dokumentaciju do koje su dole NVO putem istraivanja ili realizacijom svojih programskih aktivnosti u oblasti tranzicijske pravde.70 Generalne preporuke koje se odnose na medije. Potrebno je izvriti dodatnu edukaciju novinara o pitanjima tranzicijske pravde, o meunarodnom humanitarnom pravu, o pristupu pripadnicima ugroenih grupa, kao to su rtve, kao i o kodeksu novinarske struke, kako bi se mogli na profesionalan nain baviti istraivakim novinarstvom.
70

To je period koji e biti propisan Zakonom o vettingu. Pogledati i temu Potreba za vettingom u BiH.

35

Mediji trebaju openito biti otvoreniji ka temama tranzicijske pravde. Takoer, mediji trebaju biti okrenuti prema pozitivnim primjerima, na primjer da su komije pomagali jedni drugima u toku rata, da informiraju javnost o primjerima saradnje izmeu NVO iz razliitih entiteta, ili o saradnji izmeu udruenja rtava koje dolaze iz razliitih etnikih zajednica, umjesto da, kao to je to bio sluaj do sada, daju prostor prvenstveno negativnim senzacionalistikim primjerima, prije svega iz komercijalnih razloga. Mediji trebaju biti otvoreniji prema NVO i koaliciji NVO. Ovaj pristup omoguit e da javnost shvati znaaj ovih organizacija, te koje su to aktivnosti NVO i koji je njihov doprinos u pravcu uspostavljanja mehanizama tranzicijske pravde. Na ovaj nain bie omogueno otvaranje drutvenog dijaloga o ratnim zloinima i omoguiti rtvama da javno govore o svojoj sudbini. Mediji treba da podravaju inicijative u oblasti tranzicijske pravde i da objektivno informiraju o njima. Takoer, potrebno je da se neki od medija profiliraju kao mediji koji su vie profesionalno zainteresirani za problem tranzicijske pravde, iji e novinari biti profesionalci u ovoj oblasti i iji e izvjetaji biti relevantni za javnost. Tu se prvenstveno misli na dravne medije.

PREPORUKE POVODOM ODREENIh TEMA

1. TEMA: Uloga civilnog drutva u procesuiranju ratnih zloina Potrebno je da istrani organi i tuilatva koriste dokumentaciju koje su prikupile organizacije koje se bave dokumentovanjem ratnih zloina i krenjem ljudskih prava u prolosti, kao i onih drugih organizacija koje su do odreenih podataka dole realizovanjem svojih programskih aktivnosti, kako bi se pokrenule nove istrage ili unaprijedile ve postojee optunice. Mrea NVO za podrku Sudu BiH treba da bude funkcionalna. Takoer, potrebno je uspostaviti mreu organizacija za podrku Tuilatva BiH koja trenutno ne postoji. Ove organizacije doprinosit e radu Suda i Tuilatva ne samo kroz irenje informacija o radu ovih institucija kako je prvobitno zamiljenjo, ve i kroz pruanje dokumentacije o ratnim zloinima, kroz svjedoenje predstavnika NVO, ili kroz podrku drugim svjedocima i svjedocima-rtvama da svjedoe pred pravosudnim institucijama u BiH. S tim u vezi, Sud i Tuilatvo BiH treba da budu otvorenije za saradnju sa NVO. 2. TEMA: Uloga civilnog drutva u utvrivanju i kazivanju istine Institucije, politike stranke, organizacije i pojedinici iz civilnog drutva, kao i udruenja rtava radit e zajedniki na formuliranju strategije za suoavanje s prolou i u pravcu formiranja dravnog tijela za utvrivanje injenica.71 Potrebno je osnovati koaliciju pojedinaca i organizacija civilnog drutva koje se bave dokumentiranjem ratnih zloina. Budue lanice koalicije treba da se saglase oko jedinstvene metodologije istraivanja, kao i oko metodologije zatite dokumentacije (arhiviranje i digitalizacija). Osnivanjem koalicije i sprovoenjem aktivnosti stvorie se platforma za rtve da javno govore o svom stradanju. Uesnici su istakli da je u procesu dokumentiranja ratnih zloina naroito vano ukljuivanje vjerskih voa, s obzirom na njihov autoritet u zajednicama. S tim u vezi potrebno je pronai predstavnike vjerskih grupa koji su spremni podrati ovakve aktivnosti, s obzirom na konzervativnu ulogu vjerskih pokreta i, kako je ve istaknuto, na njihovu nedovoljnu podrku procesu suoavanja s prolou.72

71

Vie informacija o ovome u izvjetajima o temama Znaaj dokumentiranja ratnih zloina i utvrivanje istine o odgovornosti i prolosti i Mehanizmi utvrivanja istine. Videti fusnotu broj 66.

