Znaaj rimskog prava (9-10 str)

Prvi razlog je znaaj u istoriji uopte. Rimsko pravo je dio nasljea iz antike, koje je bogato i raznovrsno, iako ima miljenja da je ono danas nepotrebno. Rimska drava je bila velika i dugovjena. Na njenom primjeru moemo uoiti kako nastaje jedan politiki i pravni poredak, kojim se mehanizam prava prilagoava ivotu, kakav je odnos prava i privrede. Drugi je razlog u znaaju rimskog prava na ovim prostorima. Savremeni pravni sistemi dijele se na dvije grupe: oni koji su nastali na tradiciji rimskog prava (zemlje ''civilnog'' prava) i koje su se razvile pod uticajem engleskog pecedentnog sistema (common law). Porodici civilnog prava pripada itava kontinentalna Evropa. Zajedno sa grkom filozofijom rimsko pravo predstavlja najvii domet najdragocjenije iskustvo antike civilizacije. Ono je stvorilo jednu dobru pravnu tehniku i terminologiju, dalo rjeenja problema koji se mogu pojaviti u svakom pravnom sistemu. Evropa je u srednjem vijeku preuzela (recipirala) rimsko pravo, a prve graanske kodifikacije su potomci zbornika rimskog prava , sastavljenog za vrijeme Justinijana (Corpus iuris civilis). Tako su do dananjih dana sauvani neki institute rimskog prava: podjela stvari, zatita svojine, dravina, slubenost, klasifikacija ugovora. Trei razlog: rimsko pravo je uvod u savremeno graansko pravo. Ono nam omoguava bolje shvatanje ustanova privatnog prava. I na kraju zahvaljujui rimskom pravu u jednom kontinuitetu poev od srednjeg vijeka, zbog njegovog autoriteta i prestia, latinski pravni termini i pravne izreke su i danas u upotrebi. Jedna od prvih nauka koja je bila predmet univerzitetskih studija bilo je rimsko pravo i pravni fakulteti su nastali u XI vijeku u Italiji.

Uzroci pravnike genijalnosti Rima (10-14 str)

1. Rimljani su dosta rano otkrili neke pravne institute koje i vrlo civilizirani narodi starog vijeka tek nasluuju: slubenosti, svojinu (kao pojam), posjed, krivicu, naknadu tete, testament. Rimljani su uprkos sukobima izmeu plemena, meu patricijima i plebejcima, ostvarili dravu koja je obuhvatala ne samo Latine, ve gotovo sve narode Mediterana. Ta ogromna i trajna drava, osvojena orujem i politikom lukavou, a odravana vjetinom balansiranja i manipuliranja, bila je podloga, onaj korijen iz kojeg je izrastao najvelianstveniji pravni sistem koji do tada istorija poznavala. Rimljani su narod sa malo mate. Njihova religija je djeaki naivna u poreenju sa velikim sistemima koje je dao Istok. Ali su imale druge vrline: mudrost, lukavost, upornost, dobro poznavanje ljudske prirode, smisao za organizaciju i oporu duhovitost. Taj smisao za praktino dao je peat svim elementima njihove civilizacije. Ali sve ili gotovo sve to su podigli Rimljani namjenjeno je ljudima. 2. Drugi razlog je u veliini i trajanju rimske drave. Grci imaju veliki broj malih drava, to je omoguilo njihovim misliocima da dou do nekih saznanja o postojanju razlika ali i zajednikih elemenata meu pravnim sistemima. Ali je tek velika teritorija i znatan broj stanovnika na njoj bio temelj na kojoj je ponikao pravni system koji se izgraivao tokom trinaest vekova. 3. U Rimskoj dravi postojalo je trite za koje svijet ranije nije znao. Rimljani su prekoraili granicu koja dijeli predistoriju od istorije u pogodno vrijeme i na pogodnom mjestu. Rimljani su uspjeli zavladati irokim podrujem Sredozemlja, koje je od davnina upueno na trgovinu. Veliki gradovi bili su potroaki centri. Luksuzne potrebe, specijalizacija provincija u proizvodnji sve to je podiglo promet roba i usluga na nevieni nivo. 4. Zahvaljujui tako razvijenom prometu dobara i usluga, rimsko pravo je razvilo odgovarajue svojinske oblike i ugovore. Ono stvara pojam svojina, otkriva sutinu ugovora (pravnik Pedije), dolazi ne samo do pojma krivice, ve i do tako iznijansiranih stepena nehata da savremena prava gotovo nita nisu mogla da dodaju. Tokom svoje istorije rimska svojina je prola kroz vie oblika, ali je u prvom redu i najdue to tipina privatna svojina. 5. Rimsko drutvo je imalo slojevitu i dinaminu strukturi. Sam rimski narod razdirao je sukob izmeu raznih interesa, u prvom redu izmeu patricija i plebejaca. Kasnije se u okviru drave ukljuuju Latini, pa tokom republike Etrurci, Grci, Egipani, Iliri, Kelti, Jevreji i mnogi drugi.

6. I pored velikog doprinosa samih Rimljana pravo koje je nastalo u dravi koju su oni stvorili nije bilo samo rimsko. Rimska imperija je bila tzv melting pot i razliitih naroda i njihovih pravnih sistema. Rimljani su imali sluha za dostignua drugih civilizacija. Osvajajui prostore i pokoravajui narode, oni su usvajali mnoge njihove tekovine. Tako je rimska drava u izvjesnom smislu sinteza cjelokupnog antikog iskustva u politici i pravu. 7. Jedan od razloga za veliki doprinos Rimljana u pravu je i vanost prava, veliki ugled pravne nauke u rimskom drutvu. Rimljani ne uvaavaju filozofiju, ali pravo, politika, vojne vjetine i govornitvo bili su na velikoj cijeni. 8. Rimski zakoni su dobijali ime po predlagau. Tako su lanovi Skuptine i Senata imali mogunosti da svoje ime ovjekovee ako uoe neku potrebu i predloe zakon koji e je zadovoljiti. 9. Jedan od osnovnih razloga za veliinu rimskog prava treba traiti u strogom potovanju zakona i starih obiaja. Za njih je Zakon 12 tablica bio svetinja i nikada nije bio formalno ukinut. A ivot se mijenjao I u toj potrebi dad a prilagode stare propise novim potrebama rimljani su izgradili veliku vjetinu tumaenje, ime nadograuju pravni sistem. 10. I jo jedan razlog koji nije ba najvaniji je da su Rimski pravnici rjeavali samo praktine probleme, koje im je ivot nametnuo. Da bi uenicima pokazali domaaj nekog pravila u praktinoj primjeni oni su izmiljali primjere.

Dvostruki karakter rimskog prava (14-16 str)

Rimsko pravo je robovlasniko ali ima neke odlike i rjeenja koja imaju univerzalni karakter koji ga ini prihvatljivim i u srednjem vijeku i danas. Rimsko pravo, moral i literatura, pruaju brojne dokaze o svom robovlasnikom karakteru. Materijalna osnova rimske civilizacije je gotovo cijela sagraena robovskim radom, a njena kulturna nadgradnja iskljuivo radom slobodnih i to pripadnika najviih stalea. Rob je deo imovine, stvar. Rimsko pravo ne priznaje robu svojstvo lica u pravu servus nullum caput habet. Prema jednoj senatorskoj odluci (Senatus consultum Silanianum), ako se desi da rob ubije gospodara, a to se deavalo, svi robovi koji se zateknu u zgradi osuivani su na smrtnu kaznu. Zato to je fiziki rad preputen robovima, drutvo prezire svaku proizvodnu aktivnost, naroito za naknadu. Tek krajnja bijeda primorava sirotinju na najmni rad. Rimljanima nije padalo na pamet da svoje izume koje su koristili u gladijatorskim igrama primjene da bi unaprijedili proizvodnju, jer kako kae Ciceron njiva na kojoj kopa rob tu nema nita dostojnog slobodnom ovjeku. Osnovna proizvodna snaga od poetka pa do kraja antikog svijeta bile su miice ljudi i ivotinja. I pravni reim nosi tragove ovakvog odnosa prema proizvodnom radu. Nijedan grki ili rimski mislilac nije se pobunio protiv ustanove ropstva. Smatrali su je prirodnom pojavom, rairenom i prihvaenom od svih naroda. Meutim rimsko pravo ima i neke van klasne univerzalno prihvaene osobine. U pravnom poretku nalazimo mawe normi koje imaju robovlasniki karakter. Odnos prema robu manje je regulisan pojednianom pravilima, a vie optim pretpostavkama sistema. Jedna od njih je da rob nije subjekt, ve objekt, predmet svojine. Druga je patria potestas. Porodini starjeina je imao gotovo despotsku vlast prema ukuanima, a posebno prema robovima. Rimski normativni sistem ne regulie samo odnose izmeu klasa, ve i unutar njih. Ona odreuje prava i obaveze uesnika pravnog prometa, prodavaca i kupaca, zajmodavaca i zajmoprimaca, advokata i klijenata. Sve su to subjekti koji pripadaju robovlasnikoj klasi, pa zato ta pravila imaju vanklasni, tehniki karakter pa otuda je bila mogua njihova primjena i Vizantiji, u feudalnoj Evropi i graanskom drutvu.

Da li je rimsko pravo- zaista rimsko (16-17 str)

Rimsko pravo dolo je do nas u jednom kontinuitetu primjene i prerade, sa brojnim naslagama, poev od glosatora i postglossatora u Italiji iz vremena rane renesanse, pa preko srednjovjekovne recepcije i primjene u graanskom drutvu. Rimsko pravo zna za opta, naelna rjeenja, naroito u zakonima. Ali to je samo manji dio njegovih normi. I naredbe magistrata tzv. edikti i rjeenja do kojih je dolazila pravna nauka bavili su se sluajevima iz prakse. U tom pogledu ovo je pravo blie tzv. precedentnom pravu, kavo je anglosaksonsko, nego pravima kontinetntalnog tipka, koja rjeewa zasnivaju na optem pravnom pravilu. Rimski pravnik Javolen otvoreno kae da je definisanje u pravu opasno. Veinu tih definicija i optih normi dali su, ne Rimljani ve potonji tumai njihovog prava. 2

Danas je teko odvojiti ta je izvorno rimsko, a ta plod tumaenja. Iako ne daje stvarnu sliku, ono ima neke prednosti, jer nam pribliava pravni poredak Rimljana. Takva vizija rimskog prava kroz prizmu kategorija kojim se danas sluimo, iako je sutina neistorijska, odgovara potrebama da ovaj predmet poslui kao neka vrsta uvoda u savremeno privatno pravo.

Izvori saznanja (17-19 str)

Osnovni izvori saznanja kako je izgledalo rimsko pravu su pisani dokumenti, kao i crtei, skulpture, ostaci graevina itd. Pisana rije antikog Rima je preivjela pravu katastrofu jer su pisali na papirusu, navotenim drvenim ploicama i pergamentu koji nisu mogli odoljeti vlalnoj Sredozemnoj klimi i zubu vremena. Sem izvora uklesanih u kamen ili izlivenih u bronzi veoma malo je pouzdanih izvora. Veinom su to prepisi prepisa. Sve izvore za saznanja kakvo je bilo rimsko pravo moemo podijeliti na pravne i vanpravne. Pravni su : zbornici, zakoni, djela pravnika, sauvani dokumenti. Vanpravni su: spisi istoriara, knjievna djela, kao i knjige filozofa, retora i gramatiara. Iz klasinog perioda sauvano je malo. Najvaniji izvor su Gajeve Institucije, udbenik iz II vijeka n.e. pronaen na palimpsestu. Sauvani su u nekim barbarskim zbornicima iz ranofeudalnog doba i odlomci iz dva djela klasinih pravnika: Ulpijanove Regulae i Pavlove Sententiae. Iz postklasninog perioda saunava je zbirka imperatorskih naredbi iz V vijeka n.e. Teodosijev kodeks. Najvaniji izvor je djelo vladara Justinijana. Njegova kodifikacija (Corpus iuris civilis) nastala je u istonom dijelu carstva, buduoj Vizantiji. On sadri ne samo carske odluke ve i odlomke iz dijelova uenih pravnika uz naznaku odakle je svaki fragment uzet. August je napisao politiki testament (Reg gestate divi Augustus) na mermernim ploicama i daje podatke o dravnom ustrojstvu i nekim pravnim institutima ranog principata. I djela nepravnika: knjievnika, istoriara, filozofa i gramatiara daju veliki broj podataka o rimskom pravu. npr. U Plautovim komedijama i sl. Zahvaljujui kojima su izvrene rekonstrukcije tzv. kraljevskih zakona (leges regiae), kao i Zakona 12 tablica.

etiri perioda Rimske historije (20-21 str)

Istorija Rima traje od 754. g. stare ere kada je osnovan grad pa sve do 476 godine nove ere kada je zbaen poslednji vladar Zapadnog Rimskog carstva. Uobiajena podjela rimske istorije je na etiri perioda 1. doba kraljeva ili nastanak drave (754 g prije Hrista 509 g prije Hrista) 2. Period republike (od 509.g. do 27.g. prije Hrista) 3. principat (27.g. prije H 284. nove ere) 4. dominat (od 284 476 ili 565 g nove ere) Oko 250 godina (754-590 g. stare ere) je bilo potrebno da se rimska rodovska organizacija pretvori u dravu. To je djetinjstvo rimske civilizacije gdje imamo robovlasniki grad-dravu (polis), ropstvo,.. Rimsko drutvo se nalazi na stupnju vojne demokratije, gentilna struktura se rastae, postepeno se javljaju klase ali je ropstvo uvijek marginalna pojava i ima patrijarhalan karakter. To je prvi period rimske istorije i naziva se period nastanka drave ili doba kraljeva. Od 1000 godina svog postojanja rimska drava je 500 godina republika, a sledeih 500 najprije prikrivena (principat), a zatim otvorena monarhija (dominat) Period republike traje od protjerivanja Tarkvinija Oholog posljednjeg reksa koji je bio etrurskog porijekla (od 509 g.p.n.e.) pa do pada republike i dolaska na vlast Oktavijana Augusta (do 27.g stare ere). To je doba mladosti i pune snage rimske drave. U tom periodu se drava-grad pretvara u carevinu koja zahvata vei deo basena Sredozemlja. Zatvorenu kunu privredu i patrijarhalno ropstvo zamjenjuje klasino ropstvo i novana privreda. Snagu robovlasnike klase ine velike latifundije obraivane robovskom snagom. Zahvaljujui pretorima i skuptinama primitivno pravo se razvija. Zbog protivrjenosti izmeu veliine drave, strukture drutva i karaktera politike organizacije koje se zasniva na polisu, republika je morala da ustupi mjesto monarhiji. Od Augusta 27 g. p.n.e. pa do Dioklecijana 284 g.nove ere je period principata u kome su formalno zadrani republikanski organi ali je rastao princepsov aparat pa je to u sutini monarhija. To je period pune zrelosti rimske civilizacije u kome ona daje svoje najbolje polodove. Pravo dostie vruhunac (klasino rimsko pravo) zahvaljujui u prvom redu aktivnosti rimskih uenih pravnika tzv. jurisprudenata. 3

etvrti period je dominat traje od stupanja na vlast Dioklecijana 284 g.n.e. do pada Zapadnog Carstva 476 g.n.e. odnosno do smrti Justinijana 565 g.n.e. Rimska drava postaje otvorena monarhija, apsolutistika i birokritizirana. Ona nije vie samo drava Rimljana, ve drava svih robovlasnika basena Sredozemlja, jer nestaju gotovo sve razlike izmeu graana Rima i stranaca. Kolonat i drugi elementi feudalnih odnosa (patrocinij) sve su vidljivije iako su i drava i privreda u sutini jo robovlasniki. To je vrijeme starosti jedne civilizacije, krize i opadanja to se ogleda u i u pravnom poretku (postklasino pravo). Rimljani naputaju svoju mnogoboaku religiju i usvajaju hrianstvo koje od progonjene postaje vladajua religija.

Rim na sedam breuljaka postanak drave od 754-509 g.p.n.e.

Sredozemlje (22-25 str)
Basen Sredozemlja je rano postao sredite oko kog su ivjeli civilizirani narodi i putem koga su razmjenjivali dobra i ideje. Prije svega tu su Egipani sa svojom fascinantnom civilizacijom kojoj ipak smeta velika ukoenost. Njihova privreda pripada tipu koji se zove ''azijski nain proizvodnje. Stvorili su jak centralizovan dravni aparat, znaju za oblike svojine, za razne vrste ugovora, ali nemaju zakone, ni zakonike. Odnose izmeu ljudi uz dravnu prinudu, regulie jedan religijsko obojeni pojam pravde, ravnotee (maat) i faraonova naredba. Mezopotamija je vjerovatno kolijevka mediteranske civilizacije, starija ak i od egipatske. Ovdje su se smjenjivali narodi, carstva i kulture: Sumeri, Akaani, Asirci, Vavilonci, a ire i Hetiti, Jevreji, Feniani, Persijanci. Ta civilizacija je ostavila najtrajnije i najbrojnije dokumente antike. Glina im je glavna, dobra za pisanje ali to se tie graevina jako slaba. Najstariji naeni zakon na tom podruju je Hamurabijev zakon, nastao u 17 vijeku pre Hrista. Hamurabijev zakonik i sauvani dokumenti daju dokaze o jednom razvijenom pravnom sistemu. Hamurabijev zakonik je imao odredbe za oko 70 krivinih djela, poznavao je ugovore izmeu trgovaca i bankara, ortakluke, odgovornost graevinara za nesolidnu gradnju, hirurga za lou operaciju, krmarice koja ne prijavljuje pijane goste koji govore protiv vladara. Oni znaju nazive za razliite srodnike veze, postoje posebni nazivi za razliiti vrste zajma (zelenaki, prijateljski, zajam u nevolji), ali im nedostaju uoptavanja. Nemaju pojam svojine, pojam ugovora, apstraktni pojam srodstva.. Sledei su Grci koji su veliki pomorci. Oni su dali nevjerojatne rezultate u umjetnosti, filozofiji i drugim naukama. Njihova kultura nije samonikla, ve duguje mnogo Istoku. Grki alfabet je nastao od fenikog, a ovaj od mesopotamskog slogovnog i egipatskog pisma. Jedna od razlika izmeu Grka i Rimljana je u tome to Grci stvaraju velianstvene teorije o dravi, a male drave, dok Rimljani imaju slabu teoriju drave, ali grandioznu dravu i po trajanju i po veliini.Grko pravo ne zasluuje naroite pohvale. Gortonski zakon po svojim osnovnim osobinama odgovara Zakonu 12 tablica, ali zaostaje za Hamurabijevim zbornikom. Grci su doli do teoretskih saznanja o postojanju prava koje je zajedniko svim dravama, to je korjen ideje prirodnog prava. Znaju za razne oblike pisanih ugovora, u pogledu obezbjeenja povjerilaca pokazuju vie mate od rimljana, pomorsko pravo je dostiglo visok nivo. Ipak, to pravo je nerazvijeno i primitovno, nemaju pojam svojine, samo nasluuju kivicu, ne znaju za testament. Jedna od najveih tadanjih civilizacija bila je Kartagena, kolonija Feniana. Bili su uveni po svojem staklu i purpurnoj boji tkanine. Feniani u istoriji daju veliki doprinos pismenosti i trgovini, naroito pomorskoj. Kartagena je cvetala i uskoro nadmauje matine gradove Fenikije, Tir i Sidon, ak osniva svoje kolonije u zapadnom dijelu Mediterana. Njihova privredna i vojna snaga je rasla, tako da dolaze do sukoba sa drugim narodom u usponu, sa Rimljanima. Pitanje prvaka Mediterana e se rijeiti kroz tri punska rata koja su trajala oko 100 godina. Budui grobari Rimskog carstva, Germani su na periferiji zbivanja, Grci ih smatraju hrabrima ali ne ba inteligentnim za razliku od istonih koji su mudri ali ne ba hrabri. Rimljani kau da su drugi narodi vjetiji u astronomiji, u retorici, vajarstvu, ali da Rimljani umiju da vladaju narodima i da donose zakone. Rimljani su odabrali dobro mjesto i vrijeme za osnivanje grada. Biti polubarbarin u vrijeme kada su okolni narodi visoko civilizirani, sa znacima dekadencije i vojniki slabi, veliko je premustvo. Rimljanima e poi za rukom da politiki objedine itavo ire podruje 4

Mediterana, to niko prije njih nije uspio.

Jedan pogled na Apeninski poluotok (25-26 str)

Rim je osnovan dvadesetak kilometara uzvodno od ua rijeke Tibru. To je centralni poloaj, raskrsnica puteva, na poluostrvu koje se nalazi usred sredozemnog basena, koje ini jednu prirodnu cjelinu, ovakav poloaj je imao veliku prednost. Naroito je bila plodna i gusto naseljena dolina rijeke Po, koja je kasnije po Langobardima dobila ime Lombardija. Prirodni bedem prema varvarskoj Evropi su Alpi, a sa ostalih strana more. Italija je u vrijeme osnivanja Rima etniki arolika. Na jugu dominiraju grke kolonije, Tarent, Neapolis (Napulj) i Sirakuza. Sjeverni dio su zaposjeli su Gali, kako Rimljani nazivaju Kelte. Ovaj narod se jedno vrijeme rasprio po Evropi, osvojio Rim, osnovao Beograd, doao ak do Male Azije, na istoku i britanskih ostrva na zapadu. Uzdrmali su mnoge drave ali svoju nisu osnovali. Rimljani ih opisuju kao slobodoljubive, impulsivne i neslone. Naseljavaju plodnu ravnicu du rijeke Po i to ini Galiju s ove strane Alpa a preko postoji Galija transalpina (onostrana Galija) dananja Francuska, Belgija i dio vajcarske. Ima i drugih naroda ovdje a to su Iliri, Eturci, Ekvi, Volsci, Umbri, Samniti ali najveu ulogu igraju Latini. Etrurci su narod razvijene kulture, neodovoljno jasnog porijekla i jo neodgonetnutog jezika. Etrurci su pred kraj prvog perioda zavladali Rimom, tako da su posljednju rimski kraljevi nosili etrurska imena. Porijeklo Rimljana nije ba sasvim jasno, oni sebe smatraju potomcima Grka, odnosno Trojanaca. U svakom sluaju pripadaju indoevropskoj grupi naroda kao i Grci, Germani i Sloveni to se vidi po slinosti jezika.

Legenda (26)
Vergilijev ep Eneida u kojem su opjevani prvi vjekovi rimske istorije dobio je naziv po Eneji, jednom od uesnika Trojanskog rata, koji je preiveo pad Troje i koji se s porodicom, poslije lutanja morem naselio u Italiju blizu ua Tibra. Meu njegovim potomcima je izbio sukob oko prestola, mlai brat je zbacio zakonitog vladara sa vlasti, svog starijeg brata, a njegovu kerku Reu Silviju primorao da postane sveenica, kako ne bi mogla da se uda. Meutim, Rea Silvija zane sa bogom Marsom i rodi blizance Romula i Rema. Kolijevka sa djecom je baena u Tibar i nalazi je vuica koja ih je podojila. Kasnije, blizanci uspijevaju povratiti presto svog djeda i rijee osnovati novi grad. Prilikom obreda oko uzoravanja budue gradske mee Rem preskoi brazdu i Romul ga ubije jer je nainio svetogre. Novi grad dobije naziv po Romulu (Roma-Rim) Od te 754 g.p.n.e. Rimljani su raunali svoje vrijeme (npr 245 god. ab urbe condita od osnivanja grada). Tako je nastalo doba kraljeva" i ukupno ih je bilo sedam do 509 g p.n.e. kada je uvedena republika. Ovaj mit nauka ne prihvata. Latinski jezik, kao i grki pripada indoevropskoj grupi, latinica vodi porijeklo od grkog alfabeta, ali ima malo osnova za vjerovanje da su Rimljani porijeklom Grci.

Vojna demokratija (27-28)

Prema predanju, Rim su osnovala tri plemena: Ticiji, Luceri i Ramni. Svako pleme se dijelilo na deset bratstava (kurije- zajednice ljudi), a svako bratstvo imalo je po deset rodova (gensova). Jedno od tri imena koje ima svaki Rimljanin bilo je gentilno ime. Gentile povezuje solidarnost i uzajamno nasljedno pravo u sluaju da nema bliih srodnika. Svaki gens ima svoj dio uma i panjaka tzv. Ager gentilicius, koje lanovi gensa zajedniki iskoritavaju. Organi vlasti su: skuptina, senat i rex. Skuptinu ine svi odrasli mukarci, pripadnici tri plemena. Nije se glasalo neposredno, ve po bratstvima, pa su se zbrajali glasovi bratstava. Zato se skuptina zove comitia curiata (bratstvenika). Skuptina odluuje o ratu i miru, bira rexa, pred njom se proglaava testament, usvajaju svojevlasna lica (adrogatio), takoe rjeava molbu za pomilovanje (provocatis ad populum). Senat (od rijei senex to znai starac, starjeina) ine starjeine genesova. Dok je u skuptinama bratstvo osnovna jedinica, ovdje su predstavljeni rodovi. Senat je davao odobrenje na odluke koje izglasa skuptina (auctoritas patrum odobrenje oeva), sluio je kao savjetodavni organ reksu. Reks je najugledniji lan zajednice. Njega ne treba izjednaavati sa srednjovjekovnim monarhom iako je istra rije upotrebljavana za feudalnog vladara. On objedinjuje neke politike, vojne, sudske i vjerske nadlenosti, iako se dosta rano izdvojio i poseban vjerski poglavar, koji odgovara plemenskom vrau kod drugih naroda, i koji je dobio posebnu titulu pontiflex maximus (u dananje vrijeme titula 5

pape -vrhunski mostograditelj prevedeno sa latinskog). Vojna demokratija je najvii stepen razvoja rodovskog drutva, predvorje civilizacije i drave. Ratovi su esti, zarobljenici postaju robovi, a ima i dunikog ropstva. To je patrijarhalno ropstvo, to znai da robova ima malo i da nisu osnovna radna snaga, niti je njihov poloaj lo. Nalik su na poslugu i rade zajedno sa slobodnim lanovima porodice. Druga osobina ovog drutva je zatvorena kuna privreda. Svaka porodica nastoji zadovoljiti svoje potrebe. Mogui viak proizvoda iznosi porodini starjeina na forum da bi ga prodao i kupio ono to nedostaje. Novca jo nema, osim stranog, pa se kao mjerilo vrijednosti koristi stoka. Kasnije se koriste bakar i bronza u ipkama koje dobijaju ig, to je ve blisko metalnom novcu. Ovaj metal je trebalo mjeriti i zato je sklapawu poslova prisustvovao mjera (libripens). Osnovno zanimanje je zemljoradnja, ali neki podaci pokazuju da je ranije preovlaivalo stoarstvo. Ima neto zanatlija i trgovaca-pokuara ali je njihov uticaj na privredu i politiki ivot beznaajan.

Patrici i plebejci (28-29)

Postoji vie teorija o porijeklu plebejaca: da su pokoreni starosjedioci, da su doseljenici u vrijeme radova na isuivanju zemljita, da su otpadnici iz gentilne strukture. Iako su narod drugog reda ulaze u rimski narod u irem smislu. Osnovna razlika je u tome to su patriciji inili rodovsku organizaciju, dok su plebejci van nje. Patriciji su koljenovii i oni ulaze u okvir rodova, bratstva i plemena, a sa plebejcima to nije sluaj. To nije samo razlika u porijeklu ve i razlog za politiku i ekonomsku diskriminaciju. Plebejci su lieni politikih prava. Oni ne mogu uestvovati u radu kurijatskih komisija niti davati lanove senata. Nemaju pravo na koritenje zajednikih uma i panjaka. Patrici mogu koristiti zajednike ume i panjake, dok su plebejci prinueni da se bave zanatstvom i trgovinom, djelatnostima koje u to vrijeme nisu donosile neku zaradu niti ugled. Plebejci uestvuju u ratovima kao i patrici. Nemaju prava na ratni plijen a ratovi ih odvode od njihovih zanata pa tako da bi prehranili porodice moraju da se zaduuju pod nepovoljnim uslovima, da sklapaju ozloglaeni neksum koji dunika pretvara u roba ako ne vrate dug. Uspjena borba protiv ovoga je tzv.seoba plebejaca (secessio plebis). Ogorena borba za ravnopravnost je na kraju urodila plodom. Meu prvima su: reforma Servija Tulija, Zakon 12 tablica, uvoenje novih magistratura (plebejski tribun). Izborili su se za ukidanje dunikog ropstva, smanjenje kamatne stope i agrarnu reformu. U Rimu u ovom periodu postoje i klijenti. Odnos klijenta patron je mjeavina rodovskih i novih klasnih elemenata. To je lina veza izmeu pripadnika viih slojeva i jednog broja siromanih graana. Patron je pruao zatitu, davao poklone u hrani ili novcu, a klijenti su pratili patrona na sud, sakupljali otkupninu ako dopadne ropstva. Klijenti pozdravljaju na javnim mjestima svog patrona klicanjem nazivaju ga dobrotvorom i spasiocem. Tokom republike ova ustanova gubi na znaaju i dobija novi sadraj. U vrijeme carstva ponovo oivljava ali iz temelja mijenja svoj karakter pretvara se u zaetak vazalnog odnosa (patrocinij). Ratovi i duniko ropstvo doveli su do pojave prvih robova. Oni jo uvijek ne igraju veliku ulogu u privrednom ivotu. Svi ukuani rade, ali se najtei poslovi povjeravaju robovima. Prema gore navedenom moemo rei da drutvenu strukturu Rima ovog perioda obiljeavanju prve nejednakosti: postoje inferiorni graani (plebejci), inferiorni prijatelji (klijenti) i inferiorne sluge (patrijarhalni robovi).

Reforma Servija Tulija (29-30)

Pretposljednji kralj Servije Tulije je pod pritiskom plebejaca i promjenjenih prilika izvrio reformu koja je imala veliki uticaj na drutveni i politiki ivot Rima i njene posljedice su se osjeale sve do kraja republike skoro vie od 5 vjekova. Servije Tulije podijelio je graane na pet razreda prema bogatstvu. Svaki razred je bio obavezan da da odreeni dio centuriona (centurija je vojna formacija od 100 vojnika) sa odgovarajuom opremom, a centurije su bile i glasake jedinice u novoj centurijanskoj skuptini. Prvi razred je pored teko oklopljenih pjeaka, davao konjike centurije, to je bio veliki namet, jer je konj bio skup. Ukupan broj centurija koji je davao bio je vie od polovine. Posljednji razred je davao samo trideset centurija naoruanih prakama i batinama, a oni koji nisu imali taj minimum prihoda, nisu bili obavezni da slue 6

vojsku, ve su mogli da daju pomone jedinice ako su eljeli da uestvuju u ratovima i podjeli plijena. Glasanje je poinjalo u centurijima najbogatijeg stalea i zavravalo se im se dobije veina. Ova reforma je bila jedna od prvih pobjeda plebejaca. Veina plebejaca u to vrijeme malo ili nimalo uestvuje u vlasti. Reforma je od znaaja i za osnovni drutveni preobraaj, za pretvaranje rodovskog drutva u dravu. Uvedene su teritorijalne jedinice koje su dobile naziv tribus.

Pravo u doba kraljeva (30-32)

Primitivno pravo u ovakvim sistemima nisu razluene vlast nad ljudima od ovlatenja nad imovinom, ne razlikuje se imovinsko pravo od krivinog, javni delikt od pravnog. Vodi se rauna o krivici (princip objektivne odgovornosti). Preovlauje zatvorena kuna privreda ili drugi oblik naturalne privrede. Veliki dio ljudskog ponaanja ureuje se na osnovu obiaja i religije. Pravna tehnika je primitivna: nedostaju apstraktni pojmovi, kao to su ugovori, svojina, srodstvo. Nain formulisanja pravnih normi je kazuistiki tj. kroz pojedinaan sluaj, ne u vidu opteg naela. Pravni zbornici nemaju neki logiki sistem izlaganja. Najee se materija izlae po vanosti ili po asocijacijama. Zbog uticaja religije daje se veliki znaaj formi. Poslovi se sklapaju sveanim rijeima tako da i najmanja greka u propisanoj formi izaziva nitavost posla. Tipian takav posao je stipulacija. Jedna od osobina primitivnog prava je apstraktnost. To znai da se ne vodi rauna o pravnom osnovu (kauzi) pravnog posla. Poslovi su ili kakuzalni ili apstraktni. Primjer kauzalnog posla je kupoprodaja, jer se kod nje vidi pravni cilj koji stranke imaju na umu. Leges regiae prema nekim svjedoanstvima iz vremena principata, pojedini kraljevi su izdavali zakone. Te zakone navodno je sakupio Papirije i izdao zbornik koji se naziva leges regiae ili ius papirianum. Tako je npr. Romul odredio prava i dunosti patrona i klijenta, propisao smrtnu kaznu za preljubu i pijanstvo ene. Tul Hostilije je ustanovio dravnu pomo onome ko rodi trojke i to muke, Servije Tulije osuuje na smrtnu kaznu sina koji podigne ruku na oca (tako da otac zajaue). Veliku ulogu je igrala patrijarhalna porodica koja postoji u dva oblika: kao porodina zadruga (consortium) i inokosna porodica sa porodinim starjeinom na elu. Ovlatenja porodinog starjeine bila su velika da se on moe smatrati vrstom lokalnog organa vlasti. Ubistvo ili samo podizanje ruke na njega kanjavalo se smrtnom kaznom. Odreenu ulogu je imao je i skup starijih mukih srodnika po oevoj liniji (agnati) koji su u nekim sluajevima odreivali kakvu kaznu treba primjeniti na neposlune ukuane. U pravnim poslovima se koriste dvije apstraktne forme: usmena stipulacija (izgovaranje sveanih rijei) i forma per aes et libram (simbolina prodaja za odreenu teinu metala u prisustvu slubenog mjeraa - libripensa i 5 svjedoka uz izgovaranje sveanih rijei) Sporovi su rjeavanji u hramovima. Svetenici (pontifices) su tumaili pravo. Presuda je izvravana na linosti dunika (personalna egzekucija), a ne na imovinom (realna egzekucija). Odgovornost se ne zasniva na krivici (subjektivna odgovornost), ve se odgovara bez obzira na to da li je uinilac svjestan svoje radnje i njenih posljedica (objektivna odgovornost). Potrebna je neposredna veza izmeu akata i posljedice. Tako nee odgovarati onaj ko gurne roba sa mosta pa se ovaj udavi, jer rob nije stradao od guranja ve od vode. Osueni na najteu kaznu imao je pravo de se ali narodnoj skuptini (comitia curiata) i to se zvalo provocatio ad populum. Kazne su imale religisko i simbolino obiljeje. Jedna od njih je bila aquae et ignis interdictio (zabrana upotrebe vode i vatre) koja je u stvari znaila progonstvo. Izricanje prokletstva sacer esto (neka bude proklet) znaila je smrtnu kaznu, tj. rtvovanje bogovima.

Republika (od polisa do carstva, 509-27. g. pre n.e. Promjene u privredi i drutvu
Opti pogled (33-34)
Period republike obuhvata gotovo 5 vjekova od ustanovljenja republike 509 p.n.e do dolaska Avgusta 27 g. p.n.e. To je vrijeme najdubljih promjena u teritoriji, drutvenoj strukturi, dravnom ureenju, privredi, moralu i pravu. Do zavretka drugog punskog rata 201. g. p.n.e. kada su Rimljani zadali odluujui poraz Kartagini u ratu za prevlast nad Sredozemljem Rimljani su usjpjeli osvojiti Italiju. To je period kvantitativnih promjena. Osnovne karakteristike su ostale iste: zatvorena kuna privreda, 7

pratrijarhalno ropstvo, sukob patricija i plebejaca. Poslije drugog punskog rata nastaje period kvalitativnih promjena. Najvaniji su: pretvaranje zatvorene kune privrede u robnonovanu i prelazak sa patrijarhalnog na klasino antiko ropstvo. Rimljani proiruju svoju vlasti van granica Apeninskog poluotoka, razvijaju se robnonovani odnosi, ije su arite latifundije i gradovi, drutvo postaje tipino robovlasniko s klasinim oblicima ropstva. Sve promjene dovode do slabljenja uticaja religije i do erozije nekadanjeg patrijarhalnog morala. I u vrijeme najvee pobonosti Rimljani nisu bili vjerski fanatici ni mistici. Religijska pravila su imala vie profilatiki karakter kao skup postupaka kojim se otklanja zlovolja boanstava, kojim se pokuava da se pridobiju za saveznike. A sada, kada su Rimljani postali gospodari svijeta, to se svelo na formu i obiaj. Trgovina i pekulacija su izbacile na povrinu jedan sloj skorojevia. Zahvaljujui bogastvu, ova novana aristokracija se nametala kao politika snaga i takmac nobilima (plemenitim). Novi preduzetniki moral izazvao je gnuanje predstavnika aristokratije.

Osvajanja (34-35)
Kako jedan mali narod na sedam breuljaka, iznutra razdiran sukobima koji su prijetili potpunim raspadom zajednice, uspio stvoriti i sauvati dravu koja se prostirala od Velike Britanije do Persije i Indije od Crnog mora do panije i Portugalije, od njemakih uma do gornjeg toka rijeke Nil? Rimljani su osnovali grad na povoljnom mjestu (blizu take koja oznaava centar basena Sredozemlja) i u pogodno vrijeme (kada je veina antikih drava prela svoj zenit). Veliku zaslugu za ova osvajanja imaju, ne koliko vojskovoe koliko politiari. Oni nemaju vojnikog genija ranga Aleksandra Makedonskog ili Hanibala. Njihove vojskovoe iz perioda republike nisu posebno kolovane u vjetinama strategije i taktike. To su graani politiari, koji su se morali amaterski baviti vojnim vjetinama.Oni su u prvom redu politiari, pa tek onda vojskovoe. Dio svojih osvajanja duguju diplomatiji. Oni su se drali naela: zavadi pa vladaj (divide et impera). U sukobu sa Kartaginom imali su prednost koju je pruala narodna vojska nad plaenicima. Rimska armija je znala za teke poraze, ali je uspijevala stati na noge i uporno se boriti za pobjedu. Vladajui krugovi Rimske drave ne bi uspjeli savladati tolike prostore i narode da nisu stalno irili svoj krug, najprije obogaenim plebejcima (ekvestrima), zatim Latinima, te nekim pripadnicima pokorenih naroda kojima je dodjeljivano rimsko graanstvo i konano itavim narodima. Jedan od razloga za uspjeh rimskih osvajanja bila je njihova spremnost da ive u provinciji.

Res publica (35-39)

Posljednji reksovi bili su eturskog porijekla. Eturska vladavina nad Rimljanima bila je neprijatna uspomena za budue gospodare svijeta, zato ovu okolnost njihovo predanje preutkuje. Svrgavanjem posljednjeg reksa Tarkvinija Oholog, Rimljani su se oslobodili etrurske vlasti i ustanovili republiku (res publica opte dobro, javna stvar, drava). Postojei organi, skuptina i senat su zadrani kao kolegijalni organi, a umjesto protjeranog kralja uvedene su magistrature kao inokosni (pojedinani organi) Magistrature. Vii magistrati su konzuli, pretori, cenzori i diktatori i oni raspolau imperijumom, to obuhvata pravo komandovanja vojskom, sazivanja skuptina i senata, podnoenje zakonskih prijedloga, izdavanje edikata, za iji prekraj mogu odreivati ne samo novane kazne nego i smrtnu kaznu. Kao pratnju imaju naoruane liktore: pretor u gradu 2, van grada 6, konzul 12, diktator 24. Kao spoljni znak vlasti, liktori u gradu nose snopove prua (za tjelesne kazne), a van grada iz prue nose i sjekiru, to je znailo da mogu izvravati i smrtnu kaznu. Ostali magistrati (nii) imaju potestas: pravo izdavanja naredbi i imovinsko kanjavanje za njihovo neizvravanje. Tu spadaju kvestori, edili i drugi (duoviri, tresviri, vigintisexviri). Na elu drave su dva konzula (consules). Oni sazivaju skuptine i senat, komanduju vojskom u sluaju rata. Konzuli dijele vlast ili vremenski (smjenjuju se svakog dana) ili po poslovima (jedan komanduje seniorima, vojskom sastavljenom od graana preko 45 godina, koja je zaduena za odbranu grada, a drugi juniorima, koja ima operativne zadatke na bojitu van grada. Pretori (praetor) takoe spadaju u vie magistrate. Kvestori (questores) su u prvo vrijeme i istrani organi. Postoje i kvestori koji istrauju ubistva (quaestores parricidii). Posebni kvestori se brinu o dravnoj blagajni. Neki od njih prate vojsku i 8

sakupljaju ratni plijen, ukljuujui i zarobljenike. Plebejski tribun (tribunus plebs) je magistratura koja je rezultat borbe plebejaca za ravnopravnost. Njegov zadatak je da titi interese plebejaca. Raspolagao je pravom veta na svaku odluku senata, skuptine ili inokosnog organa za koju je smatrao da ne odgovara plebejcima. Pored toga, njegov dom je sluio kao utoite u kome je svaki plebejac mogao zatraiti azil. Kurulski edili (aediles curules) su neka vrsta policijskih organa, iji je zadatak odravanje reda na pijacama i rjeavanje sporova u trgovini stokom i robovima. Uticali su na razvoj rimskog prava, naroito u pogledu odgovornosti prodavca za nedostatak robe. Cenzor (censor) je imao poseban poloaj. On je za razliku od ostalih organa biran svake druge, etvrte ili pete godine na period od godinu i po. U toku mandata je popisivao stanovnitvo, ali to nije bila obina statistika. U poetku dunost cenzora je bila da procjenjuje imovinu svakog porodinog starjeina kako bi odredio kojem razredu (prema reformi Servija Tulija) pripadaju. Cenzor je bio nadzornik nad javnim moralom i imao je ovlaenje da stavi uz ime graana beleku (nota censoria) koja je povlaila za sobom moralnu ili politiku diskvalifikaciju i liavala je prava na izbor u zvanja ili na pravo da svjedoi na sudu. Prilikom popisa cenzor je slobodne lanove porodice koji su za dug dati drugoj porodici na rad, upisivao kao slobodne i time ih osobaao ovakvog poloaja. Porodini starjeina je mogao da zatrai od cenzora da uvede roba u spisak graana ime ga je oslobaao ropstva (manumissio censu). Diktator (dictator) je bila vanredna magistratura. Po pravilu je diktator biran tako to je senat donosio odluku krajnje opasnosti (senatus consultum ultimum) kojom je davao konzulima ovlaenje da izaberu jednog ovjeka kome e povjeriti dunost diktatora. Diktator se birao u krajnjoj nudi kada je neka nevolja zahtijevala da se to uradi. Dunost diktatora je trajala dok ne proe opasnost, poslije ega bi se uspostavio raniji sistem vlasti. Rimljani polaze od toga da vlast kvari ovjeka i da je treba na razne naine ograniiti i kontrolisati. Magistrati su birani na sjednicama skuptine (centurijatske ili kurijatske, kasnije i tributske) na period od godinu dana. Magistratura je dodjeljivana najmanje dvojici ljudi i to tako da je po pravilu svaki od njih mogao da poniti odluku svog kolege (pravo intercesije). Postoji odreeni redoslijed (cursus honorum) kojim su ambiciozni pripadnici viih slojeva birani na funkcije kvestora, zatim za pretora, na kraju za konzula. Za svako zvanje traio se odreeni minimum godina. Niko nije mogao biti biran ponovo dok ne proe 10 godina. Kolegijalno organ. Pored inokosnih magistratura postoje i kolegijalni organi: skuptina i senat. Skuptina je bilo vie vrsta: kurijatska, centurijanska i tribunska Kurijatska skuptina (comitia curiata). Zbog krize genitalnog ureenja gubi znaaj. Pred njom se proglaava testament, usvajaju lica i biraju neki vjerski poglavari. Na kraju je njen posao postao tako beznaajan, da su, umjesto da sakupljaju narod, Rimljani odreivali 30 liktora, koji simboliziraju 30 nekadanjih kurija, pred kojima se obavljaju poslovi za koje je ova skuptina bila nadlena. Centurijanska skuptina, uvedana Servijevom reformom. Njen sastav se vremenom mijenja. Postepeno gubi polukratski karakter, jer je slabio uticaj bogataa. Tako je broj centuriona koje daje prvi razred smanjen, a povean broj ostalih. Ova skuptina bira magistrature vieg ranga: konzule, pretore, cenzora. Nadlena je za donoenje zakona, iako je kasnije jedan deo zakonodavne nadlenosti preao na tributske komisije. Pored toga rjeava rjeava albe na smrtnu kaznu (provocatio ad populum). Tributskih skuptina bilo je dvije vrste. Jedne su obuhvatale sve graane koji su glasali podjeljeni na teritorijalne tribuse. Tu nije bilo razreda po bogastvu i s te strane ove skuptine imaju demokratski karakter. Ipak je bilo neke nejednakosti jer je bilo vie seoskih tribusa (najprije 17 na 31) sa manjim brojem zemljoposjednika, dok su svi graani svrstani u 4 gradska tribusa. Ova komisija bira kurilske edile, kvestore i rjeava albe na imovinske kazne. Za neke poslove kao to je biranje plebejskog tribuna i rjeavanje pitanja koja se tiu plebejaca, sazivane su skuptine, takoe po tribusima, ali sastavljene iskljuivo od plebejaca (concilia plebis tributa). Sa jaanjem uloge plebejaca rastao je uticaj ovih skuptina. Te skuptine poinju donositi zakone koji se nazivaju plebiscit (plebiscita). Patriciji su se bunili, smatrajui da ih ovakvi zakoni ne obavezuju, jer su donijeti bez njihovog uea, ali je pod pritiskom plebejaca donijet 287. godine p.n.e. Hortenzijev zakon (lex Hortensia) koji je plebiscite uinio opteobaveznim. Ovaj zakon je oznaavao 9

izvjesnu prevlast plebejaca nad patricijima. Senat je ne samo zadran kao organ vlasti ve je i ojaao. Senat okuplja predstavnike najuticajniji porodica stare i nove aristokratije. Senatore imenuje cenzor doivotno, a pored toga u njega ulaze i politiari koji su proli kroz odreen redosljed magistratura. Zato se senatorima obraalo sa oevi i vi dopisani (patres conscripti), pod patres se podrazumjevalo predstavnici starih porodica tzv. nobili, a pod conscripti novi lanovi, koji su vrenjem javnih slubi dopjeli u senat. Formalno nadlenost senata nije velika. On je najprije davao odobrenja na zakone koje izglasa skuptina (auctoritas patruum), a zatim je prethodno raspravljao o zakonskim prijedlozima. Senat je davao i svoja miljenja, koja su isprva imala karakter preporuka, pa su se tako i zvala: senatus consulta. Vremenom je njihova uloga rasla, tako da u principatu dobija snagu zakona. Ocjena: Ako razmotrimo politiku strukturu rimskog drutva uoiemo kako je to veoma mali aparat vlasti. Postoje skuptine, senat i nekoliko desetina magistrata, koji su praeni liktorima. Naravno postoji i vojska, ali je ipak dravna organizacija mala, sastavljena od amatera, a ne od profesionalnih politiara. Drava je primjenjivala savjet koji daju prirunici o zemljoradnji da treba imati onoliko robovske radne snage koliko e biti zaposleno tokom veeg dijela godine, a kad dou sezonski radovi da se iznajme slobodni radnici. Neke vanredne zadatke rimska drava nije bila u stanju da obavlja. Zato je davala u zakup sakupljanje poreza i javne radove, zakljuujui ugovore sa preduzetnicima, zvanim publikani. Postoji i religija iji je uticaj na poetku bio veliki ali kasnije opada. Postoji struktura vlasti u okviru porodice. Porodini starjeina (pater familias) ima velika ovlaenja u odnosu na ukuane: on moe da kanjava, prodaje, zakljuuje brakove, usvaja i izbacuje van porodice ukuane. Neposrednu prinudu nad robovima ne primjenjuje drava ve pater familijas sa slobodnim lanovima porodice. On je neka vrsta lokalnog organa vlasti u rimskoj dravi. Rimska drava nije bila plod nekih teoretskih razmatranja ve je rezultat istorijskih okolnosti, traenja rjeenja za sukobe i druge probleme sa kojima se drava sree. Ova politika struktura je odolijevala vijekovima i koja je pokorila svijet, bila je uzor mnogim narodima i politiarima. Tako da je teko nai zemlju, naroito demokratsku koja nema neke elemente pozajmljene iz politikog rjenika rimske republike (senat, provincije, prefekture, konzuli, cenzori, kvestura, kandidat, ambicije, sifraetkinje).

Privreda (39-40)
Ratovi i osvajanja iz korijena su promijenili privredne prilike u Rimu. Velike povrine obradive zemlje i masa jeftinih robova doveli su do toga da zatvorenu kunu privredu i patrijarhalno ropstvo zamjene robno-novani, trini odnosi i klasino antiko ropstvo. Od osvojenih provincija drava je uzimala oko treinu najbolje zemlje. Jedan dio je neposredno eksploatisala. Brodovi su donosili dravno ito radi besplatne podjele ili prodaje pod povoljnim uslovima. Vei dio je dijeljen pod zakup uticajnim porodicama ili je bespravno prigrabljivan (ager occupatorius) uz blagonaklonost drave. Veliki posjedi nastaju ne samo osvajanjem ve i propadanjem seljakih imanja. Odvojeni od zemljoradnje dugim ratovima, primorani da se zadue, ugueni konkurencijom latifundija, seljaci osiromauju, prodaju imanja ili ga gube zbog dugova i pridruuju se masi gradskog plebsa. Raste potranja za zainima, finim tkaninama, uljima, zlatom i dragim kamenjem. Rim i drugi veliki gradovi postaju potroaki centri. Uz trgovinu razvija se i bankarstvo i novane pekulacije. Bilo je graana koji itavo poslovanje preputaju bankarima tzv. argentarijima. Zelenaenje i dalje cvjeta iako su se plebejci izborili za ukidanje dunikog ropstva i ogranienje kamatne stope. Naroito rairen oblik zelenaenja je davanje kredita za prekomorsku trgovinu (fenus nauticum), koji je povlaio rizik (zajam se ne vraa ako poduhvat ne uspije zbog pirata ili bure koja je potopila brod), ali je donosio i velike profite. Jedan od naina sticanja bogatstva bio je zakup poreza i javnih radova. Preuzimajui pravo da ubiru poreze ili da organizuju javne radove ovi zakupci, tzv. publikani su ostvarivali ogromun dobit. Bili su omreni i esto je prvi akt pobune u provinciji bilo ubistvo publikana. Rimljani poinju da koriste strani novac od bronze ili srebra (as) koji se dijelio na dvanaest uncija. Neto kasnije uvodi se srebreni denarius koji se dijeli na sestercije. U vrijeme Carstva ulazi u upotrebu i zlatni aureus. Posebna komisija (tresviri) se brinula o kvaliteti i novanoj politici. 10

Borba oko zemlje (40-41)

Razdor rimskog drutva bio je zemljini fond nastao osvajanjem. Najtrajniji i najvredniji rezultat ekspanzije bili su kompleksi obradive zemlje, najprije u Italiji a zatim i u provincijama. Formalnopravno sve je to pripadalo rimskom narodu, odnosno dravi, ali se u stvarnosti deavalo drugo. Najvei dio zemlje odlazio je u ruke patricijskih porodica bilo putem zakupa, ili ee faktikim zaposjedanjem. Plebejci pokuavaju da tome stanu na put i obezbjede neto za sebe putem agrarnih reformi. Povremeno su plebejci uspijevali iznuditi mrvice sa bogate trpeze i njima su dijeljene parcele od dva, sedam ili vie jugera zemlje putem tzv. asignacije. Ali sve to nije pomoglo. I ovi mali posjedi i zateena seljaka imanja su nestajali. Istorija seljatva, uz ropstvo, spada u najmranije strane ove civilizacije. Seljaka imanja propadaju, a latifundije su sve vee. Papuperizacija seljatva imala je viestruk uticaj na rimsko drutvo. Ona je izmijenila socijalnu strukturu, promijenila karakter privrede i sastav vojske, koja je u poetku bila seljaka. Dok se ranije ni ugledni politiari nisu libili da uzmu plug u ruke, sada je obrada zemlje preputena robovima. Neki politiari su pokuali stati ovome na put, ve u etvrtom vijeku donesen Licinijev i Sekstijev zakon koji je ograniio zemljini posjed od 500 jugera, ali je po svoj prilici ovaj maksimum pao u zaborav. Zato su u II vijeku stare ere Tiberije i Gaj Grah uspjeli politizirati gradsku sirotinju i bezemljae i da se ponovo izbore za maksimum 500 jugera (+ jo 250 na odraslog sina). Viak preko dozvoljenog maksimuma je razdjeljen i taj poetni uspjeh bio je jedan od uzroka propasti dva brata. Najvatrenije njihove pristalice su napustile grad i otile na svoje parcele, to je iskoristila ogorena aristokratija da se obrauna najprije s Tiberijem, a zatim sa Gajem Grahom. Vie nije bilo prepreka neogranienom irenju latifundija.

Drutvo (42-44)
Grad na sedam breuljaka imao je jedinstvenu drutvenu strukturu. Ali drava na tri kontinenta okuplja podanike veoma arolikog pravnog i privrednog statusa. Umjesto stare dvodeobe na patricije i plebejce, uz neto patrijarhalnih robova, sada imamo etiri velike grupe: Rimljane, Latine, peregrine i robove. Rimski narod inili su: nobili, ekvestri, plebejci i seljaci. Nobili su potomci stare rodovske aristrokracije, iako je bilo i neto skorojevia iz niih slojeva. Osnov njihove moi je tradicija i zemljini posjed, a uporite im je senat. Daju najvei broj kandidata za visoke poloaje, iz njihovih redova se odreuju sudije koje rjeavaju sporove, najvia svetenika zvanja su u njihovim rukama. Plebejci su se i u prvim vijekovima republike ogoreno borili za uee u vlasti i u plijenu, naroito u podjeli zemlje. Vie su imali uspjeha u bormi za politiku ravnopravnost, nego u nastojanju da dobiju dravnu zemlju. Jedna od prvih pobjeda je Zakon 12 tablica i objavljivanje kalendara. Neto kasnije (Kanulijev plebiscit 445 godine p.n.e) ukinuta je zabrana zakljuenja braka izmeu patricija i plebejaca, taj simbol njihove potinjenosti koji je bio u primjeni samo 5 godina. Uvoenje magistrature plebejskog tribuna, donoenjem pravila da jedan konzul mora biti porijeklom plebejac, ukidanje dunikog ropstva, a naroito Hortezijev zakon samo su spoljanji znaci ukljuivanja plebejaca u krug rimskih graana. Svi plebejci nisu uspjeli da se koriste ovim mjerama. Sloj plebejaca se raslojio na ekvestre i gradski plebs. Ekvestri su dobili naziv po konjikim centurijama koje daju najbogatiji graani. Koji je jako skup, po pravilu mnogo skuplji nego rob, tako da je naziv ordo equester (konjiki stale) oznaavao bogatae skorojevie. Neke pripadnike ovog sloja nazivaju vitezovi. Jedan broj ekvestara uspio je da zgrne veliko bogatstvo zahvaljujui otkupu poreza i javnih radova (tzv. publikani). Uporite ekvestra su skuptine, naroito centurijatska, a daju i jedan broj magistratura kao i vjerskih funkcionera i taj broj se vremenom poveavao. Plebejci koji nisu uspjeli da se obogate, kao i siromani seljaci koji su dolazili u Rim, ine gradski plebs ili proletarijat (od proles-potomstvo, djeca, oni koji nemaju imovinu ali imaju djecu). To je bio parazitski sloj, koji kao i robovlasnici, preziru fiziki rad i zato ive od besplatne podjele hrane i novane pomoi koju daje drava ili kandidati magistrature. Bilo je trenutaka kada je plebs postajao politiki inilac u kome neki politiari trae podrku (braa Grasi, Marije, Cezar). Oslonac im je 11

plebejska skuptina (concilia plebis tributa). Slobodni seljaci se sve manje primjeuju u rimskom privrednom i politikom ivotu. Oni se pretvaraju ili u vojnike ili u gradski plebs, a bilo je i iseljenika u kolonije. Neto veu ulogu imali su seljaci u Sjevernoj Italiji gdje je bilo plodne zemlje u izobilju. Latini su se zajedno sa Rimljanima borili za irenje drave. Meutim, u podjeli plijena igraju podreenu ulogu, a ni u politikim pravima nisu ravnopravni. Zbog toga je njihovo nezadovoljstvo raslo da bi dostiglo vrhunac u pobuni Italika (savezniki rat). Iako su bili poraeni, ipak im je 89. g p.n.e. dodijeljeno rimsko graanstvo. Peregrini (tuini) su slobodni stanovnici osvojenih provincija. To je ono raznoliko mnotvo naroda koji su se nali u okviru rimske drave: Grci, Egipani, Jevreji, Gali, Iliri, Traani, Keltiberi, Germani i drugi. Njihov poloaj najprije odreivan putem zakona koji je izdavao vojskovoa odmah po osvajanju (lex data), a zatim odlukama skuptine, senata i upravnika provincije. Neki su mogli da dolaze u Rim i da trguju, dok je drugima bilo zabranjeno da se priblie Rimu vie od 100 miljokaza. Istaknuti pripadnici pokorenih naroda, za posebne zasluge, najee za izdajniko ponaanje prema svojima, dobijali su pravo rimskog graanstva. Ti narodi pripadaju raznim kulturama i rasama. Rimljani od njih preuzimaju mnoga znanja i vjetine, jo uvijek gotovo svi oni zadravaju svoj jezik i obiaje. Ropstvo je postala masovna pojava. Ratovi i gusarenja bili su izvor jeftine robovske snage, koja je primjenjivana ne samo u zemljoradnji, ve i u zanatskim radionicama. Robovi su bili ne samo zemljoradnici ve zanatlije pa ak doktori, uitelji, zabavljai i gladijatori. Prelazak sa patrijarhalnog na klasino ropstvo znailo je veliku promjenu. Rob vie nije lan porodice, ve predmet, objekat prava svojine, nad kojim on ima pravo ivota i smrti.

Pravo
Ius civile,Ius honorarium, ius gentium (44)
Najvei broj novina rimsko pravo duguje periodu republike. Javljaju se tri paralelna pravna sistema: ius civile, ius honorarium i ius gentium. Ius civile je pravo koje vai za cives, rimske graane. Primjena ius civile-a je posljedica personalnog naela, koje u izvjesnom smislu vodi porijeklo od prvobitne zajednice. Pravo se ne primjenjuje po teritorijalnom principu, ve odreene grupe graana imaju svoja pravna pravila bez obzira na to gdje ive. Ius civile ine stari obiaji, zakoni i njihova tumaenja. To je u prvom redu Zakon 12 tablica, kao i niz drugih zakona donijetih tokom republike. Ius honorarium je pravo koje je nastalo aktivnou graanskog pretora, a ius gentium peregrinskog pretora. Pretorova uloga u zakonodavnoj aktivnosti posljedica je nastojanja Rimljana da nau jedno gipkije i manje glomazno sredstvo za mijenjanje prava od zakonodavne aktivnosti u skuptinama. Tako je pretor, koji organizuje pravosue od tumaa pravnih normi vremenom postao i njihov stvaralac. Pretorsko pravo, koje obuhvata ius honorarium i ius gentium, uporeeno sa civilnim pravom je manje formalistiko, bogatije u nijansama i elastinije .

Zakon 12 tablica (44-47)

Rimljani nisu voljeli kodifikacije. Zakon 12 tablica, ipak predstavlja pravni zbornik, kodifikaciju, koja je prema definiciji zakonski tekst koji na iscrpan nain regulie itavu oblast drutvenih odnosa. Zakon 12 tablica donesen je na zahtjev plebejaca, koji su traili da se objavi pravo i kalendar i da se time sprijee zloupotrebe. Pod njihovim pritiskom 451. g. p.n.e. izabrana je grupa od deset ljudi, koja je preuzela vlast. Ova komisija (decemviri legibus scribundis desetorica koja teba da napiu zakone) sastavljena od patricija, objavila je deset tablica. Trebalo je rijeiti jo neka pitanja pa su sledee 450. g. pne. izabrani novi decemviri od kojih petorica bili plebejaca i oni su dodali jo dvije tablice. Tablice su izloene na forumu ali su u poaru pri provali Gala 390. g.p.n.e. izgorijele, jer su bile drvene. Napravljene su nove od bronze koje takoe nisu sauvane. O sadrini Zakona 12 tablica se mnogo zna jer je dosta citiran u djelima pravnika, raspravama gramatiara, besjednika i istoriara. 12

Prve tri tablice govore o suenju i izvrenju presude. Za plebejce je bilo vano da se na jasan nain regulie osjetljivo pitanje parnica, a za dravu da se sprijei potpuna samovolja u zatiti prava. U etvrtoj i petoj tablici slijede odredbe o porodici, vlasti paterfamilijasa, nasleivanju. esta i sedma tablica govori o imovini, odnosima izmeu susjeda, meama. Osma i deveta o deliktima, deseta o sahranjivanju, a poslednje dvije nemaju posebnu sadrinu jer predstavljaju dopune kojih se sjetila druga komisija. Krivini postupak nije bio obuhvaen tablicama. Jezik zakona je saet, jasan. Po sadrini nije iznad slinih zbornika drugih naroda, ali u pogledu konciznosti ih nadmauje. Iako je religijski uticaj veliki ipak se pravi razlika izmeu normi koje reguliu religijske odnose (fas) i pravnih pravila (ius). Ali zato nije dovoljno odvojeno javno pravo od privatnog, stvarno od obligacionog. Zakon titi vlast porodinog starjeine i privatnu svojinu. Proglaava se pravo na sastavljanje testamenta. Mee su svete, a za neplaeni dug prijeti ropstvo ili smrt. Ugovori se potuju: kako izgovore rijei, neka to bude zakon. Podrobno se regulie pravo uzimanja plodova koji padnu na susjedovo zemljite, visina grana sa susjedovog drvea, koja se mora tolerisati, zabranjuje se izmjena prirodnog toka vode, itd. Poslovi su formalistiki i apstraktni, to odaje veliki uticaj religije. Forma je vanija od pravnog osnova i preovlauju dva oblika: usmena stipulacija i zakljuenje u prisustvu slubenog mjeraa i pet svjedoka, takoe izgovaranjem sveanih rijei. I sudski postupak prepun je formula koje treba odrecitovati. Ovaj formalizam je praen simbolikom. Ruka je simbol vlasti, tap svojine , koplje dravnog autoriteta. Ako se ne moe donijeti cijela stvar, donosi se njen simbol: kamen od kue, pramac od broda, runo od ovce. I neke druge osobine primitivnog prava vide se u Zakonu 12 tablica: jo uvijek se primjenjuje ne samo dobrovoljna i zakonska kompozicija nego i talion (odmazda) - oko za oko, zub za zub. U sluaju teke tjelesne povrede, ako se delinkvent i oteeni ne nagode, primjenie se talion. Za neka krivina djela su predviene religijske sankcije (sacer esto neka bude proklet), a druga odaju sujeveran narod: kanjava se bacanje ini na usjeve, sastavljanje zle magijske pjesme. Za ubistvo oca (parricidium) previena je kazna puna simbolike: ubica je iban do krvi, zaivan u konu vreu sa zmijom, psom, pijetlom i majmunom i bacan u more. Predvieno je da onaj koji vjebajui omakom nekog ubije (ako mu pobjegne strijela ili koplje), nee odgovarati za ubistvo. Duan je samo da prinese na rtvu ovna. Jedna od velikih vrijednosti Zakona 12 tablica je zabrana privilegija. Ako izuzmemo robove, Zakon se na sve jednako primjenjivao. Jedini trag nejednakosti je zabrana braka izmeu patricija i plebejaca, koju predviaju dve naknadno dodate tablice. Ova zabrana nije bila dugog vijeka. Ve je Kanulijev zakon iz 445. godine p.n.e. ukida. Zakon je rezultat kompromisa izmeu patricija i plebejaca. Zakon 12 tablica nikada nije ukinut. On je toliko potovan da su ga Rimljanu u kolama uili napamet.

Zakoni (47-48)
Rimski zakoni dobijaju ime ili po predlagau (Ebucijev, Letorijev, Kanulijev) ili po sadrini esto dodavanjem imena predlagaa (Akvilijev zakon o teti, Kornelijev zakon o napadima na linost). U donoenju zakona uestvuje senat bilo naknadnom saglasnou (auctoritas patruum) ili prethodnim odobrenjem, a o samom zakonu glasa skuptina. Veinu zakona donijela je centurijatska skuptina, ali su i odluke plebejskih skuptina tzv. plebisciti dobili snagu zakona. Jedna grupa zankona rezultat je borbe patricija i plebejaca i predstavlja ustupke plebsu. Kanulejev zakon iz 445 godine g.pne. koji je ukinuo zabranu sklapanja braka izmeu particija i plebejaca. Zakon koji je imao dva predlagaa Petelija i Papirija (lex Poetelia Papiria) iz 326 g.pne. ukinuo je neksum, posao starog prava koji je plebejce pretvarao u dunike robove. Doneeno je vie zakona koji su ograniavali ili zabranjivali kamatu iz zajmova. Licinijevim i Sekstijevim zakonom (lex Licinia Sextia) iz IV vijeka pne. maksimiran je zemljini posjed. Hortenzijev zakon iz III vijeka pne. dao je plebiscitima snagu zakona. Dva agrarna zakona vezana za borbu brae Grasi, prvim je 133 g.pne. oduzeta zemlja preko odreenog maksimuma i podijeljena bezemljaima, a drugi je oznaio trijumf senatorske reakcije, jer je ukinut maksimum i nareeno je da se zemlja vie ne dijeli (111 g.pne.) U njemu se prvi put pominje rije vlasnik. Veoma vaan zakon je Akvilijev zakon o teti, te Silijev zakon doneen 250 g pne. i Kalpurnijev oko 200 g.pne. koji su pokuali da sprijee zloupotrebu magistrata i koji su uveli institut pravno neosnovanog bogaenja. 13

Pretorsko pravo (48)

Taj paralelni pravni sistem, koji je djelo pretora, obuhvata ius honorarium, stvoren aktivnou gradskog pretora i ius gentium koji je djelo peregrinskog pretora. Prvi je primjenjen na rimske graane, a drugi na odnose sa stranim elementom, na sporove izmeu stanovnika razliitih provincija, kao i na odnose Rimljana sa stanovnicima provincija.

Ius honorarium (48-50)

Ius honorarium je pravni sistem koji je nastao djelatnou pretora i kurulskih edila. Poto su magistrati honores (poasni) i pravo se zove ius honorarium. Praetor (od prae ispred, i ire ii, znai: voa, predvodnik) je pravosudni organ koji ima i neke vojne nadlenosti: u sluaju potrebe komanduje konjicom (magister aequitum). U sudskom postupku on ne donosi presudu, ve treba dozvoliti da se pokrene tuba i kontrolie da li se stranke u prethodnom dijelu parnice koja se obavlja pred njim pridravaju propisanih formi. Pretor je morao, najprije prikriveno, potom i otvoreno da dopunjuje postojei sistem pravnih pravila, iako je prvobitni njegov zadatak bio da tumai a ne da stvara pravo. U poetku su bila dva pretora: gradski (praetor urbanus) i peregrinski (praetor peregrinus). Djelatnou gradskog pretora nastao je pravni sistem koji se naziva ius honorarium, a peregrinskog ius gentium. Osnovni razlog za stvaranje ius honorarium-a je zastarjelost civilnog prava, a ius gentium je posljedica potrebe da se reguliu pravni odnos izmeu subjekata koji, primjenom personalnog pravnog naela, potpadaju pod razliite pravne sisteme. Tokom vremena se broj pretora poveavao tako da ih je bilo esnaest, koji su imali razliite dunosti. Jedan je bio zaduen za tutorstvo nad maloljetnicima, odnosno za odreivanje tutora maloljetnicima i za nadzor nad njihovim radom. Sredstvo kojim je pretor mijenjao pravo bio je edikt. To je bio najprije usmeni, a zatim pismeni proglas koji je pretor izdavao pri stupanju na dunost. Mogao je u toku svog mandata da izdaje naknadne edikte. U ediktu je pretor obavjetavao graane u kojim sluajevima e dati pravo na tubu (iudicium dablo) ili u kojim e uskratiti pravo na pokretanje spora (non servabo), kao to je sluaj sa sporom izmeu lanova jedne porodice. Smatrao je da takve stvari treba rjeiti meu srodnicima. Sledei pretor je mogao preuzeti sve ili veinu odredbi iz edikta prethodnika i dodati im nove. esto su ili sami istaknuti pravnici dolazili na poloaj pretora ili su im bili savjetnici. Tako je stvaran jedan elastini mehanizam stalne obnove i dopune rimskog prava. Time je djelatnost od interpretacije postala kreacija prava. Slinu iako manje znaaju ulogu imao je kurulski edil, koji se brinuo o redu na pijacama i javnim mjestima i koji je svojim ediktom naroito uticao na odgovornost prodavca za nedostatak robe. Rezultati pretorove aktivnosti bili su brojni i dalekosene. Gotovo da nema oblasti u kojoj se pretorov uticaj nije osjetio. U porodinom pravu omoguio je licima pod vlau paterfamilijasa da zakljuuju poslove putem tubi koje su srednjovjekovni pravnici nazivali actiones adiecticiae qualitatis. U sudski postupak je uveo etiri vrste tubi. Stvorio je i druga procesualna sredstva (interdikte, pretorske stipulacije, povraaj u preanje stanje) kojima je spreavao samovlasnu zatitu prava i kojima je pravo pribliio idejama pravinosti. U stvarnom pravu njegovo je djelo pretorska ili bonitarna svojina koja je znaila smanjenje formalnosti u prometu. Stvorio je vrlo znaajan institut dravine (possessio). U nasljedno pravo je uveo red nasljeivanja koji je davao prednost krvnim srodnicima nad angatskim. Zatitio je nove oblike testamenta. Testament per aes et libram je prvi rimski pisani testament, a moda i prvi u istoriji prava, kao jednostrani posao, jer su prethodni oblici ili usmeni ili dvostrani poslovi. U obligacionom pravu njemu se moe pripisati zatita pretorskih paktova. Vremenom je pretorsko pravo osavremenilo civilno pravo, omekalo njegovu strogost i formalizam.

Ius gentium (50-51)

Ius gentium je djelo peregrinskog pretora, a u irem smislu obuhvata i edikt upravnika provincija. Rimljani nisu doputali strancima da se koriste njihovim civilnim pravom. Zato je peregrinski pretor stvarao nove pravne norme po kojima se sudilo. On je naravno polazio od svog ius civile-a ali je bio slobodniji od gradskog pretora u izboru rjeenja, mogao je da primjeni pravo provincije ili da izmisli 14

novi propis. Otuda je ius gentium (pravo naroda) bio najelastiniji od tri pravna sistema koji su se primjenjivali u rimskoj dravi. Pod uticajem ovog pravnog sistema, ije norme poinju da prodiru i u ius civile rimsko graansko pravo je postalo manje formaistiko i apstraktno. Ono usvaja institute drugih naroda, meu kojima literarne kontrakte, hipoteku, naelo opte havarije (lex Rhodia de iactu zakon sa ostrva Rodosa o izbaenim stvarima sa broda). Kad su stanovnici provincije dobili rimsko graansko pravo, to se desilo u sljedeem periodu, sva tri pravna sistema su se sjedinila u jedno, iako su ueni pravnici i dalje vodili rauna o tome koja pravila pripadaju civilnom, koja honorarnom, a koja ius gentium. U klasino doba ius gentium poinje dobijati jedno novo znaenje. Sada se pravi razlika izmeu civilnog prava, kao prava koje je specifino rimsko i ius gentium koje je zajedniko svim narodima. Ono se zove i prirodno pravo. U savremenom pravnikom rijeniku ius gentium znai i meunarodno pravo.

Novine (51)
Pored onih promjena koje smo naveli kao rezultat pretorovih edikata osnovni rezultati ovog preobraaja bili su sledei: Dobijaju zatitu novi odnosi. Uporedo sa formalistikim ugovorima starog prava, verbalnih i literarnih, nastaju realni koji zahtijevaju minimalne forme, konsensualni, kod kojih nikakva formalnost nije potrebna. Apstraktni poslovi se pretvaraju u kauzalne, to je dobrim dijelom i posljedica smanjenja formalizma. Dok se ranije nije vodilo rauna o pravnom osnovu duga, sada su stvorena sredstva da se dunik oslobodi obaveze ukoliko nije ispunjen onaj cilj zbog koga je posao zakljuen. I nain pribavljanja svojine postaju elastiniji. Omogueno je prenoenje svojine i nad sredstvima za proizvodnju obinom prostom predajom, dok je staro pravo zahtjevalo svjedoke, mjeraa sa vagom i sveane rijei. Velika promjena odigrala se u porodici. Slabi vlast porodinog starjeine nad ukuanima i mua nad enom. Uvodi se novi nain nasleivanja koji vie odgovara promijenjenim oblicima porodice i srodstva. Izmjenjen je nain suenja. Stroge i krute forme legisakcionog postupka zamjenjene su formularnim, u kome se koriste pismeni dokumenti. Ukinuto je izvrenje na linosti, koje pretvara dunika u roba, i uvodi se izvrenje na imovinom. Pravo sve vie ulazi u oblasti koje je nekad religija regulisala kao to su savjesno ponaanje (bona fides) i pravinost (aequitas). Religija gubi raniji znaaj. Tendencija smanjenja sakralnih elemenata u pravu nastavila se sve do klasinog perioda. Tada se iznova poinje osjeati utjecaj jedne nove religije hrianstva.

Principat ( od prikrivene do otvorene monarhije 27g pne 284 g n.e.)

