1, 2, 3, 4.

Definicija i predmet izuavanja hidrologije / opis

najznaajnije povijesti / podjela na grupe / glavni zadaci hidrologije!

Hidrologija je znanost koja prouava vremensku i prostornu pojavu vode na
Zemlji i zakone njenog stalnog kruenja.

Predmet izuavanja je proces gibanja vode u prirodi
1. atmosfera zemlja
2. zemlja podzemlje
3. podzemlje zemlja
4. zemlja atmosfera

Poetak hidrologije je oko 1000 g.pr.Kr.
Poetak mjerenja u hidrologiji je u renesansi (Leonardo da Vinci)
1586. mjerenje oboorina i protoke
1922. hidrologija nije vie podruje geotehnike, konferencija meunarodne
Unije za geotehniku i geodeziju, osnovano je meunarodno udruenje za
hidrologiju (IASH).

Podjela:
Oceanologija prouava vode oceana i mora
Hidrologija kopna prouava vode na i ispod zemljine povrine
Hidrometeorologija gibanje vode u atmosferi
Potamologija prouava povrinske tokove
Limnologija prouava slatke vode stajaice
Kriologija prouava vode u obliku snijega i leda
Hidrogeologija prouava kretanje podzemnih voda

Glavni zadaci hidrologije se mogu sagledati kroz 2 podruja hidroloke
djelatnosti:
1. a) prikupljanje
1. b) obrada hidrolokih podloga (opaanja, mjerenja)
2. a) sustavno analiziranje hidrolokih podloga koristei suvremene teorijske
spoznaje
2. b) oblikovanje rezultata od provedenih istraivanja na nain primjeren
potrebama inenjerske prakse.
Hidrologija daje podloge za rjeavanje hidrotehnikih problema, sa stajalita
hidrotehnike naroit naglasak u primjeni hidrologije je utvrivanje vodnih
koliina.

5. to je hidrometrija i emu slui?

Hidrometrija je grana hidrologije koja se bavi mjerenjem hidrolokih pojava i
osnovnom obradom podataka dobivenih tim mjerenjem.
- slui za izradu matematikih modela za programiranje vodnih koliina
- posebno su znaajna mjerenja i opaanja na ve izvedenim objektima i
vodoprivrevnim sustavima jer se stjeu iskustva za projektiranje novih
objekata i sustava

6, 7. Objasnite osnovne i izvedene fizikalne veliine!

Vrijednosti osnovnih fizikalnih veliina dobiju se neposrednim fizikalnim
mjerenjima posebnim fizikalnim postupcima.

Vrijednosti izvedenih fizikalnih veliina dobiju se definicijskim jednadbama
koje povezuju osnovne fizikalne veliine

- osnovne fizikalne veliine i mjerne jedinice su:
Duljina l metar m
Masa m kilogram kg
Vrijeme t sekunda s
Elektrina struja I amper A
Temperatura T kelvin K
Koliina tvari n mol mol
Intenzitet Iv candela cal

- izvedene veliine
Povrina A=x
2
m
2
1 m
2
je ploha kvadrata kojemu je duljina
stranice x=1 m

Volumen V=x
3
m
3
1 m
3
je volumen kocke brida x=1 m
Frekvencija f Hz=s
-1
1 Hz je frekvencija jedinine pojave
kojoj period traje 1 s
Brzina v m/s 1 m/s jednak je brzini tijela koe
jednolikim gibanjem prijee 1 m za 1 s
Ubrzanje a m/s
2
1 m/s
2
jednak je ubrzanju tijela kojem se
brzina za 1 s jednoliko mijenja za 1 m/s
Gustoa =m/V kg/m
3
gustoa homogenog tijela kojem je masa
1 kg, a volumen 1 m
3

Sila F=m a N 1 N je sila koja tijelo mase 1 kg ubrzava
za 1 m/s
2
Teina G=m g N djelovanje gravitacije na masu tijela
dobivamo teinu tog tijela
Specifina teina = g N/m
3
teina tijela volumena 1 m
3
Tlak p=F/A Pa tlak to ga proizvodi sila od 1 N na
povrini od 1 m
2
Energija, rad E=F s J je jednaka radu to ga sila od 1 N
svladava na putu od 1 m
Snaga P=E t W Snaga kojom se obavi rad od 1 J u 1 s,
odnosno obavljeni rad u jedinici vremena

8. Objasnite hidroloki ciklus, glavne procese u njemu i zalihe vode!

Hidroloki ciklus je proces obnavljanja i kruenje vode na zemlji. Zemlja je
zatvoreni hidroloki sustav (atmosfera, litosfera).
- osnovni procesi kruenja vode u zemjinom hidrolokom sustavu:
- oborine (P)
- isparavanje (E)
- otjecanje (O)
Pri tome vrijedi relacija P=E+O
Vodne zalihe: slana voda 1320 10
6
km
3
(97%)
slatka voda 40 10
6
km
3
(03%)



9, 10. to je vodna bilanca i kako je koristimo u hidrologiji,
napii opu jednadbu, te opiite njene djelove!

Vodna bilanca je rezultat analize hidrolokih procesa kao dijelova hidrolokih
ciklusa na odreenom prostoru u odreenom vremenu

Osnovni hidroloki procesi u vodnoj bilanci:
- oborine U(t) ulazna veliina
- isparavanje i otjecanje I(t) izlazna veliina

- pri tome vrijedi jednakost: U-I=W
W promjena vodnih koliina na prostoru
odnosno ako je W ->0 => P=O
1
+O
2
+E
O
1
brzo povrinsko otjecanje
O
2
sporo povrinsko otjecanje

- jednadba vodne bilance:
H+Q
dd
+Q
bd
-E-Q
do
-Q
bo
=V
H ukupne oborine
Q
dd
ukupni direktni (brzi povrinski) dotok s drugih podruja
Q
bd
ukupni bazni (spori podzemni) dotok s drugih podruja
E ukupno isparavanje
Q
do
ukupno direktno (povrinsko i brzo podpovrinsko) otjecanje
Q
bo
ukupno bazno (podzemno i sporo podpovrinsko) otjecanje
V ukupna promjena volumena vode


11. Definirajte atmosferu i prikaite njezinu podjelu i osobine!

Atmosfera je plinoviti /zrani/ omota oko zemlje, debljine cca 100 km, sadri
vodu u sva tri agregatna stanja.


Gustoa atmosfere postepeno opada s visinom, do visine od 20km nalazi se 90%
mase atmosfere, a 2/3 ispod 10km, gustoa atmosfere opada i s porastom
temperature.
U troposferi se praktiki nalazi sva atmosferska vlaga, formiraju se oblaci i
oborine.

12. Definirajte vrijeme i klimu nekog prostora!

Vrijeme je trenutno zbivanje u atmosferi, odnosno trenutno stvarno
fiziko stanje meteorolokih pojava i elemenata koje se dogaa na odreenom
prostoru, u odreenom vremenu.
Klima je prosjeno stanje atmosfere nad nekim podrujem Zemljine
povrine u odreenom razdoblju. Klima ovisi o zemljopisnim i klimatskim
elementima. Klimatski se elementi sastoje od gibanja zraka (vjetar, temp. zraka,
atmosferska vlaga) i oborina (kia, snijeg, led itd.).

13, 14, 15, 16. Napiite i definirajte ukupnu energetsku bilancu
zemljine povrine / instrumenti za mjerenje energije pojedinih komponenti
energetske bilance / odnosi u % pojedinih komponentienergetske bilance /
latentna toplina u ukupnoj energetskoj bilanci!

Sunevo zraenje:
1) kratkovalno zraenje (0,3 3 ) / Q
KV
/
direktno sunevo zraenje (S)
difuzno nebesko zraenje (D)
reflektivno zraenje (R)
Q
KV
=(S+D)-R
2) dugovalno zraenje (3 50 ) / Q
DV
/
zraenje atmosfere prema zemlji (A)
izraivanje zemlje (E)
reflektirano zraenje (r)
Q
DV
=A-E-rA

Ukupna toplotna bilanca Q
u
=Q
KV
+Q
DV

- za atmosferu -19%
- za zemlju +19%
Toplotna bilanca je analiza sunevog zraenja i zemljinog izraivanja.
Zraenje sunca (insolacija) - najvei dio emitirane energijeje u obliku
kratkovalnog zraenja i svijetla (samo jedan dio dospijeva do zemljine povvrine,
a preostala energija se reflektira, rasipa ili ju upije atmosfera).
Zraenje povrine zemlje (terestika radijacija) zbog niske srednje
temperature (14C) njeno zraenje je dugovalno i tamno.
Instrumenti :
Heliograf obavlja mjerenje trajanja zraenja kratkovalne k.e.b.
Piranometar, pirheliometar, pirradiometar, bilancometar, aktinograf
- mjerenje pojedinih komponenti zraenja i izraivanja, kratkovalnih i
dugovalnih k.e.b.
- odnosi u % pojedinih komponenti energetske bilance zemlje
Latentna toplina je toplina koju voda iskoristi da promjeni svoje agregatno
stanje (unutranja energija vode)


17, 18, 19. Definicija tlaka zraka i pojam barine stope / normalni
tlak zraka / instrumenti

Tlak zraka (atmosferski tlak) je tlak stupca zraka (atmosfere) na horizontalnu
povrinu 1 m
2
.
Jedinica za mjerenje tlaka zraka je pascal Pa=N/m
2
ili bar
Barina stopa je visina za koju se moramo podii ili spustiti, a da bi se veliina
atmosferskog pritiska promjenila za jedinicu, odnosno 1 Pa.
Normalni tlak zraka:
U inenjerskim se proraunima najee uzima vrijednost atmosferskog
tlaka Pa=1 bar ovaj tlak zraka naziva se normalni atmosferski tlak
(odgovara tlaku vodnog stupca visine h=10m)
Teina stupca zraka na morskoj razini pri normalnoj temperaturi i
vlanosti, a iznosi 1013 Hpa.
Instrumenti:
- mjerenje pojedinanim oitavanjima
a) ivin barometar odreivanje visine stupca ive dri dri ravnoteu
stupcu zraka (staklena cijev s apsolutnim vakuumom)
b) aneroid (glavni dio senzor) hermetiki zatvorena kutija od valovitog lima
djelomian ili potpun vakuum; promjenom tlaka pomiu se stjenke kutije
prenose na podlogu, tj. pokaziva.
- mjerenje kontinuiranim biljeenjem
Barograf izraen na principu aneroida, zapisom biljei na papirnatu traku
ili elektronski
Jedinice: Pascal Pa hPa=10
2
Pa
Bar b mb=10
-3
b
1 mb=1 hPa

20. Objasnite pojam ciklone i anticilone

Ciklona je prostor na kojem vlada niski tlak zraka, gibanje je obrnuto od smjera
kazaljke sata, s teitem prema centru ciklone, smanjuje se gustoa.


Anticiklona je podruje obuhvaeno visokim tlakom zraka, gustoa i tlak se
poveavaju, a gibanje je od centra prema van u smjeru kazaljke sata.

21, 22. Definicija temperature zraka i jedinice za izraunavanje /
instrumenti

Temperatura zraka je toplotno stanje zraka izraeno u stupnjevima, pod bitnim
je utjecajem suneve radijacije, ali preteni dio topline u atmosferi pristie sa
zemljine povrine.

Jedinice: 1) C celsius nula je ledite vode kod tlaka zraka 1013 hPa, a vrelite
na 100 C
2) K kelvin apsolutna nula je -273,16 C
3) F farenheit 32 C je ledite vode, a 212 C vrelite

Instrumenti:
- mjerenje pojedinanim oitavanjem:
a) obini ivin termometar (mokri i suhi)
b) maksimalni ivin termometar
c) minimalni alkoholni termometar
d) Assmanov psihrometar
- mjerenje neprekidnim biljeenjem
a) termograf
Instrumenti su smjeteni u meterolokim zaklonima na 2 m iznad zemlje radi
eliminacije nepovoljnih utjecaja insolacije, vjetrova i oborina, a omoguuju stalnu
cirkulaciju zraka izvana.

23. Definicija i vrsta zranih frontova sa osobinama

Zrana fronta je linija sukobljavanja razliitih osobina zraka
Vrste frontova:
1) stacionarni z.f. s jedne strane su hladne zrane mase, a s druge strane
tople zrane mase i teku bez poremaja.
2) topli z.f. sukobljavanje stacionarnih frontova, tj. tople zrane mase
nailaze na hladne zrane mase i poinju na njih naljegati (topli se zrak
izdie na hladni).
3) hladni z.f. sukobljvanje stacionarnih frontova, tj. hladne zrane mase
su bre od toplih, u prodoru prema toplim dolazi do odbijanja hladnih
zranih masa i potiskuju se tople zrane mase.
4) z.f. okluzije dolazi do sukobljavanja toplih i hladnih zranih frontova

a) topla zrana fronta i b) hladna zrana fronta

Zrani front okulzije


24, 25. Opiite sve oblike za izraunavanje vlanosti zraka /
instrumenti

1) Apsolutna vlanost je masa vodene pare u jedinici volumena, dobiva se
jedino u laboatorijskim uvjetima
2) Relativna vlanost je stupanj zasienosti zraka vodenom parom
R=e/e
max

- odnos stvarne koliine vlage u zraku (e) i koliine koja odgovara
zasienom zraku pri istoj temperaturi (e
max
)
3) Tlak vodene pare je parcijalni tlak unutar ukupnog atmosferskog tlaka,
indikator vlanosti zraka i mjeri se u mb
- psihrometar instrument koji mjeri temperaturu suhog i vlanog zraka e(Pa)
e=e
max
-ct
e
max
max. tlak vodene pare
c konstanta (definira proizvoa)
t razlika temperature suhog i vlanog zraka
4) Deficit vlanosti predstavlja manjak vodene pare u zraku do njenog zasienja
d=e
max
-e
5) Specifina vlanost zraka S (g/kg)
6) Toka rose (rosite) je temperatura pri kojoj masa nestaturiranog zraka
postaje zasiena kadaa se hladi pri konstantnom tlaku, kondenzacija vika
vodene pare = rosa e=e
max

Instrumenti:
- mjerenje pojedinanim oitavanjima -
a) psihrometar se sastoji od suhog i vlanog termometra, sutina metode
je u oitavanju temperaturne razlike suhog i vlanog termometra
b) higrometar praenje promjene duljine vlasi kose uzrokovane
promjenom vlanosti zraka
- mjerenje neprekidnim biljeenjem -
a) higrograf radi na principu vlasi kose uz konstantno biljeenje
podataka na papir ili elektronski


26. Definirajte tlak vodene pare, emu slui i kako se mjeri!

Tlak vodene pare je parcijalni tlak unutar ukupnog atmosferskog tlaka, a
znaajan je indikator vlanosti zraka. Mjeri se oitavanjem razlike temperature
na suhom i vlanom termometru i zatim koritenjem tzv. psihrometarske formule
odredi se tlak vodene pare u (mb). Ima vanu primjenu pri definiranju procesa
evaporacije. Za svaki tlak zraka i temperaturu postoji max tlak vodene pare
tlak zasienja; iznad tog tlaka ovisno o temperaturi vodena para prelazi u tekue
(kondenzacija) ili vrsto (sublimacija) stanje.