72

36

3. TEMA: Uloga NVO u rehabilitaciji i resocijalizaciji U strategiji o reparacijama koja treba da bude usvojena na nivou BiH73 uesnici smatraju da je potrebno naglasiti vanost organizacija civilnog drutva i pojedinaca u procesu realizacije projekata psiholoke podrke, rehabilitaciji i resocijalizaciji. Takoer, potrebno je formirati koaliciju ovih organizacija, s utvrenim metodama djelovanja i programskom strategijom. Uesnici istiu da institucije BiH, entiteta i kantona trebaju prihvatiti programe NVO u pravcu rehabilitacije i resocijalizacije kao svoje programe, jer su do sada ove organizacije stekle veliko iskustvo u radu s traumatiziranim osobama kod kojih je poremeaj nastupio usred oruanog sukoba. Tu se prvenstveno misli na traumatizirane ene kao i na oboljele od PTSP. Institucije trebaju preuzimati struni kadar koji je svoju ekspertizu dobio putem rada u NVO na projektima rehabilitacije i koji je dobio iroko znanje o ovoj specifinoj vrsti traume prolaskom kroz razne strune treninge. Razlog naroite panje na aktivnosti ovih organizacija je specifinost problema kojim se bave i drutvene stigme koja je oteavajui faktor u otkrivanju traumatiziranih osoba i u njihovom lijeenju. S obzirom na injenicu da zdravstveni centri irom BiH nemaju kapacitet da se bave ovim specifinim formama traume potrebno je educirati zaposlene u ovim institucijama, naroito u pravcu lijeenja oboljelih od PTSP. Educiranjem kadra stie se mogunost osnivanja trauma centara irom BiH i u mjestima u kojima do sada nisu postojali. Ove institucije trebaju uspostaviti blisku saradnju s lokalnim NVO koje se bave pruanjem psiholoke pomoi rtvama. Tamo gdje nije mogue osnovati ove centre, lokalne NVO mogu imati ulogu trauma centara. Uesnici su naroito istakli da je potrebno da mrea NVO za podrku suda treba da bude funkcionalna i da NVO koje se bave pruanjem psiholoke pomoi trebale igrati ulogu produene ruke odjeljenja sudova za podrku svjedocima, s obzirom na nedovoljne kapacitete ove slube. Na kraju, istaknuta je potreba da sve vjerske zajednice budu ukljuene u proces pruanja psiholoke podrke rtvama zbog njihovog velikog utjecaja i autoriteta. Iz tog razloga pretpostavlja se da bi ove institucije imale velikog uspjeha u pravcu lijeenja traume.

73

Vie informacija o ovome u okviru teme Strategija reparacija materijalne i nematerijalne reparacije.

37

6 PREPORUKE KRIVINA PRAVDA

TEMA: ZNAAJ SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVNJE U PROCESUIRANJU RATNIh ZLOINA
 Potrebno je definirati kriterije na osnovu kojih e se odreivati u kojim sluajevima e se institut primjenjivati;  Potrebno je uspostaviti principe i ciljeve pregovaranja (potpuno utvrivanje injeninog stanja iz optunice; utvrivanje injeninog stanja na drugim lokacijama; otkrivanje masovnih grobnica i drugo);  Potrebno je uvesti obavezu da optueni, s kojim se zakljuuje sporazum, svjedoi u drugim postupcima;  Potrebno je definisati mehanizme koji osiguravaju primjenu dogovorenog, u interesu pravde;  Utvrditi kaznenu politiku vezanu za sporazum, kao i za nepotivanje sporazuma;  Udruenja rtava i organizacije civilnog drutva treba da budu akteri u procesu definiranja kriterija i principa za sklapanje sporazuma, kao i mehanizama za njegovu punu primjenu;  U pregovaranje o potpisivanju sporazuma o priznanju krivnje povodom konkretnog zloina tj. svih zloina koji su se dogodili na odreenoj teritoriji, potrebno je ukljuiti one porodice koje su direktno pogoene zloinom, tj. ona udruenja rtava koja svojim aktivnostima pokrivaju odreenu teritoriju na kojoj su se odreeni zloini dogodili;  Obezbijediti dodatnu edukaciju za sudije, tuioce i strune saradnike po pitanju sporazuma o priznanju krivnje;  Organizovati edukaciju bosanskohercegovakog drutva o sutini sporazuma o priznanju krivnje: z profesionalizovati odjeljenja za odnose sa javnou Suda i Tuilatva BiH i obezbjediti edukaciju za njihove predstavnike; z educirati novinare koji prate suenja za ratne zloine o sutini sporazuma; z formirati mreu NVO za podrku Tuilatvu BiH.

TEMA: JAANJE POVJERENJA JAVNOSTI U RAD PRAVOSUA U BIh U PROCESUIRANJU RATNIh ZLOINA
 Potrebno obezbjediti sredstva za jaanje tehnikog i strunog kapaciteta pravosudnih institucija;  VSTV treba da nastavi dosljedno, sistematski i nepristrasno da kontrolie rad sudija i tuioca, u skladu sa Zakonom o VSTV;  Dodatno uskladiti krivino zakonodavstvo u BiH kako bi se dolo do ujednaavanja kaznene politike;  Potrebno je uspostaviti jedinstvenu sudsku praksu u BiH;  Opciona preporuka u vezi sa uspostavljanjem jedinstvene sudske prakse: Osnovati Vrhovni sud BiH;  Opciona preporuka u vezi sa uspostavljanjem jedinstvene sudske prakse: Do osnivanja Vrhovnog suda BiH, Ustavni sud BiH treba se baviti usklaivanjem sudske prakse;
38