Principat: napredak ili kriza (52-53)
Principat poinje dolaskom Augusta na vlast 27 g pne.i zavrava se stupanjem na presto Dioklecijana 284 g, n.e. Teritorijalno drava dostie svoj vrhunac. Rimljani su zagospodarili novim zemljama i narodima. Osvojene su: dananja Velika Britanija (jedan dio), Meurjeje, Jermenija, Rumunija, uvrena je vlast na Balkanu. Grad Rim postaje prestonica svijeta i vjerojatno udvostruuje broj stanovnika, a za njim ne zaostaju mnogo ni drugi gradovi, naroito trgovaki centri Istoka. Privreda a naroito trgovina, koristi more bez pirata i dobre drumove. Trguje se ne samo izmeu gradova i dijelova imperije ve i sa dalekim narodima, kao to su Indusi i Kinezi. Ovo doba rimskog mira (rax romana) koristilo je i kulturi. Latinski jezik i rimski nain ivota su u nevienoj eksapnziji, naroito u zapadnim provincijama. To je period u kome ive najvea imena rimske istoriografije, poezije, retorike, lingvistike. Poslije dva zlatna vijeka rimske poezije, I stare i I nove ere, nastaju dva zlatna veka rimske pravne nauke, koji se zavravaju poetkom treeg vijeka. Naravno da je bilo i kriza. Treba razlikovati krize rasta od krize opadanja. Pobune robova i graanski ratovi prije se mogu shvatiti kao posljedica rasta, sazrijevanja jednog sistema, nego kao znaci opadanja. Robovski ustanci su odgovor na pretvaranje patrijarhalnog ropstva u klasino. A graanski ratovi su nastali iz potrebe da se politiko zdanje rimske drave prilagodi novim uslovima koji su posljedica irenja i sazrijevanja robovlasnike drave. U cjelini gledano, ako je doba kraljeva djetinjstvo jedne civilizacije, a republika njena mladost, 15

principat predstavlja vrijeme njene zrelosti, u kojem je dala svoje najbolje plodove. Krajem ovog perioda nastae znaci jedne krize koja se teko moe ocjeniti kao mladalaka. Ona e utoliko tee pogoditi drutvo to njen epicentar nee biti u sferi politike, ve u samoj privredi. Ta kriza e iznuditi nove sutinske promjene, koje e oznaiti prelazak na apsolutnu i birokratizovanu monarhiju u kojoj nije bilo traga nekadanjeg republikanskog ureenja.

Drutvo
Agonija republike i nastanak principata (53-55)
Krajem prvog i poetkom drugog vijeka p.n.e. rimska drava bila je poprite burnih dogaaja. Dolazi do prvog pravog graansko rata izmeu robova i robovlasnika i izmeu raznih slojeva slobodnog stanovnitva. I ranije je bilo pokuaja robova da se orujem oslobode svog poloaja, ali sada su to pravi masovni ustanci, od kojih su najei udari robova su na Siciliji (138 i 104 g.pne) gdje je puno robova koji su radili u latifundijama i Spartakov ustanak (74 71 g.pne.) Spartak je zadao vie poraza rimskoj vojsci. Tek kada je upotrijebila sve svoje snage rimska drava je uspjela da savlada pobunjene robove, u emu se naroito istakao Kras, jedan od buduih trijumvara. Robovski ustanci su posljedica pogoranja njihovog poloaja poslije punskih ratova. Oni su uzdrmali rimsku republiku i nesumnjivo su doprinijeli uvoenju novog reima. Poslije guenja Spartakovog ustanka, rimska drava je s jedne strane pootrila mjere protiv robova, a s druge strane je ublaila njihov poloaj. Ovakvom mjeavinom terora i poputanja Rimljani su uspjeli uvrstiti poredak i donekle smiriti robove tako da sve do kraja usanaka nije bilo. Robovi su preali na individualni teror i sabotau kao oblik borbe, da bi doekali varvare kao oslobodioce. Bilo je sukoba i izmeu slobodnih: Rimljani i drugih naroda, kao i izmeu raznih slojeva rimskog drutva. Latini su poveli rat protiv Rimljana jer su bili nezadovoljni poloajem u dravi, ijoj su veliini i moi znatno doprinjeli. Poslije tekih okraja, Rimljani su ih uspjeli savladati. Bilo je ustanaka u provincijama. Ali je veoma estok sukob bio unutar samog rimskog drutva izazvan borbom za vlast i zemlju. Krajem republike sve vie se zaotrava neprijateljstvo izmeu stare aristokratije (tzv. nobila) i vitezova (ordo equester), ija je snaga u bogastvu, ali ne i u porijeklu. Formiraju se dvije politike stranke koje se estoko bore za vlast. U prvo vrijeme vie uspjeha imaju nobili tzv optimati, a njihov predstavnik Sula zavodi diktaturu, koja nije isto to i ranije diktature, ve je vremenski neograniena. Tada se prvi put javljaju progoni, spiskovi politikih neprijatelja koji su stavljeni van zakona tako da svako moe da ih ubije i da ak dobije nagradu za to (proskripcije). Kasnije prevagu dobija stranka populara koju predstavljaju tri istaknuta politiara (trijumviri): Pompej, Cezar i Kras. Izmeu trijumvira izbija sukob, jer se vrhovna vlast teko dijeli i kao pobjednik izlazi Cezar, politiar, vojskovoa i talentovani pisac. Meutim Cezar 44. g.pne. (martovske ide) pada kao rtva zavjere na ijem elu je bio Brut i Kasije. Ovi nemiri nisu okonani. Stvara se novo saveznitvo, novi trijumvirat: Antonije, Oktavijan i Lepid koji uspjevaju pobijediti aristokratiju, tj. republikansku opoziciju. I ovaj trijumvirat se raspada i kao pobjednik izlazi Oktavijan kasnije nazvan August (Uzvieni), posinak Cezara. On nije imao raskoni Cezarov talent, ali je bio trezven i lukav politiar. Oktavijan je sjedinjavao surovost u graanskom ratu (nije kao Cezar pratao svojim protivnicima), sa blagou poslije pobjede, tako da je poslije pruio ruku pomirenja senatskoj opoziciji. Pored toga je svoje namjere prikrivao konzervativnim parolama i gotovo neosjetno uspio da, formalno potujui republikansko dravno ureenje, uvede novi reim.

Uzroci (55)
Osnovni razlog za prelazak na principat nije toliko u privrednim tekoama i slabljenju drave, jer e tek u ovom periodu rimska drava dostii vrhunac svoje moi i teritorijalne ekspanzije, a drutvo najvei stepen bogatstva. Uvoenje principata kao oblika dravnog ureenja bio je posljedica politike krize. Drava koju su Rimljani stvorili tokom perioda republike nije bila vie u stanju da izae na kraj sa svim zadacima koje je trebalo rjeavati. Ona je zadrala osnovne oblike koje je imala na samom poetku, to je bila drava-grad, nalik na grki polis. Drava, koja je ve postala carstvo po svojoj veliini, po broju stanovnika, nije mogla da zadri politiku strukturu polisa. Ta protivrijenost izmeu socijalne i privredne strukture, na jednoj strani, i politike nadogradnje, na drugoj, razrjeena je u prvim vijekovima principata kada je rimska dravna organizacija takoe postalo carstvo, monarhija, najprije prikrivena, a zatim otvorena. 16

Dijarhija (56-57)
Dravno ureenje je rezultat kompromisa izmeu nasljeenih, republikanskih, i novih monarhijskih oblika. To je prikrivena monarhija, fasada graevine je republikanska, ali je unutranje ustrojstvo monarhijsko. Simbol drave je bio dvoglavi orao, koji e kasnije preuzeti mnoge ustavne monarhije, pa i Kraljevina Jugoslavija. Jedna glava predstavlja organe republike, na elu sa senatom, a druga novu vlast koju predstavlja princeps. Ovakvo ureenje je dobilo naziv po jednoj nevanoj tituli vladara prvak senata, prvi senator (pinceps senatus). To je bila davnanja titula koju je imao prvi u rangu senatora i koma mu je davala prava da prvi uzme rije u raspravi. Avgust je imao i niz drugih republikanskih funkcija: bio je konzul, tribun, pretor, propretor, pontiflex maximus. Imao je i vrhovnu komandu nad vojskom. Postepeno je on stvorio i irio sopstveni aparat, koji je, za razliku od starog, bio plaen, stalan i njemu podreen. Tako su paralelno postojala dva sistema vlasti, jedan koji je potiskivan, i koji ine: skuptina, senat i izborne magistrature, i drugi, od princepsa postavljen i plaen, koji raste. U znaku ovog dvovlaa su i dravne finansije. Postoji aerarium, blagajna kojom rukovodi senat, ali i fiscus, koji pripada vladaru i iz koga plaa vojsku i inovnike. I provincije su podijeljene. Onima u kojima je stanje relativno mirno, upravlja senat, a buntovnim provincijama, kao i onim kojima prijeti upad neprijatelja, upravlja princeps i u njima su vojni garnizoni. Javni prihodi su porijeklom sa dravnih domena, iz rudnika u kojima rade dravni robovi i osuenici. Najvei izvor prihoda je dolazio iz provincije. Tokom republike i principata nije naplaivan porez na zemljite u Italiji. Rimljani plaaju porez za posjede u provincijama, ali se to smatra prije nekom vrstom zakupnine, jer se polazilo od pravne pretpostavke ili fikcije da je vlasnik ovog zemljita drava. Ali su stranci u provincijama bili optereeni nametima. Bilo je i nekih drugih poreza, kao to je porez od 1% na prodaje putem javne drabe, koji je kasnije proiren na sve prodaje. Ovo dvovlae (dijarhija) je bilo privremeno, jedna labava ravnotea izmeu tradicionalnih i novih oblika vlasti. Ono je jo jedna potvrda konzervativnosti Rimljana koj teko prihvataju novine. Ta ravnotea se vremenom mijenjala u korist vladara, koji postepeno preuzima, ne samo upravne ve i zakonodavne i sudske funkcije (ekstraordinarni postupak). Senat se pretvara u gradsko vijee koje brine o komunalnim problemima Rima, a skuptine su ve i prije toga izgubile svaki vlast.

Pax romana (procvat gradova i privrede) (57-58)

Poslije graanskih ratova, koji su na savremenike ostavili muniji utisak od ranijih, jer su se na obe strane borili rimski vojnici, nastupio je period od dva vijeka u kome nije bilo oruanih sukoba, osim nekoliko ustanaka. To se vrijeme naziva rimski mir (pax romana), u znaku je velkog privremenog i kulturnog prosperiteta. Trgovina je cvjetala, jer joj mnoge okolnosti idu na ruku: veleposjedi, gradovi, specijalizacija provincija u proizvodnji, dobri pomorski i suvozemni putevi. Katonov idealni posjed, veliine 60 do 150 jugera, na kome radi 13-16 robova, davno je premaio ko god je morao. Latifundije obuhvataju na stotine jugera i stotine robova. Iako nije bilo sutinskog tehnolokog napretka, bilo je poboljanja u organizaciji, izboru kultura i sjemena, navodnjavanju i isuivanju. Ovakvi posjedi proizvode viak koji se iznose na trite. Gradovi su proizvodni, a jo vie potroaki centri. Rim je imao vjerovatno blizu milion stanovnika. Rim je bio prvi pravi velegrad u istoriji. Bila je zaista kazna uskratiti pravo nekim strancima da dou u Rim (peregrini dediticii), ili prognati nekog van grada, o emu svjedoe lamenti pjesnika Ovidija, koga je Avgust poslao u progonstvo na obalu Crnog mora. I mnogi drugi gradovi irom imperije cvetaju. Neke oblasti i gradovi su specijalizirani u proizvodnji. Luke su bile produbljene i ojaane, izgraeni su svetionici. Pravljeni su znatno vei brodovi, dugi do 60 metara, koji nisu, kao ranije ili od jedne do druge luke du obale, ve su usmjravani pravo preko mora. More je oieno od pirata i putovanje srazmerno bezbjedno. Trgovina je koristila i kopnene puteve koji su bili kvalitetni i trase znalaki odabrane. Trgovina je povezivala ne samo razne dijelove Carstva, ve je prelazila i njihove granice. Iako je Rimsko carstvo izvozio svoje proizvode, bilans je bio negativan i pokrivan je novcem od plemenitih metala.

17

irenje rimskog jezika i kulture (58-59)

Jedna od posljedica rimskog mira bila je neviena ekspanzija latinskog jezika i rimske kulture. Njihova kultura u izvjesnoj mjeri utie na stare civilizacije koje su se nale u okvirima njihove drave, ali ove uspijevaju da sauva svoj jezik. Za varvarske i poluvarvarske narode Zapadne Evrope latinski jezik i rimski nain ivota bili su neodoljivo privlani i gotovo svi oni zaboravili su svoj jezik i prihvatili latinski. U ovom procesu kulturne asimilacije veliku ulogu imali su administracija, trgovina, vojska i kolonizacija. U svakoj provinciji postoji administrativni aparat rimske drave. Upravnici provincija i njegovi pomonici izdaju naredbe uglavnom na latinskom, a i optenje sa organima vlasti je na ovom jeziku. Vojnici regrutirani iz razliitih krajeva imperije, esto jo neromanizovanih. Oni su u toku slube usvajali zvanini jezik i rimski nain ivota. Trgovina je dovodila u vezu mnog ljude. Stranci dolaze u Rim, a rimski trgovci, zelenai i publikani odlaze u provincije. Latinski postaje meunarodni jezik trgovine. Prenaseljenost Italije i propadanje seljatva doveli su do kolonizacije. Gradska sirotinja, seljaci koji su ostali bez zemlje i islueni vojnici dobijaju parcele zemlje i odlaze u provincije kao kolonisti. Ti novi gradovi, sa forumom, kupatilima, arenama bili su iva arita rimskog uticaja. Pribliavanje Rimljana i drugih naroda, provincijalizacija Rima i romanizacija provincija, bili su jedan od razloga za jednu, na prvi pogled neoekivanu odluku, Karakalin edikt o graanstvu.

Promjene u drutvu (59-62)

Dok je doba republike bilo u zanku velikih izmjena u drutvenoj strukturi i poloaju pojedinih njenih dijelova, u principatu svega toga nema. Jedna vana novina bilo je proirenje kruga rimskih graana na gotovo sve slobodne stanovnike Imperije. Nobili. Raniji nobili, osvjeeni pridolicama iz drugih slojeva (homies novi) ine senatorski stale, za koji je propisan imovinski cenz od milion sestercija. Poslije prvog obrauna sa predstavnicima senatroske opozicije, August je sklopio kompromis sa njima, iako su kasnije vladari povremeno organizovali istke. Tako su uklonjeni najuporniji pobornici republike. Eskvestri. Potomci eskvestra (vitezovi) su uticajan stale. Oni su u graanskim ratovima bili glavna podrka trijumvirima i, kasnije, u novom poretku. Njihov imovinski cenz je 400 000 sestercija. Ekvestrima se pridruuje jedan broj osloboenika, koji igraju istaknutu ulogu u privrednom, politikom i kulturnom ivotu. Prototip je Hristogon, Sulin miljenik i tienik, koji je esto nepotenim nainima uspio da se obogati. Oba ova stalea u okviru vladajue klase jo uvijek temelje svoje bogatstvo na veleposjedu, obraivanom radom robova, uz poneto zelenaenja i drugih novanih pekulacija. Gospodari se sve vie odvajaju od proizvodnje. Jedina veza sa posjedom je vila koja se nalazi na posjedu da bi se povremeno dolo, sam ili sa prijateljima, radi kontrole rada nadzornika i gozbe. Ranije brzi nain za sticanje bogatstva, putem funkcije u provinciji, sada je neto izmjenio karakter. Udvaranje glasakom tijelo i podjela hrane i novca plebsu, sada su zamjenjene dodvoravanjem vladaru. inovnitvo, koje je pratilac svake birokratizacije uprave, postaje sve brojnije i uticajnije. Ono se regrutuje iz reda senatora, ekvestra ali i osloboenika. Za razliku od republikanskih funkcionera, oni nisu birani na godinu dana, ve su trajno postavljeni i plaeni do vladara, koji ih u svako doba moe smijeniti. Gradska sirotinja poetkom principata ivi bolje nego ikad. Da bi umirio javno mnjenje i iskupio se za sve oiglednije uzurpacije, vladar je, dok god su to finansije dozvoljavale, dijelio besplatno ito, kontrolisao cijenu hljeba, organizovao cirkuske igre, drei se pravila da je sirotinji potrebno hljeba i igara (panem et circenses). Seljatvo je i dalje u krizi, iako su povremene agrarne reforme poveale broj malih i srednjih zemljoposjednika. U novijim asignacijama (besplatnim dodjeljivanjima zemlje) parcele su ve znatno vee nego ranije i iznose 100 i 200 jugera. Propadanje seljaka i druge promjene dovele su do izmjene u sastavu vojske. Nije to vie vojska Rimljana i Italika, preteno seljaka, ve profesionalna armija. Dok su u legijama Avgusta, Italici predstavljali izrazitu veinu, sedamdesetih godina I vijeka njihov broj je pao na manje od 20%, a u Hadrijanovo vrijeme na manje od 1%. Veinu su inili stanovnici provincija 18

i to najvie onih u kojima romanizacija nije daleko odmakla. Jedna od najvanijih promjena u ovom periodu je u poloaju peregrina. Zahvaljujui kulturnom pribliavanju Rima i provincija i irenju latinskog jezika, ekspanziji dravnog aparata i vojske, Karakala je 212 g. donio edikt (Constitutio Antoniniana) kojim su svi slobodni stanovnici Imperije, osim one kategorije koja je spadala u dediticije, dobili status rimskih graana. Od tada je rimska drava bila ne samo drava robovlasnika Apeninskog poluostrva, ve i svih robovlasnika Carstva. Robova je i dalje mnogo. Koliki je udio robova u ukupnom stanovnitvu teko je rei, jer drava nije imala urednu slubu evidencije. Poslije robovskih ustanaka, koji su u krvi ugueni, Rimljani su donijeli niz propisa o poloaju robova, a bilo je promjena i u nainu na koji su gospodari postupali. Ti zakoni su na prvi pogled protivrjeni. Jedni su izraavali pravu okrutnost. Tako je senatska odluka iz 10 g pne. (Senatus consultum Silanianum ) predvidjela smrtnu kaznu za sve robove koji se zateknu u kui ako se desi da rob ubije gospodara. Ova mjera uvedena je najvie zbog toga to su robovi, poslije neuspjeha Spartaka i masakra pobunjenika, odustali od ustanaka i preli na druge oblike borbe, individualni teror i sabotau proizvodnje. Drava je uvela i neke mjere koje su ublaile poloaj robova. One nisu bile nadahnute apstraktnim ovjekoljubljem, ve eljom da se sauva sistem, da se sprijee nerazumni svirepi postupci nekih robovlasnika koji mogu ugroziti poredak. I u ponaanju gospodara bilo je promjena. Kako su prestali osvajaki ratovi, sve vie je odgajenih robova, nego zarobljenih neprijatelja. Oslobaanje robova je uzelo maha, i neki od njih se prevode na status kolona.

Pravo
Klasino rimsko pravo (62-63)
Irnerije, prvi naunik koji se u srednjem vijeku poeo baviti rimskim pravom nazvao je ovaj period klasinim i taj se naziv do danas zadrao. To je vrijeme najveeg dometa rimskog prava, najvie zahvaljujui velikom broju uenih pravnika, tzv. jurisprudenata. Po novinama principat zaostaje za republikom. Pravo se i dalje oslobaa formalizma i apstraktnosti, stvaraju se novi neformalni oblici za zakljuivanje poslova. Pojam krivice, naroito nehata, dobija nove nijanse tako da ga je dananja pravna nauka mogla u cijelosti preuzeti od Rima. Zakonodavstvo i pravnici daju rjeenja koja vie vode rauna o volji stranaka i pravinosti. Pravna misao postaje bogatija, javljaju se razliita miljenja o nekim pitanjima. Stil, naroito knjiga uenih pravnika postaju izvor prava, pokazuje istovremeno i dubinu rezoniranja i ekonomiju u rijeima, tako da se esto u jednoj reenici postavlja problem, daju mogua rjeenja, opredjeljuje za jedno od njih i navodi razlog za takvo opredjeljivanje. Uprkos ovim vrlinama, pravo klasinog perioda ima i izvjesne nedostatke. Rimski pravnici su svjesno izbjegavali teoretisanje. Oni su pravu prilazili, ne kao nauci, ve kao prefinjenoj vjetini. Iako imaju odbojan stav prema uoptavanju i teoriji, samo narastanje pravnog sistema, djelimina kodifikacija rimskog prava (vjeiti edikt) i potrebe nastave doveli su do nekih rezultata i u teoriji. Javlja se prvi put u istoriji, pojam svojina (proprietas, dominium), pravnik Pedije prvi uoava da je sutina ugovora saglasnost volja, profesor Gaj, pisac udbenika (Institucije), daje prvi pravi sistem prava, tzv. tripartriciju, klasifikaciju ugovora, podjelu stvari. Izvori prava su rezultat promjenjenih prilika i nose peat dijarhije. Postoje stari izvori prava, nasleeni i novi izvori, koji nastaju zbog promjenjenih odnosa u dravi. Od starih imamo zakone, senatske odluke i pretorov edikt. Miljenja uenih pravnika dobijaju snagu zakona. Vladar je poeo da donosi odluke (constitutiones principum). Kasnije, njegova uloga u zakonodavstvu je sve vea, da bi na kraju potisnula sve ostale izvore. Cjelokupna zakonodavna aktivnost je, i pored arolikosti, bila u rukama princepsa. Stari zakoni koji su doneseni u prethodnom periodu, kao i pretorov edikt i dalje su primjenjivani. To je statini dio rimskog prava, a ulogu dinaminog je preuzeo na sebe princeps svojim odlukama, zatim senat i pravna nauka (jurisprudencija).

Zakoni i senatske odluke (63)

Poetkom principata skuptina se sastajala i donosila zakone. Veinu tih zakona predlagao je sam princeps koji je htio da svoju volju zaodjene u tradicionalni oblik. Najvie zakona je donijeto za vlade Avgusta i Tiberija, a posljednji put pod Nervom (96-98. g. n.e.). Najvanija su dva zakona koja je predloio Avgust, od kojih jedan ukida legisakcioni graanski sudski postupak (lex Iulia de iudicis 19

privatis), a drugi unosi promjene u krivini sudski postupak (lex Iulia de iudicis publicis). Takoe tu su i tzv. kadukarni zakone (lex Julia i lex Papia Poppaea), koje je takoe predloio August. Oni su imali za cilj zatititi porodini moral i brak pa su predviali privilegije za udate ene sa odreenim brojem djece, a starim momcima i usjedelicama su uskraivali pravo nasleivanja po testamentu. U vrijeme republike senat nije imao zakonodavnu vlast. Meutim, kada je sve vie potinjen vladarevoj volji, senatske odluke, koje su ranije imale karakter perporuka, miljenja (zato se i zovu senatus consulta), dobijaju snagu zakona. Te odluke su najprije vezivale samo magistrate, ali poetkom drugog vijeka se izjednaavaju sa zakonima. One nose nazive po predlagaima i skraenicu SC (Senatus consultum): SC Orfitianum, SC Tertulianum. Kasnije, kada su otpali razlozi za ovakvu hipokriziju, mijenja se i njihov naziv, tako da se poinje upotrebljavati rije oratio (govor) uz ime imperatora koji je svoj govor saoptio senatu, koji vie nije o tome odluivao (oratio Severi, oratio Antonini).

Edictum perpetuum (64)

Zajedno sa drugim republikanskim magistraturama i pretor je izgubio raniju ulogu. Vremenom je svaki novi pretor sve vie prepisivao iz edikata prethodnika, a sve manje dodavao. Na kraju je Hadrijan 131.g n.e, dao je zadatak Salviju Julijanu, najveem pravniku tog doba, da kodifikuje pretorov edikt. Tako je nastao vjeiti edikt (edictum perpetuum). Pretorovo pravo (ius honorarium i ius gentium) i dalje je dio sistema rimskog prava, ali je okamenjeno, od dinaminog postaje statini sistem normi. Vjeiti edikt nije sauvan, ali je mnogo korien pri sastavljanju Justinijanove kodifikacije.

Constitutiones principum (64)

Neprimjetno i postepeno princeps je osvajao zakonodavnu aktivnost. Najprije preko prijedloga koje je sam podnosio skuptinama i senatu, zatim stavljanjem pod kontrolu aktivnosti pravnika, ali i neposrednim ueem u donoenju odluka. Poto je u svojim rukama imao vie funkcija, njemu je pripadalo i pravo na izdavanje edikata. Pored toga imao je pod sobom i aparat inovnika, kojim je trebalo davati uputstva. Vremenom su nastale etiri vrste princepsovih odluka, koje se zovu konstitucije . Edikti (edicta) su naredbe koje je izdavao na osnovu starog republikanskog pravila da vii magistrati imaju ius edicendi, a on je imao titulu konzula, prokonzula ili propretora. Jedan takav edikt je bila poznata constitutio Antoniniana iz 212 g. kojom je Karakala dodijelio rimsko graanstvo svim slobodnim stanovnicima Imperije. Dekreti (decreta) su odluke u sporovima koji su doli do vladara i koje imaju karakter presedana, jer vezuju sudove u buduim sluajevima. Takav je dekret Marka Aurelija o zabrani samopomoi. Mandati (mandata) su uputstva upravnicima provincija i drugim slubenicima koja su se odnosila na njihovu slubu. Reskripti (rescriptapismeni odgovori) su odgovori na pitanja koja su postavljali graani ili inovnici. Jedan od njih je odgovor Dioklecijana koji je uveo mogunost raskida ugovora zbog oteenja polovine (laesio enormis). Svi ovi raznovrsni oblici stopie se u sledeem periodu u leges (zakoni), koji postaju jedan oblik zakonodavne aktivnosti.

Pravna nauka (64-70)

Pravna nauka je najvii domet ove civilizacije. U Rimu su se mnogi najistaknutiji ljudi posvetili pravnim naukama. Ne treba shvatiti ovu djelatnost kao profesiju. Veoma je malo ljudi obezbjeivalo svoju egzistenciju nastavom ili pruanjem pravne pomoi, i na njih je sa visine gledano. Bavljenje pravom je nain uea u javnom ivotu. Time se zadobija ugled, uticaj u drutvu, a tek posredno mo i bogatstvo. Nisu svi pravnici imali mogunost da stvaraju pravne norme, ve samo srazmjerno uzak krug jurisprudenata iz najviih krugova bliskih vladaru. I ovaj izvor prava, kao i pertorov edikt, nastao je tumaenjem i to je dakle interpretacija koja postaje kreacija prava. Osnovni razlozi za pretvaranje pravne nauke u izvor prava, to je specifian rimski fenomen, jesu: sloen pravni sistem i laiko suenje. 20

Sve ee, kao se razvijao pravni sistem, deavalo da se graani, pa i same sudije, koji su bili laici, a ne profesionalci, obrate strunjaku, jer se nisu mogli snai u mnotvu propisa koje su predstavljali zakon, pretorov edikt, vladareve odluke, miljenje senata. Zadatak pravnika je bio da na osnovu opisanih injenica da pravno pravilo: Da mihi facta, dabo tibi ius (Daj mi injenice, dau ti pravo). Trebalo je rijeiti problem pravnih praznina, nedovoljno jasnih propisa ili proturijenih zakona. Zato je to tumaenje sve vie dobijalo stvaralaki karakter. Ne znai da je pravnik mogao proizvoljno da stvara normu. On je morao uzeti u obzir obiaje, ustaljena pravna naela i na osnovu toga dati rjeenje. Za Ciceraona, u I vijeku prije Hrista, ueni pravnici su u prvom redu tumai prava (interpretes iuris), oni koji treba da ustanove kako glasi pravno pravilo, jurisprudentima je dozvoljeno ne samo tumaenje, ve i stvaranje prava (iura condere) Veteres: Tumaenje prava je bilo najprije u rukama svetenika. Tokom republike dolazi do laicizacije prava, ono prelazi u nadlenost uenih ljudi. Pravnici klasinog perioda nazivaju svoje prethodnike iz perioda republike veteres (stari) od kojih ni jedno djelo nije sauvano. Najznaajniji su bili Sekst Elije (Sextus Aelius), zatim sin uvenog cenzora Katona, koji se takoe zvao Katon, tvorac poznatog pravila nazvanog regula Catoniana. Od svih najvei ugled uivao je Kvint Mucije Scevola (Quintus Mucius Scaevola) koji je bio uitelj prava mnogim poznatim Rimljanima svog doba, ukljuujui i Cicerona. kolovanje pravnika. Krajem republike i poetkom principata djeaci iz uglednih porodica, koji su se eljeli posvetiti pravu, odlazili bi u kuu nekog istaktnutog pravnika i provodili neko vrijeme, poto bi najprije zavrili redovno kolovanje. Prisustvovali su kada je uitelj primao stranke, pratili ga na sud i sluali njegove govore, a uvee bi raspravljali o proteklom danu. Pod uticajem Grka, a i zbog poveane potrebe za inovnicima koje je zahtjevao novi dravni aparat, uvode se pravne kole. Najuvenija je bila u Bejrutu (nazvana majka zakona), zatim u Konstantinopolju i Rimu. Broj profesora na njima je je bio mali, dva-tri, a ponekad i jedan na cijeloj koli. uven profesori nazivani su ekumenski (svjetski). kolovanje je po pravilu trajalo etiri godine, a godina se dijelila na 2 semestra. U doba carstva imperatori e zakonima propisati nastavni plan i program, kao i neka druga pravila kolovanja. Donesen je zakon da studenti moraju zavriti kolovanje do svoje dvadesete godine, kasnije do dvadesetpete godine, uz prijetnju protjerivanja iz mjesta kolovanja. Justinijan je produio trajanje kolovanja sa etiri na pet godina, to je dokaz da je pravo postalo obimnije.. Sabinijanci i prokuleanci. Krajem republike i poetkom principata najugledniji pravnici pripadaju koli prokuleanaca (prokulovaca), koju je osnovao pravnik Labeon ili koli sabinijanaca (sabinovaca), koju je osnovao Kapiton. kole su dobile naziv po svojim prvim uiteljima Prokulu i Sabinu. Naziv kole ne treba bukvalno shvatiti, niti je rije o pedagokim institucijama, ve vie o metodu poduavanja, o nainu razmiljanja koje jedan pravnik prenosi na svoje uenike, koji e taj metod primjeniti kada i sami budu poduavali druge i kad budu tumaili pravo. U preko trideset sluajeva sauvane su razlike u rjeenjima koja daju dvije kole. Tako se, primjera radi, ako neko od tueg materijala napravi stvar, sabinijanci izjanjavaju da stvar pripada vlasniku materijala, dok prokuleanci su davali prednost radu. Cavere, agere, respondere. Raznovrsna djelatnost pravnika moe se svesti na 3 osnovna oblika. To je naprije davanje forme pravnim aktima cavere (to znai pokriti, odrediti). To je naroito u vrijeme republike, vana aktivnost, kada je formalizam starog prava bio izraen, pa se itav taj period zove period kautelarne jurisprudencije. Agere (od ago, agere raditi, initi, voditi spor) je zastupanje stranaka u parnicama. To su po pravilu radili advokati (advocatus, od ad vocare prizivati u pomo). Najvanija aktivnost respondere, davanje odgovora na pitanje stranaka ili sudija. To su radili ueni pravnici jurisprudenti. Odgovor je u poetku bio usmen, a zatim pismen. U poetku su odgovori bili bez obrazloenja, to je trag apstraktnosti starog prava i njegove veze sa religijom. Ponekad je kao potvrdu za svoj stav pravnik navodio miljenje svojih kolega. Teite je bilo na autoritetu linog prestia i prestia drugih uenih pravnika autoritarna jurisprudencija. Kasnije pravnici daju i obrazloenja.

21

Ius publice respondendi. Najprije su se graani obraali pravnicima za miljenje i to onima u iji sud imaju povjerenje. Da bi vezao istaknute pravnike za svoj poredak, Avgust je uveo jednu novinu. On je odreenim broju pravnika dao pravo da daju odgovore na osnovu njegovog ovlaenja: ius publice respondendi ex auctoritate principis. To ne znai da se graani nisu mogli obraati i onim pravnicima koji nemaju ovakvu privilegiju, ve da je uz miljenje odreenih pravnika vladar davao peat svog autoriteta. Meutim, poetkom II vijeka, Hadrijan je ovo izmenio. Princeps nije mogao vie doputati da se jedna vana djelatnost, stvaranje normi odvija bez njegove kontrole i od tada samo pravnici koji imaju ius publice respondendi mogu javno davati svoja miljenja. Knjige. Pravna literatura je bila obimna i razvnorsna. Oni najprije piu udbenike koji se zovu institutiones ili elementa. Sakupljeni odgovori daju responsa ili quaestiones. Sve ove knjige kao i regulae spadaju u elementarna dijela, namijenjena laicima ili poetnicima. Kada ele da odgovore neto viim zahtjevima, piu komentare graanskog prava koji se zovu libri ad Sabinum, komentari pretorovog edikta su libri ad edictum, a knjige enciklopediskog karaktera digesta ili pandekte. Jedino djelo klasine literature koje je gotovo u cjelini sauvano su Gajeve Institucije, Ulpijanove Regule i Pavlove Sentencije. O ostalim dijelima saznajemo iz Justinijanovih Digesta. Znameniti klasini pravnici: Pravnici s kraja republike, kao i oni iz vremena Avgusta (labeon, Kapiton, Prokul, Sabin), uivli su veliki ugled meu savremenicima. O njihovom ivotu se poneto zna, ali nijedno njihovo djelo, ak ni u fragmentima nije sauvano. Tek kasnije se javljaju imena ija je djelatnost ostavila vie traga. U I vijeku nae ere iveo je Kasije, a krajem I i poetkom II vijeka Celz i Julijan. Gaj Kasije Login - pripadnik stare aristokratske loze, lan senata, u opoziciji prema reimu, zbog ega je jedno vrijeme za vlade Nerona, proveo u izgnanstvu. Napisao komentare ius civile-a i bio je od velikog uticaja na kolu sabinijanaca, kojoj je pripadao, tako da neki tu kolu nazivaju kasijanskom kolom. Njegov uenik je bio Afrikan, uven po zamrenom stilu (stilus africanus) Juvencije Cenz Mlai - pripadao je slinim krugovima kao i Kasije, i on je optuen da je uestvovao u zavjeri protiv vladara, tako da je jedva spasao glavu. uvena je njegova definicija prava: umjetnost dobrote i jednakosti (ius est ars boni et aequi). O njemu se govori kao o ovjeku otra jezika. Zato se otar odgovor zove responsum Celsianum, a nesrpetno pitanje quaestio Domitiana, jer se onaj ko je pitao zvao Domicije. Salvije Julijan bio je porjeklom iz Afrike. Obavljao je visoke funkcije, meu kojima i lana vladarevog saveta (consilium principis). Od njega vodi porjeklo Didije Julijan, rimski car. Njegovo najznaajnije djelo je Digesta, u 90 knjiga. U drugom vijeku istiu se Pomponije i Gaj. Pomponije je najplodniji pravnik svog doba, zahvaljujui njemu saznajemo neto o starim jurisprudentima s kraja republike i poetka principata. Gaj - Jedna od najzagonetnijih linosti rimske jurisprudencije. O njemu s jedne strane znamo najvie jer je jedno njegovo djelo sauvano u cjelosti, a s druge strane najmanje jer mu ne znamo ni puno ime ni porijeklo. Njegove su zasluge to je napisao udbenik po kome se vjekovima radilo u kolama. Poznat je po tome to je prvi sagledao svet pravnih pravila, kao skladnu cjelinu, kao stistem. Taj sistem triparticije (personae res actiones) ostao je sve do danas kao podloga za izlaganje materije u graanskim zakonicima i udenicima. Kraj II i poetak III vijeka dae trojicu velikana: Papinijana, Pavla i Ulpijana. Emilije Papinijan je porijeklom iz Sirije, bio je naelu administracije, prefekt pretorijanske garde, ali je od strane Karakale osuen na smrt, jer nije htio da se povinuje njegovoj samovolji. Bio je najbolji stilista, njegovi uenici su Ulpije i Pavle. Domicije Ulpijan je zauzimao visoke poloaje. On je najplodonosniji pravnik, tako da preko 40% odlomaka iz Digesta otpada na njegova djela. Imao je jasan stil, ali ne originalnost i lucidnost jednog Gaja ili Papinijana. Julije Paul ili Pavle je drugi po plodnosti i raznovrsnosti meu rimskim pravnicima. On je dao izvanrednu definiciju obligacionog odnosa. Oko 17% Digesta ine odlomci iz njegovih djela. ModestinPosljednji klasini pravnik, koji vodi porijeklo iz Dalmacije. Ostavio lijepu defeniciju braka Ciceron (Marko Tulije Ciceron) bio je savremenik Cezara, a nastradao je prije poetka vladavine 22

avgusta. On je u stutini ostao vjeran idealu republike. Sprijeio je zavjeru koju je organizovao Katalina, poslije ega je dobio poasni naziv pater patriae (otac otadbine). Nastradao je nedaleko od Rima, od ruke centuriona koga je ranije besplatno branio na sudu. Od njega su ostale lijepe misli i izreke, kao: Spas naroda je vrhovni zakon (Salus populi suprema lex) ili O kakva vremena, o, kakav moral (O tempora, o mores. Od njega je ostalo pravilo da kod krivinih dijela treba traiti krivca meu onima koji su imali korist od zloina.

Dominat (Propast antike civilizacije, 284-565 g. n.e. Kriza robovlasnikog sistema

Opti pregled (71)
Period dominata poinje dolaskom na vlast Dioklecijana 284 godine i traje do smrti Justinijana 565. Dobio je naziv po carskoj tituli dominus et deus gospodar je bog. Drava postaje apsolutna monarhija koja se sve vie mijea u privredne i drutvene odnose. Za dominat se svi slau da je to doba slabljenja i dekadencije. Dominat se moe podijeliti na tri razdoblja. Prvo traje od Dioklecijana (284 g) do konane podjele carstva na dva dijela (395 g). Energinim mjerama izgradnjom jednog glomaznog aparata i armije, privremeno kriza je usporena. Drugi period, koji obuhvata vrijeme od 395 476 g u znaku je propadanja zapadnog dijela Carstva. To je vrijeme rasula u privredi, vojne anarhije. Istono i Zapadno Carstvo se sve vie udaljuje jedno od drugog. Trei period traje od pada zapadnog Carstva do smrti Justinijana (565 g). Istoni dio, budua Vizantija uspjela je prebroditi nevolje, da se oporavi i ak privremeno protjera varvare iz oblasti koje su nekada pripadale Imperiji. Ta restauracija nije dala trajne rezultate. Mnogo je znaajniji Justinijanov poduhvat na polju zakonodavstva, njegova kodifikacija.

Simptomi krize (72)

Dominatu neposredno prethodi kriza III vijeka, koja je pogodila mnoge dijelove Imperije. Cijene proizvoda, naroito prehrambenih, viestruko su porasle. Zemlja naroito u Italiji vie nije u stanju da ljudima prua plodove na nekadanji izobilan nain. Smanjuje se broj stanovnika. Ova pojava zabrinjavala je ve Augusta, pa je donio zakone kojima je htio da podstakne slobodne stanovnike Rima na sklapanje brakova i raanje djece. itavi dijelovi Carstva, naroito oni izloeni upadima neprijatelja, su opustjeli. Privredne tekoe pratila je politika kriza. Novi reim nije uspio na povoljan nain da rijei problem smjenjivanja na prestolu. Ili je primjenjivan dinastiki princip, uz opasnost da na presto doe komian ili mahnit vladar ili je to pitanje rjeavala vojska, to je najvie mogunosti davalo nabeskrupuloznijem vojskovoi. Ako je vjerovati Makijaveliju, najgore rijeenje je smijean vladar, umjereno loe mahnit, a relativno dobro - beskrupulozan, koji e se prvo obraunati s onima koji su ga doveli na vlast. Jedno od najboljih razdoblja u rimskoj istoriji predstavlja period adoptivnih careva, kada su u drugom vijeku, zahvaljujui tome to nisu imali prirodne potomke, vladari usvajali najsposobnijeg vojskovou ili politiara. Tako je Trajan usvojio Hadrijana, a ovaj Antonina Pobonog. Kasnije nastaje period vojne anarhije. Jedan vladar poruuje svom nasljedniku Zadovolji vojnike i za ostalo ne brini. Smjene na prestolu bile su nekada tako brze da su u hramovima posveenim vladaru kao boanstvu, kipovi imali glave koje se lako mogu demontirati, da bi se postavila glava novog imperatora, jer nije bilo vremena da se pravi cela statua. Dravne finansije su u rasulu, novana privreda u opadanju tako da se prelazi na naturalnu privredu.

Uzroci (73-75)
Brojni su i raznovrsni uzroci ovakvog stanja, a najvaniji lee u nainu proizvodnje. Nezainteresovanost roba za proizvodnju, privredno zatvaranje provincija i latifundija koje postaju ekonomski samodovoljne (autarkine), opte smanjenje trgovine, opadanje poverenja u novac, finansijske tekoe koje je izazvao sve vei dravni aparat i vojska sve su to elementi koji su vodili u rasulo i koji su privredno, vojniki i moralno slabili Carstvo. Robovlanitvo moe dosegnuti neki napredak, ali uglavnom ekstenzivnim putem: poveanjem veliine posjeda, koncentrisanjem veeg broja robova i boljom organizacijom rada. Izvjesno poboljanje je postignuto i u primjeni agrotehnikih mjera, melioracijom zemljita. Kad je rasulo zahvatilo dravu, a 23

apatija stanovnike, nije bilo nieg to bi zamijenilo ove osnove civilizacije. Najvei njen nedostatak je odnos robova prema proizvodnji i odnos slobodnih prema proizvodnom radu i tehnikim unapreenjima. Orua za obradu zemlje ostala su u osnovi ista. ak i tako jednostavno otkrie, kao to je vodenica, antiki svijet nije primjenjiva. Dva su razloga za ovo, koji se svode na jedan robovlasnitvo. Robovima se ne smiju povjeriti finije alatke, jer ih oni unitavaju iz mrnje prema sistemu koji mu oduzima slobodu. Rimljani su doli do zanimljivih otkria koja su primjenjivali za zabavu i radi komfora. Nain zagrijavanja vila, za cirkuske igre ali im na pamet nije padalo da neto od tih novina primjene za proizvodnju. Politika, rat, govornitvo, pravo - to je ono to zanima intelektualne pojedince iz vladajuih krugova. Jedini nain za uveanje proizvodnje bilo je proirenje posjeda i poveanje broja robova. Ali u tome postoji jedan mjera i kada se ona pree, rezultati su sve loiji. Dok je ovaj razlog pogaao u prvom redu selo, kriza robno-novane privrede je uticala na gradove. Ona je jo izraenija nego opadanje poljoprivrede. Svakako su obje pojave: kriza proizvodnje i kriza prometa meusobno povezane i djeluju jedna na drugu. Jedan od osnovnih uzroka za smanjenje obima trgovine bilo je zatvaranje provincija i latifundija u privredno samodovoljne cjeline. I unutar provincija sve je manje trgovine. Mali posjed u vrijeme patrijarhalnog ropstva bio je privredno samodovoljan na jednom niskom nivou proizvodnih snaga i potreba. Zato se ovaj sistem i naziva zatvorena kuna privreda. Latifundije iz doba republike proizvode za trite, a iz grada se snabdjevaju alatima, tekstilom, obuom i luksuznim predmetima. Novac je nepouzdan. Kandidat za prijestol obeavaju svojim vojnicima bogatu nagradu. Kasnije obeanje treba ispuniti, a javne finansije su na labavim temeljima. Dioklecijanova reforma je dovela do udvostruenja broja vojnika i poveanja dravnog aparata. Sve to trebalo je da izdrava Carstvo u kome je smanjen broj stanovnika, obim proizvodnje i razmjene. Porezi postaju nesnosni. Pritisnuti nevoljama, vladari kuju novac loijeg kvaliteta. Ljudi gube vjeru u novac i esto ugovaraju plaanje u itu ili dr. proizvodima. i sama drava je poela ubirati porez u naturi.

Dioklecijanova reforma (75-77)

Da bi sprijeio borbe oko prijestola, Diokecijan je uveo jedan udan sistem i nazvao ga tetrarhija (etvorovlada ). Zbog veliine Carstva i teine problema s kojim se ono borilo, Dioklecijan je uzeo jo jednog savladara koji je imao titulu avgusta. Svaki od njih je imao po jednog pomonika sa titulom cezara. Drava je podijeljena na etiri dijela i njom vladaju dva avgusta i dva cezara. Carstvo je podjeljeno na prefekture, na elu sa prefektom, ove na dijeceze, na ijem elu su vikari. Dijacezu ini vie provincija koje su manje od ranijih, i njima upravljaju rektori. Dravni aparat je centralizovan. Nii inovnici odgovaraju viim, a zajedno vladaru. Imperator je bar formalno, neogranieni gospodar. Pravno naelo, nastalo jo u vrijeme principata, da vladara zakoni ne vezuju (ceps legibus solutus) i da je njegova volja zakon (Quidquid principi placuit legis habet vigorem-to god se vladaru svidi ima snagu zakona), dobijaju sada punu snagu. Vladaru pomae dravni aparat na ijem elu je prefekt pretorijanske garde (praefectus praetorio). Na ovu dunost se bira neki istaknuti pravnik (Papinijan, Ulpijan, Pavle). Uprava je podijeljena po resorima. U gradovima je bilo nekih tragova samouprave. Postoji gradsko vijee sastavljeno od dekuriona na ijem elu je gradski prefekt. Vojska je podjeljena na graniare (limitanei) koji su razmjetani du granice i ostatak (comitates) koji je rsporeen po garnizonima u unutranjosti spreman da pritekne u pomo pograninim jedinicama. Za cijelu teritoriju Carstva uveden je jedinstveni sistem poreza, tzv. capitatio iugatio, nazvaj tako to je kao osnovu uzimao ovjeka koji obrauje zemlju (caput) i odreivao povrinu zemlje (iugum) koja se mijenjala zavisno od plodnosti i od kulture koja se na njoj gaji. Trgovci i zanatlije plaaju drugu vrstu poreza. Zanimljiv je pokuaj Dioklecijana da odredi cijene proizvoda i usluga koji je imao malo uspjeha kao i drugi te vrste (edikt o cijenama) Konstantinove reforme dravni aparat je dopunjen, broj inovnika je vei. Ostala je podjela na 4 prefekture na elu sa prefektima. One se dijele na trinaest dijeciza. Broj provincija se popeo na 116. Da bi smanjio opasnost od pobuna Konstantin je odvojio vojnu od civilne uprave. Upravna vlast ukljuujui i sudsku, bila je povjerena upravnicima, a vojna vojvodama. Broj inovnika je sve vei. O carevoj bezbjednosti starao se garnizon od oko tri i po hiljade ljudi. Samo finansijska uprava (ministarstvo finansije) imalo je jedanaest odjeljenja i nekoliko stotina slubenika, a skupljanjem 24

poreza bavilo se na hiljade dekuriona i drugih funkcionera. Svaki upravnik provincije imao je pravo na lini aparat posluge od oko 200 ljudi i na ergelu od 150 konja. Umnoio se broj agenata koji se najprije prenosili nareenja lokalnim organima vlasti, a obavjetenja vladaru, a kasnije su se pretvarili u tajnu policiju. Vojska se i dalje dijeli na graniare i trupe po garnizonima. Vojnici razmjeteni po gradovima zvali su se palatini i bili su bolje plaeni od graniara (limitanei). Sve te ljude u dravnoj slubi i vojnike plaa drava pa se zato i trudi da nae nove izvore prihoda. Konfiskacija imanja bogataa, pod izgovorom da su dravni neprijatelji ili da su jeretici, punili su dravnu blagajnu. Taj ogromni i skupi aparat donekle je ublaio krizu i odloio propast. Duh inovnike pokornosti, korupcija, strah od dounika i monih susjeda (potentiores) zavladali su drutvom, irili malodunost i koili svako stvaralatvo. Malo je ljudi bilo spremno da se bore za takvu dravu.

Feudalizacija (77-78)
Traei izlaz iz tekoa, vladajui krugovi su pronalazili rjeenja koja su u sutini znaila udaljavanje od postojeeg poretka i najavu novih oblika proizvodnih odnosa. Najvaniji oblik u kome su se ispoljile ove tendencije bio je kolonat. Ali su u istu kategoriju spadali i patrocinijum, elemenat kastinskog, odnosno stalekog ureenja, naturalizacija privrede, pa i samo hrianstvo. Da bi zainteresovali robove za rad, robovlasnici su ih poeli oslobaati i davati im parcele zemlje, zadravajui neke oblike line svojine i imovinske zavisnosti. Pored toga u kolone se pretvaraju i osiromaeni seljaci, gradski proleterijat koji je poeo masovno da naputa gradove, kao i naseljeni varvari u dijelovima Carstva koji su opustjeli. Sa opadanjem robnonovane privrede, novana davanja se pretvaraju u naturalna ili obavezu rada na parcelama koje pripadaju gospodaru. Kasnije se izjednaavaju prava svih koji obrauju zemlju, naroito izmeu poloaja seljaka i kolona. Vaan korak na ovome putu bilo je vezivanje seljaka za zemlju. Zbog sistema poreza (capitatio-iugatio), a u elji da odre obim poljoprivredne proizvodnje, vladari su nekoliko mahova proglaavali da zemljoradnik ne moe da napusti zemlju koju obrauje. Posebno je energina bila zabrna koju je 332 godine izdao Konstatin. Uporedo sa ovim, mijenjalo se i znaenje rijei kolon. U poetku colonus znai onaj koji obrauje zemlju, a tako su se zvali i iseljenici u kolonije. Zatim dobija znaenje zakupac zemlje, a od kraja treeg i poetka etvrtog vijeka rob zemlje (servus glebae). Na kraju, u novoosnovanim varvarskim dravama, od latinskog servus glaebae, poinje rije rob (servus) da se upotrebljava za kmeta.Vladari proglaavaju da seljak ne moe da napusti zemlju koju obrauje. Patrocinijum je jo jedan nagovjetaj novih odnosa. Da bi se zatitili od varvara seljaci zakljuuju ugovor sa oblinjim veleposjednikom kojem ustupaju svojinu nad zemljom ali stiu pravo zatite koja obuhvata i mogunost da se sklone u utvreni zamak patrona. U elji da odre proizvodnju i zanatstvo u ivotu, vladari poinju zabranjivati nizu podanika da napuste svoje zanimanje. Tako se naziru obrisi jedne staleke organizacije, koja nije svojstvena klasinom robovlasnitvu. Ti drutveni stalei se dijele na vie (honestiores) i nie (humiliones). Honestiori ili magnati su veleposjednici i vii dravni funkcioneri. Oni esto imaju utvrene zamkove i naoruanu pratnju. U nie spadaju ostali slubenici, zanatlije, gradska sirotinja, koloni i seljaci. Pripadnost staleu se stie roenjem i teko se kasnije moe izmijeniti. Razlika izmeu dva stalea nije samo ekonomska i faktika, ve i pravna. Tako je bilo zabranjeno kanjavanje pripadnika viih stalea (honestiores) tjelesnim kaznama, dok ta zabrana ne vai za humiliores.

Hranstvo (79-82)
Osniva hrianstva je bio Isus Hristos, roen za vladavine Avgusta, o ijem ivotu se malo zna van Svetog pisma. Hrianstvo je od poetka imalo kosmopolitski karakter. Nastalo je na agoniji jednog svijeta kome je u biti antiki agon. Hrianstvo, nasuprot antikom svijetu, propovijeda pokornost, smjernost, opratanje. Hrianstvo obeava vrhunsku pravdu, kaznu i nagradu poslije stranog suda . Stari lokalni bogovi teko su mogli opstati u ogromnoj Imperiji. Rano hrianstvo imalo je i izrazitu antiplutokratsku crtu. Ono Rim naziva velikom bludnicom i osuuje robovlasnitvo. Zato je imalo uspjehe kod sirotinje i robova. Rimski intelektualci su se podsmjevali smjenom praznovjerju, a 25

vladari su progonili hriane u emu su se naroito isticali Neron, Karakala i Dioklecijan. Hrianstvo je poelo zahvatati i vie stalee, koji prvo kriom, a zatim otvoreno prihvataju novi kult. Najprije je Konstantin izdao 313 g. Milanski edikt o toleranciji kojim je dopustio slobodno ispoljavanje nove vjere. Sljedei carski zakon koji se odnosio na religiju, Teodosijev edikt, bio je korak nazad. Vie nema tolerancije, dozvoljena je samo jedna religija. To se dogodilo 380 g.n.e. kada je Teodosije proglasio hrianstvo za jedinu dozvoljenu religiju. Uticaj hrianstva na pravo je veliki. Vladari se poinju smatrati bojim namjesnicima na zemlji. Poelo se drugaije gledati na enu. Raskol (izma). Dioba Carstva na dva dijela koja je bila posljedica dominantnog uticaja helenistike tradicije i grkog jezika na Istoku i rimskog naina ivota i latinskog ivota na Zapadu. Razlika izmeu istonih crkava i Rima bila je sve vea. Na kraju 1054 g. poslije vie uzajamnih optubi i nesporazuma rimski papa i carigradski patrijarh bacili su jedan na drugog anateme, ime je dolo do konanog razlaza izmeu istone (pravoslavne) i zapadne (katolike) crkve. To je bio veliki raskol ili izma. Iako hrianstvo u mnogo pogleda poricanje antike, ono je s druge strane, nastavilo istoriju Grke (pravoslavlje) i Rima (katolianstvo). Katolika crkva je prenijela Evropi latinski jezik, a pravoslavna u neto manjoj mjeri elemente grke kulture.

Karakter drave (82-83)

Od III vijeka robovlasniki poredak je u krizi. Mnogi veleposjednici prelaze na korienje rada kolona. Teko se moe braniti stav da je drava, poev od Konstantina prela na stranu feudalne vlastele. Bilo je nekih mjera koje idu na ruku feudalizaciji: vezivanje seljaka za zemlju, prenoenje nekih nadlenosti na potentiores. Ali to su bili iznueni potezi, jer se drugaije nije moglo. Zabrana svima koji obrauju zemlju da je naputaju bila je logina posljedica poreskog sistema capitatio-iugatio. Mnogo je vie zakona koji imaju izraenih antifeudalni karakter. Carevi su nerado gledali na pretvaranje seljaka i robova u kmetove. Oni omoguuju seljaku da se pokaje i raskine ugovor kojim je zasnovao odnos kolon patron. Veleposjednicima se zabranjuje dranje privatnih zatvora i iznuivanje poklona od susjeda. Onaj ko proda imanje i ne dobije ni polovinu pravine cijene, mogao je da raskine ugovor, a takvo pravo nije imao kupac koji previe plati za zemlju. I sam pravni sistem odaje robovlasniku orijentaciju. ak i u vrijeme Justinijana kada udbenici govore o poloaju ovjeka u drutvu, polaze od klasine diobe robovlasnitva na slobodne i robove. Justinijanov kodeks je unio titulus De agricolis censitis vel colonis, ali on je imao samo 26 odluka koje regulie poloaj oporezovanih seljaka ili kolona. Ba zato to je postojala protivurjenost izmeu robovlasnikog karaktera prava i drave, proces feudalizacije je imao ilegalni karakter i koristio je postojee ugovore, naroito dugoronog zakupa ili patronata, koji dobijaju novu sadrinu. Ta usmjerenost zakonodavstva prema starim idealima klasinog robovlasnitva naroito je izraena u vojnim kodifikatorskim naporima Justinijana. Krajem rimske historije zapaa se i jedna nova tenja, a to je birokratizacija. Vojska i ostali dijelovi dravnog aparata nastoje da ne tititi interese nijedne klase, ve svoje vlastite.

Pad Rimskog Carstva (83-85)

Mo Carstva se postepeno osipala, rimska, u stvari najmnika vojska trpjela je poraz za porazom. Jedan od naroda koji je pustoio Rimsko Carstvo, naroito njegov zapadni dio, bili su Vandali. Oni su se etali kroz Imperiju kao kroz park doli su u paniju, opustoili mnoge gradove, tako da je njihovo ime postalo simbol varvarskog odnosa prema kulturnim spomenicima. Zbacivanje posljednjeg rimskog vladara nije bilo neoekivano, niti je bilo naroito zapaeno. Poslije duge agonije 476 g. germanski najamnik Odoakar svrgnuo je sa vlasti imperatora Romula, koga su savremenici zvali augustulus (mali car). Tako je rimska istorija poela sa jednim Romulom i zavrila sa vladarom istog imena. Ustanci robova su doprinijeli promjeni u rimskoj privredi i dravi. Robovi kao i kmetovi u srednjem vijeku ne mogu izvesti revolucionarni preobraaj, jer svaka revolucija zahtjeva pored ruilakog, jedan stvaralaki in. Osnovni razlog je bio kriza sistema u privreivanju, ratovanju, politikom ivotu. Svaki drutveni poredak mora rjeavati neke istorijske zadatke, izmeu ostalog mora unaprijediti proizvodnju. Ekstenzivnim nainom robovlasnitvo je neko vrijeme to omoguavalo. Meutim, priliv robova je opadao, njihov rad je sve manje rentabilan. Osvajaki ratovi su imali teke posljedice u vie pravaca. Rimljani su se izgubili u moru drugih naroda i u ogromnom prostranstvu. Jedan od razloga propasti Carstva je bilo i prirodno sazrijevanje i dekadencija sistema. Vladajua klasa se postepeno 26

iskljuivala iz najvanijih aktivnosti u drutvu iz privrede, politike i ratovanja. Ona je u vrijeme patrijarhalnog ropstva, uestvovala u proizvodnji s tim to je koristila i rad robova. U vrijeme razvijenog robovlasnitva, itav neposredni rad je preputen robovima, a robovlasnici zadravaju za sebe organizacione zadatke. Neto kasnije, i sam nadzor nad radom robova preputaju drugima, najamnicima ili osloboenicima, koji ostaju na imanju, dok se oni sele u Rim ili drugi grad. To je stupanj koji se moe zapaziti u svakom drutvu koje je izgubilo vitalnost. Istovremeno se slobodni graani iskljuuju i iz politike, to je naroito vidljivo tokom dominata. Nema vie izbora, senat gubi svaku vlast. Ve prije toga su vojevanje prepustili strancima, tako da se udeo italika sveo na 1%. Vladajua klasa Rima postala je drutveno suvina. Jedan od pravih uzroka pada je i sudbina istonog dijela Carstva. Vizantija je uspjela da prebrodi tekoe i da potraje jo jedan milenijum. Ovome je doprinjeo neto povoljniji geografski poloaj. U istonom dijelu je ve ranije robovlasnitvo bilo u krizi tj. robovlasnitvo nije imalo tako ist oblik i nije bilo tako iroko raireno kao u zapadnim provincijama i samoj Italiji. Kad je sistem doao u krizu to je mnogo vie pogodilo zapadne krajeve nego Istok.

Pravo
Postklasino pravo (85-87)
Pravo ovog perioda karakteriu grozniava zakonodavna aktivnost imperatora, kvarenje stila, sve vei uticaj hrianstva. Pravni sistem je razapet izmeu dvije protivrjene tendencije: tenje na ujednaavanju i porast uticaja regionalnog, provincijskog prava. Jedna od osnovnih odlika postklasinog prava je tenja ka ujednaavanju. Gubi se razlika izmeu pretorskog i civilnog prava, izmeu ius gentium i ius civile-a. Kao posljedica romanizacije provincija i dodjeljivanja rimskog graanstva peregrinima, zapaa se najprije pribliavanje pravnih sistema Italije i ostalih dijelova Carstva. Ali je kasnije sa slabljenjem centralne vlasti i privrednim zatvaranjem provincija dolo do pojave specifinih osobina u pravnoj praksi nekih provincija, do udaljavanja od klasinog uzora. To je tzv. vulgarno rimsko pravo u kome nema jasne razlike izmeu dravine i svojine, izmeu zajma i posluge i sl. Ovo e pravo doi do punog izraaja padom Zapadnog Carstva i prodorom naturalne privrede. Pravni izvori iz prethodnih epoha (zakoni, edikt pretora, spisi pravnika, odluke princepsa) se i dalje primjenjuju, ali uglavnom preko tumaenja koja su dali pravnici u svojim knjigama (ius ili ius vetus). To je statini dio prava, a vladareve naredbe (leges) postaju jedini dinamini izvor koji prati potrebe ivota. Humanizacija prava - pravo je produilo da se oslobaa formalizma i apstraktnosti tako da je sada forma samo nain da se obezbjedi dokazivanje, a ne uslov punovanosti posla, osim za neke izuzetno vane ugovore i za testament. Vladari su donosili zakone koji su ublaavali raniju surovost prema dunicima i sirotinji. Ograniava se kamatna stopa, obezbjeuje se jedan minimum sredstava sirotinji, doputa se raskid prodaje zemlje ako nije dobijena pravina cijena, doputa se seljacima da se pokaju i raskinu ugovor kojim se sebe podredili nekom od monika (potentiores). Ovom periodu dugujemo jedan od najmonumentalnijih spomenika pravne istorije, Justinijanova kodifikaciju.

Ius i leges nova uloga uenih pravnika (87-88)

aroliko mnotvo izvora prava, koje postoji u vrijeme principata, u ovom periodu zamjenjuje dihotomija, dvodioba prava na ius i leges. Ius (doslovno: pravo) je pravo sadrano u djelima klasinih rimskih pravnika. Ovaj period nije dao neko veliko ime u pravnoj nauci. Pravnici ovog perioda se sa velikim potovanjem odnose prema klasinim tekstovima. Pravnici klasinog perioda uglavnom pripadaju aristokratiji, ekonomski i intelektualno nezavisnoj od drave. Pored bavljenja nastavom pravnici sada postaju sve vie dravni inovnici. Naroito je nov nain suenja, tzv. ekstraordinarni postupak, zahtjevao mnogo obrazovanih pravnika. Profesionalno 27

suenje je dovelo do jo jedne promjene. Ranije, kada je presudu donosila porota, dobro sroen govor je imao vei znaaj nego valjan pravni argument, a sada kada presudu istie profesionalni sudija zahtijeva se vie poznavanje prava nego besjednike vjetine. Pravo sadrano u djelima klasinih pravnika zadralo je autoritet, ali postaje statini dio pravnog poredka. Dinamini su zakoni koje donosi imperator, koji sada postaje jedini ivi izvor prava. Leges su zakoni koje donosi imperator. Primjenjivalo se pravilo: principes legibus solutus (vladara zakoni ne vezuju), to znai da u donoenju novih odluka on nije sputan ni pravilima iz knjiga jurisprudenata niti zakonima prethodnika, pa ni vlastitim zakonima. Sudije i drugi pravnici po pravilu ne primjenjuju neposredno zakone i edikte, ve njihove komentare koje su dali klasiari. Pravnika je bilo na desetine, a oni su ostavili za sobom na stotine komentara. Deavalo se da jedan klasini pisac zastupa razliita miljenja, a da ne govorimo o protivrjenostima izmeu sabinijaca i prokuleanaca ili izmeu pripadnika iste kole. Sve to dovodi do nesigurnosti i prualo mogunost za zloupotrebe u inae korumpiranom dravnom aparatu. Da bi stali tome na put neki vladari su pokuali da zakonima reguliu upotrebu pravnikog prava, tj. ius-a. Tako su nastali Zakon o kasiranju i Zakon o citiranju. Najprije je Konstantin 321. godine donio tzv. Zakon o kasiranju, kojim je zabranjeno sudovima da primjenjuju Ulpijanove i Pavlove komentare Papinijanovih dijela. 426. godine donijet je Zakon o citiranju kojim je propisano da se mogu primjenjivati sva djela petorice rimskih pravnika: Papinijan, Pavle, Gaj, Ulpijan i Modestin (tzv. senat mrtvih jer su svi bili davno pokojni). Djela ostalih pravnika su mogla biti navoena, ali samo ako je podnijet sudu autentian tekst.

Zbornici prije Justinijana (88-90)

Postoje dvije vrste pravnih zbornika koji su prethodili Justinijanovoj kondifikaciji. Neki od njih sadre samo leges tj. carske zakone, dok drugi sadri i ius i leges. Zbornici leges. U ovom periodu ulogu dinaminog djela prava uzeo je na sebe vladar. Broj zakona se vremenom namnoio, jer je bilo vladara koji su izdavali na stotine, ak i hiljade zakona. Zato se osjetila potreba da se ovi zakoni sakupe i srede, to bi olakalo posao sudijama i studentima. Tako su nastali Codex Gregorianus, Codex Hermogenianus i Codex Theodosianus. Prva takva dva zbornika djela su profesora ili advokata, a trei cara, odnosno njegove komisije. Codex Gregorijanus je sastavljen 291 dobio je naziv po sastavljau i sadravao je izvjestan broj carskih odluka, reskripti izdanih od Hadrijana do Dioklecijana. Codex Hermogenianus je nastao 294. O njegovom tvorcu se nita pouzdano ne zna. On predstavlja dopunu prethodnog kodeksa i sadri reskripte iz 293 i 294 g. Obe ove zbirke su dobile sankciju vladara poslije svog nastanka, Teodosije II im je priznao zakonsku snagu 429g. nekoliko godina prije nego to je sastavljen zbornik koji nosi njegovo ime. Codex Teodosianus. Najznaajniji zbornik prije Justinijana je zbirka carskih odluka koja je sastavljena 438. godine. On je bio podjeljen na 16 knjiga, a one se dijele na titule (naslove) u okviru kojih su hronolokim redom navedene carske kodifikacije izdate poev od Dioklecijana, ukupno oko 3000. Ovaj kodeks je dragocjeni izvor prava, a naroito je koristan zato to sadri znatan broj odredbi iz javnog prava. Zbornici ius i leges. Iz postklasinog perioda sauvani su neki zbornici i pravnike knjige koje sadre i carske kodifikacije i fragmente iz dijela rimskih pravnika. Jedan njihov deo ima karakter privatnih zbirki, te je vie je izvor prava za istoriju prava, nego izvor prava u uem smislu. Vatikanski fragmenti (Fragneta Vaticana) je rukopis koji je pronaen 1821g u Vatikanu. To je palimpsest, na kome je prvobitni tekst predstavljaju odlomci iz dijela Papijana, Paula i Ulpijana, kao i jedan dio carskih odluka. Najvjerovatnije da je sastavljen prije Teodosijevog kodeksa jer ga ne pominje, tj. krajem IV ili poetkom V vijeka Collatio legum Mosaicarum et Romanarum (uporeenje jevrejskog i rimskog prava) je jedna postklasina kompilacija, nastala priblino u isto vrijeme kad i Vatikanski fragmenti. Ona sadri odlomke iz djela Gaja, Papijana,Paula, Ulpijana i Modestina. Koriteni su odlomci iz Gregorijanskog i Hermogenijanovog zbornika carskih odluka. To je prva sauvana knjiga uporednog prava u istoriji. Postoje i varvarski zbornici rimskog prava, koji za razliku od gore navedenih, imaju zvanian karakter. 28

Justinijanova kodifikacija
Justinijana (90-91)
Justinijan je vladao od 527 565 g. Njegova vladavina predstavlja granicu izmeu starog i srednjeg vijeka. Roen je u Taurezijumu, Zvao se Petar Sabatije, a ime Justinijan uzima u ast svog strica i pooima Justina. Bio je obrazovan, energian i surov ovjek. Po smrti Justina, stupio na prijestol, postavio je dva osnovna cilja: uvrenje vjere i obnovu Rimskog Carstva. Jedan razlog za njegov uspjeh je u saradnicima kojim se okruio: pravnik Tribonijan, upravnik finansija Jovan Kapadokijski, vojskovoe Velizar i Narzes, arhitekta Antemije, istoriar Prokopije, njegova ena Teodora i drugi. Sa hereticima se surovo obraunao, a prilikom pobune graana (pobuna Nika) naredio je da se pobije 30.000 ljudi. Justinijan je ostavio za sobom najveu crkvu tog vremena Aja Sofiju (crkvu Svete Mudrosti). Obnovio je niz gradova. Pokuao je i djelimino uspio protjerati varvare iz Zapadnog Rimskog Carstva, sruivi najprije dravu Vandala u Sjevernoj Africi, a zatim protjeravi Gote iz Italije. Vojni uspjesi Justinijana bili su vie sjajni, nego trajni. Mnogo znaajnija je njegova kodifikacija.

Tribonijan (91)
Glavni arhitekta kodifikacije bio je pravnik Tribonijan, porijeklom iz Pamfilije u Maloj Aziji. Bio je jedan od najobrazovanijih ljudi svog vremena, podjednako je dobro znao grki i latinski. Najprije advokat a kasnije dravni inovnik brzo je skrenuo panju na svoje sposobnosti i popeo se ljestvicama hijerarhije sve do titule magister sacri palatii, to odgovara dananjem ministru pravde. U prvoj komisiji za kodifikaciju bio je obian lan, moda je to razlog to rezultat njenog rada, Codex Iustinianus, nije imao trajnu vrijednost. U ostalim komisijama je imao odluujuu ulogu, tako da je Justinijan pun hvale za njega i naziva ga veliki ovjek (vir excelsus), najueniji (prudentissimus), uzvieni ovjek (vir magnificus). Slubeni hroniar Carstva Prokopije pisao je i tajnu istoriju u kojoj je Tribonijanu, iako mu priznaje uenost, zamjerao gramzivost i udvoritvo caru. Jedan od zahtjeva pobunjenih graana bio je uklanjanje Tribonijana sa funkcije, to je Justinijan i uinio, da bi ga kada je opasnost prola, vratio na dunost.

Corpus iuris civilis (91-95)

Odmah po stupanju na vlast Justinijan je dao nalog komisiji da kodifikuje carske odluke: leges (Codex). Pod uticajem Tribonijana i drugih lanova komisije, odlueno je da se pristupi izradi novih zbornika, u prvom redu onog koji bi obuhvatao najljepi i najvredniji dio rimskog prava, spise klasinih pravnika: ius (Digesta). Kasnije se pristupilo radu na zvaninom udbeniku (Institutiones). Prvobitni zbornik carskih odluka je dopunjen i tako je nastao Codex repetitae praelectionis. Na kraju su dodane konstitucije koje je sam Justinijan izdao: Novellae. U srednjem vijeku ove zbirke dobijaju naziv Corpus iuris civilis (zbornik graanskog tj.rimskog prava) Tokom vie od hiljadu godina rimsko pravo se razvijalo i taj razvoj je imao vie tokova: zakonodavna aktivnost skuptine i senata, djelatnost pretora, spisi uenih pravnika, odluke imperatora. Sve je to dovelo do zbrke i neizvjesnosti u praksi, naroito u sudovima. Tako Justinijanov poduhvat nije neoekivan. Justinijanovu kodifikaciju ine: Novus Codex Iustinianus, Codex Repetitae Praelectiones, Digesta, Institutiones i Novellae. 1. Codex Iustinianus je zbornik carskih konstitucija izdatih prije Justinijana. Carske odluke su neto izmjenjene i prilagoene novim potrebama, stupio je na snagu 528 g. On nije sauvan. 2. Digesta je najobimniji i najvaniji dio kodifikacije. To je kodifikacija pravnikog prava ius-a. Sam naziv digesta oznaava enciklopedijsko, opte djelo, neto u emu je sreena materija. Komisija je brojala 16 lanova, pored Tribinijana u njoj je bilo 4 profesora i jedanaest advokata. U digestama su pronaeni odlomci iz 1528 knjiga. Najvei broj odlomaka ukupno oko 9000 uzet je iz dijela pravnika koji su inili senat mrtvih (Ulpijan, Papijan, Pavle, Scevola, Julijan, Gaj i Pomponije). Komisija je dobila 10 godina da zavri ovo djelo, meutim ona ga je napisala za manje od 3 godine. Digesta je stupila na snagu 533 g., podjeljena je na 50 knjiga. Knjige dijele naslove (tituli), 29

osim 3 koje sadre po jedan titulus. U okviru naslova su sakupljeni odlomci (fragmenti) iz dijela rimskih pravnika koji se odnose na to pitanje. Ako je fragment vei dijeli se na principium (poetak) i paragrafe. Na poetku svakog odlomka stoji od kog pravnika i iz kog dijela je to uzeto. Komisija je dobila ovlatenje da mijenja tekstove, da ih prilagodi potrebama, novom pravnom poretku. Te izmjene se zovu interpolacije. 3. Institucije (instituciones). Kada su zavrili rad na Digestama, lanovi komisije su odluili da naprave zvanian udbenik koji e imati zakonsku snagu, kako studenti ne bi hvatali zabiljeke i uili po zastarijelim tekstovima. Radom na knjizi rukovodio je takoe Tribonijan, a pomagali su mu profesori Teofil i Dorotej. Udbenik je sastavljen i prepisan tako da je stupio na snagu prije Digeste, te iste 533 g. Sastavljai su se koristili najviim Gajevim Institucijama. Uticaj Gaja je vidljiv i iz same injenice da ove Institucije, kao i Gajeve, imaju etiri knjige i to je i ovdje materija izloena po sistemu tripartircije: personae-res actiones. Neto je obimniji uvodni deo, gdje se govori o pravu i pravdi, ega u Gajevom priruniku nema, a razlika je i u etvrtom komentaru. etvrta knjiga Gajevih Institucija posveena je suenju i bila je gotovo neupotrebljiva, jer su stari postupci o kojima Gaj pie legisakcioni i formularni, iezli. etvrti komentar ovih institucija posveen je deliktima. 4. Codex repetitae praelectionis (zbornik ponovnog itanja tj. Preraeni zbornik). Poslije zbornika carskih odluka, bilo je jo nerijeenih pitanja, a i samim zbornikom Justinijan nije bio zadovoljan, pa mu je Tribonijan predloio izdavanje dopunskih konstitucija (quinquaginta decisiones pedeset odluka). Ni to nije rjeavalo sve probleme, te je naloeno da se preradi zbornik iz 528. godine i izda novi. Na elu komisije od tri advokata i jednog profesora, Tribonijan je taj posao ubrzo zavrio i 534. godine stupa na snagu novi kodeks, koji je sauvan. U njemu je materija podjeljena na titule, koji su grupisani u 12 knjiga. U okviru naslova, titula, sakupljeni su zakoni (leges) po hronolokom redu, uz napomenu koji vladar i kada ih je donio. Ukupno je bilo oko 4500 ovih zakona. 5. Novellae (novi zakoni). To su Justinijanovi zakoni koje je on izdao poslije stupanja na snagu kodifikacije. Izdao je oko 170 novih zakona koji nisu sakupljeni u zvanini zbornik. Postoje privatne zbirke koje se zovu Novellae i koje ine sastavni dio Corpus iuris civilis. Nain citiranja: Justinijanova kodifikacija se danas citira tako to se navede poetno slovo zbirke, zatim broj knjige, pa onda brojevi titula, fragmenata (ili zakona) i eventualno paragraf. Znaaj: Justinijanova kodifikacija predstavlja najznaajniji pravni zbornik u istoriji, ne samo po vrijednosti sadraja, ve i po uticaju na potonji razvoj prava. Poeci pravnih studija u srednjem vijeku vezani su za prouavanje Digesta, kao i sve kole koje su se zatim javile (glosatori, postglosatori, kole elegantne jurisprudencije, pandekisti). Srednjevjekovno, pa i moderno pravo plodovi su Justinijanove kodifikacije. Justinijanov zbornik nije imao samo plod vremena u kojem je nastao. I u Digestama, i u Kodeksu, pa i u Institucijama sakupljeno je ono najbolje to se tokom vijekova stvaralo. Jedino su Novele vie vezane za vrijeme u kome su sastavljene.

