Prvo predavanje iz Teorije skupova 08/10/2005

Sadrzaj danasnjeg predavanja

1. Kratki sadrzaj kolegija.
2. Literatura.
3. Kratka povijest nastanka teorije skupova.
4. Osnovne napomene na pocetku kolegija.
5. Kumulativna hijerahija.
Kratki sadrzaj kolegija
0. Uvod
Kumulativna hijerarhija. Klase i skupovi. Neki aksiomi ZF teorije. Relacije. Funkcije.
1. Naivna teorija skupova
1.1. Ekvipotentni skupovi
1.2. Konacni i beskonacni skupovi
1.3. Prebrojivi skupovi
1.4. Neprebrojivi skupovi
1.5. Kardinalnost
1.6. Uredeni skupovi
1.7. Uredajna karakteristika skupova Q i R
1.8. Dobro uredeni skupovi
Glavni cilj prvog poglavlja: motivirati uvodenje aksioma
2. Aksiomatska teorija skupova
2.1. Prirodni brojevi
2.2. Tranzitivni skupovi
2.3. Skupovi brojeva Z, Q i R
2.4. Ordinalni brojevi
2.5. Kardinalni brojevi
2.6. Aksiom izbora
2.7. ZermeloFraenkelova teorija skupova
1
Literatura:
Knjige koje postoje u biblioteci PMF-MO; nisu poredane po abecedi vec po vaznosti za kolegij
1. W. Just, M. Weese, Discovering Modern Set Theory 1, American Mathematical Society, 1996.
2. K. Kunen, Set Theory, NorthHolland, 1980.
3. P. Papic, Teorija skupova, HMD, Zagreb, 1999.
4. J. Shoeneld, Axioms of Set Theory, Handbook of Math. Logic, J. Barwise (ed.), North
Holland, 1985.
5. T. Jech, Set Theory, Academic Press, 1978. (novije izdanje u NSK!)
Svakako preporuciti knjizice iz biblioteke Moderna matematika od

Skolske knjige:
VilenkinPrice o skupovima
KrivineAksiomaticka teorija skupova
Z.

SikicKako je stvarana novovjekovna matematika
Kratka povijest nastanka teorije skupova
Osnivac teorije skupova G. Cantor, radovi 1871.1883.
Poseban zamah razvoju teorije dao je Bertrand Russell otkricem paradoksa. To je rezultiralo razvojem
aksiomatske teorije skupova:
1. prvi prijedlog aksiomatizacije: E. Zermelo, 1908.
(Zermelo je dokazao da se svaki skup moze dobro urediti. Nakon velikih kritika Zermelo je
eksplicirao aksiome koje je koristio)
2. A. Fraenkel, 1922. precizira shemu aksioma separacije
3. Fraenkel i Skolem predlazu shemu aksioma zamjene
4. J. von Neumann eksplicira aksiom regularnosti i denira ordinale
1938. K. Godel dokazao relativnu konzistentnost ZF s AC i GCH
aksiomatizacija (NBG teorija skupova)
1963. P. Cohen dokazao nezavisnost hipoteze kontinuuma
novi aksiomi teorije skupova (aksiom determiniranosti; ...)
veliki kardinali ...
2
0. Uvod
0.1. Osnovne napomene na pocetku
Osnovno pitanje ovog kolegija je:

Sto je skup?
U naivnoj teoriji skupova odgovor je jednostavan:
Skup je primitivan pojam, i kao takav se ne denira.
Smatramo da vec imate izgradenu intuiciju o pojmu skupa.
Skup je kolekcija objekata koji zajedno cine cjelinu.
Na takvom nedeniranom i vrlo nejasnom pojmu skupa Cantor je izgradio veliki dio teorije skupova.
Poteskoce koje su se pri tome javile (paradoksi i nerjesivi problemi o tome cemo kasnije) pokusale
su se izbjeci na razne nacine (teorija tipova; teorija klasa, ...).
No, tesko je prevladati teskoce ako vec na samom pocetku imamo klimave temelje.
Teorija skupova se mora graditi kao i svaka druga matematicka teorija zadavanjem aksioma.
Napomena za studente nastavnickog smjera: O mjestu teorije skupova u osnovnoj skoli vidite clanak:
Z.