 Osnovati odjeljenja za odnose s javnou u svim kantonalnim i okrunim sudovima i tuilatvima;  Odjeljenja za odnose s javnou sudova i tuilatava trebaju informirati javnost profesionalnije, na nain kako e to javnosti biti razumljivo i uspostaviti bolju saradnju s medijima;  Obezbijediti edukaciju novinara koji se primarno bave praenjem rada sudova i tuilatava koji procesuiraju sluajeve ratnih zloina;  Udruenja novinara treba konstantno da informiraju javnost koji mediji kre kodeks novinarskog zanata;  Obezbijediti primjenu zakonodavstva koje se odnosi na krivino dijelo irenja vjerske i nacionalne mrnje;  Potrebno je da mrea NVO za podrku rada Suda BiH bude funkcionalnija;  Potrebno je osnovati mreu NVO za podrku Tuilatvu BiH;  Mediji treba da budu otvoreniji prema NVO.

TEMA: KAPACITETI SUDOVA I TUILATAVA ZA PROCESUIRANJE RATNIh ZLOINA U BIh

 Osnovati regionalna odjeljenja Suda i Tuilatva BiH za ratne zloine u kantonalnim i okrunim sudovima i tuilatvima, kao i njihove strune slube;  Obezbijediti edukaciju sudija, tuilaca i njihovih strunih saradnika na nivou kantonalnih i regionalnih tuilatava;  Osnovati slube za pruanje podrke rtvama i svjedocima u kantonalnim i okrunim sudovima;  Obezbijediti uslove za potivanje zakona o zatiti svjedoka u kantonalnim i okrunim sudovima;  Izgraditi adekvatne sudnice u kantonalnim i okrunim sudovima;  Osnovati odjeljenja za odnose s javnou u kantonalnim i okrunim sudovima i tuilatvima;  Profesionalizirat rad slubi za odnose s javnou Suda i Tuilatva BiH;  Slube za odnose sa javnou trebaju koristiti jasan i razumljiv jezik za informiranje javnosti;  U pravcu davanja psiholoke podrke rtvama-svjedocima i svjedocima vrlo vano da u punom kapacitetu profunkcionie mrea NVO za podrku Sudu BiH;  Osnovati policijske jedinice za istraivanje ratnih zloina na entitetskim i kantonalnim nivoima;  Obaviti specijalnu obuku policijaca iz ovih slubi za rad sa rtvama i svjedocima;  Uspostaviti mehanizme za poboljanje saradnje izmeu istranih organa i tuilatava na svim nivoima;

39

KAZIVANJE ISTINE
TEME: ZNAAJ DOKUMENTIRANJA RATNIh ZLOINA I UTVRIVANJA ISTINE O ODGOVORNOSTI U PROLOSTI I MEhANIZMI UTVRIVANJA ISTINE STRATEGIJA DOKUMENTIRANJA RATNIh ZLOINA
 Formirati radnu grupu za izradu strategije za dokumentiranje ratnih zloina. Strategija za dokumentiranje ratnih zloina bie deo ire strategije tranzicijske pravde BiH;  U radnoj grupi treba da budu zastupljeni predstavnici relevantnih institucija, politikih stranaka, NVO i udruenja rtava.  Radna grupa e donijeti strategiju koja e, izmeu ostalog, propisivati sljedee elemente: z metodologiju dokumentiranja; z upotrebu terminologije iz meunarodnog humanitarnog prava i presuda sudova iz BiH, regiona i MKSJ; z prikupljanje i verifikaciju cjelokupne relevantne dokumentacije koja e pomoi u procesu utvrivanja injenica (dokumentacija tuilatava i sudova u BiH i regionu, MKSJ, Instituta za nestale, organizacija civilnog drutva i druga); z formiranje arhiva u sklopu kojeg e biti osnovana baze podataka, u koju e biti pohranjena sva relevantna dokumentacija. Baza podataka bie pretraiva i dostupna javnosti; z arhivistiku obradu dokumentacije i njenu digitalizaciju z potrebu za usvajanjem zakona o formiranju tijela za utvrivanje injenica o zloinima na dravnom nivou. z Arhiv treba da bude u sklopu tijela za utvrivanje injenica o zloinima.

ZAKON O FORMIRANJU TIJELA ZA UTVRIVANJE INJENICA

 U proces konsultacija oko izrade zakona pored predstavnika relevantnih institucija i politikih stranaka treba da se ukljue predstavnici NVO, udruenja rtava i ostale zainteresirane grupe i pojedinci.  Zakon, izmeu ostalog, treba da propie: z osnivanje tijela za utvrivanje injenica koje je nezavisno i apolitino i kojeg e finansirati Vijee ministara; z kriterije odabira lanova tijela; z metodologiju rada tijela, vremenski okvir rada, mandat itd.; z osnivanje arhiva i pretraive baze podataka u okviru arhiva. Arhiv e biti deo tijela za utvrivanje injenica.