Recepcija Rimskog prava

Opti pregled (96)
Recepcijom rimskog prava naziva se prihvatanje rimskog prava u srednjevjekovnoj Evropi kao vaeeg, pozitivnog prava. Osnovni razlozi za recepciju su razvoj trgovine, pojava gradova i graanskog stalea. Rimsko pravo imalo je gotova rijeenja za veinu problema koji su donosili ivlji promet i procvat gradova. Nekada je ta recepcija bila putem uticaja naroito kolovanih pravnika (posredna recepcija), a nekada je bila posljedica odluke vladara (neporedna recepcija). Kada je 476. godine propalo Zapadno Rimsko Carstvo, nije prestala istorija rimskog prava. U Vizantiji, sve do njene propasti 1453. godine neprekidno je primjenjivano rimsko pravo. Na Zapadu, poslije najezde varvara i uspostavljanja ranofeudalnih drava, rimsko pravo je tokom vremena skoro izezlo iz upotrebe. Katolika crkva je prenijela evropskom svijetu latinski jezik. Na ruevinama antike u Evropi su nastale ranofeudalne drave sa jednim potpuno novim sistemom. Potrebno je bilo da prou vjekovi, da se pojavi trgovina i gradovi i da kultura dostigne neki novi nivo da bi potomci onih istih varvara koji su sa mrnjom unitavali Rimsko Carstvo, shvatili njenu vrijednost. Oni nastoje da 30

ponovo uspostave ono to su preci unitavali, da otkopaju to je zemlja pokrila, da proitaju prvobitne tekstove na palimpsestima. Tako nastaje renesansa, a pravna renesansa je najraniji i najtipiniji vid ovog preobraaja, koji e Evropu, od zaostalog pretvoriti u tehnoloko i kulturno najnapredniji dio svijeta. Rimsko pravo je poslije vie vijekova zaborava ponovo postalo predmet interesovanja i poelo je ponovo da se primjenjuje. Na zapadu je rimsko pravo bilo u slubi, u prvom redu, robnonovanim odnosima i graanskom staleu u nastajanju. Otuda je najvea panja posveena privatnom pravu u cjelini, a posebno obligacionom pravu. Zbog ovoga naziv ius civile (to u Rimu znai pravo graana grada Rima) dobija novo znaenje civilno pravo poinje znaiti: imovinsko, privatno , graansko pravo u irem smislu.

Rimsko pravo na istoku

Vizantija (97)
Tri osnovna elementa na kojima je izgraena vizantiska civilizacija su: grko odnosno helenistiko kulturno nasljee, rimska dravna i pravna tradicija i hrianstvo (pravoslavlje). Dok je feudalizma Zapadne Evrope nastao na ruevinama robovlasnitva, Vizantija je ula u srednji vijek uz odravanje etnikog, kulturnog i dravnopravnog kontinuiteta. Tako je nastao jedan poseban oblik feudalizma, koji je specifian u odnosu na zapadni, ali ima paralele u drutvenom i privrednom poretku nekih istonih zemalja. Vizantija je bila najcivilizovanija drava, ovog dijela svijeta. Konstantinopolj veliinom i ljepotom nije zaostao za Rimom iz vremena najveeg procvata i brojao je vjerovatno blizu milion stanovnika, u vrijeme kada su Pariz, Minhen i London bile provincije sa jedva 30.000 stanovnika.

Vizantijski zbornici rimskog prava (97-98)

Vizantijski vladari smatrali su se jedinim zakonitim nasljednicima rimskih imperatora, a Vizantijci sebe nazivaju Romeji to znai Rimljani. Tipino robovlasniko pravo sve je manje odgovaralo feudalnoj sredini. To stanje su vladari prevazilazili na dva naina: prepravkama rimskog prava (u pravcu veeg ovjekoljublja) i izdavanjem novih zbornika, koji su bolje odgovarali drutvenim potrebama, ali su bili primitivniji od rimskih (Zemljoradniki zakon, Pomorski zakon i sl.). U osmom vijeku Lav III Isavrijski izdao je jednu peradu Justinijanove kodifikacije na grkom jeziku pod nazivom Ekloge (izbor zakona) Ekloge su primjenjivane u Vizantiji gotovo vijek i po. Oko 880 g. Vasilije I Makedonski izdao je Prohiron (Zbornik proirenih zakona), a neto kasnije Epanagoge (Zbornik ponovljenih zakona). On je zapoeo jo jedan ambiciozniji poduhvat, ali ga je zavrio njegov sin Lav Mudri koji je 892 g. izdao Vasilike ili Bazilike (carske knjige). To je obimniji kodeks od ranijih vizantisjkih prerada rimskog prava. Razlika je u tome to je ovdje mateija izloena po pitanjima, tako da se u okviru 60 knjiga i naslova prikupljena sva pravna pravila koja se odnose na isti problem, bez obzira da li se ona nalaze u Kodeksu, Institucijama, Digestama ili Novelama. Iako pregledniji ovaj zbornik je bio obiman tako da je premaivao potrebe Vizantije tog vremena. Zato su pravljeni izvodi kao i prerade. Jedna najpoznatija prerada je Heksabiblos (estoknjije) solunskog pravnika Konstantina Armenopulosa.

Rimsko pravo o zapadnoj Evropi

Jedan pregled na Zapadnu Evropu: Dugo putovanje u no (98-99)
Feudalizam, iji se korijeni naziru ve u poznoj Rimskoj Imperiji, bio je u mnogo emu suprotnost antikog civilizaciji. Selo vlada nad gradom, poljoprivreda nad ostalim privrednim djelatnostima, pormet zamire, ne samo dobara ve i ljudi.. Novi poredak je humaniji, seljak (kmet) nije vie stvar, ve ovjek. Bilo je promjena i u privredi: uveden jegvozdeni plug, tropoljni nain obrade zemlje. U antici sva proizvodnja temelji se na miici roba ili ivotinja, sada se koristi snaga vode i vjetra. U pogledu kulture, iji je i pravo dio, ovo vrijeme je ne korak, ve itav skok unazad. Evropa je nekoliko vijekova po padu rima bila tamni vilajet u odnosu na Vizantiju i islamski svijet. Istok zna za svilu, kompas, barut, rakete, papir i neku vrstu tampe. Arapske zemlje su dale silan podstrek 31

matematici. U to vrijeme ak i vladari u Evropi nose grube tkanine, spavaju na slamaricama i gotovo ne znaju za linu higijenu. Jelo se rukama od pribora se upotrebljava samo kaika i no. Prvu viljuku Zapad je vidio kada je vizantijska princeza gostovala u Veneciji. Arapski svijet bio je i vojniki superiorniji. Arapi su osvojili paniju, Turci su pokorili Balkan i drali ga pet vijekova. Na posredovanju u trgovini izmeu Evrope i istonih drava Venecija je izgradila svoje bogatstvo i uticaj. Slini razlozi su doveli do procvata enove, Napulja, Firence. Prva banka u Evropi javlja se u Veneciji polovinom XII vijeka. ta je izazvalo preokret i od Evrope stvorilo rasadnik ideja, predvodnika u naunoj i tehnolokoj revoluciji? To je onaj duhovni preobraaj koji se naziva preporod, renesansa. On se naroito osjea poslije krstakih ratova. Renesansa je ponovno raanje antikih uzora, povratak idejama i idealima Grke (kada se radi o umjetnosti i filosofiji) i Rima (kada je rije o pravu i dravi). Jedan od prvih oblika ovog preobraaja bila je pravna renesansa, koja je zapoela u gradovima Italije krajem 11 i poetkom 12. vijeka prouavanjem Digesta i drugih dijelova Justinijanove kodifikacije.

Varvarski zbornici Rimskog prava (100)

Kao nosioci suvereniteta, vladari su u novoosnovanim dravama izdavali zbornike rimskog prava za pokorene starosjedioce. Edictum Theodorici (Teodorikov edikt) je izdao istonogotski kralj Teodorik oko 500 g. u sjevernoj Italiji. Sadravao je izvode iz tri prejustinijanska zbornika carskih konstitucija: Gregorijanovog, Hermogenijanovog i Teodosijevog kodeksa, kao i dosta iroke izvode iz Pavlovih Sentencija. Primjenjivao se i na starosjedioce i na Gote. Sledei zbornik je Lex Romana Visigothorum (Rimski zakon Zapadnih Gota) koji je napravila komisija po nalogu zapadnogotskog vladara Alarika II 506 g. Zove se jo i Alarikov brevijar (Alarikov skraeni zbornik). Primjenjivan je samo na starosjedioce na teritoriji dananje panije i June Franscuske. Pored izvoda iz tri kodeksa i Pavlovih Sentencija, sadravao je i odlomke iz Gajevih Institucija. Vjerovatno je ista komisija i priblino u isto vrijeme sastavila i Gajeve Epitome (Epitome Gai, u kojima je prepriana sadrina prva tri komentara Gajevih Institucija. Bilo je i drugih zbornika sline namjene i sadrine (Eurikov zbornik u Junoj Francuskoj i paniji, Lex Romana Burgundionum u Sjevernoj Francuskoj). Vremenom su potpuno preovladali feudalni elementi, a starosjedioci i doljaci su se stopili u jedan narod. Trgovina je gotovo zamrla tako da je onaj veliki broj pravila koja su regulisala prodaju, zakup, najam i zajam i druge ugovore postao nepotreban.

Glosatori (100-102)
Iako je nekih pretea bilo i ranije (kola u Paviji), poetak pravne renesanse vezuje se za Bolonju i kolu glosatora. Prvi koji je poeo itati i komentarisati Digestu bio je pravnik i filolog Irnerije (Irnerius 1050-1130). kola koju je osnovao dobila je naziv po glosama, biljekama izmeu redova (glossa interlinearis) i pored teksta (glossa marginalis). Osnovna obiljeja ove kole su: skolastiki metod i veliko potovanje prema rimskom pravu. Ranoj skolastici je temelje dao Avgustin, a konani oblik Toma Akvinski. U oima crkvenih mislilaca znanje predstavlja zaokrueni i skladan sistem do kojeg se dolazi formalno logikim putem. Ovakvim metodom su glosatori prilazili i rimskom pravu koje je za njih pisani razum (ratio scripta), jedna harmonina cjelina. Oni u njemu ne vide istorijske naslage niti protivrjenosti. Glosatori su sakupljali glose koje se odnose na isto pitanje ili grupu pitanja u zbirke zvane summae, a bilo je i jo uoptenijih zbirki summae summarum. Autoritet Rimskog prava bio je toliki da je nekada dovodio do nategnutih rjeenja i pogrenih rezultata. I pored ovih omaki i lutanja, period od jednog vijeka u kome su djelovali glosatori predstavlja vrijeme kada je pravna nauka ostvarila veliki napredak. Iako oni ne uoavaju istorijsku dimenziju, vremenska distanca, novi ugao gledanja, uporeivanje pravila koja se nalaze u raznim dijelovima kodifikacije koju je sastavila Tribonijanova komisija, navodili su na nove zakljuke, na pretvaranje rjeenja jednog sluaja u opte pravno naelo. Iz raznih zemalja Evrope dolazili su mladi ljudi u Bolonju i druge gradove Italije uiti pravo. Rimsko pravo postaje autoritet za sudove i dobija praktinu vrijednost za advokate i sudije. Nasljednik Irnerija je Bulgar (Bulgarus), koji se smatra najboljim od tada cijenjenih etiri doktora (ostala tri su: Jakob, Hugo i Martin). Napisao je knjigu De regulis iuris. Poznat je bio i Aco (Azzo), pisac jedine zbirke glosa (Summa), iji se uticaj osjetio sve do Engleske. Placentin (Placentinus) je metod glosatora (italijanski metod uenje mos docendi italicus) prenio u Francusku, u Monpelje, a Vakarije (Vaccarius) u Englesku, u Oksford. 32

Posljednji glosator je bio Akurzije (Accursius) koji je sredinom XIII vijeka sakupio sve glose prethodnika u jedan zbornik Glossa ordinaria, koji je sadravao preko 62000 glosa.

Prvi univerziteti (102-103)

Prvi evropski univerziteti su bili posljedica intelektualne radoznalosti, pobuene renesansom. Oni nisu nastali odlukom vladara ili crkve, ve spontanim organizovanjem studenata i profesora, to je dalo od samog poetka jedan peat autonomnosti. Studije su ile prvo u tri pravca: teologija, medicina, pravo. Centar za teologiju bio je Pariz, za medicinu Salerno na Siciliji i Monpelje u Francuskoj, a za pravo Bolonja. Bolonja je bila model za evropske univerzitete. U poetku se studiralo samo Rimsko pravo i to Justinijanova kodifikacija, a ubrzo (ve u 12 vijeku) je dodano i kanonsko pravo. To se desilo poto je monah Gracijan sakupio crkveno pravo u zbornik pod nazivom Gracijanov dekret (Decretum Gratiani, oko 1140. g. Onaj ko zavri studije oba ova prava dobijao je titulu doctor iuris utriusque (doktor oba prava). Ubrzo su vladari uvidjeli kakvu korist nose studije i univerziteti pa su poeli davati privilegije. Jedan od prvih bio je Fridrih Barbarosa koji je oko 1150. g. studentima i profesorima Bolonje ustanovio sljedee povlastice: imunitet na putu od kue do fakulteta, izuzee od sudske nadlenosti redovnih sudova (mogli su da izaberu za sudiju profesore ili biskupe), zabrana da se sudenti uzmu kao taoci za dugove svojih sugraana (to je inae bila redovna pojava u to vrijeme). Vremenom univerziteti dobijaju autonomiju. Broj studenata je rastao. Bolonja je krajem 13. vijeka imala oko 1000 sudenata. Poslije Bolonje, poinje sa radom Kembrid (1209), Padova (1224, iste godine i Napulj), zatim Sijena, Salamanka u paniji (oko 1220), Tuluza (1229). U sljedeem stoljeu se osnivaju univerziteti u Parizu, Pragu, Krakovu, Kelnu..

Postglosatori (103-104)
Od sredine XIII XVI vijeka, polazei od Akurzijeve Golssa ordinaria, razvija se nova varijanta italijanskog naina poduavanja kola postglosatora ili komentatora. Njima je bio blii tekst glose od Justinijanovih originala. Postglosatori su nastavnom i naunom djelatnou doprinjeli jo veem irenju uticaja rimskog prava, ali su u veoj mjeri nego glosatori bili usmjereni ka praksi. Oni su nastavili posao glosatora dodajui ono to su rimski pravnici svjesno izbjegavali: uoptavanja, izvlaenja naela iz konkretnih rjeenja. Najvaniji predstavnici ove kole bili su ino, Bartol i Baldo. ino Pistojski (Cinus de Pistoia, preminuo 1336) bio je savremenik i prijatelj Dantea, napisao je komentare Justinijanove kodifikacije i smatra se osnivaem sudske medicine. Bartol Sasoferatski (Bartolus de Sassoferrato, umro 1357) je bio profesor prava u Perui. Posebno se bavio gradskim statutima i sukobima praktikularnog prava, tako da se smatra zaetnikom meunarodnog privatnog prava. Baldo Ubaldski (Baldus de Ubaldis, preminuo oko 1400), - bio je uenik Bartola, predavao na vie italijanskih univerziteta.

kola elegantne jurisprudencije (104-105)

U poetku renesanse teologija i novi kritiki metod su saveznici. Govorilo se kako svetenik mora biti obrazovan, kao to plemi mora biti vian ratovanju. Ali zatim je dolo do razlaza i ljudska misao se oslobodila vjerskog dogmatizma. Pod uticajem ovih ideja, javlja se u pravnoj nauci nova kola. Njen pretea je Italijan Alcijat (Alciatus, umro 1550) ali su glavni predstavnici Francuzi: Kia (latinizirano Cuiacius, umro 1590), Dimulen (latinizirano Molinaeus, umro 1566). Ovoj koli pripada i Dionisije Godfroa (Gothofreudus, umro 1622) koji je prvi izdao Justinijanov zbornik, pod nazivom Corpus iuris civilis, primjenjujui Gutembergov pronalazak tampariju. kola je dobila naziv po tenji ka elegantnom stilu, to je bila posljedica nastojanja njenih pripadnika da se priblie klasinim rimskim pravnicima. Osim toga, zove se i istorijska kola (rana istorijska kola) jer je, nasuprot glosatorima i postglosatorima, odbacivala tumaenja i insistirala na originalnim tekstovima, u kojima je vidjela i istorijske naslage. Nasuprot italijanskom nainu uenja (mos docendi italicus) javlja se novi francuski nain uenja (mos docendi gallicus) koji se vremenom iri i izvan Francuske. Zasluga elegantnih jurisprudenata je u vraanju originalnim izvorima. Ovi pravnici su uoili istorijsku dimenziju rimskog prava, oni zapaaju interpolacije, pokuavaju da rekonstruiu Zakon 12 tablica (Gothofredus). Pronalazak tampe je omoguio umnoavanje Digesta i 33

drugih dijelova Justinijanovog korpusa, tako da e one uz bibliju, postati najrairenije knjige, naroito na univerzitetima.

Prodor Rimskog prava u praksu (usus modernus Pandectarum)-(105-108)

U privrednom i kulturnom ivotu Evrope desile su se krupne promjene. Pod uticajem krstakih ratova i dodira sa Istokom Evropa je ivnula. Otkrivena je Amerika i ono to je ranije bio Mediteran sada je Atlantik. Kulturni i privredni centri Evrope se pomjeraju sa juga Evrope na obale Atlanskog okeana. Stari kontinent je dobio od novog krompir, pasulj, kukuruz, papriku, duhan, paradajz i nove venerine bolesti koje su imale bezazlene oblike tama, a katastrofalne ovdje. A izvozila je: kokoke, konje, penicu i ne svoje svoje bolesti koje su tamo izazvale pusto. Od tih novina najprije su korist imale panija i Portugal, zatim ih slijedi Francuska, Belgija, Holandija. Na kraju, ali najuspjenije uee uzima Engleska. Njemaka i Italija su se kasno prikljuile. Evropa postaje arite novih ideja, ona priprema industrijsku revoluciju, koja e joj omoguiti osvajanje drugih zemalja. Drutveni sloj, koji je isprva bio nezapaen, trgovci pokuari, bankari, vlasnici manufaktura, uskoro se pretvaraju u monu klasu. Dok je u feudalizmu selo dominiralo, sada se osjea sve vei uticaj gradova. Novi privredni i drutveni odnosi postavljaju probleme koje feudalno pravo nije bilo u stanju da rijei. Prodor rimskog prava u praksu imao je razliite vidove u raznim zemljama. Negdje je recepcija bila postepena i posredna (kao u Italiji, Francuskoj, dalmatinskim gradovima), a u drugim zemljama je bila neposredna, posljedica naredbe vladara, kao to se desilo u Njemakoj. Bilo je zemalja u kojima je rimsko pravo zabranjivano kao u Francuskoj, samo neko vrijeme, a u Engleskoj trajno. Broj uenih pravnika je neprekidno rastao. Pravnici kolovani na rimskom pravu u Bolonji, Padovi, Pizi i sl. sve ee primjenjuju rjeenja koja je nudio Justinijanov korpus, odnosno Glossa ordinaria. Kada sastavljaju statute gradova ili druge zakonske akte, kada sastavljaju ugovore za stranke ili presuuju u sporovima oni sve vie primjenjuju rimsko pravo. To je posredna recepcija. U Engleskoj je jedno vrijeme prouavano rimsko pravo, naroito otkako je Vakarije poeo da ga predaje na Oksfordu. Ali je tzv. Mertonskim statutom iz 1236. g. zabranjena njegova primjena (Nolemus leges Angliae mutare ne elimo da mijenjamo zakone Engleske). To je bila posljedica bojazni engleskog plemstva da se uz ostale norme rimskog prava ne provue i naelo da vladar nije niim ogranien (princeps legibus solutus) i to u vrijeme kada se ono goreno borilo da ogranii ovu vlast. Englezi su ostali vjerni feudalnoj tradiciji, a zemlje kontinentalne Evrope su se razvijale najvie pod uticajem rimskog prava i graanskih revolucija. Primjer za tipinu neposrednu recepciju je ono to se zbivalo sa rimskim pravom u Njemakoj. Ve prije toga pravila rimskog prava su prodrla u u praksu i zakonodavstvo Italije, Francuske, pa i same Njemake. U Njemakoj, pored postepene (neprimjetne) recepcije javlja se recepcija kao posljedica zakonodavne intervencije vladara. Njemaka je bila dio carstva Karla Velikog koji se 800. godine krunisao za rimskog cara. Njemaki vladari su se smatrali zakonitim nasljednicima rimskih imperatora, a dravu su zvali Sveto rimsko carstvo njemake narodnosti Sljedei razlog je bila feudalna razdrobljenost drave. Tako se Njemaka rasula na oko 200 drava u dravi (konfederacija feuda). Vladar je imao malo vlasti i esto se njegova aktivnost svodila na lov i gozbe. I u pravu je vladao partikularizam. Bilo je neto opteg prava koje je vailo za itavu teritoriju zemlje (Gemeines Recht), ali je dominiralo partikularno pravo (Landsrecht). U tenji da objedini zemlju i nadvlada rascjepkanost, vladar je pribjegao rimskom pravu. U tome je imao kao saveznika graanstvo. Maksimilijan I je 1495.g. osnovao Carski vrhovni sud (Reichskammergericht) koji je ovlaten da primjenjuje rimsko pravo. Rimskom pravu je priznat status opteg prava, u koje je ulazilo jo i kanonsko pravo i zakoni koji su vaili na itavoj teritoriji carstva. Velika veina svijeta primjenjuje pravna pravila koja se temelje na rimskoj pravnoj tradiciji. To je: Evropa, Latinska Amerika, veliki dio Afrike, a neke zemlje primjenjuju sistem koji je mjeavina rimske i nacionalne ili neke druge tradicije (Common law): islamske zemlje, Indonezija, Japan, Indokina. Sve ove zemlje pripadaju istoj grupi srodnih pravnih sistema, istoj porodici koja se naziva rimska, rimsko-germanska ili porodica civilnog prava. Pored Zapadne Evrope, Rimsko pravo je uticalo i na Istonu Evropu. U pravoslavnim zemljama uglavnom preko Vizantije i to kroz srpske obrade rimsko-vizantijskog prava, a u prvom redu kroz svetosavski nomokanon koji je sakupio i preveo Sava Nemanji. On se primjenjivao ne samo u Srbiji, 34

ve i Bugarskoj i Rusiji, gdje je pod nazivom Kormaja knjiga (krmanoka knjiga) ostao kao izvor prava vie vijekova. Jedan vaan zbornik srednjevjekovnog rimskog prava nasao je u paniji 1265.g. (stupio je na snagu polovinom sljedeeg vijeka) pod nazivom Siete partidas (sedam dijelova). Djelo je Alfonsa Mudrog, kralja Sevilje i Leona. Siete partidas je sastavljen je pod velikim uticajem rimskog prava. Ovaj kodeks je primjenjivan ne samo u paniji, nego i njenim kolonijama, posebno u Latinskoj Americi, pa ak i u Luizijani. Sve u svemu, pravila koja su stvorili stari Rimljani, u obliku koji je prilagoen potrebama razliitih epoha i drutva, predstavljaju sistem normi koji je vie nego bilo koji uticao na istoriju prava i koji je i danas u primjeni u veem dijelu svijeta. To je jedan posredni dokaz pravnike genijalnosti ovog naroda.

kola prirodnog prava (108-109)

Sledei pokret poslije humanizma i renesanse, bio je racionalizam, koji se temelji na vjerovanju u razum (ratio), u prosvjeenje. Francuz Dekart (Descartes) i Englez Bekon (Bacon) su utrli put jednom novom naunom metodu iji su sljedbenici bili Tomas Hobs, Don Lok, Monteskije i an-ak Ruso. Napredak matematike i Njutnovo otkrie mehanizma vasione silno su uvrstili ljudsko samopouzdanje, vjeru u snagu razuma. I sam naziv filozofija znai ljubav prema mudrosti. Jedan od prvih koji je ovaj metod primijenio na drutveni i pravni fenomen, a ne na prirodne pojave je Holananin Hugo Grocije (Grotius, 1583-1645). Njegovo djelo O pravu rata i mira (De iure belli ac pacis) je temelj uenja o prirodnom pravu i prva knjiga Meunarodnog javnog prava. Teorija prirodnog prava se zasniva na diobi prava na pozitivno, dato istorijom i odnosom snaga, i prirodno, dato razumom. Prvo je nesavreno, drugo savreno, jer se temelji na razumu i na prirodi. Filozofija prirodnog prava bila je i pokli na pobunu, jer je jedno od prirodnih prava ovjeka da i silom, ako treba, zamjeni nesavreni poredak i uvede savreni. U rimskom pravu, upravo u jednom njegovom djelu (privatno pravo) pripadnici ove kole nali su punu potvrdu svog uenja, kao da su se vratili na stav glosatora da je to ratio scripta. Ali nisu prihvatili neke druge institute rimskog prava, u prvom redu ropstvo, a veina je odbacivala i dravno ureenje principata i dominata, dok su bili puni hvale za republiku (Monteskije). Prve graanske kodifikacije, a naroito francuski Graanski zakonik (Code civil) iz 1804. g. rezultat su uenja kole prirodnog prava. U Njemako je takoe bio jak uticaj ovih ideja, ali je tokom prolog vijeka dolo do nastanka dve kole: istorijskopravne i pandektistike, od kojih je prva bila zasnovana na apstraktnim idejama o sutini prava, a druga okrenuta praksi.

Istorijsko pravna kola (109-110)

U Njemakoj su se javili glasovi da bi trebalo napraviti graanski kodeks. Naroito je bio glasan Tibo koji je smatrao da treba usvojiti ili francuski ili pruski zakonik. Meutim, njemaki pranik francuskog porijekla Fridrih Karl Fon Savinji napisao je 1816. godine raspravu u kojoj se suprostavio ovakvim planovima, izlaui ideje koje su bile oduevljeno prihvaene od mnogih. Uenje istorijsko pravne kole je reakcija na kolu prirodnog prava. Dok se shvatanje o prirodnom pravu zasniva na racionalizmu, podloga za novi nain gledanja na pravni fenomen je romantizam. XIX vijek je doba procvata istorijskih nauka i filozofije. Istorijskopravna kola odrie postojanje razumom datog, univerzalnog prirodnog prava. Svaki narod ima odreene osobenosti, koje ine njegovo nacionalno bie. Kao to su jezik, nonja, folklor i kuhinja izraz ove specifinosti, tako je i pravo neposredna posljedica nacionalnog duha. Fenomen narodnog duha nije shvatan statino, ve u razvoju. Narod se najprije sluio nepisanim, obiajnim pravom. Tek kasnije, kad sazru uslovi, pravo se moe kodifikovati. Savinji je zakljuio da njemako pravo jo nije dostiglo taj stepen i da sa kodifikacijom treba saekati. Istorijskopravna kola je stav graanstva koje je osvojilo vlast i koje u revoluciji vie vidi prijetnju no obeanje i zato daje prednost mirnijoj evoluciji nad prevratom. Sljedbenici Savinjija u Njemakoj Momzen, Kriger, Lenel, kod Francuza Aplton, irar, Levi-Bril, a u Italiji Bonfante, Arano-Ruiz. Blizak ovim idejama bio je Nijemac Jering, koji je napisao djelo ''Duh rimskog Carstva''. Na Valtazar Bogii, tvorac Imovinskog zakonikaza Crnu Goru, takoe je pripadao 35

ovoj koli. Zasluga ove kole sastoji se u posveenju panje razvoju rimskog prava, u vraanju izvorima, naroito onim starijim. Ona je sakupila veliku grau, dala dosad najbolja izdanja Justinijanovog korpusa i drugih pravnih spomenika. Ali je bilo i nedostataka. Najvei nedostatak je u tome to je polazila od donekle mistino shvaenog nacionalnog duha. Pored toga, precjenjivala je rimsko klasino pravo, kao izraz pravog narodnog duha Rimljana, a potcjenjivala sve postklasino, vizantijsko.

Pandektisti (110)
Na primjeni rimskog prava u praksi i na potrebama teoretske obrade ove primjene nastala je u Njemakoj i u nekim drugim zemljama kola koja se naziva prema grkom nazivu digesta pandektisti. Njoj je prethodila kola kameralista. Pandektisti su u izvjesnom smislu nastavili djelo glosatora i postglosatora, tj. tumaenja rimskog prava sa gledita prakse, ali uz primjenu novih dostignua pravne nauke, logike i dogmatike. Za njih je pravni sistem zatvorena i skladna cjelina na koju treba primjeniti zakone logike i naune metode tumaenja. Davali su jasne i podrobne formulacije vodei rauna i njihovom uticaju na ivotne situacije. Uticaj ove kole je vidljiv na Njemakom Graanskom zakoniku, iako je njegova teoretska inspiracija leala u uenju istorijskopravne kole. Savremena nauka graanskog prava preuzela je mnoge kategorije pandektista. Predstavnici ovog pravca u bili: Puhta, Dernburg, Vindajd u Njemakoj, a bilo je sljedbenika i u Holandiji, Italiji, Austriji i Francuskoj. U Engleskoj se osjetio ovaj uticaj, gdje je Don Ostin primjenio metod pandektista na englesko precedentno pravo.

Novije tendencije (111)

Dio romanista jo uvijek slijedi uenje istorijskopravne kole, a nisu iezle ni ideje kole prirodnog prava, kao ni pandektistiki pristup. Ipak se osjeaju i druge tendencije: marksistiki metod, uenje o globalnoj istoriji, nova tehnologija naune obrade podataka. Marks i Engels se nisu posebno bavili rimskim pravom, ali su u vie navrata hvalili normativni sistem Rimljana kao osnovu savremenog prava. Marksizam je skrenuo panju na veliku ulogu privrede i klasne borbe na nastanak i razvoj prava. Pod uticajem sociolokog metoda javile su se neke nove tendencije u prouavanju istorije uopte, pa i rimskog prava. Spomenimo kolu analista u Francuskoj. Po njima treba prestati sa istorijom vladara i bitaka. Istorija mora da bude totalna da vodi rauna o drutvu u cjelini, o malom ovjeku, o svim vidovima ljudske egzistencije u prolosti. To je jedna sociologizovana istorija. Takav pristup utie i na prouavanje rimskog prava .

Rimska teorija prava

Antiteoretski stav (112)
Rimljani ne mare za teoriju i filozofiju. Uoptavanje i definisanje prava je blio naroito potrebno iz pedagokih razloga. Zato Gajev udbenik iz II vjeka n.e. daje u uvodnom dijelu diobu prava (na pravo naroda i rimsko) i njegove izvore. Justinijanove Institucije prvi naslov posveuju pojmu pravde i prava, a drugi diobi prava. I prvi naslov u Digestama govori o pravu i pravdi, a drugi o istoriji pravne nauke, a posljednji sadri opta pravna pravila, i njih ima preko 200.

Pravo i pravda (112-113)

Rimljani nisu definisali pravo. Ono to se navodi kao rimska definicija prava u stvari su ideje o tome u emu je znaaj prava i kakvo pravo treba da bude. Pravo je neophodno za dravu. Justinijanove Institucije poinju reenicom koja istie znaaj prava: Imperatoriam maiesatem non solum armis decoratam, sed etiam legibus oportet esse atmatam (Carsko velianstvo treba da bude ne samo ukraeno orujem, ve naoruano zakonima). Oruje slui u ratu, a zakoni u miru, proganjajui nepravdu i klevetnike dodaju Instituceije. Rimski pravnici kau da je sve pravo nastalo radi ovjeka: Hominum causa omnie ius constitutium est. Prema Celzu pravo je umjetnost dobrote i pravinosti (ius est ars boni et aequi). 36

Sastavljai Justinijanovog udbenika dodaju: Iustitia est constans et perpetua voluntas ius suum ciuque tribuendi Pravda je uporno i neprekidno nastojanje da se svakom dodijeli njegovo pravo. Ulpijanovim Regulama pripisuje se i poznata misao o tri pravna naela: Iuris praecepta sunt haec; Honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere Tri su pravna naela: asno ivjeti, drugog ne otetiti, svakom svoje dodjeliti. U istom titulusu Institucija nalazi se i lijepa misao koju nijedan sudija ne bi trebalo nikada da zaboravi, da pravda nije neto obino, ve da se granii sa boanskim: Iurisprudentia est divinarum atque humanurum rerum notitia, iusti atque iniusti scientia Pravna nauka je saznanje o boanskim i ljudskim pitanjima, nauka o razlikovanju pravde od nepravde. Iako nisu bili mnogo poboni, Rimljani upotrebljavaju epitet boanski kada ele da istaknu uzvienost neega. Zakon se mora primjenjivati, ma koliko bio strog: Dura lex, sed lex Strog zakon, ali zakon. Ali i u tome ne treba pretjerivati, jer primjena doslovnog tumaenja zakona moe biti nepravina: Summum ius, summa iniuria Najvee (vrhunsko) pravo, najvea (vrhunska) nepravda, kako tvrdi Ciceron. Celz dodaje da poznavati zakone ne znai drati se njihovih rijei, ve smisla i namjene Scire leges non hoc est verba earum tenere, sed vim ac potestatem. Primjenjujui pravo sudija mora voditi rauna o moralnim naelima, o pravinosti (aequitas). Te dvije vrste pravila ponaanja meusobno se proimaju, ali su pravila morala ipak suptilnija: Nije sve asno to je (zakonom) doputeno Non omne quod licet honestum est.

Dioba prava (114-115)

Rimljani su vremenom doli do sledeih podjela prava: ius i fas, na ius scriptum i ius non scriptum, zatim na ius civile i ius honorarium, ius civile i ius gentium (ili ius naturale) i konano na ius publicum i ius privatum. Jedna od prvih dioba bila je ius i fas. I jedno i drugo predstavljaju pravila ponaanja, ali fas ima religijski karakter, a ius su pravila koja je drutvo, odnosno drava nametnula u odnosu meu ljude. Pravo moe biti pisano i nepisano. Pisano pravo (ius scriptum) ine zakoni i drugi opti pravni akti, a nepisani (ius non scriptum) obiaji. Obiaji su preutna saglasnost naroda utvrena dugotrajnom primjenom. Ius civile u irem smislu obuhvata cijeli pravni poredak starog Rima i njegovih graana. U uem smislu to je pravo sadrano u zakonima, senatskim odlukama, vladarevim konstitucijama, nasuprot pretorskom pravu. Pored ovog znaenja ius gentium ima i jedno i drugo. Gaj djeli pravo na ono koje je svojstveno jednom narodu (ius civile) i pravo koje je zajedniko svim ljudima, jer je saglasno prirodi i razumu: ius gentium. Neki pravnici upotrebljavaju izraz: ius naturale (prirodno pravo). Rimski pravnici u ius civile, kao specifino rimske institute, nabrajaju veliku vlast porodinog starjeine, sveane naine za prenoenje svojine, zakljuivanje ugovora izgovaranjem odreenih fromula (stipulacija), dok su vlast nad robovima, neformalno prenoenje svojine i neki delikti (ubistvo, kraa) spadali u ius gentium, odnosno ius naturale. Ulpijan, kao i njegov uitelj Papinijan uoili su da postoje dvije velike oblasti pravnih normi. U jednoj se sueljavaju subjekti koji su manje vie jednaki i koji imaju slobodu odluivanja da li e zasnovati ili ne neke odnose. Oni mogu izjavama volje odrediti prava i obaveze. Ako doe do prekraja obaveze, sankcija je imovinska. U drugoj se, po pravilu, pojavljuje drava i to kao nosilac vlasti. Ovdje nema ravnopravnosti volja, ve postoji nadreen i podreen subjekt, a sankcija moe biti i imovinska, ali i drugaija (zatvor, smrtna kazna, tjelesna). Prve odnose reguliu norme privatnog, a druge javnog prava. Po Ulpijanu javno pravo je ono koje se odnosi na poloaj drave, a privatno na interes pojedinaca, jer postoje interesi javni (dravni) i privatni (publicum ius est quod ad statum rei Romanae spectat, privatum guod ad singulalrum utilitatem; sunt enim quaedam publice utilia quaedam privatim. Privatnim sporazumom ne moe se mijenjati javno pravo.

Sistem triparticije (115)

Pravna pravila reguliu veliki broj drutvenih odnosa. Vie pravnih normi se grupiu u pravni institut, a ovi u grane, a sve grane zajedno u pravni sistem. Zakon 12 tablica poinje odredbama o suenju. To je najbolje obraen problem. Pitanje suenja, naroito za plebejace, bilo je veoma vano i imalo je i politike posljedice, jer je suenje bilo jedan od naina za pretvaranje slobodnih u robove. Usljed 37

promjena u drutvu, poveanja broja pravnih normi, mijenja se i redoslijed. Najprije se izlau pravila o nasljeivanju, jer je veina porodica svoja osnovna sredstva dugovala precima. Poslije nasljeivanja dolazile su odredbe o porodici i braku, a zatim po asocijacijama i po vanosti, ali bez neke unutranje logike. Prvi koji je stvorio pravni sistem je pravnik Gaj. On je u Institucijama iznio zapaanje da se cjelokupno pravo odnosi ili na lica ili na stvari ili na suenje: Omne ius quod utimur vel ad personas pertinet, vel ad res, vel ad actiones. U pravo koje se odnosi na lica spada statusno i porodino pravo. U pravo je se odnosi na stvari ulazilo je imovinsko pravo u irem smislu, koje danas ine stvarno, nasljedno i obligaciono. Ius quod ad actiones pertinet obuhvatao je graanski sudski postupak. Krivino pravo, kao i javno pravo u cjelini, nisu bili obuhvaeni Gajevom trodiobom (triparticijom). Unutar tri velika kompleksa, Gaj izgleda nije uoavao posebne grane, sem u nekim sluajevima. Nasljedno pravo je izloio u okviru naina za pribavljanje svojine. Ali kod obligacija bio je svjestan da je to nova velika oblast, koju najavljuje itaocima: Sada prelazimo na obligacije. Sudski postupak je takoe predstavljao posebnu cjelinu, i to etvrti komentar, koji je posveen pravu koje se odnose na tube. Gajevo otkrie bilo je jedno od najveih u istoriji prava i osnova graanskih zbornika. Neke srednjovjekovne kodifikacije dobile su naziv prema Gajevoj trodiobi (Verbecijev Tripartit), a Gajevu emu slijedi i francuski Napoleonov zakonik iz 1804, austrijski 1811, pa i Srpski graanski zakonik iz 1844, koji je trei savremeni graanski kodeks u Evropi.

Statusno pravo
Pojam i znaaj (116)
Naziv statusno pravo potie od statuere postaviti, ustanoviti. Status znai poloaj u pravu i u drutvu. Pored statusnog u pravo koje se odnosi na lica ulazi i porodino pravo. U prvoj knjizi Gajevih i Justinijanovih Institucija preovlauju norme kojima se odreuje pravni poloaj raznih kategorija stanovnika. O braku i porodici se govori vie kao o institutima vezanim za poloaj ljudi s obzirom na status familiae, nego kao o posebnoj grani prava. U ovoj pravnoj grani, vie nego u bilo kojoj drugoj, dole su do izraaja sutinske osobine ovog drutva. Nigdje se tako jasno ne vidi robovlasniki karakter i patrijarhalni muki ovinizam kao u ovoj grani.

Persona (116-117)
Gaj govori o pravilima koja se odnose na lica, upotrebljavajui rije persona (ius quod ad personas pertinet). Zanimljivo je porijeklo rijei persona. Ona je najprije znaila masku koju nose glumci u pozoritu da bi im glas bolje zvuao per sonare. Kasnije se sa maske prenosi na samu linost koju glumac igra. I na kraju poinje znaiti linost uopte, pravni subjekat, graanin. Postoje dvije vrste linosti, subjekata u pravu. To su fizika i pravna lica. Fiziko lice je ovjek pojedinac. Ako Petar duguje Marku hiljadu sestercija, u ovom pravnom odnosu i dunik i povjerilac su fizika lica. Kad graanin duguje porez dravi, dugovanu sumu potrauje ne poreski slubenik, ve jedna organizacija koja se zove drava. Kada zanatlija zakljui ugovor kojim se obavee da e popraviti krov zgrade u kojoj je kolegija, isto tako stupa u pravni odnos sa pravnim licem. Poloaj i fizikih i pravnih lica odreen je pravnom i poslovnom sposobnou. To su dvije mogunosti, dva potencijala pravnih subjekata. Ove dvije sposobnosti predstavljaju dva kruga, koja se meusobno poklapaju. U starom ius civile postoje lica koja su samo pravno sposobna (rimski graanin sui iuris, ali je maloljetan ili duevno bolestan), zatim oni koji su samo poslovno sposobni (odrasli, duevno zdrav Rimljanin alieni iuris) i na kraju imamo lica koja su i pravno i poslovno sposobni (odrasli, duevno zdrav Rimljanin sui iuris).

Pravna sposobnost
Pojam (117)
Rimljani nisu definisali pravnu sposobnost. Danas se pravna sposobnost odreuje kao sposobnost biti nosilac prava i obaveza, biti subjekat. im neko moe biti vlasnik, nasljednik, dunik ili povjerilac, on je pravno sposoban. Ius civile je smatralo da puna pravna sposobnost obuhvata etiri prava: 38

1. ius conubii pravo na zakljuenje punovanog braka; 2. ius commercii pravo trgovanja, odnosno pravo da zakljuuje poslove, stie svojinu, bude stranka u parnici. 3. ius suffragi aktivno birako pravo (zato su se ene, borci za pravo glasa zvale sifraetkinje, prema francuskom izgovoru ove rijei); 4. ius honorum pravo na poasti tj. Pasivno birako pravo Dok dananje pravo manje-vie svima priznaje pravni subjektivitet, u Rimu, naroito u starom civilnom pravu, da bi neko mogao da bude nosilac prava i obaveza, morao je da ispunjava odreene uslove u pogledu tri statusa: status libertatis, civitatis i familiae.

Status libertatis
Ropstvo i sloboda (118)
Najvea razlika je ona koja postoji izmeu slobodnih i robova. Gaj svoje izlaganje statusnog prava poinje ovako: Svi ljudi su ili slobodni ili robovi. Slobodni se dijele na slobodne roene (ingenui) i osloboenike (libertini). Ropstvo je temelj ove civilizacije. Zanimljivo je da narodi drevnog Istoka nemaju pojam sloboda. Za Rimljane je sloboda stvar neprocjenljive vrijednosti od svih stvari najdraa. Za Ulpijana je ropstvo jednako smrti. Grki i rimski filozofi, retori i pravnici bez rezervi prihvataju ropstvo. Za Aristotela je ropstvo prirodna institucija, prema tome dobra i pravina. Osnovni izvor ropstva je rat. I sama etimologija rijei servus (rob) o tome govori: prema objanjenju koje daju Justinijanove Institucije rije servus je nastala od servare (potedjeti), jer su zapovjednici potedjeli pobjeene neprijatelje. Drugim rijeima, prihvatanje ropstva bilo je utoliko lake to je rob, ako ne neprijatelj onda bar stranac. Pored redovnog naziva za roba Grci imaju rije andropoda, to znai: ivo bie, ivotinja sa nogama ovjeka, za razliku od tetrapoda, etvoronona ivotinja. Slino i Varon, rimski pisac iz I vijeka stare ere, kae da za obradu zemlje slue, pored nijemih orua i onih koja isputaju glasove (stoka ) i orua koja govore (robovi). Kao to je za Grke u istu kategoriju sa etvoronocima dolazio rob, kao dvonoac, tako i ovdje u orua se ubraja i rob, samo to on umije da govori.

Patrijarhalno ropstvo (118-119)

Prvobitni oblik ropstva, koji je u Rimu trajao do punskih ratova, nije bio tako svirep. To je nablai oblik iskoriavanja tue radne snage. Rob je ovjek, neka vrsta lana porodice, spada u familia pecuniaque. Robova nema mnogo, oni rade na poljima i u radionicama, najee zajedno sa slobodnim lanovima porodice. Zakon 12 tablica predvia da se i za povredu roba plaa kazna, dodue manja nego za povredu slobodnog ovjeka. Ta kazna se vjerovatno plaala samom robu, a ne gospodaru. Masovni priliv robova, irenje sistema latifundija iz temelja su promijenili ovakvo stanje. Nastaje klasino ropstvo i Rim postaje tipina robovlasnika drava.

Pravni poloaj (119)

Rob u klasinom robovlasnitvu nema nikakvu pravnu sposobnost: servus nullum caput habet. Budui da nema nikakav status, ne moe ga ni izgubiti. Rob moe poboljati poloaj gospodara, jer sve to pribavi pripada onom u ijoj se svojini on nalazi. A samo izuzetno i pogorati ako napravi delikt, on obavezuje gospodara, jer ovaj moe, ako to eli, da plati tetu, ali, umjesto toga, moe izruiti roba oteenom. Ubistvo roba, prema Akvilijevom zakonu, raspravlja se u istom poglavlju i na isti nain kao i ubistvo etveronone ivotinje. Rob pripada gospodaru, koji moe da ga kanjava, proda, da koristiti njegov rad. U nekim poslovima rob je uestvovao kao produena ruka gospodara. Tako je mogao prenijeti svojinu ili pribaviti za gospodara stvar putem neformalne predaje (traditio). Kasnije je mogao da zakljuuje i druge poslove u kojima se gospodar javlja kao onaj koji duguje ili potrauje (sluajevi zatieni sa actiones adiecticiae qualitatits). Postojala je mogunost da rob stekne i svoju posebnu imovinu (peculium), ak i da se njome otkupi. Iako je rob objekat, a ne subjekat prava, ova pravna injenica ne moe potpuno da potisne ivotnu injenicu da je rob, ipak, ljudsko bie. Tekstovi ga obino tako i nazivaju, a formula za svojinsku tubu upotrebljavala je rije ovjek: hunc ego hominem ex iure Quiritum meum esse aio. Postoji jo jedna situacija u kojoj rob ovjek: 39

kada umre. Grob u koji je sahranjen rob postaje stvar van pravnog prometa (res religiosa), kao i grob slobodnog ovjeka. Tako rob ivi kao stvar, orue koje govori, ali postaje ovjek kada umre.

Stvarni poloaj (119-121)

Koliko je bio stvarni poloaj robova, koliko ih je uopte bilo, teko je rei, je vrlo teko znati jer se nisu vodile evidencije o prilivu robova. Vjerovatno ih je bilo puno jer je gotovo svaka porodica mogla nabaviti robove. Teko je znati kakav je tano bio i njihov poloaj, jer obuhvata itavu ljestvicu raznih mogunosti, od onog u lancima koji radi u rudniku ili kopa na njivu, ili koji je okovan na galiji kao vesla pa do roba koji obavlja dunost ljekara ili uitelja u porodici. Ima razlike izmeu robova koji rade na imanju (familia rustica) i onih koji su zaposleni kao posluga u kui, najee u gradu (familia urbana), iji je poloaj neto bolji. Sa gledite prava, rob nema capacitas ni mogunost sticanja imovine. Iz nekih podataka se vidi da su robovi mogli da ostave neto novca na stranu i da vremenom otkupe sebe. Nema sumnje da je rob predmet svojine kao i stoka. Ima gospodara koji su blai, a i ima i onih koji e do kraja iskoristiti svoja prava, pa e ih i prekoraiti. Iz savjeta koje daje Katon u priruniku za voenje domainstva vidimo da su robovi hranjeni oskudno, a jo gore oblaeni: malo hljeba (neto vie u vrijeme intenzivnih radova), ulja, ponekad uskislo vino, jedna tunika u dvije godine, i par grube obue. Od mnogih naina iskoriavanja, svakako je najvie poniavalo seksualno iskoritavanje. I sam potomak roba, pjesnik Horacije, otvoreno je govorio da nagon najradije zadovoljava sopstvenim robinjama i robovima. Pravo jedino zabranjuje vezu sa t uim robom, bez pristanka njegovog gospodara. A za mukarce nema ni moralnih prepreka. Seneka smatra da je homoseksualizam za slobodne zloin, za roba nunost, a za osloboenika obaveza, neto to je red u odnosu na biveg vlasnika. Jednom godinje, za vrijeme praznika Saturnalija, robovi su se ponaali kao da su slobodni, ak su ih gospodari sluili.

Oblici borbe (121-122)

Raznovrsni su bili naini na koje su robovi pokazivali svoju mrnju prema poretku i svojim gospodarima: ustanci, odmetnitvo, individualni teror, sabotaa, pribjegavanje neprijatelju i bjeanje uopte. Bilo je vie ustanaka u Rimu, ali oni su uglavnom vezivani za period kada se patrijarhalno robstvo pretvara u klasino. Porast broja robova na latifundijama i u radionicama, pogoranje njihovog poloaja, postojanje robova koji su od svojih gospodara nauili borilake vjetine (gladijatori), sve je to doprinijelo erupcijama gnjeva u obliku ustanaka. Neki od ustanaka, kao to je Spartakov, imali su karakter pravog graanskog rata i Rimljani su ga zvali bellum servile (robovski rat). Povremeno, naroito u vrijeme krize republike i kasnije, kada nastaje rasulo u dravi, grupe robova se odmeu i pljakaju. Neki postaju pirati. Bilo je robova koji su se odluili na oajniki korak da ubiju gospodara iako time rtvuju svoj ivot. Da bi sprijeili ovakve atentate i da bi same robove pretvorili u zatitnike ivota gospodara, Rimljani su 10.g.n.e. izglasali zakon, SC Silanianum kojim je predviena smrtna kazna za sve robove koji se zateknu u kui ubijenog gospodara, osim onih koji su mu pritekli u pomo. Jedan manje vidljiv, ali uspjean nain borbe bila je sabotaa proizvodnje. Robovi su pokuali da izbjegnu svoju zlu sudbinu bjeanjem. Bilo je robova koji su odlazili daleko i pokuavali da se tamo predstave kao slobodni graani. Uvedena je posebna profesija lovaca na robove koji su za nagradu hvatali robove. Robovi su koristili graanske ratove i politike obraune da bi potkazali gospodara. U vrijeme kada se Avgust borio za vlast takav rob je nagraivan slobodom i novcem, ali je bilo politiara i vladara koji su ak kanjavali ovakve robove (Cezar, Trajan). U normalnim okolnostima, robu se ne vjeruje, tako da je njegovo svjedoenje na sudu, po pravilu, praeno batinjanjem. Kada su varvari poeli da upadaju u Carstvo, mnogi robovi su ih doekali kao oslobodioce ili prebjegavali na njihovu stranu. Jedan dio takvih robova je vraen gospodarima kada je Justinijanova vojska protjerala varvare iz Italije.

Izvori ropstva (122-123)

Osnovni izvori ropstva su bili ratovi, zatim gusarenje, duniko ropstvo, reprodukcija i kanjavanje slobodnih na gubitak slobode. 40

Ratovi su jedna tradicija antikog svijeta. Prilikom nekih vojnih kampanja, ako je vjerovati izvorima, na stotine hiljada slobodnih neprijatelja pretvoreno je u robove. Neku vrstu rata na malo predstavljaju upadi gusara ili naoruanih grupa na tuu teritiriju, kao i presretanje brodova. U prvim vjekovima dosta veliku ulogu igra i duniko ropstvo. Da se onaj ko ne moe da vrati dug pretvara u roba, to je pravilo koje primjenjuju mnogi stari narodi. Rimljani su dosta rano ublaili ovaj institut pravilom da Rimljanin u Rimu ne moe biti robi, osim ako je kanjen za zloin, ali je ovo izigravano prodajom preko Tibra. Vaan i vremenom sve vaniji izvor ropstva je bilo raanje od robova. Ako je majka robinja, makar otac bio sam gospodar, dijete nasljeuje status majke. Izvor ropstva iako manje znaajan, bilo je pretvaranje slobodnih ljudi u robove. Za tea krivina djela koja su povlaila kao kaznu borbu sa ivotnjama u areni (ad bestias) ili prinudni rad u rudniku (ad metallum), kao dodatna kazna oduzimana je sloboda. Isto tako, ako je slobodna ena odravala odnos sa tuim robom bez pristanka gospodara, gubila je slobodu. Ako je neki graanin dozvolio da ga prijatelji prodaju kao roba, pa kasnije on dokae da je slobodan, a cijenu vjerovatno, podjele, kanjavan je gubitkom slobode. I u drugim sluajevima rimsko pravo se dralo naela: ako neko, radi prevare, simulira neto, uzee se kao da to postoji (npr. Ako se upusti u spor sa vlasnikom iako stvar nije kod njega).

Oslobaanje iz ropstva (manumissio) (123-124)

Oslobaanje iz ropstva naziva se manumissio (od manus ruka, odnosno vlast, i missio otputanje, znai oslobaanje vlasti). Bilo je vie naina manumisije. Deavalo se da gospodar testamentom oslobodi roba (manimissio testamento). Upisivanje u spisak slobodnih graana kada doe cenzor takoe je oslobaalo roba (manumissio censu). Postojao je i poseban ritual u kome je upotrebljavan tapi (manumissio vindicta). Kada se hrianstvo rairilo, deavalo sa da rob bude osloboen u crkvi (manumissio in ecclesia). Poetkom principata naglo je povean broj manumisija. Osjeajui da ta pojava moe ugroziti sistem, Rimljani su donijeli dva zakona. Prvi iz II g.n.e. (lex Fufia Caninia) je ograniavao broj osloboenika, vezujui ga za ukupan broj robova (ako je imao do 10 robova, mogao je da oslobodi najvie polovinu, do 30 najvie treinu, a nikada vie od sto). Dvije godine kasnije donijet je nov zakon (lex Aelia Sentia) koji je propisivao minimalne godine za gospodara i za roba koji se oslobaa, osim ako se ne radi o valjanom razlogu u koji spada i srodstvo (gospodar oslobodi svog sina koga ima sa robinjom, neko oslobodi polubrata). Osloboenici (libertini) se po svoj pravnom poloaju razlikuju od slobodno roenih ljudi. Nisu imali pravo da nose zlatni prsten, bili su lieni pasivnog birakog prava (ius Honorum). Pripadnicima senatorskog stalea bilo je zabranjeno da sklapaju brak sa osloboenicima, iako se te zabrane nisu drali, pa su i carevi uzimali za ene bive robinje (Justinijanov ujak Justin). Oslobaanjem nastaje nov odnos, odnos patronata, izmeu biveg gospodara i osloboenika. Osloboenik je dobio gentilno ime svog patrona. Patronu duguje poslunost i potovanje, ne moe ga tuiti bez dozvole magistrata. Patron, pod odreenim uslovima ima pravo nasljea prema osloboeniku. Kada se u obliku oslobaanja ostvarivalo uvoenje novih proizvodnih odnosa, prilikom manumisije sklapan je ugovor kojim su odreivana uzajamna prava i obaveze i to je znailo pretvaranje roba u kolona. Ako se ne pridrava zakonskih ili ugovornih obaveza osloboenik moe biti vraen u poloaj roba zbog nezahvalnosti. To se zvalo revocatio in servitutem (opoziv, vraanje u ropstvo).

Ublaavanje poloaja robova (124-125)

Ropstvo je rezultat nasilja i suprotno prirodi. Robovlasnitvo je sazrelo i prezrelo, ono se odvojilo od svojih izvora. Meu robovima preovlauju odgajeni, a ne zarobljenici. A i sam robovski rad je manje unosan. Sada se na novi nain gleda na robove. Prvobitno hrianstvo nije odobravalo robovlasnitvo. I pravo uvodi neke novine u korist robova. Zabranjena je prodaja lanova robovske porodice na razne strane. Rob koji je odnijet na ostrvo Eskulapa, gdje su bile rimske bolnice, pa se izlijei, dobijao je slobodu. Zabranjeno je bezrazlono ubijanje robova. Ipak, uz zakonske zabrane surovosti, uz iroko 41

korienje manumissija i prevoenja robova u drugi poloaj, najee poloaj kolona, ropstvo je ublailo prvobitnu otrinu.

Izmeu ropstva i slobode (125)

Postoje osobe koje imaju poloaj koji se teko moe svrstati u robovski, a nisu ni slobodne.Pravno njihov poloaj je blii slobodi, ali stvarni poloaj je daleko od toga. Ima vie ovakvih kategorija a najvanije su mancipium i kolonat. Mancipium ako porodini starjeina zbog neimatine ili drugog razloga proda ukuanina, onda ovaj dolazi pod tuu vlast koja se zove manicipium, kae se da se nalazi in causa mancipii. U slinom poloaju su i lica alieni iuris koja su na osnovu noksalne tube izruena oteenom da radom otplate tetu. Takva lica su formalno slobodna, ali je njihov faktiki poloaj blizak ropstvu. Postoji jedna vana razlika - njihov poloaj je privremen. Kada otplate dug radom ili prilikom cenzorskog popisa, znai najdue pet godina, oni su oslobaani i vraani pod vlast svog paterfamilijasa. Koloni poloaj kolona se tokom vremena mijenjao. U poetku su koloni bili slobodni zakupci. Zatim njihov zakup od obligacionog odnosa postaje stvarnopravni, tako da vezuje i njih, kao i njihove potomke, ali i vlasnika i njegove nasljednike. Kako je mo rimske drave slabila, a privredne tekoe rasle, veleposjednici (potentiores) se pretvaraju u centre moi, sa naoruanom pratnjom i privatnim zatvorima. Oni vie nisu zakupodavci (locatores), ve patroni. Patron dobija neka ovlaenja prema svojim kolonima, kao to su skupljanje poreza, suenje za manje delikte, vojno zapovjednitvo u sluaju opasnosti. Od IV vijeka koloni se vezuju za zemlju, tako da se i za njih i za robove upotrebljavaju naziv servus glebae (rob zemlje). Iako je broj kolona bio veliki, iako je on dobio posebna obiljeja, rimsko pravo do kraja na izvjestan nain zapostavlja njihovo postojanje. I u Justinijanovim Institucijama zadrana je klasina podjela na slobodne i robove, u kojoj nije bilo mjesta za treu kategoriju.

Status civitatis
Cives, Latini, Peregrini (125-126)
S obzirom na status civitatis, slobodni stanovnici Carstva mogu biti cives, Latini i peregrini. Cives su isprva samo Rimljani, stanovnici grada Rima, Latini su srodni narodi centralne Italija, a peregrini slobodni pripadnici pokorenih naroda. U osnovi ove razlike lei etniki kriterijum.

Cives Romani (126)

Punopravni rimski graani su uivali sva prava koja predvia ius civile, pod uslovom da zauzimaju odreeni poloaj i u porodici. U poetku ni plebejci nisu imali poloaj ravnopravnih graana. Bili su lieni politikih prava, mogunost korienja zajednikih uma i panjaka (ager gentilicius), kao i prava na zakljuenje braka sa patricijima. U prvim vjekovima republike oni su se izborili za ravnopravnost. Krajem perioda republike i Latini dobijaju civitas. Rimski graanin se postaje roenjem od roditelja Rimljana, oslobaanjem iz ropstva i dodjeljivanjem graanstva pojedinanom odlukom ili zakonom (donatio civitatis). Gubi se progonstvom (tzv. zabranom upotrebe vode i vatre aquae et ignis interdictio), preseljenjem u provincije i dobijanjem prava graanstva u nekom drugom gradu. Rimljanima pripadaju sva prava i dunosti koje predvia pravni poredak. Iz ovih ili onih razloga ta prava mogu biti umanjena. Tek je Justinijan veinu ovih diskriminacija ukinuo. Pripadnici senatorskog stalea imali su privilegije (pravo na noenje toge sa purpurnom ivicom), ali im je bilo i zabranjeno posjedovanje velikih trgovakih brodova, naplaivanje visokih kamatnih stopa, a jedan dio imovine su morali uloiti u privredu Italije iz koje je poeo da bjei kapital, jer je bilo unosnije ulgati u provincijsko zemljite i u trgovinu. Ograniavanje pravne sposobnosti graana moglo je biti posljedica cenzorske biljeke (nota censoria), koja je onog koji se ogrijeio o moral liavala jednog ili vie prava koje ima punopravni i asni rimski graanin: pravo da svjedoi, da se kandiduje na neki poloaj, da koristi odreene poslove civilnog prava. Bilo je i ogranienja koja su posljedica vjerske pripadnosti. 42

Latini (127)
Stanovnici gradova u centralnoj Italiji, Latini imali su dosta povoljan poloaj. Oni su mogli da sklapaju ugovore i brak sa Rimljanima, to znai da su imali ius commercii i ius conubii, ali nisu imali politika prava. Rimljane sa Latinima je vezivao jezik, religija i porijeklo. Neto manje povoljan poloaj imali su stanovnici naselja koje je osnovala gradska sirotinja iz Rima i stanovnici latinskih gradova u Junoj italiji i u provincijama (latini coloniarii), jer im je bilo uskraeno pravo na brak po ius civile (ius conubii). Postojala je jo jedna kategorija Latina, koji u stvari i nisu Latini, ve osloboenici, ali su dobijali slian poloaj pa se nazivaju Latini luniani. To su robovi koji nisu osloboeni uz potovanje forme koju nalae zakon. Oni imaju ius commercii, ali uz vano ogranienje - kada umru, nasleuje ih patron. Zato se govorilo da ive kao slobodni, a umiru kao robovi. Naziv su dobili po zakonu lex lunia Norbana, koji je regulisao njihov poloaj. Poslije saveznikog rata 89 g.pne. svi Latini dobijaju potpuno graanstvo, ukljuuju birako pravo.

Peregrini (127)
Pokoreni stanovnici u provincijama su peregrini. Njih Rimljani razlikuju od stranaca van granica Imperije, koje zovu neprijateljima ili varvarima. Oni nisu subjekti po civilnom pravu, ali jesu po ius gentium-u i po pravnom poretku provincije. Meusobne sporove rjeavaju po pravilima svog lokalnog prava, a sporove sa Rimljanima pred peregrinskim pretorom, po ius gentium-u. Poloaj peregrina nije bio isti od provincije do provincije, od naroda do naroda i najee je zavisio od naina na koji su uli u okvir drave, da li su postali podanici mirnim putem ili poslije ogorene borbe. Najgori poloaj je bio poloaj tzv. peregrina dediticija (peregrini dediticii stranci koji su se poslije borbe predali). Oni nisu smjeli da dou u grad Rim niti da mi se priblie preko stotog miljokaza. Constitutio Antoniniana iz 212. godine dodijelila je rimsko graanstvo svim slobodnim stanovnicima Imperije, osim peregrinima dediticijama.

Status familiae
Sui i alieni iuris (127-128)
Pored ostalih razlika izmeu graana, postoji i ona koja proizilazi iz poloaja u porodici. Neka lica ive po svom pravu, ona su svojevlasna (sui iuris), a druga su potinjena autoritetu porodinog starjeine, ona ive po tuem pravu (alieni iuris). Razlike s obzirom na poloaj u porodici nisu tolike kao to su izmeu slobodnih i robova, Rimljana i stranaca. Ali nisu beznaajne. Lice koje se nalazi pod vlau paterfamiliasa moglo je da ima conubium, suffragium i ius honorum, ali je bitno prikraeno u ius commercii. Nije moglo sticati imovinu za sebe i praktino je iskljueno iz pravnog prometa. Po starom civilnom pravu, sve to pribave lica alieni iuris po bilo kom pravnom osnovu (radom, poklonom, nasljeem) pripada porodinom starjeini. Ako ispunjavaju odreene uslove u pogledu uzrasta i mentalnog zdravlja, oni mogu biti poslovno sposobni, ali ova mogunost je vie teorijska jer niko nije elio da zakljuuje poslove sa onima koji nemaju svoje imovine, a ne mogu da obaveu porodinog starjeinu. Paterfamilijas je mogao, ako je htio, platiti ono to duguje sin ili drugi ukuanin, ali nije morao, njegova obaveza ima karakter prirodne obligacije.

Actiones adiecticiae qualitatis (128-129)

Takav pravni poloaj je odgovarao patrijarhalnom drutvu sa zatvorenom kunom privredom, gdje je porodini starjeina mogao obavljati sam sve poslove. Ali se poslije punskih ratova stanje izmijenilo. Nisu bile rijetke porodice koje imaju nekoliko latifundija u raznim dijelovima drave, vie brodova koji polove pod njenom zastavom, prodavnice, krme i razne radionice. Zato su krajem republike i poetkom klasinog perioda pretorovom intervencijom i zakonima stvorene mogunosti da se ukuani ukljue u poslovni svijet. Bilo je to u interesu, ne samo njih samih, ve i starjeine. Isto pravilo poelo se primjenjivati i na robove. 43

Prvi ovakav sluaj je bio kada je paterfamilijas naredio sinu ili robu da zakljui posao. Dosta rano je bilo prihvaeno gledite da onaj koji je naredio da se posao zakljui treba da snosi i sve njegove posljedice. Kasnije su stvoreni i drugi slini izuzetci. Nain na koji je to uinjeno bio je tipian za pretora, on je u postojeoj tubi samo pormjenio ime subjekata, ondje gdje je navoeno ko je tuen stajalo je ime sina ili roba, a gdje je stajalo ime lica koje treba da izvri obavezu, da plati iznos presude stajalo je ime njegovog porodinog starjeine. Te tube su srednjovjekovni pravnici nazivali actiones adiecticiae qualitatis (od adiectus-dodat, umetnut, jer se dodavalo novo ime) i one imaju est sluajeva: actio quod iussu, actio institoria, actio exercitoria, actio de peculio, actio tributoria, actio de in rem verso. U prva tri sluaja paterfamilijas odgovara u cjelini, a u ostala tri djelimino, tj. nije obavezan da isplati cio dug koji je napravio rob ili ukuanin. Ako je paterfamilijas dao nalog (iussum) da se zakljui posao, mogla se podii actio quod iussu (tuba na osnovu zapovijesti, naloga). Drugi sluaj je bio kada se neki slobodan lan porodice ili rob postavi za poslovou trgovine (institor). Podizana je actio institoria. Slino je bilo i kada je ukuanin postavljen za zapovjednika broda, tada se koristila actio exercitoria, jer se vlasnik broda nazivao exercitor navis. U svim ovim sluajevima paterfamilijas je odgovarao za itav iznos duga. Postojali su i sluajevi kada je njegova odgovornost bila ograniena: ako je ukuanin dobio dio imovine na upravljanje tzv. pekulijum, tada odgovara do visine vrijednosti pekulijuma, na osnovu tube actio de peculio. Slina je odgovornost ako je sin ili rob upotrijebio ovaj pekulijum za voenje trgovine (a. tributoria). I poslednji esti sluaj je bio posljedica opteg naela da se protiv porodinog starjeine moe podii tuba uvijek kada je imao koristi od nekog posla kada je zakljuilo njemu potinjeno lice. Tada se odgovaralo do visine te koristi na osnovu tube actio de in rem verso. Jedino ovu zadnju actio de in rem verso su preuzeli mnogi pravni sistemi, ukljuujui i na. Naelo da neko moe biti tuen ako je imao koristi od tue aktivnosti, blisko institutu neosnovanog bogaenja, jedno je od onih koje u praksi nema veliki domaaj, ali je teorijski zanimljivo, jer se njime pravo pribliava moralu.

Mogunost sticanja imovine (129-130)

Porast drutvenog bogatstva, koji su naroito osjetili pripadnici drutvene elite, razbio je porodinu koheziju. Priliv robova, osvajanje velikih obradivih povrina i trite omoguili su opstanak van porodice. Odrasli mukarci naputaju porodicu emancipacijom i osamostaljuju se, a oni koji ostaju dobijaju mogunost da steknu za sebe, a ne samo za porodicu, odnosno paterfamilijasa. Ve radnije se deavalo da porodini starjeina povjeri dio imovine svom sinu, unuku ili drugom lanu porodice s tim da ga moe u svako doba uzeti. To je tzv. pekulijum. Vremenom su stvorene etri mogunosti da lica alieni iuris imaju svoju imovinu: 1. peculium castrese 2. peculium quasicastrense 3. bona adventicia 4. bona profecticia Na poetku graanskih ratova, Marije, da bi privukao vojnike koji su uglavnom pripadali siromanim slojevima, uveo je platu (koja se zvala stipendium). Ako vojnik nije bio svojevlastan, ova zarada je pripadala njegovom paterfamilijasu. U vrijeme kada su se ogoreno borili za vlasti, kada su ak i robove naoruavali, Cezar i August uvode pravilo da vojnikom zaradom raspolae onaj koji je i dobije, a ne njegov porodini starjeina. Ta imovina dobila je stari naziv pekulijuma i zvala se peculium castrense (castrum je vojniki logor). U etvrtom vijeku je ovo pravilo Konstantin proirio i na imovinu steenu u dravnoj slubi i to je bio peculium quasi castrense (neprava, tobonja vojnika imovina). Ve prije toga je uvedeno pravilo da imovina koju ukuani naslijede od majke ili srodnika po majinoj liniji ima poseban pravni poloaj. To su bona adventicia (adventus je predak). Na kraju u vrijeme Justinijana, pravo faktikog koritenja dobila su lica alieni iuris na imovinu koju je paterfamilijas poklonio, a poklon nije opozvao (bona profecticia ili peculium profecticium oba naziva nisu rimski ve srednjevjekovni). Na ovaj nain je okrnjeno staro naelo i stvorene su mogunosti za lanove porodice da stiu imovinu. 44

Ali je sve do kraja ostalo opte pravilo da je porodini starjeina vlasnik svih porodinih dobara ukoliko ne spadaju u izuzetne kategorije (peculium castrense itd).

Deliktna odgovornost (130)

Rimljani su za razliku od drugih naroda starog vijeka, ne samo doli do pojma krivice, nego su stvorili iznijansirane stepene odgovornosti. Ipak su neki tragovi primitivnog shvatanja i objektivne odgovornosti zadrani. Dokaz je noksalna odgovornost. Noksalna odgovornost se sastojala u tome to, u sluaju da ukuanin, bilo slobodan ili rob, naini tetu, paterfamilijas moe biti tuen sa actio noxalis. On je mogao biti tuen da nadoknadi tetu, ali je umjesto toga, mogao da preda delinkventa oteenom. To je vrsta facultas alternativa. Ovakav postupak podsjea na dananju odgovornost roditelja za tetu koju uine djeca, ali postoji vana razlika. Savremeno pravo polazi od pretpostavljene krivice roditelja. Smatra se da nije dovoljno uvao dijete ili da ga nije dobro vaspitao. Rimsko pravo meutim vezuje odgovornost za uinioca. Tako e, ako je od trenutka kada je nainio tetu pa do podizanja tube i okonanja spora, lica koje je nanijelo tetu prelo u drugu porodicu, odgovarati po noksalnoj tubi novi paterfamilijas, koji ne moe biti kriv po pravilima koja danas vae. Ukoliko lice alieni iuris bude emancipovano, onda odgovornost lei na njemu. Isto naelo primjenjuje se na sluajeve kada ivotinja nanese tetu. Porodini starjeina ili moe platiti njen iznos ili predati ivotinju, a tuba se zvala actio de pauperie.

Capitis deminutio (130-131)

Gubitak i neke oblike promjene statusa rimski pravnici nazivaju capitis deminutio, to doslovno znai smanjenje glave. Ovaj udni naziv nastao je tako to se, u sluaju da neko izgubi slobodu ili graanstvo, govorilo rimkso graanstvo umanjeno je za glavu (civitas romana capite deminuta est). U sluaj gubitka statusa spada i sluaj kada neko nita nije izgubio, to se deava ako promijeni porodicu, zadravajui poloaj alieni iuris ili ak postane sui iuris emancipacijom. I u ovom sluaju porodica je smanjena za glavu (familia capite deminuta east). Postoje tri vrste capitas deminutio: 1. maxima gubitak slobode 2. media gubitak graanstva 3. minima prelazak lica sui iuris u alieni iuris ili promjena porodinog starjeine. Najtei gubitak je capitus deminutio maxima, koja se naziva i graanska smrt. Ona je posljedica ili kazne ili zarobljavanja od neprijatelja. Capitis deminutio media biva kada rimski graanin postane Latin ili peregrin. To se deava ili po kazni (aquae et ignis interdictio) ili da drugi nain, kao to je usvojenje od strane Latina ili peregrina, dobijanjem graanstva u drugom gradu. Capitis deminutio minima je posljedica usvojenja ili braka sa manusom. Ovo poslednje vai samo za enu. ak i da se neko oslobodi vlasti porodinog starijeine putem emancipacije, smatra se da je nastupila capitis deminutio. To je bila posljedica ne samo porijekla naziva (porodica je smanjena za glavu), ve i okolnosti da je naputanje porodice u obliku emancipacije predstavljalo kaznu za emancipovanog. Imovina lica koje je pretrpjelo gubitak statusa prelazi na drugog: novog porodinog starjeinu, mua. Obaveze se ili gase ili prelaze na onog ko dobija imovinu.

Trajanje subjektiviteta (131-132)

Ako su ispunjeni svi uslovi u pogledu statusa, fiziko lice ima pravnu sposobnost od roenja do smrti. Da bi se novoroene smatralo subjektom prava treba da je ivo roeno i da ima ljudski oblik. Znak ivota je pla djeteta. U nekim sluajevima, da bi se izbjegle nepravde, uzimalo se fikcijom da je zaeto dijete ve roeno. Primjenjivano je pravilo: zaeto dijete smatra se za ve roeno ako je to u njegovom interesu (Infans conceptus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur). Ako je porodini starjeina otiao u rat i ostavio gravidnu enu i jedno dijete, ako pogine, naslijedie ga i ve roeno dijete i zametak. O interesima zaetog djeteta brinuo se poseban staratelj koji se zvao curator ventris (staratelj trbuha). Da bi dijete kasnije ostvarilo svoja prava treba da se ivo rodi. Subjektivitet prestaje smru ili gubitkom statusa. I ovdje je rimsko pravo pribjegavalo fikcijama. Dok se nasljednik ne primi zaostavtine, smatra se da je njen vlasnik preminula osoba. Sluaj istovremene smrti vie lica tzv. komorijenta, naroito je raspravljan u pandektistici. Jer makar i male razlike u 45

vremenu nastupanja smrti mogu imati velike posljedice na meusobna prava, naroito na pravo nasleivanja. Polazilo se od toga da starije lice prije umre nego mlae, ali da odrasla osoba due ivi nego malo dijete.