27, 28. Pojam vjetra i uzroci nastajanja / instrumenti za mjerenje, te
naini prikazivanja i interpretacija!

Vjetar je horizontalna komponenta strujanja zranih masa u atmosferi
uzrokovanog nejednolikom raspodjelom zranog tlaka, to je vektorska veliina
koja ima smjer, brzinu i vrijeme trajanja.
Smjer je pravac iz kojeg vjetar pue. Jaina se mjeri prema Bouforovoj ljestvici
(od 0-12 stupnjeva jaine/na osnovi motrenja). Brzina je pak izraena u m/s.
Uzroci nastajanja su: razliita raspodjela tlakova i temperatura, okretanje
zemlje, sila tea, trenje s podlogom.



Instumenti:
-Mjerenje pojedinanim oitavanjima anemometar s propelerom ili sa
aicom dobijemo srednju satnu brzinu vjetra, dobivena je kao prosjek
pojedinanih oitavanja unutar sata.
-Mjerenje neprekidnim biljeenjem anemograf prua saznanje o
pojedinim vrijednostima brzine vjetra, tzv. udesima vjetra
-oba instrumenta za mjerenje brzine imaju i ureaj za mjerenje smjera
vjetra vjetrokaz.



Prikazivanje je grafiko pomou godinjih rua vjetrova od kojih razlikujemo:
a) rua uestalosti smjerova vjetra (vane su zbog ekolokih posljedica
posebice velikih industrijskih objekata)
b) rua uestalosti jaine i brzine vjetrova (vane su za dimenzioniranje
graevinskih objekata visoki dimnjaci, mostovi)
- u oba sluaja uestalosti vjetrova po svim smjerovima mora biti 100%
- mogu se definirati za odreene vremenske intervale godinju, sezonsku,
mjesenu
- godinje rue vjetrova nam daju podatke o smjeru i brzini vjetra

29, 30, 31. Oborine podjela i uvjeti nastanka / klasifikacija prema
uvjetima gibanja zranih masa / instrumenti i interpretacija

Oborine su svi oblici kondenzirane i sublimirane vodene pare koji se na povrini
zemlje pojave u tekuem ili vrstom stanju.
Podjela: - horizontalne / rosa, mraz, inje, poledica
- vertikalne / kia, snijeg, led, tua
Uvjeti nastanka:
1) postojanje atmosferske vlanosti (vodene pare) kao posljedice
isparavanja
2) proces kondenzacije uglavnom kao posljedica dinamikog hlaenja
3) prisustvo kondenzacijskih jezgri (vrstih estica)
a) higroskopske estice proces kondenzacije zapone prije nego
to zrak postane zasien (oceanska sol)
b) nehigroskopske estice uvjetuje odreeni stupanj zasienosti
(praina, estice dima, pepeo)
Klasifikacija:
a) konvektivne oborine su uvjetovane naglim zagrijavanjem zraka u
kontaktu s tlom (smanjenje gustoe), vodena para se uzdie i dinamiki
hladi, kondenzira se (formiranje oborina)
b) orografske oborine su mehanika dizanja vlanih horizontalnih zranih
struja (isparavanje planinskih lanaca), uslijed hlaenja se formiraju
oborine
c) ciklonske oborine su rezultat kretanja zranih masa iz podruja visokog
tlaka (anticiklone) u podruje niskog tlaka zraka (ciklone), uslijed hlaenja
se formiraju oborine

- a konvektivne oborine




- b orografske oborine


- c - ciklonalne oborine

Instrumenti:
Oborine se mjere kiomjerima ili ti pak oborinomjerima
a) pluviometar ili ombrometar
- mjerenje pojedinanim oitavanjima, registriraju dnevnu
koliinu oborina, (obini Hellmanov kiomjer),
- totalizator mjerenje padavina u duem razdoblju
b) pluviograf ili ombrograf
- mjere neprekidnim biljeenjem, analiza raspodjele kie u
vremenu, pluviograf s plovkom (stariji tip), pluviograf s
posudom koja se prevre, pluviograf s vagom



Interpretacija mjerenih podataka:
- kratkotrajne oborine (manje od 24h)
- dnevne oborine (P
24
=P
7
+P
14
+P
21
)
- mjesene oborine (P
mj
=P
24(1...31)
)
- godinje oborine (P
g
=P
24(1....365)
)





32. Pristupne metode za analizu oborina!

Analiza 1:
-primarna obrada izmjerenih podataka
-raspodjela oborina u prostoru
-sastoji se u definiranju:
a) viegodinjih srednjih visina oborina jedne kiomjerne stanice
-krivulja redukcije kia
b) viegodinjih srednjih visina oborina palih na sliv
-postupkom aritmetikih sredina
-thiessenovim postupkom (poligonalna i trokutna)
-postupkom izohijeta
Analiza 2:
-sekundarna obrada izmjerenih podataka
-raspodjela oborina u vremenu
-odreivanje mjerodavne jaine tj. itenziteta oborina:
a) koritenjem pluviometarskih podataka
b) koritenjem pluviografskih podataka

33. Detaljno opiite i skicirajte metode za analizu oborina u prostoru!

a) Metoda aritmetike sredine
-viegodinja prosjena visina oborina palih na sliv (P
sred
):
P
sred
=
n
P
n
i
i
=1

P
i
viegodinja prosjena visina (mjesenih, sezonskih ili godinjih)
oborina registriran na i-toj kiomjernoj stanici
n - broj kiomjernih stanica u slivu

b) metoda Thiessena (trokutna ili poligonalna)
-viegodinja prosjena visina oborina palih na sliv (P
sred
)
-u proraun se figuriraju i pripadajue povrina sliva pojedinih
kiomjernih stanica.

sred
P =
A
A P
n
i
i i
=1
) (
;

=
=
n
i
i
A A
1
) (
P
i
viegodinja prosjena visina oborina registriranih
na i-toj kiomjernih stanici
A
i
pripadajua povrina i-te kiomjerne stanice (km
2
)
A ukupna povrina sliva
Primjena jedino kod ravniarskih slivova gdje se oborine homogeno raspodjele.

c) metoda izohijeta
-viegodinja prosjena visina oborina palih na sliv (P
sred
)
-temeljena na odreivanju izohijeta i pripadajuih povrina sliva
izmeu dvaju susjednih izohijeta

sred
P =
A
A P
n
i
i i
=1
) (
;
2
1 +
+
=
i i
sred
P P
P

sred
P - viegodinja prosjena vrijednost oborina
izmeu dvije susjedne izohijete.
A
i
pripadajua povrina sliva izmeu dvije susjedne
Izohijete
n broj izohijeta
Raspodjela oborina unutar analiziranog podruja nije detaljnije definirana.

- metoda Thiessena - metoda izohijeta - metoda aritm. sredine


34. to predstavlja krivulja redukcije kia i emu slui?

Predstavlja izmjerenu oborinu u jednoj toki s poveanjem oko te toke
smanjenjem vrijednosti izmjerene oborine (nepouzdani podatci), kia pala u toki
predstavlja centar, slui za proces projektiranja otjecanja.


35. Objasnite raspodjelu oborina u vremenu i to su kratkotrajne
oborine?

Raspodjela oborina u vremenu:
-dva pluska istog trajanja i iste veliine mogu se razlikovati po raspodjeli
oborina u vremenu.
Npr. 1. pljusak zapone s velikim intenzitetom koji se postepeno
smanjuje
2. pljusak zrcalno obrnuto

Kratkotrajne oborine predstavlja najmanju koliinu kie koja padne u odreenom
vremenskom razdoblju (min, h) da zadovolji uvjet od donje granice kie.
k
t
P
i =
i intenzizet kie
P visina kie u mm
t
k
trajanje kie
1 mm/min=166,6 1/ska
1 1/ska=0,006 mm/min




36. to su ITP krivulje?

ITP intenzitet trajanje ponavljanje
- krivulja je skup niza opaanja manjih ili veih povratnih perioda, a
prikazuje zavisnost intenziteta oborina, trajanja oborina i ponavljanja
oborina.
- znaajne kod jakih kia























37. Definirajte pojam isparivanja i od kojih fizikih procesa u prirodi
je sastavljeno?

Isparivanje je vertikalni proces prijelaza vode sa zemlje u atmosferu u obliku
vodene pare sa slobodne vodne povrine, s tla i iz biljnog pokrivaa.
Proces traje sve dok postoje: - izvor vlage
- gradijent tlaka vodene pare
- izvor energije
Sastavljeno je od:
- evaporacije E koja je prijelaz vode u atmosferu sa slobodne vodne
povrine, s golog tla i s vode na vegetaciji ili predmetima
- transpiracije T koja je prijelaz vode u atmosferu kroz pore (otvore)
na vanjskom sloju stanica lia, tj. kroz vegetaciju
- evapotranspiracije ET uzajamno dogaane E i T

38. Objasnite stvarnu i potencijalnu ET i njihove odnose!

Potencijalna evapotranspiracija (ET
p
) se dogaa pod pretpostavkom da koliina
vode za isparivanje nije ograniena, jedino ovisi o meteorolokim iniocima
koji su prostorno i vremenski promjenivi. Gubitak vode je u idealnim
uvjetima (nema nedostataka vlage)
Stvarna evapotranspiracija (ET
a
) se dogaa pri ogranienom obnavljanju vlage.
Gubitci vode su stvarni.
0< ET
a
< ET
p


39. Definicija potencijalne ET prema Thorntwaite-u!

Potencijalna se evapotranspiracija dogaa pod pretpostavkom da koliina vode za
isparivanje nije ograniena. Pretpostavlja gubitke vode do kojih e doi ako niti u
jednom trenutku nema nedostataka vode u tlu, neophodne za potrebe optimalnog
razvoja vegetacije.










40. Nabrojite i opiite metode za odreivanje isparavanja!

1) Metoda vodne bilance zasniva se na primjeni zakona odravanja mase u
poznatom, zatvorenom hidrolokom sustavu i Reynolds-ove postavke
teenja konzervativne mase kroz poznatu kontroliranu povrinu.
h
A
m
E
e
=
-
=

2) Metoda toplotne bilance se zasniva na primjeni zakona odranja energije
kojim je mogue ukupnu energiju sadranu u kontroliranom
volumenu, zatvorenog hidrolokog sustava; analizirati putem
izmjene energije kroz kontroliranu povrinu.

l
d u
T
R R
E
-

3) Metoda transporta zranih masa se zasniva na proporcionalnosti isparavanja s
molekularnom (turbulentnom) difuzijom.
E=c(e
o
-e
a
)
4) Kombinacija metoda toplotne bilance i transporta zranih masa.

41. Instrumenti i naini za mjerenje isparavanja!

Mjerenje evaporacije se obavlja ispariteljima (evapometrima)
-isparitelj klase A: sastoji se od metalne posude napunjene vodom
promjera 120 cm i dubine 25 cm, mjeri se mikrometrom.

-Picheov isparitelj: smjeten u meteoroloki zaklon. Sastoji se od
staklene cijevi dubine 30 cm. Isparivanje se rovodi s papira
koji upija vodu, a isparena voda se stalno nadoknauje vodom iz
cijevi.
-bazeni (veliki i mali)
Mjerenje transpiracije
-fitometar i potometar
posude napunjene zemljom ilivodom u kojima se zgajaju biljke
i hermetiki su zatvorene. Odreuje se preko gubitka u masi.