40

TEMA: ULOGA MEMORIJALA U KAZIVANJU ISTINE

 Utvrivanje injenica o dogaaju i ulozi pojedinca ili pojedinaca u iju ast se die spomenik treba da bude uslov za izgradnju memorijala;  Istina, pravda i odgovornost treba da budu poruka memorijala;  Moto podizanja spomenika treba da bude rtve su na prvom mjestu, bez obzira na etniku pripadnost;  Verificirati postojee spomenike u skladu s usvojenim standardima;  Ukloniti memorijale koji vrijeaju rtve, negiraju zloin i ire vjersku i nacionalnu mrnju;  Ovi standardi za podizanje memorijala bit e utvreni Zakonom o memorijalima koji e biti usvojen na dravnom nivou.

REPARACIJE
TEME: ODREIVANJE POJMA RTVE I POVREDE I STRATEGIJA REPARACIJA - MATERIJALNE I NEMATERIJALNE REPARACIJE
 Formirati radnu grupu za izradu strategije reparacija na nivou BiH. Strategija reparacija bie deo ire strategije tranzicijske pravde BiH;  U radnoj grupi treba da budu zastupljeni predstavnici relevantnih institucija, politikih stranaka, NVO i udruenja rtava;  Radna grupa donijet e strategiju koja treba sadravati oblike reparacija koji su pomenuti u Rezoluciji Generalne skuptine UN: restitucija, kompenzacija, rehabilitacija, razni oblici zadovoljenja (javna izvinjenja, komemoracije, utvrivanje injenica, kazivanje istine itd.), i garancija neponavljanja;  Strategija e promovirati resocijalizaciju kao sutinu reparacija;  Strategija e pruiti podrku projektima koji se realizuju u pravcu odrivog povratka;  Strategija e propisivati donoenje jedinstvenog krovnog Zakona o reparacijama na nivou BiH sa kojim e biti usaglaeni zakoni na nivou entiteta i kantona;  Odredbe zakona o reparacijama na nivou BiH bit e u skladu s preporukama OHCHR;  Zakon o reparacijama: z treba da postavi okvir za utvrivanje materijalnog i nematerijalnog obeteenja/zadovoljenja rtava; z treba da utvrdi ta je povreda i ko je rtva; z treba da propie ista prava za vojne i civilne rtve rata; z treba da propie da se isti stepen invaliditeta odreuje za dobijanje statusa civilne, odnosno vojne rtve rata; z treba da propie da je PTSP uzronik oteenja organizma; z treba da predvidi uspostavljanje centralne baze podataka s informacijama o korisnicima; z treba da uspostavi fond iz kojeg se naknade isplauju (preporuka dravnim institucijama da programe naknade nominira predpristupnim i drugim dravi raspoloivim fondovima).
41

 NVO i mediji zajedno s institucijama trebaju educirati javnost o sutini reparacija putem pokretanja javnih debata: sutina reparacija je resocijalizacija;  NVO i mediji zajedno sa institucijama treba da organizuju kampanje kako bi educirale javnost o njihovim pravima i ta treba da urade da bi zadovoljili svoja prava;  Kroz saradnju s organizacijama civilnog drutva, institucije BiH razvit e programe za psiholoku pomo rtvama;  Educirati korisnike o mogunosti podizanja tubi za naknadu nematerijalne tete protiv drave, entiteta i kantona;  Educirati korisnike o mogunosti podizanja tubi za naknadu nematerijalne tete protiv poinilaca koji su pravosnano osueni u krivinim postupcima;  Potrebno je to hitnije usvojiti Zakon o besplatnoj pravnoj pomoi na nivou BiH;  Ukinuti sve prepreke ka ispunjavanju presuda za naknadu tete koje su donijeli redovni sudovi;  Usvojiti mehanizme kako bi se osiguralo da se presude Doma i Komisije za ljudska prava i Ustavnog suda u potpunosti izvre.  Potrebno izgraditi jedinstven spomenik svim rtvama rata, a koji bi bio vodeni park ili park prirode u kojem bi se gajile rijetke ptice, biljke i slino, sa teritorije BiH

TEMA: REKONSTRUKCIJA I ODRIVI POVRATAK

 Propisati jasne procedure i kriterije za troenje stredstava u pravcu fizikog i odrivog povratka;  Prioritet za obnovu i zapoljavanje imaju oni koji nemaju krov nad glavom i koji su nezaposleni;  Ne smije se primjenjivati etniki kriterij u pravcu realiziranja fizikog i odrivog povratka;  Potrebno je prenijeti fokus s humanitarnog pristupa (obnova i fiziki povratak) na odriv povratak;  Potrebno je osnovati banku/fond koja bi davala povoljne kredite povratnicima za pokretanje privatnih poslovnih inicijativa;  Potrebno je izvriti reformu obrazovanja;  Potrebno je isplatiti naknade tete, ali one nisu prioritet, jer nedostaju sredstva: ne treba se zaduivati.