Pravna lica (132)

U pravnom prometu Rima mogli su se javiti subjekti koji nisu fizika lica, ve drutvene tvorevine, tzv. pravna lica. Za postojanje pravnog lica kao subjekta u pravu potrebno je da postoje: grupa ljudi, odreena imovina koj slui nekom cilju i priznanje svojstva pravnog lica od strane pravnog poretka. Rimljani su pravno lice smatrali nekom vrstom fikcije: uzeemo kao da je to subjekt, iako znamo da tako neto ne postoji van ljudi i imovine koji ga ine. Pravnih lica ima i u privatnom i javnom pravu. Rimska drava je subjekt javnog prava, ali se moe pojaviti i u privatnom. Tako je pincepsova blagajna, ficus (korpa) mogla biti i subjekat imovinskih odnosa privatnog prava. Kao pravna lica javljaju se u rimskom pravu jo municipije, kolegije, profesionalna udruenja (esnafi zanatlija, udruenja advokata). Zadubine su u vrijeme Justinijana dobile neke karakteristike pravnih lica. Pravna lica imaju ogranienu pravnu sposobnost koja proizilazi iz njihovih ciljeva. Pandektisti su dijelili pravna lica na udruenja, kod kojih je teite na licima, na lanstvu i na ustanove, kod kojih je vanija imovina koja slui nekom cilju (npr. zadubine).

Poslovna sposobnost
Pojam (133)
Najkrae reeno poslovna sposobnost je mogunost zakljuivanja pravnih poslova. A neto opirnije i strunije: sposobnost izjavama volje zasnovati, mijenjati ili ukidati pravne odnose. Ovo izjavama volje je potrebno u definiciji, jer neko moe zasnivati pravne odnose na drugi nain iako nije poslovno sposoban: malo dijete koje priini tetu stvara obavezu za svoje roditelje da je nadoknade, ali nije poslovno sposobno. U Rimu nisu bili uopte ili su bili ogranieno poslovno sposobni: maloljetnici, ene, duevno oboljeli, rasipnici, lica sa tjelesnim nedostacima. Postoji jo jedna razlika. Dananje pravo za sve ove kategorije predvia jednu ustanovu (tutorstvo ili starateljstvo), a u rimskom postoje dvije: tutela (tutorstvo) i cura (starateljstvo). Tutorstvo je u Rimu bilo vie u interesu nasljednika nego samog tienika, a starateljstvo u interesu samog tienika. Postoji jo jedna razlika: pod tutorstvom se nalaze lica koja nikad nisu bila poslovno sposobna, a pod starateljsvom i ona koja su nekad imala tu sposobnost, ali su je izgubila. Tutuor i staralac se postavljaju licu koje ima pravnu sposobnost ali nema poslovnu sposobnost, u cjelini ili djelimino.

Tutela
Tutorstvo nad maloljetnicima (133)
Tutorstvo postoji nad maloljetnicima i enama. Punoljestvo ena se stie sa 12 g., a mukarci sa 14 g. Rimljani su uoili da enska djeca ranije sazrijevaju nego muka, ali su s druge strane mislili su da ena nikad ne postaje potpuno poslovno sposobna, ak i kad je punoljetna. Maloljetnici se dijele na mlae od 7 godina (infantes) i one od 7 12 odnosno 14 godina (impuberes). Infantes (djeca) ne mogu zakljuivati bilo kakve poslove, oni su potpuno poslovno nesposobni. Stariji maloljetnici imaju ogranienu poslovnu sposobnost, oni mogu sklapati poslove koji poveavaju njihovu imovinu, a za one koji pogoravaju imovinski poloaj potrebno je odobrenje (auctoritas) tutora. Ovo odobrenje daje se u trenutku sklapanja posla i to u sveanoj formi. Prihvatanje poklona, prijem naslea su nesumnjivo takvi poslovi. Ali je isplata duga posao kojim se poveava imovina to je i teoretski i praktino opravdano. Tutorstvo (tutela) potie od rijei tutus, to znai zbrinut, zatien. Na jednoj strani imamo tutora, a na drugoj tienika (pupilu). Ipak je prvenstveni zadatak tutora da sprijei maloljetnika da proerda imovinu. Vanost porodine imovine bila je mnogo vea nego danas. On je dakle, vie gledao kako da zatiti interese pupilinih nasljednika, nego to se starao o samom tieniku. Zato je o zdravlju i vaspitanju vodio rauna neko drugi: majka ili drugi srodnik. Tutorstvo je bilo neka vrsta vlasti prema tieniku. Tutora obino imenuje paterfamilijas testamentom (tutela testamentaria). Ako to nije bio sluaj, Zakon 12 tablica je povjeravao ovu dunost najbliem mukom agnatu (tutela legitima). Ako nije bilo 46

ni tutora odreenog testamentom niti zakonom predvienog agnata, onda je magistrat odreivao tutora. Najbrije je to bio konzul ili gradski pretor, a kasnije je odreivan poseban pretor za ovu svrhu koji se zvao praetor tutelarius. On je odreivao tutora i za sluaj kada doe do spora izmeu tutora i pupile. Od magistrata odreen tutor se nazivao dativus ili decretalis. Kada postane punoljetan, pupila se oslobaa tutorstva, a ene dobijaju novu vrstu tutora. Tutor ima pravo na nadoknadu trokova, a pupila moe zahtijevati naknadu tete koja mu je nanijeta. Odnos izmeu tutora i pupile spada u posebnu vrstu obligacionog odnosa, u kvazikontrakte.

Tutorstvo nad enama (tutela mulierum) (134-135)

Rimski pravnici nemaju kavaljerski odnos prema enama. Oni smatraju da ena nije potpuno poslovno sposobna, a obrazloenja idu od srazmjerno blagih (ne razumije se u pravo), pa do uvredljivih: uroena lakomislenost (levitas animi), nestabilnost koja je svojstvena njihovom polu (imbecilitas sexus). Poslovna sposobnost ena je ograniena, ne na neki uopten nain, ve nabrajanjem poslova koje ne moe zakljuiti bez tutora. To su poslovi: zakljuenje braka sa manusom, otuenje res mancipi (zemlja i ostala sredstva za proizvodnju), prijem nasljea, oslobaanje robova, sveeno opratanje duga, davanje miraza. Ostale poslove ak i one koji smanjuju imovinu, mogla je samostalno zakljuiti. Avgust je kadukarnim zakonima, kao jednu od privilegija za udatu enu sa odreenim brojem djece, predvidio i oslobaanje od tutorstva. Tokom principata izaao je iz upotrebe obiaj postavljanja tutora enama. Ipak, do kraja ena nije imala politika prava, iako su i za mukarce u birokritizovanoj despotiji ta prava znatno suena. Ni u crkvenoj hijerarhiji ene nisu mogle doi na rukovodee poloaje, to se zadralo do danas.

Starateljstvo (cura) (135-136)

I starateljsvo je stara ustanova rimskog prava. Naziv cura to znai briga. U Zakonu 12 tablica bilo je predvieno starateljstvo jedino za duevno bolesna lica, ali je kasnije proireno i na druge kategorije: na rasipnike, lica sa tjelesnim nedostacima i starije maloljetnike. Umnobolnici: su isprva bili samo ljudi sa trajnom i izraenom duevnom boleu (furiosimahniti), a kasnije i oni koji pokazuju blai stepen ludila (mente capti). Ako se bolest ispoljava povremeno, smatralo se da je oboljeli nesposoban za rasuivanje samo dok traje napad, a da je mogao zakljuivati punovane poslove u svijetlim trenucima (lucida intervala) Rasipnici (prodigi) su za Rimljane neka vrsta duevnih bolesnika. Po starom pravu rasipnikom se smatra onaj ko troi dobra nasleena od predaka (bona paterana avitaque). Ko se ogrijei o imperativ ouvanja porodinih dobara smatran je za nenormalnu osobu i stavljan je pod starateljstvo. Njihova poslovna sposobnost nalik je na onu koju ima stariji maloljetnik mogao je zakljuiti poslove kojim uveava imovinu, a za ostale potrebna je saglasnost tutora. Gluhonijemi, slijepi ili lica sa drugim tjelesnim nedostatkom (paralizovani, iznemogli od starosti ili bolesti), nisu bili u stanju da zakljue jedan broj poslova, jer je formalizam rimskog prava zahtijevao izgovaranje sveanih formula i odreene gestove. Za to je odreivan staralac koji je nadoknaivao taj njihov nedostatak. Stariji maloljetnici. U vrijeme kada je promet bio mali, a patrijarhalni moral jak, ivotno iskustvo djeaka od 14 godina je bilo dovoljno da bude zatien od prevara. Kasnije, kada su se prilike izmjenile uvidjelo se da to nije dovoljno. Lica sa 14 i vie godina bile su rtve prepredenih trgovaca. Zato je poetkom II vijeka pne, po zavretku drugog punskog rata, donesen zakon (lex Laetoria, po nekim Lex Plaetorija) koji je uveo tubu protiv lica koja prevare nekog ko ima 14 a nije napunio 25 godina. Ali umjesto da to bude zatita, pokazalo se kao mjera koja nanosi tete zatienima. Tako da vie niko nije htio da zakljuuje poslove sa ovakvim osobama, jer je rizikovao da ugovor ne bude izvren ili da sam bude tuen zbog obmane. Da bi se ove nezgodne posljedice zakona otklonile, uvedena je nova vrsta starateljstva. Tako da je granica punoljestva ustvari pomjerena sa 14 na 25 godina. Venia aetatis Postoje neke okolnosti u kojima bi bilo nezgodno da odreena osoba ima staratelja zato to jo nije navrila 25 godina. To e biti sluaj ako je takva osoba izabrana za magistrata ili je sklopila 47

brak. Na molbu, vladari su ovakvim licima davali dozvolu da samostalno zakljuuje poslove i ta se ustanova zvala venia aetatis, to znai dolazak, dodjeljivanje punoljestva.

Porodino pravo
Rimsko porodino pravo (137-138)
Porodino pravo se bavi pravnim odnosima u porodici, koji obuhvataju dva velika podruja: izmeu branih drugova i izmeu ostalih lanova porodice, od kojih su najvaniji odnosi izmeu roditelja i djece. Prema tome, porodica, brak i srodstvo su osnovni instituti porodinog prava. U stara vremena ova oblast je bila preputena obiajima i religiji. Ali se rano uvidjelo da i drava regulie brak, kao i vlast porodinog starjeine. Ve leges regiae uvruju autoritet paterfamilijasa i mua, ali predviaju i obavezu roditelja da podie djecu, naroito muku. Ako bi sin podigao ruku na oca, bio je kanjavan smrtnom kaznom, kao i ena za preljubu i opijanje vinom. Zakon 12 tablica govori o pravu roditelja da prodaju djecu (poslije tree prodaje neka sin bude slobodan od oeve vlasti), o pravu mua da otjera enu, ak je odreivao i rok u kome moe da se rodi dijete poslije smrti mua da bi se smatralo branim (najvie 10 mjeseci). Tokom perioda republike neki zakoni su regulisali odnose izmeu mua i ene. U Katonovo vrijeme je donesen Opijev zakon koji je pokuao sprijeiti pretjerani luksuz u oblaenju ena (zlatni nakit nije smio prijei odreenu teinu). Jo je udniji Cincijev zakon (lex Cincia) koji se odnosio na poklone mua eni. Avgustova vladavina je obiljeena jednim paketom zakonskih mjera tzv. kadukarnim zakonima, koji su imali za cilj da ojaaju porodicu, da poveaju natalitet. Porezi i uskraivanje nasljednih prava za neenje i brane parove bez djece bili su dobro zamiljeni, ali ni to nije dalo neke vidnije rezultate. U klasino doba je zavren jedan proces, koji je zaet ve u toku republike, u kojem je vanu ulogu odigrao pretor a to je postepeno osamostaljivanje lanova porodice u odnosu na porodinog starjeinu, stvaranje mogunosti da stie imovinu, da zakljuuje poslove. Donijete su i dve senatske odluke koje su poboljale nasljednopravni poloaj ene i majke u odnosu na svoju djecu i obrnuto (SC Orfitanum i SC Tertulianum). Stare zabrane su pale u zaborav i poloaj ene se znatno popravio. Uticaj hrianstva i zamjena agnatskog sistema srodstva kognatskim u velikoj mjeri su uticali na brak i porodicu. Iako je uticaj hrianstva bio veliki ipak sve do kraja, rimsko pravo zadrava u sutini laiki karakter braka.

Porodica
Razvoj porodice (138-139)
Opta tendencija u razvoju porodice jeste smanjenje porodinog kruga, broja lica koje obuhvataju porodicu, kao i smanjenje uloge porodice. Rimska porodica je prola kroz tri oblika: consortium, familia i kognatska porodica. U vrijeme kada je zemljoradnja nerazvijena i kada su jo ivi tragovi prvobitne zajednice, preovladavao je konzorcijum (consortium), koji odgovara patrijarhalnoj zadruzi. Kada se drava uvrstila, ali je privreda jo zasnovana na autarkijskim naelima, javlja se agnatska porodica ije je osnovno obiljeje velika vlast porodinog starjeine nad ukuanima i mua nad enom. Takav oblik porodice preovlauje tokom veeg dijela republike. Porast drutvenog bogastva, prodor robnonovanih odnosa i klasinog ropstva, opadanje uticaja prvobitne religije, vremenom su razarali stare patrijarhalne odnose i krnjili vlast paterfamilijasa. Postepeno se oslobaaju njegove vlasti ukuani, a i vlast mua slabi. Raniji sistem srodstva, koji se zasniva na zajednici ivota i vlasti starjeine, ustupa mjesto krvnom srodstvu, za koje se i ranije znalo, ali koje nije igralo neku vanu ulogu u imovinskim odnosima, naroito u nasljeivanju. Sve je to uslovilo prelaz na novi oblik porodice, na kognatsku porodicu.

Vrste srodstva (139-140)

U rimu postoje 4 vrste srodstva: agnatsko, kognatsko, tazbinsko i po usvojenju. Agnatsko srodstvo se temelji na zajednici ivota i rada u okviru porodice. Agnatski srodnici ive i rade u istoj porodici. Ovo srodstvo se dobrim dijelom poklapa sa kognatskim, ali to nije uvijek sluaj. Tako emancipovani sin, iako ostaje krvni srodnik, kognat, prestaje da bude agnat. Nasuprot tome usvojeni sin nije kognat ali je agnat. Postoje dvije vrste 48

agnatskog srodstva, starija, ona u konzircijumu i novija, u familiji. Osnovna razlika je to je u prvoj naglaena veza izmeu pripadnika iste generacije, a u drugoj je osnov srodstva patria potestas. U konzorcijumu je nablii srodnik brat, a u familijisin ili ki.. Kognatsko ili krvno srodstvo je veza izmeu dva lica koja potiu jedno od drugog ili potiu od zajednikog pretka. Ako vode porijeklo jedno od drugog, onda je to srodstvo u pravoj liniji: otac, sin, majka, ker, baba, unuk itd. A ako vode porijeklo od zajednikog pretka, onda je to srodstvo u pobonoj liniji. A ako su oba pretka zajednika, zove se punorodno, a ako je jedan zajedniki, a drugi razliit polurodno. Rimljani su pravili razliku izmeu srodnika koji imaju zajednikog mukog pretka, npr. oca, i takvi se zovu istokrvni (consanguinei), jer sv vjerovalo da se krv naljeuje od oca, a srodnici po majci su se zvlai uterini (od uterus-materica). Krvno srodstvo moe biti brano i vanbrano, a rauna se po linijama i stepenima. Primjenjuje se pravilo koliko roenja toliko stepeni, tj. koliko roenja dijeli dva srodnika u tom se stepenu srodstva nalazi. Sin je u prvom stepenu srodstva prave linije, unuk u drugom prave linije, brat ili sestra je poboni srodnik drugog stepena, stric treeg, a brat ili sestra od strica se nalaze u etvrtom stepenu srodstva pobone linije. U poetku su Rimljani vei znaaj pridavali agnatskom srodstvu, naroito u imovinskim odnosima. Tako je najstariji red nasljeivanja u potpunosti zasnovan na agnatskom srodstvu. Neto kasnije, zaslugom pretora dolazi do djeliminog prihvatanja kognatskih srodnika. Tek je Justinijan uveo nasljedne redove koji su u cjelini polazili od krvnog srodstva. Kognatsko srodstvo je u jednoj oblasti oduvijek igralo ulogu prepreka u zakljuenju braka. Srodstvo po tazbini (adfinitas ili ainitas) je veza izmeu jednog branog druga i njegovih krvnih srodnika, s jedne strane i drugog branog druga i njegovih krvnih srodnika, s druge strane. Takvo srodstvo postoji izmeu zeta i tate, svekrve i snage, muevljevog brata (devera) i snahe, pastorka i ouha. Ono nije imalo veliku ulogu u rimskom pravu. Srodstvo po usvojenju ili graansko srodstvo je posljedica usvajanja (adoptio ili adrogatio). Ono imitira prirodno srodstvo, jer je nalik na odnos izmeu roditelja i djece sa priblino istim pravnim posljedicama, usvojenje je bilo veoma raireno u Rimu.

Consortium (140)
Najstariji oblik porodice o kome ima podataka u izvorima je konzorcijum (consortimu-zajednica, zadruga). Konzorcijum ili patrijarhalnu porodinu zadrugu ini vie brae sa svojim uim porodicama: enama, djecom, unucima. Konzorcijum se javio jo u prvobitnoj zajednici kada je ovjek dovoljno ovladao prirodom da mu nije bilo neophodno ujedinjavanje u vee grupe, ali jo ne toliko da bi bio mogu opstanak manje porodice. U konzorcijum je rad kolektivan, kao i svojina. Postoji starjeina ali on nije neki despot, ve jedan od brae, obino najstariji. On rasporeuje posao meu ukuanima (njegova supruga odreuje zadatke enama), rjeava mogue sporove meu lanovima, iznosi viak na pijacu i nabavlja ta je potrebno. Kognatsko srodstvo predstavlja prepreku za brak ali je za imovinske odnose vanije agnatsko srodstvo. Meu pripadnicima iste generacije je bliski odnos, tako da je nablii agnat brat, a ne sin ili otac. Ako premine porodini starjeina, zamijenie ga drugi brat, pa tek ako nema nijednog iz te generacije, dolazi na red sljedea. Ve poetkom republike, promjene u privredi, sve vei broj robova i irenje dravne teritorije omoguili su opstanak manjih porodica. Braa se dijele i Zakon 12 tablica predvia tubu za podjelu konzorcijuma actio familiae erciscundae (potie od ciere-sjei, dijeliti). Vremenom ovaj oblik porodice gotovo isezava. Od drugog punskog rata preovlauje agnatska porodica.

Agnatska familija (140-141)

Diobom brae u konzorcijumu nastaju manje porodine grupe i tako se dolazi do agnatske porodice. Nju uglavnom ine roditelji sa potomcima. Osnovni temelj ove porodice su agnatsko srodstvo i vlast porodinog starjeine. Temelj sredstva je patria potestas. Srodnici su oni koji ive pod vlau zajednikog paterfamilijasa ili su ivjeli dok ovaj nije preminuo. Ako neko prije smrti porodinog starjeine napusti porodicu, bilo emancipacijom ili udajom, raskida angatske veze sa svojom porodicom. Zadrava jedino kognatske, krvnosrodnike. Najblii srodnici i nasljednici su oni koji se nalaze pod neposrednom vlau starjeine, a to su u prvom redu njegovi sinovi. U krug agnatskih srodnika ulaze i lica koja usvojenjem ili udajom dou pod vlast 49

paterfamilijasa. Dokle je starjeina iv, sinovi makar i imali svoje potomke su pod vlau starjeine. Oni mogu napustiti porodicu postupkom emancipacije, ali je van familije njihov opstanak ugroen, tako da je ovakav in prije kazna nego nagrada. U pogledu imovinskih, svojinskih odnosa postoji izvjesna protivrijenost. S jedne strane, porodini starjeina je neprikosnoveni vlasnik dobara, iako su ta njegova ovlaenja neodvojiva od vlasti prema ukuanima. Pravno on nije ogranien u raspolaganju imovinom. Ipak postoje moralni i religijski obziri prema kojim je njegova vlast u funkciji odravanja porodinog kontinuiteta. On je duan sauvati, po mogunosti uveati imovinu i takvu je predati svom nasljedniku. On je mogao cijelu imovinu ostaviti bilo kome pa ak i licu van porodice. Pretku koji je ostavio nedolian testament potomci nee odavati poasti koje namee religija. Censor je mogalo da kazni gubitkom asti lic koje olako troi nasljeenu imovinu. Isto tako javilo se starateljstvo nad rasipnicima koje je ovakve porodine starjeine liavalo poslovne sposobnosti.

Patria potestas (156-159)

Patria potestas je vlast porodinog starjeine nad ukuanima i ona sadri i imovinska i lina ovlatenja. Ona obuhvata tri vrste nadreenosti: vlast prema eni (manus), prema robovima i prema ostalim slobodnim lanovima porodice (potestas u uem smislu). Pored toga, kao etvrti oblik javlja se i mancipijum, ovlaenje prema osobama koje su voljom njihovog ranijeg paterfamilijasa ustupljene na neko vrijeme drugoj porodici (zato to su toj porodici napravile tetu pa radom nadoknauju). Razlozi. Velikoj vlasti paterfamilijasa nad lanovima porodice doprinijelo je vie okolnosti vezanih za one uslove ivota, vjerovanja i predvianja. 1. Jedan od najvanijih razloga treba traiti u ekonimskim odnosima. Zatvorena kuna privreda, u kojoj je porodica osnovna elija ekonomskog ivota, pretvara porodinog starjeinu u neku vrstu direktora preduzea. 2. Za razliku od svojine u konzorcijumu, ovdje su svojinska ovlaenja u rukama paterfamilijasa. Sva lica koja roenjem, usvojenjem ili sklapanjem braka dou u porodicu, dolaze na njegovo imanje. 3. Drava je bila jo nejaka, sa malim brojem organa i nerazvijenim aparatom prinude. Zato ona koristi zateene ustanove, meu njima religiju i porodicu. Porodini starjeina je bio i poluga dravne vlasti, kao neki lokalni organ. Paterfamilijas, sam ili zajedno sa drugim porodinim starjeinama sa kojima je u srodstvu, je odluivao o kaznama, ukljuujui i smrtnu kaznu, a za robove mu ovaj savjet srodnika nije bio ni potreban. I drava je stajala iza autoriteta porodinog starjeine (najtea krivina djela u starom Rimu su ubitstvo paterfamilijas i izdaja, ak i dizanje ruke na oca kanjavalo se smrtnom kaznom). 4. I sama religija ila je na ruku autoritetu oca, odnosno porodinog starjeine. Jedno od obiljeja rimskog politeizma je kult predaka. Umrli paterfamilijas se ukljuuje u red porodinih boanstava, kome se prinose rtve. Dok je iv paterfamilijas je prvosvetenik porodinog kulta, a kad umre postaje dio kulta porodice. Tako autoritet oca i pretka prelazi i u zagrobni period, ak i mrtvi oni vladaju ivima. Paterfamilijas je prema tome direktor preduzea, vlasnik porodinog imanja, lokalni organ vlasti, svetenik porodinog kulta i kandidat za porodino boanstvo. Sadrina i karakter: Vlast porodinog starjeine je doivotna. Dok je sin u porodici, makar imao i sedamdeset godina i obavljao vane dravne ili religiske funkcije, on je potinjen njegovoj vlasti. Imovinska ovlatenja: koja obuhvata potestas su velika. Ne samo to je titular postojee, nasleene imovine, porodini starjeina dobija i sve to na bilo koji nain steknu njegovi ukuani: radom, poklonom, nasleem, ratnim plijenom. On moe da isplati tetu koju je njegov ukuanin ili ivotinja nanijela drugome, ali on na to nije obavezan. Noksalna odgovornost doputa da, umjesto toga, izrui tetnika oteenom. Lina ovlatenja su takoe velika. On je, bar u poetku, imao pravo ivota i smrti (ius vitae ac necis). Mogao je kazniti tjelesnim kaznama, prodati drugom svog lana porodice (tada ovaj dolazi u mancipijum). Pravo podavanja zvalo se ius vendendi. Ako se u drugoj porodici nae neko od njegovih, starjeina je mogao da ga zahtjeva posebnim interdiktom (interdictum de liberis exhibendis). Ovo pravo nazivalo se ius vindicendi (pravo da putem tapia zahtijeva svoje stvari). Oinska vlast u stvarnosti nije bila tako surova kao to to izgleda na prvi pogled. Ve su leges regiae 50

ograniili pravo da odbaci novoroene morao je da prihvati sve sinove i prvoroene keri. Nastanak i prestanak. Pod vlasti porodinog starjeine dolazi se roenjem, usvojenjem, brakom sa manusom i davanjem u mancipijum. Sam in roenja nije dovoljan. Potrebno je da je brak zakonit i da starjeina prihvati novoroene. Posebnim ritualom, majka je uzimala dijete i stavljala pred noge starjeini. Kada ga podigne, on postaje dio porodice i agnatski srodnik. Usvojenje je dvojako: adoptio, ako je usvojeni ve bio pod neijom patria potestas i adrogatio, ukoliko je predhodno bio sui iuris. Adopcija se obavljala korienjem odredbe Zakona 12 tablica koja propisuje da e se sin osloboditi oeve vlasti ako ga ovaj triput proda. Smisao te odredbe u ono vrijeme bio je: ako je neko svog sina 3 puta prodavao, neka ovaj napusti porodicu. Adrogatio je usvojenje lica koje je bilo svojevlasno (sui iuris). To je za razliku od adopcije, javnopravni akt, jer se gasio jedan pravni subjektivitet. Zato je obavljan pred kurijatskom skuptinom. U vrijeme Justinijana pravljena je razlika izmeu potpunog usvojenja (adoptio plena), koje je proizvodilo posljedice ranije adopcije i nepotpunog usvojenja (adoptio minus plena) kojom usvojenik nije kidao sve veze sa ranijom porodicom, niti dobijao sva prava koja proizvodi potpuna adopcija. U antikom svijetu usvojenje je igralo daleko veu ulogu od one koju danas ima. Pored osnovnog cilja: zasnivanje odnosa koji imitira odnos roditelja i djece, ono je korieno i za razne druge svrhe: zabrana oduenja nepokretnosti, pitanje nasljeivanja ne prestolu. Patria potestas prestaje smru porodinog starjeine, emancipacijom ili udajom u brak sa manusom. Tek sa smru starjeine ukuani se oslobaaju njegove vlasti. Njegovi sinovi postaju starjeine vlastitih porodica i zadravaju meusobni odnos agnata. Ali ako prije smrti oca napuste porodicu, gube svojstva agnatskih srodnika i pravo na nasljeivanje. Oslobaanje od oinske vlasti je emancipacija (izlaenje iz ruke e manu) i obavljala se putem trostruke prodaje. Udajom ena izlazi iz jedne porodice i oslobaa se jednog paterfamilijasa , ako je to brak sa manusom. Ona postaje agnat muevljeve porodice i preuzima njegov kult predaka, zadravajui kognatsku vezu sa ranijom porodicom.

Kognatska porodica (145-146)

Kognatska porodica se ne razlikuje od agnatske po svom obimu, po krugu lica koje obuhvata. U njoj je agnatsko srodstvo potisnuto kognatskim, a poloaj porodinog starjeine ne daje ona prava koja je ranije imao. Takoe oslabila je vlast mua nad enom, jer je braz bez manusa potisnuo brak s manusom. Razlozi za promjene su razliti: trina privreda i klasino antiko ropstvo uklonili su potrebu za postojanjem porodine grupe sa vrstom unutranjom kohezijom. Sada se moglo opstati i van porodice. Svojina se svodi na imovinska ovlaenja. Ukuani dobijaju mogunost sticanja imovine koja pripada samo njima (peculium castrense, quasi castrense, bona adventicia, bona profecticia).. Slabljenje patria potestas: ak i u odnosu na robove, vlast starjeine je ograniena, a utoliko vie u odnosu na slobodne lanove porodice. Pravo na odbacivanje novoroenadi je tokom republike ograniavano i na kraju ukinuto. Vladari su u periodu principata promoravali oca da emancipuje sina koga je zlostavljao, a bilo je sluajeva u kojima je otac za ubistvo sina kanjavan smrtnom kaznom. Ve od Avgusta je uvedeno pravilo da roditelj ne moe udavati ili eniti ukuane bez njihove saglasnosti. U vrijeme dominata je ukinuto pravo na prodaju djece (ius vendendi), osim u sluaju krajne bijede. U imovinskom pogledu odnos djece i roditelja sve je vie dvostran. Javlja se i obaveza djece da izdravaju svoje roditelje. Kognatsko srodstvo Slabljenje vlasti paterfamilijasa dovelo je do smanjenja znaaja agnatskog srodstva. Krvno srodstvo za koje su i ranije Rimljani znali, dobija prevagu i u imovinskim odnosima. Intervencijom pretora i vladara na nasleivanje se poziva emancipovani sin, koji ranije to pravo nije imao, jer nije spadao u agnate. Brak bez manusa. U odnosu izmeu polova dolazi do promjene. ena vie nije u toj mjeri potinjena muu kao ranije. Ve se ranije, u braku sa manusom, poboljava poloaj ene. Ona dobija garancije da e joj miraz biti vraen u sluaju razvoda. Sada kada brak bez manusa potiskuje brak sa manusom, 51

ena dobija i linu i imovinsku nezavisnost, koja jo uvijek nije znaila jednakos, ali je daleko od ranije podreenosti.

Brak
Pojam braka (146-147)
Brak je odnos mua i ene, zakonom ureena zajednica izmeu mukarca i ene. Pored braka, postoji i trajna zajednica izmeu lica razliitog pola. Pored braka postoji i trajna zajednica izmeu lica razliitog pola, ali koja nije zasnovana na zakonu. Za Rimljane je to konkubinat (sulonitvo). Rimljani su poznavali dva oblika braka: sa manusom i bez manusa. Brak sa manusom, u kome je ena dolazila pod vlast mua, preovlaivao je meu viim slojevima, dok je brak bez manusa bio rairen meu plebejcima. Kasnije se gubi manus-brak i kao opti oblik odnosa izmeu mukarca i ene javlja se brak bez manusa u kme su odnosi izmeu polova mnogo slobodniji. Brak je mogao biti zakljuen uz odreeni, ak religijski obojen, obred ukoliko stranke tako ele. Ali je za one koji izbjegavaju forme bilo mogue zakljuiti brak na nain kakav ni jedan postojei pravni sistem ne doputa zajednikim ivotom tokom jedne godine. To jo jednom potrvruje da su Rimljani su smatrali da drava u neke odnose treba to manje da se uplie.

Brak sa manusom (147-149)

Uslovi. Da bi brak bio zakljuen potrebni je da suprunici imaju pravo na zakljuenje braka po propisima ius civile-a (ius conubii), da su punoljetni, da ne postoje brane smetnje i da njihove porodine starjeine, odnosno roditelji daju saglasnost. Ius conubi imaju svi rimski graani. Jedno vrijeme poslije donoenja zakona 12 tablica, bilo je plebejcima uskraeno ovo pravo, tj. Oni su mogli da se ene meusobno, ali ne sa pripadnicima platricijskog sloja. Pet godina poslije Zakona 12 tablica donijet je Kanulejev zakon kojim je ukinuta ova zabrana. I prije sticanja rimskog graanstva Latini su dobili ius conubii. Peregrini su mogili za posebne zasluge da dobiju ovakvu privilegiju. Islueni vojnici su takoe sticali pravo da sklope brak sa Latinkama ili Peregrinkama. Djeca iz ovakvih mjeovitih brakova dobijala su status oca, tj. Bili su rimski graani. Krvno srodstvo (kognatsko) bilo je od ranih vremena smetnja zakljuenju braka. Izbjegavao se brak ak sa pripadnicima istog roda tako da je teko nai iz tog perioda dva suprunika koja imaju isto gentilno ime. Do Avgustovih kaudikarnih zakona bio je zabranjen brak izmeu slobodno roenih i osloboenika. Kasnije je zadrana zabrana sklapanja braka sa bivim robovima jedini za pripadnike senatorskog stalea. Za brak se traio i odreeni uzrast, koji se uglavnom poklapao sa punoljetstvom: za ene 12 godina a za mukarce 14 godina. Jedan od uslova za zakljuenje braka je i saglasnost paterfamilijasa, to je i razumljivoj, jer ovim brakom ena prelazi iz jedne porodice u drugu. Nain sklapanja. Postojale su tri forme zakljuenja braka: koempcio (coemptio), confarreatio i usus. Koempcija je simbolina kupovina ene u formi per aes et libram. Ovaj ritualizovani oblik stare prodaje kome prisustvuju mjerai s vagom (libripens), pet svedoka i dvije stranke, u Rimu je koriten u razne svrhe. Njime se pronosi svojina (mancipacije), zatim se zakljuuje zajm (nexum), isplauje dug (solution per aes et libram), pravi testament, usvaja ili oslobaa vlasti porodinog starjeine. Konfareacija (confarreatio) je religiski obred u kome uestvuje i svetenik i gdje se prinosi na rtvu hljeb od pira, grubog brana, koji se zove farreus. Ovaj oblik zakljuenja braka bio je uobiajen meu viim slojevima. Na poloaj svetenika visokog ranga nije mogao biti izabran neko ko nije roen u braku sklopljenim putem konfareacije. Usus je ako je ena provela 1 godinu u kui nekog mukarca, onda je dolazila pod njegov manus i postajala zakonita supruga. Ukoliko su eljeli da izbjegnu brak ena je trebala tri noi da noi izvan kue , ime se prekida rok i poinje tei novi. Obiaji: Rairen je bio obiaj vjeridbe (sponsalia) tj.sveanog obeanja braka pri emu se obino davao i prsten kao simbol vjernosti. On se nosio na domalom prstu. Prilikom zakljuenja braka mlada je trebala da izgovori rijei: Ubi tu Gaius et ego tua Gaia (gdje ti Gaj i ja tvoja Gaja), bez obzira na to kako su se zvali. I u Rimu, kao i u Grkoj mladii i djevojke su uvee na dan svadbe dolazili pred kuu 52

vjenanih i pjevali pjesme posveene bogu prve brane noi, Himeneju (otud naziv himna za sveanu pjesmu). Manus u rimskom pravnom argonu je ruka, simbol vlasti i zato je dio nekih pravnih termina, mancipacija, emancipacija, manumisija i sl. U manus-braku ena dolazi pod vlast mua. Ona dobija poloaj koji lii na poloaj keri (filiae locus). ena je morala da slijedi domicil (mjesto prebivalita) svog mua, ona svom imenu dodaje muevo. Mu je mogao kanjavati enu i to za neke delikte ak i smrtnom kaznom.U te delikte spadala je preljuba i ako je pila vino. Jedino je ogranienje to se prije izricanja kazne morao sasluati sud krvnih srodnika. Mu, odnosno njegov paterfamilijas, vlasnik je porodine imovine. Ako ena naslijedi neto od svojih srodnika to pripada muu. Miraz. Miraz je jedno os sutinskih obiljeja imovinskih odnosa izmeu suprunika. Dunost mua je da uzdrava porodicu, a ena svoj doprinos daje u obliku miraza. To je i nain uea keri u porodinoj imovini, umjesto nasljea dobija miraz. Razvod. U starom Rimu razvod je bio rijetka pojava. Kasnije, meutim razvodi su uestali tako da su se i neke poznate linosti kao to su Cezar ili Klaudije razveli. Kao to je zakljuenje braka bilo zasnovano na slobodoumnim naelima tako je i razvod smatran za privatnu stvar. Razvod je zahtijevao odreenu obino suprotnu formu od one u kojoj je zakljuen. Ako je brak sklopljen putem coemptio, raskidan je prodajom ene u obliku mancipacije. Za brak zakljuen u obliku confarreatio upotrebljavana je suprotna forma, u kojoj je takoe prinoen hljeb na rtvu, tzv. difarreatio. Brak je prestajao i smru jednog suprunika ili gubitka statusa slobodnog ovjeka (capitis deminutio maxima) ili graanina (capitis deminutio media). Ako je mu preminuo ena je morala da provede u aljenju (tempus lugendi) deset mjeseci , kasnije je produeno na 1 godinu.

Brak bez manusa (150-151)

Uslovi za zakljuivanje. Pored onih ranijih koji se zahtijevaju za manus-brak, sad dolazi i do nekih novih. Trai se affectio maritalis, elja suprunika da sklope brak. Ranije je to bilo vie stvar saglasnosti porodinih starjeina. Smatra se da sporazum ini brak (consensus facit nuptias). Ponekad se on ogleda u sastavljanju pisanog dokumenta, kojim se, izmeu ostalog, odreuje i miraz. Neke smetnje su ublaene. Tako je sada srodstvo u pobonoj liniji smatrano za prepreku samo do etvrtog stepena. Zabranjeno je slobodno roenim Rimljanima da sklapaju brakove sa enama koje se bave neasnim profesijama (podvodaice, cirkuske igraice), senatorskom staleu da se eni sa osloboenicima i glumicama. Preljubnici, takoe nisu mogli da sklope meusobni brak. Vjeridba je dobila na teini. Sada je dozvoljeno ugovaranje neke vrste kapare koju e platiti onaj ko iznevjeri rije. Zakljuenje. Pravo nije postavljalo neke posebne uslove u pogledu oblika zakljuenja braka. Konfareacija se vraa u modu tokom principata, naroito u viim slojevima. Nestala je takoe i koempcija. Osnovni uslov su zajednica ivota i affectio maritalis. Liini i imovinski odnosi. Za razliku od ranijeg poloaja ena ovim brakom zadrava status koji je predhodno imala, kao i imovinu. ena je jedino dobijala drutveni rang koji je imao mu i morala je stanovati gdje i on. Mu je mogao zahtijevati putem posebnog interdikta (interdictum de uxore exibenda vel ducenda), koji je nastao jo krajem republike, da mu se ena preda, bilo da je kod roditelja ili kod drugih lica. Mu je duan da izdrava porodicu, a ena, ako je imala mogunosti, imala je obavezu da da svoj doprinos. Na ta njena dobra primjenjivan je poseban reim upravljanja, koji je muu nametao razna ogranienja. A mogla je i sama njima upravljati, ali u korist porodice. Zovu se parafernalna dobra van miraza. Uvedeno je pravilo da i mu prilikom zakljuenja braka ili kasnije u toku braka da eni poklon (donatio ante ili proper nuptias). Kasnije je bilo dovoljno da joj obea taj poklon, obino suma novca, koji je sluio kao obezbjeenje eni za sluaj razvoda. Mueva vlast prema eni je smanjena. Oni su gotovo ravnopravni. Neke razlike ipak postoje. Obaveza vjernosti za enu je mnogo otrije postavljena tako da nje njena preljuba predstavljala krivino djelo koje se goni putem tube koju moe svako pokrenuti (actio popularis) Razvod. Ranije liberalno shvatanje razvoda, po kome brak traje dok postoji elja da se odri sada je neto izmijenjeno. Pod uticajem hrianstva, razvod se oteava. Jusitinijanovo zakonodavstvo propisuje da je razvod mogu kada oba suprunika sporazumno trae razvod, jednostrani raskid bez 53

krivice (zbog impotencije mua ili sterilnosti ene), raskid zbog krivice i jednostrani otkaz bez razloga, koji je jo uvijek mogu ali povlai sankciju za onoga koji je raskinuo brak. Razlozi za valjan jednostrani otkaz (repudium) su bili posebno nabrojani za mua i ta lista je neto dua (odlazak u javno kupatilo bez dozvole, preljuba, odlazak u cirkus sa drugim ovjekom, itd), dok je za enu neto kraa (uee mua u zavjeri protiv drave, dovoenje konkubine u zajedniki dom, itd.) Ako je ena kriva za razvod, gubi pravo na povraaj miraza i na poklon propter nuptias. Preljubnica moe ak biti zatvorena u manastir. Mu e biti kanjen do etvrtine njegove imovina.

Poloaj ene
U pravu (151-152)
U svijetu pravnih normi ena je graanin drugog reda. ena nema politika prava, ni aktivno ni pasivno pravo glasa. ena nije mogla biti svetenik, ve samo vestalka. Nije mogla sastaviti testament. ena dobija imovinska prava samo onda ako je ispunila ulogu supruge i majke. To je njena legitimacija u drutvu. Neudane ene su zavisile od uviajnosti porodice, po pravilu oca ili brata koji su imali moralnu obavezu da je izdravaju. enska djeca su mogla biti iskljuena iz nasljea optom formulom (sve do Justinijana), a muki potomci moraju biti pojedinano imenovani. Poslovna sposobnost ene dugo je bila ograniena. Dok je neudata, ona je potinjena porodinom starjeini, a kada se uda odlazi pod vlast (manus) mua. Jedino su bogate keri nasljednice i imune udovice imale neto samostalniji poloaj, ali ni tada vanije poslove nisu mogle zakljuivati bez tutora. Supruga je podreena muu i to potpuno u manus-braku, neto manje u braku bez manusa. Postoji pravna pretpostavka da sva njena imovina, osim miraza, vodi porijeklo od muevljevih poklona i da, u sluaju razvoda, pripada muu. Ta pretpostavka zvala se praesumptio Muciana. U poetku ona ne moe raskinuti brak jednostranom izjavom, bez navoenja razloga, kao to to moe mu. Mu je mogao da ubije enu u sluaju preljube i opijanja vinom.

U ivotu (152-154)
esto se deava da zakon propisuje jedno a u ivotu biva drugo. Ovu potpunu podreenost ene muu koju proklamira pravni poredak ne treba bukvalno shvatati, kao ni proglas savrene ravnopravnosti polova, izjednaavanje vanbrane i brane djece, koju nalazimo u modernom pravu. I Grci i Rimljani su miljenja da je enino mjesto u kui. Perikle je govorio da je najbolji glas koji moe da prati jednu enu da se ona ne pominje ni po dobru ni po zlu. Drugim rijeima da bude neprimjetna. Egipatska ena je bila poslovno sposobna, njen imovinski poloaj je dosta dobar, aki i na prijesto moe doi ena. A u grkom i rimskom polisu diemokratija se zadrala na kunom pragu. U Rimu je u nekim pogledima ena bila u povoljnijem poloaju nego u atini, Grci svojim enama zabranjuju dolazak na sportska takmienje, to u Rimu nije sluaj. Ni u Rimu, ni u Grkoj ene nisu uvijek i u svemu igrale ulogu pokorne pratilje mua i skromne majke svoje djece. Kada je donesen Opijev zakon protiv luksuza, ene su se usprotivile i uspjele zakon staviti van snage, primjenjujui isto vrstu trajka kojom su Grkinje uspjele da prekinu jedan rat, tj. odbile su da dijele postelju sa muevima. ena, iako formalno liena politikih prava, mogla je da utie na supruga, makar ovaj bio istaknuti politiar ili sam imperator. ena nije mogla da se razvede jednostranom izjavom volje, repudijacijom, ali je godinama bilo zabiljeeno na desetine procesa enama koje su otrovale svoje mueve. To je bio enski repudium na rimski nain. ena porodinog starjeine, materfamilijas, bila je uvaavana. I pravo titi obraz matrona, tako da je bilo kakvo dobacivanje na ulici ili odvajanje pratioca (ugledna ena nije izlazila bez pratioca, makar to bio rob djeak), kanjavano je kao prekraj. Neki epitafi istiu ideal ene, vjernog uvara doma, i pokazuju da su muevi znali cijeniti ove vrline.

Razlozi (154)
Postoji vie razloga za ovakav poloaj ene u pravu i ivotu. Oni uglavnom lee u karakteru drutva i nainu proizvodnje. U prvom redu je to robovlasnitvo, kao sistem na kome se temelji privredna, drutvena, politika struktura, a u izvjesnoj mjeri i moral. 54

Gospodar je imao pravo raspolaganja ne samo radom robova ve i njihovim tijelom. Da je robinja morala ispunjavati svaku elju gospodara, ukljuujui i seksualnu, to se podrazumijevalo. Rimljanima stoji na raspolaganju mani ili vei broj robova, tako da se uloga ene svodi na raanje zakonitog potomstva. Mukarac je igrao dominantnu ulogu i u politikom i u privrednom ivotu. Bilo je i u ono vrijeme iskrenih ljubavi, zaljubljenih mukaraca koji su patili, ubistva zbog ljubomore. Ali je u cjelini gledano, odnos mukarca prema enama uopte , bilo da su robinje ili slobodne, bio vie erotski, nego osjeajan. Gledati na ene bez sentimentalnosti i emocija, jedino kao objekat zadovoljstva to je poniavajui ugao posmatranja, to je uticalo na pravni i stvarni poloaj ene u rimskom drutvu.

Legisakcioni postupak (162-168)

Legisakcioni postupak je najstariji postupak ije su karakteristike posledica optih osobina prava, koncepcije Drave i surovosti prema-duniku.Teosobinesu:samopomo,arbitraa,formalizam,deoba na 2 djela,nedostatak pravnih lijekova i personalna egzekucija. Samopomo se ogleda u tome to je cijeli postupak u rukama stranaka-tuioca Poziva na sud, obezbjeuje dokaze i izvrava presudu. Arbitraa-presudu donosi arbitar,obini graanin.Postupak koji se obavlja pred pretorom je veoma formalizovan,moraju se koristiti tane rjei propisane zakonom 12 tablica.Parnica se sastoji iz 2 djela,pred pretorom se ocjenjuje dali ima mjesta tuni,iznose zahtjevi i bira sudija.2 dio mnogo manje formalan iznose se dokazi i izrie presuda.Stranke nemaju pravo albe jer je suenje arbitrano.Vremenom se pronaao nain za 2 stepeno suenje a to je; vindeks koji se nakon presude moe umjeati i obnoviti spor;tuba protiv sudije da je uino spor svojimkoja daje mogunost naknade.Personalna egzekucija-izvrenje usmjereno prema linost,dunik gubi slobodu ili ivot. Vrste Legis actio sacramento-se primjenjivao u sluaju kada neko eli da zatiti svoje pravo,apsolutno i relativno.Opklada je iznosila 5 volova/ovnova a kasnije je preinaena u korist dravne kase.Visok iznos takse da se izbjegnu nepotrebni sporovi. Ludicis postulatio Koriten ua podjelu porodine imovine,utvrivanje mea,podjelu susvojine.Logino je da su svi u pravu pase plaanje takse izbjegavalo zahtjevanjem sudije(per sponsionem) Condicto Upotrebljavan za stvar koja se nae na tuem posjedu bez pravnog osnova.Tuilac objavljuje tuenom da za 30 dana doe kod pretora da mu odredi sudiju.Nakon presude,ostavlja 30 dana za izvrenje pr.a ako to ne uini, pobjednik stavlja ruku na njega,liava ga slobode,odvodi u zatvor,proda kao roba,ubije...Pignoris capio je uzimanje u zalog od bogatijih graana (za porez, potraivanje vojnika) dok se dug ne namiri. Kako je izgledalo suenje Tuilac je sveanim reima pozivao tuenog na sud.Prvi dio postupka se obavlja u forumu na mjstu ius,pred gradskog/peregrinskog pretora.Njegova uloga je odreena rjeima; do (davanje dozvole da se vodi spor), dico (odreivanje datuma, roka, iznosa kazne), addico (dosuivanje stvari, odreivanje sudije, dodjeljivanje linosti tuiocu). Spor oko svojine se vodio u obliku sakramenta donosio se komad kue,broda,runa...Zatim postupak vindikacija gdje oba stavljaju ruku na tap i tvrde da je stvar njihova. Izbor sudije iz senatroskog stalea a kasnije i ekvestri.Nekad 3-5 sudija (vrednost spora),vjee 10 graana za statusna pitanja,za naslee centumviralni sud-sud stotine. Litis contestatio je poslednji postupak prvog ina,uz svjedoke utvrivana je sutina spora,odreen sudija, do tad stranke mogu odustati.1 dio se zavrava u jednom danu. Apud iudicem posle 2 dana stranke dolaze u forum,neformalan je i sudija ako ima nejasnoa moe da se konsultuje Izvrenje presude 30 dana je bio rok izvrenja presude, nakon toga stavljanjem ruke na dunika odvoen ne u privatni zatvor u okovima tekim 15 funti i 350 gr.hleba dnevno.Izvoeni su na forum 60 dana sa uzvikivanjem 55

duga,ukoliko niko ne otkupi dug, prodaje se u roblje ili ubija.

Formularni postupak (168-172)

Formularni postupak je uveden kad legisakcioni postupak postao omraen zbog pretjerane sitniavosti,gubi se spor radi najmanje pogreke u formi a i pisani dokument je pouzdaniji od rjei. Slian je legisakcionom postupku.Samopomo i dalje postoji,presudu donosi sudija koga stranke biraju ali ima preko 5000 na raspolaganju.Pretor sad moe davati uputstvo sudiji oko presude,sugerisati visinu kazne. Formula je promjenila postupak pred pretorom,u 1 djelu treba je sastaviti a u 2 rjeiti problem.Izvrni postupak se ogleda u imovinskom izvrenju umjesto osveta. Formula je pisani akt sastavljen prema strogim pravilima forme koju pretor upuuje sudiji i koja sadri bitne elemente spora; imenovanje sudije,pravni zahtjev,pravni osnov,predlog presude. Neobavezni djelovi formule su prigovor,ovlaenje na diobu,praesciptio. Tok potupka Tuilac sastavlja predlog pretoru i kopiju dostavlja tuenom, koji ukoliko prizna dug, parnica se okona a oko ne, dopunjuje se formula replikama i upisuje ime arbitra. I dalje je ovo vaan trenutak. Apud iudicem sudija ispituje dokaze i donosi presudu ,trajanje parnice se ograniava na 18 mjeseci. Izvrenje presude, ako u roku 30 dana ne plati, tuilac pokree tubu po osnovu presude i zakazuje dan kad optueni dolazi pred pretora da ga dosudi tuiocu dok ne plati dug ili neko drugi za njega.Imunima se imovina predaje povjeriocu do namirenja duga ili se imovina prodaje na javnoj drabi a dunik gubi ast.I ovdje se moglo umjeati 3 lice i garantovati dvostruki iznos ako se utvrdi da je optueni zaista kriv.Osueni ne gubi ivot, slobodu ali gubi ast to dovodi do realnijeg izvrenja. Ocjena Formularni postupak je uklonio neke nepravilnosti legisakcionog postupka poput pretjeranog formalizma, okrutnosti prema osuenom i visokih taksa.Za njega kau da je najrafiniraniji proizvod rim.kl.prava,jer gotovo svaki prosjean graanim moe sam da vodi parnicu, bilo je vano lijepo i rjeito voditi postupak to daje prednost oratorima nad jurisprudentima.

Ekstraordinarni (kognicioni) postupak (172-175)

Legisakcioni i formularni postupci su bili svojstveni u republici, imali su privatni karakter (pr.sudski postupak).Demokratski nain rjeavanja sporova. Poto ovakav nain suenja nije mogao opstati, javlja se nov sa promjenjenim postupkom. U vreme republike, postupci suenja nisu dozvoljavali dravnim organima da preu kuni prag, u vreme principata, princeps koji je bio sudija sve vie odluke preputa svom inovnikom aparatu, te se uz redovan javlja novi kognicioni postupak (extra ordinem). Karakteristike: Sistem suenja je u mnogoemu loiji, nema elegantne jednostavnosti, deobe na 2 djela, samopomo je svedena na najmanju mjeru,arbitraa ukinuta,sve je u rukama drave.Presudu donose u ime vladara kolovani ljudi,pravila su sloena, pomoadvokata neophodna.Korupcija uzima maha pa se uvodi teorija formalnih dokazakoja ukida raniju slobodu sudija, uvodi se i pravo na albu tj.suenje nije jednostepeno. Ovakav sistem suenja je mnogo blii dananjem iako su ukidanje javnog suenja i uvoenje teorije formalnih dokaza korak nazad, u izvjesnim sluajevima titi slabije od osijonosti senatroskog stalea.Zabranjeno ustupanje spornih potraivanja,monici otkupljivali za male iznose pa putem suda i mita dobijali pune iznose.Rok parnienja se otegao na 3 g. Suenje i izvrenje presude: Sudska funkcija je u rukama glomaznog aparata gdje se prvo odreuje stvarna nadlenost a zatim mjesna nadl.(u zavisnosti od domicila tuenog,da li je unapred odreeno ugovorom,gdje se nalazi sporna stvar ili mjesto u kome treba izvriti obavezu).Posle utvr.nadlenosti,tuilac uz pomo advokata podnosi pismenu tubu i obavjetava sud koji poziva 3 puta tuenog.Ako se ne javi, gubi spor kontumacijom(zbog izostanka) i nema pravo albe. Suenje se obavlja u kanc.bez pris.javnosti i sudija proglaava da je spor otpoeo (litis contestatio).Stranke iznose dokaze, sudija moe da zahtjeva jo dokaza, to znai da sudija aktivno uestvuje u sporu.Usled korumpiranosti advokata i samovolje sudija , vladari donose teoriju formalnih dokaza nasuprot slobodnog sudijskog uvjerenja ime se 56

ograniava samovolja i zloupotreba.Jedan svjedok kao nijedan pa se 1 iskaz i nerazmatra,zakletva je bila pouzdan dokaz. Nakon svega sudija donosi pimenu presudu sa obrazloenjem na koju stranka moe uloiti pismenu ili usmenu albu uz komentar ili nove dokaze. Pravosnana presuda se izvrava za 4 mjeseca, ako ne, podnosi se zahtjev sudu za prinudno izvrenje pri emu se oduzima imovina kao zalog.Ako se dug ne namiri za 2 mjeseca stvari se javno prodaju. (oduzimanje stvari,zaplena dijela imovine pri emu se mora ostaviti minimum sredstava za opstanak). Postojao je i vanredni postupak reskripcioni kada vladar, na pitanje graana ima mogunost da rjei spor tako to je nalagao sudiji da utvrdi in.stanje i u skladu s tim donese presudu.

Stvarno pravo Opti pogled

Graansko pravo i stvarno pravo (179)
Pojam graansko pravo koristi se da bi se oznaila ira oblast imovinskog prava. Naziv je nastao od rimskog ius civile (graansko pravo, pravo graana Rima). Ius civile postaje sinonim za imovinsko ili privatno pravo. Za ovaj dio prava Rimljani su upotrebljavali izraz stvarno pravo (ius quod ad res pertinet). Dananje znaenje pojma stvarnog prava je znatno ue, to je grana prava, dio privatnog, imovinsko prava, koja obuhvata svojinu i njeng derivate, kao i dugorone zakupe nepokretnosti. Ono to je znailo pravni poredak grada Rima postalo je graansko pravo, a ono to je oznaavalo cijelu oblast imovinskog prava, danas se odnosi samo na jednu njegovu granu, stvarno pravo. Imovinsko pravo obuhvata tri grane: stvarno, obligaciono i nasljedno pravo. Stvarno pravo posmatra subjekte kao uivaoce prava, ono je statika imovinskih odnosa. Obligacije su dinamika imovinskih odnosa, neto to je vezano za promet. Nasljedno pravo ine pravila o tome kako se obavlja univerzalna sukcesija za sluaj smrti, tj. kako prava i obaveze jednog lica prelaze na njegove nasljednike.

Razlika izmeu stvarnopravnog i obligacionog odnosa (179-181)

Rimsko shvatanje. Stvarno pravo je ius in rem (pravo na stvari), a obligaciono ius ad rem (pravo povodom stvari). Iz te osnovne razlike proizilaze ostale. Titular stvarnog prava moe da podigne tubu protiv bilo kog kod koga se nae stvar koja je predmet njegovog prava. To je smisao djelovanja tube in rem. Obligacioni odnos djeluje samo izmeu povjerioca i dunika i zatien je tubom in personam. Ako se stvar koju dunik duguje nae u rukama treeg lica, povjerilac je nemoan, on ne moe tuiti draoca, ve samo dunika to nije izvrio obavezu. Nova shvatanja. Po savremenim teoretiarmia ne moe postojati pravni odnos izmeu ovjeka i stvar, ve samo faktiki, pa prema tome i stvarnopravni odnos, kao i obligacioni, je odnos izemu ljudi samo sa drugaijim dejstvom. Stvarnopravni odnos je apsolutan, on djeluje erga omnes. To je odnos povodom stvari izmeu titulara i svih onih koji dou u dobir sa stvari. Obligacioni odnos je relativan i djeluje inter partes (izmeu stranaka). Kritika savremenog shvatanja. Prema nekim miljenjima, sutina prava je ljudsko ponaanje, a ne neki bilateralni ili multilateralni odnos. To ponaanje moe biti prema drugim ljudima (plati dug, ne ubij), prema prirodi koja okruuje ovjeka (ne gazi travu) ili prema samom sebi (obaveza vakcinacije, zabrana samoubistva), i naravno sve se to dogaa u drutvu, a jo rimski pravnici tvrde da je sve pravo nastalo radi ovjeka (homnium causa omne ius constitutum est). Ako se sadrina svojine odredi: usus, fructus, abusus, ta tri elementa polaze od odnosa prema stvari, a ne prema ljudima. Kod obligacija stvar je jasna, ovlaenja nisu prema stvari, ve prema duniku. U sutini, stvarnopravni odnos se neposredno odnosi na stvar, a tek preko nje posredno, na ljude. Sa obligacijama je obrnuto, one se nikad ne odnose neposredno na stvari, ve na odreeno ponaanje dunika, a tek preko ovog ponaanja, i na stvari. Ostale razlike. Osnovne razlike izmeu stvarnopravnog i obligacionog odnosa je u tome to je stvarno pravo pravna nadogradnja nad statikom, a obligaciona nad dinamikom imovinskih odnosa. 57

Stvarno pravo je po pravilu, dueg trajanja od obligacija, koje su izraz dinamike. Svojina na kui traje godinama i decenijama, a dug samo dok se ne vrati. Ima izuzetaka na obe strane, npr. Svojina na porciji jela po pravilu ne traje dugo, a obaveza izdravanja djece moe potrajati dvadesetak godina. Zakup kue ili njive takoe moe potrajati iako spada u obligaciono pravo. Sam nain odreivanja sadrine prava je razliit. Kod obligacija su tano navedena prava povjerioca i ona su obaveze za dunika. Sadrina stvarnog prava je odreena na jedan uopteniji nain, naroito svojina. Po pravilu se navode postupci koji nisu dozvoljeni. Zato se kae da je sadrina obligacionog odnosa pozitivno odreena, a stvarnopravnog negativno. Kod stvarnopravnog odnosa ne postoji korelativnost izmeu prava i obaveze, koju nalazimo u svim obligacijama. Relativnost podjele. Granica izmeu stvarnopravnog i obligacionog odnosa nije nepremostiva. U primitivnim pravima odnos prema duniku ima elemente apsolutnog prava. Davanjem zajma povjerilac kao da je kupio dunika, i, ako ovaj ne vrati dug, ima pravo da ga, uzme, odvede u duniki zatvor, da ga proda ili ak ubije. U postklasinom periodu dolazi do ublaavanja razlika izmeu stvarnih i obligacionih prava. Neki institute nastaju kao obligacije da bi se pretvorili u stvarno pravo. Tako je zakup nepokretnosti najprije ugovor obligacionog prava, da bi se kasnije pretvorio u stvarnopravni odnos i dobio zatitu koja je djelovala erga omnes. Tako nastaju: superficies, ius in agro vectigali, emfitevza. U feudalnom drutvu ta granica je jo nejasnija. Anglosaksonsko pravo poznaje vie vrsta zakupa koji imaju stvarnopravni karakter, a za muslimanske pravnike zakup nije ustanova ugovornog prava ve otuenja svojinskih ovlaenja na zakupljenoj stvari. Neke ustanove imovinskog prava imaju hibridni karkater. Zalono pravo obuhvata i pravo prema stvari i odnos izmeu dunika i povjerioca. To su instituti koji obuhvataju i relativna i apsolutna prava.

ta spada u stvarno pravo (182)

Najvaniji institut stvarnog prava, a i itavog pravnog sistema je svojina. U okviru ove grane ulazi i dravina. To nije pravna ve faktika vlast prema stvari. Dravina je spoljnji vid svojine, vlast prema stvari bez obzira da li je zasnovana na nekom pravu ili ne. Ali ona ima zatitu i prozvodi neke pravne posljedice, tako da se protekom vremena moe pretvoriti u svojinu. Posebnu grupu prava ine stvarna prava na tuim stvarima (iura in re aliena). To su prava koja imaju apsolutni karakter i koja titularu daju dio onih ovlaenja koja pripadaju vlasniku. Zato se kae da spadaju u sektorska prava i da su derivati svojine, jer iz nje proizilaze. Tu spadaju: slubenosti, zalona prava i dugoroni zakupi nepokretnosti.

Stvari
Pojam stvari (182-183)
Stvar, kao predmet pravnog odnosa, spada u one pojmove koji su svima jasni, ali je teko dati neku pouzdanu definiciju. Pojam stvari je heterogen. Tekoe oko definicije pojma predmeta proizilaze jednim dijelom iz heterogenosti samog predmeta. ta sve moe biti predmet prava toliko je raznovrsno da je teko obuhvatiti jednom reenicom. ovjek kao predmet. Po dananjim teorijama graanskog prava ljudsko bie, ni dijelovi organizma ne mogu biti stvar. Meutim ima nekih pojava u naem ili uporednom pravu koje ovo stavljaju u sumnju, kao npr. ustupanje nekog organa radi transplatacije, transfer fudbalera, itd. Za rimske pravnike nije bilo dvoumljenja. ovjek je prevashodni i tipini predmet prava. U tome se i ogleda robovlasniki karakter drutva, kao primjer za svojinski zahtjev u sporu navodi se rob, odnosno ovjek: tvrdim da je ovaj ovjek moj po kiritskom pravu. ak i slobodni ljudi mogu biti predmet pravnog posla, kao to je sluaj sa licima datim u mancipijum. Pravo na pravu. Povjerilac svoje pravo na 1000 sestercija koje mu neko duguje moe ustupiti za 900 sestercija, ili ako neko ustupi nasljee vrijedno 10 miliona za iznos od 6 miliona. Rimski pravnici su govorili da u oba sluaja postoji bestjelesna stvar kao predmet ugovora. U prvom sluaju ustupljeno je potraivanje, a u drugom pravo na nasljeivanje. Tu dakle imamo pravo na pravu. Dananje teorije ne prihvataju pojam bestjelesne stvari i problem prodaje potraivanja rjeavaju kao posebnu vrstu sukcesije (zamjene subjekata). 58

Imovinska vrijednost. Stvar slui zadovoljenju neke potrebe ovjeka, ta potreba ne mora da se svodi na imovinski ekvivalenta. Postoje stvari koje imaju malu ili nikakvu novanu vrijednost, ali zadovoljavaju neku drugu, recimo emocionalnu potrebu, jer su uspomena. To su izuzeci. U rimskom pravu svaka presuda je glasila na sumu novca, imovinski karakter predmeta je jo vie izraen. Podjela stvari. Najvanije podjele stvari su na: tjelesne i bestjelesne, stvari u prometu i van prometa, res mancipi i res nec mancipi, genera i species, potrone i nepotrone, pokretne i nepokretne, proste i sloene, glavna stvar i pripadak.

Podjela stvari
Tjelesne i bestjelesne (corporalia incorporalia) (184)
Ovu podjelu najprije nalazimo kod Grka, ali u jednom optijem, vie filozofskom znaenju. U pravnoj terminologiji ove pojmove je prvi put primjenio Gaj. Kriterijum je bio jednostavan: one stvari koje se mogu dodirnuti (qui tangi possunt) su tjelesne stvari (corporalia), bestjelesne stvari su prava: nasljee, plodouivanje, obligacije, zemljne slubenosti. Jedna od posljedica ove podjele je razlika u nainu prenoenje. Bestjelesne stvari nisu se mogle prenositi faktikom predajom, niti mancipacijom. Za njihovo prenoenje korieno je ustupanje na sudu (in iure cessio). Ovo je zbog toga to klasino pravo nije doputalo dravinu bestjelesnih stvari, koju je tek Justinijan omoguio.

Stvari u prometu i van prometa (res in commercio res extra commercium) (184-185)
Neke stvari mogu biti predmet pravnog posla i svojine, a druge ne. Gajeve i Justinijanove institucije ovu podjelu posmatraju sa stanovita stvarnog prava i govore o stvarima koje su u naoj imovini (res in patrimonio) i koje su van imovine (res extra patrimonium). Marcijan upotrebljava terminologiju koja polazi od prometa, od obligacija i koristi izrase stvari u prometu (res in commercio) i stvari van prometa (res extra commercium). Ova terminologija i danas preovlauje. To je najira podjela stvari, sve ostale podjele, ukljuujui i onu na tjelesne i bestjelesne, izvrene su unutar kategorije res in commercio. Neki predmeti potencijalno mogu biti predmet ugovora, ali su iz nekih razloga, diktiranih viim silama, iskljueni iz pravnog prometa. Stvari su izuzete iz pravnog prometa ili boanskim zakonima illi ljudskim zakonima. U niije stvari po boanskom pravu (res nullius divini iuris) spadaju: res sacrae, res sanctae i res religiosae. Res sacrae su one koje pripadaju bogovima (u stvari hramovima) i slue religijskim obredima, to su hramovi, oltari, odjea svetenika. Res sanctae su one stvari koje su proglaene za svete zbog posebnog znaaja za dravu i drutvo. U ove ubrajamo gradske zidine, kapije, mee izmeu njiva. Res religiosae su stvari posveene kultu mrtvih, podvrgnute su posebnom reimu zbog pijeteta prema umrlima. Niije stvari po ljudskim zakonima (res nullius humani iuris) su iskljuene iz prometa. Tu spadaju stvari za optu upotrebu (res communes omnium) kao to su vazduh, rijeke, mora. Ako bi neko sprijeio javnu upotrebu rijeke ili mora, pretor je protiv njega davao interdikt. Res publicae (javna dobra) su takoe extra commercium. To su stvari koje pripadaju rimskom narodu, odnosno dravi: trgovci, ulice, pristanita. U istu kategoriju ulaze i stvari koje pripadaju municipijama i slue svim stanovnicima grada: stadioni, javna kupatila. Nazivaju se res universitatis.

Res mancipi res nec mancipi -(185-186)

Podjela stvari na res mancipi (koje se mancipuju) i nec mancipi (koje se ne mancipuju) je specifino rimska, i savremeno pravo je nije preuzelo. Kriterijum za ovu podjelu je u sutini ekonomski. U res mancipi spadaju: zemlja, zgrade, stoka za obradu zemlje, robovi i jedna bestjelesna stvar-zemljine slubenosti. Osnovna razlika je u tome to se res mancipi prenose na drugoga sveanim i formalistikim aktom mancipacije, a za res nec mancipi prenoenje stvari na drugoga se vri neformalnom predajom dovoljna je tradicija.Ova podjela polazi od karaktera svojine. U prvobitnoj zajednici nad sredstvima za proizvodnju postojala je kolektivna svojina, dok nad ostalima ljudi su imali linu svojini. Kasnije su se nad zemljitem, stokom poela uspostavljati privatna svojina 59

porodice, kao trag nekadanje kolektivne svojine ostale su formalnosti koje su ukljuivale kontrolu i saglasnost zajednice. Komercijalizacija privrede, sve ivlji promet, uinili su da ova podjela postane smetnja, to je uklonjeno uspostavljanjem pretorske svojine, tj. omoguavanjem da se i res mancipi prenosi neformalno.

Zamjenljive i nezamjenljive stvari (genera-species) - (186)

Zamenljive stvari (genera) su odreene vrstom, koliinom i eventualno, kvalitetom. One nemaju svoju individualnost, jer se identifikuju brojanjem, vaganjem ili mjerenjem (quae numero, pondere, mensurave constant. Umjesto jedne stvari moe doi druga bez tete za povjerioca ili dunika. Takve su ito, vino, novac, ovca u stadu. Nezamjenljive ili indivudualno odreene stvari (species) su stvari gdje umjesto njih ne moe doi druga stvar. Takve su rob odreenog imena, kua na posebnoj adresi, itd. Ova podjela nije apsolutna, jer 3 konja arapske rase su zamjenljive stvari, ali 3 konja sa svojim imenima su individualno odreene stvari tj. nezamjenljive. Ako je predmet svojine zamjenljiva stvar, vlasnik e ponekat imati tekoa u svojinskom sporu, to je jedan od razloga za uvoenje instituta pravno neosnovanog bogaenja (condictiones sine causa). Postoji jo jedna razlika i ona se ogleda u pravilu genera non pereunt (zamljenljive stvari ne propadaju). Ovo ne treba doslovno shvatiti jer se eljelo rei da i zamjenljive stvari propadaju, ali to ne utie na prava i obaveze. Za neskrivljenu propast nezamjenljive stvari, dunik ne odgovara i oslobaa se obaveze (ako je grom ubio roba Stiha kojeg duguje, on se oslobaa duga). Ako je stvar zamjenljiva, dunik je i dalje obavezan (Vlasnik skladita duguje koliini ita pa ga poplava uniti, duan je da nae drugo ito istog kvaliteta i da preda povjeriocu).

Potrone i nepotrone stvari -(186-187)

Za ovu podjelu vaan je kriterijum da li se neto prvom upotrebom troi. Potrone stvari su quae primo usu consumuntur (koje se prvom upotrebom troe) i to troe sa stanovita prava, kao npr. Novac moe biti vie puta upotrijebljen, pravno i ekonomski se troi prvom upotrebom, ukoliko je primjenjen kao sredstvo plaanja. Postklasino pravo je uvelo treu kategoriju, stvari koje se upotrebom smanjuju (quae usu minuutur), kao to su olovke, votana svijea. Neki poslovi mogu se odnositi samo na nepotrone stvari, kao to je sluaj sa poslugom kog koje se stvar upotrijebi i vrati. Slubenosti, takoe mogu imati za predmet nepotrone stvari. Potrone stvari se prvom upotrebom troe, i kod nje nije mogue vratiti istu stvar, ve se ugovara vraanje iste koliine iste stvari (tantundem eiusdem generic). Stvari koje se upotrebom smanjuju ponaaju se kao potrone i nepotrone. Npr. moe se traiti olovka na poslugu, pa se vrati, a moe se uzeti 10 olovaka, koje e biti potroene, ali e se vratiti ista koliina olovaka. U prvom sluaju je olovka nepotrona, a u drugom potrona stvar.

Pokretne i nepokretne stvari (mobilia-immobilia) -(187)

Nepokretne stvari (res immobiles, immobilia) su one skoje se ne mogu bez tete pokrenuti s mjesta. To je zemlja i stve to je vezano za zemlju: drvee, zgrade. Neke pokretne stvari kao alat i robovi u zanatskoj radionici ponekad se smatraju nepokretnim. Sve ostale stvari su pokretne, meu koje spadaju i one koje se same kreu (stoka, robovi). U rimskom pravu razlika izmeu ove dvije kategorije nije velika, razlog za ovo je nepostojanje zemljinih knjiga, kao posebnog oblika evidencije prava na nekretninama. Neke razlike ipak postoje, kao npr. Razliiti rokovi odraja za pokretne i nepokretne stvari, neka prava kao zemljine slubenosti mogu imati za predmet iskljuivo nepokretnost, u nekim sporovima mjesna nadlenost suda se odreuje prema mjestu u kojem se nalazi nepokretnost koja je predmet parnice. Neformalna predaja stvari se obavlja drugaije ako je rije o nepokretnosti (predaja duge ruke)

Djeljive i nedjeljive stvari -(187)

Kriterijum za ovu podjelu je isto ekonomski: ako se stvar moe podijeliti bez tete, bez smanjenja vrijednosti, ona je djeljiva, a u suprotnom sluaju je nedjeljiva. Djeljive su brano, drva za ogrijev, 60

krava namjenjena mesnici, a nedjeljive su rob, konj za jahanje, umjetnika slika. Ova dioba nema suvie veliki znaaj. U sluaju spora, ukoliko je stvar djeljiva, parnica se lako i bezbolno rjeava, a ako je nedjeljiva spor je tee rijeiti. Jedno od rjeenja je prodaja stvari za novac, a novac je djeljiv i svaki suvlasnik lako dobije svoj dio.

Prosta i sloena stvar- (188)

Po rimskim pravnicima prosta stvar je je nadahnuta jednim duhom. Sloene stvari su dvojake. Ili su spojene u jednu stvar iz vie sastojaka (brod, kua, dio namjetaja,) ili je vie odvojenih stvari spojeno u jednu cjelinu svojim zajednikom namjenom ili tretmanom, kao npr. stado ovaca, biblioteka. Sloene stvari, ma koliko bio raznovrstan njihov sastav, u pravu imaju ulogu jednog objekta prava. Tako se moe prodati ili zaloiti, kao da je jedna stvar, stado, biblioteka, ak i nasljee ili miraz.

Glavna stvar ili pripadak -(188)

Ponekad se jedan predmet pravnog odnosa sastoji iz vie stvari, ali te stvari nisu meusobno ravnopravne, jedna stvar je glavna, a druga sporedna, pripadak (accessorium). Rimljani su kao pripadak navodili stoku, robove i alat uz zemlju, a novija literatura navodi gudalo kao pripadak violine, klju uz bravu, pumpu uz bicikli, itd. Danas postoji pravilo da pripadak slijedi pravnu sudbinu glavne stvari. Ako neko proda violinu smatra se da je prodao i gudalo. Ovo pravilo ima i svoj latinski oblik: accessorium sequitur principale.

Svojina opti pogled

Pojam i znaaj -(188)
Svojina je najvaniji institut prava. Stepen razvoja i oblici prometa, odnosno obligacionog prava, zavise od svojine. Odnosi u braku i porodici u velikoj mjeri su odreeni nainom proizvodnje i oblicima svojine. ak i politika struktura je dobrim dijelom uslovljena svojinskim odnosima.