Mjerenje evapotranspiracije
-lizimetar veliki sanduk napunjen zemljom u kojem se uzgaja vegetacija.
Odreuje se na osnovi bilansne jednadbe vodnih koliina.
-poljske parcele


42. Objasnite metodu vodne bilance za odreivanje isparivanja!

Metoda se zasniva na primjeni zakona odranja mase u poznatom zatvorenom
hidrolokom sustavu i Reynolds-ove postavke teenja konzervativne mase kroz
poznatu kontroliranu povrinu. S obzirom da u prikazanom hidrolokom
zatvorenom ciklusu nema mogunosti protjecanja mase vode kroz kontroliranu
povrinu, moe se postaviti zakon odranja mase u obliku:
e
m
dt
dm
= ;
e
m
dt
dV
=

;
e
m
dt
dh
A = - - ) ( ;
e
m E A = - -
h
A
V
A
m
E
E e
= =
-
=

m=V ; V=Ah



43. Objasnite metodu toplotne bilance za odreivanje isparivanja!

Metoda se zasniva na primjeni zakona odranja energije kojim je mogue ukupnu
energiju, zadranu u kontroliranom volumenu zatvorenog hidrolokog sustava
analizirati putem izmjene energije kroz kontroliranu povrinu. Enegetsko stanje
zatvorenog sustava opisano je promjenom ukupne energije u hidrolokom sustavu,
ako postoji promjena tog stanja ona ukazuje na pojavu kondenzacije ili
isparavanja. Koliina energije sadrana u sustavu se sastoji od :
- unutranje specifine energije
- kinetike energije mase vode
- potencijalne energije
R
D

R
u
suneva radijacija
R
L
latantna toplina isparavanja

Prema Penmannu promjena topline:

R
u
-R
i
=dQ/dt
R
u
-R
D
- R
L
= dQ/dt=0 za zatvoreni sustav
R
L
=m
e
T
L
M
e
masa vode utroena na isparivanje
T
L
koliina potroene topline
R
u
-R
D
=m
e
T
L
m
e
= E
R
u
-R
D
= E T
L

L
D u
T
R R
E
-

44. Objasnite metodu transporta zranih masa za odreivanje
isparivanja!

To je aerodinamika metoda, zasniva se na proporcionalnosti isparavanja sa
molekularnom (turbulentnom) difuzijom. Veliina evaporacije je odreena
razlikom apsolutne vlanosti zraka u graninom sloju povrine vode, gdje je u
pravilu prisutan tlak vodene pare i apsolutne vlanosti zraka neposredno iznad
povrine vode. Unutar danih uvjeta evaporacija je proporcionalna deficitu
vlanosti u vertikalnom sloju zraka iznad povrine vode.
Dalton E=c(e
o
-e
a
) ; c= 11,25(1-0,225w
2
)

45. Nabrojite sve matematike modele za proraun isparavanja!

1) Daltonov model
2) Dalton-Meyerov model
3) Thorntwaittova jednadba
4) Blaney-Crieddleova jednadba
5) Pennmanova jednadba
6) Turc-Wundutova jednadba
7) Hedkeova jednadba
8) Lowry-Johnsonova jednadba
9) Halkins-vehemeyer-Hendricksonova jednadba
10) Hargreanesova jednadba

46. Objasnite Dalton-Meyer model za proraun isparavanja!

Koristi se za proraun mjeseno mogueg isparavanja (mm/mj):
) ( ) (
2 max 0
w f e e k E - - =
E
max
max tlak vodene pare

max
e
e
R = - stupanj zasienosti zraka vodenom parom
) ( ) 1 ( 25 , 11
2 max 0
w f e R E - - =

2 2
225 , 0 1 ) ( w w f = - funkcija brzine vjetra







47. Objasnite model Thorntwaite

Koristi se za proraun mjesene mogue evapotranspiracije (mm/mj):

a
tp
J
t
E )
10
( 16 =
-

t viegodinja mjesena temperatura zraka (C)

=
=
12
1 i
j J - godinji index topline
5 , 0 016 , 0 + = J a - konstanta

514 , 1
)
5
(
t
j = - mjeseni index topline

12 30
0
-
- =
-
DT
E E
tp
; D broj dana u mjesecu,
T broj sati od izlaska do zalaska sunca
12 30-
DT
- korekcijski koeficijent, korigira zbog broja dana u mjesecu i
satnog trajanja dnevnog svijetla, ovisno o geografskoj irini
Jednadba je temeljena na eksponencijalnom odnosu izmeu srednje mjesene
temperature zraka i mjesene mogue evapotranspiracije.

48. Objasnite Blaney-Criddleov model

Koristi se za proraun mjesene mogue evapotranspiracije (mm/mj):
p t f - =
f mjeseni faktorpotrebe potronje vode (mjeseni konzumni faktor)
t srednja mjesena temperatura
p mjeseni postotak dnevne svijetlosti od ukupnog godinjeg zbroja

c t
k k k - =
k mjeseni empirijski faktor potrebe potronje vode
(srednj mjeseni koeficijent)
k
t
= 0,0173t 0,314
k
c
koeficijent ovisan ofazi razvoja
k f E
m
- = - mjesena potreba potronje vode

=
- =
n
i
k f E
1
0
- potronja vode za ukupno vegetacijsko razdoblje
Jednadba je temeljena na linearnom odnosu izmeu mjesene (sezonske)
mogue evapotranspiracije (konzumne potrebe) i srednje mjesene temperature
zraka, tipa usijeva i trajanja dnevne svijetlosti.



49. Objasnite model Pennman

Koristi se za proraun dnevnog mogueg isparavanja (mm/d):
-najtonija, ali zahtjeva puno podataka

+ A
- + A
=
0
E H
E ; E f E
tp
- =
f faktor redukcije (0,6 0,8)
- psihrometrijska constanta
H raspoloiva toplotna energija u masi vode za evaporaciju

b c
R R H =
R
c
direktna suneva radijacija

(

+ = ) ( ) 1 (
D
n
b a r R R
a c
, 1 0 =
D
n
- relativno osunanje
R
a
koliina toplotne energije na vanjskom rubu atmosfere
r albedo ; a,b konstante (a=0,18, b=0,55)
R
b
reflektirana radijacija od Zemlje

(

+ - - = ) ( 9 , 0 1 , 0 ) 09 , 0 56 , 0 (
4
D
n
e T R
a b
o , e tlak vodene pare

b
a
tg = = A o ;
) 54 , 0 5 , 0 )( ( 35 , 0
2 max 0
w e e E + =










50. to predstavlja proces otjecanja i vodni reim nekog prostora?

Otjecanje (Q) predstavlja proces povrinskog kretanja vode niz teren pod
nagibom. Povrinsko teenje (otjecanje) vode je pod znaajnim
utjecajem povrinske napetosti i trenja povrine terena (u procesu
otjecanja sudjeluje samo onaj dio oborinske vode koji je preostao
nakon zadovoljenja potreba tla i vegetacije tj. nakon procesa
evapotranspiracije).
Vodni reim - predstavlja sveukupni dinamizam promjene kvantitativnih i
kvalitativnih osobina voda i dinamika njihovog odnosa s oborinom.
Razlikujemo: - upravljani vodni reim (akumulacije)
- neupravljani vodni reim (prirodni)

51. Nabrojite sve faktore koji utjecu na raspored i veliinu otjecanja?

Oborinski faktori:
- jaina i trajanje oborina
- pravac i brzina kretanja oborina
Morfoloki faktori:
- veliina, pad i oblik sliva
- gustoa rijene mree
- reljef
Geoloki faktori:
- sastav terena i vrste stijena
- jaina upijanja i koliina vlage
- razina podzemne vode
Bioloki faktori:
- vrsta vegetacije
- obraslost terena
Antropoloki faktori:
- umjetne akumulacije
- ostali zahvati u prirodi

52. to je SLIV vodotoka i kako se odreuje?

SLIV vodotoka - je ogranieno oborinsko podruje s kojeg se vodne koliine
(od oborina i dr.) slijevaju prema jednoj odreenoj toki prijemnika koji
moe biti u vidu rijeke, potoka, kanala i sl.
- odreuje se na temelju reljefa odnosno vododijeljnica
(razvodnica) koje dijele susjedne slivne povrine. Defniran je osobinama
kao to su: veliina, oblik, pad sliva, visinski odnosi u slivu, gustoa rijene
mree, karakteristike tla, vegetacija i dr.



53. Vrste vododijeljnica i kako se utvruju?

Vododijeljnice (razvodnice) su linije koje omeuju sliv odnosno dijele susjedne
slivne povrine. Razlikujemo: TOPOGRAFSKU (orografsku) i HIDROLOKU
vododijeljnicu. Ove se krivulje nikada u potpunosti ne podudaraju. Utvruju se
prilikom odreivanja veliine sliva to se postie POSTUPKOM
PLANIMETRIRANJA pomou geodetskih karata pri emu je bitno da su na tim
kartama ucrtane IZOHIPSE (krivulje koje spajaju toke istih nadmor. visina).
- Topografska -> je krivulja koja spaja toke s najveom nadmorskom
visinom izmeu dva sliva. esto se koristi u praksi jer pojednostavljuje
daljnje analize sliva. (POVRINSKA)
- Hidroloka -> je krivulja koja definira granicu izmeu 2 susjedne slivne
povrine s kojih se vodne koliine slijevaju jednim ili drugim slivom.
Ovisi o geolokoj grai sliva i reimu podzemnih tokova. (PODZEMNA)



54. ime se izraava oblik sliva i kako utjee na veliinu otjecanja?

Oblik sliva se najee karakterizira faktorom oblika sliva (R
f
):

2
f
L
A
R =
, gdje su: L -> duljina glavnog vodotoka
A -> povrina sliva
- porastom veliine sliva vrijednost faktora (R
f
) opada, to znai da je kod veih
slivova izraena tendencija da budu proporcionalno dulji od manjih.
- o obliku sliva uvelike ovisi koncentracija povrinskih voda i karakter njihovog
otjecanja te dimenzije, oblik i uzduni profil glavnog vodotoka.
- prema GAVELIUSU vrijeme koncentracije sliva ovisi od oblika i pada sliva.
GAVELIUS je definirao koef. koncentriranosti (K):

A
V 0,28
K

=
gdje su: -> V volumen otjecajne vode (Q)
na promatranom slivu u vremenu (t)
-> A povrina sliva
- vrijednost K=1 predstavlja kruni oblik, dok vrijednosti K>1 predstavljaju
izduene oblike sliva. to je K blii 1 to e otjecanje biti vee (jer e oblik sliva
biti povoljniji za otjecanje) i kratkotrajnije (bre) nego za vee vrijednosti koef.
K. Problem koji se javlja za K=1 je opasnost od poplave (voda se slijeva u glavni
vodotok u koliinama koje premauju njegov kapacitet).



55. to je to gustoa rijene mree i od ega ovisi?

Gustoa rijene mree definirana je izrzom:
| |
2
k
1 u
u
u
u
km/km L
A
1
D

=
=

gdje su: u -> red vodotoka
k -> najvii vodotoka koji se pojavljuje na promatranom slivu red
A
u
-> povrina sliva vodotoka (km
2
)
L
u
-> duljina vodotoka (km)

- gustoa rijene mree prikazuje koliko km duljine vodotoka ima na jedininom
kilometru (km
2
). Klasifikacija vodotoka prema njihovom redu provodi se od izvora
prema uu na nain:
- za vodotok bez pritoka -> u=1
- za vodotok s jednim ili vie pritoka -> u=2
- za vodotok koji nastaje od vodotoka 2. reda -> u=3 itd.


56. Definiraj vodostaj i opii sve naine i instrumente za njegovo mjerenje?

Vodostaj predstavlja vertikalnu udaljenost trenutne razine i neke fiksne
razine vode (obino je to nulta kota na odgovarajuem mjernom
instrumentu (vodomjernoj letvi) koja je povezana s dravnom geodetskom
izmjerom visina i izraena u apsolutnim jedinicama metara nad morem)
Mjerenje vodostaja razlikujemo mjerenja pojedinanim oitavanjem
(nekontinuirana) i mjerenja s neprekidnim biljeenjem (kontinuirana
mjerenja).
- Nekontinuirana mjerenja:
a. VODOMJERNA LETVA moe biti drvena, elina, plastina ili lijevano-
eljezna. Podjela duljine na vodomjernoj letvi je dvocentimetarska.
Mjerenja se obavljaju oitavanjem vodostaja s tonou od 1 cm.
b. STEPENASTI VODOMJER za mjerenje se upotrebljava vodomjerna
letva koja se u sluaju kose obale postavlja na vie mjesta.
c. KOSI VODOMJER upotrebljava se kod kosih ureenih obala gdje je
poznat otri kut letve prema horizontali.



- Kontinuirana mjerenja:
a. AUTOMATSKI REGISTRATORI S PLOVKOM
Ureaj sa satoji od plovka, graduiranog ueta, sustava kolotura i
protuutega.
Automatski registrator LIMNIGRAF (moe biti protoni i
bunarski).
Na ureaje je ugraena i vodomjerna letva koja slui za kontrolu
tonosti mjerenja.
b. AUTOMATSKI PNEUMATSKI REGISTRATOR
Sastoje se od boce s komprimiranim zrakom koji se preko
regulatora tlaka potiskuje kroz cijev potopljenu u vodu uslijed ega
u cijevi nastaje hidrostatski tlak koji se preko manometra
transformira u silu koja pokree pisa. Pisa neprekidnim grafikim
zapisom biljei tlak p.
Preko izraza: h=p/g = (p
1
-p)/g moemo izraunati vodostaj toka
c. AUTOMATSKI REGISTRATORI SA SENZOROM
Mjerenje se obavlja posredstvom poluvodia senzora kojime se
hidrostatiki tlak transformira u elektrini signal. Senzor je
postavljen na konstrukciju iznad vodotoka i sastavni je dio ureaja
koji stalno biljei kolebanje vodnog nivoa na papirnatoj traci
Mjerenje se moe obavljati ultrazvukom ultrazvuni mjera
postavljen na dno vodotoka mjeri vrijeme od trenutka odailjanja
ultrazvuka do njegovog povratka nakon to se on reflektira od
povrine vodotoka, potom podatke alje softveru koji ih preraunava
u traenu veliinu (vodostaj h) te preko pisaa kontinuirano biljei
njegovo kolebanje grafikim zapisom.