42

INSTITUCIONALNE REFORME
TEMA: POTREBA ZA VETTINGOM U BIh
 Informirati javnost o znaaju vettinga putem irokih kampanja;  Pokrenuti javne debate o vettingu;  Potrebno javnosti objasniti razliku izmeu termina vetting i termina lustracija;  Donijeti Zakon o ispitivanju individualne odgovornosti javnih slubenika (Zakon o vettingu);  U konsultacijama oko izrade zakona, pored predstavnika relevantnih institucija i politikih stranaka, potrebno je ukljuiti i predstavnike civilnog drutva;  Zakon, izmeu ostalog, treba propisati: z osnov za ispitivanje individualne odgovornosti javnih slubenika (osnov treba da bude iri od osnova koji propisuje Aneks IV); z osnivanje tijela koji e sprovoditi proces ispitivanja javnog djelovanja predstavnika institucija; z institucije (predstavnike institucija) koje e ovo tijelo kontrolisati; z vremenski okvir koji treba biti pokriven vettingom; z metode koordinacije izmeu institucija koje se bave vettingom; z dokumentaciju koja e biti koritena (dokumentacija pravosudnih institucija u BiH i regionu, MKSJ, kao i dokumentacija NVO koje se bave dokumentovanjem ratnih zloina); z procedure sprovoenja vettinga (procedure treba da budu transparentne uz puno potivanje ljudskih prava); z mehanizme koji e osigurati da e se sve odredbe zakona ispotovati;  Zakon se nee primjenjivati na one institucije koje ve imaju efikasne mehanizme kontrole (primjer VSTV);  U konsultacijama oko izrade zakona, pored predstavnika relevantnih institucija i politikih stranaka, potrebno je ukljuiti i predstavnike civilnog drutva;  U proces provoenja zakona treba ukljuiti organizacije civilnog drutva i lokalnu samoupravu;  U svim javnim institucijama, kao i politikim strankama i medijima formirati komisije koji e ispitivati odgovornosti svojih slubenika;  Potrebno dosljedno primjenjivati odredbe onih zakona koji propisuju vetting mjere;  Usvojiti izmjene i dopune tih zakona u skladu s Zakonom o vettingu (po pitanju osnova);  Uspostaviti kordinaciju izmeu institucija koje sprovode vetting procedure, kao to su Agencija za dravnu slubu, Centralna izborna komsija, VSTV ili SIPA.  Potrebno je uspostaviti neposrednu saradnju izmeu ovih institucija (Agencija za dravnu slubu, Centralna izborna komsija, VSTV i SIPA), sudova i tuilatva u BiH i regionu, kao i sa MKSJ.
43

TEMA: ULOGA IZBORNOG ZAKONA U PROCESU TRANZICIJSKE PRAVDE

 Sve institucije na svim nivoima vlasti trebaju raditi na povratku svih raseljenih;  Potrebno izvriti utvrivanje injenica o dogaajima iz prolosti;  Potrebno usvojiti Zakon o vettingu i sprovesti proces na svim nivoima vlasti;  Potrebno je ojaati kapacitet pravosudnih institucija koje procesuiraju sluajeve ratnih zloina;  Potrebno je ukljuiti NVO u proces dokumentiranja ratnih zloina i u proces podrke procesuiranja sluajeva ratnih zloina;  Potrebno stvoriti sve uslove da Centralna izborna komisija bude nezavisna u svom radu;  Potrebno je da proces provjere podobnosti kandidata s izbornih lista stranaka koji provodi Centralna izborna komisija bude transparentan;  Izmijeniti Ustav BiH i Izborni zakon: sva lica u BiH trebaju imati jednaka prava da biraju i da budu birana u sve institucije BiH.

TEMA: IZVRENJE ODLUKA DOMA ZA LJUDSKA PRAVA, KOMISIJE ZA LJUDSKA PRAVA I USTAVNOG SUDA BIh
 Potrebno je osnovati poseban odjel u okviru Ustavnog suda BiH koji bi rjeavao samo albe po pitanju krenja ljudskih prava i ratnih zloina;  Potrebno osnovati fondove na svim nivoima vlasti da bi se osiguralo isplaivanje naknade tete, po osnovu odluka Ustavnog suda BiH, u zavisnosti koja je institucija tuena;  Budeti na svim nivoima vlasti treba da predvide sredstva za ove fondove;  Precizirati koji pojedinac ili koja institucija snosi odgovornost za provoenje odluka Ustavnog suda BiH;  Pootriti i precizirati mehanizam kanjavanja za neprovoenje odluka Ustavnog suda.  Usvojiti Zakon o besplatnoj pravnoj pomoi na nivou BiH.  Obezbjediti sve uslove da se odredbe ovog zakona, kada bude usvojen, u potpunosti ispunjavaju.