Terminologija -(188-189)
Rimljani svojinu nazivaju proprietas ili dominium. Stari narodi, ukljuujui i Grke sa njihovim veoma razvijenim jezikom, nemaju tehniki termin za svojinu. Nisu ga imali ni Rimljani pre kraja republike i poetkom principata. To ne znai da ovi narodi i stari Rimljani ne znaju za svojinu. Svojina postoji, ali nema naziva za nju. Za svojinu su upotrebljavali izraz koji je sastavljen od glagola biti i prisvojne zamjenice moj odnosno svoj: menum esse, suum esse. U svojinskom sporu ili pribavljanju svojine bronzom i tegovima (per aes et libram) izgovarana je formula: Tvrdim da je stvar moja (meum esse aio). Pored toga koristili su i rije bona (dobra, imovina) ili familia pecuniaque. Prvi korak prema apstraktnom pojmu za svojinu uinjen je poslije punskih ratova i velikih borbi oko agrarne reforme u vrijeme brae Grasi. Agrarni zakon (lex agraria) iz 111. godine strare ere upotrijebio je rije dominus, kao terminus technicus za vlasnika. Uoptavanjem ovog izraza koji potie od glagola koji znai imati vlast, dominirati nastao je pojam dominium koji prvi put sreemo u dijelima Alfena Bara (kraj republike) i Labeona (poetak principata), u I vijeku pre nove ere. Proprietas je nastao neto kasnije. Dok dominium izraava ideju vlasti koju ima sopstvenik nad stvarima, proprietas je nastao apstrakcijom od prisvojne zamjenice moj, svoj (meus, proprius). Prvi tekstovi koji pominju proprietas su iz I vijeka n.e. Rimljani ne samo to prvi dolaze do pojma svojine, nego stvaraju ak dva sinonima. Nae rijei svojina i vlasnitvo su nastale prevoenjem sa latinsko, tako da je svojina nastala od proprietas, a vlasnitvo od dominium.

etiri faze u razvoju svojine -(189-193)

Oblici svojine su veoma raznovrsni i ima ih onoliko koliko i naina prozvodnje. Dva osnovna tipa svojine su kolektivna svojina i lina ili privatna svojina. Kolektivna svojina je svojina u kojoj se javlja vie titulara i oni jedan drugog ograniavaju u korienju stvari. Svojinski odnosi u prvobitnoj zajednici, feudalizmu i socijalizmu pripadaju kolektivnoj svojini. Lina svojina ima za titulara jednu osobu. On ima iskljuiva prava prema stvari, ali ta prava 61

obuhvataju samo imovinska ovlaenja, a ne i politika. Ovakvom tipu pripada svojina klasinog rimskog prava, buroaska i lina svojina u socijalizmu. Kolektivna svojina ne moe biti iskljuivi oblik svojinskih odnosa. Ona u prvom redu postoji na sredstvima za proizvodnju, zato uz nju, kao njen pratilac, postoji i lina svojina. Lina svojina moe biti iskljuiva, jer se odnosi i na sredstva za proizvodnju i na lina dobra. Tada se kae da imamo privatnu svojinu (nad sredstvima za proizvodnju) i linu (na potronim dobrima) U istoriji rimskog prava imamo 4 raze razvoja svojine i to su: period u kome jo postoje ostaci kolektivne svojine, period agnatske familije, period kognatske porodice i period u kome se javljaju elementi feudalnih svojinskih odnosa. 1. Najstariji period (ostaci kolektivne svojine). Oblici kolektivizma u imovinskim institutima su: ager gentilicius, konzorcijum, ager publicus, pravni reim sredstava za proizvodnju (res mancipi) i dr. Ager gentilicius. Prema legendi Romu je podijelio svim porodinim starjeinama po 2 jugera zemlje i time nije bio iscrpljen zemljini fond starog Rima. Ostatak je podijeljen izmeu rodova i ine ager gentilicius. Svi lanovi roda imali su pravo da koriste zajednike ume i panjake. Ovo je bio jedan od temelja na kome se zasnivala premo patricija, jer samo oni ulaze u gensove i samo oni mogu da koriste gentilnu zemlju. Ostatak ovakvog naina korienja zemlje je nasljedno pravo gensa prema imovini svojih lanova koji ostanu bez bliih nasljednika. Consortium. Najstariji oblik rimske porodice, patrijarhalna porodina zadruga, temelji se na jednoj vrsti kolektivne svojina. Rad je kolektivan, porodini starjeina je opti koordinator podjele zadataka izmeu polova i generacija ukuana, ali nije vlasnik. Ager publicus. Osvojenu zemlju Rimljani proglaavaju za dravnu zemlju (ager publicus). ak i pokretne stvari koje su ratom zaplijenjene rimsko pravo ubraja u dobra rimskog naroda, odnosno drave. Jedan dio ovog zemljita drava je koristila, organizovanjem tzv. saltusa, na kojima su radili dravni robovi i takvi saltusi u sjevernoj Africi bili su glavni izvor itarica za stanovnike Rima. Drugi dio ovog zemljita je odlazio najuticajnijim porodicama u zakup koji se vremenom pretvarao u svojinu, a zakupnina se pretvorila u porez ili je potpuno nestala. Gradska sirotinja, osiromaeni seljaci i islueni vojnici borili su se za svoj udio i ponekad uspjevali. U vie navrata dijeljene su parcele zemlje sirotinji i veteranima i to je bio jedan od naina kolonizacije provincija. Zakoni kojima su regulisani agrarni odnosi su Licinijev iz IV vijeka i dva agrarna zakona iz vremene Tiberija i Gaja Graha. Licinijev zakon je utvrdio maksimum zemljinog posjeda na 500 jugera po domainstvu oduzimajui viak radi diobe sirotinji. Poto se ova odredba iz Licinijevog zakona nije potovala agrarnim zakonom iz 133. godine je ponovo ustanovljena mjera od 500 jugera, i pored toga jo po 250 jugera na svakog odraslog sina. Gnjev bogataa je bio takav da su oba brata Grag platili ivotom i 111. godine stare ere izglasan je zakon kojim nije bilo ogranienja u veliini posjeda. Ostali tragovi kolektivizma. Podjela stvari na res mancipi i nec mancipi u sutini je ostatak nekadanje kolektivnosti svojine na zemlji i oruima za proizvodnju u rodovskoj zajednici. Mancipatio kao nain pribavljanja svojine znaio je odobrenje kolektiva prilikom promjene vlasnika na stvarima koje spadaju u res mancipi. Smatralo se da je nemoralno uzimati kamate od pripadnika istog roda ili plemena zato se zajam sa kamatom koristio uglavnom u odnosima sa plebejcima, koji su van gentilne organizacije i koje ne titi naelo solidarnosti. Veliki znaaj prijateljstva, neka pravila koja reguliu ortakluk (meu ortacima kao meu braom), odnosi klijenti i patroni, uticaj kolegija, sve je to proeto pravilima u kojima se osjeaju ostaci nekadanjih odnosa u prvobitnoj zajednici. 2. Familia (svojina prelaznog tipa). Raspadom konzorcijuma, nastaje agnatska familija, ija je osnovna karakteristika velika vlast porodinog starjeine. Privreda je autarkina, a ropstvo jo zadrava neke patrijarhalne odlike. Svojinski odnosi u agnatskoj porodici su prelaznog, mjeovitog karaktera, jer ima neke odlike i kolektivne i privatne svojine. Po sadrini je blia kolektivnoj, a po titularu privatnoj svojini. U njoj nisu odvojeni odnosi vlasti od imovinskih odnosa. Izraz familia pecuniaque obuhvata i ukuane i robove, stoku, pokretne stvari, a vjerovatno i nepokretnosti. U to vrijeme nisu odjeljenja apsolutna prava od relativnih.Dunik moe biti predmet postupka koji se ne razlikuje od postupka prema stvarima. Ukuani koji se nau u drugoj porodici mogu biti zahtjevani tubom koja lii na svojinsku. 62

Patria potestas je neka vrsta suvereniteta, tako da su imovinska ovlaenje samo deo opte vlasti porodinog starjeine, koja obuhvata i politike i religijske komponente. On ima manus prema enama, potestas prema ukuanima, dominium u odnosu na imovinu. Sutina novina je da je nosilac tih ovlaenja, za razliku od konzorcijuma, individualizovan, to je korak ka privatnoj svojini. 3. Kognatska porodica (klasina robovlasnika svojina). Ovo je jedan od oblika privatne svojine. Razvojem robne proizvodnje i uvoenjem klasinog ropstva nestale su pretpostavke na kojima se temelji agnatska porodica. Drava je ojaala i nema potrebe za paterfamilijasom kao polugom svoje vlasti. Sve to dovodi do sniavanja vlasti paterfamilijasa. Pratioci tog preobraaja su bili: emancipacija, brak bez manusa, potiskivanje agnatskog srodstva kognatskim, actiones adiecticiae qualitatis, peculium castrense, quasi castrence, bona adventitia, smanjenje i postepeno ukidanje razlike izmeu res mancipi i nec mancipi. Svojina sve vie postaje iskljuiva vlast jednog ovjeka. Takvi svojinski odnosi temelje se na drutvenim i ekonomskim promjenama koje se zapaaju od punskih ratova. Tako se javlja svojina koja e preovlaavati od kraja republike i kroz itavo klasino razdoblje. Na ovakvim svojinskim odnosima nastalo je rimsko klasino pravo. 4. Elementi feudalne svojine. Rimsko klasino pravo bilo je konzervativno, okrenuto ka prolosti. Zato je dolazilo do sve veeg raskoraka izmeu pravnog poretka i drutveno-ekonomskih odnosa. Posljedica toga je da su elementi feudalnih odnosa bili mnogo vidljiviji u ivotu nego u pravu, koje je ostalo vjerno klasinim robovlasnikim emama. Odnos veleposjednik kolon obino je uzimao oblik dugoronog zakupa zemlje. Umjesto ranijih zakupa koji traju najee 5 godina, sada se sklapa ugovor na 100 godina ili na itav ivot, ak i 2 ivota, to znai da se prava i obaveze prenose na nasljedine. To je novi oblik svojinskih odnosa i zato zakupac dobija zatitu koja djeluje egra omnes, a sam zakup od instituta obligacionog postaje ustanova stvarnog prava. U tim novim odnosima zapaa se pojava elemenata vlasti koje se prepliu sa svojinom. Javlja se novi odnos nalik na onaj koji u feudalizmu postoji izmeu sizerena i vazala patrocinijum. Ovo pretvaranje veleposjednika u vrstu lokalnih organa vlasti, vladari pokuavaju da sprijee, iako ponekad, preko volje, moraju da ga prihvate kao ivotnu injenicu.

Privatna svojina
Vrste svojine (193-194)
Rimsko pravo razlikuje sljedee oblike svojine: kviritska, pretorska, provincijska i peregrinska. Kviritska svojina. to je oblik svojine koji je pribavljen i zatien prema pravilima ius civile-a. Pripada Rimljanima i odnosi se na stvari koje se nalaze u Italiji. Zatiena je tubama rei vindicatio i actio negatoria. Pretorska (bonitarna) svojina. je posljedica potrebe da se olaka pravni promet na res mancipi. Pretor je omoguio neformalno pribavljanje ovih stvari i zatitio jednim prigovorom i tubom koja se zvala actio Publiciana. Provincijska svojina. to je oblik svojine koji pripada Rimljanima i stanovnicima Italije nad zemljitem u provincijama. Jedan broj provincijskih vlasnika dobio je svoju zemlju kupovinom od drave, drugi su naseljeni na parcelama koje su dobili asignacijom poslije agrarnih reformi, trei su bili tobonji kupci, a bilo je i onih koji su zaposjeli dijelove osvojene zemlje i vremenom putem ustanove odraaja i uz blagonaklonost drave postali vlasnici. Formalno ova zemlja pripada rimskom narodu, odnosno dravi, a onaj koji je koristi ima samo dravinu i plodouivanje. Titulari nisu mogli upotrijebiti svojinsku tubu civilnog prava i zahtjevati stvar rijeima tvrdim da je moja po kviritskom pravu. Oni imaju pravo na dravinsku zatitu. Kasnije su dobili pravo i na tube, upotrebom fikcije kao da je zemljite u Italiji ili korienjem formule habere possidere frui licere (pravo na dranje i korienje plodova). Peregrinska svojina. to je svojina nad zemljom i ostalim dijelovima imovine koju imaju slobodni stanovnici provincija peregrini. Njima ius civile ne priznaje svojinu, ve njihovo lokalno pravo i ius gentium. Ona je regulisana tradicijom, lokalnim obiajima i naredbama upravnika provincije i peregrinskog pretora. 63

Razlike izmeu ovih oblika svojine vremenom su smanjene ili su nestale. Ovome je doprinijelo privremeno i kulturno objedinjavanje carstva, izjednaavanje provincijalaca sa Rimljanima, proimanje ius civile-a i ius gentium-a. Tako je u vrijeme Justinijana upotrebljavan isti naziv za sve oblike svojine u dravi, svim vlasnicima je dozvoljeno da koriste tube koje su ranije bile doputene samo Rimljnima: rei vindicatio, actio negatorija, actio Publiciana.

Kviritska svojina (194-197)

Privatnu svojinu po civilnom pravu Rimljani zovu proprietas ili dominium ex iure Quiritium: ,,svojina po pravu Kvirita. Rimski pravnici nisu definisali svojinu, jer su pojam svojina smatrali suvie jasnim da bi osjeali potrebu za definisanjem. Meutim, srednjovjekovni pravnici nali su rimsku definiciju svojine u Justinijanovim Institucijama a to je potpuna vlast na stvari (plena in re potestas). Te etiri rijei uzete su kao rimska definicija svojine. Svojina je apsolutna. Pravo svojine na zemljitu protee se i na sve ono to je u utrobi zemljesve do pakla (usque ad inferos) i u visinu, sve do neba (usque ad coelum). Vlasniku pripada sve to pronae na zemlji ili sve to se na njoj sagradi (superficies solo cedit ono to je na povrini zemlje slijedi sudbinu zemlje). Sadrina. Srednjovjekovni pravnici su doli do zakljuka da vlasnik svojine ,kao plodouivalac, ima pravo da koristi stvar (usus) i da pribira plodove (fructus) ali nema pravo raspolaganja. Oni su spojili ova tri ovlaenja i doli do zakljuka da svojina sadri: usus, fructus i abusus Usus (upotreba) ili ius utendi (pravo na korienje, upotrebu) sastoji se u mogunosti vlasnika da koristi stvar, da je upotrebljava. Fructus (plodovi) ilil ius fruendi (pravo prikupljanja plodova) je pravo vlasnika na plodove koje stvar daje, bez obzira na to o kakvim je plodovima rije. Pravi se razlika izmeu prirodnih plodova (frucctus naturales) i graanskih (fructus civiles). U prirodne spadaju periodini, redovni plodovi (jabuka, groe, ito) i neredovni plodovi, koje neki zovu produkt, kao to je dijete robinje. Civilni plodovi su u figurativnom smislu plodovi, to su sporedni dopinosi, dobit od nekih pravnih odnosa, kao to su zakupnina kue, interes od pozajmljenog novca. Abusus (zloupotreba, raspolaganje) ili ius abutendi (pravo raspolaganja) je ovlaenje koje se ogleda u raznim oblicima pravnog i faktikog raspolaganja. Subjekt i objekt. Kviritsku svojinu mogu imati samo Kviriti, odnosno rimski graani. Predmet svojine mogu biti sve pokretne stvari, a od nepokretnosti samo zemljite u okolini Rima (ager Romanus), a kasnije u Italiji (ager italicus). Solum provinciale sve do Justinijana nije mogao biti predmet kviritske svojine. Ogranienja. Iako je svojina potpuna vlast na stvari ni u jednom pravu ona nije bez ogranienja. Ma koliko bilo iroko i apsolutno pravo svojine, svaki vlasnik bi bezgraninim korienjem stvari ubrzo ugrozio same temelje drutva i doveo u pitanje okvire svaije svojine. Ima tekstova u rimskom pravu iz kojih bi se moglo zakljuiti da svako korienje svog prava, bez obzira na motive i posljedice, nije doputeno. Tako Gaj tvrdi da ne smijemo na zlo upotrijebiti svoje pravo (Male enim nostro iure uti non debemus. Gaj kae u nae vrijeme nije vie gospodaru dozvoljeno da prekomjerno bjesni nad svojim robovima. Pored ovog opteg ogranienja Rimljani su poznavali i posebna ogranienja (ogranienja luksuza u nakitu ena, maksimiranje zemljinog posjeda). Sva ova ogranienja mogu se podijeliti u dvije grupe: ogranienja u interesu susjeda i ona koja nalae javni interes. Ogranienja u interesu susjeda vode porijeklo jo od Zakona 12 tablica. Ta ogranienja su: svaki vlasnik zemljita je morao ostaviti du mee dvije i po stope neobraeno time se bolje oznaavala mea i izbjegavani su sporovi, vlasnik nije imao pravo da skrene prirodni tok vode on je morao trpjeti slijevanje vode na njegovo imanje ukoliko je to prirodan tok, svako je imao prvo da pree na susjedovo imanje i prikupi plodove koji su pali sa njegovog drvea, grane sa susjedovog drvea iako prelaze meu ne smiju se sjei, osim ako su nie od 15 stopa, jer tada prave hlad. Kasnije je dodano ogranienje koje se sastoji u zabrani imisija ili polucije, tako da je u jednom sluaju zabranjen dalji rad radionice za proizvodnju sira, jer je irila neprijatan miris. Ako postoji zid ili zgrada koja moe da se srui, njen vlasnik moe biti tuen i tada takav zid mora biti uvren ili uklonjen. Ogranienja u javnom interesu. Vlasnici u priobalnih parcela morali su du obale dopustiti javnu upotrebu rijeka ili mora, tj. dozvoliti ljudima da se du obale etaju, kupaju, love ribu. Kada je poelo masovno oslobaanje robova, donoeni su zakoni koji su ograniavali ovu mogunost. Pripadnici najviih stalea u toku principata su morali 1/3 svoje imovine uloiti u poljoprivredu Italije, koja je poela naglo propadati. Bilo im je zabranjeno da dre velike trgovake brodove, jer se trgovina 64

smatrala nedostojnom senatorskog poloaja. U postklasinom pravu je odreeno da vlasnici moraju obraivati svoje imanje, u suprotnom moe ga svako zauzeti i koristiti. Vlasnici zemljita na kome je pronaeno rudno blago morao je dopustiti njegovu eksploataciju, s tim da je imao pravo na 10% prihoda. Donijeti su propisi koji su nametali vlasnicima potovanje urbanistikih propisa prilikom zidanja zgrade.

Susvojina -(197-198)
Susvojina postoji kada svojina na nekoj stvari pripada dvojici ili veem broju vlasnika. Susvojina nastaje ili voljom suvlasnika (dva prijatelja kupe zajedniki kuu ili brod), voljom nekog treeg (dekujus testamentom ostavi u susvojinu roba-lekara dvojici svojih sinova) ili zakonom (ako se pomeaju dvije stvari koje pripadaju razliitim vlasnicima tako da ih je nemogue odijeliti). Svojim dijelom suvlasnik moe raspolagati, otuiti, zaloiti. U pogledu rukovanja stvarima, zahtjevala se veina glasova za redovne poslove (akti administriranja), a za akte raspolaganja ili dispozicije (npr. prodaja stvari) zahtjevana je jednoglasnost, koju je Justinijan pretvorio u veinu, ne prema broju suvlasnika ve prema veliini udjela. Ako imamo dva lica, od kojih svaki ima po 1/5 prava susvojine, a tree lice ima 3/5, onda je bila dovoljna odluka ovog poslednjeg i za akte raspolaganja. Susvojina je izvor estih sukoba i sporova. Zato je postojala tuba za raskid susvojine actio communi dividundo. Ako je stvar djeljia onda se problem lako rjeava, a ako je nedjeljiva, onda se obino prodaje i njena cijena dijeli. Posebna pravila su postojala za sluaj da je predmet susvojine rob (servus communis). Ono to rob pribavi pripada njegovim gospodarima srazmjerno ueu u svojini nad njim (pro parte dominii). Isto je i sa dugom koji rob stvori. A u sluaju da da novac na zajam iz imovine jednog suvlasnika, onda je potraivanje imao samo taj gospodar iji je novac.

Tube za zatitu svojine -(198)

Najvanije dvije tube za zatitu svojine su: rei vindicatio i actio negatoria. Pored njih za zatitu svojine sluili su i dravni interdikti, kao i tuba kojom se titi pretorska svojina (actio Publiciana).

Rei vindicatio (vlasnika tuba) -(198-199)

Rei vindicatio je tuba koju podie onaj koji sebe smatra vlasnikom protiv onoga kod koga se njegova stvar nalazi i koji tvrdi da je on vlasnik. Ovdje obojica i tuilac i tueni istiu svoje pravo svojine. Ako je neko uzeo stvar na poslugu i odbija da je vrati, a ne tvrdi da je vlasnik, onda vlasnik nee pokrenuti vindikacioni zahtjev, ve tubu in personam iz ugovora o zakupu. Ako neko dri stvar, a drugo lice tvrdi da on nije vlasnik, onda to lice mora pokrenuti spor i dokazati svoje pravo svojine. Uloga tuenog je uvijek laka od uloge tuioca. Po pravilu tueni je onaj kod koga se stvar nalazi. Rimsko pravo doputalo je 2 izuzetka od ovog pravila. Prvi izuzetak je ako se neko ponaa kao da je stvar kod njega, ako se upusti u parnicu (si liti se obtulit) i time odugovlai postupak da bi omoguio nekom treem da protokom vremena stekne svojinu. Drugi sluaj je kada se nepoteno oslobodi stvari (si dolo desiit possidere). To se deava ako neko dri i koristi tuu stvar pa se nje oslobodi im uje da e biti tuen. Tada vlasnk mora iznova da se raspituje da saznao kome je prodao ili poklonio njegovu stvar, uz rizik da i novi dralac postupi na isti nain. Predmet tube je sve ono to moe biti predmet kviritske svojine. Zemljite van Italije nije moglo biti zahtevano po kviritskom pravu. Staro pravo nije doputalo da se zahtjeva skupina stvari, kao to je nasljee, za koje postoji posebna tuba (hereditatis petitio). Po pravilu svar koja se zahtijeva treba da bude individualizovana. Teret dokazivanja je na tuiocu. U poetku su vlasnici morali da dokau ne samo svoje pravo svojine ve i pravo svojih prethodnika, sve dok se ne doe do originarnog pribavioca, npr. onog koji je stvar napravio. Dokazivanje svojine na nepokretnostima bio je oteano zbog nepostojanja zemljinih knjiga, koje rimsko klasino pravo ne koristi. Svojinski spor u legisakcionom postupku vodio se putem sakramentuma (legis actio sacramento in rem), pri emu je polagana opklada. U formularnom postupku koriena je posebna formula u ijem zahtjevu je navoeno stvar je moja po kviritskom pravu. Presuda je bila arbitrerna, tj. ostavljala je mogunost izbora osuenom ili da vrati stvar ili da plati iznos koji je predviala condemnatio. U 65

ekstraordinarnom postupku je ukinuta arbitretnost: sueni je duan da vrati stvar pod prijetnjom da mu je drani organi oduzmu i predaju tuiocu. Plodovi. Ako je stvar plodonosna, savesni dralac,onaj koji nije znao da stvar nije njegova (npr. kupio je od nevlasnika, ne znajui da prodavac nije vlasnik) obavezan je da vrati plodove koji su se zatekli, a nesavjesni dralac je morao da plati vrijednost svih plodova. I sa trokovima oko stvari se postupa razliito. Nesavjesni dralac moe traiti naknadu samo nunih trokova, a savjesni jo i korisnih.

Actio negatoria -(199-200)

Actio negatorija ili negatorna tuba podie se kada vlasniku neko lice ne osporava pravo svojine, nego za sebe tvrdi da ima neko drugo stvarno pravo. Najee, on ne samo to tvrdi, ve i postupa kao da to prvo ima: koristi stvari i pribira plodove, prolazi kroz njegovo zemljite (pavo prolaza), podie zgradu na njegovom zeljitu. Ako neko samo uznemirava vlasnka, bez pozivanj na neko svoje pravo, vlasnik e se braniti ili putem samopomoi, ili interdiktima, ali nema pravo na negatornu tubu. Cilj negatorne tube je da se utvrdi da neko pravo ne postoji i da uznemiravanje prestane. Teret dokazivanja je podijeljen. Vlasnik treba da dokae ili bar da uini vjerovatnim svoje pravo svojine. U pogledu prava koje je predmet spora i koje se negira, teret dokazivanja je na tuenom. To je izuzetak od naela: teret dokazivanja je na tuiocu (actori incumbit probatio). Do njega se dolo zbog tekoe d se dokae tzv. negtivna injenica. Zato se obaveza dokazivanja prebacuju na drugu stranu, pa neka ona dokae da ima pravo koje istie i na osnovu koga uznemirava vlasnika. Presuda utvruje da pravo ne postoji i nalae prestanak uznemiravanja, predviajui novanu kaznu za sluaj da se ovome tueni ne povinuje. Obe ove tube i rei vindicatio i actio negatoria i danas se koriste za zatitu prava svojine.

Pribavljanje svojine
Pojam i klasifikacija (200-201)
Iusta causa modus acquirendi. Biti vlasnik neke stvari se moe ukoliko se ta stvar dobije poklonom, kupoprodajom, trampom, legatom, itd., odnosno pravnim osnovom kojim je ta star pribavljena. Problem nastanka svojien moe se posmatarati kroz postupke koje pravo zahtijeva da bi se ustanovilo pravo na odreenoj stvari. Tada je rije o nainu sticanja (modus acquirendi). Danas se veina stvari stie neformalno, samo za neke se trai poseban postupak (zgrada, zemljite, automobil, broj). U rimskom pravu se formi pridaje veliki znaaj. Jedan od naina sticanja svojine je modus acquirendi. Klasifikacija. Naini za pribavljanje svojine mogu se podijeliti na: - kauzalne i apstraktne. Kauzalni nain pribavljanja svojine je onaj kod kojih se zahtijeva iusta causa kao uslov punovanosti prenosa, a kod apstraktnih to nije sluaj. To ne znai da kod apstraktnih naina nema pravnog osnova, ve to da kod njih pravni osnov nije sastavni dio postupka kojim se pribavlja stvar, odnosno nije uslov njegove punovanosti. U kauzalne spadaju: traditio (neformalna predaja) i usucapio (odraj), a ostali su apstraktni. - naine ius civile-a i naine ius gentium-a. Ovi naine polaze od pravnog sistema kome pripadaju. U ius civile spadaju: mancipatio, in ure cessio i usucapio, a u ius gentium spadaju: traditio, occupatio, praescripti, specificatio i dr. - originarne i derivativne. Kod nekih naina zahtjeva se volja prethodnog vlasnika i pribavilac stie svojinu u onakvom obimu i vidu kakvu je imao prenosilac. Rimski pravnici govore da u tom sluaju postoji prenos stvari (transferre rem), to je posljedica njihovog mijeanj prava svojine na stvari i same stvari. Takvi naini se zovu derivativni naini, jer se pravo pribavioca izvodi, derivira iz prava prenosioca. Pri tome se primjenjuje pravilo: Niko ne moe na drugog prenijeti vie prava nego to sam ima (Nemo plus iurs ad alium transferre potest quam ipse habet). Ostali naini su takvi da stvar nema vlasnika, bar takvog koga priznaje rimsko pravo, ili ovog ima, ali se ne trai njegova saglasnost. To su originarni, izvorni naini, jer pribavilac svoje pravo svojine stie izvorno, ono mu nije prenijeto voljom prethodnog vlasnika. U derivativne naine spadaju: mancipatio, in iure cessio i traditio. U originarne naine spadaju: occupatio accessio, specificatio, adiudicatio i neki sluajevi pribavljanja svojine na plodovima. Odraaj (usucapio) po nekim svojim karakteristikama je 66

originarni nain (ne trai se saglasnost prethodnog vlasnika), a po drugim derivativni (stie se onakvo pravo koje je imao raniji sopstvenik). Ipak preteno ga svrstavaju u originarni nain. - naine javnog i naine privatnog prava. Postupci za pribavljanje svojine od drave se nazivaju naini javnog prava, i u njih se ubrajaju: asignacija i venditio sub hasta.

Pribavljanje od drave -(201-202)

Svaka drava i daje i uzima. Rimska je od stanaca vie uzimala, ali je svojim graanima, naroito u vrijem republike, vie davala. Dva najpoznatija naina pribavljanja od drave su asignacija i vendito sub hasta. Asignacija (assignatio ili adsignatio) je dodjeljivanje zemljinih parcela iz fonda dravne zemlje. Patricijske porodice nisu ovim putem dobijale osvojenu zemlju, ve faktikim prisvajanjem ili uzimanjem u tobonji zakup. Asignacija je bio nain da se od ogromne mase dravnog plijena u nepokretnostima neto odvoji i za manje imune graane: gradsku sirotinju, isluene vojnike, pauperizovane seljake, stanovnike Italije. Postupak asignacije nije bio jednostavan. Najprije je, obino na prijedlog senata, donoen zakon o agrarnoj reformi ili osnivanju kolonija. Odreivana je komisija od pouzdanih graana od 3 do 10 ljudi, kojima je dodjeljivan niz pomonika. Geometri (agrimensores) su mjerili i parcelisali zemlju na kvadrate ili pravougaonike. Zatim su parcele dijeljene, obino kockom, i ime svakog valsnika je upisivano u plan parcela. Po tom aktu (ad pri, i signare biljeiti, dakle upisivati, ubiljeiti) itav postupak je dobio ime. Venditio sub hasta (prodaja pod kopljem) je nain dodjeljivanja stvari pokretnih ili nepokretnih, koje su na neki nain dole u ruke dravi. Tu je spadao ratni plijen, ukljuujui i robove, konfiskovana imanja, poreske zaplene, itd. Prodajom jer rukovodio kvestor, koji je stvari izlagao na forumu i pored njih je zabadano koplje, kao simbol dravne vlasti i garancija svojine kupcu. Prihvatanjem unaprijed odreene cijene, kupac bez nekih formalnosti postaje vlasnik. Kasnije su na ovaj nain putem javne drabe, prodavani i dijelovi dravne zemlje kada je bilo potrebno doi do novca za sve vei birokratski aparat i vojsku.

Originarni naini
Odraj (usucapio) - (202-204)
Naziv potie od rijei usu capere pribaviti upotrebom, stei stvar korienjem u toku odreenog vremena. Obino se kao opravdanje za pretvaranje obinog dranja u svojinu navodi potreba da se pravna situacija prilagodi faktikoj. Ako se due vremena razilaze formalna i faktika, tj. ekonomska svojina, pravo mora da se povinuje injeninom stanju: ekonomski vlasnik postaje i pravno vlasnik. Prema Zakonu 12 tablica za odraaj pokretnih stvari bila je potrebna dravina od godinu dana, a za zemlju (kasnije i sve ostale nepokretnosti) dvije godine. Nikakav drugi uslov nije zahtjevan, nije se traila ni savjesnost, ni pravni osnov. Po jednima objanjene za ovakve odredbe je to to je Rim mala zajednica u kojoj se svi poznaju i gdje je siromatvo toliko da e teko neko dopustiti da mu stvar ostane u tuim rukama makar i godinu dana. Po drugima, to je bila zamisao patricija kako da legalizuju svoje otimaine zemlje i drugih stvari. Decimviri koji su sastavljali tekst 12 tablica nisu eljeli ovom odredbom da stvore nain za sticanje imovine, ve da olakaju, inae teko, dokazivanje svojine u parnicama. Meutim kada je jednom stvoreno, ovo pravilo se poelo primjenjivati i u druge svrhe. Umjesto da uvrsti svojinu, ono se okrenulo protiv vlasnika. Zato su Rimljani zabranili odraaj ukradenih stvari, a neto kasnije i otetih stvri, kao i dravnih, hramovski i imperatorskih dobara. Tumaenjem ovih pravila, rimski pravnici su stvorili novu teoriju uzukapije. Traio se pravni osnov i savesnost da bi se dravina protekom vremena pretvorila u svojinu. Pravni osnov (iusta causa) je pravni posao iji je cilj prenoenje svojine. Bilo je potrebno da dralac doe do stvri na osnovu kupovine, poklona, legata, trampe, a ne prostim, faktikim uzimanjem. Savesnost (bona fides) ima vie znaenja u raznim sluajevima. Ovdje je to vrsta zablude: onaj koji dri stvari misli da je vlasnik, ne zna da je samo dralac. Savjesnost se pretpostavlja, to znai da e suprotna stranka imati teret dokazivanja. Ona se procjenjuje na osnovu postojeih injenica koje ukazuju na to da li je zaista dralac u izvinjavanoj zabludi, da li je na osnovu svih okolnosti morao ili mogao znati da stvar nije njegova. Poto je teko dokazivati ili osporavati ovu injenicu tokom itavog trajanja dravine, trailo se da je dralac savjestan samo u trenutku kada je pribavio stvar: 67

naknadno pridola nesavjesnost ne kodi (mala fides superveniens non nocet). Time je suena mogunost pribavljanja svojine odraajem, to je i bio cilj ovih izmjena. Ipak, te mogunosti postoje, kada se radilo o neformalnom sticanju res mancipi, to ius civile ne priznaje, pa je ovim puem, protekom vremena legalizovano. U tri sluaja rimsko pravo odustaje od zahtjeva za savjesnou i pravnim osnovom, a to su: usucapio pro herede, usurecaptio fiduciae i usureceptio ex praediatura. Odraaj umjesto nasljednika (pro herede) je sluaj kada neko uzme zaostavtinu, iako zna da mu ne pripada. Ova mogunost je dozvoljena da bi se nasljednici natjerali da se ne dvoume suvie dugo oko prihvatanja nasljedstva. Zaostavtina koja jo nije prihvaena (leea: hereditas iacens) bila je neprijatna i za kult pokojnika i iz praktinih razloga: trebalo je plaati dugovie, priniuti o imanju. ak se nije traio rok od dvije godine za odraaj, ve samo godinu dana, jer se polo od odredbe Zakona 12 tablica da se samo za zemljite zahtijevaju dvije godina, a za ostale stvari 1 godina. Zaostavtina je dakle spadala u ostale stvari, ako moe obuhvatati i zemlju i zgrade. Nije se traio pravni osnov, ni savjesnost u sluaju da nekom prodan dio imovine na javnoj drabi zbog duga. Ako na bilo koji nain od doe do svoje stvari, postaje odraajem vlasnik (usureceptio ex praediatura). Ovo je jedan od izuztaka koje mnoga prava, pa i rimsko ini u korist sirotinje. Slian je sluaj ako dunik doe do stvari koju je dao u zalogu, a nije imao da vrati dug i ta stvr prijee u tue vlasnitvo (usureceptio fiduciae). Longi temporis praescriptio. Praescriptio ili zastarjelost je gubitak prava na zatitu protokom vremena. Slinost sa odrajem je u tome to se obe ustanove zasnivaju na protoku vremena, ali je razlika u uinku: uzukapijom se stie pravo, a zastarjelou se ne gubi samo pravo, ve jedino pravo na zatitu. Vlasnik je i dalje vlasnik, ali ne moe prinudnim putem zahtjevati svoju stvar. Onaj ko dri stvar samo je dralac i ima interdiknu zatitu, ali ne i svojinsku. Razlika je jo u tome to je odraaj ustanova civilnog prava, a zastarjelost je institut ius gentium-a. Zastarjelost je uvedena poetkom II vijeka n.e. u korist posjednika provincijskog zemljita, a kasnije je proirena i na pokretne stvari. Rok je bio 10 godina ako su vlasnik i dralac iz iste provincije, a 20 godina ako nisu iz iste provincije. I kod zastarjelosti se zahtjevala savjesnost i pravni osnov. U IV vijeku uvedena je longissimi temporis praescriptio, kod koje se ne trai ni savjesnost, ni pravni osnov, ali je rok dui, najprije 40 godina, a kasnije 30 godina. To je bio opti rok zastarjelosti svih tubi. U vrijeme Justinijana, poto nema razlike izmeu zemljita u Italiji i van nje, ukinute su razlike izmeu odraaja i zastarjelosti. Rokovi su bili 3 godine za pokretne stvari (usucapio), 10 i 20 godina za nepokretnosti (longi temporis praescriptio). Ako dralac nema iusa causa i bona fides onda je rok 30 godina ime se stie, ne svojina, ve pravo na prigovor zastarjelosti. Ukoliko je savjestan, stie svojinu i to se zove (longissimi temporis praescriptio). Prekid i obustava zastarjelosti. Zastarjelost je neka vrsta kazne za nemarnog vlasnika. Kada vlasnik pokae elju da koristi svoje pravo: podnoenjem tube, kada doe na imanje i odlomi granicu u prisustvu svjedoka, tada je nastupao prekid roka i koji poinje iznova tei. Obustavu roka (kada se neko vrijeme ne rauna zato to je vlasnik bio sprijeen da koristi svoje pravo) a zatim nastavlja da tee, rimsko pravo nije poznavalo.

Occupatio (205)
Occupatio je nain ius gentium-a po kome stvri koje nisu niije, a mogu biti predmet privatne svojine, pripadaju onom ko ih uzme. Postoje vie sluajeva okupacije: niije stvari, occupatio bellica, res derelicta, thesaurus. Niije stvari (res nullius) su stvari koje se nalaze u prirodi i ne pripadaju nikome, iako mogu biti predmet svojine. To su: ivotinej u moru, na zemlji ili u vazduhu, dragocjenosti i drago kamenje naeno na obali. Occupatio bellica (oduzimanje stvari u ratu) su stvari koje pripadaju neprijatelju, iju svojinu rimsko pravo ne priznaje. U poetku je ratni plijen odlazio u ruke vojnika koji ga opljaka, a kasnije je uvedeno prvilo da plijen pripada dravi i on se izlagao prodaji pod kopljem. Res derilicta. Okupacijom se stiu odbaene stvari (res derelictae), to su predmeti kojih se vlasnik odrekao i koje moe svako uzeti. Thesaurus. Blago ili sokrovite prema terminologiji Srpskog graanskog zakonika iz 1844. g. predstavljaju stvari vee vrijednosti, sakrivene u nekoj nepokretnosti, o ijem se vlasnitvu nita ne 68

zna. Ako se zna ko je vlasnik one se ne mogu prisvojiti. Isprva su rimljani primjenjivali pravilo sve to je na zemlji pripada njenom vlasniku. Kasnije je Hadrijan donio propis po kojem su nalaza i vlasnik zemljita dijelili blago.

Prirataj (accessio) - (205-206)

Prirataj (accessio) je sluaj kada jedna stvar bude pripojena drugoj tako da s njom ini cjelinu. Postoje tri grupe prirataja: prirataj nepokretne stvari nepokretnoj, prirataj pokretne nepokretnoj i prirataj dve pokretne stvari. Prirataj nepokretne stvari nepokretnoj. Ukoliko voda nataloi zemlju uz neije imanje, ako se pojavi ostrvo (ada) u rijeci ili rijeka promjeni tok dolazi do prirataja nepokretne stvari nepokretnoj. Nataloena zemlja pripada vlasniku uz iju je nepokretnost naneena. Ostrvo i korito rijeke dijele priobalni vlasnici zemlje linijom koja ide sredinom rijenog toka, a ako voda otrgne komad zemlje i nanese ga nizvodno uz imanje drugog lica, raniji vlasnik zadrava svojinu. Ali ako na njemu ima rastinja i ono pusti korjenje u zemlju nizvodnog vlasnika, tako da drvee crpi sokove iz njegove zemlje onda nizvodni vlasnik stie svojinu nad otrgnutim komadom. Prirataj pokretne stvari nepokretnoj se deava ako neko zasije na tuem zemljitu, posadi drvo, sagradi kuu, onda se primjenjuje naelo: superficies solo cedit (ono to je na povrini pripada zemljitu, tj. njegovom vlasniku). Jedan od sluajeva koji ovde spadaju je ugraivanje tue grede u zgradu. Po Zakonu 12 tablica, nije se moglo traiti izdvajanje grede, jer bi se nanijela nesrazmjerna teta i znailo bi primjenu naela: fiat iustitia pereat mundus (neka se primjeni pravda makar propao svijet, u ovom sluaju zgrada). Zato je dozvoljavana tuba actio de tigno iuncto koja je davala pravo na dvostruku vrijednost grede. Prirataj dve pokretne stvari je kada se na nekoj svojoj stvari doda tua ili obrnuto, tako da ini jedinstvo kao npr: pisanje svojim mastilom na tuoj hartiji ili pergamentu, slikanje svojom bojom na tuoj ploi ili platnu. Svojinu na novoj stvari dobija vlasnik one stvari koja se smatra vanijom. Papirus i pergament su vaniji od napisanog teksta makar zlatnim slovima pisao, tkanina je vanija od konca koji je utkan, ali je boja bila vanija od platna. Vlasnik manje vrijedne stvari je imao pravo na naknadu njene vrijednosti.

Prerada (specificatio) -(206)

Prerada ili specificatio postoji kada nastane nova stvar radom jednog, a materijalom drugog lica. To se deava ako neko napravi od tueg drveta namjetaj, od pree platno, od zlata prsten. Sabijanci su smatrali da je materijal vaniji: sine materia nulla res effici potest (bez materijala se nijedna stvar ne moe napraviti). Prokuleanci daju prednost radu. Gaj, iako sabijanac, imao je poseban stav: ako se star moe vratiti u preanji oblik, prednost je na strani vlasnika materijala, a ako to nije mogue stvar dobija onaj koji je uloio rad, s tim da plati vrijednost materijala. Ovako se rjeavalo do XVI vijeka kada se poela uporeivati vrijednost materijala i rada.

Presuda (adiudicatio) -(207)

U deobnim sporovima sudska presuda treba utvrditi ko je i u kolikoj mjeri vlasnik sporne stvari. Do ovakve presude dolazi tubama: actio familiae erciscundae (za pojelu porodine zadruge), actio communi dividundo (za razvrgavanje susvojine) i actio finium regundorum (za utvrivanje mea). U naelu sud ne ustanovljava neko pravo, ve samo utvruje da li ono postoji ili ne, pa prema tome presuda nema konstitutivni ve deklarativni karakter. Mada po nekim teoretiarima pretvaranje susvojine u svojinu ima i konstitutivne elemente. U praksi ona je na neki nain osnov za pravo svojine, vlasnik se najee legitimie sudskom presudom kojom je dobio svoj udio u nekoj zajednikoj svojini.

Plodovi - (207)
Prirodni plodovi dok jo nisu odvojeni pripadaju vlasniku supstancije: stabla, njive, krave. Kada se odvoje mogu pripadati i nekom drugom: zakupcu, plodouivaocu, savesnom draocu, emfitevti. Razlikujemo dvije osnovne situacije: ili se svojina pribavlja samim odvajanjem, bez obzira ko je plodove odvoji, ili tek preuzimanjem plodova, tzv. percepcijom. Vlasnik i emfitevta pribavljaju svojinu odvajanjem i ukoliko bi neko drugi odvojio oni ga mogu tuiti, a plodouivalac i zakupac percepcijom i oni ne mogu tuiti jer nisu postali vlasnici i oni jedino mogu zahtjevati od zakupodavca, 69

odnosno vlasnika da tui onog koji je plodove uzeo. Razlika izmeu plodouivaoca i zakupca je u tome to plodouivalac stie svojinu originarnim nainom, a zakupac derivativnim. Savjesni dralac je onaj koji vjeruje da je vlasnik. On pribavlja plodove kao i vlasnik odvajanjem, a ako se pojavi pravi vlasnik, duan mu je predati plodove koji su se zatekli.

Derivativni nain
Mancipatio -(207-208)
Mancipacija je apstraktni nain civilnog prava, posao per aes et libram kojim se prenosi svojina na res mancipi. Naziv potie od manus ruka i capere zahvatiti, stei, pribaviti. Prenos svojine se obavljao u prisustvu slubenog meraa sa vagom, najmanje 5 svjedoka, punoljetnih rimskih graana, prenosioca i pribavioca. Bilo je potrebno donijeti stvar ili njen simbol: dio zgrade, rostru od broda, runo od ovce. Pribavilac je uzimao bronzanu ipku i izgovarao: tvrdim da je ova stvar moja po kviritskom pravu i neka mi bude pribavljena ovom bronzom i bronzanim tegom. Zatim bi bronzanim predmetom udarao u teg i predavao prenosiocu na ime cijene. Ovo je jedna od varijanti posla per aes et libram (putem bronze i tegova) i to je njen osnovni oblik. To je fiktivna prodaja stvari. Mancipacija je apstraktna forma, to znai da se ne navodi pravni osnov, niti je osnov uslov valjanosti prenosa. Ona je derivativna i pribavilac stie onakvo pravo kakvo je imao prethodni vlasnik. Ukoliko doe do evikcije (oduzimanje stvari od strane treeg koji prema njoj ima neko pravo) pribavilac moe podii actio auctoritatis koja glasi na dvostruku vrijednost. Mancipacijom se prenosi svojina na res mancipi i to nije bilo dozvoljeno neformalno prenositi, a ako neko eli moe se i res nec mancipi prenositi formalizovanim postupkom per aes et libram (kao skupocjeni nakit, provincijska zemljita). Mancipacija vodi porijeklo od stvarnog oblika u kome je obavljana prodaja kada se plaalo metalom odreene teine. Kasnije se pretvara u apstraktnu i fiktivnu prodaju i koristi za razne svrhe u statusnom, porodinom, nasljednom i obligacionom pravu.

In iure cessio (208-209)

In ure cessio (ustupanje na sudu) je apstraktni nain ius civile-a gdje se putem tobonjeg spora prenosi pravo sa jednog titulara na drugog. Pravo se dobije tako to se ranije titular odrekao ili to se na sudu nije branio. Stranke dolaze pred pretora. Pribavilac stavlja ruku na stvar ili njen simbol i tvrdi da je ona njegova po kviritskom pravu. Pretor pita protivnika u poru da li e izvriti kontravindikaciju, ako ovaj kae da nee ili uti, pretor presuuje u korist pribavioca, jer se suprotna stranka nije branila (interdefsus). Rimski pravnici kau da se ovim nainu prenose ne samo tjelesne stvari, bilo da su res mancipi ili nec mancipi, ve i bestjelesne, odnosno prava. In ure cessio je dugo koriena za ustupanje prava, kao to su slubenosti, zalono pravo, potraivanja.

Traditio (209-210)
Traditio je neformalan, kauzulan i derivatni nain koji spada u ius gentium i slui za prenos kviritske svojine na res nec mancipi. Traditio (predaja) se sastoji u ustupanju faktike vlasti, dravine na stvari. Da bi se prenijela svojina neformalnom predajom potrebna su dva uslova: da stvar bude res nec mancipi i da postoji pravni osnov. Neformalno prenoenje svojine na res mancipi rimsko ius civile ne priznaje, jedino se mogu prenositi res nec mancipi. Iusta causa. Pravni osnov je pravno objanjenje za prenoenje svojine, pravni akt na osnovu koga se obavlja predaja. To je pravni posao koji je usmjeren na prenoenje svojina, kao to su poklon, prodaja, trampa, zajam, legat. Ako posao ne prenosi svojinu (zakup, posluga,ostava), tradicijom koja slijedi ne prenosi se svojina ve dravina. Rimljani nisu mnogo insistirali na iusta, na valjanosti pravnog posla, naroito kad je novac ili druga po rodu odreena stvar predmet prodaje. Tada je prenos svojine konaan, to znai da e stvar ostati u rukama pribavioca. Postoje sredstva in personam, tube obligaciong prava kojima se moe traiti povraaj (condictio, tuba zbog prevare). Prednost tradicije je u tome to se ona moe obaviti putem posrednika, u prvom redu ukuana (per servum aut filium putem roba ili sina), dok mancipacijom ili sudskim ustupanjem mora lino da prisustvuje pribavilac i prenosilac. Smatra se da nije angaovana volja tog lica (tada posao ne bi vaio), ve su sin ili rob izvrioci faktikog ina, kao neka vrsta produene ruke. Tradicija bez predaje. U tri sluaja svojina se prenosi iako fizike predaje nije bilo, to su: traditio 70

longa manu, traditio brevi manu i constitutum possessorium. Traditio longa manuje vrsta simboline predaje, obino nepokretnosti. Kua se ustupa predajom kljueva, zemljite simbolinim gestom: prenosilac je obuhvatao ispruenom rukom i pogledom zemlju i rekao da sada sve to pripada pribaviocu. Ta se predaja zvala ispruena ruka (traditio longa manu). U sluaju da se stvar ve nalazi u rukama pribavioca, pa kasnije stekne svojinu. Npr. kada zakupac kupi stvar koja je predmet zakupa. Ranije je drao za drugog (pro alio), sada za sebe (pro se). To je predaja kratke ruke (traditio brevi manu). Ovdje je predaja prethodila pravnom osnovu. U sluaju da da neko, ko je do tada bio vlasnik i drao stavr za sebe (pro se) prestane da to bude, tako da stvar dri za drugog (pro alio). To je u sluaju da neko proda zgradu i ugovori da e jo neko vrijeme stanovati u njoj. Ovdje imamo pravni osnov, a predaja je odloena u budunost, ali se smatra da je prenijeta svojina. Ovakav sluaj se naziva ustanovljenje dravine (constitutim possessorium). Prednosti tradicije su velike: ona je neformalna, mogu se koristiti ukuani, zato je vremenom tradicija potiskivala mancipaciju, poela se koristiti i za prenoenje res mancipi ali tada dolazi do novog oblika svojina.

Pretorska svojina
Pojam (210-211)
Pretorska ili bonitarna svojina postoji kada neko pribavi res mancipi obinom tradicijom, a ne mancipacijom ili ustupanjem na sudu. Krajem republike promet se poveao i bila je optereenje svakodnevna prodaja na desetine robova i robinja po formama koje zahtijeva civilno pravo za res mancipi. Sve ee se deavalo da kupac i prodavac umjesto mancipacije ili in iure cessio upotrijebe neformalnu predaju stvari. Sa gledita civilnog prava ovakav prenos uspostavlja dravinu, a ne svojinu. Kviritski sopstvenik je i dalje prodavac. Tek protekom vremena ako su ispunjeni drugi uslovi, pribavilac e postati i kviritski sopstvenik, koristei odraaj. Ali ga je trebalo zatiti dok taj rok ne proe.

Zatita (211-212)
Pretori su stvorili dva sredstva za zatitu savesnog pribavioca res mancipi neformalnim putem: exceptio rei venditae et traditae i actio Publiciana. Za zatitu od nesavjesnog prenosioca koji, koristei svoje formalno pravo svojine, podigne tubu protiv pribavioca, pretor je dao mogunost stavljanja prigovora da je stvar prodana i predana (exceptio rei venditae et traditae). Exceptio rei venditae et traditae je bio peremptoran, jer je zauvijek odbijao vindikacioni zahtjev. Moglo se pojaviti i tree lice i oduzeti stvar pribaviocu. Ako je izvrena simbolina predaja (longa manu), prodavac je mogao istu stvar prodati i predati drugom, i to putem mancipacije. Postoje ivotinje koje imaju naviku da se vraaju bivem vlasniku, pa ih on moe ponovo prodati i predati. Ovo je rijeeno podizanjem svojinske tube uz fikciju kao da je rok za odraaj proao. Ova tuba koja se i danas koristi zove se actio Publiciana (publicijanska tuba) i mnogo je povoljnija od rei vindicatio, jer tuilac treba da dokae da je u poloaju koji vodi uzukapiji (in causa usucapiendi), poto se savjesnost pretpostavlja, trebalo je samo dokazati pravni osnov, da postoji kupoprodaja, poklon. Ovakav oblik kvalifikovane dravine jo uvijek nije svojina. Rimljani su govorili da se stvar nalazi u imovini, u dobrima (in bonis). Zato se vremenom ustalio naziv bonitarna svojina ili pretorska svojina kod koje imamo dvojnu svojinu na istoj stvari, jedno lice je kviritski, a drugo bonitarni vlasnik. Ovakva situacija je privremena, jer protekom vremena bonitarna svojina se pretvara u kviritsku.

Dravina
Pojam (212-213)
Dravina (possessio) je faktika vlast na stvari. Meutim nije svaka faktika vlast dravina. Ulpijan kae da svojina nema nieg zajednikog sa dravinom. Svojina je pravo, a dravina fakt. Za rimske pravnike svaka faktika vlast nije possessio. Zahtjevaju se dva elementa corpus i animus. Corpus (telo) je u stvari faktika vlast na stvari. Ovakvu vlast imaju najprije oni koji dre stvar u rukama a kod stvari koje se ne mogu uzeti faktika vlast se ogleda u mogunosti da se stvar koristi. Faktika vlast se moe ostvriti i preko potinjenih lica. Mogue je ak povjeriti drugom licu koje nije u 71

naoj slubi, pa da ipak zadrimo dravinu na stvari. Tako se ne gubi corpus kada damo stvar na poslugu ili na uvanje (kaput u garderobi). To ne znai da onaj koji koristi ili uva stvar i sam nema fiziku vlast na stvari, naprotiv: mogue je da na istoj stvari dva ili vie lica imaju faktiku vlast: povjerili smo susjedu stvar na uvanje, on je ostavio kraj nje sina i izaao sva trojica pod odreenim uslovima imamo corpus na stvari. U nekim sluajevima nemamo fizku vlast, ve samo animus pa emo ipak imati pravo na dravinsku zatitu: ivotinja je odbjegla u umu i mi je traimo. Fizika vlast je takav odnos prema stvari koju ima aktivni vlasnik, onaj koji nije odustao od svog prava, svojine. Animus. Za rimske pravnike potrebno je da onaj koji ima u rukama stvar istovremeno pokazuje i pretenzije prema stvri, animus rem sibi habendi (elju da stvr ima za sebe). Ako nema ove elje, animusa, onda je to priteanje ili detentio. Animus je akt volje, ali se on ogleda u odreenom ponaanju. Gost u restoranu nema ovakve namjere prema priboru za jelu, garderober prema povjerenim stvarima. Oni su samo detentori, a ne draoci. Ali je vlasnik savestan dralac, ima. Ima je i nesavjesni dralac, lopov. Da nema pretenzije ne bi prisvojio tuu stvar. U nekim sluajevima, rimsko pravo smatra draocem i onog koji nema animus rem sibi habendi. Jedan od takvih je sekvestar, lice kome je povjerena na uvanje stvar dok se ne okona spor oko njene svojine. Kako je svojina neizvjesna, treba sprijeiti nekoga da uzme na nedozvoljen nain stvar i zato se daje dravinska zatitia sekvestru. Isto tako je zatien i zaloni povjerilac u odnosu na predmet zaloge. Odnos svojine i dravine. U stara vremena ne razlikuje se svojina od dravine. Ljudi ne mogu da shvate da neko moe drati stvar a da nije vlasnik. Svaki faktiki odnos prema stvari nije i dravina (possessio), ve samo onaj koji je zatien, a na ideju zatite stvarne vlasti nad stvarima, prvi put dolazi rimsko pravo i ta je zatita nastala poslije svojinskih tubi. Rei vindicatio je starija od interdikta za zatitu dravine. Ljudi su najprije doli do svojine kao pravnog instituta, a tek potom do dravine.

Zatita (214-216)
Zato se titi. Jedno od objanjenja za zatitu dravine je da je to interdiktna zatita, a ova nije konana i njome se ne rjeava pravno pitanje, ve samo faktiki odnos, kod koga e biti stvar. Postoje dva objanjenja dravinske zatite dvojice njemakih romanista Savinjija i Jeringa. Savinji (Savignu) je tvrdio da je razlog za zatitu faktike vlasti nastojanje drave da se sprijei samovlasna zatita prava. To je vrsta policijske mjere za odravanje reda. Ne moe svako, makar bio u najveoj mjeri u pravu, da otima ili na drugi nedozvoljen nain remeti neiju vlast na stavari, pa bio to i lopov. Ako vlasnik oduzme silom stvar od lopova, lopov se moe obratiti pretoru i ovaj e naloiti da stvar vrati, a da se za ostvarenje svog prava obrati sudu. Interdikt je samo privremena mjera, koja upuuje na sud. Jering (Jehring) je smatrao da je dravinska zatita samo odbljesak svojinske. Najee se iza draoca krije vlasnik, tako da titei draoca u stvari titimo vlasnika. Tako se postojeem arsenalu sredstava za svojinsku zatitu dodaju i dravinski interdikti. Kako se titi. Sredstvo za zatitu dravine je interdikt. Interdikt je u izvornom znaenju zabrana, a potom i naredba. Zabrana odreenog ponaanja, a naredba da se otklone posljedice ako je do takvog ponaanja dolo i tu spadaju: Nemoj otimati stvar. Ako si oteo, da je vrati. Uinak interdikta je da rjeava samo neki faktiki odnos, bez uputanja u to kome pripada neko pravo. Taj uinak je privremen: onaj ko izgubi u interdiktnom postupku, moe zatim da trijumfuje u svojinskom sporu. Postoje dvije grupe interdikta za zatitu dravine. Jedni slue za spreavanje uznemiravanja, za zadravanje dravine i zovu se interdicta retinendae possessionis. Drugi su namjenjeni povraaju nepravilno oduzete stvari i zovu se interdicta recuperandae possessionis (za povraaj dravine). U prvu grupu spadaju: interdictum uti possidetis i interdictum utrubi. Prvi slui za zatitu draoca nepokretne stvari od uznemiravanja, a drugi za zatitu pokretne stvri i on nalae da stvar ostane u rukama onog koji je vei dio protekle godine imao stvar u rukama. Interdikti za povraaj oduzete stvari se odnose na sluajeve kada je protivpravno, nedozvoljenim nainom oduzeta stvar, bez ulaenja u to ko ima pravo na toj stvari. Nedoputeni naini su vi (silom), clam (potajno) i precario (zloupotrebom povjerenja). Interdictum undi vi se pokree kada je stvar oteta i pretor nareuje da se ona vrati. Interdictum de clandestina possessione se podie kada je neko 72

potajno uzeo stvar koja se nalazila u tuoj dravini. Ovdje se upotrebljava izraz potajno, a ne kraa jer mi ne znamo ili ne ulazimo u to ko ima pravo (moda je vlasnik, zbog nemogunosti da na drugi nain doe do svoje stvari, potajno uzeo od drugog lica svoju stvar, to onda nije kraa jer se svoja stvar ne moe ukrasti. Interdictum de precario postoji ako je neko doao do stvri zloupotrebom povjerenja. Precarium je davanje stvari mimo posebnog ugovor s tim da se moe uvijek traiti natrag. (kada nekom date da stanuje u vaem stanu dok ste vi na putu, ali on odbija da izae iz stana kada se vratite). U svim ovim sluajevima potrebno je da onaj koj pokree spor ima valjanu, a ne vicioznu (neispravnu) dravinu. I to vicioznu u odnosu na stranku u sporu. To znai da nee moi da interdiktom pozvati u pomo pretora onaj koji je od tog istog lica, koje sada tui, ranije na nedozvoljen nain doao do stvari. Tada suprotna stranka moe istai prigovor viciozne dravine (exceptio vitiosae possessionis). Ali tree lice ne ne moe pozvti na ovu vicioznost. Ako je Petar oteo stvar od marka, a od njega je otme Pavle, pa bude tuen interdiktom unde vi. Pavle nee moi da istakne prigovor Petru da je njegova dravina viciozna. Znaaj i vrste. Dravina je vaan institut prava. Protekom vremena ona moe dati svojinu. U svojinskom sporu povoljniji je poloaj onoga koji dri star. Zato e esto vlasnik ako ima na to pravo, najprije podii interdikt da pribavi stvar i da tako u buduem sporu bude osloboen tereta dokazivanja. Stoga se i kae beati possidentes (sreni su oni koji dre, posjeduju). S obzirom na to da li se zasniva na pravnom poslu ili ne dravna moe biti zakonita i nezakonita. Ona moe biti savesna i nesavesna. Savesni dralac je onaj koji ima pravo na dranje stvari ili misli da takvo pravo ima, ali je u izvinjavanoj zabludi. Posebna vrsta dravine je viciozna, do koje se dolo silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja. Ako je dravina bila zakonita i savesna, tj. ako postoji iusta causa i bona fides, ond se govorilo da je takav dralac u poloaju koji omoguuje odraj (in causa usucapiendi). U postklasinom periodu nastaje quasi possessio dravina prava, koja postoji ukoliko se neko ponaa kao da ima odreeno pravo (ususfructus, habitatio, hypotheca). Rimsko i dananje shvatanje. Pored ovog pojma dravine da se ima ne samo fizika vlast, nego i volja, postoji i moderno germansko shvatanje po kojem je dovoljna fizika vlast. Drugim rijeima i priteanje (detentio) ima zatitu. Rimski sistem interdikata je u osnovi zadran, ak se ti interdikti zovu isto kao to su se zvali u vrijeme rimljana.

Iura in re aliena
Pojam stvarnog prava na tuim stvarima (216-217)
Stvarna prava na tuim stvrima (iura in re aliena) ine prava koja imaju stvarnopravni karakter, a obuhvataju dio ovlaenja koja ima vlasnik. Spadaju u stvarno pravo jer su in rem i djeluju erga omnes. Nazivaju se na tuim stvarima zato to je vlasnik jedno, a titular drugo lice. U pravnim sistemima koja doputaju razne obliek svojine na istoj stvari manja je mogunost za postojanje stvarnih prava na tuim stvarima (srednjovjekovno englesko pravo). U pravnim sistemima sa tipinom privatnom svojinom, koja se shvata kao apsolutna vlast na stvari, svako drugo, ue pravo postaje derivat svojine, pretvara se u stvarno pravo na tuoj stvari, koje se jo naziva i sektorsko pravo, jer obuhvata dio (sektor) ovlaenja koja ima vlasnik. Taj sektor moe biti iz domena usus-a, fructus-a ili abusus-a. U stvarna prava na tuim stvrima spadaju zalona prava, slubenosti i dugoroni zakupi zemlje sa stvarnopravnim dejstvom (emfitevza, superficies i ius in agro vectigali).

Zalona prava
Pojam, razvoj i vrste (217-218)
Zalono pravo je stvarno pravo zalonog povjerioca prema imovini dunika. Ovo pravo nije samo sebi cilj, ve slui obezbjeenju potraivanja. To je jedan pratei, akcesorni odnos uz obligaciju. Iako povjeriocu potraivanja garantuje drava sa svojim monopolom fizike sile, njegov poloaj nije sasvim bezbjedan. Moglo se desiti da dunik pree u drugi grad pa da mu povjerilac ne moe nita. Isto tako mogao je nepoteni dunik negirati postojanje duga, pa je povjerilac morao da dokae suprotno. Od ranih vremena nepovjerljivi povjerioci traili su naine da se zatite. Postoje naini obezbjeenja koji spadaju u obligaciono pravo. Oni se sastoje u tome da se pored dunika obavee jo neko lice da plati 73

duh (jemstvo) ili se sam dunik dodatno obavee za sluaj da ne izvri svoju obavezu (ugovorna kazna, zatezne kamate). Ima i naina koji spadaju u stvarno pravo, a to su oblici zaloge. Rimsko pravo poznavalo je tri oblika zaloge. Najstarija je fiducija, zatim se javio pignus, i na kraju hipoteka. U prva dva oblika dolazi do predaje stvari povjeriocu, i to kod fiducije u svojinu, a kod pignusa u dravinu. Zato se ovdje pored stvarnopravnih javljaju i obligacioni odnosi. Sve se to tie samo njih, djeluju inter partes, zato i spadaju u obligaciono pravo. Drugi odnosi, koji obuhvataju prava koja ima zaloni povjerilac prema stvari, spadaju u stvarno pravo. Prema tome, fiducija i pignus su hibridne ustanove. Zalono pravo ima akcesorni karakter, tj. zavisi od glavnog odnosa, od samog duga ijem obezbjeenju slui. Ako taj osnovni odnos prestane (izvrenjem, ponitajem, opratanjem duga) prestaje i stvrnopravni odnos obezbjeenja.

Fiducija (218-219)
Fiducija (fiducia) je najraniji nain obezbjeivanja. Ime je dobila od fides (vjera, povjerenje, potenje), jer se u poetku zasnivala na povjerenju, a ne na pravnoj sankciji. Fiducijarni prenos svojine se sastoji u tome to neko dobija svojinu, ali ne zauvijek, ve do proteka roka ili ispunjenjem uslova, kada treba da je vrati bivem vlasniku, ili preda nekom treem licu. U nasljednom pravu se koristila za neki kvazi-testament (mancipatio familiae). Takav oblik se zvao fiducia cum amico contracta (zakljuena sa prijateljem). Ovdje dunik predaje stvar povjeriocu u svojinu s tim to rauna na njegovu fides da e mu stvr vratiti kada ispuni obavezu. To je fiducia cum creditore contracta (zakljuena s povjeriocem). Stvar se obino prenosila sveanim nainom mancipacije ili ustupanjem na sudu (in iure cessio), uz neformalni sporazum da e biti vraena kada dug bude isplaen. Zatita moralnom sankcijom se pokazala nedovoljnom, pa je zato uvedena tuba actio fiduciae directa, kojom je zaloni dunik mogao da tui zalonog povjerioca i da zahtjeva predmet zaloga ako je izvrio svoju obavezu. Ova tuba je djelovala samo prema povjeriocu, a ne i prema treim licima. Ako povjerilac proda ili pokloni nekom drugom stvar, dunik ga ne moe tuiti. On vie nije vlasnik i ne moe da pokrene spor, jedino moe tuiti povjerioca i njega natjerati da stvar povrati ili da mu plati njenu vrijednost. Fuducija je mjeavina stvarnopravnih i obligacionih odnosa. Stvarnopravni proistiu iz odnosa zalonog povjerioca prema stvari, a obligacioni odreuju prava i obaveze zalonog povjerioca i dunika. Veina savremenih prava ne doputa ovakav prenos svojine. Izuzetak je anglosaksonsko pravo kod koga postoji jedan vaan pravni institut trast (trust), kojim se postiu razni ciljevi u porodinom, nasljednom pravu, kao i poslovnim transakcijama, a koji je manje vie istovjetan sa rimskom fiducijom.

Pignus (219-220)
Pegnus potie od rijei pugnus to znai aka, ruka. Zato mi pignus i prevodima sa runa zaloga. Sutinska razlika izmeu fiducije i pignusa je u tome to se ovdje ne prenosi svojina, ve dravina. Prednosti pignusa su to zaloni dunik zadrava svojinu i time je obezbjeen za sluaj da njegova stvar doe u ruke treih lica. U sutini zaloni povjerilac nema ak ni dravinu prema stvari ve golo priteanje (detentio) jer o nema pretenzije prema njoj, nema animus. Pravo mu ipak daje dravinsku zatitu, jer bi u suprotnom bio bespomoan proti uznemiravanja od strane treih lica, pa i samog zalonog dunika. Ako bi ga tree lice ometalo ili liilo dravine, da nije ove zatite, on bi morao da moli zalonog dunika, kao vlasnika da zahtjeva stvar i da mu je ponovo preda. Zaloni povjerilac ima i pravo na tubu zbog krae (actio furti), iako nema svojinu mogao je da tui zbog krae, ne samo treih lica ve i samogf vlasnika ako je ovaj potajno uzeo stvar, a nije izvrio svoju obavezu za ije je obezbjeenje ustanovio pignus. Dok je stvar kod njega, povjerilac nije imao pravo da je koristi, inae krade upotrebu (furtum usus). Bio je mogu sporazum koji je dozvoljavao upotrebu i pribiranje plodova. Takvo pravo se zvalo antihreza (anti-protiv, hresis- korienje, smatralo se da je to neka vrsta protivusluge zato to dunik koristi povjerioev novac ili neku drugu stvar. Antihreza esto vodi iskoriavanju dunika pa je jedno vrijeme bila u Rimu zabranjena. Ako je dozvoljena onda se po pravilu korienje stvari i plodova izjednaava sa kamatama, tako da dunik nije obavezan da plaa interes. Ukoliko dunik ne uspije da vrati dug povjerilac je mogao najprije samo da dri stvar i tako vri pritisak na dunika da ispuni svoju obavezu. Kasnije je dobio pravo da stvar proda i da se iz cijene 74

naplati, a eventualni viak vrati duniku. On nije postajao vlasnik u trenutku neizvrenja obaveze, ali je ipak bilo mogue dogovoriti da neizvrenje obaveze pretvara povjerioevu faktiku vlast u pravnu, dravinu ili priteanje u svojinu. Takav neformalan sporazum koji se zakljuivao u trenutku zasnivanja pignusa zvao se lex commissoria ili komisorna klauzula. I ona je zabranjivana i onda i danas, jer je vodila iskoriavanju sirotinje. Najee je stvar koja se daje u zalogu vee vrijednosti od samog duga, inae je ne bi prihvatio povjerilac, zato bi komisornom klauzulom dunik bio oeen. Nedostatak pignusa je to je za vrijeme dok traje zaloga, dunik bio lien svoje stvari, to je jo vie pogoravalo njegovu teku situaciju. Ovaj nedostatak je otklonjen sljedeim oblikom zaloge, hipotekom.

Hipoteka (220-221)
Hipoteka je grka rije (hypo-ispod, pod i tithemi staviti podloiti, pa prema tome: staviti stvar pod neiju vlast). Prvi oblici hipoteke javili su se u zakupima zemlje i zgrada, odnosno stanova. Ako zakupac ne plati zakupninu ili napravi tetu na stvari, vlasnik je mogao uzeti alatke ili namjetaj i prodati za dug. To se zalono pravo odnosilo na dovezene i donijete stvari(invecta et illata). Stvari su ostajale kod vlasnika ali je na njima postojala zaloga. Hipotekom se zasniva pravo povjerioca na stvari koja ostaje u rukama dunika. Povjerilac nema ni svojinu, ni dravinu ili preteiranje prema stvri, ve samo jedno stvarno pravo na tuoj stvari. To je pravo iz oblasti abusus-a: ako dunik ne izvri obavezu, povjerilac moe uzeti stvar, prodati je ii z cijene naplatiti vrijednost duga. Viak (hyperoha) je duan vratiti duniku. Ako je dunik, pritisnut novim novanim nevoljama, prodao stvar koja je zaloena, povjerilac moge zahtijevati predmet hipoteke i od treeg lica (ak i kada je ono savesno jer nije znalo da je stvar zaloena. Zato to stvarno pravo djeluje erga omnes. Hipoteka moe nastati sporazumom, testamentom i zakonom. Hipoteka moe postojati na jednoj stvari, na vie njih, pa i na itavoj imovini (generalna hipoteka). Jedna od osobenosti rimske hipoteke jeste nedostatka javnosti. U Grkoj je stavljena kamena ploa na njivu ili u dvorite kue koja je zaloena i na njoj je pisalo ko je povjerilac i koliki je iznos duga. Dananje pravo ima zemljine knjige gdje se u rubriku: tereti, biljei eventalna hipoteka.Svega ovog u Rimu nije bilo, tako da je pribavilac stvari mogao da bude neprijatno iznenaen ako se pojavi povjerilac ranijeg vlasnika i podigne tubu za ostvarivanje svojih zalonih prava. Tek u poznom carstvu u nekim oblastima poinju da koriste zemljine knjige. Kod hipoteke postojala je mogunost viestrukog zalaganja. To nije moralo znaiti nikakvu prevaru, jer se deava da je stvar vee vrijednost i da moe biti zaloena za vie dugova., ali ako je iznos potraivanja vei od vrijednosti zaloene stvari onda postoji problem. Teoretski su mogua dva rjeenja: da se stvar proda i svi povjerioci namire u odreenom procentu ili da se ide nekim redoslijedom i da povjerioci dobiju cijelo potraivanje. Tako bi neki dobili sve, a neki gotovo nita. Iako bi procentualne isprave bile pravinije, i rimsko i savremena prava polaze od pravila: prior tempore potior iure (raniji u vremenu, jai u pravu). Ai ima potraivanja koja su privilegisana i koja dolaze preko reda: potraivanja drave za poreze, ene za povraaj miraza. Najstariji oblik zatite hipoteke bio je interdictum Salvianum. On se upotrebljavao protiv dunika i to najprije onih iz ugovora o zakupu, i njime je zahtjevana predaja stvri povjeriocu. Pretor je uveo action Serviana kojom su mogla biti tuena sva lica kod kojih se nae predmet hipoteke. Tako je hipoteka postala ustanova stvarnog prava sa zatitom erga omnes. U postklasinom pravu ona se naziva actio hypothecaria.

Slubenosti
ta je, a ta nije slubenost (221-222)
U slubenosti (servitutes) spadaju razliiti oblici stvarnih prava na tuim stvarima. Nazivaju se slubenosti ili servituti zato to je nekome neija stvar slui, neko ima pravo da se koristi stvarima koje mu ne pripadaju. Ovlaenja koja ima titular slubenosti mogu bit ii posljedica ugovora obligacionog prava. Postoji bitna razlika: ako neko ograniava vlasnika obligacionim pravom, koje mu dozvoljava da na neki 75

nain koristi stvar, to njegovo pravo je zatieno samo prema vlasniku. Ukoliko nasljeem ili prodajom doe do promjene svojine, njegovo pravo ne djeluje prema novom sopstveniku. Nasuprot tome, slubenost je vezana za stvar, prati stvar i djeluje prema svim vlasnicima. Pravo ljudi da se koriste parkom ili drugim javnim dobrom nije slubenost, u slubenost ne spada ni ogranienje koje vlasniku namee zakon, npr. Da propusti susjeda da prelazi preko njegovog imanja. Ova ovlaenja spadaju u javno pravo, a slubenosti u privatno pravo. Primjer slubenosti. Otac podijeli testamentom livadu dvojici sinova, Petru da gornji dio na kome je izvor, a Pavlu odredi da e imati pravo da se koristi izvorom koji je na Petrovoj parceli. Poto je rije o stvarnom pravu koje djeluje erga omnes, Pavle i njegovi nasljednici, kao i kupci njegove parcele imae pravo da zahtijevaju vodu sa izvora. Petar i njegovi nasljednici moraju to dopustiti. U drugom sluaju Marko zapone gradnju kue i nema novca da je zavri. On proda dio placa Luki i ugovori, da bi dobio vie novca, da e Gaj moi da koristi jedan zid njegove zgrade koji je zajedniki. U oba ova sluaja imamo zemljine slubenosti i to u prvom sluaju seosku, a u drugom gradsku. Primjer line slubenosti - Senator Publije testamentom odredi tri sina za nasljednike, ali u korist ene Livije ustanovi pravo korienja i pribavljanja plodova, bez prava raspolaganja, s tim da e i ovo pravo izgubiti ako se preuda. Ovo je sluaj tzv. udovikog plodouivanja koje traje do smrti, ili eventualne udaje, a poslije toga imanje nasljeuju sinovi. Ako vlasnik proda roba - ljekara, ali je zadrao za sebe i svoju porodicu pravo da ga i dalje lijei. On je prenio svojinu, ali je zadrao slubenost koja spada u line i zove se operae servorum. Titular slubenosti ograniava vlasnika trajno (kod stvarnih) ili neko vrijeme kod (linih) slubenosti. Kada prestane slubenost vlasnik dobija potpunu vlast na stvari.