57. Interpretacija i obrada izmjerenih vodostaja?

- nakon analize obavljenih mjerenja vodostaja u nekom vremenskom periodu
dobiveni podaci se mogu interpretirati kao:
1. EKSTREMNI VODOSTAJI
NNV najnii niski vodostaj (gleda se od kada mjerna stanica radi)
VVV - vrlo visoki vodostaj (gleda se od kada mjerna stanica radi)
2. SREDNJI VODOSTAJ
SV srednji mjeseni ili godinji vodostaj -> dobiva se aritmetikom
sredinom srednjih vodostaja odnosnog razdoblja (srednji
mjeseni preko srednjih dnevnih, a srednji godinji preko
srednjih mjesenih vodostaja)
3. NIVOGRAMI
Daju grafiki prikaz promjene vodostaja h u nekom vremenu t:
h=f(t)
58. Definirajte dubinu vode te opiite sve metode i instrumente za mjerenje
dubine?
Dubina vode je vertikalna udaljenost gornje povrine (nivoa) vode od dna
vodotoka koja se mjeri u tono odreenim tokama na referentnom nivou.
Mjerenje dubine vode se moe obavljati u pojedinim tokama ili neprekidnim
metodama mjerenja.
- mjerenje u pojedinim tokama:
HIDROMETRIJSKA METODA
1. SONDIRANJE vri se pomou motki ili vodomjernih letvi koje mogu
biti s razliitom podjelom duljine (podjela na 1, 2, 5 ili 10 cm)
2. ELINO GRADUIRANO UE ue je izraeno s utegom do 50 kg (to
ovisi o brzini vode) na kraju, mjerenje se obavlja s mosta, no ako ga nema
ili ako se radi o veim dubinama mjerenje se moe obavljati iz plovila. U
svakom sluaju potrebno je izvriti korekcijsko smanjenje izmjerene
dubine zbog zanoenja ueta koje je uzrokovano teenjem vode. Korekcija
se vri prema izrazu:
a 1) -
cos
1
( - a - 1 d =
0

elino graduirano ue


AKUSTINA METODA
1. EHOSONDER S KAZALJKOM mjerenje se vri pomou ultrazvunih
signala koje eho-sonder odailje te mjeri vrijeme povratka reflektiranog
signala od dna vodotoka i njegov pomak u odnosu na poloaj s kojeg je
emitiran.

- neprekidno mjerenje:
AKUSTINI POSTUPAK
1. EHOSONDER S PISAEM - mjerenje se vri pomou ultrazvunih
signala koje eho-sonder odailje te mjeri vrijeme povratka reflektiranog
signala od dna vodotoka i njegov pomak u odnosu na poloaj s kojeg je
emitiran uz neprestano biljeenje podataka putem pisaa.
HIDROSTATIKI POSTUPAK
1. PIEZOMEMBRANA
2. PNEUMATSKI BUBLER - je ureaj koji slui za kontinuirano
registriranje dubine vodotoka, a radi na principu detektiranja
hidrostatikog tlaka
- oba ova ureaja obavljaju mjerenje s plovnog objekta pomou sonde za
praenje pada dna

59. Interpretacija i obrada izmjerenih dubina vode?

- rezultati dobiveni nekim od kontinuiranih ili nekontinuiranih metoda mjerenja
interpretiraju se kroz tri grupe podataka:
a. PLANOVI (situacije) s izobatama (linije koje spajaju mjesta istih
dubina) ili sa izohipsama (linije koje spajaju mjesta istih dubina)
b. UZDUNI PROFIL
c. KARAKTERISTINI POPRENI PROFILI pomou izmjerenih dubina
vode moemo definirati popreni presjek vodotoka koji koristimo u
daljnjim proraunima protoka, brzine toka vode i dr.

60. to definira poznavanje brzine vode?

Brzina vode je brzina kojom masa vode protjee kroz popreni presjek
Vodotoka.
- brzina je kao svaki vektor definirana sa:
- apsolutnom vrijednosti koja predstavlja njen iznos (brojanu vrijednost)
- pravcem s obzirom na odabrani koordinatni sustav kojim je poloen
vektor brzine
- smjerom koji odgovara smjeru teenja vode, a koji je okomit na popreni
profil vodotoka

61. Opiite raspodjelu brzina vode i pulzaciju brzina vode u poprenom
presjeku vodotoka?

- brzina vode postoji u 3 smjera, koja definiramo koordinatnim osima x, y i z.
- Brzina u smjeru osi x v

= const. -

- Brzina u smjeru osi y -

- Brzina u smjeru osi z postoje brzine, ali su vrlo malih intenziteta pa ih zato
zanemarujemo -


Raspodjela brzine brzina je na samom dnu te uz rub vodotoka (uz podlogu)
jednaka nuli zbog trenja izmeu vode i podloge, dok je najvea brzina vode
na sredini povrine vodotoka. Za raspodjelu brzina po povrini izmeu
sredine toka i njegovih rubova se pretpostavlja da je linearna.



Pulzacija brzine javlja se kod turbulentnog teenja vode, predstavlja stalnu
promjenu brzine samo po iznosu, najizraenija je pri dnu i uz rubove
vodotoka gdje je zbog veeg trenja vea i pulzacija brzine vode.



62. to su pulzacije brzine i od ega zavise?

Pulzacija brzina vode - je uestala promjena iznosa brzina vode, tj. ona
predstavlja odstupanje brzin epo iznosu od srednje vrijednosti brzine za
odreenu toku mjerenja. Pulzacija se pojavljuje kod turbulentnog
teenja. Razlikujemo VREMENSKU i PROSTORNU pulzaciju brzina.
Pulzacije brzina ovise o:
- Porastu dubine vodotoka
- Hrapavosti dna i kosina vodotoka (trenje) koja ovisi o:
vrsta tla
konfiguraciji terena i
obraslou vegetacijom
- Brzini samog toka

63. Nabrojite sve metode i instrumente za mjerenje brzine vode?

METODE:

Kinematska
vri se mjerenje brzineplivajueg tijela

Mehanika
- vri se mjerenjem brzine potopljene elise

Hidraulika
- mjeri se brzinska visina

Elektromagnetska
- vri se mjerenje induciranog napona

Ultrazvuna
- mjerenjem Dopplerovog efekta


INSTRUMENTI:


Plovci

Potopljena elisa
hidrometrijsko krilo

Pitotova cijev
Venturijev instrument

Digitalni mjera
Topla ica

UFS ureaj
ADCP ureaj
64. Objasnite mehaniki postupak mjerenja hidrometrijskim krilom?

Hidrometrijsko krilo se upotrebljava za mjerenje brzine vode u otvorenim
tokovima i cijevima.
Svako krilo ima vlastitu krivulju badarenja koju definira proizvoa. Krivulja se
dobiva u laboratorijskim uvjetima, a oblikom je hiperbola male zakrivljenosti, koja
se moe aproksimirati pravcima.
Mjerenje brzine krilom se bazira se na odnosu izmeu brzine vode (v) i
specifinog broja okretaja uronjenog propelera hidrometrijskog krila (n). Brzina se
mjeri u jednoj toki toka da se mjeri ukupan broj okretaja propelera (N) u vremenu
(t) te se iz tih podataka odredi specifian broj okretaja propelera prema izrazu:
n=N/t,
na osnovu njega se iz krivulje badarenja oita srednja lokalna brzina vode u toki
mjerenja.
Postupak se odvija tako da se hidrometrijsko krilo uroni u vodu pomou ueta s
utegom ili na vertikalnoj motki. U krilu se nalazi mjera koji mjeri broj okretaja
elise te podatke alje kabelom do softvera na povrini (obino je to nekakav most)
ili u plovilu koji ih biljei.
Mjerenje se moe provoditi na dva naina:
1. iz amca ili iare iznad vodotoka pomou ueta s utegom
2. s mostia ili stojei u pliem dijelu sa vert. motkom
Ako se pak brzina mjeri u cijevi pod tlakom krilo se postavlja na ipke pod pravim
kutem u odnosu na smjer toka.

65. to predstavlja tariranje hidrometrijskog krila i kako se provodi?

Tariranje predstavlja odreivanje krivulje ovisnosti broja okretaja propelera
n (1/s), o brzini vode v (m/s)
- provodi se u laboratorijskim uvjetima na osnovi mjerenja broja okretaja
propelera u kompletnom rasponu brzina kretanja kolica, koja se poznatom
jednolikom brzinom kreu nad kanalom ispunjenim vodom u stanju mirovanja i
na kojima je montirano hidrometrijsko krilo.
- rezultati mjerenja daju hiperbolu vrlo male zakrivljenosti (zamjena
pravcima)
66. Objasnite mjerenje brzine vode pomou plovaka?

S obzirom na vrstu plovaka moemo mjeriti:
1. povrinsku brzinu vode (povrinskim plovcima)
2. brzinu vode na nekoj dubini ispod povrine (dubinskim plovcima)
3. srednju brzinu vode do odreene dubine (plovak-palica)
Princip mjerenja u otvorenom toku sastoji se od:
mjerenje puta (s) kojeg plovak prijee u vremenu promatranja (t) - za
povrinsku i dubinsku brzinu
mjerenje vremena (t) koje je potrebno da plovak prijee fiksiranu duljinu
(s) kod mjerenja srednje brzine do odreene dubine
Na osnovu tih podataka odreuje se srednja vrijednost brzine vode u vodotoku.
Zbog prisutnosti pulzacije brzine vode potrebno je pri mjerenju koristiti najmanje
3 plovka.


67. Objasnite elektromagnetski postupak mjerenja brzine vode i kako se
primjenjuje?

Eektromagnetski mjerai djeluju na principu Faradayevog zakona elektromagnetske
indukcije. Koriste se za mjerenje brzine bilo koje vrste fluida, a posebno su pogodni
za mjerenje vode koje prenose vee koliine suspenzija kao to su otpadne vode u
kanalizacijskim sustavima
Princip rada EM-mjeraa se zasniva na elektrinom vodiu (elektrino vodljiva
tekuina - voda) koji protjee vodotokom, te svojim gibanjem u magnetskom polju
inducira elektrini napon. Digitalna tehnologija omoguava memoriranje promjene
tog induciranog napona u realnom vremenu koji je proporcionalan brzini gibanja
vode na mjerenom mjestu.
Magnetno polje proizvodi se zavojnicom u senzoru , a inducirani napon se mjeri
parom elektroda takoer smjetenim u senzoru elektromagnetskog mjeraa. Ti
podaci se prenose do centralne memorijske jedinice.

68. Objasnite ultrazvuni postupak mjerenja brzine vode ADCP mjeraima?

Osnovna primjena ADCP kao pokretnih mjeraa je izmjera brzinskog polja u
poprenom presjeku vodotoka i to sa jednim pokretnim ureajem na osnovi
ultrazvuka. Prikladni oscilator pretvara (transduktor) kao izvor ultrazvuka,
upuuje zvuni udarac kroz vodu (ping) visoke frekvencije ( >30 kHz). Odaslani
ultrazvuk reflektira se od lebdeih estica suspenzije u vodi koje imaju isti smjer i
brzinu kao masa vode. Dio energije koji se pritom vraa na izvor (transduktor)
mjeri se piezoelektrinim transduktorom koji djeluje kao izvor i kao prijemnik
ultrazvuka. Razlika emitirane i primljene energije na transduktoru odreuje se kao
promjena frekvencije ultrazvuka, tzv. Dopplerov pomak. Mjerenjem Dopplerovog
pomaka mogue je u svakoj prilici izraunati relativnu brzinu protjecanja vode kroz
odabrani profil u odnosu na izvor ultrazvuka.
Najznaajnija prednost ultrazvunih pred klasinim mehanikim mjeraima je u
viestruko brem postupku mjerenja, kontinuirano vremenski neprekinutom
mjerenju i mogunosti trodimenzionalne analize vektora brzina u mjernom profilu.
























69. Definirajte protoku vode i metode njenog odreivanja?

Protok (Q) je koliina vode, prikazane volumenom (m
3
), koja protjee kroz
popreni presjek (profil) vodotoka ili cijevi u jedinici vremena (sec.). Ovisna
je o koliini oborina i povrinskom slivu.
Metode odreivanja protoke:
- Neposredne ili volumenske metode
a. Milneova posuda sastoji se od dvije spojene posudice i
privrene na osovinu pa izgledaju kao klackalica. Ispod
klackalice se nalazi posuda koja skuplja vodu iz gornjih
posudica to se izmjenino pune i prazne. Mjerenje se
sastoji u tome da posebni mehanizam mjeri impulse
pranjenja vode iz posudica na klackalici. Q=V/t
b. Danaida posuda za mjerenje protoke (eliminira utjecaj pulzacije)
- Posredne metode (kod otvorenih vodotoka)
a. metode povrina-brzina
- grafika metoda
- grafoanalitika metoda
- analitika metoda
b. metoda izotaha
c. metoda mjerenja brzine plovcima
d. kemijska metoda
- trenutni postupak
- postupak doziranja
e. hidraulika metoda

70. Objasnite metode povrina-brzina za odreivanje protoke vode otvorenog
vodotoka?

Razlikujemo tri postupka odreivanja protoke metodom povrina-brzina:
- grafiki postupak
- grafoanalitiki postupak
- analitiki postupak

a. GRAFIKI POSTUPAK - ovim se postupkom odreuje ukupni protok pomou
procijenjene srednje vrijednosti brzine toka.
Vre se mjerenja brzine na vie toaka po povrini toka te u tri
karakteristine toke po dubini toka (obino su to toke na 10cm ispod
povrine, zatim na 60% dubine toka promatrano od povrine i na 20-25cm od
dna vodotoka). Izmjerene podatke prikazujemo dijagramom tako da s donje
strane apscise ucrtavamo izmjereni popreni profil vodotoka (h
i
), a s gornje
profil brzina (v
i
). Zatim se u dijagramu procijeni pravokutnik (pravac) koji e
predstavljati koji e predstavljati srednju brzinu (v
sr
) vode u toku. Umnokom
srednje brzine i povrine poprenog profila vodotoka (odredi se iz dijagrama)
dobivamo ukupnu protoku: Q=Av
sr