44

TEMA: REFORMA OBRAZOVANJA U PROCESU TRANZICIJSKE PRAVDE

Preporuke kao rezultat rada u sve tri grupe  Formirati Agenciju za obrazovanje ili Ministarstvo za obrazovanje na nivou BiH;  Osnovati specijalan fond za obrazovanje na nivou drave. Sredstva iz ovog fonda koristie se za edukaciju nastavnog kadra;  U kolama treba da bude zaposlen vei broj pedagoga i psihologa zbog potrebe organizovanja predmeta koji bi pokrivao oblast potivanja ljudskih prava, demokratije i rijeavanja konflikta, ali i zbog injenice da je odrijeeni broj djece traumatiziran bilo zbog uticaja rata, uticaja traumatiziranih roditelja ili, openito, zbog okruenja u kojem ive traumatizirani ljudi. Preporuke kao rezultat rada u pojedinim grupama  Ukljuiti NVO u proces edukacije nastavnog kadra.  Drava treba da bude otvorena za prihvatanje preporuke NVO na koji nain se kolski programi mogu izmjeniti i da prihvati da neki edukativni programi NVO budu sastavni dio kolskog programa.  Izvriti reformu Ustava BiH: propisati da obrazovanje na nivou BiH bude jedinstveno.  Iz sadanjih udbenika potrebno izbaciti sadraje koji vrijeaju druge etnike zajednice u BiH i raspiruju vjersku i nacionalnu mrnju. Vjeronauka74  Vjerska nastava treba da bude 1) obavezan predmet, 2) fakultativan predmet, ili 3) da u potpunosti bude ukinuta;  Vjerska nastava treba da se odvija 1) u kolama (bilo kao fakultativan ili obavezan predmet), 2) u vjerskim objektima;  Vjerska nastava treba da dobije formu kulture ili istorije religije;  Nastava vjeronauke treba da bude pod strogom kontrolom.  Potreban predmet kojim e se propagirati potovanje ljudskih prava, graanska svijest, tolerancija, demokratija itd;  Potovati pravo na vjeru, ali i na ne-vjeru.  Diskusiji o potrebi nastave vjeronauke posvetiti vie vremena. Preporuke u skladu sa sadanjim stanjem, ali koje uesnici nisu istakli  Utvrditi injenice o oruanom sukobu u BiH tokom devedesetih godina;  Provesti proces vettinga u obrazovnim ustanovama;  Potrebno je ustanoviti pravilnik za nastavnike na osnovu kojeg e se propisivati kazne ili zabranjivati rad onim nastavnicima koji vre ovakve aktivnosti.
74

Ovo je spisak svih preporuka koje su uesnici pomenuli, ali oko njih nije postignut konsenzus.

45

ULOGA CIVILNOG DRUTVA U PROCESU TRANZICIJSKE PRAVDE

GENERALNE PREPORUKE
 Potrebno je usvojiti strategiju tranzicijske pravde BiH iji e sastavni delovi biti strategija dokumentiranja ratnih zloina i strategija reparacija i koja e naglasiti vanost rada organizacija i pojedinaca iz civilnog drutva na polju tranzicijske pravde, kao i da su ove organizacije i pojedinci nezaobilazan partner u tom procesu;75  Evidentirati NVO koji se bave aktivnostima u oblasti tranzicijske pravde;  Formirati nukleus civilnog drutva oko kojeg bi se vrilo umreavanje ostalih organizacija i pojedinaca iz civilnog drutva. Ova koalicija e se dogovoriti oko osnovnih principa djelovanja, kao i o zajednikoj metodologiji rada;  Dodatno educirati zaposlene u NVO o mehanizmima tranzicijske pravde, ili, preciznije o istaivanju ratnih zloina, pristupu rtvama, praenju suenja za ratne zloine, meunarodnom humanitarnom pravu i slino, ime e se rad NVO uiniti profesionalnijim;  Vjerske grupe i vjerski lideri, kao i akademska zajednica treba da preuzmu mnogo veu ulogu u procesu suoavanja sa prolou;  Potrebno je izvriti dodatnu edukaciju novinara o pitanjima tranzicijske pravde, meunarodnom humanitarnom pravu, o pristupu i intervjuiranju pripadnika ugruenih grupa poput rtvama, kao i o kodeksu novinarske struke;  Mediji trebaju openito biti otvoreniji ka temama tranzicijske pravde i da vie prostora daju pozitivnim primjerima, a ne senzacionalizmu;  Mediji trebaju biti otvoreniji prema aktivnostima NVO i buduoj koaliciji NVO;  Potrebno je da postoje mediji koji e biti profesionalno educirani i zainteresovani za teme tranzicijske pravde. Tu se prvenstveno misli na dravne medije;  Institucije drave, entiteta i kantona trebaju prepoznati vanost tranzicijske pravde i ulogu NVO u njoj: institucije trebaju podrati rad NVO i koalicije civilnog drutva;  Institucije drave, entiteta i kantona i NVO trebaju formirati tim za saradnju, kao i mehanizme saradnje;  Institucije drave, entiteta i kantona trebaju stvoriti ambijent u kojem e se otvoreno govoriti o oruanom sukobu i zloinima u BiH;  Institucije drave, entiteta i kantona koje sprovode aktivnosti u oblasti tranzicijske pravde treba da koriste dokumentaciju NVO (istrani organi, sudovi, tuilatva, institucije koje sprovode aktivnosti vettinga itd).

75

Videti fusnotu broj 11.