Razvoj (222-223)
Najprije su se javile zemljine, i to seoske slubenosti. Male parcele zemljita dosta brzo su dovele do problema koje je morao da rjeava zakonodavac i privatno pravo. Zakonodavac je ve u Zakonu 12 tablica odredio da du mea treba ostaviti neobraen pojas od dvije i po stope sa svake strane, a graani su poeli za naknadu ili bez nje da stvaraju pravo prelaska i druga prava prema susjedovom zemljitu. Rimljani u to vrijeme nemaju predstavu da se radi o posebnom stvarnom pravu, ve to smatraju svojinom (ako mogu da prelazim preko susjedove zemlje to je zato to sam od njega kupio ili dobio pojas zemlje koji ima odreenu irinu i kojim mogu da prelazim). Zakon 12 tablica za ovo pravo upotreljava naziv put (via) i odreuje njegovu irinu: 8 stopa gdje je prav, a 16 na zavojima. Poslije punskih ratova javile su se i gradske slubenosti. (ugovarano je pravo da se kinica odvede u tue dvorite, da se sagradi balkon nad tuim vazdunim prostorom, da se vlasnik uzdri od podizanja zgrade preko odreene visine, da ne bi zaklonio vidik). U klasinom pravu poinju se koristiti i line slubenosti (ako je neko ustupio pravo korienja svoje stvari ili sakupljanja plodova, stanovanja u zgradi to je bio pravni odnos koji je vezivao samo dve stanke, tek kasnije poinje djelovati erga omnes i svrstava se u stvarno pravo, ali jo nije sazrela misao da ini istu kategoriju kao i zemljine slubenosti). Najvjerovatnije je da su sredinom klasinog perioda i zemljine i line slubenosti svrstane u istu kategoriju. Ono to ih jo objedinjuje je i ista tuba kojom su zatieni actio confessoria.

Opta naela slubenosti (223)

Servitus in faciendo consistere nequit prvo naelo je da se slubenost ne moe sastojati u injenju, tj. da vlasnik optereene stvari, bilo pokretne ili nepokretne, mora da trpi da titular slubenosti kotisti svoje pravo, ali nije nita duan da ini. Servitus servitutis esse non potest je naelo da ne moe postojati slubenost na slubenosti. Ne moe titular slubenosti iz svog prava izdvojiti manji skup ovlaenja i ustanoviti novu slubenost u korist nekog drugog lica. (Slubenost puta ako Petar ima pravo puta na Markovoj parceli, on ne moe ustanoviti pravo prelaenja u korist Janka) Nemini res sua servit da niko ne moe imati slubenost na svojoj stvari. Ako se spoje u jednom licu titular slubenosti i vlasnik, onda se slubenost gasi. Slubenost je izuzetak od naelne apsolutne svojine, zato se kao i svaki izuzetak usko tumai: exceptiones sunt strictissime interpretationis (izuzeci se najue tumae). Ako neko ima pravo da 76

prelazi preko tueg imanja, ne moe ii i kolima. Onaj ko moe vie moe i manje, tako da ako neko ima pravo puta (prelaska kolima), moe ii i pjeice.

Podjela slubenosti (224)

Slubenosti se dijele na zemljine (stvarne) i line. Zemljine su u korist vlasnika jedne nepokretnosti (povlasno dobro-praedium dominans) i na teret vlasnika druge nepokretnosti (posluno dobro praedium serviens). Zemljine slubenosti mogu biti seoske i gradske. Line slubenosti su stvarna prava u korist jednog odreenog lica koja ograniavaju u nekoj mjeri vlasnika. Tu se ubrajaju: plodouivanje (ususfructus), pravo upotrebe (usus), besplatno korienje kue ili stana (habitation) i korienje tueg roba ili ivotinje (operae). Izmeu zemljinih i linih slubenosti postoji razlika u pogledu predmeta, dejstva i djeljivosti. Zemljine su uvijek vezane za nepokretnost, a predmet linih moe biti i pokretna stvar. Zemljine slubenosti se ustanovljavaju u korist svakog vlasnika povlasnog dobra i na teret svakog vlasnika poslunog dobra, dok se linim slubenostima daju jednom odreenom licu neka ovlaenja prema predmetu slubenosti. Zato su zemljine slubenosti u naelu su trajne i ne gase se smru vlasnika bilo povlasnog ili poslunog dobra, dok su line vezane za nekog subjekta i njegovom se smru gase. Zemljine slubenosti su nedjeljive, dok su line djeljive. Neko moe imati polovinu ili treinu plodouivanja, a nemogue je ustanoviti polovinu ili treinu prava prelaska preko tue njive.

Zemljine slubenosti (servitutes praediorum) (224-225)

Zemljine slubenosti se sastoje u pravu svakodobnog vlasnika povlasnog dobra prema svakodobnom vlasniku poslunog dobra kojim se dio svojinskih ovlaenja prenosti na titulara. Ovim svakodobnim se eli rei da promjena vlasnika usljed nasljea ili na drugi nain ne utie na trajanje slubenosti. Kupac ili nasljednik povlasnog dobra e zajedno sa njim stei i slubenosti, a onaj ko dobije posluno dobro mora da trpi titulara slubenosti. Zemljine ili stvarne slubenosti mogu biti seoske (servitutes praediorum rusticorum) i gradske (servitutes praediorum urbanorum). Seoske slubenosti su spadale u res mancipi, tako da podlijeu posebnim pravilima o prenosu. Najprije se polazilo od toga gdje se slubenost nalazi i to je dovodilo do nedoumica jer, npr. Prelaz preko tue njive bio je seoska, a preko tueg dvorita, gradska slubenost. Zato se uvodi drugi kriterijum priroda slubenosti. Ako je slubenost takva da preteno slui obraivanju zemlje, onda je seoska, a ako je vezana za stanovanje i gradski ivot gradska. Najvanije seoske (poljske) slubenosti su: iter (pravo prelaska pjeice preko tue nepokretnosti), via (pravo prelaska kolima, slubenost puta), actus (pravo progona stoke), pravo napasanja stoke na tuem panjaku, korienje pijeska sa tueg zemljita. Postoje i neke slubenosti koje se ubrajaju u seoske iako su bliske gradskim: sprovoenje vode preko tue nepokretnosti (aquaeductus), pravo uzimanja vode sa tueg izvora ili bunara (aquaehaustus). Pravo odvoenja vode (uglavnom otpadne) je gradska slubenost. Gradske slubenosti su: slubenost naslanjanja zgrade na tui zid, odnosno korienje tueg zida, izgradnja balkona nad tuim vazdunim prostorom, odvoenje kinice u tue dvorite. Postoje gradske slubenosti koje vlasniku povlasnog dobra daju samo pravo da sprijei vlasnika poslunog dobra u preduzimanju nekih radnji, kao: da ne podie zgradu iznad odreene visine da ne bi zaklonio vidik, da ne zida ili preduzima druge mjere kojim bi onemoguio prodor sunca ili vazduha. Neka savremena prava poznaju i zakonske slubenosti u koje ubrajaju neka ogranienja svojine na zemlji u javnom interesu ili u interesu susjeda (npr. obaveza odravanja nasipa protiv poplave, susjedske slubenosti). Rimsko pravo bi takva prava ubrajalo u zakonska ogranienja svojine.

Line slubenosti (servitutes personarum) (225-227)

Line slubenosti predstavljaju prava korienja neke stvari ili plodova sa nje, koja su ustanovljena u korist odreenog lica, titulara slubenosti. Ovlaenja koja ona daju po pravilu su vea od onih koje pruaju zemljine slubenosti, ali im je trajanje krae, jer su vezane za odreenu linost i njenom smru se gase. Najstarija lina slubenost je plodouivanje. Line slubenosti su nastale kao odnosi obligacionog 77

prava, ali su kasnije dobile stvarnopravni karakter. Line slubenosti se svode na 4 prava: ususfructus, usus, habitatio i operae. Ususfructus i usus su osnovni oblici, a habitatio i operae su izvedeni oblici varijante usus. Ususfructus (plodouivanje). Titular slubenosti moe upotrebljavati stvar i koristiti sve plodove koja ona daje, kako prirodne (ito sa njive, voe sa vonjaka, mlijeko i tele od krave, dijete od robinje), tako i civilne (kamata od novca, najamnina od kue ili njive). Njihovo korienje nije odreeno smao potrebama titulara, on moe dio plodova ustupiti drugom, sa naknadom ili bez nje. Vlasniku samo ostaje gola svojina (nuda proprietas). Plodouivalac moe izvlaiti sve ekonomske koristi, ali ne dirajui u njenu sutinu. On nije mogao raspolagati sa stvari, zalagati je, mijenjati, ak i ako bi ta promjena znaila poboljanje. Npr. nije mogao pretvoriti oranicu u vonjak, vonjak u vinograd. Tek u postklasinom pravu neke promjene nabolje bile su dozvoljene (npr. uvoenje bolje sorte vinove loze). Predmet plodouivanja moe biti pokretna ili nepokretna stvar. U klasino doba se zahtijevalo da stvar bude nepotrona. Postklasino pravo je omoguilo nepravi uzufrukt (quasiususfructus) na potronim stvarima. Tada se daje na plodouivanje novac ili druga potrona i zamjenljiva stvar, a titular se obavezuje da e po prestanku slubenosti vratiti istu koliinu stvari iste vrste. U sluaju nepravog plodouivanja ne potuje se naelo da se ne smije dirati u supstancu stvari. Stvorena je jo jedna mogunost nepravog plodouivanja: plodouivanje potrivanja. Npr. Ako paterfamilijas ustupi sinu koga je poslao na kolovanje mogunost da uzima kamate od novca koji je dat na zajam ili na tednju, onda se smatra da je ovaj dobio plodouivanje. Ovdje se primjenjuje princip: salva rerum substantia, jer sin ne moe raspolagati samim potraivnjem, ve samo graanskim plodovima. Usus (upotreba). Usus ili pravo upotrebe (korienja) je slubenost koja daje titularu mogunost da koristi stvar za potrebe sebe i svoje porodice. Ovdje je korienje stvari i pravo na plodove znatno ue nego kod plodouivanja i odreeno je potrebama njega i porodice. Vlasniku ostaje viak plodova. Ovo plodouivanje gasi se smru ili gubitkom statusa titulara. Habitatio (pravo stanovanja). To je pravo besplatnog stanovanja u tuoj kui ili stanu. Ovo pravo se ne gubi usljed capitus deminutio (gubitka statusa). Najee se ustanovljava u korist roba koji je vjerno sluio gospodaru, pa ga ovaj testamentom nagrauje slobodom i dodjeljuje mu kuu ili stan koji moe koristiti sa prodicom dok je iv. Operae servorum vel animalium (pravo korienja rada roba ili ivotinje). Kao stvarno pravo na tuoj stvari moe nastati pravo za odreeno lice da se koristi radom (operae) tue ivotinje ili roba. Ova slubenost moe nastati testamentom (dekujus je nekog roba muziara dodijelio starijem sinu, a u korist mlaeg sina je ustanovio pravo da se moe koristiti njegovim uslugama kada prireuje gozbe) ili ugovorom (neko je prodao vola, ali je zadrao za sebe pravo da kada mu bude potrebno koristi tog vola za oranje).

Sticanje, prestanak i zatita (227-228)

Sticanje. Slubenosti nastaju ugovorima, testamentom i sudskom presudom. Uspostavljanje slubenosti ugovorom moe biti sa naknadom ili bez nje. esto se deavalo da neko, ustupajui stvar prodajom ili poklonom, zadri za sebe slubenost bilo linu (plodouivanje, uivanje) ili stvarnu (pravo prelaza, pravo uzimanja vode). To se zvalo deductio servitutus, jer se iz prava svojine izvodi (dedukuje) pravo slubenosti. Slino je bilo i kad se neko odrekne nasljea, a zadri pravo slubenosti. Postupak za uspostavljanje slubenosti (modus acquirendi) zavisio je od predmeta slubenosti. Kada je slubenost shvatana kao svojina za njeno pribavljanje vaila su pravila koja i za pribavljanje svojine. Kada je stvorena predstava da je rije o posebnom pravu, o bestjelesnoj stvri najei nain za pribavljanje slubenosti postaje ustupanje na sudu (in iure cessio). U klasinom pravu nije bila dozvoljena dravina, pa ni odraj slubenosti. Postklasino pravo je omoguilo uvoenje neprave dravine (quasipossessio). Slubenosti na provincijskom zemljitu mogle su se prenijeti neformalno, ak i obinim paktom. U postklasinom peridu slubenost se mogla ustanoviti prostom tradicijom ili tzv. trpljenjem (patientia) kada titular pone koristiti svoje pravo slubenosti, a sopstvenik se tome ne protivi. Gaenje. Slubenosti se gase kada titular postane vlasnik dobara na kome postoji slubenost, bilo da je lina ili zemljina. To se zove konfuzija, jer se u jednoj linosti sjedinjavaju i vlasnik povlasnog i 78

vlasnik poslunog dobra. Zemljine slubenosti se gase jo i iscrpljivanjem onog na emu postoje: pjeska, vode, krea, a line propau stvari (smrt konja ili roba, propast kue u poaru ili zemljotresu). Jedan od naina za gaenje slubenosti jeste neupotreba i to najprije godinu ili dve, a kasnije u toku 10 odnosno 20 godina. Line slubenosti se gase smru titulara, a neke (ususfructus i usus) jo i gubitkom statusa. I line i zemljine slubenosti mogu prestati odricanjem ili ugovorom sa naknadom ili bez nje. Neko moe platiti titularu da se ovaj odrekne slubenosti da ga ne bi vie uznemiravao. Zatita. Osnovna tuba za zatitu slubenosti je actio confessoria (za priznanje slubenosti). Ona se upotrebljavala za plodouivanje i u poetku se zvala vindicatio servitutis. Titular slubenosti podizao je ovu tubu protiv vlasnika, draoca ili bilo koga ko ga spreava u korienju njegovog prava.

Ostala stvarna prava

Opti pogled (228)
Nove privredne prilike i poras feudalnih elemenata doveli su do uvoenja izvjesnih stvarnih prava koja su u sutini suprotna klasinoj koncepciji svojine.

Superficies (povrina) (228-229)

Superficies (bukvalno: povrina) je nasljedivo i otuivo stvarno pravo korienja zgrade koja je podignuta na tuem zemljitu. Po klasinom naelu superficies solo cedit sve to je na zemljitu dijeli pravnu sudbinu samog zemljita. Ako neko zasadi drvo ili sazida svojim materijalom zgradu na tuem terenu, to pripada vlasniku terena. Rimljani su do kraja ostavili princip na snazi, ali su ga okrnjili ustanovom dugoronog zakupa. Zgrada na tuem zemljitu formalno pripada vlasniku zemljita, ali je onaj koji je sazidao dobija u dugoroni zakup, koji je za razliku od obino, nasljediv izatien tubama erga omnes. Vlasnik zemljita ga moe otjerati samo ako due vrijem ne plaa zakupninu (solarium).

Ius in agro vectigali (229)

Ius in agro vectigali je stvarnopravni, dugoroni zakup zemljita za obraivanje. Najee se kao zakupodavac javlja drava ili municipija. Zakupac je imao pravo da koristi zemljite, kao i njegovi nasljednici pod uslovom da plaa zakupninu koja se zvala vectigal (prvobitno znaenje vozarina, a zatim dravina, dabina). Zakupac je sticao svojinu na plodovima samim odvajanjem, kao i vlasnik. Imao je dravinsku zatitu i pravo na tube koje pripadaju vlasniku, uz dodatak utilis causa.

Emfitevza (229)
Emfitevza je dugoroan, nasljedan, stvarnopravni zakup zemlje za obraivanje. Porijeklom je iz grkog prava (emphiteusis potie od grke rijeei emfiteo to znai saditi). Zakupac ili emfitevta je duan da plaa zakupninu koja se zvala canon (mjera, pravilo). Osnovni razlog za uvoenje ove ustanove je nastojanje da se obrade zaputena zemljta. Zato su drava i gradske vlasti, a potom i veleposjednici ustupali u zakup neobraenu zemlju, pod uslovom da je zakupac obrauje. Tokom odreenog vremena, zakupac je oslobaan plaanja kanona. Emfitevza se sklapala na rok od 100 godina, uz mogunost produenja. Vlasnik je mogao da otjera zakupca jedino ako nije plaao u toku 3 godine kanon, ili ako preduzima mjere koje pogoravaju zemljite.

Nasljedno pravo Opti dio

Pojam i znaaj (230-231)
Pravnik Julinan kae: Hereditas nihil aliud est, quam successio in universum ius quod defunctus habuit (nita drugo nije nasljeivanje do preuzimanje svih prava koja su pripadala pokojniku). Nasjedno pravo odgovara na pitanje ta biva sa pravima i obavezama nekog lica poslije njegove smrti. ivot ovjeka se gasi, ali veinu njegovih prava, potraivanja i dugovanja ostaje i prenosi se na 79

nasljednike. Nasljednopravni propisi su veoma vani, jer se njima ne rjeava jedan ili nekoliko pravnih odnosa, ve sudbina itave imovine porodice. Pored sve te vanosti, rimski pravnici nisu izdvajali propise o nasljeivanju u posebnu granu. Gajeve i Justinijanove Institucije raspravljaju o problemu zaostavtine u okviru odjeljka o pribavljanju svojine, a s druge strane, u Gajevim Institucijama najvei broj pravila je posveen nasljednom pravu. Trajna zasluga Rimljana i jo jedan dokaz njihove obdarenosti za pravo je to su okrili i razvili testament.

Zaostavtina (hereditas) -(231)

Pokojnik ija se zaostavtina raspravlja zove se dekujus, to je skraeno do de cuius successione agitur (o ijem se naljeivanju radi) ili defunctus (pokojnik). Nasljednik je heres, a zaostavtina hereditas. Zaostavtina obuhvata sva prava i obaveze dekujusa. Zato se nasljeivanje i zove univerzalna sukcesija, jer se u cjelini imovina prenosi na dugo lice, sa svim svojim teretima, za razliku od singularne sukcesije koja dovodi do zamjene subjekata u pojedinanim pravima ili obavezama. Neka prava i obaveze se gase smru. Tako se ne prenose javna, politika prava (pravo glasa, svojstvo magistrata). Porodina prava koja imaju lini karakter takoe se u naelu gase (manus nad enom, vlast nad djecom). Nasljeuju se uglavnom imovinska prava i to stvarnopravna i obligaciona. Od stvrnopravnih neka se ne nasljeuju kao: line slubenosti, dravina, a od obligacionih se ne nasljeuju prava i obaveze iz ugovora koji imaju lini karakter kao to su: mandat i ortakluk, kao i potraivanja i dugovanja iz delikta. Sve ostalo se nasljeuje: svojina, stvarne slubenosti, zalona prava, dugoroni zakupi, potraivanja i dugovi iz zajma, kupoprodaje itd. Nasljednik nasljeuje i obaveze - terete (nasljednik poslunog dobra obavezan je da trpi slubenost koju ima vlasnik povlasnog dobra, nasljednik stvari nad kojim postoji hipoteka mora da potuje prava hipotekarnog povjerioca). U najstarijem periodu zaostavtina je obuhvatala i line, javnopravne elemente. U konzorcijumu i agnatskoj familiji nasljeivnje je prije rjeavalo ko e nasljediti poloaj porodinog starjeine, nego ta e biti sa imovinom.

Dva osnova za nasljeivanje (231-232)

Ko e nasljediti imovinu rjeava se ili zakonom ili testamentom. Zakonsko nasljeivnje se jo zove intestatsko (bez testamenta). Testament je moniji od zakona. Ovdje zakon nema imperativni, ve dispozitivni, tanije supletorni karakter. Zakonski red se primjenjuje ako nema testamenta, ako je testament nevaei, ako postoji testament ali niko od pozvanih nije htio ili nije mogao da se prihvati nasljea. Postoji vano naelo o odnosu izmeu zakona i testamenta: niko ne moe biti nasleivan djelimino po testamentu, djelimino po zakonu. Ili ima testament, tada se imovina dodjeljuje onima koje on poziva na nasljee, ili nema testamenta, tada se primjenjuje zakonski nasljedni red. ak i kad postoji testament koji samo djelimino raspolae imovinom, a za ostatak se predvia zakonski nasljedni red, tolika je prevaga testamenta da e cijelu imovinu dobiti onaj kome je dekujus ostavio dio zaostavtine.

Intestatsko nasljeivanje
Od ega zavisi red nasljeivanja (232)
Zakonski red zavisi od toga ta se nasljeuje, od oblika svojine, porodice i srodstva, od poloaja ene u drutvu i niza drugih okolnosti. U najstarijem pravu problem nasljeivanja porodinog starjeine svodi se na smjenjivanje u funkciji. Pored toga i svojinski odnosi odreuju nain nasljeivanja. Kolektivni oblici svojine nameu drugaije rjeavanje imovinskih i drugih problema vezanih za smrt lana zajednice. Sljedei inilac je oblik porodice i sistem srodstva. Patrijarhalna porodina zadruga ima jedna mjerila, a oblici porodice koju su se kasnije javili druga. Takoe ne moe se zanemariti poloaj ene i znaaj braka. Ondje gdje je mukarac osnovni inilac politikog, privrednog, vojnog, religijskog i kulturnog ivota, on ima prednost i u nasljeivanju. Pravo ene prema porodinoj imovini uglavnom se ogleda u pravu na miraz. 80

Nasljeivanje prema Zakonu 12 tablica (233)

Odredbe Zakona. Veina propisa 5. tablied se odnosi na nasljeivnje. Najprije se proglaava sloboda testiranja: Kako paterfamilijas odredi o svojoj imovini i o tutorstvu, neka to bude zakon. Zatim slijedi odredba: Ako neko umre bez testamenta i ne bude imao svog nasljednika, neka najblii agnat dobije zaostavtinu. Ako nema agnata neka zaostavtinu dobiju gentili Pored toga predvieno je da zaostavtina osloboenika pripada patronu. Objanjenje D. Stojevia. Prema shvatanju Stojevia svaki porodini starjeina bio je slobodan da odredi nasljednika testamentom. U vrijeme kada se konzorcijum dijelio, to su oni redovno inili o odreivali su sinove za nasljednike. Ako je umro bez testamenta i samim tim nije odredio nasljenika onda ga je prema zakonskom redu nasljeivanja, najprije nasljeivao nablii agnat, a ako ovog nema, onda gentili. Prvi nasljedni red ini najblii agnat, a to je brat. Ovakav redoslijed nalagala je logika konzorcijuma, bilo bi udno da preminulog porodinog starjeinu na njegovom poloaju nasljedi sin. A ako nema brae, o imovini i lanovima porodice brinuli su se gentili.

Nasljeivanje u porodici sa jakom patria potestas (period rane republike) (233234)

U toku perioda republike dolo je do novih nasljednih redova. Ti redovi su: sui heredes, agnatus proximus, gentiles. Ovakav red nasljeivanja je svojstven agnatskoj porodici sa izraenom vlau porodinog starjeine. Sui heredes (sopstveni, svoji nasljednici) su lica koja se nalaze pod neposrednom vlau porodinog starjeine. To su sinovi, bilo da su roeni ili usvojeni, ali ne i emancipovani, jer oni raskidaju agnatsku vezu sa porodicom. Unuci i dalji srodnici mogu doi na red ako je njihov otac, sin dekujusa, preminuo ili je emancipovan. Oni nasljeuju po naelu predstavljanja (reprezentacije) tj. svi zajedno dobijaju dio koji bi dobio njihov otac da je iv, odnosno da nije emancipovan. Ako je dekujus imao tri sina, pa jedan pogine u ratu, ostavljajui za sobom dva djeteta, ivi sinovi dobijaju po treinu imovine, a dva unuka preostalu treinu, tj. po estinu. Nasljednici iz ovog reda zovu se jo i nuni, jer se moraju prihvatiti zaostavtine. Agnati ine drugi nasljedni red, tanije najblii agnat. Najblii agnat dobija itavu zaostavtinu iskljuujui ostale, dalje. Ako ih ima vie, koji su u istom stepenu srodstva sa dekujusom, oni je dijele. Kod ovog nasljednog reda nema reprezentacije, to znai da na mjesto najblieg agnata, koji je preminuo, nee doi njegovi potomci. Ako je jedan od brae iv (a brat je po pravilu najblii agnat) njemu pripada itava zaostavtina. Nema ni delacije, to znai da ako najblii angat ne eli ili ne moe da prihvati nasljee, ne ide srodinicima sljedeeg stepena, ve se prenosi na naredni nasljedni red, a to su gentili. Pozivanje gentila, koji ine trei nasljedni red, je ostatak prolosti i trag kolektivne svojine. Zakon ne predvia nain na koji e gens (koji broji na 100 lanova) dobiti zaostavtinu, to su odreivali obiaji. Nije dovoljno jasan nasljednopravni poloaj enskih srodnika. Ne zna se da li su keri nasljeivale zajedno sa sinovima ili je njihovo pravo prema porodinoj imovin bilo jedino u obliku prava na miraz. Prema kasnijim tumaenjima one u okviru imaju pravo na nasljee, ali je to odudaralo od odnosa u prvobitnoj patrijarhalnoj porodici.

Nasljedni redovi po pretoru (period pozne republike) (235-236)

Pretor je najprije postupio posrednim putem. On je svojim ediktima predvidio drugaiji nasljedni red, ali je formalno davao prednos ius civile-u, je licima koja je pozivao dodjeljivao je dravinu dobara, a ne svojstvo naljednika. Ukoliko bi se pojavio zakonski nasljednik, pretorov dralac je morao da mu prepusti zaostavtinu. Zatose za nasljednika po pretorovom ediktu govorilo da ima dravinu dobara bez stvari, odnosno bez zatite. Kasnije kada je uloga pretora ojaala, on se osmelio da zatiti svoje nasljednike interdiktima i prilagoenim tubama civilnog prava. Tako pretorovi nasljednici dobijaju dravinu na stvari. Pretorovi nasljedni redovi su: djeca (liberi), zakonski nasljednici (legitimi), kognati, preivjeli 81

brani drug. Djeca (liberi) obuhvataju iri krug lica od onog koje Zakon 12 tablica svrstava sui. Djete koje je dato na usvajanje, gubilo je pravo nasljeivanja u bivoj, ali je sticalo pravo u novoj porodici. Zakon 12 tablica daje prednost usvojenom sinu nad onim koji je emancipacijom napustio porodicu. Zato pretor ukljuuje i emancipovanog sina u prvi nasljedni red, u kategoriju liberi. Uslov je bio da unese ono to je zaradio van porodice u zaostavtinu. Bilo bi nepravino da on sauva za sebe sve to je zaradio, dok su ostali lanovi porodice svojim radom i zaradom uveavali porodinu imovinu. Drugi nasljedni red su nasljednici po zakonu (legitimi). To su uglavnom braa, ali mogu biti i dalji srodnici. enski agnati se pozivaju na nasljee samo ako potiu od istog oca i majke. Trei nasljedni red ine krvni srodnici, do estog, u izvjesnim sluajevima do sedmog stepena srodstva. Pretor nije usvojio ogranienja enskim srodnicima koje je predvidio Vokonijev zakon. etvrti nasljedni red ini preivjeli brani drug, ako brak pre smrti nije raskinut. udno je to mu ili ena dobijaju pravo nasljea tek ako nema srodnika estog stepena (u estom stepenu su djeca dva brata od strica). Pretorove reforme su prilagodile nasljedni red porodici sa vlau paterfamilijasa. Prvi nasljedni red predstavlja mjeavinu agnatskog i kognatskog naela, drugi je u cjelini agnatski, dok je trei u cjelini kognatski.

Izmjene u klasinom periodu (236)

Znaajne su bile promjene tokom II vijeka n.e. U to vrijeme preovlauje brak bez manusa, a majka u ovakvom braku prema svojoj djeci ima veoma slab nasljednopravni poloaj, jer su od nje jai nasljednici po zakonu tj. legitimi. Ona ne spada u agnatske srodnike. Brat e dobiti imovinu iako dekujus ima ivu majku, jer je majka, kao krvni srodnik tek u treem redu dobijala zaostavtinu. Zato je donijet SC Tertulianum koji je pozivo majku na nasljee djeteta, bilo da je brano ili vanbrano, odmah poslije djece (liberi), oca i istokrvne brae. SC Orfitianum, donijet neto kasnije dao je pravo djeci da nasljede majku prije svih ostalih srodniak, bez obzira da li su brana ili vanbrana.

Justinijanove novele (236-237)

Justinijan je ubrzo poslije zavravanja rada na kodifikaciji, donio dvije novele kojima je uveo novi nasljedni red. U tom sistemu nasljeivanja nema ni tragova agnatskog srodstva, jedini osnovi su krvno srodstvo i brak. Nasljedni redovi su: potomci (descendenti), preci (ascendenti), polubraa i polusestre (consanguinei i uterini) i ostali poboni srodnici (collaterales). U potomke (descendenti) spadaju krvni srodnici u prvoj liniji, bez obzira da li su u porodici ili van nje, ali uz vano ogranenj: pod uslovom da su brani. Vanbrana djeca mogu naslijediti samo majku i njene srodnike. Dalji srodnici unuci, praunuci mogu nasljeivati po naelu reprezentacije. Preci (ascendenti) su ne samo roditelji i roditelji roditelja, ve i njihovi krvni srodnici sa kojima smo u vezi preko njih: braa, sestre, njihova djca, ali ne i dalji srodnici (unuci od brae). Ovakva djeca ako konkuriu sa braom, tj. svojim strievima dobijaju deo po naelu reprezentacije. Polubraa i polusestre (consanguinei i uterini) su oni koji su sa umrlim vezani srodstvom samo preko jednog roditelja (vezani preko oca nazivani su consanguinei, a preko majke uterini), ukljuujui i one koji su roeni izvan braka. Umjesto polubrae i polusestara nasljeuju i njihova djeca po naelu reprezentacije, ali ne i unuci i dalji potomci. Polubraa i polusestre dijele ostavinu po glavama (per capita) a njihova djeca nasljeuju po lozama (in stirpes) uz primjenu naela reprezentacije. Ako nema nikog iz prethodnih redova pozivaju se ostali krvni srodnici prema blizini srodstva, do zakljuno estog odnosno u nekim sluajevima i sedmog stepena srodstva. Ove novele ne pominju izriito branog druga, ali naglaavaju jednakost polova, to je dotadanje rimsko pravo izbjegavalo. Jednom posebno novelom Justinijan je eni koja nije imala miraz, ni vanmirazna dobra dao pravo nasljeivanja zajedno s djecom, i to na isti dio koji pripada djeci, s tim da nije imala pravo raspolaganja, ve samo plodouivanja (udoviko plodouivanje). Ovaj sistem je jasno i dosljedno sproveo dva naela: krvno srodstvo i jednakost polova, osim kad se radilo o supruzi.

82

Testament
Pojam i sadrina (238-239)
Testament je lina, formalna, posljednja izjava volje kojom neko odreuje ta e biti sa njegovom imovinom po njegovoj smrti. To je jednostrani pravni posao koji djeluje mortis causa. Lini karakter testamenta ogleda se u tome to u ovom poslu nije mogue zastupanje. U dananjem pravu jedan suprunik moe imati svog zastupnika ali bi bila nevaea izjava volje kojom bi dekujus ovlastio nekog roaka ili prijatelja da umjesto njega sastavi testament. To je formalna izjava volja, jer proizvodi dalekosene posljedice za niz imovinskih odnosa i esto za niz lica. Kod vie izjava volja jedino posljednja e biti punovana. Testament moe sadrati: imenovanje nasljednika, legate, fidenkomise, odreivanje tutora, oslobaanje robova. Vano je naelo da je imenovanje nasljednika glava i temelj testamenta. Imenovanje podlijee strogim pravilima forme. Mora se upotrijebiti rije heres (nasljednik) i glagol esse (biti) obino u zapovjednom nainu: Heres meus Titius esto (Neka Ticije bude moj nasljednik). Ne vai testament ako bi stajalo: neka dobije moju zaostavtinu, neka se smatra mojim nasljednikom. Nasljedni dio se obino odreuje u alikvotnim proporcijama, najee u dvanaestinama, jer je rimski sistem mjera zasnovan na broju 12. U klasinom periodu vailo je pravilo da se ne moe postaviti nasljednik na odreenoj stvari. Ako neko kae u testamentu: Neka Petar nasljedi moje imanje u Tuskulumu, smatralo se da rijei imanje u Tuskulusu nisu ni napisane, tako da je Petar nasljeivao sve. Ukoliko su dva lica imenovana tako da jedan dobije jedno odreeno imanje, a drugi drugo, smatralo se da dijele imovinu na pola. Prema tome, ako je testator elio da nekom nasljedniku da odreenu njivu ili zgradu, trebalo je da to uini u obliku legata. Postklasino pravo je napustilo ovu rigidnost i dopustilo je odreivanje nasljednika na odreenoj stvari. Supstitucije. Poto se deavalo da neko od nasljednika ne moe ili ne eli da se prihvati nasljea, ponekad je testator odreivao rezervne nasljednike. Prvoimenovani nasljednik se naziva institut, a rezervni supstitut. Jednom institutu se moe odrediti vie supstituta, i obrnuto. Postoji obina (vulgarna) supstitucija koja izgleda ovako: Neka Petar bude moj nasljednik, a ako Petar ne eli ili ne moe neka nasljednik bude Pavle. Postoji i pupilarna supstitucija kojom se odreuje supstitut maloljetnom nasljedniku ne samo za luaj da on ne eli ili ne moe da se primi nasljea, ve i za sluaj da postane nasljednik i umre prije svog punoljetstva, tj. prije vremena kada moe da sastavi testament. Na ovaj nain dekujus spreava da ga nasljedi neko lice koje mu nije po volji. Ostale odredbe. Pored imenovanja nasljednika testament moe da sadri i legate, kao oblik singularne sukcesije za sluaj smrti, zatim fideikomisi. Ako ostavlja maloljetnu djecu, bilo da im odreuje nasljdni dio ili ne, dekujus moe testamentom da odredi njihovog tutora. Deavalo se da u testamentu paterfamilijas podari slobodu nekom svom vjernom robu i taj nain oslobaanja zvao se manumissio testamentaria.

Testamenta je stara i vana ustanova (239-240)

Veina antikih naroda ne zna za testament. Rimljani, od najstarijih vremena znaju za testament i iroko ga koriste. Jedan od razloga za ovako rano i iroko korienje testamenta u rimskom pravu moe biti i sam karakter svojine. Sloboda testiranja je jedna od posljedica slobode raspolaganja svojinom. Meutim osnovni razlog za korienje testamenta je u raskoraku izmeu zakonskog nasljeivanja i oblika porodice. Da ne bi na nasljee doao brat, dekujus je testamentom odreivao svog sina za nasljednika. Testament ima za cilj da sprijei primjenu zastarjelog zakonskog reda nasljeivanja.

Forme testamenta (240-241)

Testament calatis comitiis. Najstariji testament zvao se pred sazvanom skuptinom jer je za njegovo donoenje bila nadlena kurijatska komisija kojom je predsjedavao vrhovni svetenik. Kada je vlast porodinog strajeine opala, kao i uloga kurijatskih komisija, testament se proglaavoa pred 30 liktora, koji su simbolizovali 30 bratstava. Za vojnike je bila predviena mnogo jednostavnija forma. Oni su mogli da neformalno pred svojim 83

drugovima odrede ko e im biti nasljednik. Poto se ovakva izjava davala uoi boja, testament se zvao in procinctu (procinctu je naoruana i za borbu spremna vojska). Mancipatio familiae. Testament pred sazvanom skuptinom imao je vie nedostataka, kao to su: ene i plebejci ne mogu d se koriste ovakvima naelom jer nemaju pravo pristupa na kurijatske komisije, nezgodno je bilo i to to se pred irokim krugom objavljivlo ko e biti nasljednik, a najvei nedostatak je to se ova skuptina sazivala dva puta godinje (u martu i u maju). Porodini starjeina koji se u proljee dobro osjeao, a u jesen obolio, a ne eli da ga nasljedi zakonski nasljednik, je sazivao librepensa, svjedoke i u obliku mancipacije cjelokupne imovinu prenosio na nekog svog prijatelja, uz klauzulu da on tu imovinu preda treem, recimo sinu, kada dekujus umre. To je posao per aes et libram koji obuhvata cijelu zaostavtinu i zato se zove mancipatio familiae. To nije testament jer ne sadri rijei heres i esto. On spada u fiducijarne poslove, jer je prenosio svojinu, ne definitivno, ve uslovno. U praksi, taj prijatelj nije ni dobijao u ruke imovinu. On je samo formalno postajao vlasnik, a poslije smrti dekujusa on je duan da je prenese na lice koje je ovaj odredio. Testament per aes et libram. Iako mancipatio familiae formalno gledano nje testament, vremenom je od njega nastao pravi testament, koji je najprije usmen (nunkupacioni), a zatim pismen (tripartitni). Usmeni testament pred sedam svjedoka: pet svjetoka iz mancipacije, a pored njih slubeni mjera i kupac porodine imovine zove se nunkupacioni (nunkupacija je sveana izjava pri upotrebi formi ius civile-a). Honorarno pravo je poelo priznavati pismeni akt koji je pokazan sedmorici svjedoka uz izjavu: Onako kako je na ovim tablicama i vosku napisnao, tako dajem, tako legiram, tako izraavam posljednju volju i vi mi, Kviriti, tako posvjedoite Testament je obino pisan na dvjema navotanjenim drvenim tablicama i to na njihovim unutranjim stranama, a sa spoljanje su se nalazili potpisi i peati sedam svjedoka. Takav testament zvao se per aes et libram ili tripartitni (jer se zasniva na pravilima tri pravna sistema: civilnog, pretorskog i carskog). Kasnije su izostavljene ove sveane izjave svaki pismeni dokument snabdjeven peatima i potpisima sedam svjedoka bio je punovaan sa gledita pretorskog prava. Novi oblici. Novi oblici testamenta su olografski (svojeruno napisan i potpisan, za koji nisu bili neophodni svjedoci), zatim povjeren na uvanje vladaru (principi oblatum) koji je do smrti ostavioca dran u posebnoj kancelariji i testament izdiktiran u slubene spise (apud acta conditum).

Sloboda testiranja (241-243)

Sa gledita prava, sloboda testiranja nesumljivo postoji. U to vrijeme ne postoje u pravu ni zabrane prevare, prijetnje, neopravdanog razvoda braka. Ali postoje vanpravni mehanizmi: religija, moral, uticaj javnog mnjenja, cenzorske beleke i oni su dovoljni da obezbijede potovanje nekih opteprihvaenih naela. To je u to doba bilo dovoljno da se sprijei lakomislenost dekujusa pri sastavljanju testamenta. Kasnije meutim, religijske sankcije su manje djelotvorne, uticaj javnog mnjenja slabi. Zato se i civilno i honorarno pravo poinju baviti pitanjem slobode testiranja. Javljaju se dva pojma: formalno i materijalno nuno nasljedno pravo. Formalno nuno nasljedno pravo sastoji se u obavezi dekujusa da jedan krug lica pomene u testamentu, bez obzira na to da li ona dobijaju svoj dio ili su iskljuena iz nasljeivanja. Civilno pravo je u ovakve osobe ubrajalo sinove, koji su morali biti poimenino navedeni (mominatim), a za ostale ukuane, ukljuujui i keri, bila je dovoljna opta formula: ostali neka budu lieni nasljea. Materijalno nuno nasljedno pravo je nastalo kasnije od formalnog i ono se sastoji o pravu odreenog kruga nasljednika ne smao da budu pomenuti u testamentu ve i da dobiju jedan dio zaostavtine. U stvaranju ovih pravila imali su ulogu pretor, pravna nauka i imperatorove odluke. Vremenom se ustalilo shvatanje da u krug lica sa pravom na nuni dio ulaze potomci, preci, braa i sestre. Polubraa i polusestre su takoe spadali ako je za nasljednike postavljena nedostojna osoba (podvodai, glumci, cirkuske igraice). Koliki je deo koji mora dobiti ovakav nasljednik isprva nije bilo jasno. Pod uticajem pravne nauke, centumviralni sudovi poeli su, analogijom sa jednim zakonom koji se odnosio na legate, da odluuju kako taj dio iznosi etvrtinu onoga to bi dobili intestatski, kao 84

svoj zakoniti dio. Tuba koja je pokretana da bi se ostvarilo pravo na nuni dio zvala se querella inofficiosi testamenti (tuba zbog nedolinog testamenta) jer se smatralo da testator nije postupio u skladu sa moralom. Jednom novelom Justinijan je nabrojao razloge zbog kojih je neko mogao da bude lien prava na nuni dio i uveo druge izmjene u reim ovog instituta: ukinuo je kvarelu inofficiosi testamenti i zamjenio je jednom tubom, promjenio krug lica koja spadaju u nune nasljednike i poveao nuni dio na polovinu dijela koji pripada po zakonu.

Testamenti factio (243-244)

Za sastavljanje testamenta pored opti ulsova, pravne i poslovne sposobnosti, potrebni su i posebni uslovi. Za ovu sposobnost pravnici koriste rije capacitas ili testamenti factio. U postklasinom periodu pandektisti za sposobnost pravljenja telstamena upotrebljavaju tastamenti factio activa, a za sposobnost nasljeivanja po testamentu testamenti factio passiva. Izraz testamenti factio passiva je u sutini pogrean jer se ne radi ni o kakvom factio (pravljenju). Testamenti factio activa. Testament sastavljen pred kurijatskom skuptinom (testamentum calatis comitiis) nisu mogli koristiti plebejci i ene, jer nisu imali pristup na ove skuptine. Plebejci su kasnije dobili mogunost da upotebljavaju mancipatio familiae i pretorove forme testamenta. U II vijeku n.e. ena je dobila pravo testamentalnog raspolaganja imovinom uz odobrenje tutora. Krajem klasinog perioda gotovo svi koji imaju imovinu mogu sastavljati testament. Izuzetak su bili intestabiles. To je bila posebna vrsta moralne diskvalifikacije lica koja su neopravdano odbila da svjedoe. Za kaznu nisu mogli sastavljati testament, a ni biti nasljednici po testametnu. Isto tako nevjernici, krivovjerci i otpadnici od vjere (oni koji su preli na jevrejsku religuju) su kanjavani oduzimanjem prava na testament. Testamenti factio passiva. Po Vokonijevom zakonu iz II vijeka stare ere enama nije doputeno da budu testamentalni nasljednici senatora, osim ako nije rije o supruzi, kerki ili svetenici vestalki. Po Avgustovim kaukarnim zakonima mukarci od 25-60 godina i ene od 20-50 godina, ako nisu bili u braku gubili su pravo na nasljeivanje po testamentu, a oni u braku, ali bez odreenog broja djece, nisu mogli dobiti cjelo nasljee. Imovina koju su ovako gubili zvala se kadukarna (iji je nasljednik otpao) i pripadala je dravnoj blagajni. Neodreene osobe (persona incertae) nisu mogle biti nasljednici. To su osobe koje su imenovane tako da se nije znalo o kome je rije, npr. imovinu ostavljam onome ko prvi doe na moj pogreb. U sluaju intestantskog nasljeivanja postojala je mogunost da zaetak dobije svoj dio, primjenom pravila: zaeto dijete smatra se za roeno, ako je to u njegovom interesu. Ako je sastavljen testament, onda ga je roenje posmreta ponitavalo: postumi agnatione testamentum rumpitur. Da bi se ovo sprijeilo u klasino doba je dozvoljeno da se za nasljednika odredi i postumus. Ovo je imenovanje bilo pod odlonim uslovom: da se dijete ivo rodi.

Legati (244-246)
Legati potiu od rijei lex zakon, a u Zakonu 12 tablica, legare je obuhvatalo svako raspolaganje u testamentu. Legati su imovinska raspolaganja putem testamenta, koja kao i nasljee proizvode svoje dejstvo poslije smrti. Od nasljea se razlikuje po tome to predstavlja singularnu sukcesiju. Legator dobija samo jedno ili nekoliko prava, a nasljednik nastavlja linost dekujusa. Najee je legator lice koje ne spada u nasljednike: Npr. Neka moj nasljednik bude sini Marko, a prijatelju Petru legiram konja Pegaza. Legat se mogao odrediti i nasljedniku, kao i nekoj instituciji. Legat je slian poklonu, ali postoji vana razlika, dok je legat jednostrana izjava volja, poklon je saglasnost volja darodavca i obdarenog. Legat moe biti odreen i u posebnom dokumentu koji se prilae uz testament, tzv. kodicilu. Ukoliko je pronaen kodicil uz testament, a o njemu nema rijei u testamentu onda je to neovjeren, a ako se pominje u testamentu onda je ovjeren: Sin Marko neka bude nasljednik, a u pogledu legata vidjeti priloeni kodicil. Legati iz neovjerenog kodicila ne vae. Vrste legata. Imamo 4 vrste legata: legatum per vindicationem, legatum per damnationem, 85

legatum sinendi modo i legatum per praeceptionem. Ako pri odreivanju legata dekujus upotrijebi rije dajem ili legiram takav legat je stvarao stvarnopravni odnos i imenovani je smru dekujusa postajao vlasnik stvari i mogao je da zahtijeva stvar svojinskim tubama. To je legat per vindecationem. Ukoliko je ostavilac upotrijebio rijei: Neka moj nasljednik bude obavezan da da onda je nastajala obligacija za nasljednika da preda legirani predmet. Izmeu nasljednika se ustanovljavala obligacija koja je spadala u kvazikontrakte. Takav legat zvao se per damnationem. Kod legata sinendi modo nasljednik je morao da dopusti legatoru da uzme legiranu stvar. Za razliku od prethodnog kod koga se obaveza optereenog nasljednika sastoji u injenju, ovdje je obaveza nasljednika u trpljenju, neinjenju. Ako se legat izdvaja prije podjele zaostavtina, zvao se per praeceptionem (praecipio-unaprijed uzeti) Ogranienje legata. Neki nasljednici su mogli da odbiju prijem zaostavtine ako je dobit mrava, a tereti veliki. Ali ima nasljednika koji moraju da se prihvate zaostavtine. Njihov poloaj moe biti teak zbog male porodine imovine i zbog velikog dijela koji odlazi na singularne sukcesore, u prvom redu na legatore. Zato su Rimljani poeli donesiti zakone koji su ograniavali apsolutan ili relativna iznos legata. Jedan republikanski zakon je predvidio da iznos legata ne moe biti vei od 1000 sestercija. Kada se uvidjelo da se ta zabrana moe lako izigrati, jer se milion sestercija moe razdjeliti na hiljadu legata, donijet je novi propis po kome legator nije mogao dobiti vie od nasljednika. Ali i ovdje je veliki broj legatora na toliko mali razlomak smanjivao udio, da je opet nasljednik ostajao praznih aka. 40. godine pre n.e. donijet je Falcidijev zakon koji je odredio da u svakom sluaju nasljedniku pripada bar etvrtina zaostavtine., a da bilo kojim drugim raspolaganjima, legatima, poklonima za sluaj smrti, fideikomisijama, dekujus moe razdjeliti najvie tri etvrtine. Ovo ogranienje slobode testiranja preuzela su mnoga savremena zakonodavstva.

Fideikomisi (246-247)
Pored raspolaganja imovinom, testament moe da sadri i razne elje dekujusa, koje se odnose na mjesto i nain sahranjivanja, postupanja sa nekim dijelom imovine, u pogledu suprunika lanova porodice (neka se sin Pavle oeni Klaudijom).Ovakve elje nisu predstavljale pravnu, ve moralnu obavezu, zato se i kae da su ostavljane u fides, amanet. Legat ima iskljuivo imovinski karakter, a fideikomis ne, legat je zatien tubom, a fideikomis lei na savjesti, legat se ostavlja prema strogim zahtjevima forme, a fideikomis neformalno. Fideikomis je sluio za izigravanje zabrana koje su posljedica Vokinijevog zakona i Avgustovog kadukarnog zakonodavstva. Ako neko nije mogao postati nasljednik (ena, osobe van braka ili bez odreenog broja djece), dobijao je fideikomis. Mogao je testator da izrazi elju da ga nasljedi jedno lici, a po smrti tog lica neko drugo. Jedna vrsta ovakve elje postala je popularna u srednjem vijeku a to je porodini fideikomis. Njime se nalagalo da e uvijek ubudue nepodjeljenju zaostavtinu dobiti najstariji (primogentitura) ili najmlai sin (ultimogenitura). Time se eljelo sprijeiti usitnjavanje imanja. Tokom principata fideikomisi dobijaju zatitu, ak je ustanovljen poseban organ, fideikomisarni pretor, koji se starao o izvrenju ovakvih elja. Dobijanjem imovinskog sadraja, kao i zatitom smanjena je razlika izmeu fideikomisa i legata. Kao kriterijum ostaje forma: i dalje za legat vae strogi propisi, tako da se smatralo da je neko raspolaganje, koje zbog formalnih propusta nije ispunjavlao uslove za legat, svrstavano u fideikomis. Za odreivanje fideikomisa mogao se koristiti i neovjereni kodicil. Tendencija zbliavanja legata i fideikomisa je nastavljena, tako da su u vrijeme Justinijana ova dva pojma sinonimi, i ista pravila vae za oba.

Prijem nasljea
Nuni nasljednici (247)
Nuni nasljednici (necessarii heredes) su jedan krug nasljednika koji je obavezan da se prihvati zaostavtine, jer je to nalagao imperative produenja porodice i kulta predaka. Tu spadaju u prvom redu oni iz kategorija sopstvenih nasljednika, tj. lica koja se nalaze pod neposrednom vlau porodinog starjeine. Pored toga i rob je nuni nasljednik. Odreivanje roba za nasljednika je bio 86

nain da se obezbijedi nasljednik prezaduenoj ili maloj imovini za koju je postojala bojazan da je slobodni graanin nee prihvatiti. Kasnije posredstvom pretorovog edikta i nuni nasljednici dobijaju mogunost da se uzdre od bilo kakvog akta raspolaganja ili upravljanja zaostavtinom: privilegija uzdravanja (beneficium abstinentiae).

Izjava o prijemu (247-248)

Ostali nasljednici koji nisu potinjeni neposrednoj vlasti porodinog starjeine, imaju pravo da prihvate ili odbiju zaostavtinu. Izjava o prijemu davala se u obliku sveanog akta koji se zvao krecija (cretio) ili konkludentnim radnjama, odnosno nasljednikim ponaanjem (pro herede gestio). Krecija je bila sveana izjava davana u odreenom roku (obino 100 dana) od kada bude saznao ili mogao. (npr. Poto me Pavle postavio svojim testamentom za nasljednika, prihvatam i sveano primam ovo nasljee). Gestio pro herede (ponaanje kao da je nasljednik) je posredna izjava volje, tipian primjer konkludentne radnje. Ako se imenovani nasljednik bez izriite izjave volje, pone ponaati kao da je nasljednik, smatra se da je time dao izjavu o prijemu. To ponaanje moe biti: useljavanje u kuu, naplata potraivanja, isplata dugova, obraivanje imanja. Kada se prihvatio nasljea, nasljednik se ne moe pokajati i odrei: semel heres, semper heres (jednom nasljednik, zauvijek nasljednik) Leea zaostavtina. Dok je ne prihvati jedan ili vie pozvanih nasljednika, zaostavtina je leea (hereditas iacens). To je predstavljalo nezgodu zato to povjerioci nisu mogli naplatiti potraivanja, dunici ne mogu izvriti svoje obaveze. Zato su pretori i imperatori nastojali da skrate vrijeme za razmiljanje (spatium deliberandi) tako da ono obino iznosi 100 dana. Ustanova usacapio pro herede je predstavljala pritisak na nasljednke da se to prije odlue, jer bilo ko je mogao da zauzme imanje i da protekom roka od godinu dana postane njegov vlasnik

Posljedice prijema (248-249)

Nasljednik je univerzalni pravosljedbenik, on dolazi u pogledu svih prenosivih prava i obaveza na mjesto dekujusa: succedit in locum defuncti. Nekada e tereti, ukljuujui i obavezu odravanja porodinog kulta biti toliki da e nasljednik imati vie tete nego koristi. Za nune nasljednike staro pravo nije dozvoljavalo da izjave da li ele ili ne zaostavtinu. Smatralo se da ukuani moraju nastaviti porodinu tradiciju, maker imovina bila i prezaduena. Vremenom su stvorene mogunosti da se izbjegnu ili ublae ove nezgode. To su: privilegije uzdravanja, podvajanje imovine i prijema sa potpisom. Pretor je doputao nunim nasljednicima da odgovaraju za dugove pokojnika samo nasljeenom imovinom. Ovo pravo (beneficium abstinentiae) imali su najprije samo intestantski nasljednici, a kasnije je proireno na testamentalne. Podvajanje dobara (separation bonorum) je mjera koja se preduzima na zahtjev povjerioca dekujusa kada im prijeti opasnost od prezaduenog nasljednika. Kada se po naredbi pretora razdvoje dobra, najprije se povjerioci dekujusa isplauju iz zaostavtine, zatim eventualni legatori, ukoliko je to legatum per damnationem, pa tek ako neto ostane mogu doi na red povjerioci nasljednika. Privilegija inventara (beneficium invetarii) je pravo nasljednika da primi zaostavtinu sa popisom i procjenom imovine dekujusa. Koristili su je nasljednici ili njihovi povjerioci kada je postojala bojazan da je imovina prezaduena. Tada je nasljednik odgovarao za dugove ostavioca samo do vrijednosti zaostavtine koja je popisana. Prirastanje (ius adcrescendi). Ako neko od vie nasljednika, bilo da su pozvani na nasljee zakonom ili testamentom, odbije ili ne moe da primi svoj dio, taj dio prirasta dijelovima ostalih nasljednika. Unoenje imovine (collation bonorum). Ako je elio da uestvuje u raspodjeli zaostavtine, emancipovani sin je morao da unese imovinu koju je zaradio van porodice u fond za podjelu. Kasnije je ta obaveze proirena na keri i ostale enske potomke koje su dobijale miraz, kao i na ostale nasljednike koji su dobijali neku znatniju vrijednost od dekujusa. Ako je iznos imovine koja se unosi vei od dijela koji bi dobili, takvi nasljednici su se radije odricali svog uea u podjeli zaostavtine. 87

Zatita (249-250)
Nasljedniku pripadaju sve tube na koje bi dekujus imao pravo da je iv, jer on dolazi na njegovo mjesto kao opti pravosljedbenik. Da bi ostvario svoje svojstvo nasljednika njemu pripada tuba rei vindicatio (za roba koji se nae u tuim rukama), kao i posebne tube: hereditatis petitio za naslijee po civilnom pravu, interdictium quorum bonorum i hereditatis petition possessoria za pretorske nasljednike. Hereditatis petitio (zahtijevanje nasljea) je tuba koja pripada civilnom nasljedniku i ona je nalik na rei vindicatio (naziva se jo vindicatio generalis). To je tuba koja ne titi pojedina prava ili potraivanja koja pripadaju zaostavtini. Podie se uglavnom protiv onog koji dri cijelu ili dio zaostavtine i izjavljuje da je nasljednik ili eli da to uzukapijom postigne. Tuilac je morao dokazati svoje svojstvo nasljednika, to je obino lake nego dokazivati svojinu. Nasljednik prema pretorovom ediktu, od vremena kada je dobio zatitu, kada je njegova dravina dobara postala cum re, mogao je podii interdictum quorum bonorum. Naziv je dobio, kao i veina interdikata, po rijeima kojima je poinjala pretorova naredba. Ovim sredstvom je mogao zahtijevati stvari koje pripadaju zaostavtini, ali ne i dugove. Justinijan je za pretorskog nasljednika predvidio tubu koja se nije razlikovala od one koju moe podii civilni i ona se zvala hereditatis petitio possessoria. Nasljednik ije je pravo na nuni dio povrijeeno, bilo tuim nasljednim dijelovima, bilo izdanim legatima, imao je prvo da podigne quaerella inofficiosi testamenti. injenica koju je trebalo utvrditi ovom tubom je da ostavilac nije bio pri istoj svijesti kada je rasporeivao zaostvtinu.

Obligaciono pravo Opti dio: pojam i elementi obligacionog odnosa

ta je obligacija (251-252)
Obligacija je posebna grana u okviru prava koje se odnosi na stvari koje ubrajaju u naine za pribavljanje svojine per universitatem. Rje obligare znai vezati, obavezati, obaveza. Obligacioni odnosi predstavljaju dinamiku imovinskog prava, vezani su za promet dobara i usluga, trgovine na malo i veliko, novane transakcije i kredit. va grana je najvie uticala na razvoj savremenog prava, ono ureuje odnose izmeu uesnika u trgovini , u prometu roba i usluga. Definicija: Obligacija je pravna veza na osnovu koje smo, prema pravnom poretku nae drave, duni da neto damo, uinimo ili ne uinimo. (iz Justinijanove kodifikacije). Obligacija je pravna veza iz ega proizilazi da se obaveze iz obligacionog odnosa mogu zahtjevati putem suda. Postoje obligacije kod kojih se ovo ne moe zahtijevano i zovu se prirodne.Nije svaki odnos u koje ima potraivanje obligacioni. Obligaciono pravo je dio imovinskog , privatnog prava i u njega ne spadaju odnosi u kojima je jedan od subjekata vlast. Izmeu obligacionog i stvarnopravog odnosa postoji tesna veza zato to su najee obligacije i stvarno pravo dio iste pojave, iste cjeline. esto je obligacija samo sredstvo da se doe do stvarnog prava, obligacioni odnos se pretvara u stavrnopravi.Kupevo potraivanje(obligacija) pretvara se, kada prodavac ispuni obavezu, u stvarno pravo prema kupljenoj robi, u svojinu.

Predmet i sadrina obligacije -(252-254)

U svakom obligacionom elementu imamo tri elementa: sadrinu obligacije, predmet obligacije i predmet prestacije. esto se upotrebljacaju samo dva predmet i sadrina dje sadrinu ine prava i obaveze a predmet je stvar ili inidba koju dunik duguje. Sadrinu obligacije ine prava povjerioca i obaveze dunika izmeu ega postoji korelativnost-ono to je pravo za povjerioca predstavlja obavezu za dunika. Sadrina obligacija nastaje im se stvori obligacioni odnos. Ovlaenja povjerioca postoje bez obzira na to da li e dunik izvriti svoju obavezu. Sadrinu obligacije ine npr. Ovlaenja kupca da zhtjeva robu, zajmodavca da potrauje kamate. Predmet obligacije je ono to povjerilac moe da zahtjeva od dunika, ono na ta je usmjerena sadrina, dugovano ponaanje dunika prestacija.Sutina obligacije je da drugoga obavee prema nama da nam neto prenese u svojinu ili da na nas prenese dravinu. Iz ovog slijedi jedna od osnovnih 88

rtazlika izmeu stvarnopravnog i obligacionog odnosa. Stavrno pravo se odnosi na stvar, povjerioevo pravo, potraivanje nikad se ne odnosi neposredno na stvar.Zato obligacioni odnos ne moe pratiti stvar jer je njegov predmet ne samo stvar, ve inidba dunika , koja moe biti u vezi sa nekom stvari. Postoje tri vrste prestacije: dare (prenjeti svojinu-trampa, poklon), facere (initi-lice koje se obavee da za odreeno naknadu nee koristiti svoje pravo) i praestare( dio obligacije se odnosi na prenos dravine-zakup,posluga) Predmet prestacije ne mora biti dugovana stvar ili novac i nemora uvjek da postoji.(obaveza pjevaa da uestvuje na koncertu) Zahtjevi u pogledu predmeta obligacije. Predmet obligacije mora biti odreen, mogu i mora imati novanu vrijednost. Dunika obaveza mora biti unapred odreena (obligati certa) ili se mogu predvideti elementi na osnovu kojih e biti odreena (obligati incerta).(budui rod njive). Ono to se zahtjeva od dunika mora biti mogue (nemogue je nitavna obligacija) (prstom dodirnuti nebo). Rimsko pravo je zahtjevalo da obligacija ima novanu vrijednost, ak i one koje imaju za predmet neinjenje, podizanjem tube i dovoenjem postupka do presude ova obligacija dobija novani ekvivalent.

Klasifikacija obligacija (254-256)

S obzirom na predmet obligacije mogu biti obine i alternativne. Posebne obligacije sa facultas alternativne. Ako se poe od odnosa dunik-povjerilac, mogu biti jednostrane i dvostrane ( mogu biti jednake i nejednake). Ako je kriterijum zatita, mogu biti prirodne i civilne. Alternative i facultas alternativaj je sluaj kada dunik duguje vie prestacija kumulativno, zajmoprimac treba da vrati pozajmicu, plati kamatu; prodavac da preda robu, obezbjedi prevoz i ambalau.Ako je u pitanju vie prestacija a samo jedna dugovana rje je o alternativnim obligacijama gdje se gleda ko ima pravo izbora.A kod facultas alternativa postoje obaveze kod kojih se duguje jedna inidba, ali se dunik moe nje osloboditi ukoliko izvri neto drugo.Ovdje povjerilac ne moe traiti vie inidbi. Facultas alternativa postoji kod noksalne odgovornost kada se od paterfamilijasa trai nadoknada tete a on ponudi delikventa. Jednostrane i dvostrane obligacija: Ako je obligacija takva da se jedno lice javlja kao povjerilac a drugo kao dunik, onda se naziva jednostarnom-contractus unilateralis (zajam,poklon). Ako su obe ugovorne staranke meusobno i povjerioci i dunici to je contractus bilateralis a ako je takav od samog poetka to je dvostrani jednaki ugovor,contractus bilateralis aequalic.Ukoliko je ispoetka bio jednostrani i u meuvremenu se pretvorio u dvostrani zove se dvostrani nejednaki. Prirodne obligacije: Sutina obligacije je iuris vinculum (pravni odnos), drava svojim aparatom prinude pomae povjeriocu da ostvari svoja prava. One obligacije koje nemaju taj element zatite, nazivaju se prirodne obligacija. (obaveze izmeu lica u istoj porodici, pod istim porodinim starjeinom, dug iz zajma koji je zakljuio sin oca koji je jo iv, obaveze maloljetnika bez tutora). Dananje pravo tako tretira zastarjeli dug,obaveze iz kocke ili opklade kao prirodne obligacije.

Subjekti
Inter partes . intuitu personae (256-257)
Osnovna razlika stvarnopravnog i obligacionog odnosa je u tome to stvarnopravi prati stvar i djeluje erga omnes, dok se obligacioni nikad ne odnose neposredno na stvar ve na inidbu i djeluje izmeu stranaka-inter partes. Dejstvo obligacija nee biti narueno ako doe do promjene jedne od stranaka (ustupanje potraivanja, umjesto jednog dunika javlja se drugi). Meutim i,a obligacija gdje to nije mogue intuitu personae. (ugovor sa slikarem da naslika portret, umjetnikom da pjeva na koncertu,ponekad i ugovor o deliktu vezan za odreenu linost, kad umre ne svetimo se njegovom nasledniku). 89

Izuzeci od relativnog dejstva obligacija -(257-258)

Iako trea lica nemaju prava i obaveze iz tue obligacije, postoje neki izuzeci: 1. Sluajevi iz statusnog prava obuhvaeni tubom adiecticiae qualitatis. Porodini starjeina stie prava i obaveze iz poslova koja su zakljuila potinjena lica. 2. Delikt ukuana regulisan noksalnom odgovornou, gdje paterfamilijas moe odluiti predaju delikventa oteenom 3. Nasleivanjem se prenose i obligacije jer naslednik na neki nain produuje linost dekujusa. 4. Ustupanjem trabine (cessio) ili duga (expromissio) dolazi do ulaenja treih lica u obligaciju 5. Ugovori u koris i na tetu treih lica. Jemac je ugovorom preuzeo na sebe obligaciju da e isplatiti tui dug.

Promjena subjekata (cessio i expromissio) -(258-259)

Danas je ustupanje trabina u prometu hartija od vrijednosti, esta pojava.Porjeklo novac vodi od: onaj ko donese hartiju od vrijednosti, potrauje od banke odreenu koliinu metalnog novca. Mogua je potreba da se izmjeni linost dunika. (Petar koji mora na put nudi Marku, da njegovu obavezu odravanja vrta izvri brat) Cesija je promjena povjerioca cessio, koju staro drutvo nije doputalo, meutim porastom novanih i bankarskih pekulaciju, zahtjevala je mogunost promjene povjerioca. Jedan od prvih naina je novacija, sklapanje novog ugovora iste sadrine sa novim povjeriocem.Ovakav ugovor ne znai prenos trabine, ve se gasi jedan obligacioni odnos a stvara se novi, pri emu je potrebna saglasnost dunika. Sledee oblik je zastupnitvo i u Rimu su dva osnovna zastupnika kognitor (onaj koga je stranka odredila posebnik ugovorom i predstavila suprotnoj strani u sporu cognitor-poznat) i prokurator( lice koje je dobilo ira ovlatenja da vodi rauna o neijoj imovini, pa i da trai naplatu). U oba sluaja, presuda je glasila na osobu koja daje ovlaenje. Posebnim ugovorom je ugovarano izmeu starog (cedenta) i novog povjerioca (cesionar) da e predmet prestacije zadrati za sebe. Time je na posredan nain omogueno ustupanje trabine.U 2 vj. Je omogueno je da se ugovorom odredi novo lice kao povjerilac, s tim da je duan da obavjesti dunika o promjeni.Bez obavjetenja, postoji rizik da dunik izvri obavezu starom povjeriocu i odbije da isplati novom.Lice koje ustupa trabinu je cedent, a novi povjerilac cesionar. Bila je zabranjena cesija spornih potraivanja. Expromissio je zahtijevao da se napravi novi ugovor koji oslobaa starog dunika a obavezuje novog, naravno uz saglasnost povjerioca.

Ugovori u korist i na teret treih lica - (259-260)

Ugovor u korist treih lica postoje kada jedno lice (promitent) zakljui sporazum sa drugim (promisarom) na sonovu koga se obavee uiniti uslugu treem licu(beneficijaru). Roditelj plati uitelju za asove klavira za djete.Rimljani kau: niko ne moe svojom izjavom volje ugovarati za drugog. Osnovni razlog je to takvi ugovori nisu utuivi, djete ne moe tuiti roditelja jer nije s njim ugovoralo posao.Nije imao aktivnu legitimaciju odnosno nije bio materijalno zainteresovan.U klasinom periodu u ugovor se dodavala ugovorna kazna (stipulatio poenae), ime se dobijao imovinski interes i mogunost pokretanja spora. Ako je ugovor u korist naslednika, bez ugovorne kazne se postizala punovanost, jer se ugovaralo da e obaveza biti ispunjena ali u momentu njogove smrti. Ugovori na teret treih lica su kada jedno lice obea drugom da e njemu neko tree lice dati ili uiniti neto.Marko obea Pavlu da e neki slikar uiniti Pavlov portret. Ovdje vai :posao zakljuen izmeu jednih drugima ne moe ni koristiti ni tetiti. Mogu je jedino ugovor o zauzimanju ime jedno lice obea posredovanje, pomo i rauna se da je obaveza izvrena ak i ako nagovaranje ne uspije.Izuzetak od pravila je ugovor na teret naslednika gdje se osim nasleivanja imovine moe naslediti i neki teret.Naslednici nisu trea lica jer se smatraju nastavljaima pravnog subjektiviteta dekujusa.

Pluralitet subjekata (podjeljene i solidarne obligacije) -(260-261)

Ako se u ulozi povjerioca ili dunika nae vie lica tada se radi o pluralitetu subjekata koji moe bili podijeljeni i solidarni. 90

Podjeljeni obligacioni odnos je ako postoji kada vie njih potrauje ili duguje neto i to tako da se zna udio svakog od njih u tom potraivanju-dugovanju. Ako vie lica duguje jedan isti iznos jednom licu, svaki od njih moe biti tuen samo za svoj dio. Tu se radi o nezavisnim obligacionim odnostima. est sluaj je kada vie lica duguje ili potrauje stvar koja je djeljiva. Zakonski naslednici su sapovjerioci ili sadunici dugova dekujusa. Solidarne obligacije podrazumjevaju vei stepen meuzavisnosti gdje se primjenjuje naelo, svi za jednog-jedan za sve, gdje svaki povjerilac (aktivna solidarnost) moe zahtjevati cjeli iznos duga dok ostali povjerioci mogu zahtijevati od njegasvoj dio potraivanja. A ako je vie dunika (pasivna solidarnost) ,jedan moe biti tuen za cijeli iznos. Solidarnost moe nastati ugovorom ili zakonom i to ako vie njih potrauje ili duguje nedjeljivu stvar. Poto u solidarnim obligacijama , jedan od sapovjerilaca ili sadunika djeluje u ime svih, postavlja se pitanje ta se deava sa naplaenim dijelom (regres). U klasinom pravu se primjenjivalo pravilo o neosnovanom bogaenju ili je regres ugovaran ugovorom. U potklasinom periodu, povjerilac je morao podjeliti potraivanje na sve dunike pa je svako odgovarao samo za svoj dio. Najei oblik je bila pasivna solidarnost gdje se rizik nesolventnosti jednog, prebacivao na drugog od koga se naplauje cijeli iznos, koji se kasnije meusobno regulie izmeu dunika. Adstipulatio - Stipulacija je kada se dunik sveanim rjeima obavee glavnom povjeriocu i jo jednom licu, astipulatoru, da e mu uiniti isto. Astipulacija lii na aktivnu solidarnu obligaciju, jer astipulator moe zahtijevati a i oprostiti dug, ali je on sporedni povjerilac jer ako se glavno potraivanje na bilo koji nain ugasi, on nema pravo nita zahtijevati. Kad je omogueno zakljuivanje ugovora u korist naseldnika prestala je potreba za astipulacijom.

Obezbjeenje potraivanja
Lina obezbjeenja - (261-262)
Pored naina obezbjeenja potraivanja kao to su fiducia, pignus,hypoteca postoje i metode za obezbjeenje . One se sastoje u tome to se neko tree lice javlja kao garant da e dunik izvriti obavezu ili se sam dunik dodatno optereuje ako ne izvri na vrijeme obavezu ili nikako ne izvri.Postoji i nain da neko tree lice da zalog za neiji dug to pravo dozvoljava-hipoteka za svoj ili tui dug. Osnovni oblik obezbjeenja u obligacionom pravu je jemstvo, ugovorna kazna i kreditni nalog.

Jemstvo -(262-263)
Kada neko, pored glavnog dunika, garantuje da e obaveza biti ispunjena zove se jemstvo.Rimljani su koristili termine sponsio,fideiussio,fidepromissio, prema obliku stipulacije. U dananjm pravu osobine jemstva su: akcesornost, susidijarnost i pravo na regres. Akcesornost je sluaj kada jemeva obaveza nije glavna ve sporedna ali djeli sudbinu glavne. Supsidijarnost je se ogleda u tome da se prvo pokua naplatiti obaveza od gl.dunika pa tek od jemca i u sluaju da nije tako moe se pozvati na privilegiju redosleda.Regres je pravo jemca koji je platio dug da zahtjeva naknadu od dunika. Sponsio je oblik starog civilnog prava kojim se uz dunika obavezuje jo neki. Fidepromisio su koristili peregrini.Oba su se zakljuivala uz sveane rijei povjerioca koji pita prvo dunika pa onda jemca da li se prihvata obaveze a ovaj odgovarao sa spondeo ili fidepromitto.Akcesornost nije dozvoljavala da se dug naplati dva puta, ali je se mogao tuiti jemac pre nego gl.dunik. Fidejusia se javila kasnije i njom se moglo jamiti uz bilo koju obligaciju, i prelazila je na naslednike. Nizom mjera u vrijeme Republike poboljan je poloaja jemstva. Bio je ogranien iznos po osobi, da lakovjerni ne nastradaju, uveden je regres prema gl.duniku za jemca koji je platio dug tako to je zahtijevao od povjerioca da na njega prenesa trabinu. Obaveza jemca je zastarjevala u roku od 2 godine.Hadrijan je naredio da vie jemaca mora podjeliti dug prema povjeriocu. Klasino pravo uvodi supsidijarnost: fideiussio indemnitatis.Njome se jemac obavezuje da e nadoknaditi teu povjeriocu kojem dunik nije mogao ili nije platio. Justinijan je uveo supsidijarnost i dozvolio jemcima privilegiju redosleda, jemac koji je platio dug imao je pravo na regres a u sluaju sponsije imao je pravo na penalnu tubu koja je glasila na dvostruki iznos.Time se jemstvo znatno pribliilo dananjem.

91

Ugovorna kazna (stipulatio poenae) -(263)

Se sastoji u tome da se dunik obavee da e platiti odreen iznos ili ispuniti neku drugu prestaciju ako osnovnu obavezu iz ugovora ne izvri u dogovorenom roku, ime oslobaa povjrioca dokazivanja da je pretrpio tetu.Ugovorna kazna se zakljuivala putem stipulacije, mogla je biti u novcu ili u stvarima,fiksna ili u procentu za svaki vremenski interval i tada se zove zatezna kamata. Povjerilac je morao zahtjevati ispunjenje glavne obaveze pa tek onga ugovorne kazne, koje se dunik nije mogao osloboditi ak iako je do neizvrenja dolo sluajno.

Kreditni nalog -(263)

Je kada neko lice izda bankaru nalog da isplati sumu novca treem licu, onda se takav nalogodavac javlja kao garant. Ako tree lice ne vrati zajam, bankar se moe obratiti nalogodavcu i zahtjevati da on isplati dugovanu sumu putem actio mandati contraria. Polioaj nalogodavca je slian jemstvu, meutim kod kreditnog naloga je oduvjek garant bio supsidijarni i akcesorni to nije sluaj sa jemcem.Pisani nalog bankaru predstavlja zaetak menice koji je veoma vaan posao privrednog prava.

Krivica i teta
Vrste odgovornosti - (264)
Da bi neko odgovarao za tetu potrebno je da budu ispunjeni uslovi: 1. da je teta nanjeta protivpravnom radnjom,. Da postoji uzrona veza izmeu radnje i tete, 3. da je stvarno nastupila teta. Ako se trae samo ovi uslovi onda je rje o objektivnoj odgovornosti. Naelo objektivne odgovornosti je zastupljeno u starim pravima, ne postavlja se pitanje krivice. (Edip ispata iako nije znao da je ubio oca i oenio majku). Ukoliko se pored ova tri uslova trai i krivica onda je to subjektivna odgovornost. Pitanje krivice i tete moe da se postavi izmeu lica koja nisu u ugovornom odnosu (vanugovorna odgovornost-neko je sluajno ili najmjerno zapalio kuu) A moe da postoji i ugovorna odgovornost izmeu ugovornih strana.