Grafiki postupak je najjednostavniji, ali dosta neprecizan.


b. GRAFOANALITIKI POSTUPAK - ovim se postupkom odreuje ukupni protok
sumom parcijalnih protoka (Q
i
).
Takoer se prethodno izmjerene vrijednosti dubina vode i brzina u
odgovarajuim tokama ucrtavaju u dijagram. Ovim postupkom cijelokupnu
povrinu poprenog profila dijelimo na vertikalne segmente (A
i
). Zatim
odreujemosrednje brzine (v
i
') na rubovima svakog segmenta (A
i
) te pomou
njih odreujemo srednje brzine svakog pojedinog segmenta prema izrazu:
v
i
=0,5(v
i-1
'+v
i
'). Na temelju tako dobivenih srednjih brzina raunaju se
parcijalni protoci: Q
i
=v
i
A
i
.
Ukupni protok dobiva se sumiranjem parcijalnih protoka:
=
=
n
i
i uk
Q Q
1



c. ANALITIKI POSTUPAK - ovim se postupkom ukupni protok odreuje
sumom parcijalnih protoka (Q
n
).
Takoer se prethodno izmjerene vrijednosti dubina vode i brzina u
odgovarajuim tokama ucrtavaju u dijagram.
Razlikujemo izraun brzina:
- za 3 toke [v
n
=0,3v
p
+0,5v
60%
+0,2v
d
] i
- za 5 toaka [v
n
=0,1(v
p
+3v
20%
+3v
60%
+2v
80%
+v
d
)]
Cijelokupnu povrinu poprenog profila takoer podijelimo na vertikalne
segmente (A
i
), te za svaki segment raunamo elementarne protoke koji su
jednaki umnoku odgovarajue brzine i dubine na promatranom segmentu
poprenog presjeka vodotoka: q
n
=v
n
h
n
. Nanosimo ih na gornji dio dijagrama.
Zatim raunamo srednje elementarne protoke (q
sr
) prema izrazu:
q
sr
=0,5(q
n-1
+q
n
), te ih takoer ucrtavamo u gornjem dijelu dijagrama.
Protoke po pojedinim segmentima dobivamo umnokom srednjeg elementarnog
protoka (q
sr
) i irine promatranog segmenta (b
n
). Q
n
=q
sr
b
n
.

=
n
n uk
Q Q




71. Metoda izotaha i tahigrafska krivulja?

Izotahe su krivulje koje povezuju toke istih brzina.
- Metoda izotaha se sastoji u odreivanju protonih zona (A
i
) u profilu vodotoka
omeenih izotahama - krivuljma koje prikazuju toke profila s jednakim brzinama
toka. Vre se mjerenja brzina u vie toaka po irini i dubini vodotoka. Dobiveni
rezultati brzina se ucrtavaju u dijagram s gornje strane apscise, dok se s donje
ucrta popreni profil vodotoka. Zatim se na osnovu gornjeg dijagrama brzina te
rezultata dobivenih mjerenjem brzina po dubini u profil mogu ucrtati izotahe.
Potom se pomou tahiografske krivulje odreuju se povrine zona (A
i
). Protok se
dobiva sumom parcijalnih protoka koji se pak odreuju pomou integrala preko
brzine:
}
= dv A Q
i i




Tahigrafska krivulja je krivulja odnosa izmjerenih brzina v
i
i dobivenih povrina
A
i
.
72. Objasnite metodu odreivanja protoke vode kod velikih vodotoka pomou
plovaka?



Metoda odreivanja protoke plovcima vri se tako da grupu plovaka putamo niz
vodotok u proizvoljno odabranom poprenom profilu (ulazni profil) i mjerimo
vrijeme koje im je potrebno da prijeu unaprijed odreeni dio duljine puta L.
Tonije, mjeri se vrijeme koje im je potrebno da stignu do srednjeg mjernog
profila (na polovici puta L) gdje se odredi srednja brzina (v
sp
)grupe plovaka na
povrini vodotoka. Zatim se pomou nje odreuje protoka vode koju nazivamo
fiktivnom iz razloga to ona ne pokazuje stvarnu vrijednost protoke vode u
vodotoku. Stvarnu vrijednost protoke dobivamo umanjivanjem fiktivne protoke Q
f

sa korekcijskim koef. k, Q=kQ
f
. Korekcijski koef. dobivamo eksprimentalnim
mjerenjima plovcima ili hidrometrijskim krilom.
U grupi pilota mora biti vie od 3 plovka, a to je vei vodotok bolje je koristiti vie
plovaka jer emo na taj nain dobiti preciznije rezultate mjerenja.

73. Objasnite kemijske metode za odreivanje protoke vode u vodotoku?

Kemijske metode se koriste za mjerenje bujinih tokova, tokova s kaskadama i
vrtlozima gdje je izraena turbulencija vode. Razlikujemo trenutni postupak i
postupak doziranja.
Trenutni postupak mjerenja na ulaznom se mjestu protoke ubacuju traseri ili
obiljeavai (kemijski indikator ili flourescentne tvari poznate rastopine (c
o
)
koji se brzo rastapaju i raspre po cijelom volumenu te vode.
Zatim se na udaljenosti L u bilo kojoj toki poprenog profila uzima uzorak
tako obiljeene vode. U tom se uzorku odreuje koncentracija rastopine (C).
Uzorci se za potrebe odreivanja protoke uzimaju u vrlo gustom razdoblju.
}
= cdt C ; Q=A/C ;
( ) | |
sr
h
B c c
L
2
6 7 , 0 01 , 0 +
=

Postupak doziranja provodi se kao i trenutni, samo sa kontinuiranim uputanjem
obiljeavaa, zbog ega se promatra koncentracija rastopine u mjernom
profilu tijekom vremena (od t
0
do t
n
).
sr
o
c
C Q
Q

=
,
n
c
c
n
sr

=









74. Prikaite hidraulike metode odreivanja protoke vode u kanalima i
vodotocima?

Hidraulike metode predstavljaju posredno mjerenje protoka kod kojih postoji
funkcijska veza izmeu protoka i razine vode.
- Metode preljeva
- otrobridni preljevi

- s obzirom na oblik poprenog presjeka preljeva otrobridni preljevi mogu
biti:
* trapezni

( ) ( ) H b gH KH Q
p
+ = 5 2
15
2
2
1



* pravokutni

( )
2
1
2
3
2
gH H b K Q
p
=




* trokutasti

( )
2
1
2
15
8
2
gH H K Q =



- nepotopljeni preljevi sa irokim pragom nema akumuliranja nanosa, idealni
su za mjerenja malih prirodnih tokova.

( )
2
3
2gD b m Q =
;
D=P
1
+H
0

H
0
=H+v
2
/2g


- Venturijev kanali
( )
2
1
2
2
H g A Q A =



75. to predstavlja specifino otjecanje i kako se odreuje?

Specifino otjecanje (q) predstavlja odnos protoke i povrine s koje je ta voda
otekla:

|
.
|

\
|
=
2
km
l/s

A
Q
q




76. to je Coriolisov koeficjent i kako se odreuje?

Coriolisov koeficjent ili koef. kinetike energije pokazuje odnos stvarne
kinetike energije mase vode koja protee kroz protjecajnu povrinu u jednoj
sekundi prema kinetikoj energiji odreenoj iz uvjeta da su brzine u svim
tokama protjecajne povrine jednake srednjoj brzini.
Coriolisov se koef. se odreuje pomou matematikog izraza:

1
A v
dA v
3
A
3
>

=
}
o


77. to je protona (konsumpcijska) krivulja, njezini matematiki oblici i
metode odreivanja?

Krivulja protoka definira ovisnost izmeu protoka (Q) i vodostaja (h), tj. vrijedi:
Q=f(h). Odnos protoka i vodostaja je sloen i nejednoznajan to je posljedica
neustaljenosti teenja vode, promjenjive hrapavosti (obraslosti) korita,
nestabilnosti obala i dna korita, itd.
- ovaj se odnos definira iz razloga to je mjerenje vodostaja svakodnevan posao
dok se protok na nekom profilu mjeri nekoliko puta godinje (5 do 10).
Tako se omoguuje odreivanje vodostaja (h) iz poznatog (izmjerenog) protoka
(Q), a pomou protone krivulje Q=f(h).
- krivulja protoka se mora eksperimentalno definirati na osnovu serije
istovremenog mjerenja protoke i vodostaja. Ovisnost vodostaja i protoke moe
se prikazati na tri naina: - grafiki (krivuljom protoka)
- tablino
- analitiki (matematikim izrazom)
- najeu primjenu u praksi ima analitiki izraz protone krivulje zbog svoje
praktinosti. Tri su uobiajena matem. modela u praksi:
1. kvadratna parabola - Q=a+bh+ch
2

2. polinom - Q=a(h+h
0
)
b

3. eksponencijalna funkcija - Q=ae
bh

- parametri: a, b i c se definiraju metodom najmanjih kvadrata, dok je h
0

konstanta koja predstavlja razliku visine izmeu nulte toke vodomjera i dna
profila.


78. Grafiki nain odreivanja parametara protone krivulje eksponencijalnog
oblika?

U prirodi se javljaju hidroloke pojave koje omoguuju istovremeno
promatranje i definiranje dvaju ili vie obiljeja karakteristinih za tu pojavu.
Izmeu tih obiljeja postoji meusobna povezanost (tj. znai da se promjena
jednog obiljeja (X) odraava na drugom (Y))
Grafiki se mogu predoiti tri karakteristina sluaja:

a. promatrana obiljeja X i Y neke hidroloke pojave vezana su strogom
funkcionalnom vezom (vrlo je malo ovakvih obiljeja u hidrologiji).
b. ne postoji nikakva veza meu promatranim obiljejima X i Y hidr. pojave.
c. promatrana obiljeja nisu povezana funkcionalnom vezom, ali nisu ni
meusobno
neovisna jer dijagram rasipanja (vidljivo na dijagramu) pokazuje da veim
vrijednostima varijable X pripadaju i vee vrijednosti varijable Y.
Takva veza meu hidrolokim varijablama se naziva sluajna ili stohastika.

Grafiko odreivanje protone krivulje svodi se na izvlaenje teinica izmeu
dovoljnog broja toaka (broj izmjerenih protoka pri razliitim vodostajima) ako
njovo rasipanje nije preveliko. Takva se krivulja moe prihvatiti ako su mjerenja
obuhvatila cijelu amplituda vodostaja od najnieg do najvieg zabiljeenog
vodostaja.



Rasipavanje vodomjerenja oko protone krivulje (teinica izmeu toaka)
79. to predstavlja oblik petlje na protonoj krivulji i kako se rjeava?

Pri otjecanju vode u prirodnim uvjetima je redovito izaena nestacionarnost to
je glavni razlog nastajanja petlje na protonoj krivulji. Postojanje petlje
izraeno je za vrijeme velikih voda i vodnih valova.



Do formiranja petlje na dijagramu Q-h dolazi jer su u periodu nailaska velikih
vodnih valova padovi vodnog lica za protoke u porastu vei (a time je i protok
vei), a za protoke u opadanju manji (i protok je manji), to znai da e se kod
jednog te istog vodostaja u razdoblju porasta vodnog vala javljati vei protok
nego u razdoblju njegova opadanja. Unutar petlje moe nastati neogranieno
mnogo protjecanja, pa je potrebno odrediti teinicu sustava tih petlji tj.
protonu krivulju Q=f(H).



80. Objasnite ekstrapolaciju protone krivulje po metodi Stevensa?

Ekstrapolacija protone krivulje je postupak odreivanja protone krivulje u
podruju u kojem nema protoka izmjerenih u ovisnosti o vodostaju, uglavnom se
radi za velike vode, a po potrebi i za male vode.
Veliina ekstrapolacije ne smije biti prevelika, obino ona ne prelazi iznad 20%
vrijednosti najveeg/najmanjeg izmjerenog protoka.
Stevensova metoda ekstrapolacije koristi se kod visokih vodostaja. Uz
odreena pojednostavljenja protok kroz profil vodotoka dan je izrazom:
Q=Ak
sr
H

gdje su: > Hsr srednja profilska dubina:
R
O
A
H
sr
= =

> k konstanta za iroka i duboka korita: k=C I
> C Chezy-jev koeficjent
> R hidrauliki radijus
> I pad dna korita

Postupak se provodi grafiki. Nakon definiranja zakonitosti Q=f(Ak
sr
H
) i
Ak
sr
H
=f(H
sr
) za odgovarajue vrijednosti H
sr
, A i Q od najvieg vodostaja s
izmjerenim protokom zakonitost Q=f(A
sr
H ) produlji po pravcu koji odreuju
toke (A
sr
H ,Q). Zatim se za nekoliko vrijednosti izmeu najviega vodostaja s
izmjerenim protokom H
max
i najvieg zabiljeenog vodostaja VVV izrauna
krivulja Ak
sr
H = f(H
sr
), a potom i nacrta. Na kraju se za razliite vodostaje H >
H
max
grafiki preko krivulje Ak
sr
H = f(H
sr
) i pravca Q=f(A
sr
H ) produlji
protona krivulja u podruje visokih vodostaja.