46

PREPORUKE KOJE SE ODNOSE NA POJEDINANE TEME TEMA: ULOGA CIVILNOG DRUTVA U PROCESUIRANJU RATNIh ZLOINA
 Potrebno je da istrani organi i tuilatva uzmu u obzir dokumentaciju do koje su organizacije civilnog drutva dole istraivanjem ili realizovanjem svojih programskih aktivnosti;  Sud i Tuilatvo BiH treba da budu mnogo otvoreniji za saradnju sa NVO;  Potrebno je da mrea NVO za podrku Sudu BiH bude funkcionalna;  Potrebno je formirati mreu NVO za podrku Tuilatvu BiH na istim osnovama kako je to uraeno u sluaju Suda BiH;

TEMA: ULOGA CIVILNOG DRUTVA U UTVRIVANJU I KAZIVANJU ISTINE

 Institucije, organizacije civilnog drutva i udruenja rtava trebaju zapoeti zajedniki rad na formuliranju dravne strategije za suoavanje s prolou i u pravcu formiranja dravnog tiela za utvrivanje injenica;  Potrebno je formirati koaliciju organizacija civilnog drutva i pojedinaca koji se bave dokumentiranjem ratnih zloina. lanice koalicije treba prvenstveno da se dogovore oko metodologije dokumentiranja i zatite dokumentacije;  Potrebno ukljuivanje vjerskih voa u proces dokumentiranja ratnih zloina;

TEMA: ULOGA NVO U REhABILITACIJI I RESOCIJALIZACIJI

 Strategija reparacija BiH treba da naglasi vanost organizacija civilnog drutva i pojedinaca u pravcu rehabilitacije i resocijalizacije;  Potrebno je formirati koaliciju organizacija i pojedinaca koje se bave psiholokom podrkom rtvama. Koalicija treba utvrdi metode djelovanja i programsku strategiju;  Institucije drave, entiteta i kantona trebaju priznati programe NVO za rehabilitaciju i resocijaizaciju kao svoje zvanine programe;  Institucije trebaju zapoljavati one strunjake koji su znanje stekli realizirajui projekte ovog tipa u NVO i koji su prolo specifine programe za pruanje pravne pomoi rtvama ratne traume, dok su radili u NVO;  Potrebno organizirati edukaciju zaposlenih u zdravstvenim institucijama o PTSP, kao i o pristupu enama rtvama rata;  Formirati trauma centre irom BiH;  Lokalne NVO koje se bave lijeenjem traume trebaju biti prihvaene kao partner trauma centara ili im omoguiti da funkcioniu kao zvanini trauma centri;  Potrebno je stvoriti sve uslove da bi mrea NVO za podrku rada Suda BiH u potpunosti profunkcionisala (vezano za obezbeivanje psiholoke podrke rtvama-svjedocima i svjedocima). NVO koje imaju ekspertizu u pruanju psiholoke podrke rtvama ratne traume treba da budu produena ruka ovog odjeljenja Suda BiH;  Vjerske institucije trebaju biti aktivnije u pravcu lijeenja ratne traume.
47

KONSULTACIJE O TRANZICIJSKOJ PRAVDI FOJNICA, 4. 6. JUNI, 2008.

LISTA UESNIKA
FOKUSNA GRUPA: AKADEMSKA ZAJEDNICA/hISTORIARI
Prezime Beirevi Bori engi N. Halilovi Hodovi Izmirlija Koar Milak Omerovi Popovi Rizvanovi Sadikovi Sali Dizdarevi Tokaa Ime Edina Nedla Nejra Haris Senad Midhat Azem Enes Enis Sabina Edin Lada Dubravka Mirsad Organizacija Fakultet kriminalistikih nauka Pravni fakultet, Sarajevo Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije Fakultet kriminalistikih nauka Muzej Visoko Pravni fakultet, Sarajevo Filozofski fakultet u Tuzli Muzej Jajce Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Univerzitet u Sarajevu Asocijacija za rehabilitaciju rtava torture Pravni fakulteta Demala Bijedia u Mostar Fakultet kriminalistikih nauka, Sarajevo Asocijacija za rehabilitaciju rtava torture Koordinator

FOKUSNA GRUPA: ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUTVA

Prezime anar Filipovi Jahic Gagi Gari Ili Kalfi Pratalo Todorovi Trifunovi Tursinovi ivanovi
48

Ime Vesna Snjeana Eldar Valentina Sonja Todor Josipa Valentina Predrag Branko Aleksandar Miralem Lidija

Organizacija Nove nade Istraivako dokumentacioni centar Istraivako dokumentacioni centar Udruenje Sara Centar za graansku suradnju OAZA Altruist Mostar Evropski pokret u Bosni i Hercegovini Koordinator Novinar ORC Tuzla Helsinki parlament graana Banja Luka

FOKUSNA GRUPA: NOVINARI/UMJETNICI

Prezime Ahmetaevi Anti Druko Karup Hukovi - Hodi Ignjati Mihaljevi Rokvi Rudi Duani Ime Nidara Irena Denana Mirela Drako eljka Dragan Borka Svetlana Organizacija BIRN Radio FBiH BH Dani BH Radio 1 TV RS Studio N Livno Artists Koordinator Glas Srpske