Krivica, uraunjljivost i vinost - (264-265)

Subjektivni odnos uinioca prema djelu i njegovim posledicama definie se kao krivica. Krivica je vaan institut prava, ak se i jedna grana prava zove krivino pravo. U krivinom pravu pitanje krivice je subjektivno, esto se poziovaju psihijatri, dok u graanskom pravu, pitanje krivice je objektivno, procjenjuje se prema vaeim standardima ponaanja i uporeuje sa zamiljenim obrascem.Pretpostavka krivice je uraunljivost. Malo djete i duevni belesnik nemogu biti odgovorni, za njih odgovara drugo lice, dok kod rimljana svi nose odgovornost (rob,ivotinja), paterfamilijas moe da ga oslobodi ako plati tetu.Ukoliko postoji uraunljivost onda se postavlja pitanje vinosti, krivice u uem smislu. Krivica se procjenjuje na osnovu dva elementa: da li je znao ili mogao da zna i da li je to eleo ili bar pristajao na posledice.

Razvoj i stepeni krivice - (265-266)

Rimljani su rano pravili razliku skrivljenu od neskrivljene tete.Zakon 12 tablica je oslobaao odgovornosti nenamjerne krivice (vjebaoc nenamjerno ubije kopljem prolaznika) Dugo se odgovaralo samo za injenje ali ne i za neinjenje i ako je postojala neposredna veza izmeu radnje uinioca i posledice.(rob nije stradao od guranja u rjeku ve od vode).Napretkom pravne nauke, aktivnou pretora otkriven je itav niz stepena krivice. Dolus postoji kada neko nemjerno uini teteu drugom i svjestan je posledica (ubistvo,paljenje) U ugovornom odnosu je sluaj kad depozitar namjerno uniti stvar koja mu je data na uvanje. Nehat je sluaj kada se neko ne ponaa kako treba. Culpa lata (teki nehat) je kada se neko ne ponaa iole kao drugi ljudi, ne posveuje ni najmanju panju. Laki nehat ima dva oblika; culpa levis in concreto koji nalae duniku da se u izvrenju obaveza ponaa kao prema svojim stvarima,ponaanje kada radi za sebe.Culpa levis in abstracto je kada se mora ponaati kao natprosjeno dobar domain koji brine o stvarima. Postoji i odgovornost za uvanje (culpa in custodiendo) koja se moe ugovoriti ali se i pretpostavlja (krmari uvjek odgovaraju odgovaraju za konje i povjerene stvari,jedino ne ako je u pitanju via sila poar, zemljotres, poplava). U obligacijama je vladalo naelo autonomije volje s tim da se nije mogla iskljuiti odgovornost za dolus ili teki nehat (nehranjenje konja na uvanju). Gleda se i ako je dunik imao koristi od tete, pojaano odgovara, a ako besplatno ini uslugu odgovara za grubi nehat.Onaj koji besplatno koristi stvar mora se ponaati kao dobar domain. 92

Sluaj i via sila - (266-267)

Sluaj (casus ili casus fortuitus) je budua neizvjesnost zbog koje je dolo do tete, bez volje dunika. (bjekstvo roba,ivotinje,oteenje stvari od treeg lica). Vis maior (via sila) je budua neizvjesna okolnost koja se nije mogla predvidjeti a ni sprijeiti. To su prirodne katastrofe, rat, novi zakon...Obzirom da ih je teko odvojiti danas se koristi termin sluaj vie sile.

teta - (267)
teta je gubitak u imovinskim ili drugim pravima.Postoje dve vrste: materijalna,imovinska teta i neimovinska, nematerijalna (bol za izgubljenom osobom,gubitak ugleda i asti). Imovinska teta moe biti stvarna teta i izmakla dobit. Stvarna teta se sastoji u smanjenju aktive,poveanju pasive.(stvar unitena,advokat nije na vrijeme poslao tubu te je dolo do tete). Izmakla dobit je kad nije dolo do oekivanog poveanja imovine krivicom dunika. (ubijen rob koji je trebao primiti naslee) Stvarna teta je rob a izmakla dobit naslee.

Bona fides i formalizam u razvoju obligacionog prava

Opti pogled - (267-269)
Obligaciono pravo, kao neposredni izraz prometa, najvie reaguje na promjene u privrednom ivotu.U doba kraljeva obligacioni odnosi su bili nerazvijeni, znalo se za zajam kao prijateljski gest.Zatvorena kuna privreda je nije razvijala promet, razmjena vikova se vrila na forumu mancipacijom i verbalnom stipulacijom.Posledice insolventnosti su bile teke,dunici su pretvarani u robove.Krivina djela i delikt privatnog prava nisu razdvajana, tek Zakon 12 tablica proglaava obaveznost date rjei, neka je to zakon. Kamate i duniko ropstvo predstavljaju problem, borba izmeu patricija i plebejaca, zato je donijeto nekoliko zakona kojima je smanjena kamatna stopa, kamata na kamatu je zabranjena, ukinuto je duniko ropstvo. Uveden je institut pravno neosnovanog bogaenja, pretor je odigrao veliku ulogu davao zatitu manje formalnim poslovima, titio rtve novih poslovnih prilika. Klasino pravo i pravnici daju veliki doprinos razvoju obligacionog prava,emu je doprineo razvoj trgovine, dodir sa drugim narodima, uvoenje pisanih Gaj prvi sistematizuje izvore obligacija i ugovore dijeli na verbalne, literarne, realne i konsensualne. Potklasino pravo je donijelo intervencionizam vladara ime se maksimiziraju cijene usluga i proizvoda, mogunost raskida ugovora ako nije plaena polovina cijene. Nizom zakona se olakava poloaj dunika i sirotinje, to je posledica antifeudalne politike, hrianskog morala i etike kao to su: zakon o minimumu sredstava dunika prilikom prinudne naplate, zabrana privatnih zatvora, zabrana cesija kojim bogatai dolaze do bogatstva, kamate na kamatu, iznuivanje poklona, naredba da se dunicima priznaju dijelovi imovine ili proizvoda u dug.

Bona fides - (269-270)

U najstarijem periodu rimskog carstva, usled nedostatka pravnih normi, funkcionisao je mehanizam prava zasnovan na dobroj volji, bona fides, mehanizam prinude je prezir,bojkot,gubitak asti...Poslovi izmeu prijatelja zakljuuju se bez strogih formi,rukovanje koje je i danas obiaj, koje ne daje pravo na tubu putem suda.Osnovna sankcija je prezir sredine i prokletstvo bogova.Razvojem trgovine, mijeanjem naroda postepeno se sankcioniu neformalni ugovori, Akvilije Gal uvodi tubu zbog prevare. Sam pojam bona fides mijenja znaenje, svi poslovi se temelje na striktnom pravui (negotia stricti iuris) i one zasnovane na dobroj vjeri (negotia bonae fidei).Prvi su vie formalni, dpslednije se primjenjuje pravo a manje se vodi rauna o volji stranaka dok je kod drugih obrnuto. Tako se i tube dijele na actione stricti iuris i actione bonae fidei.Kada odluuje o tubi na osnovu striktnog prava, sudija ima manju slobodu odluivanja, vezan je uputstvima pretora.

O tzv. formalizmu rimskog prava - (270-272)

Postoji iroko rasprostranjeno miljenje da je rimsko pravo formalistiko.Ovo je tano samo ako se misli na najstarije rimsko pravo, ali ne i na klasino ili potklasino pravo. Formalizam starog ius civile-a je osnovno obiljeje u vrijeme osnivanja i prvom periodu drave.U obligacionom pravu vaila je sveana rije. Primjenjivala su se pravila: Prost sporazum ne stvara obligaciju, Iz golog sporazuma ne raa se pravo na tubu..Za izvrenje obligacije potrebno je ispunjenje odreenih formalnosti.Za isplatu zajma zakljuenmog u prisustvu mjeraa i svjedoka zahtjeva se isplata pomou bronze i tegova. Promjene se deavaju stvaranjem velikih gradova, trgovine sa stranim zemljama, strogost starih poslova se ublaava, nastaju realni i koncesualni ugovori. Neki neimenovani ugovori dobijaju zatitu 93

putem pretorske actio in factum, neformalni sporazumi pod odreenim uslovima ne daju pravo na tubu ali daju pravo na prigovor. Krajem klasinog i poetkom potklasinog perioda zakljuuju se najvaniji ugovori kao npr prodaja, zakup, najam, ortakluk, ugovor o djelu, mandat. Uz minimum forme zakljuuju se realni kontrakti zajam, ostava, posluga, zaloga. Transakcije u kojima jedna strana izvri svoju obavezu imaju karakter neimenovanih ugovora koji su zatieni tubom.Tu su i neformalni paktovi dodatni, pretorski, imperatorski. Mnogo se raspravlja da li je u tumaenju ugovora vanija rije ili volja stranaka. U 2 vjeku, volja je sutina ugovora, Papinijan pie da se treba drati vie volje nego rijei. Krajem razvoja rimskog prava gotovo svi ugovori se zakljuuju bez formalnosti. Danas je obrnuto, ni jedan vaniji ugovor se ne moe zakljuiti bez forme kojoj prethode razne potvrde, odobrenja, uvjerenja. U starom Rimu, kua se prodavala za minut-dva a danas treba nekoliko dana za sve formalnosti.

Posebni dio
Izvori obligacija -(273-274)
Po teoriji izvori obligacija se definiu ka one pravne injenice za koje pravo vezuje nastanak obligacionih odnosa. Obligacije ne nastaju same od sebe. Potrebne su odreene okolnosti, najee vazane za izjave volje ili za neke ljudske aktivnosti, koje su povod za nastanak pravne situacije u kojoj e se dava ili vie lica javiti u ulozi povjerioca ili dunika. Rimsko pravo je tokom svoje istorije na razliite naine djelilo izvore obligacija. U drugom vjeku n.e., javlja se dioba izvora na: kontrakte i delikte (dvodioba ili biparticija). Tvorac ove dvije diobe je autor Institucija Gaj, on je nagovjestio i treu podjelu. DVODIOBA (biparticija) U Gajevim Institucijama nalazimo misao da se sve obligacije mogu podjeliti na dve osnovne vrste: sve obligacije nastaju ili iz ugovora ili iz delikta. Po ovoj podjeli Gaj istie da je to najvanija podjela. Po Gaju ne postoji mogunost za jo jednu kategoriju podjela iz dva osnovna razloga: Obligaciono pravo nije dostiglo svoj puni razvoj, bezimeni ugovori se tek formiraju, kao i neki oblici neformalnih sporazuma. Zastupljeno dosta iroko shvatanje ugovora(za tadanje pravnike ugovor je dozvoljena radnja koja izaziva prava i obaveze, za razliku od nedozvoljene, od delikata). TRODIOBA (tripartacija) potkraj drugog vijeka n.e., Gaj je sve obligacije podjelio na: kontrakte, delikte i razliite druge izvore. Zbog neslaganja Gaja sa samim sobo, odnosno sa Institucijama, postoje miljenja da trioba nije Gajevo djelo, ve postklasina kompilacija. Novije literature obacuju ovaj kriterijum, iz razloga to su miljenja da je Gaj u Institucijama preuzeo tradicionalno gledanje, a kada je objanjavao trodiobu u svojim poznim godinama odstupio je od ranijih shvatanja. On je ak nagovjestio i etvrtu diobu, jer je primjetio slinost razliitih drugih izvora sa kontraktima ili sa deliktima. Do trodiobe dolo je zbog porasta broja obligacionih odnosa i suavanja pojma kontrakta. Umjesto ranije formulavije, kolega i pravnik Gaja, Pedije, dolazi do otkria da je sutina ugovora saglasnost volja. Time su bile iskljuene iz pojma ugovora sve transakcije kojima ovaj elemet nedostaje. ETVORODIOBA (kvadriparticija) ne zna se tano kada je nastala, ali u Institucijama koje je sastavila Justinijanova komisija nalazimo diobu svih izora obligacija na etiri vrste: Oni koji nastaju iz ugovora, Koji nastaju iz poslova nalik na ugovore, Koji nastaju iz delikata, Koji nastaju iz radnji nalik na delikte.

Kontrakti
94

Pojam ugovora -(274-276) Contrahereznai: stegnuti, saeti, sakupiti, ujediniti, dogovoriti se. U osnovi je ideja o zajednikom
preduzimanju, zajednikoj aktivnosti koja ima neke pravne poslijedice. Stara prava nemaju opti pojam ugovora (Sumeri,Vavilonci,Asirci), slino je i sa Egipatskim pravom. Grci su doli do saznanja o SINALAGMI, rje koja je po epitimologiji slina rimskom kontraktu. STARIJE SHVATANjE U prvom i drugom vijeku n.e. rimska pravna nauka se koleba izmeu dva osnovna shvatanja ugovora: Koje zastupa Labeon, po kome se ugovor svodi na sinalagmatiki sporazum. Koje zastupa Gaj u Institucijama, ugovor je aktivnost, inidba u formi koju propisuje zakon, koja stvara, mijenja ili ukida obligacioni odnos (zato gaj u ugovore ubraja i isplatu nedugovanog, jer nastaje predajom stvari, kao i zajam). KLASINO SHVATANjEPravnik Pedije prvi je uoio da je sutina ugovora sporazum, saglasnost volja. On je napisao da nema ugovora (to je tano), niti obligacije (to nije tano), koja u sebi ne sadri saglasnost volja. Pedije je uinio greku, on je jedno otkrie, genijalno za jednu oblast (saglasnost volja), htio da uopti, da primjeni na sve obligacije. U delitima kao izorima obligacija nema govora o nekoj saglasnosti volja, osim u najstarijem pravu (nagodba kod sistema dobrovoljne kompozicije). Drugi v.n.e. karekteriu i druga velika ostvarenja na putu pretvaranja prava iz praktine vjetine u nauku: klasifikacija izvora obligacija i kontrakata, podjela stvari, pojam bestjelesnih stvari, nastanak prvog pravnog sistema. To se dogodilo zbog intelektualnog napretka, promjene naina gledanja na pravo, raanje novih odnosa, naraito u obligacionom pravu: bezimeni kontrakti, zatiena pakta, mogunosti da se odbije izvrenje ugovora ako nije ispunjen pravni osnov. Formaizma je sve manje, ispoljava se sutina ugovora kao saglasna izjava volja dva ili vie lica. I dananja nauka tako def.ugovor: saglasna izjava volje kojom se stvaraju, mjenjaju ili ukidaju pravni odnosi. Za ugovor je potrebno, da saglasnost bude izraena u odreenoj formi, i neophodno je da unaprijed bude predviena tuba koja obino nosi naziv po ugovoru. Ako ovi uslovi nisu ispunjeni , smatra se da ne postoji kontrakt, ve eventualno, pakt, iako i pat spada u ugovore u irem smislu rijei.

Zakljuenje ugovora - (276-277)

Da bi se do saglasnosti volja dolo, potrebno je da obe stranke daju izjavu koja e sadrati bar bitne elemente ugovora. Jedna stranka nudi ugovor (ponuda), a druga treba da ga prihvati. Prihvat treba da je u svemu saglasan sa ponudom, inae se smatra novum ponudom koju druga stranka treba da prihvati da bi nastao ugovor. Ako neko nudi odreenu koliinu, a druga stranka prihvata manju koliinu, smatra se da ugovora uopte nema ili ga ima samo u pogledu manje koliine. Bitni elementi ugovora su osnovno sastojci bez kojih posao ne moe postojati, npr. Predmet i cijena kod prodaje. Nebitni elementi ugovora su sastojci ugovora koji blie odreuje prava i obaveze stranaka,a bez kojih on moe da postoji(uslov,rok,tro.prevoza,gdje e roba biti isporuena). Jednostrana izjava volje moe samo izuzetno da dovede do obligacije: obeanje bogovima(ako pobjedi u ratu, sazidae hram), obeanje municipijama od strane gradskih magistrata kada stupaju na dunost, obeanje sravi. Saglasnost se moe postii i meu odsutnim licima, putem pisama ili preko glasnika. Mogue je zakljuiti ugovor i preko punomonika, ali tada je stranka sam punomonik, s tim to je obavezan da imovinske objekte prenese vlastodavcu. Jedino je kod zajam rimsko pravo davalo mogunost neposrednog zastupanja: ovdje se kod stranaka u ugovoru javlja vlastodavac, onaj koji je dao novac, iako je drugo lice predalo taj novac.

Zabluda - (277-278)
Nastaje kod ugovora kod kojih su izjave imale neke nedostatke. Dananje pravo u te nedostatke ubraja prinudu, prevaru i zabludu. Zabluda je pogrena predstava o bitnom elementu pravnog posla. Zabluda je slina prevari, ali postoji jedna vana razlika, kod zablude se ne postavlja pitanje krivice, 95

dok je u prevari druga strana kriva zato to je dovela u zabludu saugovaraa ili je vidjela da je on u zabludi i to iskoristila. Postoje etiri tipa zabluda: 1. Zabluda o pravnom poslu postoji kada stranke daju izjave koje su na prvi pogled saglasne, a postoji nesporazum oko zakljuivanja (npr. Hoe li mi dati 100 sestercija? Hou, jedno lice misli na poklon,a drugo na zajam), ovde nije dolo do saglasnosti volja i ugovor ne vai. 2. Zabluda o linosti postoji kada neko sklapa ugovor sa jednom osobom, mislei da ga sklapa sa drugom (npr. Kada neko dogovori slikanje portreta sa beznaajnim slikarom, mislei da je uveni umjetnik, koji se sluajno zove isto). 3. Zabluda o predmetu se sastoji u tome to stranke ne misle na isti predmet,(npr.Hoe li mi dati Pamfilija (misli na konja)?, Hou (misli na roba)), ni ovde nema usaglaenosti volje. 4. Zabluda o svojstvima je zabluda o kvalitetu ili svojstvu neke stvari. (npr. kada neko kupuje areno staklo mislei da je dragi kamen, ili bronzani prsten kao zlatni). Ako se ustanovi zabluda, smatra se da nema ugovora. Dunik moe odbiti izvrenje ovakvog ugovora putem prigovora, a ako su obaveze ve ispunjene, moe traiti povrat u preenje stanje.

Rok i uslov - (278-279)

Opte pitanje ugovornog prava jeste tzv. modalitet. Pojam modaliteta (izmjene) obuhvata promjene u dejstvu ugovora koje nastaju oroavanjem ili uslovljavanjem dunikove obaveze. U starom pravu prilikom zakljuenja stipulacije, pa i prvobitnog neksuma, odmah nastaju poslijedice ugovora i stare formule nepredviaju modalitete. Zaslugom pretora su stvorene mogunosti modaliteta tj. izmjene. Rok je budua izvijesna injenica, obino odreeni vremenski interval. Ako je budua injenica izvijesna, smatra se rokom, a ne uslovom (smrt nekog lica). Ako dejstvo ugovora poinje tek kada istekne rok, onda je to odloni (suspenzivni) rok (npr.zajam kod koga je ugovoreno vraanje po proteku dvije godine od dana zakljuivanja), a ako istekom roka prestaje dejstvo obligacije, onda je to raskidni (rezolutivni) rok (npr.kada se neko obavee da e izdravati dijete do njegovog punoljetstva,istekom roka prestaje obaveza). Uslov je budua neizvjesna okolnost od koje zavisi nastanak ili prestanak dejstva ugovora. Ovde umjesto roka postoji neizvjesnost kada e i da li e uopte nastupiti. Uslov moe biti odloan (npr. kada paterfamilijas obea sinu poklon, ako zavri studij- ne postoji obligacija dok se ne ispuni uslov ili raskidan (npr. Kada neko dodijeli imovinu nekoj eni s tim da je moe koristiti dokgod se ne uda, ispunjenjem uslova prestaje dejstvo ugovora, prava i obaveze se gase.

Klasifikacija kontrakata (279-280)

Zbog znaaja koje ima forma u rimskom pravu, bitna je klasifikacija s obzirom na nain na koji se zakljuuje, tako imamo ugovore: verbalni, realni, literarni i konsesualni. Znaaj forme u zakljuenju ugovora moe biti dvoja: Forma ad solemnitatem (nema ugovora bez propisane forme) Forma ad probationem (ugovor vai i ako nije zakljuen u propisanom obliku, ali u sluaju da doe do spora nee moi da se dokae njegovo nepostojanje). VERBALNI UGOVORI se javljaju prvi, zakljuuju se sveanim rjeima, a to su stipulacije i neke njene varijante. LITERARNI KONTRAKTI su se takoe rano pojavili,imali su izraen religijski karakter, jeedam od njih je ekspensilacija. REALNI UGOVORI nastaju predajom stvari, oslobaaju se naela formalizma, tu spadaju: zajam, ostava, posluga. KONSESUALNI UGOVOR nemaju nikakve forme, a to su: prodaja, najam ili zakup, ortakluk i zastupnitvo. Dananje pravo smatra ugovorom i paktove, koji nastaju neto kasnije a koji se takoe stavaraju na osnovu ovlatenja i obaveza, a nastali su djelatnou pretora i imperatora. Imamo i ugovore tzv. bezimene kontrakte koje ne spadaju ni u najam niti u kupoprodaju, niti u bilo koji imenovani ugovor, a po formi najblii su realnim kontraktima, jer se zakljuuju izvrenjem inidbe jedne od strane ugovornika.

96

Neksum - (280-281)
Neksum je posao starog prava, a sutinu mu nepoznajemo. Bio je rairen oblik obavezivanja u starom Rimu, imao je zelenaki karakter, dovodi je do tekih poslijedica (duniko ropstvo), a naroito je pogaao plebejce. Jedan od prvih zahtjeva plebejaca bio je ukidanje neksuma, pod njihovim pritiskom ukinuto je duniko ropstvo, a neksum je ostao lien svoje svrhe. Postojala su miljenja jednih da je neksum opti oblik obavezivanja, a drugi su mislili da je bio akt iji je cilj objavljivanje da je neko uzeo zajam. Iz sauvanih podataka moe se vidjeti da je neksum,najvjerovatnije predstavljao jednu vrstu samoprodavanja (automatizacije) ljudi u nevolji za neku koliinu hrane ili novca. Neksum je bio posao kojim dunik zalae ili prodaje samog sebe, da bi neto dobio od povjerioca,ime bi spasio sebe i porodicu od gladi. Tek kasnije, on postaje kreditni posao, daje se jedan rok da dunik vrati ono to je primio (poslije etve ili berbe), a ako ne uspije onda postaje duniki rob. Objanjenje za poslove kojim se otuuje lan porodice ili zalae sloboda, jeste: bjeda i glad. Forma maljnicipacije je potrebna kod neksuma iz razloga to predmet ugovora nisu novac ili hrana, sama linost je predmet ovog ugovora pa je potrebno prisustvo pet svijedoka i slubenog mjeraa. Po svjedoanstvima pronalizimo da je povjerilac, ako mu dunik na vrijem ne vrati dug, mogao bez intervencije suda da uzme dunika i da ga vodi u svoj privatni zatvor. ON JE UZEO ROBU KOJU JE KUPIO ZAKLjUENjEM UGOVORA. Neksum je izgubi svoju svrhu 326 g.s.e. kada su Pantelije i Papirije donjeli zakon kojim se ukida duniko ropstvo, a dunik sveano obeava da e odreeni broj radnih dana svom povjeriocu. Pad neksuma nije bila samo poslijedica borbe plebejaca i humanizacije prava, ve je to prouzrokovalo u prvom redu promjena u rimskoj privredi, porast bogatstva i smanjenje bijede.

Verbalni kontrakti
Opti pogled - (281)
Na Istoku su preovlaivali pisani ugovori, Rim je volio vie da recituje recitacije. Ta razlika izmu Istoka i Rima je poslijedica u stepenu razvoja. Ovoj razlici doprinosi u znatnoj mjeri i dosta jeftiniji materijal na Istoku, na kome se pisalo (glina).Mentalitetu ljudi kao to je bio mentalitet Rima vie je odgovaralo sveano izgovaranje rijei, nego pisani ugovr, razlog je zaostalost,sujevjerje i vjerovanje. U osnovi verbalnih kontrakata je magijsko dejstvo rjei, dunik mora da odgovori propisanom formulom. Najvaniji verbalni kontrakt je STIPULACIJA.

Stipulacija znai: vrst dogovor, tvrda vjera - (281-283)

Stipulacija je verbalni, apstraktni kontrakt. Osnovni oblik stripulacije je u vidu pitanja: obeava li; obeavam; asti ti; asti mi; zaklinje li se au; zaklinjem se;. Znaaj i primjena stipulacija je opti oblik za preuzimanje obaveza, mogla je dati zakonski oblik i zatitu mnogim jednostranim i dvostranim transakcijama. Naroito je pogodna za zajam, s tim da se za kamatu upotrebljavala nova stipulacija. Kupoprodaja se takoe zakljuivala sa dvije stipulacije, jednom bi kupac obeao cijenu, a drugom prodavac robu. Znaaj stipulacije se vidi u Gajevim i Justinijanovim Institucijama, gdje se daju opte teorije ugovora: nevanost ugovora,zakljuenje preko treih lica,govori poslovno nesposobnih subjekata itd. Stipulisati danas znai dogovoriti. Promjene za vrijeme republike donijeta je odluka da se stipulacija moe zakljuiti i na drugom jeziku, a ne samo na latinskom. Bilo je bitni da i pitanje i odgovor budu na istom jeziku. U postklasinom pravu i ovo je promjenjeno, mogli su se koristiti razliiti jezici ali pod uslovom da ih obje strane razumiju. Prilikom zakljuivanja stipulacije nisu bili potrebni svjedoci, sama rje je obavezivala iz straha od njenog magijskog djelovanja. Ljudi su se obavezivali pred Bogovima i nisu smjeli pogaziti datu rije. Uticaj religije je slabio, pa su i povjerioci postali sumnjivi u rje, pa su poeli pribjegavati nainima koji obezbjeuju dokazivanje. Rimljani su stvorili izreku: rijei lete, napisano ostaje. Pisani dokument uz stipulaiju zvao se instrumentum stipulations. Vremenom je dokument postao sr posla, a usmena formula nije izgovarana. Tako je stipulacija od verbalnog postala literarni kontrakt. Apstraktnost stipulacije starog civilnog prava je bila apstraktna. Iz same stipulacije se ne vidi zato je dunik obavezan, ta je osnov njegove obligacije, njegova obaveza moe biti dug iz zajma, 97

poklon, miraz itd. Ta osobina u ono vrijeme mogla da bude zloupotrebljena, pa se stoga ugovori vie ne sklapaju izmeu osoba koje se dobro poznaju, koje raunaju na uticaj religije, javnog mjenja i cenzora. Apstraktnos je imala i dobre i loe osobine. Dobre- iroka upotreba ovog ugovora, Loesiromani su mogli zakljuiti stipulaciju npr. Za zajam i prije nego to dobiju novac, a zelena mu taj novac i nedonese, pa ovaj istovremeno ostane bez novca a postane dunik po osnovu zjma. Zelena ima dokaz (potpisanu stipulaciju) na osnovu koje moe tuiti dunika, ukoliko nevraa dug. Kasnije su se u okviru stipulacije pojavila dva posebna sredstva: prigovor i kverela. Prigovor da novac nije odbrojan, podizao je dunik,ako ga pvjerilav tui i time zauvjek odbija tubu, a kverela je sluila da se utvrdi injenica da novac nije prebrojan, time je stipulacija postala kauzalna.Stipulacija je sluila svim stanovnicima Carstva i kao verbalna i kao apstraktna. Zatita u legisankcionom postupku upotrebljava se sacramentum. Dosta rano se prestalo sa postupkom polaganja opklade, to je takoe prouzrokovalo irenje primjene ovog ugovora. Ako je stipulacija bila na neodreenu stvar (one koje su glasile na neku inidbu), u njoj se navodi pravni osnov duga (zajam,prodaja itd.), a u kondemnaciji se ovlauje sudija da procijeni na koliki iznos e osuditi tuenog.

Ostali verbalni ugovori (283)

U verbalne kontrakte spadaju: dotis dictio, iusiurandum liberti i praediatura. Dotis dictio je sveano obeanje miraza, koje daje ena ili njen porodini starjeina, obino se zakljuuje uz vjeridbu, ali moe i kasnije. Iusiurandum liberti zakletva osuenika, je sveano obeanje osloboenika kojim se obavezivao da e odreeni broj dana raditi za svog patrona. Praediatura je ugovor kojim su jemci garantovali da e stranka u legisankcionom postupku izvriti svoje obaveze koje namee parnica: vratiti spornu stvar, platiti iznos opklade.

Pisani ugovori (literarni kontrakti)

Pojam i znaaj - (284)
Postoji izvjesna terminoloka zbirka oko ugovora koji se zakljuuju putem napisanih izjava volja. Latinsko litteris: literalni, a ranije se koristio termin pismeni ugovor, danas se kritikuje, jer rje pismen znai neto drugo, mada doe dobro kao paralelan pojam usmenom ugovoru, zato se danas koristi termin: PISANI UGOVOR. Rimljani su imali odbojan stav prema pisanim ugovorima, meutim i oni su s vremenom preli na pisane ugovore, jer na bolji nain obezbjeuju pouzdanost sadraja ugovora, kao i dokazivanje u sluaju spora. Tokom vremena je i stipulacija postala posao zakljuivan litteris. Postoji jedan posao starog prava, zakljuen u pisanom obliku i to je expensilatio. Kasnije su preuzeta jo dva iz grkih krajeva: chirographum i syngrapha. Izmeu starih i novih oblika postoji razlika. Ekspensilacija se zasniva na magijskom dejstvu rjei, a ostali oblici su poslijedica tenje da se obezbjedi izvjesnost sadraja i dokazivanje za sluaj spora.

Ekspensilacija - (284-285)
Ekspensilacija je ugovor iji nain zakljuivanja nije sasvim jasan. Podatke o ovoj vrsti ugovora nalazimo u Gajevim Institucijama i u iskopavanjima u Herkulaneumu. Iz Gajevih Institucija se moe zakljuiti da su porodine starjeine vodile dvije vrste knjiga, jednu, u kojoj su biljeili dnevne novane transakcije, hronoloki,bilo je rije o prihodima i rashodima, a u drugoj su prepisivali neke od ovih biljeki ito: naplaeno u rubriku prihoda,a isplaeno u rashode. Pisani ugovor ekspensilacije nastaje kada se bez navoenja pravnog osnova u rubriku rashoda unese podatak koliko je isplaeno i kome je isplaeno, to je apstraktni upis. Ovde postoji zagonetka kako je mogao jednostrani akt upisivanja, i to rukom samog povjerioca, stvoriti obavezu za drugu stranu. Postoji objanjenje da se ovdje radilo o dejstvu magijskih rjei, pa se rizikovalo prokletstvo bogova, ako bi povjerilac bez isplate unio biljeke o dugu, a dunik je rizikovao i bogove i sudski proces. Od kraja republike povjerioci su gotovo redovno uzimali i priznanicu od dunika da bi obezbjedili dokaz, o emu 98

svjedoe nalazi iz Herkulaneuma. Ekspensilacija je sluila razliitim ciljevima, kao i stipulacija, to je omoguavao njen apstraktni oblik. Raa se jednostrana obaveza, koja uvjek glasi na sumu novca i koja je zatiena.

Ostali pisani ugovori - (285)

Ekspensilacija je ugovor specifian za ius civile i za rimske graane. Sabijanci su doputali da se kao dunik moe pojaviti i stranac, a prokuelanci su i ovu mogunost odbijali. Dva grka ugovora su se proirila na mnoge krajeve tako da ih rimsko pravo prihvata, kao ustanove ius gentium-a. To su shirographum i syngrapha. Shirographum je akt koji napie i potpie dunik, navodei sumu koju je duan, ali ne i pravni osnov po kome duguje. Sastavljan je u jednom primjerku i predavan povjeriocu. Povjerilac iz ovog akta je nazivan hirograferni povjerilac, to se zadralo i danas. Syngrapha je dokument koji sastavlja neko tree lice , pisar ili bankar, u kome se navodi ko,kome i koliko duguje, takoe apstraktno, bez pravnog osnova. Po pravilu je sastavljen u vie primjeraka, tako da svaka stranka ima svoju kopiju ugovora.

Realni kontrakti
Pojam i vrste - (285-286)
Kada Gaj kae: putem stvari, odnosno putem predajom stvari,nastajeobligacija, on nigdje ne pominje sporazum. Predaja stvari je poslijedica formalizma starog prava. Volja stranaka postepeno dolazi u prvi plan kod realnih ugovora. Prvi i najvaniji takav ugovor je zajam. Zajam postaje zatien putem ideje neosnovanog obogaenja, tako i pravo na tubu nastaje tok onda kada suma novca ili druge stvari preu u tuu imovinu, a to je jedan actum re (posao zakljuen predajom stvari). Sporazum o zajmu ili posluzi predstavljao je saglasnost o buduem ugovoru, koji ne daje pravo na tubu. Realni kontrakti su se pojavili dosta rano. Jedan od prvih je ugovor o zalogu. U drugom v.prije n.e. i zajam dobija sankciju. Kada nabraja realne kontrakte, Gaj pominje samo zajam, kasnije navodi jo ostavu i poslugu. U Institucijama Gaj je vjerovatno naveo samo najvaniji realni ugovor, on i kae: Predajom stvari, nastaje ugovorna obligacija kao kod zajam. Posluga i ostava u tom vremenu su od manjeg ekonomskog znaaja i obavljaju se izmeu prijatelja i ne dovode do brojnih sporova.

Zajam ( fenus i mutui datio) - (286-289)

Zajam je ugovor kojim jedna strana daje odreenu koliinu zamjenljivih i potronih stvari drugoj, a ova se obavezuje da e vratiti istu kloiinu stvari iste vrste. Zajam je nalik na poslugu, jer i ovde neko neto dobija to moe da koristi. Zajam je posao kojim se prenosi svojina na stvarima kojima zajmoprimac slobodno raspolae. Zajam se odnosi na potrone stavri , a posluga na nepotrone. Posluga je uvijek dobroin posao, prijateljska usluga bez naknade, a zajam moe biti i sa naknadom. Postoje dva ugovora, koja nosa razliita imena: fenus i mutui datio. Fenus je zajam sa kamatom, najee zelenaki posao, dok je mutui datio prijateljska usluga, bez naknade, a u starom pravu i bez sankcije. Ugovori nisu mogli imati isti pojam jer je zelenaki,kamatni zajam vodio u propast, u duniko ropstvo, a beskamatni zajam je gest prijateljske solidarnosti. Kamata je u to vrijeme bila moralno igoisanje, to je jo vie produbljivalo jaz izmeu dva posla. Fenus je zakljuen putem onih apstraktinh formi za koje zna ius civile stipulacija,ekspencilacija i neksum. Kako je mutuum dobio zatitu Mutui datio je u poetku posao koji se odvajao mimo prava. Prijatelj, srodnik daju novac ili druge stvari na zajam, ne zahtjevajui ni naknadu niti obazbjeenje. Rauna se na rije, tada je bili teko zamisliti da neko nee odrati rije na okav gest. Ali su se vremena mjenjala i trebalo je zatiti lakovjerne zajmodavce kojima dunici odbijaju da vrate iznos koji su dobili. Sredstvo koje je posluilo u tu svrhu bile su kondikcije. Kondikcija je postala tuba za zajam i to je ostala do kraja. Kasnije se stvara svijest da je zajam pravni posao zatien kondikcijama, sa svojim posebnim pravnim reimom. Mutui datio upravo ukazuje na prenos svojine na novcu (datio)i mnogo ee se upotrebljava nego (mutuum). Zajam je imao neke specifinosti, jedino je kod zajma dozvoljeno potpuno zastupanje 99

tako da se kao stranka u poslu pojavljuje, zastupno lice. Ovde se smatra da je takva osoba izvrila materijalni akt prenosa svojine na sumu novca i da ima pravo na podizanje tube onaj na raun ije imovine je je dolo do obogaenja, a to je vlastodavac. Jo jedna poslijedica ovakvog porijekla zatite jeste i naela besplatnost zajma. Zajmodavac ima pravo da trai samo ono to je prelo u tuu imovinu. Za kamate se moraju zakljuiti posebne stipulacije, to se pravilo zadralo do kraja. Pravni reim zajam se odnosi na stvari odreene po rodu. Francuska teorija je smatrala da se kao zajam javljaju potrone stvari. I jedno i drugo shvatanje moe se braniti. Zajam se uzima radi potronje. Zato se na nekim jezicima za zajam i poslugu upotrebljava ista rije, ali se posluga naziva upotrebni zajam, zajam upotrebe, a ovaj potroni zajam. Jedna osobenost pravnog reima zajma bila je zabrana, donijeta u prvom vijeku n.e. da lica alieni iuris uzimaju zajam dok im je pateffamilijas iv. Dobila je ime po nekom Macedonu, koji je uzeo velike zajmove, pa je, pritisnut od povjerioca da vrati dug, ubio svog oca. Zajmoprimac stie svojinu predajom stvari i moe njom slobodno raspolagati. Gaj iz ovog prenosa svojine izvodi i etimologiju naziva: zove se zajam (mutuum), zato to od moga postaje tvoje ( ex meo tuum fit). Ali ovo objanjenje nije prihvaeno. Rije se povezuje sa uzajamnou,solidarnou,kao to je sluaj u naem jeziku. Kamate kamate su cijene zajma, naknada za to to se povjerilac liio svojih stvari koje je dao duniku. Prvobitni zajam nije imao proizvodni ve potroni karakter. Bilo da zajam uzima siromah u nevolji, ovjek koji treba da plati porez,sin bogatog oca koji oekuje veliko naslijee, u to vrijeme se zajam troio i nije davao nikakva nova dobra. Zato su filozofi i religija osuivali zajam s kamatom. Aristotel je tvrdio da je od svih vrsta prihoda on najizopaeniji. Kamata je uzimana zato to je onaj koji ima novac ili hrane moga da je zahtjeva, a onaj kome je zajam nuan, morao je to da prihvati. U krajnjoj liniji svojina je osnov za kamtu. Kada se javi kapital kamata postaje opravdana. Definicija kapitala je novac koji se oplouje. Jo zakon 12 tablica odredio je maksimalnu kamtnu stopu na jednu dvanaestinu, vjerovatno mjeseno, jer su se tada kamate naplaivale prvog u mjesecu, dozvoljeni interes bio 100% godinje. Zajema se po pravilu uzimao krajem zime ili poetkom proljea, kada se ambar isprazni, a vraao poslije etve ili berbe, tako da je za nekoliko mjeseci kamata dostizala jedan, ne pretjerano visok iznos. U koliko se uopte vrati, a ako dunik u tome ne uspije ekalo ga je ropstvo. Zajam i kamate, neksum, duniko ropstvo sve su to bila pitanja oko kojih vodila estoka borba u vrijeme stvaranja drave i tokom prvih vijekova republike. Plebejci su se alili zbog kamate koje nisu mogli da otplate,jer su ih ratovi odvajali od polja,pa su postajali robovi. Sukobi oko dugovo ugroavali su opstanak drave. Kao poslijedica ove borbe, a i zbog promjenjenih prilika doli su prvi uspjesi: ukidanje dunikog ropstva, neksum,pa i smanjenje kamatne stope. Bilo je i pokuaja da se kamata potpuno ukune, jer je ona vie nanijela tete nego koristi. Povjerioci ili nisu htjeli da daju zajmove, ili su naplaivali i rizik zbog toga to kre zakon. Postojalo je jo jedno ogranienje zabrana antocizma. Antocizam (kamata na kamtu) je pretvaranje dospjelih kamata u glavnicu, na koju se naplauju nove kamte. Zabrana ove prakse jevlja se u klasino dobo, a Justinijan je potvruje. Ciceron je za vrijeme vladavine Siciljom uveo kamtnu stopu od 1%. U klasino dobo stopa se kretala izmeu 6 i 12% godinje. Justinijan je donio nove propise,odredio je intersenu stopu na 6%,za zajam trgovcima dozvoljeno je 8%,a zajmodavcima iz viig stalea zabranjeno je da uzimaju vie od 4%. Latinska rije usura koja oznaava kamate, u srednjem vijeku dobija novo znaenje:zelenatvo. Kada su prilike poele iskazivati kredit, a samim tim i kamate,naena je nova rije:interesse (naknada tete). Kamate se nisu mogle ugovoriti neformalno,ve je bila potrebna posebna stipulacija. Justinijanov kodeks kae da se bez stipulacije ne moe zahtjevati interes iz zajma, izuzetak su zajam hrane i pomorski zajam. Pomorski zajam su Rimljani preuzeli od drugih naroda, bio je to zajam sa elementima osiguranja. Vlasnik broda ili trgovac uzimao je zajam radi prekomorske trgovine. On je bio obavezan da ga vrati samo pod uslovom da se putovanje sreno zavri. U koliko bez njegove krivice propadnu brod ili teret (bura,gusarski napad), nije bio obavezan da vrati zajam i kamate. Zato to je nosio vei rizik,bio je praen i visokim kamatama u klasino doba bez ogranienja, a u Justinijanovom zakonodavstvu 12%,dvostruko vie nego obini zajam.

100

Posluga (commodatum) - (289-290)

Posluga je realni kontrakt, kojim jedna stranka (komodant ili poslugodavac) daje drugoj (komondantaru ili poslugoprimcu) neku svoju nepotronu stvar na besplatno koritenje. Predmet ugovora je nepotrona stvar. Ima i miljenja da se potrone stvari mogu dati na poslugu,da bi se napravio utisak(npr.kada neko izloi egzotine plodove,skupe mirise,strana pia,pa to sve vrate kada posjeta proe). I ovde su predmet posluge nepotrone stvari. Ako neko upotrijebi boicu prfema ,skupog falerskog vina da bi je pokazao,onda to nisu potrone stavari koje se prvom upotrebom troe, ve nepotrone koje je mogue vie puta tako koristiti. Posluga je najprije prijateljska usluga, bez pravane sankcije, osim eventualno tube zbog prevare. Kasnije je dobila zatitu na taj nain to je zakljuena u obliku fiducije. Gaj u Institucijama ne ubraja poslugu u realne kontrakte, ali je pominje kada govori o tubama,izriito kae da je i posluga obligacioni odnos koji se zakljuuje predajom stvari. Pravna obaveza Osnovni cilj ugovora je ustupanje drugom svoje stvari na koritenje. Bitno obiljeje posluge je besplatnost. U koliko bi bila ugovorena naknada bio bi to zakup, a ne posluga. Ugovor se zakljuuje iu interesu poslugoprimca, ali se moe desiti da i poslugodavac ima neke koristi od toga. To e biti sluaj kada neko odlazi na daleki put i ostavi konja prijatelju da ga uva i koristi. Poslugoprimac je duan da stvar koristi u skladu sa ugovorm, ili u skladu sa prirodom stavari. Ukoliko prekorai ove granice, ini krau upotrbe (npr.odjae dalje nego to je dogovoreno, ili rasnog trkaeg konja konja upotrebljava za oranje). Poslugoprimac odgovora za svaku krivicu. Jedino na odgovara ako stvar propadne ili se oteti uslijed neega. Krivica poslugodavaca se procjenjuje znatno blae jer ini uslugu od koje po pravili nema koristi. On odgovara samo za zlonamjerno nanijetu tetu, a u postklasinom pravu jo i za teki nehat, ako je dao bolesnog konja na koritenje u elji da obole sve ivotinje poslugoprimca,odgovarae za tetu. Redovno trokove stvari snosi poslugopramac. Ako smo dali ivotinju ili stavr na koritenje prijatelju , nije red da snosimo trokove ishrane i redovnog odravanja. Ali vanredni trokovi (opravke, lijeenje oboljelog roba) padaju na teret vlasnika.

Ostava (depositum) - (290-292)

Ostava je realni ugovor kojim jedna stranka (deponent ili ostavilac) daje drugoj na besplatno uvanje neku stvar, a ovaj (depozitar ili ostavorimac) se obavezuju da e stvar po isteku roka ili na zahtjev deponenta vratiti. Ovde se posao sastoji u uvanju stvari. Ovaj ugovor je besplatan i realan. Neki vidovi ostave imaju slinost sa zjmom. Davanje stvari na uvanje javilo se dosta rano u Rimu. Zakon 12 tablica predvia poseban delikt, kanjavan dvopstrukom naknadom ako se povjerena stvar ne vrati. Tada jo uvijek ne postoji poseban realni ugovor o uvanju, sa odreenim pravima i obavezama, sa svojim tubama, ve samo delikt, neka vrsta krae. U to vrijeme su odnosi regulisani na vanpravnom terenu. U klasino doba depozit postao zatieni kontrakt, sa posebnim tubama. Depozit se zakljuuje ako neko nema gdje da smijesti svoje stvari (zamoli prijatelja da stavi vino u svoj podrum, ito u skladite), ako neko odlazi na put. Posebna vrsta ostave javila se u vrijeme graanskih ratova i progona, kada su ljudi bjeali glavom bez obzira i povjeravali svoje stvari na uvanje,dok se ne vrate, kada proe nevolja. Prava i obaveze to je dvostrani nejednaki ugovor,njegovo bitno obiljeje je besplatnost. Nije imao pravne poslijedice, bio je to neformalni i neobavezni sporazum o buduem ugovoru. Prava i obaveze nastaju tek kada deponent preda stvar. Predmet ugovora je pokretna stvar, koja nemora biti u svojini deponenta,moe neko ko ve uva tuu stvar,da povijeri ovu i svoje stvari nekom prijatelju,zato to je primoran da bijei. Depozitar nema dravninu stvari. Njegova je obaveza da stvar uva i da je na zahtijev ili po isteku roka vrati. Odnosi prema stvari se odreuju ugovorom,ali ako nita nije predvieno ,on odgovara samo za zlonamjerno nanijetu tetu. Kasnije je njegova odgovornost proirena i na teki nehat. Depozitar nije obavezan na neku posebnu panju,jer uvanjem ini inae uslugu iz koje nema nikakve koristi. Nije ovlaten da stvar upotrbljava ,inae rizikuje odgovornost zbog krae upotrebe, ne snosi nikakve trokove,pa ni redovne za uvanje stvari. Ako depozitar odbije da vrati stvar,ako je oteti ili koristi, deponent ima pravo da podigne tubu tz.actio depositi directa. Poto se smatra da je time iznevjerio odnos prijateljstva,ostavoprimac je osuen i na gubitak asti (infamia). Ostavilac je bio duan da nadoknadi trokove koje je uvar imao oko stvari, u prvom redu nune i korisne trokove. Obaveza naknade drugih trokova predstavljala je prirodnu a ne civilnu 101

obligaciju. Posebni oblici depozita ostave koje se zakljuju u posebnim okolnostima ili sa posebnim reimom, to su: depositum irregulare, depostium miserabile i sequestratio. Depositum irregulare (neredovni depozit)ima za predmet zamjenljive stvari. Stvar koja je predme posla postaje svojina depozitara, on je moe upotrebljavati, ali e, kad istekne rok ili na zahtjev deponenta, vratiti istu koliinu iste vrste stvari (npr.daje novac bankaru na uvanje, ito vlasniku skladita, itd.). Depostium miserabile (ostava u nevolji) je naziv koji je nastao u srednjem vijeku za ostavku koja se zakljuivala pod posebnim okolnostima. Ako je neko pritisnut nevoljom (brodolom, poplava. poar, politiki progoni), ostavio stvari na uvanje, onda se smatralo posebno tekim deliktom kada depozitar iznevjeri i pokua da iskoristi ovu priliku. Zato je depozitar, koji odbije da vrati povjerene stavri i odrie postojanje ugovora, osuen na dvostruki iznos. Osim toga postojao je infaman,tj. Gubio je ast. Sequestratio (sudski depozit) postoji kada se stvar oko koje se vodi svojinski spor, povjeri na uvanje nekom licu dok se parnica ne okona. Slian sluaj e biti kada se povjeri stvar nekom, s tim da je da onom ko ispuni odreeni uslov,to biva povodom opklade. Posebnost pravnog reima sastoji se u tome to je njen predmet mogla biti i pokretna i nepokretna stvar i to je uvar stvari imao dravinsku zatitu, a to je bilo neophodno. Jo jedena specifinost je neidentifikovana linost deponenta dok se spor ne okona, ili uslov ne ispuni.

Fiducija i pignus - (292)

U realne kontrakte ubrajaju se jo dva oblika zaloge fiduciju i runu zalogu (pignus). Iako ova dva pravna odnosa imaju i obligacione elemente ipak su to preteno stvarnopravne ustanove.

Konsesualni kontrakti
Opti pogled - (292-293)
Konsesualni ugovori su oni koji se zakljuuju prostom saglanou volja. Kod njih se ne zahtjeva nikakva forma,niti kao uslov za postojanje (forma ad solemnitatem) niti kao dokazano sredstvo (foram ad probationem). Za realne ugovore kae se da su ugovori kojima jedna starna daje drugoj itd., a konsesualni ugovori su oni kod kojih se jedna strana obavezuje itd. Konsesualni, neformalni ugovori su veliki proboj naela slobodne volje stranaka u formalizam rimskog prava. Oni su dokaz.koliko je formalizam ovog prava iamo skuenu primjenu. To su bili ugovori koji predstavljaju najvanije transakcije svakog pravnog sistema,a oni su: emptio-vendito (prodaja), location-conductio (najam,zakup i ugovor o djelu), societas (ortakluk), i mandatum (zastupnitvo). Dodajmo ovome zajam i dobili smo najvanije ugovore obligacionog prava uopte. Osnovni razlog za nastajanje ovih ugovor je razvoj prometa. Do zakljuenja konsesualnih ugovora dolazi sglasnou volje stranaka o bitnim elementima, bez obzira na koji nain je ta volja izraena: izriito ili preutno,konkludentnom radnjom, pismom.

Kupoprodaja (emptio-vendito) -(293-296)

Kupoprodaja je konsesualni ugovor kojim se prodavac obavezuju da e dati u nesmetanu dravinu neku stvar, a kupac da e za to platiti odreenu cijenu. Kupoprodaja je najvaniji ugovor obligacionog prava. Kupoprodaja je postala neformalni ugovor. Staro ius civile shvatilo je prodaju vie kao odreenu transakciju , nego kao ugovor u dananjem smislu rijei. Zakljuivane su dvije stipulacije, ili jedna stipulacija za robu, a ekspensilacija za cijenu. Postoji vie pretpostavki o tome kako je neformalana kupoprodaja dobila zatitu. Do toga je dolo osamostaljivanjem u poseban ugovor, neformalni sporazum je zakljuivan uz manicipaciju ili tradiciju. Drugi korijen konsesualne prodaje vide u dvostrukoj stipulaciji. Smanjenjem formalizma, verbalna stipulacija se pretvara u neformalni ugovor, ali se zadrao dvostruki naziv, jer se, ranije, jednom stipulaciom kupac obavezivao da plati cijenu,a drugom prodavac da preda stvar. Najvjerovatnije je da je od davnih vremena postojala neformalana kupoprodaja izmeu prijatelja i poznanika, ali nije bila pravom sankcionisana. Krajem republike imamo prodaju kao konsesualni ugovor ,zatien posebnim tubama, kojima se zahtjeva naknada ili raskid ugovora zbog fizikih ili pravnih nedostataka koje stvar ima. Zakljuujui ugovor, esto su starnke davale jednu sumu novca koja se zvala kapara (arrha). Ona je sluila kao znak da je 102

ugovor zakljuen, ali je tokom vremena postala i nain obezbjeenja za obe strane. Ako kupac odustane, gubi kaparu, a ako prodavac odustane mora vratiti njen dvostruki iznos. Kapara postaje kazna za ugovornu nevjernu stranku. Bitni elementi ugovora - bitni elementi prodaje su predmet i cijena. Predmet emptio-venditomoe biti svaka stvar koja je u pravnom prometu. Rimski pravnici smatraju da se i bestjelesne stvari mogu prodati, a danas je to sporno. Predmet moe biti nepokretna ili pokretna stvar. Moe se pradati,to se esto deava, stvar koja ne postoji u trenutku zakljuivanja ugovora. U tom sluaju mogua je prodaja nade(za odreenu sumu novca neko proda budui rod svoje njive ili ulov ribe). Za takve ugovore koji nose rizik kae se da su aleatorni. Kupvina stvari kojima se nadamo postoji kada se odredi cijena po jedinici (komadu,mjerici) za neku stvar koja e tek nastati. U pogledu cijene rimsko pravo je postavljalo uslove da bude u novcu,istinita,odreena i u nekim sluajevima pravina. Cijena treba da bude u potpunosti ili bar preteno u novcu inae e se smatrati da je zakljuena trampa. Mogue je ugovoriti jedan novani iznos. Kada se kae da cijena treba da bude istinita miski se na to da je ona ozbiljno shvaena,da nije rije o tobonjoj cijenei i prodaji iza koje se moda krije poklon. Cijena mora da bude i odreena. Odnos Rimljana prema zahtjevu da cijena bar donekle odgovora vrijednosti stvari ima zanimljiv razvoj. Privredna i politika situacija krajem principata i poetkom dominata je nagonila dravu na intervencije i ogranienja prvobitne slobode ugovaranja. Za vrijeme Dioklecijana pojavio se edikt o cijenama. Ona je poslijedica nastojanja da se sprijei osiromaenje seljaka i njihovo pretvaranje u kolone. Pravilo iz ove Dioklecijanove odluke u srednjem vijeku je prihvaeno i proireno i na koris kupca (ako pretplati stvar). Tako je nastao institut laesio enormis (prekomjerno oteenje ili oteenje preko polovine). Prava i obaveze kupoprodaja je dvostrano teretni ugovor, a uz to jo i kauzalan. Tek kada neko izvri svoju obavezu stie pravni osnov da zahtijeva izvrenje obaveze od druge stranke. Osnovna obaveza kupca je da preuzme stvar i da plati cijenu, onako kako je ugovoreno: odmah ili kasnije,odjednom ili u nekoliko rata. U koliko individualno odreena stvar propadne bez krivice prodavca prije nego to je ovaj preda, rizik je na kupcu. To pravilo je dosta udno i odudara od opteg naela da rizik snosi vlasnik(ovo je moda preuzeto iz drugih prava ili se eljelo da kupac to prije preuzme stvar). Obaveza prodavca je da preda stvar. Iz nekih razliga on nije morao da prenese svojinu ve samo da obezbjedi mirnu dravinu. To znai da njegova obaveza nije bila tipa dare,ve praestare. Uz obavezu garancije u praktinim poslijedicama ovakva obaveza davala je priblino iste rzultate kao da je prenosio svojinu. Zatita od evikcije Prodavac garantuje da stvar nema pravne ni fizike nedostatke. Pod pravnim nedostacima se misli na neke terete (zalono pravo, slubenost) ili, to je jo gore, na sluaj da stvar nije njegova taka. Ako neko proda tuu stvar, pa pravi vlasnik podigne rei vindication i oduzme kupcu, kae se da je stvar evincirana, da postoji evikcija. Ukoliko se pojavi tree ilice i uznemirava kupca svojinskom ili drugom tubom, prodavac je duan da ga zatiti (zatita od evikcije). Kupac treba da obavijesti prodavca da postoji uznemiravanje, a ovaj e ili preuzeti spor na sebe ili e mu pomagati u parnici. Ukoliko stvar bude oduzeta, kupac moe posebnom tubom traiti povraaj dvostruke cijene. Odgovornost za fizike nedostatke stvari Javila se jo od ranih vremena, bila regulisana na uopten nain koji je uticao na mnogo savremena zakonodavstva. Jo u vrijeme Zakona 12 tablica mogla se podii tuba ako zemljite nema onoliku povrinu kolika je predviena ugovorom. Dosta esto je koritena stiulacija kojom je prodavac garantovao neka svojstva prodate stvari. Kurulski edili su uveli pravilo na prijacama robova i stoke da prodavci moraju objesiti o vrat roba ili ivotinje ploicu sa nabrojanim manama. Sledee pravilo po kojima je regulisana odgovornost prodavca za fizike nedostatke je najprije da nedostaci postoje u trenutku predaje stvari. Zatim, da su nevidljivi, osim ako se ne radi o sveanom obeenju da stvar nema te nedostatke. Ako se otkrije nedostatak kupac moe u odreenom roku da zahtjeva da se nedostaci uklone, ukoliko je to mogue. Osim toga kupac moe da zahtjeva smanjenje cijene, srazmjerno smanjenoj vrijednosti stvari usljed mane. I na kraju moe traiti raskid ugovora i povraaj cijene posebnom tubom. Danas se nedostaci zbog kojih je mogu raskid ugovora zovu redhibitorne mane. Modaliteti Kupoprodaja kao najraireni i najvaniji ugovor obligacionog prava, ima razliite 103

oblike. Rimsko pravo poznavalo je vie dodatnih sporazuma kojima se modifikovalo osnovno dejstvo ugovora. Tako je neformalni sporazum o nesvianju kupac dobijao pravo da neko vrijeme koristi stvar i da je vrati ako mu se ne svidi. Ta kupovina na probu bila je nain da se natjeraju na sklapanje ugovora pretjerano oprezni i kolebljivi kupci. Posebnim paktom davano je pravo prodavcu da raskine ugovor ako u odreenom roku nae povoljnijeg kupca. Ovo je bio nain da se privoli na prodaju kolebljiv prodavac. Paktom o pravu pree kupovine sticao je prodavac pravo da kupac ako ikada eli da proda stvar najprije njemu ponudi.

Locatio conductio (zakup ili najam) - (296-299)

Rimljani su upotrevljavali isti naziv za tri, danas veoma razliita ugovora: ugovor o zakupu stvari, o najmu radne snage i o djelu. Moda je razlog bio u tome to je na ovjeka koji prodaje svoju radnu snagu gledano kao na neku vrstu roba. Dosta rano se javi zakup stvari, naroito zemlje, ali su i razni oblici iznajmljivanja radne snage postojali jo u vrijeme rane republike. Do klasinog perioda nose isti naziv. Locatio conductio, a tek kasnije poinje da se pravi razlika izmeu Locatio conductio rei (ugovor o zakupu stvari), Locatio conductio operarum (ugovor o najmu radne snage) i Locatio conductio operas faciendi (ugovor o djelu). Sva tri su ugovora bonae fidei, zatieni sa actio locati i actio conducti. Locatio conductio rei ugovor o zakupu stvari je kontrakt kojim se jedna strana (zakupodavac) obavezuje da stavi na raspolaganje neku svoju stvar, a druga (zakupac) da za to plati odreenu naknadu. Naziv za ugovor i stranke potie otuda to jedna stranka predaje stvar (locaresmjestiti, dati) a druga je odnosi ili odvodi da bi je koristila (sonducare). U Rimu se rano javio zakup zemljita za obraivanje, koji koriste ne samo siromasi, ve nobili. Bilo je ljudi koji su iznajmljivali itave zgrade u zakup, da bi izdvali stanove u podzakup. Zakupljivane su i lae, alati i stoka za obradu zemlje. U dominatu zakup ostaje osnovni nain pretvaranja seljaka i robova u kolone. Obaveza zakupodavca je da preda stvar zakupcu i da mu omogui njeno koritenje. Stvar mora biti nepotrona. On odgovara ako zbog pravnih nedostataka zakupac ne moe upotrebljavati stvar. Zakupac je obavezan da plati zakupninu. Zakupnina je morala biti ozbiljna, odreena i novana. Ako bi se ugovorilo davanje plodova ili neki rad, prema klasinom pravu to bi prije bio bezimeni kontrakt, ali je Justinijanovo pravo doputalo i naturalne zakupnine. Ako nije ugovoren rok i jedna i druga strana su mogle raskinuti ugovor kada ele, pod uslovom da nenasu neku tetu. Ukoliko protekne rok od 5 godina na koji je zakljuen ugovor, i obe stranke nita ne preduzimaju, smatra se da je izvreno preutno produzeenje zakupa na sledeih 5 godina. Ako zakupac ne plaa zakupninu, naroito za zemljite i stan zakupodavac je imao pravo zaloga na stvarima koje je unio na njivu ili u stan. Otkaz bez najave, pravo zaloga na zakupevim stvarima bili su to surovi uslovi za zakupce, odnosno sirotinju. Krajem rimske istorije neki oblici zakupa zemlje postaju dugoroni i dobijaju zatitu. Time prestaju da budu ugovori obligacionog prava i prelaze u stvarno pravo. Locatio conductio operarum (ugovor o najmu radne snage) ugovor o najmu radne snage potoji kada jedno lice (locator) obea da e staviti na raspolaganje svoju radnu snagu, a drugo (conductor) da e za to platiti naknadu (merces). Predmet ugovora su operaje (rad), otuda i njegov naziv. Ovaj ugovor nije imao suvie veliku primjenu u Rimu zbog obilja jeftine robovske radne snage. Sirotinja koja nije mogla da bira jo od ranih vijekova rimske istorije prodaje svoju radnu snagu. Bitni elementi ugovora su rad, tanije: mogunost koritenja rada i najamnina. Obino se ugovarao iznos dana koje lokator duguje, a najamnina je ugovorena u jednoj sumi ''paualno'', ili za svaku vremensku jedinicu (dnevno, mjeseno). Ugovor o najmu spada ''u poslove sredstava''. Ukoliko se iz nekoliko razloga zakupac nije mogao koristiti radom najamnika a ovaj izvrio svoju obavezu stavljanjem na raspolaganje svog rada ima pravo na naknadu. Ovaj ugovor je zakljuivala sirotinja. Graani koji iole dre do sebe zakljuivali su, ne ugovor o najmu, ve mandat, koji je u naelu besplatan. Locatio conductio operas faciendi (ugovor o djelu) to je konsesualni kontrakt kojim se konduktor obavezuje da e za lokatora obaviti neki posao, a ovaj da e mu za to platiti ugovorenu naknadu. Ovde je predmet obaveze konduktora obavljanje odreenog posla, ne samo rad, ve rezultat rada, da sagradi kuu, saije tuniku, i dr. Postoji i zanimljiva terminoloka razlika, tamo se onaj koji 104

radi zove lokator (jer locira svoju radnu snagu), a ovde je lokator onaj koji naruuje posao, a konduktor onaj koji radi. Ugovorom o djelu ne nastaje onolika podreenost kao kod ugovora o najmu radne snage. Konduktor najee obavlja posao u svojim prostorijama, ak moe koristiti rad svojih robova za poslove nie vrste. Obaveza lokatora je da obavi posao na vrijeme. Odgovarao je ne samo kao bonus pater familias, ve i za nestrunost (inperitia), a ako je dio posla prepustio drugima, onda i za pogrean izbor. Ugovor o djelu iji je predmet prevoz robe more, to je bio est sluaj u vrijeme procvata trgovine, podlijegao je posebnim pravilima. Ako je zbog neke nevolje (bura, napad pirata), kapetan broda bude prinuen da dio tereta baci, kako bi spasio brod i ostali teret, vrijednost rtvovane robe snosili su vlasnik broda i vlasnici spaenog tereta, srazmjerno vrijednosti broda, odnosno tovara koji je spaen. To je naelo opte havarije. Rimljani su ga nazivali lex Rhodia de iactu (zakon sa ostrva Rodosa o izbaenim stvarima).

Societas (ortakluk) - (299-301)

Societas je konesesulani ugovor koji se dava ili vie lica udruuju radi postizanja zajednike imovinske dobiti. Uobiajni naziv je ortakluk. Zakon o obligacionim odnosima ipotrebljava termin: privredno udruivanje graana. Ortkluk nije svako udruenje. Bitno obiljeje ortakluka je namjera da se ostvari dobit. Najstariji oblik rimske porodice nije ortakluk, iako ga Gaj tako posmatra, jer su u njegovo vrijeme postojali samo degenerisani ostaci porodine zadruge. Konzorcium je zajednica ivota i rada,a ne privredno udruenje graana radi ostvarivanja neke koristi. Ortakluk je rana pojava pravne istorije. Poznat je u Mesopotamiji i Grkoj, gdje se zove koinonia. Kada trgovina i pekulacija pruaju mogunost zarade, a sredstva pojedinaca nisu dovoljna,oni su se udruivali da bi ostvarili i podjelili dobit(zelenaima,bankarima,zakupcima poreza i javnih radova,trgovcima na veliko,zantlijama, prodavcima). Udruivanja su se dosta rano pojavila u Rimu. pekulanti su se udruivali da bi davali novac u pomorski zajam ili radi zakupa dravnih poreza i javnih radova (publikanti). Otkup dravnih poreza ili javnih radova bio je est nain zgrtanja bogatstva u Rimu. Kako je dravni aparat bio mali, nedovoljan za sakupljanje poreza ili organizovanje javnih radova (izgradnja puteva,javnih graevina,itd.),grupa imunih ljudi bi ponudila da unaprijed plati procijenjenu vrijednost poreza jedne provincije,oblasti ili grada,a zatim bi za svoj dep, to znai veoma revnosno, utjerivali porez od obveznika. Ili bi ugovarali javne radove za odreenu cijenu, pa bi svojim robovima i najamnom radnom snagom obavljali taj posao. Razlika izmeu ugovorene cijene i stvarnih trokovo predstavljala je dobit, koju su djelili na osnovu ugovra. Vrste Ortakluk se moe zakljuiti samo za jedan posao (dva ili vie trgovaca se udrue da otkupe od drave jaedab broj zarobljenika i da ih prodaju. Mogu je i ortakluk iji je cilj trajno obavljanje jedne vrste posla (otvaranje zanatske radnje,pruanje bankarskih usluga) postoji ortakluk u kome se ortaci obavezuju da e zajedniki obavljati sve svoje poslove. Ulog svaki ortak mora da unese svoj ulog. To moe biti novac, neke druge stvari (prostorije,alati,materijal) ili rad. Dannji ulog je ptent ili licenca. Prava i obaveze ortakluk nema svojstvo pravnog lica. Ako postoji vie ortaka, ne zanai da su odnosi unutar ortakluka multilteralni. Ovaj ugovor dovodi do tijese saradnje izmeu ortaka. Grci su ortake nazivali ortaci kao braa.to je preuzelo i rimsko pravo. Zato to se4 zasniva na posebnom povjerenju. Smru ili gibitkom statusa jednog lana gasio se ortakluk. U koliko ostli prihvate naslijednika kao ortaka,smatra se da je zakljuen nov ugovor. Dobit se dijeli prema ugovoru. U koliko nije nita ugovoreno,onda je mogue primjeniti naelo podjele prema veliini uloga ili diobu na jednake dijelove. Rimsko pravo je primjenljivalo ovo drugo pravilo,jer je u ono vrijeme bilo teko odrediti procenata uea. Ugovorom se ne moe iskljuiti neki ortak iz dobiti,jer bi to bio lavovski ortakluk(dobio naziv po basni gdje se sve ivotinje udrue da zajedno love, pa je svu lovinu uzeo lav). Pravila se primjenjuju i na rizik gubitka. Ortkluk prestaje istekom roka,zavrenjem posla za koji je zakljuen ili smru jednog od oraka, kao i jednostranim otkazom. Otkaz se nije mogao dati u nevrijeme, tj. Ako bi bila nanijeta teta ortakluku. Tuba se zvala actio pro socio. Ako je neko osuen po ovoj tubi, pored imovinske izricana je i moralna osuda,jer se smatralo da je iznevjerio odnos posebnog povjerenja. Postupak je imao i nekeprednosti za osuenog. U izvrenju presude nije se moglo ii do kraja,osuenom se morao ostaviti jedan minimum sredstava koji je neophodan za ivot i ta privilegija se zvala beneficium competentiae 105

(da plati koliko moe).

Mandatum (ugovor o zastupnitvu) - (301-302)

Mandatum je konsesualni ugovor kojim se jedna strana (mandatar,zastupnik), obavezuje da e u svoje ime i za raun druge strane (mandata vlastodavca) besplatno obaviti neki pravni ili faktiki posao. Razlika izmeu ovog ugovora u rimskom i dananjem pravu je u tome to dananji zastupnik zakljuuje posao u tue ime i za tu raun,a rimski u svoje ime ali za tu raun. Ta je razlika poslijedica linog karaktera obligacionih odnosa (ako neko zakljui stipulaciju ili preda stvar, on je stranka u tom poslu, zato se kae u svoje ime,ali imovinske efekte mora da prenese na nalogodavca radi za tui raun). Postoji jo jedna razlika :danas se zastupnitvo odnosi samo na pravne poslove, a rimsko jo i na fizike,materijalne akte. Do ovoga je dolo zbog prezira koji su rimljani osjeali prema najmu radne snage,pa su sve finije poslove svrstali u mandat, to je u sutini protivno njegovoj prirodi. Istorija mandata u rimskom pravu je duga i bogata. Staro civilno pravo nije dozvoljavalo zastupanje. Zbog formalizma i uticaja religije svako je morao obavljati svoje poslove sam,a slab promet nije time bio ugroen, kasnije su mijenjali svoj stav. Za neke poslove je bilo doputeno oabvljanje putem roba ili sina, jer se smatralo da oni izvravaju materijalni akt, kao neka vrsta produene ruke porodinog starijeine. Takav je bio sluaj sa zajmom, gdje je omogueno iroko ukljuenje ukuana u porodine poslove. To je bio nagovjetaj budueg dejstva mandata u svoje ime a za tui raun. Naroito se rano pojavila potreba za zastupanjem u sporovima, gdje se javljaju kognitor i prokurator. Kognitor je lice koje je sveanom formulom odreivalo da bude zastupnik u sporu, i to u prisustvu protivne strane. Prokurator je bilo lice koje je dobilo jedno optije ovlatenje da titi neije interese,u prvom redu na sudu. Prava i obaveze osnovna obaveza lei na punomoniku (mandataru) a to je da obavi posao. Taj posao moe biti iskljuivo u interesu mandata (da proda ili kupi neto za njega), moe biti i u interesu mandata i mandatara (da kupi roba koga e zajedniki koristiti), a moe biti i u interesu nekog treeg (da daje asove njegovom sinu, da opravi tuu kuu). Nee postojati mandat ako je posao iskljuivo u interseu mandatara, osim ako to nije sluaj zastupnika u svom sporu. Ako je posao koji se nalae samo u interesu zastupnika, smatra se da je rije o savijetu (gdje neto da kupi,kako bi u Rimu prodao i zaradio). U zavrenju posla mandatar je duan da se dri ovlatenja i uputstva koja je dobio od mandatara. Zastupnik je najprije odgovarao samo za zlonamjernu tetu,jer nije imao koristi od posla. Kada je naknada postepeno prodrla u odnose izmeu mandata i mandatara,poela se pootravati i odgovornost mandatara, tako da je na kraju proirena na levis in abstracto. Besplatnost mandata u rimskom pravu mandat je naelo besplatnog ugovora. Ugvaranja naknade unaprijed mijenjalo je karakter ovog posla. Dosta rano je uveden da se advokatima i drugim licima koja za druge obavljaju poslove daje honorarium (poast). Neko vrijeme je zakonom zabranjeno advokatima da uzimaju honorare. Dioklecijan je svojim ediktom predvidio i tarife za advokate,ljekare i druge koji su putem mandata ugovorili svoje usluge. Ovaj iznos nije se mogao traiti tubom iz mandata ve posebnom tubom. Tako je smanjeana razlika izmeu mandata i ugovora o dijelu. Smatralo se da finiji poslovi spadaju u mandat kod koga se nagrada naziva honorar,a grublji su predmet ugovora o dijelu,kod koga se plaa merses. Iako je mandat u naelu besplatan , zastupnik e imati pravo da trai naknadu moguih trokova (novac koji je platio za kupljenu robu, trokove puta) i to putem action mandate contario. Osuda po action mandati directa povlaila je infamiju za osuenog, jer se smatralo da je iznevjerio odnos povjerenja.

Bezimeni kontrakti - (302-304)

Transakcije koje se ne mogu svrstati ni u prodaju, ni u zajam, niti u bilo koji postojei imenovani ugovor. Takvi poslovi se nazivaju bezimeni, neimenovani ugovori. Ovdje bi spadao dogovor po kome e jedno lice davati asove stranog jezika, a ovo e mu odravati vrt, ili sporazum prevozioca da stolaru preveze neku robu, a on da mu napravi deo namjetaja. Dug je bio put kojim su bezimeni kontrakti uli u krug zatienih ugovora. Od kada su nastale ove institucije, poela se upotrbljavati tuba zbog prevare ili za neosnovano obogaenje. To se koristilo kada je na osnovu saglasnosti volja jedna stranka izvrila svoju obavezu, a druga odbija da ispuni svoje obeanje. Tada je onaj koji je ispunio svoju obavezu mogao da tui drugu stranu zbog prevare. Ovi ugovori nisu imali karakter 106

kontrakta koji obavezuje.iz razloga to nije postojao nain da se natjera druga strana da izvri svoju inidbu. Tej je pretor omoguio da se tui onaj koji svoju obavezu ne izvri. injenica koja je navoena u tubi bila je da je tuilac izvrio svoju obavezu. Kasnije je stvorena jo jedna mogunost, da ugovorna vijerna strana,kada ispuni svoju inidbu,dik druga jo nije izvrila svoju, trai raskid ugovora i povraaj onog to je dala. Tuba se zvala condictio ex poenitentia (poenitentia znai kajanje: smatralo se da se stranka pokajala). Bezimeni ugovori lie na realne kontrakte, jer i kod ovih sam sporazum ne obavezuje, potrebno je da jedna strana izvri svoju inidbu. Zato ih neki nazivaju ''neimenovani realni kontrakt'', za razliku od ''imenovanih''. U imenovanim realnim ugovorima postoji tijesna veza izmeu obaveza jedne i druge strane. Prestacija onog koji je primio stvar sastoji se u tome to istu stvar (posluga, ostava, zaloga) ili istu koliinu iste vrste stvari (zajam, neredovni depozit) treba da vrati. Iz bezimenih ugovora nastaju obaveze koje meusobno nemaju nikakve veze, osim to jedna drugoj slue kao osnov tek kada jedna strana izvri svoju prestaciju, stie osnov da zahtjeva od druge ispunjenje njene obaveze. Pravnici uvene bejrutske kole podjelili su bezimene kontrakte u etiri grupe. Oni su tvrdili da postoje bezimeni kontrakti tipa: do ut des (dajem ti svojinu ili neko drugo stvarno pravo da bi i ti meni dao, zatim do ut facias (dajem ti da bi mi neto uinio), facio ut des (inim ti da bi mi dao), i facio ut facias (inim da bi ti meni neto uinio). Najvaniji bezimeni kontrakti su: permutation (trampa, razmjena) aestimatum i precarium. Permutatio (trampa, razmjena) je ugovor kojim jedna strana daje u svojinu neku stvar, a druga se obavezuje da e dati neku svoju stvar. Ovaj ugovor se nije razlikovao od prodaje. Ali postoje razlike: kupoprodaja je konsensualna, a trampa realna, prodajom se ne prenosi svojina, a trampom se prenosi, i trampa, za razliku od prodaje moe biti raskinuta ''zbog pokajanja''. Aestimatum je ugovor izmeu trgovaca na veliko ili proizvoaa i trgovaca na malo, kojim trgovac na veliko daje neku svoju robu da se proda, s tim da se neprodato vrati, a za svaki prodati komad da se plati unaprijed predvieni iznos. Trgovci na malo su izbjegavali da kupuju vee koliine robe od prizvoaa ili trgovca na veliko, jer nisu znali da li e moi sve da prodaju. Ovim ugovorom je uklanjan taj rizik. Precarium (od precarious dodjeljen na molbu) je bezimeni ugovor tipa facio ut facias, kojim neko daje dio svoje imovine (obino zemlju) drugom, tako da je u svako doba moe uzeti natrag, a onaj koji je primio ima obavezu na neko injenje (npr. da mu radi na imanju odreeni broj dana). To je stara ustanova, esto koritena u odnosima patrona i klijenata, a puni zamah dobila u vrijeme feudalizacije carstva. Ovaj ugovor ima slinost sa poslugom. Razlika je u tome to se posluga ugovara na odreeni rok i poslugodavac prije isteka ne moe zahtjevati svoju stvar.