81. Nacrtajte hidrogram i objasnite kako se dobiva te to predstavlja?

Hidrogram je grafiki prikaz promjene protoka (Q) u vremenu (t) tj. vrijedi:
Q=f(t)
Oblik hidrograma ima svoj tipian uzorak koji se moe promatrati u tri dijela:
1. razdoblje poveanja protoka
2. razdoblje vrnog dijela
3. razdoblje opadanja protoka

- hidrogram u razdoblju porasta poinje u toki poetka povrinskog otjecanja
(B) i traje do toke infleksije na kraku porasta (C).
- razdoblje vrnog dijela sadri dio krivulje hidrograma izmeu toaka infleksije
na kraku porasta (C) i kraku opadanja (E). U tjemenu krivulje hidrograma (D) je
vrni protok, tj. tjeme krivulje hidrograma predstavlja trenutak u kojem cijeli
bazen sudjeluje u formiranju dotjecanja, a taj trenutak definira vrijeme
koncentracije (sabiranja) sliva (t
c
).
- razdoblje opadanja sadri preostali dio od toke (E) do toke zavretka
povrinskog otjecanja (F).
Dio krivulje dijagrama od A do B predstavlja hidrogram efluentnog otjecanja, a
dio od F do G je hidrogram otjecanja nakon prestanka povrinskog otjecanja.
Za konstruiranje hidrograma koriste se podaci iz hidrolokih godinjaka u
kojima su definirani podaci o vodostajima i protocima za odreene hidroloke
stanice i vodotoke. Koristei se tim podacima na apscisu nanosimo vremensko
razdoblje (t) za koje elimo izraditi hidrogram, dok na ordinatu nanosimo
odgovarajue vrijednosti protoka Q.
Hidrogram se u nekim sluajevima moe i aproksimirati trokutom ili
trapezom, ali tada moraju vrijediti pretpostavka -> oborine konstantne jaine (i) i
trajanja (t
0
) koja padne na: pravilnu, glatku i nepropusnu povrinu (to znai da
nema upijanja)


82. to predstavlja koef. otjecanja, kako se proraunava te od ega zavisi?

Koeficjent otjecanja (c), je odnos efektivnih oborina (H
e
) i brutto oborina (H
b
),
tj. vrijedi:
b
e
H
H
c =

A moe se prikazati i kao odnos volumena otjecanja i volumena oborina palih na
neku povrinu. Odreivanje koef. otjecanja predstavlja jedan od najsloenijih
problema u hidrologiji jer sadrava mnogo imbenika koji utjeu na veliinu
otjecanja u slivu. Najee se kree u granicama od 0,2 do 0,8; a ovisi o
nepropusnosti tla u slivu, zasienosti tla vodom, vegetaciji, vrsti, obliku i veliini
slivne povrine, trajanju i jaini oborina i dr.
Koef. otjecanja potrebno je definirati:
1. za dio slivnog podruja neke rijeke
2. za pojedine urbane sredine (npr. nekog grada i sl.)

83. Objasnite analitiko rjeavanje korelativne veze meu hidrolokim
varijablama (metoda najmanjih kvadrata) za proraun protone krivulje?

Analitiki se protona krivulja moe definirati najee za dva oblika:
1. ANALITIKI OBLIK kvadratna parabola
- pretpostavi se da je protok funkcija vodostaja i parametara a, b, c, ..., n:
Q= f (H, a, b, c, ..., n)
- njenim razvijanjem u red slijedi:
Q= a+ bH+ cH
2
+ dH
3
+...+ nH
m

- zbog svojih vrlo malih vrijednosti svi lanovi iza treeg lana se
zanemaruju, pa prvi oblik protone krivulje glasi:
Q= a+ bH+ cH
2

Postupak odreivanja:
(H-H
i
)
2
=>minimum ................................................ I.
H
1
-> Q
1
, H
2
-> Q
2
, ... , H
n
-> Q
n

- Iz parcijalne derivacije izraza I. po parametrima dobivamo:
( )
( )
( )

=
c
c
=
c
c
=
c
c

0
c
H H
0
b
H H
0
a
H H
2
i
2
i
2
i

. IV _______ Q H H c H b H a
. III _______ Q H H c H b H a
. II ___ __________ Q H c H b a n
i
2 4
i
3
i
2
i i
3
i
2
i i
i
2
i i
i i



= + +
= + +
= + +

- iz II, III i IV dobivamo vrijednosti parametara a, b i c (npr.
Q=0,24+1,2H-0,34H
2
). Uvrstimo li zatim poznate vrijednosti vodostaja H
1
, H
2
,
..., H
n
moemo izraunati pojedinane protoke Q
1
, Q
2
, ..., Q
n
.


2. ANALITIKI OBLIK eksponencijalni oblik krivulje (y=ax
b
)
- pretpostavi se oblik: Q=aV
b
, gdje su: V dubina vode; a i b parametri.
- ovisno o poloaju nule vodomjera razlikujemo 3 karakteristina sluaja:
a) ako se nula vodomjera poklapa s dubinom vode protona krivulja e imati oblik:
Q=aH
b

b) ako se nula vodomjera nalazi ispod dubine vode protona krivulja e imati
oblik:
Q=a(H-B)
b

a) ako se nula vodomjera nalazi iznad dubine vode protona krivulja e imati
oblik:
Q=a(H+B)
b

- Kod vodotoka s promijenjivim presjekom:
Postupak odreivanja: Q=A(HB)

/
log
; ako je B=0 => Q=AH

logQ=logA+log(HB);
za (HB)=1 => logQ=logA, jer je: log(HB)=log1=0

=
c
c
=
c
c

0
x
0
A
x
2
2

A
A

( )
x x
2
x x
x x
i i i i
i i
Q H H A log H
Q H A log n


= +
= +

- ako uvedemo da je: x=log(HB) i y=logQ =>
. II _____ __________ y x x A log x
. I __________ __________ y x A log n
2


= +
= +

- Iz jednadbi I. i II. moemo odrediti parametre A i : (iz logA => A)
(npr. Q= 1,24(H-B)
1,21
). Uvrstimo li zatim poznate vrijednosti vodostaja H
1
, H
2
,
..., H
n
moemo izraunati pojedinane protoke Q
1
, Q
2
, ..., Q
n
.



Za analitiko odreivanje nepoznatih parametara a, b i c protone krivulje
oblika Q=f(H) na osnovu izmjerenih podataka H i Q najee se koristi metoda
najmanjih kvadrata na nain da se prvo odabere povoljniji oblik krivulje
(prednost ima ona koja se bolje prilagoava izmjerenim podacima), a potom se
odreuju parametri pri emu mora biti: (Q-Q
i
)
2
=minimum.










84. to je parametarska hidrologija i koje metode koristi?

Pod pojmom parametarska hidrologija podrazumijeva se nain analize
hidrolokih procesa u kojemu se upotrebljava deterministiki pristup istraivanja
hidrolokih sustava uz koritenje razliitih parametara. Naziva se jo i odreena,
iskustvena, deterministika, analitika ili dinamika hidrologija. Koristi metodu
jedininog dijagrama, metodu izokrona, racionalnu metodu i sl.

85. Objasnite racionalnu metodu i njezinu primjenu?

Racionalna metoda koristi se iskljuivo za proraun maksimalnog otjecanja
zadanog povratnog razdoblja na urbanim i drugim manjim slivovima.
Kod primjene racionalne metode treba biti ispunjen uvjet da je vrijeme
povrinskog sabiranja (t
sl
) manje od vremena sabiranja u vodotocima (t
v
) tj. da
vrijedi: t
sl
> t
v
,
jer ova metoda ne obuhvaa efekt retardacije zbog akumuliranja vode na povrini
sliva i pretpostavlja nepromijenjenu jainu oborina na itavom slivu. Poveanjem
slivne povrine primjena pretpostavka konstantnosti oborina postaje oteana.
Racionalnom metodom se moe odrediti samo vrna vrijednost hidrograma,
ali
ne i hidrograma u cijelosti to ograniava njezinu primjenu i ini je
neupotrebljivom kod dimenzioniranja hidrotehnikih objekata kada su potrebni
podaci o volumenu vode i trajanju poplavnog vala (to je mogue odrediti samo uz
pomo kompletnog hidrograma).
Racionalna metoda daje maksimalni protok (Q
max
(s
-1
)) odreenog
povratnog
razdoblja (P
R
u godinama) koji se formira na nekom slivnom podruju prema
izrazu:
Q
max
=i(t
0
,P
R
)Ac
- gdje su:
i(t
0
,P
R
) - prosjena jaina oborina u funkciji trajanja oborina i povratnog
razdoblja
A - povrina sliva
c - koeficjent otjecanja
- kako se apsolutni vrni protok na hidrogramu javlja u trenutku kada u otjecaju
sudjeluje ukupna slivna povrina tj. vrijedi: t
0
=t
c
za maksimalni protok dobivamo
izraz: Q
max
=i(t
c
,P
R
)Ac

86. to je vrijeme koncentracije sliva i kako se odreuje?

Vrijeme koncentracije (sabiranja) sliva (t
c
) je vrijeme koje je potrebno da
elementaran efektivni volumen vode s najudaljenije toke sliva dospije do mjesta
opaanja protoka u vodotoku. Mjeri se u satima (h).
U hidrolokim se analizama ukupno vrijeme sabiranja (t
c
) dijeli na dva dijela:
1. vrijeme povrinskog sabiranja (t
sl
)
2. vrijeme sabiranja u vodotocima nieg i vieg reda (t
v
)
Vrjedi jednakost: t
sl
+t
v
=t
c



Vrijeme povrinskog sabiranja je vrijeme koje je potrebno da elementaran
volumen
vode iz neke toke (A - najudaljenije) sliva dospije do toke koju
smatramo poetkom vodotoka (B).
Vrijeme teenja vodotokom je vrijeme teenja vode od poetka vodotoka (B) do
toke izlaznog profila (C).
Vrijeme teenja openito predstavlja odnos puta i brzine od kojih nam je put
poznat (odredi se mjerenjem) pa se odreivanje vremena teenja svodi na
odreivanje srednje brzine teenja. Vrijeme povrinskog teenja dobivamo
pomou poluempirijskih izraza hidraulikog karaktera, dok se vrijeme teenja u
vodotocima moe jednostavnije izraunati nekom od hidraulikih metoda.
Najjednostavniji hidrauliki postupak odreivanja vremena sabiranja sliva (t
c
)
polazi od pretpostavke sa vrijedi izraz:
v
L
36
10
t
c
=
gdje su: L duljina glavnog vodotoka od vododjeljnice sliva do izlaznog profila
v srednja brzina vode u vodotoku
ovaj je izraz najgrublji nain za odreivanje vremena koncentracije sliva i
uglavnom se koristi kada nema drugog naina.

87. Objasnite metodu izokrona i nain njezine primjene?

Metoda izokrona temelji se na izokronalnim kartama sliva, a koristi se za
proraun dotjecanja (Q
tc
) nakon vremena koncentracije sliva u sluaju kada je
intenzitet oborina (i) vei od intenziteta infiltracije (f), tj. za: i>f.
Postupak se obavlja za odreeno podruje sliva koje je podijeljeno zamiljenim
linijama tzv. izokronama, a koje povezuju toke u prostoru izmeu kojih je
jednako vrijeme putovanja elementarnog volumena vode. Karta sliva s takvim
grafikim prikazom naziva se izokronalna karta sliva.

Postupak odreivanja hidrograma povrinskog otjecanja metodom izokrona
provodi se na nain:
Najprije se na promatranom slivu konstruiraju izokrone (linije). Vrijeme
otjecanja vode od jedne do druge izokrone je t, dok ukupno vrijeme otjecanja
od najudaljenije izokrone do izlaznog profila odgovara vremenu koncentracije
sliva T
c
.
Nakon toga se konstruira hijetogram efektivne kie konstantnih
intenziteta u vremenima t. Temeljna je protpostavka da je na cijeli sliv pala kia
i da su intenziteti efektivne kie i
1
, i
2
, ..., i
tk
u vremenskim razmacima t.
Trajanje efektivne kie T
k
je: T
k
=k t=T
c

Ispod hijetograma se u dijagram vrijeme povrina nanesu povrine sliva
izmeu pojedinih izokrona a
1
, a
2
, ..., a
tc
. Povrine izmeu izokrona se nanose u
razmacima t, a vrijeme za sve povrine a
1
, do a
tc
jednsko je vremenu konc.
sliva.
Tada se pristupa izradi hidrograma otjecanja redoslijedom:
- U prvoj jedinici vremena t do izlaznog profila dolazi voda s povrine a
1
uslijed
efektivne kie intenziteta i
1
, pa je protok na kraju vremena t: Q
1
=a
1
i
1

- Tako na kraju druge vremenske jedinice (2t) do izlaznog profila dolazi voda s
povrine a
1
na koju je pala kia intenziteta i
2
te voda s povrine a
1
na koju je u
prvoj jedinici vremena t pala kia intenziteta i
1
, pa je protok na kraju vremena
2t:
Q
2
=a
1
i
2
+a
2
i
1

- Nadalje imamo za protok nakon tree jedinice vremena (3t):
Q
3
=a
1
i
3
+a
2
i
2
+a
3
i
1

- Protok u i-tom trenutku glasi:

=
=
+
=
=
+
= =
i k
1 k
k 1 k i
i k
1 k
1 k i k i
a i a i Q

Vremenska baza hidrograma povr. otjecanja (ukupno trajanje otjecanja) je:
T
b
=T
c
+T
k
-t.

Poloaj izokronalnih linija u prostoru nije konstantan, ve se mijenja zbog
varijabilnih vrijednosti kinih intenziteta i infiltracije, to znatno oteava
proraun metodom izokrona.





88. to je jedinini hidrogram, kako se odreuje i emu slui?

Jedinini hidrogram sliva je hidrogram direktnog otjecanja nastao od
jedinine efektivne oborine [H
e
=1 (mm)] koja je ravnomjerno pala na cijelu
slivnu povrinu, konstantnom jainom (i) tokom zadanog vremenskog intervala (T).
Vremenski interval (T) ili jedinino trajanje oborine se odabire po elji, ovisno o
veliini promatranog sliva. Obino je to u granicama: 5 min. < T < 24 h



Definiranje jedininog hidrograma svodi se na transformaciju efektivne
oborine u hidrogram direktnog otjecanja.
Temeljna pretpostavka teorije jedininog hidrograma je linearnost i
ustaljenost sustava, zbog ega vrijede naela proporcionalnosti i superpozicije iz
kojih proizlazi da:
- a pljuskovi istog trajanja daju hidrogram s istom vremenskom bazom T
b

neovisno o kinom intenzitetu (i)
- b ordinate kie (H
e
) proporcionalne su za pljuskove istog trajanja (t
0
)
- c oblik hidrograma je neovisan od prethodnih ili buduih kia.