FOKUSNA GRUPA: PRAVNA ZAJEDNICA/PREDSTAVNICI VLASTI

Prezime evra Taraba erkez Dojinovi Duderija Garaplija Hot Huski Ibriimovi Juki Jusufovi Kalabi Murtezi Pjani Radoevi Rami ain Spai Trnavci Vrabac Vukui Grubei Ime Irisa Ivanka Katica Neda Saliha Lejla Neira Adem Esma Velimir Munib Drago Arben Jasmina Duko Edin Danica Jovan Genc Mirela Iva Niko Organizacija Tuilatvo BiH Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice PSFBiH, Predstavniki dom Meunarodni komitet crvenog kria Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice VSTV Ministarstvo za raseljena lica i izbjeglice FBiH Zastupniki dom PSBiH Opina Tuzla Zastupniki dom PSBiH PSFBiH, Predstavniki dom Koordinator VSTV Koordinator Ministarstvo pravde RS Vijee naroda RS Vrhovni sud FBiH Sekretarijat RS za saradnju s MKSJ Pravni fakultet Biha Opina Tuzla Odjel za analitiku i istraivanje, Tuilatvo BiH Ministarstvo pravde BiH

49

FOKUSNA GRUPA: VJERSKE ZAJEDNICE

Prezime Brki Kovaevi Markovi Mustafi Tauber Zovki Majdandi Ime Marko Antonio Emir Ivo Ifet Elijas Mato Mirko Meureligijsko vijee Interreligijska sluba Oi u oi Ured Reis-ul-uleme Koordinator generalni vikar Nadbiskupije Franjevaki samostan Organizacija

FOKUSNA GRUPA: POVRATNICI

Prezime Banjanovi orbo ektavica Zuki Krsti Kujan Mareta Saki Ime Fadil Salem Muriz Mirhunisa Milena Ibrahim Mile Zlata Savez izbjeglica i raseljenih lica Organizacija Koordinator UG Povratak i odriv obnov

FOKUSNA GRUPA: VETERANI

Prezime Divijak Dambi Horozovi Kari Mianovi Ime Jovan Zerin Nedad Munir Narcis Organizacija Obrazovanje gradi BiH Udruenje boraca lijeenih od PTSP-a Steak Centar za nenasilnu ackciju Predsjednik skuptine boraca Armije BiH Udruenje demobilisanih boraca Opine Novo Sarajevo

FOKUSNA GRUPA: RTVE

Prezime Hoti Jurii Karabai Mitrovi Tahirovi
50

Ime Kada Marko Seida Smilja Murat

Organizacija Udruenje Pokret Majke enklave Srebrenica i epa Koordinator Udruenje Prijedoranki Izvor Udruenje porodica nestalih boraca i civila Semberije i Majevice Savez logoraa BiH

FOKUSNA GRUPA: UDRUENJA ENA

Prezime Andri Bei Dugandi Erak Hasanbegovi Ili Matonikin Peenkovi Petkovi Savii Sendi Tei Vukovi Ime Duka Maria Theresa Danijela Alma Azra Nedeljka Mira Hatia Aleksandra Saa Meliha Stanojka Ana Organizacija Koordinatorica ene enama CURE Udruenje ena MOST Udruenje ENA BIH Mostar OAZA ena s Une ena s Una Gender Centar RS Gender Centar RS Centar za pravnu pomo enama Zenica Forum ena Bratunac Gender Centar FBiH

FOKUSNA GRUPA: OMLADINSKA UDRUENJA

Prezime Bubalo Demirovi Filipovi Glava Madacki Mii Sejfija Sejrani Snegar avija Valha Ime Goran Dalida Dejan edomir Saa Milijana Lahira Emir Gjoko Neboja Organizacija Koordinator Centri Civilnih inicijativa Inicijativa mladih za ljudska prava Omladinska organizacija Odisej Centar za ljudska prava Uni. u Sarajevu Helsinki komitet za ljudska prava RS IPAK Omladinski resursni centar CORNO NDC

51

FACILITATORI
Ime Eni Boana Branko Naa Enisa Varja Salih Amela Jelena Almisa Mirna Melisa Slavica Nefiza Damir Duan Belma Sanja Zlatko Abdulah Nela Suad Snjeana Nazif Prezime Kurtovi Pulji Veki Vujoevi Maksumi Nikoli Rasavac Sulji Kuzmanovi Behramovi Dabi Gazdi Draskovi Dautovi Marjanovi ehovac Deljki Kuljanin Sari Fetahovi Radovanac Behmen Ivandi Borovina Fokusna grupa Novinari/Umjetnici Novinari/Umjetnici Akademska zajednica/Historiari Akademska zajednica/Historiari Akademska zajednica/Historiari Akademska zajednica/Historiari ene ene Omladina Omladina Organizacije civilnog drutva Organizacije civilnog drutva Vjerske zajednice Vjerske zajednice Vjerske zajednice Pravna zajednica/predstavnici vlasti Pravna zajednica/predstavnici vlasti Veterani Veterani Veterani rtve rtve Povratnici Povratnici

52

53