Pacta (304-305)
Pacta je neformalni sporazum koji ne spada u kontrakte. Takvi suporazumi mogu biti zatieni (pacta vestita) i bez zatite (pacta nuda). Pactum potie od pax (mir). Rije pakt znai neko rjeavanje sukoba, nagodbi. U tom smislu ga upotrebljava Zakon 12 tablica, ako neko osakati drugog, pa se ne nagode neka se primjeni talion. U starom pravu ugovor se jasno razlikuje od pakta. Prvi je formalan, a drugi neformalan, onaj je zatien, a ovaj nezatien. Tada se u punoj mjeri primjenjuje pravilo: prost sporazum ne stvara obligaciju ili iz prostog sporazuma ne raa se prpavo na tubu. Tokom vremena su neformalni sporazumi dobili zatitu. Najprije oni koji su zakljueni uz postojei ugovor i koji mijenjaju njegovo osnovno dejstvo dodatni paktovi. Ako su ispunjeni uslovi oni daju pravo na prigovor. Zato se sada kae da go sporazum ne stvara obligaciju, ali daje pravo na prigovor. Prodorom konsensualizma neformalni sporazumi dobijaju zatitu, to su pretorski paktovi. U vrijeme carstva i imperator svojim zakonima poinje titi neke neformalne ugovore, koji su ranije zakljuivani u odreenoj formi. To su zakonski ili imperatorski paktovi. Tako imamo pored nezatienih neformalnih sporazuma i zatiene koji se pribliavaju kontraktima. Ugovor u irem smislu obuhvata kontrakte i pakta. Razlika se zadrala neto zbog tradicije, a neto zbog toga to su na razliit nain zatieni. Kontrakti imaju svoje posebne tube, to nije sluaj sa paktovima. Postoje tri vrste zatienih neformalnih sporazuma: dodatni (pacta adiecta), pretorski (pacta praetoria) i zakonski ili imperatorski (pacta legitima). 107

Dodatni neformalni sporazum (305)

esto se uz glavni ugovor zakljui sporazum koji donekle mijenja osnovno dejstvo ugovora. Takav sporazum predstavlja dogovor o kamatama kod zajma, o plaanju cijene u nekoliko rata kod kupoprodaje, o mogunosti raskida ako se stranka pokaje. Ove paktove srednjovjekovni pravnici su nazivali dodatnim. Da li e vaiti dodatni sporazum zavisi od vie okolnosti: da li je glavni ugovor, da li oteava poloaj dunika ili ga olakava, da li je sporazum zakljuen odmah uz glavni ugovor ili poslije izvjesnog vremena, naknadno. Sporazum koji ublaava dunikovu obavezu dosta rano je dobio zatitu putem prigovora. Sporazumi koji oteavaju poloaj dunika, dobili su zatitu tek krajem klasinog perioda i to pod uslovom da je ugovor bonae fidei i da su zakljueni in continenti.

Pretorski paktovi (pacta praetoria) (305-306)

U etvrtom poglavlju Vjeitog edikta pretor na uopten nain obeava da e dati zatitu neformalnim sporazumima ako nisu zakljueni prevarno i ukoliko su u skladu sa zakonima i senatskim odlukama. 1. Receptum arbitrije neformalni sporazum koji zakljuuju stranke u sporu, s jedne strane, i neki graanin s druge strane, kojim ovaj obeava da e rijeiti njihov spor. Time stranke spor povjeravaju nekom sugraaninu u iji sud imaju povjerenja. Prethodno parniari meusobno zakljuuju pakt o tome da e na ovaj nain rijeiti spor. Taj njihov sporazum se zove kompromis, i on je tek u vrijeme carstva dobio zatitu, postavi jedan od zakonskih paktova. Graanina koji je na sebe preuzeo ulogu arbitra, pretor je mogao natjerati da izvri obeaenje i uzimanjem zaloga ili novanom kaznom. 2. Receptum nautarum, cauponum et stabulariorum je sporazum kojim se vlasnik broda, krme ili tale obavezuje putniku da e stvari koje je primio vratiti neoteene. Ako roba ili konji pretrpe tetu ili nestanu, odgovaraju ova lica, ak i kada nije dokazana njihova krivica. Jedino ne odgovaraju za tetu nastalu viom silom. Putnik kome su stvari nestale ili su oteene imao je pravo tube protiv gostioniara, vlasnika tale ili broda. 3. Receptum argentari je neformalni sporazum kojim bankar preuzima na sebe isplatu nekog postojeeg ili budueg duga svog klijenta. To moe biti ugovor kojim bankar obeava da e isplatiti odreenu sumu od novca koji klijent ima kod njega na uvanju. A moe se odnositi i na dugovanje klijenta iz ugovora, koji jo nije zakljuen. Time se pojaava kredit ovog lica, jer e njegov povjerilac, kao neku vrstu garanta imati samog bankara. Povjerilac iz ovakvog odnosa (onaj kome treba bankar da isplati) ne moe zahtjevati tubom isplatu. To moe uiniti samo klijent koji je stranka u paktu, i to jednom vrstom tube koja se zove actio recepticia. 4. Constitutu debiti je sporazum kojim jedna stranka obeava da e u odreenom roku isplatiti svoj ili tui dug. Sutina posla naroito u prvo vrijeme, bilo je odreivanje roka, jer stare transakcije ostavljaju po strani rok (stipulacija, neksum, ekspensilacija) za to bi moda, bilo ispravnije ovaj pakt nazvati ustanovljenje roka. Kasnije je dobio i druge namjene pa je postao i nain preuzimanja tueg duga. 5. Pactum de iureiurando (sporazum o zakletvi) je neformalni sporazum kojim se stranke dogovaraju da e spor rijeiti zakletvom. Upotrebljavao se kada je sporna svojina na stvari ili dug. Povjerilac ili vlasnik ponude drugom licu da se zakune da ne duguje, ili da je stvar njegova.

Pacta legitima (zakonski paktovi) (306-308)

Vladari su na sebe preuzeli ulogu davanja zatite neformalnim sporazumima. Za ove sluajeve se smatralo da ne spadaju u kontrakte i oni su zatieni tubom koja se zvala actio ex lege (koja se podie na osnovu zakona), a samim tim sporazumi se zovu pacta legitima (neformalni sporazumi zasnovani na zakonu). Postoje tri ovakva pakta: kompromis, sporazum o mirazu i poklon. Kompromis je sporazum kojim stranke obeavaju da nee svoj spor iznositi pred pretora, ve e ga povjeriti jednom graaninu koga same odrede i sa kojim e kasnije zakljuiti receptum arbitri. Prije toga je da bi obavezivao morao biti zakljuen u obliku stipulacije. Obeanje miraza ako nije imalo oblik verbalnog kontrakta, nije obavezivalo. Tek je u petom vijeku jednom naredbom predvieno da i neformalno obeanje miraza daje pravo na tubu. Poklon je najvaniji od zakonskih sporazuma. Poklon je ugovor kojim jedna strana obea da e dati drugoj neku stvar ili sumu novca. U irem smislu spadaju u poklon i drugi dobroini akti kao to su isplata ili oprotaj neijeg duga, ustupanje tubine itd. Poklon se raa jednostranim obligacionim 108

odnosom, u kome postoji obaveza samo na strani darodavca. Kod mnogih naroda poklon je igrao veliku ulogu. Prema nekim istraivaima razmjena poklona je najraniji oblik prometa i praizvor obligacija. To su pokloni koji obavezuju obdarenog da ih uzvrati. Oni slue razmjeni ali i sticanju ugleda. Iz vremena republike imamo dva zakona koji su se odnosili na poklone. To je najprije Cincijev zakon iz 2004. godine stare ere. Cincijev zakon je zabranio poklone advokatima. Drugim licima je dozvolio samo poklone do odreene vrijednosti, jedino je eni i lanovima porodice dozvoljeno da primaju i vee poklone. Isti smisao je imao i Kalpurnijev zakon, zabranio je davanje poklona magistrima uz neke druge mjere kojima se pokualo spreavanje korupcije. U klasinom pravu uvedeno je pravilo da poklon izmeu branih drugova nije dozvoljen. To su nametnuli ueni pravnici, vjerovatno ljudi u godinama koji su imali mlae ene. Do uvoenja pakta o obeanju poklona dolo je tek u vrijeme Justinijana kada je donijet propis po kome obeanje poklona koji ne prelaz 500 zlatnika obavezuje. Za poklone vee vrijednosti bila je potrebna, ne samo pismena forma, nego je takav ugovor morao biti registrovan.

Kvazikontrakti
Pojam (308-309)
Priblino se prevodi kao nalik, nepravi, tobonji, dakle: nepravi, tobonji ugovor. Rimski pravnici nikada nisu upotrbljavali izraz kvazikontrakt ili kvazidelikt. Gaj i dr. Pravnici kau da kao iz ugovora, tobo iz ugovora nastaje obligacija. Tokom srednjeg vijeka ovo tobo iz ugovora dalo je pojam tobonji ugovor. Ako neko isplati sumu novca koju ne duguje, klasini pravnici su smatrali da time nestaje obligacija koja spada u kontrakte, to realne, jer se obaveza raa iz predaje stvari. Od kada je Pedije doao do saznanja da nema ugovora bez saglasnosti volja, isplata nedugovanog se nije mogla ubrojiti u kontrakte, jer kod nje oigledno nema ove saglasnosti. Za isplatu nedugovanog kau da je nepravi zajam, neovlateno obavljanje tuih poslova to porede sa mandatom,sluajnu smjeu stvari sa ortaklukom. U kvazikontrakte spada pet obligacionih odnosa: pravno neosnovano obogaenje, neovlateno obavljanje tuih poslova, sluajna imovinska zajednica, tutorstvo i legati koji stvaraju obligacije.

Condictiones sine causa (pravno neosnovano obogaenje) (309-311)

Pravno neosnovano obogaenje je orginalna tvorevina romskog prava. Osnovni razlog za uvoenje ovog pravnog instrumenta je praktina potrba jednog sistema koji je morao da preraste prvobitni formalizam i apstraktnost. Kondikcije su uvedene da prue mogunost pokretanja spora u nekim sluajevima koji su vapili za pravnim regulisanjem, a nisu bili pokriveni postojeim sistemom tubi, koje se temelje na svojini, na formalistikom kontraktu i na ogranienom broju delikta. Osnovni razlozi zbog kojih su uvedene kondikcije su bili izvjesni nedostaci starog civilnog prava. To je najprije apstraktnost naina za prenosenje svojine. Ako su zadovoljni zahtjevi forme, mancipacije i ''ustupanje na sudu'' prenose svojinu, bez obzira da li je ostvaren cilj koji su stranke imali na umu (npr. nesueni tast buduem zetu da miraz, a ovaj ocjeni da mu se miraz svia i ne eli da mu ga vrati ali mu se djevojka ne svia i nee da se oeni). Ukoliko ima elemenata prevare odonda od kada je Pretor uveo odgovornost za ovaj delikt, mogao je zet da odgovara. Ali to nije uvijek sluaj, kod tradicije se zahtjeva iusa causa, al se ne insistira mnogo da kauza zaista bude iusta. Prenos svojine e biti definitivan iako postoji zabluda o pravnom osnovu. Tako e neko ostati bez stvari koja je prela u tuu imovinu i ne moe podii svojinsku tubu. Drugi razlog lei u nekim osobenostima pravnog reima rei vindicatio. U naelu se ne moe podii svojinska tuba za sumu novca, osim ako taj novac nije u odreenoj kutiji ili kesi, koja e biti donijeta na raspravu. Novac i druge po rodu odreene stvari se uglavnom zahtjevaju tubama in personam, a ne putem actio in rem. Postoji jo jedan razlog. Ima transakcija koje nisu liene pravnog osnova, ali takvu kauzu javni 109

poredak ne priznaje. Za ovakve sluajeve kae se da je do obogaenja dolo na osnovu nemoralnog, ''prljavog'' pravnog osnova (turpis causa). Da bi popunili ovu prazninu, dva zakona, Silijev (lex Silia iz vremena prvog punskog rata) i Kalpurnijev (lex Calpurnia iz vremena drugog) uveli su kondikcije. Prvobitno njegov domen primjene bio je dosta ogranien. Osnovni cilj kondikcije je da se povrati stvar koja je prela u tuu imovinu, ali je taj prelazak neopravdan, bez valjanog osnova. Onaj ko podie kondikciju nije vie vlasnik. Ako je jo uvijek stvar njegova, nema bogaenja. Zato se kae: ko moe da vindicira, ne moe da kondicira i obrnuto. Postoji tesna veza izmeu neosnovanog obogaenja i zajma. Neki su zakljuivali da je koren ideje neosnovanog obogaenja u zajmu: povjerilac moe da zahtjeva ono to je isplatio (u zabludi, mislei da je duan) i zato to se polazilo od toga kao da je dao na zajam, da postoji kvazi-zajam (quasi ex mutuo).2 Nezavisno od zajma nastalo je naelo da se moe traiti ono to se neosnovano nae u tuoj imovini, pa je to pravilo primljeno na mutui datio. Najvaniji sluajevi pravno neosnovanog obogaenja su sledei: isplata nedugovanog, davanje stvari po osnovu koji nije ispunjen ili je otpao i davanje po nemoralnom osnovu. 1. Isplata nedugovanog (condictio indebiti) postoji kada neko preda sumu novca ili drugu stvar, mislei da je duan, a dug ne postoji. 2. Isplata po osnovu koji nije ispunjen ili je otpao je slina isplati nedugovanog. Neispunjen osnov postoji u sluaju bezimenih ugovara u kojima jedna strana izvri svoju obavezu, a druga odbije da ispuni ono to je obeala. 3. Isplata po nemoralnom osnovu (condictio ob turpem vel iniustam causam) daje pravo na povraaj isplaenog, iako osnov postoji, jer sa tim osnovnom nije neto u redu zato to se protivi moralu. Nemoralnost treba da postoji na strani onog koji je primio, a ne onog koji je dao. Ima poslova koji su obostrano nemoralni, kao to je sporazum sa prostitutkom. U tom sluaju niko nema pravo na povraaj.

Negotiorum gestio (neovlaeno obavljanje tuih poslova) (311-312)

Neovlaeno obavljanje tuih poslova se deava ako neko uini za drugog neki pravni ili faktiki akt iako nije od vlasnika dobio takvo ovlatenje. Odsutnom susjedu neko popravi krov da ne bi zgradi propadala (faktika radnja) ili plati porez (pravni akt). Ako susjed odobri posao, dok on jo traje, neovlateno poslovanje postaje ovlateno i dobija karakter mandata. To se naziva naknadno odobrenje. Obavljanjem tuih poslova bez odobrenja nastaje obligacioni odnos izmeu vlasnika (dominus negotii) i lica koje to radi (negotiorum gestor). Negotiorum gestor mora da pokae panju kao u svojim poslovima, a u Justinijanovom praavu jo i vie. On ima pravo na nune i korisne trokove, ali ne i na luksuzne. Popravio je krov zgrade koji prokinjava (nuni trokovi) zamjenio ovlaeni malter (korisni) i naruio gipsane ukrase na tavanici (luksuzni trokovi). Ove poslednje, vlasnik nije duan da nadoknadi. Gestor nama pravo na naknadu ako je vlasnik izriito zabranio obavljanje poslova. Od ovog pravila postoji izuzetak, koji je razumljiv, ako je i pored zabrane neko organizovao sahranu lana porodice odsutnog, imae pravo da zahtjeva trokove sahrane.

Ostali sluajevi (312)

Communio incidens je zajednica imovine do koje dolazi bez volje suvlasnika. Takav je sluaj meu sanasljednicima, izmeu suvlasnika nedjeljive i nedjeljive stvari koja jo nije podjeljena. Izmeu suvlasnika nastaje obligacioni odnos koji lii na ortakluk. Oni imaju pravo da zajedniki koriste stvar srazmjerno svojim udjelima u susvojini, i eventualni dobitak ili tetu na isti nain dijele. Postojale su tri tube koje su sluile u ovim sluajevima: actio communi dividundo (za diobu susvojine), actio familiae erciscundae (za podjelu konzorcijuma) i actio finium regundorum (za utvrivanje mea). Tutorstvo kada prestane, raa meusobna prava i obaveze izmeu tutora i tienika. Ovaj odnos ne spada u ugovore. On je kvazi kontrakt. Obaveze tutora su da vrati imovinu, da podnese raun i da nadoknadi tetu do koje je dolo njegovom krivicom. Pupila je duan da nadoknadi mogue trokove koje je tutor imao oko imovine, da preuzme na sebe obaveze koje proizilaze iz aktivnosti 110

tutora. Legati - stvaraju obligacioni odnos imeu nasljednika i legatara do koga nije dolo voljom stranaka, te se svrstava u kvazikontrakte.

Delikti
Pojam i vrste delikata - (312-313)
Delikt znai: nedozvoljena, protivpravna radnja. Uinilac delikta zove se delikvent. Delikt je nedozvoljen akt, prekraj pravne norme. Delikti mogu biti javni i privatni. Javni su oni kod kojih je ugroen javni interes, iako tubu za njih moe pokrenuti i privatno lice. Oni imaju element drutvene opasnosti i izazivaju javne represije. Zovu se i krivina djela. Mnogi napadi na pojedinca predstavljaju krivino djelo, npr. ubijstva. Teke tjelesne povrede i kraa u starom pravu ostaju u okvirima privatnog prava, ali kasnije prelaze u krivina djela. Privatni delikti ne predstavljaju drutvenu opasnost. Tubu za njih ne pokree dravni organ, ve pojedinac i po pravilu dovode do nastanka obligacije, do imovinske odgovornosti. Staro rimsko pravo je u javni delikt ubrajalo: ubijstvo, izdaja, preoravanje mea, podizanje ruke na porodinog starjeinu, bacanje ini na usjeve. Kasnije se tome pridruje i povreda dostojanstva rimskog prava. Reagovanje na delikte prolo je dug put, preko krvne osvete, preko taliona ''oko za oko, zub za zub'', do nagodbe izmeu oteenog i delikventa i unaprijed propisani iznos koji treba platiti za odreeni delikt. Tek uvoenjem kompozicije delikt postaje izvor obligacije. Neke delikte predvidjelo je civilno, a neke pretorsko pravo. U delikte ius civile-a spadaju dva stara: iniuria i fortum i dva neto novija: damnum iniuria datum i rapina. U pretorske delikte spadaju: metus, dolus malus i fraus creditorum.

Neke osobenosti deliktnih obligacija (313-314)

Pravni reim obligacije se razlikuje od onog koji se primjenjuje na kontraktne obaveze. Te razlike proistiu iz ideje osvete, koje kod ugovorne odgovornosti nema. Evo nekih: 1. iri je krug lica koji mogu biti dunici iz delikta. Dok se za ugovore trai pravna i poslovna sposobnost, deliktno odgovorno je gotovo svako lice koje ima fiziku linost, ukljuujui i robove. Kasnije su izuzete neke kategorije kao to su djeca i duevno bolesna lica. 2. Smru se ugovorne obaveze ne gase, osim onih koje su intuitu personae. Nasuprot tome, deliktne se gase osveta nije mogua nad umrlim, a nepravina je prema lanovima njgove porodice. 3. Obrnuto je u sluaju gubitka statusa. Capitis deminutio po pravilu gasi kontraktnu obavezu, koju e u nekim sluajevima preuzeti neko drugi (usvojilac), a deliktna obaveza ostaje. Osveta je mogua, jer postoji fizika linost delinkventa. 4. Ako postoji pluralitet dunika iz ugovora oni odgovaraju ili podjeljeno ili solidarno, ali u svakom sluaju potraivanje moe biti naplaeno samo jednom. Nasuprot tome, ako postoji vie uinilaca delikta, sadelinkventi odgovaraju kumulativno svaki od njih mora da plati dugovani iznos. Postoji jo jedna specifinost deliktnih obaveza. One se moraju ostvariti u roku od godinu dana. Poslije toga penalna tuba se pretvara u reipersekutornu: umjesto prava na viestruki iznos povjerilac dobija jednostruku vrijednost stvari.

Delikti ius civile-a

Iniuria (314-315)
Zakon 12 tablica je propisao odgovornost za dva delikta koji imaju karakter privatnih, jedan je usmjeren protiv linosti (iniuria) a drugi protiv imovine (fortum). Iniuria u irem smislu obuhvata tri oblika napada na tjelesni integritet: injuriju u uem smislu, prelom kosti i osakaenje. Inijurija je nastraj na tijelo koji ne ostvalja posljedice: udarac akom ili tapom, guranje, lienje slobode. Kazna je bila 25 asa. Prelom kostiju je kanjavan sa 300 asa, ako je povrijeeni slobodan, a sa 150 ako je rob. Osakaenje (bukvalno: istrgut, isupan ud), je trajno osakaenje.Ovde Zakon 12 tablica predvia mogunost dobrovoljne kompozicije, ali, ako se ne nagode, dozvoljava talion. Od sredine perioda republike i u klasino doba ovaja delikt je pretrpio velike promjene. Teke tjelesne povrede su postale krivina djela, a ubijstvo i povreda roba prelaze u imovinske delikte protiv gospodara. U klasinom pravu delikt mijenja svoju sutinu. Umjesto napada na tjelesni, postoji napad na moralni integritet, 111

blizak dananjoj uvredi ili kleveti. Rimljani su od ranije poznavali krivina djela lanog obvikavanja (uinilac je dobijao usijanim gvoem ig na elu u obliku slova K od kalumnijator, to znai klevetnik). Naroito je zatiena ena na javnom mjestu, tako da je kanjavano ne samo svako dobacivanje, ve i odvoenje pratioca (ugladna ena se nije pojavljivala na ulici bez pratioca, koji je obino bio neki djeak rob).

Kraa (furtum) (315-316)

Rimsko shvatanje krae ima nekoliko karakteristika. Najprije kraa je ire shvatana, tako da obuhvata i ono to se danas zove utaja ili pronevjera. Zatim postojalo je vie oblika krae koji su razliito kanjavani. I na kraju srazmjerno je blago kanjavano. Jedino je strogo kanjavan rob u krai kao i lopov koji je uhvaen na djelu. Ostali su plaali dvostruku vrijednost stvari. Najtei oblik krae je nona kraa sa upotrebom oruja. Vlasnik je mogao da ubije svakog lopova ukoliko vikom sazove susjede. Drugi uslov, koji se podrazumjeva, je da lopov njega ne ubije. Ako je lpov uhvaen na djelu (ne nou i bez oruja), dosuivan je pokradenom u duniko ropstvo, a rob je batinan i bacan sa Tarpejske stijene. Teka kazna za robove trebalo je da sprijei ono to se lako moe dogoditi i to je moglo da ugrozi robovlasnike. Lopov koji nije uhvaen na djelu osuivan je na dvostruki iznos vrijednosti. Rimljani su bili blai prema lopovima nego prema zelenaima, jer su lopove osuivali in duplu (dvostruka vrijednost), a druge na etvorostruki iznos. Rimljani su smatrali da im u najveoj mjeri pripada ono to su oteli od neprijatelja, tako su spartanci vaspitavali djecu da su ona, kao neku vrstru priprema za ratovanje, krala voe, ali su ih estoko batinali ako budu uhvaeni na djelu. Ako je neko sumnjao na drugog da ga je pokrao, mogao je primjeniti poseban nain pretraivanja ''pomou inije i konca''. Ako je kod nekog pronaena tua stvar na osnovu inije i konca, osuivan je da plati trostruko. Trebalo je vlasniku naknaditi trud oko pretraivanja i to bez odjela. Zato je ovde kazna vea nego kod obinog lopova (obini lopov dupla vrijednost). Osumnjieni je mogao da tvrdi da mu je stvar dalo drugo lice i protiv njega je imao pravo na tubu za podmetnutu stvar koja je takoe glasila na trostruki iznos. Vrsta krae je ''kraa upotrebe''. Kraa upotrebe postoji kada se neovlateno koristi stvar (npr. kad neko due jae konja nego to je ugovoreno). Kraa je ne samo izvor obligacije (na dvostruku, trostruku, etvorostruku vrijednost stvari), ve i osnov za krivino gonjenje.

Damnum iniuria datum (316-318)

Damnum iniuria datum je delikt kojim se nanosi teta, ali bez namjere da se neposredno ostvari korist. Zakon 12 tablica, kao i drugi primitivni zakonodavci, ne poznaje opti pojam naknade tete. U treem v.s.e. donijet je Akvilijev zakon, koji ima epohalni znaaj za pravnu istoriju. Prvi put je na manje vie uopten nain postavljeno naelo naknade tete. Primitivni mentalitet vie tei za osvetom nego za obeteenjem. Ako doe do prekraja pravne norme, staro pravo uglavnom gleda kako da kazni krivca, a malo vodi rauna o rtvi. A i ljudi se radije svete, nego to primaju naknadu. Kasnije, kada poinju prodirati trina mjerila i kada se uvia da umjesto jedne stvari moe doi druga, postepeno se formira svijest o mogunosti naknade. Akvilijev zakon upravo je svjedoanstvo o tome kako su Rimljani relativno rano, prije drugih naroda, doli do tog otkria. Zakon ima tri poglavlja. U prvom poglavlju stoji da e onaj koji ubije roba ili rtvorononu ivotinju koja ivi u stadu, biti duan da naknadi najveu vrijednost koju su stvar ili rob imali u posljednjih godinu dana. To znai, ako je izgubio oko prije nekoliko mjeseci, bie isplaena vea vrijednost roba iz vremena kada je bio zdrav i itav. U drugom poglavlju predviena je odgovornost sapovjerioca koji oprosti duniku dug, ime teti ostale sapovjerioce. Duan je im naknadi tetu. Tree poglavlje regulie odgovornost za ostale vrste tete, koje nisu predviene prvom glavom. Za njih je predviena naknada u visini najvee vrijednosti koju je stvar imala u proteklih trideset dana. Indirektne poslijedice i one koje su nanijete neinjenjem nisu kanjive. Naravno da se zhtjeva i krivica, ali je bio dovoljan i najmanji nehat. Tokom klasinog perioda neka od ovih pravila su ublaena, tako da se zakon poeo primjenjivati i na posredne poslijedice (npr. Neko odsijee konopac kojim je bio vezan rob i ovaj pobjegne), kao i na tete koje su izazvane neinjenjem. Tuba se zove actio legis Aquiliae i ima penalni karakter. Iako trai vrijenjdnost stvari, penalni karakte ove tube ogleda se u tome to se ne zahtijeva prosta vrijednost, ve najvea vrijednost u odreenom periodu. Na lex Aquilia i kasnijim njegovim tumaenjima 112

izgraena je savremena teorija naknade tete. Zato se i danas tuba za oteenje zove akvilijanska.

Rapina (grabiti,oteti) (318)

Rapina je razbojnitvo, otimanje stvari. Od ove rjei potie engleska rje rape, to znai silovanje. Rapina rimskog prava je tei, kvalifikovani oblik krae. Lopov do stvari obino dolazi potajno, iako to nije uvjek sluaj (neko zgrabi stvar i pobjegne), a razbojnik otvoreno i nasilno trai:pare ili ivot. Prije nego to se izdvojio u poseban delikt, ovakav nain otimanja je smatran za krau uhvaenu na djelu. I kasnije, oteeni je mogao da bira da li e pokrenuti actio furti manifesti ili posebnu actio vi bonorum raptorum (tubu zbog otetih stvari), koja je glasila na etvorostruki iznos. Pored toga,vlasnik je imao pravo na povrat stvari. Tako je actio vi boorum raptorum postala mjeovita, obuhvatala je i vrijednost stvari i kaznu na trostruki iznos. Ako je bilo vie razbojnika, svaki je bio duan da plati ovaj iznos (kumulativna odgovornost).

Pretorski delikt
Opti pogled (318-319)
U ptrijarhalnom Rimu na sedam breuljaka stari moral i religija, iji su instrumenti javno mnjenje i cenzorske biljeke, bili su dovoljni da sprijee prevare, i ,ako do njih doe, da kazne krivca. irenjem drave, i slabljenjem religije i morala doveli su do toga da ovo nije bilo dovoljno. Zato pretori svojim ediktima daju mogunost odbijanja tube iz posla do koga je dolo prevarom ili prinudom, dozvoljavaju povraaj u preanje stanje i stvaraju posebne tube kojima tite rtvu i kanjavaju delikventa. Tako nastaju tri delikata: metus (prinuda), dolus malus (prevara) i fraus creditorum (izigravanje povjerilaca). Postoje i neki drugi, manje vani delikti koje je pretor sankcionisao: skrnavljenjem groba, navoenje na zlo tueg roba.

Metus (prinuda) - (319)

Metus je delikt koji se sastoji u tome to je neko primorao drugog da zkljui ugovor koji ne bi zakljuio da prinude nije bilo. Prinuda se moe sastojati u primjeni zla (tua, vezivanje, paljevina usjeva) ili u prijetnji primjenom zla, u stavljanju u izgled nanoenje zla oteenom, njegovoj imovini ili njemu bliskom licu (zapaliemo ti kuu, ubiemo ti djete). Delikt je dobio zatitu krajem perioda republike kada su se naroito umnoila razbojnitva i otimaine. Da bi delikt postojao, potrebno je da je prijetnja ozbiljna tako da je u stanju da pokoleba i stabilnu linost. Govorilo se da pretor ne titi kukavice (npr.nemoe odrastao ovjek da tui djeaka, da ga je napao,nenaoruan, prinudio na zakljuenje nepovoljnog ugovora). Ako bude tuen da izvi ugovor zakljuen zakljuen pod prijetnjom, oteeni je mogao istai prigovor prinude, koji je trajno odbijao zahtjev tuioca. U koliko je ugovor ne samo zakljuen, ve i izvrnjn zbog prinude, mogla se podii actio quod metus causa koja je glasila na etvorostruk iznos tete. Postoji i tra mogunost povraaj u prethodno stanje. Najee se koristi kada je proteka rok za tubu pa oteeni zahtjeva restrikciju koja je jednostavnija i bra nego postupak po tubi zbog prinude.

Dolus malus (prevara) (319-320)

Dolus malus je lukavo ili prevarno postupanje s ciljem da drugi bude doveden u zabludu i oteen. Prevara postoji ne samo kada se neko dovodi u zabludu, ve i ako se samo iskoristi zabrluda u kojoj se oteeni ve nalazi. Prevara postoji i kada zablude nema, ali je stranka pokuala da doe do koristi na nain koji nije u skladu sa naelom potenja i savjesnosti (bona fides). Pravnik Pavle kae da postoji prevara ako neko trai ono to treba da bude vraeno: ''dolo facit dui petit quod redditurs est''. Pojam prevare se pojavio uporedo sa bona fides, kao njegova suprotnost. Krajem republike pretog Faj Akvilije Gal je unio u svoj edikt tubu zbog prevare: actio de doto koja je glasila na naknadu tete. Tueni se mogao osloboditi odgovornosti ako vrati ono to je primio na osnovu posla do koga je dolo 113

putem prevare. Ako je prevareni tuen da izvri obavezu iz ugovora koji je prevarno zakljuen. Postojala je mogunost i povratka u prethodno stanje, u kom sluaju optueni nije postajao infaman.

Fraus creditorum (izigravanje povjerilaca) (320-321)

Kada se poslije Petelijevog i Papirijevog zakona postepeno uvodi izvrenje na imovini, javio se rizik za povjerioce. Dunik moe postati pretjerano ''velikoduan'': poklanja ili prodaje budzato svoje stvari, ne naplauje dugove. Povjerioci mogu biti oteeni i ako se dunik ne dri redosljeda, nego isplauje svoje dugove preko reda. Obino se radi o duniku koji ima nekolicinu povjerilaca. Upravo se ovde javila prva sancija. Ako dunik isplati jednog povjerioca, oni koji imaju pravo prvenstva mogu podii interdikt (interdictum fraudatorium) kojim e zahtjevati od privilegovanog povjerioca da vrati ono to je primio. Uslov je da je ovaj znao da je dunik insolventan, da mu je imovinska pasiva vea od aktive. Time je sprijeen samo jedan nain izigravanja povjerilaca. Neto je iri domaaj bio povratak na ranije stanje (restitution in integrum), koji je dozvoljen poetkom klasinog perioda. Actio Pauliana se koristila za spreavanje svih ili gotovo svih postupaka dunika koji idu na tetu njegovih povjerilaca. Uslovi za njeno podizanje su: teta (poveana insolventnost), svijest o instolventnosti na strani dunika i saznanje da je dunik insolventan na strani onih koji su primili neto iz njegove imovine. teta (eventus damni) se sastoji u otuenju nekih stvari ili isplati novca, teretnim (prodaja) ili dobroinim poslom (poklonom, opratanjem duga). Drugi je uslov consilium fraudis savjest dunika da je insolventan, njegova nesavjesnost u odnosu na povjerioce. Ovo se pretpostavlja, to je i shvatljivo: obino ovjek zna kada je prezaduen, a dokazivanje da je znao nije ni malo lako. Trei uslov je conscientia fraudis na strani onog koji je primio neko dunikovo raspolaganje. Potrebno je da to lice zna da je dunik insolventan i da svojim aktom teti povjeriocima. Taj uslov se ne trai od onog koji je bez naknade dobio neto od dunika. Ako je posao dobroin (lukrativan), kao to su poklon ili oprotaj duga, onda tree lice moe biti savjesno, ipak e morati da vrati ono to je primilo. Ovde pravo treba da izabere ko e snositi krajnje posledice, povjerilac ili tree lice. Jedno izbjegava tetu, a drugo proputa da se obogati. Zato se pravni poredak stavlja na stranu onog kome prijedi teta (damnum), a ne onog koji proputa korist (lucrum). Actio Pauliana se podie protiv dunika, ali je u tom sluaju njena djelotvornost ograniena. Moe se staviti u zatvor da bi se sprijeilo njegovo dalje rasipljnje imovine. Mnogo je fikasnija tuba protiv treih lica, jer im nalae da vrate u imovinsku masu dunika ono to su primili. Fraus creditorum je delikt koji, vie nego ostali, ima imovinski karakter, pa je dozvoljeno da naslednici oteenog pokrenu actio Pauliana, kao to je dozvoljeno tuiti i naslednike insolventnog dunika. Delikt postoji i u dananjem pravu (''pobijanje dunikovih radnji van steaja''), a tube se i danas zove paulijanska.

Kvazidelikti (321-323)
Pojam postoje pravi ugovori i kvazikontrakti, pravi delikti i kvazidelikti. Obligacije nastaju quasi ex delicto (quasi ex maleficio) u sledeim sluajevima: - kada sudija uini spor svojim (si iudex litem suam fecit) - kada nastane teta zbog izbaenih ili prosutih stvari (tuba: actio de effusis vel deiectis) - teta koja moe nastupiti zbog postavljenih ili objeenih stvari (de positis vel suspendis) - teta na stvarima koje su povjerene brodarima, krmarima ili vlasnicima tala (actio in factum adversus nautas, caupones, stabularios). 1. Ako sudija uini spor svojim (si iudex litem suam fecit). To se deava kada sudija ne donese presudu na vrijeme ili nesavjesno presudi na tetu jedne stranke. Ako sudija suvie odugovlai sa presudom, moe tuilac izgubiti mogunost da ponovo pokrene spor, jer se parnica mora okonati do kraja mandata pretora. Jo od Zakona 12 tablica mogla je oteena stranka da bui sudiju i da trai naknadu tete. Tuba iz ovog delikta, kao to smo vidjeli, u nekoj mjeri bila je zamjena za albu. 2. teta zbog izbaenih ili prosutih stvari postoji ako je neko sa prozora kue ili sa broda prosuo ili izbacio neto to je palo na prolaznika. Tuba se zvala actio de effusis vel deiectis (za prosute i izbaene stvari). 114

3. Slian prethodnom je delikt postavljenih ili okaenih stvari. Kada neko na zid ili prozor objesi, pstavi neto, ne mora ta stvar da padne i da povrijedi nekog, on e odgovarati ukoliko prijeti opasnost po prolaznike. Ne samo saksije cvijea, ve i oteen malter, neuvrena cigla ili kamen na zidu. I ovde nema pravog delikta, jer se ne trai da je teta zaista nastupila, dovoljna je potencijalna opasnost. 4. teta na stvarima povjerenim krmarima, vlasnicima tala i brodarima predstavlja etvrti kvazidelikt. Ako konj, prtljag putnika nestanu ili se otete, makar odgovorno lice ne bi bilo krivo, moe biti tueno sa actio in factum. Ukoliko su ukuani ili pomonici (zaposleno osoblje) nanijeli tetu, plaena je dvostruka vrijednost stvari. Vlasnici brodova, tala i gostionica mogli su se osloboditi odgovornosti jedino ako je teta nanijeta viom silom ili krivicom drugih lica, koja nisu u njihovoj slubi. I ovde nema pravog delikta, jer se ne mora dokazivati da su ova lica kriva.

Docnja (Mora)
Dunika docnja (mora debitoirs) (323-324)
Ne samo to dunik treba da izvri svoju obavezu, on to mora uiniti na vrijeme. Ukoliko zakasni sa izvrenjem obaveze, pada u docnju. Pored dunike (mora debitoris) postoji i povjerilaka docnja (mora creditoris). Jedino se u nekim sluajevim i bez opomene (interpellatio) smatra da je nastala docnja. Tako je tutor po prestanku tutorstva odmah morao da izmiri svoje obaveze prema tieniku. Isto tako se smatra da lopov duguje da vrati stvar i bez opomene. Govorilo se da je lopov uvijek u docnji (fur semper in mora). Posledice Posledice dunike docnje su: pojaana odgovornost, pretvaranje obligacije u trajnu, naknada tete i, eventualno, ugovorna kazna. Dunik odgovara i za sluajnu propast individualno odreene stvari ukoliko nije na vrijeme izvrio svoju obavezu. On se i onako ne oslobaa obaveze. Toga se mogao osloboditi jedino ako dokae da bi stvar propala ak i da je na vrijeme izvrio obavezu (voda je poplavila njegovo skladite, ali i skladite povjerioca, gje bi stvar bila smjetena).

Povjerilaka docnja (mora creditoris) (324-325)

Pojam povjerilake docnje otkriva koliko su nai pojmovi povrni i uopteni. On pokazuje da je i u jednostranim obligacijama svaki povjerilac pomalo i dunik, da ne postoji stoprocentni povjerilac i dunik. Povjerilac pada u docnju amo ako neopravdano odbije prijem izvrenja. Postoje sluajevi u kojima povjerilac moe odbiti izvrenje. Ako, primjera radi, povjerilac i dunik putuju karavanom preko pustinje, pa se pojave beduini sa oiglednom namjerom da opljakaju putnike, povjerilac moe bez posledica da odbije isplatu duga koju mu u tom trenutku nudi dunik. Povjerilac ne moe odbiti prijem izvrenja i kada je ono prije roka, osim ako se ne radi o roku koji je i u njegovom interesu. Rok moe biti i u interesu povjerioca ako neko vrijeme on nema mjesta u svom skladitu za stvari koje dunik treba da mu preda. Posledice povjerilake docnje su: smanjenje dunikove odgovornosti i mogunost da se na drugi nain dunik oslobodi svog duga. Prednjem u docnju povjerilac oslobaa dunika da posveuje posebnu panju prema dugovanoj stvari. Posledice povjerilake docnje prestaju kada povjerilac izjavi da eli da primi izvrenje. Govorilo se da se ''oistio od docnje'' (purgatio morae).

Gaenje obligacija
Opti pogled (325-326)
Obligacioni odnos po pravilu ne traje dugo. Ima obligacija koje su predviene da due traju: zakup, depozit. Ideja obligacije ima u sebi ugraen i prestanak, nije cilj povjerioca da ostane zauvjek povjerilac, ve da mu dunik izvri prestaciju, ime prestaje njihov odnos. Redovni nain za prestanak obligacija je izvrenje (solutio). Ali postoje i drugi naini. Njih je pandektistika podijelila u one koji se temelje na volji stranaka (novatio, litis contestatio, pactum de non petendo) i one koji djeluju nezavisno od volje stranaka. Postoji jo jedna podjela, znai da i bez volje stranaka, samom injenicom da su odreeni uslovi ispunjeni, prestaje obligacioni odnos. To su, po pravilu, naini koje je 115

predvidjelo ius civile. Ope exceptionis (snagom prigovora) djeluju one injenice kod kojih je potrebno da se dunik prigovorom pozove na njih da bi obligacija prestala.

Gaenje voljom stranaka

Solutio (326-327)
Solutio znai ''odvezivanje'', ''razrjeenje'', ''rjeenje''. U starom pravu nije bilo dovoljno da dunik izvri prestaciju koju duguje, ve je potrebno zadovoljiti i zahtjev forme. Kod izvrenja obligacije postavljaju se pitanja: ko, kome, gdje, kada i ta treba da izvri. Obavezu treba da izvri sam dunik. Pod izvjesnim uslovima, ako obligacija nije intuitu personae, dio ili cijelo izvrenje moe dunik prenijeti na neko drugo lice. Povjerilac u takvom sluaju mora da prihvati solutio od treih lica. Duan je da primi izvrenje ak i od onog koji nije ovlaen od dunika, koji djeluje kao nezvani vrilac tuih poslova. Obligacija se izvrava na mjestu koje je predvieno ugovorom ili onde gdje sama priroda obaveze to nalae. Ako nema ovih pokazatelja, izvrava se u mjestu domicila dunika. Zato narod kae: ''Kad ti trae zajam, dolaze ti na noge, a kada zahtjeva vraanje, ide duniku na noge''. Dunik mora da izvri ono to predstavlja predmet obligacije. Povjerilac, osim ako nije suprotno ugovoreno ili ne proizilazi iz same prirode potraivanja, mora prihvatiti i djelimino izvrenje. Djelimina isplata se obraunava onako kako dunik naznai. Ukoliko je propustio da to uini, najprije se obraunavaju dugovi koji tee padaju: kamate prije glavnice, dospjeli dugovi prije nedospjelih, zalogom ili jemstvom obezbjeena potraivanja prije neobezbjeenih. Dunik i povjerilac mogu se sporazumjeti da umjesto jedne prestacije bude izvrena druga. Dunik umjesto novca, koji nema, ponudi roba ili to, a povjerilac to prihvati. Kao to je povjerilac zainteresovan da obezbijedi dokaz da dug postoji, tako je i dunik nastojao da sauva dokaz o izvrenju. Stare forme, osim verbalne akceptilacije, ovo postiu putem svjedoka ili upisom u knjige. Kasnije se poelo pribjegavati priznanicama.

Novatio (prenov) (327-328)

Novacija ili prenov postoji kada se stara obligacija ugasi i umjesto nje stvori nova. Uslovi za prenov su: novi element (aliquid novi), forma i volja da se izvri novacija ((animus novandi). Promjenjena moe biti stranka, osnov ili neki drugi vaan element. est oblik novacije jeste promjena povjerioca (cessio) ili dunika (expromisio). Ukoliko se prenov obavlja izmeu istih stranaka, onda se moe promijeniti osnov duga: dug iz delikta ili iz ugovora bonae fidei pretvori se u obligaciju stricti iuris. Novacija se obavlja putem stipulacije. Posledice novacije su da se gasi stara obligacija, to proizilazi iz same definicije. To znai da prestaje obezbjeenje koje je postojalo (jemstvo, zaloga, hipoteka), zato to je to akcesorni odnos koji prati sudbinu glavnog.

Litis contestatio (328)

Gotovo isto dejstvo kao novacija imala je litis contestatio. Zato se nazivala novatio necessaria (nuna, nevoljna novacija). U momentu zakljuenja prvog dijela postupka, meu strankama vie ne postoji dotadanji obligacioni odnos. Gase se i uzgredna potraivanja kao i bezbjeenja, bilo da su stvarna (zaloga) ili lina (jemstvo). Sada nastaje nov obligacioni odnos koji se sastoji u tome to su stranke dune da dovedu spor do kraja, do izricanja presude. Ako spor nije doveden do kraja, nemarnou sudije ili iz drugih razloga, povjerilac se ne moe vie pozivati na stari, ugaeni odnos. On gubi pravo da obnovi spor. Jedino moe tuiti sudiju to je ''uinio spor svojim''. Ali ovo ''pretvaranje starog u novo'' moe imati i povoljne posljedice po povjerioca. Nenaslediva obaveza, kao to je sluaj sa onim iz delikta, postaje naslediva, obligacije koje se moraju utuiti u odreenom roku postaju trajne.

Oprotaj duga (pactum de non petendo) (329)

Staro pravo je dozvoljavalo da povjerilac oprosti dug runiku, ali samo u odreenoj formi, koja se po pravilu sastojala u fiktivnoj isplati duga (acceptilatio, solutio per aes et libram). Jedino je za obaveze iz delikata bilo doputeno da budu likvidirane neformalnim sporazumom. Aktivnou pretora dolo se do toga da je i neformalni oprotaj duga iz ugovora obavezivao, jer bi dunik, u sluaju da se 116

povjerilac pokaje ili da se pojave naslednici koji ga tue, mogao istai prigovor kojim je zauvjek odbijao tubu. Tako je dobio zatitu neformalni sporazum (pactum de non petendo) kojim je povjerilac odustajao od svog potraivanja, a dunik se sa tim saglasi. To je bio dobroin akt, nalik na poklon.

Gaenje bez volje stranaka

Smrt (329)
Ako poemo od toga da je obligacioni odnos imovinske prirode bilo bi logino da ga smrt ne gasi. Vei dio obaveza i potraivanja prenosi se na naslednike. Postoje obligacije koje se smru gase. To su, najprije, obligacije iz delikta, koje su i pasivno i aktivno nenasledive. Niti e naslednici delinkventa odgovarati za dug dekujusa, niti e naslednici oteenog imati pravo da gone izvrioca delikta. Pretor je davao pravo na tubu naslednicima u sluaju krae i oteenja stvari, jer se polazilo od toga da bi oni dobili stvari da nisu ukradene ili oteene, to je i logino. Ugovorne obaveze su u naelu nasledive. Ovdje ima izuzetaka. Budui da se sklapaju sa osobama od posebnog povjerenja, mandat i ortakluk stvaraju obaveze i prava koji nisu nasledivi. Takoe se ne prenose obaveze iz ugovora koje raaju obligaciju intuitu personae (npr. Ugovor sa slikarom da napravi portret, sa pjevaem da nastupi na priredbi). Iz slinih razloga ne prenose se na naslijednike obaveze jemca iz sponsije i fidepromisije (dok se iz fidejusije prenose).

Captis deminutio (330)

Iako je gubitak statusa graanska smrt, ipak je to posebna institucija, koja je drugaija nego kod prave smrti. Gubitkom statusa deliktne obaveze se ne gase, jer su one vezane za fiziku linost delikventa. U nekim sluajevima primjenjuju se pravila o noksalnoj odgovornosti. Captis deminutio u naelu gasi kontraktne obaveze. Naroito maxima i media. Ako slobodan ovjek postane rob, rimski graanin peregrin, njegovi povjerioci ostae praznih aka, a ni on ne moe da tui svoje povjerioce.

Confusio (sjedinjenje) (330)

Postoji ako se u jednoj linosti nae i povjerilac i dunik. To najee biva naslijeem ili usvojenjem. Niko ne moe sam sebi dugovati. Ako je sin uzeo zajam od oca, pa otac umre i on ga nslijedi, dug se gasi. I ovo je nain koji djeluje ipso iure.

Neskrivljena propast stvari (330-331)

Dok je u rukama dunika, stvar moe propasti bez njegove krivice. Kae se da je stvar unitena sluajem ili viom silom. Drugi uslov od koga zavisi da li e se obligacija ugasiti jeste sama stvar. Obligacija se gasi samo ako je njen predmet, tanije: predmet njene prestacije, stvar koja je individualno odreena. Ako je stvar odreena po rodu propala, dunik se ne osobaa obaveze i treba da nabavi iste stvari i da ih preda povjeriocu (vreu ita,sto zlatnika). Propast individualno odreene stvari, dovodi do nemogunosti izvrenja obaveze. Ko e snositi imovinske poslijedice? Opte je naelo da snosi onaj koji je kriv, a ako niko nije kriv- vlasnik. Pravilo glasi ako je stvar data na poslugu ili majam pa bude unitena bez krivice, onaj koji je koristio ne moe da je vrati i ne snosi nikakve poslijedice zbog toga. Obeani poklon, ako predmet sluajno propadne ne obavezuje darodavca. Kod kupoprodaje je drugaije, ovdje postoji rizik od sluajne propasti na kupcu iako on nije vlasnik sve dok mu stvar ne bude predana. I pored toga to predmet vie ne postoji, on duguje novac cjenu, a ako je cjena ve isplaena, prodavac ne mora da je vrati.

Compensatio (prebijanje) (331-332)

Modestin, definie kao meusobno potiranje duga i potraivanja. Kada je dunik istovremeno i povjerilac, kada neto duguje, ali i potrauje od istog lica, onda se pod odreenim uslovima, manji dug gasi i za toliko smanjuje vei dug, tako da se duguje samo ostatak. Zato je kompenzacija nain za gaenje obligacija. Meu nainima za gaenje, kompenzacija zauzima posebno mjesto, jer se ne moe rei da li nastaje voljom ili bez nje, da li djeluje snagom prigovora ili po samom zakonu. Formalizam starog prava nije doputao prebijanje dugova. Obaveze imaju sakralni karakter i moraju se izvriti. Uinak kompenzacije mogao se postii fiktivnim isplatama i novim stipulacijama. U klasinom pravu 117

uvedena je kompenzacija kao opte naelo u poslovima bonae fidel. Kako je sudija dobijao dosta iroko ovlatenje da presudi sve to dunik duguje na osnovu naela savjesnosti i potenja, on je mogao izvriti prebijanje. U vrijeme Marka Aurelija, drugi v.n.e., proirena je mogunost prebijanja i na poslove stricti iuris, samo to je ovdje ve u samoj formuli unoenjem prigovora prevare, zahtjevana kompenzacija. U postklasinom pravu dolo se do sledeih pravila. Da bi se mogle prebiti dve trabine potrebno je da budu: uzajamne, istorodne i likvidne. Uzajamnost znai da se mogu prebiti dugovi izmeu lica koja su meusobno povjerilac i dunik. Istorodnost se sastoji u potrebi da obaveze budu iste vrste. Obojica duguju novca ili koliinu ita ili odreeni broj dana rada. Dospjelost znai da se nemoe prebijati dospijela obligacija sa onom iji rok jo nije istekao. Likvidnost se sastoji u zahtjevu da obaveze budu iste i jasne. Nije doputeno prebiti sporno potraivanje sa nespornim, uslovljenu obligaciju sa bezuslovnom. Kompenzacija je est i vaan posao savremenog prava. Ona se primjenjuje i u unutranjem,a jo vie u meunarodnom prometu. Jedan njen oblik je kliring, gdje se tokom godine obavljaju transakcije izmeu drava ili kompanija, a na kraju napravi obraun i viak plati onaj koji je vie uzeo. Time se tedi u vremenu i u trokovima bankarske manipulacije.

Epilog
Neki doprinosi rimskog prava istoriji civilizacije (333-334)
Trajna dostignua rimskog prava koja su obiljeila dananju civilizaciju, posebno onaj njen oblik koji se naziva zapadna civilizacija. Treba svakako imati na umu da je to uticaj koji je ovaj narod imao u krugu Credozemlja i Bliskog Istoka. 1. Novac kao mjerilo vrijednosti primitivni mentalitet se radije svete, nego to tei novoj materijalnoj kompenzaciji. Dananje pravo, ubistvo iz osvete proglaava za zloina iz niskih pobuda. Ovdje nije rje o etici, ve o tenji drave da sauva monopol fizike prinude. Da je novac mjera svih stvari to je jedan od temelja zapadne civilizacije. 2. Krivica nijedan narod starog vijeka, ukljuujui i Grke, nije raskinuo sa objektivnom odgovornou, nitije jasno odredio u emu se sastoji krivica. Aristotel, nju nasluuje kroz diobu radnji na voljne i nevoljne. Rimljani su dolazei do pojma krivice pronali i sve njene nijanse, tako da potonji razvoj prava gotovo nita nije dao niti oduzeo. 3. Svojina Rimljani su doli do rijei za svojinu. Stvori su i dva pojma svojine: proprietas i dominium. Oni su odredili svojinu kao punu vlast na stvari, ali su postavili granice toj vlasti putem raznih ogranienja. 4. Dravina svojinu su razlikovali od faktike vlasti na stvari i primitivni narod. Ali do ideje zatite dravine prvi su doli Rimljani stvarajui niz instrumenata kojima se i danas sluimo. 5. Testament prije i mimo drugih naroda Rimljani doputaju raspolaganje imovinom, ne samo za ivota, ve i za sluaj smrti. 6. Ouvanje porodine imovine ta sloboda nije bez granica. Jedan dio zaostavtvine (nuni dio) mora se ostaviti potomcima, osim ako se nisu tee ogrijeili o neke pravne i moralne norme, a prihvatile su gotovo sve zemlje koje su recipirale rimsko pravo. 7. Moralno naelo u pravu Rimljani ponavljaju da se ugovori moraju potovati, da se zakon primjenjuje makar bio i surov, da nikome ne kodi onaj koji koristi svoje pravo. Oni su shvatili da se pretjeranom primjenom prava moe nanijeti vrhunska nepravda. Pod uticajem ivotnog iskustva, poeli su da odstupaju od striktnog pridravanja ugovora i zakona. Tako su doli do nekoliko INSTITUTA: - NEOSNOVANO OBOGAENjE - NEZVANO OBAVLjANjE TUIH POSLOVA - OTEENO PREKO POLOVINE 118

MAKSIMIRANE KAMTNE STOPE DUGOVI SE MORAJU PLATITI, ali u nekim sluajevima duniku treba ostaviti odreeni minimum koji je neophodan za ivot. 8. Minimum forme u poslovima iako mnogi udbenici savremenog prava u istorijskom uvodu ponavljaju kako je rimsko pravo za razliku od dananjeg bilo preteno formalizovano, to je daleko od istine. To je tano jedino za arhaini perid rimskog prava. Ve u klasinom periodu Rimljani znaj za realne kontrakte, koji zahtjevaju samo predaju stvari uz sporazum, zatim konsesualne, kod kojih se zahtjeva forma,poznaju mnoge vrste paktova. Sve u svemu u praksi su svi najvaniji ugovori nastajali bez formalnosti. 9. Doprinos u teoriji iako nisu skloni teoriji, Rimljani su dali veliki doprinos razvoju teorije prava, bilo neposredno, bilo kroz rjeenja konkretnih sluajeva kojima su primjenjeni neki opti principi. Gaj je stvorio prvi pravni sistem u istoriji. Rimski pravnici su podjelili pravo na javno i privatno, dali su definicije prava i lijepe misli o tome kakvo pravo treba da bude.

KRAJ!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Znaaj rimskog prava (9-10 str)........................................................................................................1 Uzroci pravnike genijalnosti Rima (10-14 str)................................................................................1 Dvostruki karakter rimskog prava (14-16 str)...................................................................................2 Da li je rimsko pravo- zaista rimsko (16-17 str)...............................................................................2 Izvori saznanja (17-19 str).................................................................................................................3 etiri perioda Rimske historije (20-21 str).......................................................................................3 Rim na sedam breuljaka postanak drave od 754-509 g.p.n.e..........................................................4 Sredozemlje (22-25 str).....................................................................................................................4 Jedan pogled na Apeninski poluotok (25-26 str)..............................................................................5 Legenda (26).....................................................................................................................................5 Vojna demokratija (27-28)................................................................................................................5 Patrici i plebejci (28-29)....................................................................................................................6 Reforma Servija Tulija (29-30).........................................................................................................6 Pravo u doba kraljeva (30-32)...........................................................................................................7 Republika (od polisa do carstva, 509-27. g. pre n.e..............................................................................7 Promjene u privredi i drutvu...............................................................................................................7 Opti pogled (33-34).........................................................................................................................7 Osvajanja (34-35)..............................................................................................................................8 Res publica (35-39)...........................................................................................................................8 Privreda (39-40)..............................................................................................................................10 Borba oko zemlje (40-41)...............................................................................................................11 Drutvo (42-44)..............................................................................................................................11 Pravo......................................................................................................................................................12 Ius civile,Ius honorarium, ius gentium (44)...................................................................................12 Zakon 12 tablica (44-47).................................................................................................................12 Zakoni (47-48).................................................................................................................................13 Pretorsko pravo (48)........................................................................................................................14 Ius honorarium (48-50)...................................................................................................................14 Ius gentium (50-51).........................................................................................................................14 Novine (51).....................................................................................................................................15 Principat ( od prikrivene do otvorene monarhije 27g pne 284 g n.e.)..........................................15 Principat: napredak ili kriza (52-53)...............................................................................................15 Drutvo...................................................................................................................................................16 Agonija republike i nastanak principata (53-55).............................................................................16 Uzroci (55)......................................................................................................................................16 119

Dijarhija (56-57)..............................................................................................................................17 Pax romana (procvat gradova i privrede) (57-58)...........................................................................17 irenje rimskog jezika i kulture (58-59).........................................................................................18 Promjene u drutvu (59-62).............................................................................................................18 Pravo......................................................................................................................................................19 Klasino rimsko pravo (62-63).......................................................................................................19 Zakoni i senatske odluke (63).........................................................................................................19 Edictum perpetuum (64)..................................................................................................................20 Constitutiones principum (64).........................................................................................................20 Pravna nauka (64-70)......................................................................................................................20 Dominat (Propast antike civilizacije, 284-565 g. n.e........................................................................23 Kriza robovlasnikog sistema..............................................................................................................23 Opti pregled (71)............................................................................................................................23 Simptomi krize (72)........................................................................................................................23 Uzroci (73-75).................................................................................................................................23 Dioklecijanova reforma (75-77)......................................................................................................24 Feudalizacija (77-78).......................................................................................................................25 Hranstvo (79-82)..........................................................................................................................25 Karakter drave (82-83)..................................................................................................................26 Pad Rimskog Carstva (83-85).........................................................................................................26 Pravo......................................................................................................................................................27 Postklasino pravo (85-87)..............................................................................................................27 Ius i leges nova uloga uenih pravnika (87-88)..........................................................................27 Zbornici prije Justinijana (88-90)....................................................................................................28 Justinijanova kodifikacija....................................................................................................................29 Justinijana (90-91)...........................................................................................................................29 Tribonijan (91)................................................................................................................................29 Corpus iuris civilis (91-95).............................................................................................................29 Recepcija Rimskog prava.....................................................................................................................30 Opti pregled (96)............................................................................................................................30 Rimsko pravo na istoku........................................................................................................................31 Vizantija (97)...................................................................................................................................31 Vizantijski zbornici rimskog prava (97-98)....................................................................................31 Rimsko pravo o zapadnoj Evropi.......................................................................................................31 Jedan pregled na Zapadnu Evropu: Dugo putovanje u no (98-99)............................................31 Varvarski zbornici Rimskog prava (100)........................................................................................32 Glosatori (100-102).........................................................................................................................32 Prvi univerziteti (102-103)..............................................................................................................33 Postglosatori (103-104)...................................................................................................................33 kola elegantne jurisprudencije (104-105)..................................................................................33 Prodor Rimskog prava u praksu (usus modernus Pandectarum)-(105-108)...................................34 kola prirodnog prava (108-109)....................................................................................................35 Istorijsko pravna kola (109-110)...................................................................................................35 Pandektisti (110).............................................................................................................................36 Novije tendencije (111)...................................................................................................................36 Rimska teorija prava............................................................................................................................36 Antiteoretski stav (112)...................................................................................................................36 Pravo i pravda (112-113).................................................................................................................36 Dioba prava (114-115)....................................................................................................................37 Sistem triparticije (115)...................................................................................................................37 Statusno pravo.......................................................................................................................................38 Pojam i znaaj (116)........................................................................................................................38 Persona (116-117)...........................................................................................................................38 120

Pravna sposobnost ...............................................................................................................................38 Pojam (117).....................................................................................................................................38 Status libertatis......................................................................................................................................39 Ropstvo i sloboda (118)..................................................................................................................39 Patrijarhalno ropstvo (118-119)......................................................................................................39 Pravni poloaj (119)........................................................................................................................39 Stvarni poloaj (119-121)................................................................................................................40 Oblici borbe (121-122)....................................................................................................................40 Izvori ropstva (122-123)..................................................................................................................40 Oslobaanje iz ropstva (manumissio) (123-124).........................................................................41 Ublaavanje poloaja robova (124-125).........................................................................................41 Izmeu ropstva i slobode (125).......................................................................................................42 Status civitatis........................................................................................................................................42 Cives, Latini, Peregrini (125-126)...................................................................................................42 Cives Romani (126)........................................................................................................................42 Latini (127)......................................................................................................................................43 Peregrini (127).................................................................................................................................43 Status familiae.......................................................................................................................................43 Sui i alieni iuris (127-128)..............................................................................................................43 Actiones adiecticiae qualitatis (128-129)........................................................................................43 Mogunost sticanja imovine (129-130)...........................................................................................44 Deliktna odgovornost (130)............................................................................................................45 Capitis deminutio (130-131)...........................................................................................................45 Trajanje subjektiviteta (131-132)....................................................................................................45 Pravna lica (132).............................................................................................................................46 Poslovna sposobnost.............................................................................................................................46 Pojam (133).....................................................................................................................................46 Tutela......................................................................................................................................................46 Tutorstvo nad maloljetnicima (133)................................................................................................46 Tutorstvo nad enama (tutela mulierum) (134-135).......................................................................47 Starateljstvo (cura) (135-136)......................................................................................................47 Porodino pravo....................................................................................................................................48 Rimsko porodino pravo (137-138)................................................................................................48 Porodica.................................................................................................................................................48 Razvoj porodice (138-139)..............................................................................................................48 Vrste srodstva (139-140).................................................................................................................48 Consortium (140)............................................................................................................................49 Agnatska familija (140-141)...........................................................................................................49 Patria potestas (156-159).................................................................................................................50 Kognatska porodica (145-146)........................................................................................................51 Brak........................................................................................................................................................52 Pojam braka (146-147)....................................................................................................................52 Brak sa manusom (147-149)...........................................................................................................52 Brak bez manusa (150-151)............................................................................................................53 Poloaj ene...........................................................................................................................................54 U pravu (151-152)...........................................................................................................................54 U ivotu (152-154).........................................................................................................................54 Razlozi (154)...................................................................................................................................54 Legisakcioni postupak (162-168)...................................................................................................55 Formularni postupak (168-172)......................................................................................................56 Ekstraordinarni (kognicioni) postupak (172-175)...........................................................................56 Stvarno pravo........................................................................................................................................57 Opti pogled...........................................................................................................................................57 121

Graansko pravo i stvarno pravo (179)..........................................................................................57 Razlika izmeu stvarnopravnog i obligacionog odnosa (179-181).................................................57 ta spada u stvarno pravo (182)......................................................................................................58 Stvari......................................................................................................................................................58 Pojam stvari (182-183)....................................................................................................................58 Podjela stvari.........................................................................................................................................59 Tjelesne i bestjelesne (corporalia incorporalia) (184)..................................................................59 Stvari u prometu i van prometa (res in commercio res extra commercium) - (184-185)............59 Res mancipi res nec mancipi -(185-186)......................................................................................59 Zamjenljive i nezamjenljive stvari (genera-species) - (186)...........................................................60 Potrone i nepotrone stvari -(186-187)..........................................................................................60 Pokretne i nepokretne stvari (mobilia-immobilia) -(187)...............................................................60 Djeljive i nedjeljive stvari -(187)....................................................................................................60 Prosta i sloena stvar- (188)............................................................................................................61 Glavna stvar ili pripadak -(188)......................................................................................................61 Svojina opti pogled...........................................................................................................................61 Pojam i znaaj -(188)......................................................................................................................61 Terminologija -(188-189)................................................................................................................61 etiri faze u razvoju svojine -(189-193).........................................................................................61 Privatna svojina.....................................................................................................................................63 Vrste svojine (193-194)...................................................................................................................63 Kviritska svojina (194-197)............................................................................................................64 Susvojina -(197-198).......................................................................................................................65 Tube za zatitu svojine -(198).......................................................................................................65 Rei vindicatio (vlasnika tuba) -(198-199)....................................................................................65 Actio negatoria -(199-200)..............................................................................................................66 Pribavljanje svojine..............................................................................................................................66 Pojam i klasifikacija (200-201).......................................................................................................66 Pribavljanje od drave -(201-202)...................................................................................................67 Originarni naini...................................................................................................................................67 Odraj (usucapio) - (202-204).........................................................................................................67 Occupatio (205)...............................................................................................................................68 Prirataj (accessio) - (205-206).......................................................................................................69 Prerada (specificatio) -(206)............................................................................................................69 Presuda (adiudicatio) -(207)............................................................................................................69 Plodovi - (207)................................................................................................................................69 Derivativni nain...................................................................................................................................70 Mancipatio -(207-208)....................................................................................................................70 In iure cessio (208-209)...................................................................................................................70 Traditio (209-210)...........................................................................................................................70 Pretorska svojina...................................................................................................................................71 Pojam (210-211)..............................................................................................................................71 Zatita (211-212).............................................................................................................................71 Dravina.................................................................................................................................................71 Pojam (212-213)..............................................................................................................................71 Zatita (214-216).............................................................................................................................72 Iura in re aliena.....................................................................................................................................73 Pojam stvarnog prava na tuim stvarima (216-217)......................................................................73 Zalona prava........................................................................................................................................73 Pojam, razvoj i vrste (217-218).......................................................................................................73 Fiducija (218-219)...........................................................................................................................74 Pignus (219-220).............................................................................................................................74 Hipoteka (220-221).........................................................................................................................75 122

Slubenosti.............................................................................................................................................75 ta je, a ta nije slubenost (221-222).............................................................................................75 Razvoj (222-223).............................................................................................................................76 Opta naela slubenosti (223)........................................................................................................76 Podjela slubenosti (224)................................................................................................................77 Zemljine slubenosti (servitutes praediorum) (224-225)..............................................................77 Line slubenosti (servitutes personarum) (225-227)....................................................................77 Sticanje, prestanak i zatita (227-228)............................................................................................78 Ostala stvarna prava.............................................................................................................................79 Opti pogled (228)...........................................................................................................................79 Superficies (povrina) (228-229)....................................................................................................79 Ius in agro vectigali (229)...............................................................................................................79 Emfitevza (229)...............................................................................................................................79 Nasljedno pravo.....................................................................................................................................79 Opti dio.................................................................................................................................................79 Pojam i znaaj (230-231)................................................................................................................79 Zaostavtina (hereditas) -(231)........................................................................................................80 Dva osnova za nasljeivanje (231-232)..........................................................................................80 Intestatsko nasljeivanje......................................................................................................................80 Od ega zavisi red nasljeivanja (232)...........................................................................................80 Nasljeivanje prema Zakonu 12 tablica (233)................................................................................81 Nasljeivanje u porodici sa jakom patria potestas (period rane republike) (233-234)...................81 Nasljedni redovi po pretoru (period pozne republike) (235-236)...................................................81 Izmjene u klasinom periodu (236).................................................................................................82 Justinijanove novele (236-237).......................................................................................................82 Testament...............................................................................................................................................83 Pojam i sadrina (238-239).............................................................................................................83 Testamenta je stara i vana ustanova (239-240).............................................................................83 Forme testamenta (240-241)...........................................................................................................83 Sloboda testiranja (241-243)...........................................................................................................84 Testamenti factio (243-244)............................................................................................................85 Legati (244-246)..............................................................................................................................85 Fideikomisi (246-247).....................................................................................................................86 Prijem nasljea......................................................................................................................................86 Nuni nasljednici (247)...................................................................................................................86 Izjava o prijemu (247-248)..............................................................................................................87 Posljedice prijema (248-249)..........................................................................................................87 Zatita (249-250).............................................................................................................................88 Obligaciono pravo.................................................................................................................................88 Opti dio: pojam i elementi obligacionog odnosa...............................................................................88 ta je obligacija (251-252)..............................................................................................................88 Predmet i sadrina obligacije -(252-254)........................................................................................88 Klasifikacija obligacija (254-256)...................................................................................................89 Subjekti..................................................................................................................................................89 Inter partes . intuitu personae (256-257).........................................................................................89 Izuzeci od relativnog dejstva obligacija -(257-258)........................................................................90 Promjena subjekata (cessio i expromissio) -(258-259)...................................................................90 Ugovori u korist i na teret treih lica - (259-260)...........................................................................90 Pluralitet subjekata (podjeljene i solidarne obligacije) -(260-261).................................................90 Obezbjeenje potraivanja..................................................................................................................91 Lina obezbjeenja - (261-262)......................................................................................................91 Jemstvo -(262-263).........................................................................................................................91 Ugovorna kazna (stipulatio poenae) -(263).....................................................................................92 123

Kreditni nalog -(263).......................................................................................................................92 Krivica i teta.........................................................................................................................................92 Vrste odgovornosti - (264)..............................................................................................................92 Krivica, uraunjljivost i vinost - (264-265).....................................................................................92 Razvoj i stepeni krivice - (265-266)................................................................................................92 Sluaj i via sila - (266-267)...........................................................................................................93 teta - (267).....................................................................................................................................93 Bona fides i formalizam u razvoju obligacionog prava.....................................................................93 Opti pogled - (267-269).................................................................................................................93 Bona fides - (269-270)....................................................................................................................93 O tzv. formalizmu rimskog prava - (270-272)................................................................................93 Posebni dio.............................................................................................................................................94 Izvori obligacija -(273-274)............................................................................................................94 Kontrakti................................................................................................................................................94 Pojam ugovora -(274-276)..............................................................................................................95 Zakljuenje ugovora - (276-277).....................................................................................................95 Zabluda - (277-278)........................................................................................................................95 Rok i uslov - (278-279)...................................................................................................................96 Klasifikacija kontrakata (279-280)...............................................................................................96 Neksum - (280-281)........................................................................................................................97 Verbalni kontrakti ..............................................................................................................................97 Opti pogled - (281)........................................................................................................................97 Stipulacija znai: vrst dogovor, tvrda vjera - (281-283).............................................................97 Ostali verbalni ugovori (283).......................................................................................................98 Pisani ugovori (literarni kontrakti)....................................................................................................98 Pojam i znaaj - (284)....................................................................................................................98 Ekspensilacija - (284-285)............................................................................................................98 Ostali pisani ugovori - (285)...........................................................................................................99 Realni kontrakti ..................................................................................................................................99 Pojam i vrste - (285-286)................................................................................................................99 Zajam ( fenus i mutui datio) - (286-289)........................................................................................99 Posluga (commodatum) - (289-290)............................................................................................101 Ostava (depositum) - (290-292)...................................................................................................101 Fiducija i pignus - (292)................................................................................................................102 Konsesualni kontrakti ........................................................................................................................102 Opti pogled - (292-293)...............................................................................................................102 Kupoprodaja (emptio-vendito) -(293-296)....................................................................................102 Locatio conductio (zakup ili najam) - (296-299).......................................................................104 Societas (ortakluk) - (299-301).....................................................................................................105 Mandatum (ugovor o zastupnitvu) - (301-302)...........................................................................106 Bezimeni kontrakti - (302-304)....................................................................................................106 Pacta (304-305).............................................................................................................................107 Dodatni neformalni sporazum (305)..........................................................................................108 Pretorski paktovi (pacta praetoria) (305-306)..............................................................................108 Pacta legitima (zakonski paktovi) (306-308)............................................................................108 Kvazikontrakti....................................................................................................................................109 Pojam (308-309)............................................................................................................................109 Condictiones sine causa (pravno neosnovano obogaenje) (309-311)........................................109 Negotiorum gestio (neovlaeno obavljanje tuih poslova) (311-312).....................................110 Ostali sluajevi (312)....................................................................................................................110 Delikti ..................................................................................................................................................111 Pojam i vrste delikata - (312-313)................................................................................................111 Neke osobenosti deliktnih obligacija (313-314)........................................................................111 124

Delikti ius civile-a ...............................................................................................................................111 Iniuria (314-315)........................................................................................................................111 Kraa (furtum) (315-316)...........................................................................................................112 Damnum iniuria datum (316-318)..............................................................................................112 Rapina (grabiti,oteti) (318)..........................................................................................................113 Pretorski delikt....................................................................................................................................113 Opti pogled (318-319)..............................................................................................................113 Metus (prinuda) - (319) ............................................................................................................113 Dolus malus (prevara) (319-320)...............................................................................................113 Fraus creditorum (izigravanje povjerilaca) (320-321)..............................................................114 Kvazidelikti (321-323)..................................................................................................................114 Docnja (Mora).....................................................................................................................................115 Dunika docnja (mora debitoirs) (323-324)...............................................................................115 Povjerilaka docnja (mora creditoris) (324-325)......................................................................115 Gaenje obligacija...............................................................................................................................115 Opti pogled (325-326).............................................................................................................115 Gaenje voljom stranaka....................................................................................................................116 Solutio (326-327).........................................................................................................................116 Novatio (prenov) (327-328).........................................................................................................116 Litis contestatio (328)...................................................................................................................116 Oprotaj duga (pactum de non petendo) (329)..........................................................................116 Gaenje bez volje stranaka.................................................................................................................117 Smrt (329)....................................................................................................................................117 Captis deminutio (330)...............................................................................................................117 Confusio (sjedinjenje) (330)......................................................................................................117 Neskrivljena propast stvari (330-331).......................................................................................117 Compensatio (prebijanje) (331-332).........................................................................................117 Epilog....................................................................................................................................................118 Neki doprinosi rimskog prava istoriji civilizacije (333-334)........................................................118

125