Da bi se iz jedininog hidrograma mogao dobiti stvarni hidrogram otjecanja,
pretpostavi se da se sliv ponaa kao stacionaran i linearan sustav, te za njega
vrijede principi superpozicije i proporcionalnosti.
Na osnovi nivograma moe se odrediti jedinini hidrogram i to na nain:
1. konstruira se opaeni hidrogram
2. odvoje se bazno i povrinsko otjecanje
3. odredi se vremenska baza hidrograma T
b

4. izrauna se volumen baznog otjecanja V
b

5. izrauna se efektivna kia
A
V
P
d
e
= (mm)
6. izraunaju se ordinate jedininog dijagrama:
e
P
) t ( Q
) t , T ( u = , odnosno:
e
i
i
P
Q
u =
|
|
.
|

\
|
mm
s / m
3





Ukoliko nivogrami nisu na raspolaganju jer nisu obavljena neka opaanja,
hidrogram se moe konstruirati loginom interpolacijom:




89. Objasnite razliku izmeu baznog i direktnog otjecanja?

Bazno i direktno otjecanje zajedno predstavljaju ukupno otjecanje s
promatranog slivnog podruja.
Razlika izmeu baznog i direktnog otjecanja oituje se u brzini otjecanja
te
u poloaju otjecajne vode u odnosu na povrinu sliva. Tako direktnim otjecanjem
smatramo brzo otjecanje tj. otjecanje koje se odvija na vanjskoj povrini sliva te
u gornjem potpovinskom sloju, dok se baznim otjecanjem smatra sporo otjecanje
tj. ono otjecanje koje se odvija u podzemlju te u donjem potpovrinskom sloju
- DIREKTNO - povrinsko i brzo potpovrinsko otjecanje
- BAZNO - sporo potpovrinsko i podzemno otjecanje.

90. to je stohastika veza meu hidrolokim varijablama?

Stohastika veza = sluajna veza (tokom vremena mijenjaju svoje stanje
na sluajan nain, ne postoji mogunost da se predvidi ili odredi neka tona
vrijednost u odreenom vremenskom intervalu)
Stohastika hidrologija (poznata i kao statistika hidrologija ili
hidrologija sluajnih procesa) svojom primjenom omoguuje da se hidroloki
procesi i pojave opisuju i analiziraju metodama teorije vjerojatnosti i
matematike statistike.
Povezanost ili korelacija je odnos ili meuovisnost dviju mjerljivih varijabli.

91. Nabrojite teorijske funkcije raspodjele primijenjene u hidrologiji?

Teorijske funkcije raspodjele koje se primjenjuju u hidrologiji moemo podijeliti
na diskretne i kontinuirane raspodjele.
DISKRETNE funkcije razdiobe:
- binomna
- Poissonova
KONTINUIRANE funkcije razdiobe:
- Gaussova ili normalna
- logaritamsko-normalna
- Galtonova
- Gumbeltova
- Goodrichova
- Gibrat-Gaussova
- gama razdioba
- Maxwellova
- Pearsonova

92. Na koji nain formiramo uzorak povijesnih mjerenja za proraun
vjerojatnosti?

Ne naem nigdje nita to bi se moglo nazvati odgovorom na ovo pitanje.

93. to predstavlja krivulja uestalosti i krivulja trajanja vodostaja te kako
se dobiva?

Krivulja trajanja vodostaja je grafiki prikaz ukupne uestalosti (kumulativne
frekvencije) vodostaja na mjernom profilu vodotoka. Ona pokazuje koliko je
trajao neki vodostaj.
Krivulja uestalosti je grafiki prikaz uestalosti odreenog vodostaja u nekom
razdoblju na mjernom profilu vodotoka.

Konstrukcija ovih krivulja zahtijeva provoenje numerike obrade potrebnih
podataka - ukupna uestalost vodostaja veih i manjih od odreenog vodostaja
(za krivulju trajanja) i uestalost odreenog vodstaja (za krivulju uestalosti).
Nakon prorauna ti se podaci prikazuju tablino radi preglednosti.

Tablica sadri sljedee podatke:
1. stupac podjela godinje amplitude vodostaja po razredima (razred
predstavlja odreeni skup vrijednosti promatrane veliine (u ovom
sluaju je to vodostaj) koja je podijeljena na vie meusobno jednakih
razreda veliina jednog razreda je obino 2 do 5% amplitude
analizirane veliine)
2. stupac uestalost vodostaja pojedinih razreda prikazan kao ukupan
broj dana pojavljivanja tog razreda
3. stupac uestalost vodostaja pojedinih razreda prikazan kao relativna
uestalost u postocima pojavljivanja tog razreda
4. stupac ukupna uestalost vodostaja pojedinih razreda prikazana
kumulativno kao broj dana pojavljivanja odreenih razreda
5. stupac ukupna uestalost vodostaja pojedinih razreda prikazana
kumulativno u postocima.
Konstruiranje krivulja zapoinje ucrtavanjem pojedinanih uestalosti razreda
ime se dobiva histogram uestalosti vodostaja. Na tako ucrtan histogram
interpolira se krivulja (poligon) uestalosti vodostaja. Krivulja trajanja vodostaja
konstruira se spajanjem toaka ukupne uestalosti svakog pojedinog razreda.










94. Nabrojite i opiite karakteristine toke na krivulji uestalosti i krivulji
trajanja protoke?

Karakteristine toke krivulja trajanja i uestalosti su:
a) CENTAR aritmetika sredina svih obraivanih veliina promatraog
razdoblja
b) MEDIJAN veliina koja odgovara 50%-nom trajanju (ukupne
uestalosti)
c) MODUS najuestalija veliina krivulje uestalosti (odgovara toki
infleksije na krivulji trajanja)
- kod simetrine razdiobe sve ove veliine padaju u jednu toku, dok se kod
nesimetrinih razdioba javlja udaljenost izmeu centra i modusa koja
predstavlja stupanj te nesimetrinosti a koji se naziva radijus asimetrije.


95. Kako odreujemo empirijsku funkciju raspodjele iz mjerenog uzorka?

Kod empirijske razdiobe podataka dobivenih mjerenjem ili motrenjem razliitih
hidrolokih veliina prvi korak je sreivanje tih podataka tj. postavljanje
opaenih vrijednosti u niz. Vrijednosti u nizu mogu biti:
- u opadanju: x
1
> x
2
>...> x
m
>...> x
N
ili
- u rastu: x
N
< x
N-1
<...< x
N-m+1
<...< x
1

N je ukupan broj lanova (podataka)
m je redni broj lana x u nizu sreenom po opadanju
N-m+1 je redni broj lana x u rastuem nizu (odgovara m-tom lanu u
opadajuem nizu)
Sljedei je korak formiranje razreda te proraun uestalosti i relativnih
uestalosti obiljeja X po pojedinim razredima. Nakon toga se oblikuje funkcija
empirijske razdiobe (x) definirane izrazom:
, ) (

(
=
x x
i
i
N
f
x u 0 (x) 1
Gdje je f
i
frekvencija i-te vrijednosti x
i
promatranog obiljeja X.
U praksi se najee koristi tri razliite formule za funkciju empirijske razdobe:
Hazenova (najea): P (X xm) = (X xm) = (2m-1)/2N
Weibullova: P (X xm) = (X xm) = m/(N+1)
egodajevljeva: P (X xm) = (X xm) = (m-0,3)/(N+0,4)

96. to je povratni period u hidrologiji i kako se izraava?
U hidrolokim se analizama esto umjesto vjerojatnosti neke pojave,
P (X x) = 1-F(x) ili P (X x) = F(x), uestalost hidrolokih veliina obino
iskazuje povratnim razdobljem pojave. Ako se X odnosi na neku varijablu vezanu
za jednu godinu (npr. min. ili max. protok) tada se reciprona vrijednost od P (X
x),
tj. P
R
(godina) = 1/ P(X x), naziva povratnim periodom.
) (
1
) ( 1
1
) (
1
) (
x F x X P x X P
x P
R
=
s
=
>
=

- gdje je F(x)= P(X x) funkcija razdiobe.
Povratno razdoblje se moe definirati kao prosjean vremenski interval
(u godinama) tokom kojega e se jednom javiti sluaj X x.
Kada se radi o maksimalnim godinjim protocima tada se obino kae 50-godinja
ili 100-godinja velika voda to u biti znai da se takav protok javlja jednom u 50
odnosno 100 godina.
Izbor povratnog perioda je vrlo bitan kod prorauna funkcionalnosti i
konstrukcije hidrotehnikog objekta jer se svaki takav objekt gradi s odabranim
projektnim vijekom trajanja L (u godinama) pri emu se za povratno razdoblje P
R

mjerodavne pojave moe uzeti da je ili vee ili manje od projektnog vijeka
trajanja L. Time se odmah moe postaviti pitanje rizika r (bezdim. veliina) da
mjerodavna pojava bude premaena tokom projektnog vijeka objekta definiranog
izrazom:
L
R
P
r
|
|
.
|

\
|
=
1
1 1







SLIV

GEOLOKI INIOCI NA SLIV

Geoloki inioci osim na vododjeljnice utjeu i na reim otjecanja posredstvom
povrinskog, podpovrinskog i podzemnog teenja.
Tako razlikujemo tri vrste teenja iz vodotoka u podzemlje i obratno:
- normalno strujanje nastaje u sluaju prihranjivanja vodotoka iz
podzemlja kod niskih vodostaja (NV). Kod srednjih (SV) i visokih
(VV) vodostaja vodotok prihranjuje podzemlje.
- influentno strujanje kada vodotok neovisno o vodostaju prihranjuje
podzemlje
- efluentno strujanje kada se vodotok neovisno o vodostaju prihranjuje
iz podzemlja.
Jaine tih strujanja bitno ovise o geolokim formacijama zbog njihovih svojstava
(jaina upijanja, vodni kapacitet itd.) znatno utjeu na reim otjecanja.

OSOBINE TLA

Funkcioniranje tla kao vodnog rezervoara ovisi o kompoziciji estica gline,
praine i pijeska, te raspoloivog prostora izmeu tih estica koji je ispunjen
zrakom, vod. parom ili vodom. Voda s povrine popunjava prostor izmeu estica
tla pod djelovanjem adhezije, povrinske napetosti, ili sile tee radi ega se voda
u tlu obino klasificira kao:
a) addhezijska voda sadrana je u gornjem sloju tla zbog uzajamnog
molekularnog djelovanja izmeu estica tla i infiltrirane vode.
b) kapilarna voda pojavljuje se kada daljnjim poveanjem vlanosti tla
nastupi zapunjenje najuih pora tla vodom zbog djelovanja
povrinske napetosti. Molekularne sile i sile povrinske napetosti su
bitnije od sila tee koje se mogu zanemariti
c) temeljna ili gravitacijska voda nalazi se u dijelu tla koje je zbog
poveanja sadraja vode u tlu stalno ispunjeno vodom. Ova se voda
moe gibati pod utjecajem gravitacijskih sila. Do formiranja
gravitacijske vode dolazi kada se poniranje vode zaustavi zbog
pruanja vodonepropusnog sloja (zbijena glina, kompaktna stijena i
sl.). U praksi se koristi naziv podzemna voda.

VEGETACIJA

Biljni pokrov (vegetacija) zadrava znaajan dio oborina te time bitno utjee na
pojedine parametre vodnog bilansa. Zbog zadravanja vode na liu i granju, a
posebno radi znatne potronje vode u izgradnji biljne mase, vegetacija djeluje na
smanjenje ukupne koliine vode koja otjee s nekog slivnog podruja. Biljni
pokrov prua dobru zatitu od erozije zemljita.
Utjecaj biljnih pokrova nije isti za sve vrste, npr. ume troe mnogo vie vode
nego zatravljeni panjaci itd. Posebno znaajan utjecaj po ukupnom godinjem
efektu na oborine imaju etinari jer za razliku od bjelogorinog bilja vodu
trebaju preko cijele godine.

UTJECAJ LJUDSKOG RADA

Openito postoje dve glavne grupe utjecaja ljudskog rada na hidroloke pojave na
nekom slivnom podruju:
1. utjecaji koji proizlaze iz ovjekove aktivnosti u poljoprivredi,
umarstvu i urbanizmu,
2. utjecaji koji proizlaze izvedbom hidrotehnikih radova i objekata
(isuivanje movara, izgradnja protupoplavnih nasipa, izgradnja
akumulacija, kanala za navodnjavanje itd.)

PROCESI U SLIVU

Procese u slivu ine vremanski promijenjivi parametri hidrolokog ciklusa:
a) evapotranspiracija
b) upijanje
c) povrinski procesi
d) potpovrinski procesi i
e) procesi u rijenom koritu

EVAPOTRANSPIRACIJA (dodatak)

Evapotranspiracija je direktan gubitak u bilansiranju vode koja padne i koja
otee. Evapotranspiracija predstavlja gubitak vode u hidrolokom ciklusu gdje se
voda u obliku vodene pare vraa u atmosferu. Pri tom su evapotranspiracijom
obuhvaeni kompleksniji gubici koji nastaju zbog istovremenog dogaanja
evaporacije i transpiracije.

UPIJANJE

Upijanje ili poniranje (infiltracija) (f) nazivamo proces prolaska vode s povrine u
unutranjost tla i njeno kretanje prema slobodnoj povrini podzemne vode. S
hidraulikog se aspekta upijanje moe definirati kao neustaljeno strujanje vode
kroz nezasienu poroznu sredinu.
Strujanje vode kroz zasienu sredinu nazivamo procijeivanje ili filtracija.
Na jainu upijanja utjeu inioci poput: jaine oborina, fizike osobine tla
(poroznost, granulacija, sadrej vlage i dr.), stanje povrine tla (gustoa i vrsta
biljnog pokrova), kemijski sastav zemljinih estica, temperatura tla itd.
U praksi postoje dva naina odreivanja upijanja:
1. matematiko modeliranje
2. direktno mjerenje
- Matematiko modeliranje upijanja se sastoji u izradi matematikih modela
upijanja (Horton i dr.)
- Mjerenje upijanja provodi se pomou infiltrometara, koje klasificiramo kao:
a) infiltrometri koje voda preplavljuje (sastoje se od cijevi ili
koncentrinih prstenova koji se porinu u tlo do dubine od 40-50 cm. Voda se iz
menzura toi u cijev ili u prstenove, tako da se oitavanjem vode u menzurama
direktno mjeri infiltracija)
b) infiltrometre rasprskivae (najee se koriste na parcelama duline
oko 2 m. Rasprskivai se sastoje od 2 reda posebnih prskala, postavljenihh uzdu
stranica parcele, a kojima se voda konstantnim intenzitetom dovodi na parcelu
simulirajui tako kiu to je bolje mogue.)

POVRINSKI PROCESI - INTERCEPCIJA

Intercepcija je proces zadravanja dijela oborina na liu i granama vegetacije.
Taj dio oborina ne dospijeva na tlo nego se u vidu vodene pare vraa u atmosferu.
U hidrolokom proraunu ovaj gubitak vode u otjecanju se uzima u obzir kroz
koeficjent otjecanja ili kao ukupna evapotranspiracija sa sliva.

POVRINSKI PROCESI ZADRAVANJE VODE U UDOLINAMA

Dio oborina koji padne na povrinu tla moe se zadrati u udolinama
(depresijama) tako da ta voda ne otjee povrinski ve se infiltrira ili evaporira.
Istraivanja su pokazala da koliina vode zaostala u depresijama (DS)
bitno ovisi o padu terena, pa tako postoje neki izrazi za vodu zadranu u
depresijama:
- prema Kidd-u:
4 , 0
77 , 0

= I DS
- prema Weissman_u: % 3 I % 1 ; 78 , 0 35 , 3 < < = I DS
- gdje je I (%) prosjean pad terena

POVRINSKI PROCESI NAGOMILAVANJE I TOPLJENJE SNIJEGA

U slivovima gdje su snjene oborine izraenije dolazi do njihovog znaajnog
utjecaja na reim otjecanja.
Za odreivanje otjecanja vode zbog postojanja snjenog pokrivaa treba
raspolagati s podacima o zalihama snijega u slivu te hidrometeorolokim
parametrima poput temperature zraka, ukupnih oborina, vjetra i sl.
Kao gruba procjena ekvivalenta vode u snijegu uzima se da 300 mm svjeeg
snijega odgovaravisini kie od 25 mm, pri emu treba paziti na injenicu da je
gustoa svjeeg snijega izmeu 50 i 200 g/l za razliku od kompaktnog ija je
gustoa oko 300 g/l.

POVRINSKI PROCESI POVRINSKO OTJECANJE

Povrinsko otjecanje ovisi o koliini oborina i njihovoj vremenskoj
raspodjeli. Ako je intenzitet oborina malen, manji od intenziteta upijanja ili
evapotranspiracije, sva e se oborina ili infiltrirati ili ispariti. No, ako je
intenzitet oborina vei od intenziteta infiltracije ili evapotranspiracije doi e
do procesa povrinskog otjecanja to znai da u ovom procesu sudjeluje samo
onaj dio oborin akoji preostane nakon zadovoljenja potreba tla i vegetacije za
vodom, nakon zadravanjavode u udolinama (infiltracije) i evapotranspiracije. Ovo
teenje je pod znatnim utjecajem povrinske napetosti i trenja povrine terena.
Povrinsko otjecanje sa sliva se moe promatrati trojako:
- kao povrinsko ili primarno otjecanje s manjih slivnih povrina
- kao otjecanje u vodotocima nieg reda koji bono kontinuirano
prihvaaju povrinsko otjecanje
- kao otjecanje u vodotocima vieg reda koji koncentrirano prihvaaju
vodu od pritoka.
Openito povrinsko otjecanje je nejednoliko (prostorno promijenjivo) i
neustaljeno (vremenski promijenjivo) teenje. Za proraun takvog teenja
postoje: HIDRAULIKI POSTUPCI (temelje se na rjeavanju jednadbi koje
opisuju zakon odravanja mase i zakon odranja koliine gibanja) i HIDROLOKI
POSTUPCI (temelje se na koritenju jednadbe neprekidnosti)

POTPOVRINSKI PROCESI POTPOVRINSKO OTJECANJE

Potpovrinsko otjecanje je proces otjecanja vode kroz rastresit (porozan) i
nezasien sloj tla.
Sastavljeno je od 2 komponente:
- brzog potpovrinskog otjecanja
- sporog potpovrinskog otjcanja
Za mjerenje potpovrinskog otjecanja razvijeni su mnogi hidroloki modeli koji
simuliraju tu pojavu (npr. TANK, Stanford, SSARR i dr.).


POTPOVRINSKI PROCESI PERKOLACIJA

Perkolacija je proces prodiranja vode kroz dublje slojeve tla prema slobodnoj
povrini podzemne vode.
Drugim rijeima, to je proces prelaska kroz tlo onog dijela infiltrirane vode
kojom se obnavlja podzemna voda te se stoga perkolacija esto naziva i
efektivnim upijanjem (F
e
)

POTPOVRINSKI PROCESI STRUJANJE POZEMNE VODE

Strujanje podzemne vode je proces kretanja vode kroz zasieno porozno tlo.

PROCESI U RIJENOM KORITU

Postoje 4 bitna i meusobno ovisna procesa koji se odvija u rijenom koritu:
1. EVAPORACIJA
2. TEENJE VODE (protok)
3. PRONOS NANOSA
4. PROMJENA OBLIKA (deformacija) KORITA



OTJECANJE


INIOCI KOJI UTJEU NA HIDROGRAM

Najutjecajniji inioci na hidrogram jesu:
1. OBORINSKI INIOCI (jaina i trajanje oborina)
2. METEREOLOKI INIOCI (pravac i brzina kretanja oborina)
3. TOPOGRAFSKI INIOCI (veliina, pad i oblik sliva, gustoa rijene
mree i reljef)
4. GEOLOKI INIOCI (jaina upijanja tla, sadraj vlage u tlu te razina
podzemne vode)
5. BIOLOKI INIOCI (vegetacija)
6. ANTROPOGENI INIOCI
Prve tri grupe inioca imaju dominantan utjecaj na hidrogram u odnosu na
preostala tri.

MAKSIMALNO OTJECANJE S MALIH SLIVOVA

Maksimalno otjecanje predstavlja tjeme hidrograma tj. toka vrnog protoka
(toka pri kojoj u formiranju otjecanja sudjeluje cijeli bazen promatranog sliva).
Postupke za proraun max. otjecanja moemo svrstati u:
- postupke translacije
- postupke zaliha (akumulacije)
U postupke translacije ubrajamo:
- racionalni postupak
- postupak izokrona
- postupak jedininog dijagrama
Postupci translacije su bazirani na istoj translaciji te ne uzimaju u obzir efekte
zadravanja vode u slivu (na povrini, u depresijama i dr.) i zato hidrogram
dobiven ovim metodama ima vei vrni protok, dok je ukupno vrijeme otjecanja
krae nego kod realnog hidrograma.
Unutar postupaka zaliha ubrajamo:
- postupak trenutnog jedininog dijagrama
- postupak sintetikog jedininog dijagrama
- suvremeni postupci temeljeni na fizikalnim i matematikim
modelima povrinskog otjecanja


HIDROMETRIJA

KRIVULJA TRAJANJA I KRIVULJA UESTALOSTI

TRAJANJE - ako je vodostaj h
1
onaj od kojeg poinje poplava, onda je T
1

trajanje poplave, jer pokazuje koliko dana u promatranoj godini traje poplava. Ili
T
2
je trajanje plovidbe ako je h
2
vodostaj ispod kojeg je zbog premalenih dubina
nemogue ploviti.
Trajanje predstavlja pojam koji se u matematikoj statistici naziva razdiobom.
Kod krivulje trajanja je ispod osi apscise T ucrtana os T/T
0
koja predstavlja
relativno trajanja. Relativno trajanje daje odnos prema ukupnom vremenu
motrenja.

Krivulja UESTALOSTI pak predstavlja pojam koji se u matematikoj statistici
naziva funkcijom gustoe vjerojatnosti.
Relativna uestalost U/U
0
predstavlja postotak pojavljivanja odreene veliine
u odnosu na pojavljivanje svih veliina.

OSNOVNA OBRADA HIDROLOKIH PODATAKA

Obrada podataka se moe odnositi na:
1. obradu opaanih veliina za neku toku odreenog sliva
2. odreivanje varijacija hidr. veliina uzdu sliva.
Osnovna obrada obuhvaa prvi pregled i provjeru podataka, a zatim i njihovo
tabeliranje. Provjeru ukupnih pogreaka treba provesti analizom svih sluajnih i
sistematskih pogreaka koje se mogu pojaviti tijekom opaanja, mjerenja i
obrade, a za to su najpogodnije metode matematike statistike.

Osnovna obrada podataka obuhvaa obradu vodostaja i protoka, a sastoji se u
odreivanju:
a srednjih dnevnih vodostaja/protoka
b dnevnih ekstrema (max. i min.) i trenutaka njihove pojave
c srednjih mjesenih i srednjih godinjih vodostaj/protoka
d mjesenih i godinjih ekstrema i datum njihove pojave
e krivulja uestalosti i trajanja
f nivograma i hidrograma.

PODACI SADRANI U TABLICAMA HIDROLOKIH GODINJAKA

Tablice prikazuju:
- ime vodotoka (rijeke i dr.)
- ime hidroloke stanice i njen broj
- povrinu sliva (A - u cm
2
)
- kotu nulte toke vodomjera (m.n.m.)
- podaci o srednjim dnevnim vodostajima (h - u cm) za svaki dan u godini
- podaci o srednjim dnevnim protokama (Q - u m
3
/s) za svaki dan u godini
U zaglavlju tablice upisani su podaci uz pojedine oznake kao to su:
NV najmanji mjeseni ili godinji vodostaj
SV srednji mjeseni ili godinij vodostaj
VV najvei mjeseni ili godinji vodostaj
SNV srednji niski mjeseni ili godinji vodostaj
SVV srednji visoki mjeseni ili godinji vodostaj
NNV najnii niski vodostaj (od poetka rada stanice)
VVV vrlo visoki vodostaj (najvii vodostaj od poetka rada stanice)
NQ najmanji mjeseni ili godinji protok mala mj. ili god. voda
SQ najmanji mjeseni ili godinji protok srednja mj. ili god. voda
VQ najmanji mjeseni ili godinji protok velika mj. ili god. voda
SNQ srednja (mjesena ili godinja) mala voda, arit. sredina malih voda
SVQ srednja (mjesena ili godinja) velika voda, arit. sredina velikih voda
NNQ najmanja mala voda, najmanji protok od poetka rada stanice

HIDROLOKI PARAMETRI

Hidroloki parametar, openito je veliina koja opisuje neko svojstvo
obraenih hidrolokih podataka, kao npr. prosjek hidrolokog niza, standardno
odstupanje, koef. varijacije, koef. asimetrije, modulni koeficjent itd.
Modulni koeficjent je karakteristina vrijednost, najee protok,
podijeljena s prosjenom vrijednou niza. Modulni su koef. pogodni za
usporeivanje vodnih reima razliitih vodotoka.
- Osnovni statistiki parametri koji se koriste u hidrologiji:
1. aritmetika sredina sredina niza, centar

=
n
1
i
x
n
1
x

2. srednje kvadratno odstupanje varijanca

( )
2
n
1
i
2
x x
n
1

= o

3. Standardno odstupanje standardna devijacija
( )
2
n
1
i
2
x x
n
1

= o { ( )
2
n
1
i
x x
1 n
1
s

= } < za mali broj podataka

4. koef. varijacije

x
c
v
o
=
5. koef. asimetrije

3
3
s
m
c
o
= -> gdje je m3 moment 3. reda: ( )
3
n
1
i 3
x x
n
1
m

=

ZAVISNOSTI HIDROLOKIH VARIJABLI

Takovi oblici zavisnosti (stohastiki) varijabli se odreuju regresijskim
raunom (razmatra distribuciju frekvencije jedne sluajne varijable za razliite
fiksirane vrijednosti druge varijable) i korelacijskim raunom (razmatra
uzajamnu ovisnost i varijacije vrijednosti dviju sluajnih varijabli).

STOHASTIKE VEZE

Stohastike veze se koriste meu hidrolokim varijablama za
nadopunjavanje podataka koji nedostaju bilo iz razloga da je prekinuto opaanje
ili mjerenje te ako je potreno produljenje stohastikog niza postojeih podataka.
U tim se sluajevima provodi korelacijski raun promatranih hidraulikih
varijabli (npr. povrinsko otjecanje, koliina oborina na slivu...).
Veze izmeu dviju hidrolokih pojava mogu biti:
1. funkcionalne (razlikujemo linearne i nelinearne)
2. pribline ili korelacijske su veze u kojima postoji disperzija
podataka u odreenom smjeru korelativna veza moe biti
pozitivna (izravna) ili negativna (inverzna)
3. nikakve kada korelacijska veza ne postoji