Sikic,

Sto su skupovi u skoli, Matematika (strucnometodicki casopis), 1989., br. 3)
U svojim istrazivanjima tvorac teorije skupova Cantor nije se eksplicitno pozivao na neke aksiome
o skupovima.
Medutim, analizom njegovih dokaza moze se zakljuciti da se skoro svi teoremi koje je on dobio
mogu izvesti iz sljedeca tri aksioma:
1. aksiom ekstenzionalnosti
Dva skupa su jednaka ako imaju iste elemente.
2. princip komprehenzije
Za unaprijed dano svojstvo (x) postoji skup ciji su elementi bas oni koji imaju to svojstvo,
tj. {x : (x)} je skup.
3. aksiom izbora
Za svaki neprazan skup postoji bar jedna funkcija ciji su orginali neprazni podskupovi tog
skupa, a slika su elementi orginala.
Kada je teorija vec postala priznata u matematickom svijetu pojavili su se paradoksi nesto sto
se nikad prije nije dogodilo. (Paradoks nije isto sto i kontradikcija. Paradoks je tvrdnja ciji je dokaz
logicki neupitan, ali je intuitivno sama tvrdnja vrlo upitna.)
Sada navodimo Russellov paradoks.
Russellov paradoks: R = {x : x je skup i x x} nije skup.
Pretpostavimo da je R skup. Tada mozemo postaviti pitanje vrijedi li R R (ako R nije skup tada odmah
imamo R R). Pretpostavimo prvo da vrijedi R R. To znaci da je R element skupa R, pa ispunjava
svojstvo koje ispunjavaju svi njegovi elementi, tj. x x, odnosno za R to znaci R R. Time smo iz
pretpostavke R R dobili R R, tj. dobili smo kontradikciju. Zakljucujemo da mora vrijediti R R.
No, tada R ispunjava denicijski uvjet za skup R. To znaci da je R jedan element skupa R, odnosno imamo
R R. Opet smo dobili kontradikciju. Zakljucujemo da pretpostavka da je R skup vodi na kontradikciju,
tj. kolekcija R nije skup.
3
Mozemo postaviti pitanje jesu li sljedece kolekcije skupovi:
{x : postoji bijekcija izmedu skupa x i skupa N} (nije skup)
{x : x je diferencijabilna realna funkcija na skupu R} (to je skup)
{x : x je skup takav da yz(y z x y z)} (nije skup)
{x : postoji binarna operacija takva da je (x, ) grupa} (nije skup)
Nadalje cemo sve kolekcije objekata nazivati klase. Intuitivno, klasa x je skup ako postoji klasa y
takva da vrijedi x y. Klase koje nisu skupovi nazivaju se prave klase.
O klasama cemo nesto vise reci kasnije prilikom razmatranja teorema rekurzije.
Domaca zadaca. Napisite esej o paradoksima teorije skupova (Internet)
Zakljucak nakon paradoksa: mi nemamo dobru intuiciju sto je skup, tj. princip komprehenzije ne
vrijedi opcenito. Moramo pronaci kriterije sto moze biti denicijski uvjet kada koristimo princip
komprehenzije.
Zapravo, ne smijemo graditi neki skup pomocu skupova koji nisu jos izgradeni to
se upravo dogada primjenom principa komprehenzije. To znaci da skupove moramo
graditi po nivoima.
Prije nego sto napisemo aksiome ZermeloFraenkelove teorije skupova koji ce opisivati sto su
skupovi, pokusat cemo opisati sto zelimo da aksiomi govore.
Ne zanimaju nas skupovi sljedeceg oblika (takvi primjeri su obicno u skolskim udzbenicima!):
skup svih samoglasnika u rijeci ABRAKADABRA, skup svih djevojcica 5a razreda O

S Retkovec, skup
svih lmova koji su prikazani u zagrebackim kinima ove godine, . . .
A kakvi nas onda skupovi zanimaju?

Zelimo izgraditi teoriju koja bi na neki nacin bila temelj matematike.

Npr. to znaci da bi u njoj mogli denirati prirodne brojeve (a onda na standardni
nacin i ostale skupove brojeva; to cemo kasnije ilustrirati).
Prije strogih denicija moramo upozoriti na neke (lose) navike u vezi skupova:
1. Obicno se skupovi zamisljaju kako nekakva kolekcija atoma, tj. clanova koji nemaju
nikakvih dijelova.
To znaci da bi na pocetku izgradnje teorije skupova morali pretpostaviti egzistenciju nekih
atoma ili praelemenata. No, moze se pokazati da to nije nuzno. Dovoljno je pretpostaviti da
postoji skup koji nema niti jednog elementa, tj. prazan skup. Upravo je prazan skup jedini
atom koji cemo koristiti prilikom izgradnje teorije skupova.
2. Losa navika je takoder tesko prihvacanje da skupovi mogu biti elementi drugih skupova.
Sjetimo se npr. pojma partitivnog skupa.
4
0.2. Kumulativna hijerarhija
Kada npr. zelimo napisati aksiome koji ce opisivati prirodne brojeve mi imamo dobro izgraden (ili
nam se bar tako cini) intuitivan pojam prirodnog broja. Slicna je situacija i s drugim pojmovima.
Navedimo neke strukture i pripadne aksiomatizacije:
Teorija brojeva Peanova aritmetika
Intuicija polja R aksiomi za R
Primjeri raznih grupa aksiomi teorije grupa
Primjeri raznih vektorskih prostora aksiomi vektorskog prostora
Skupovi (???) aksiomi (???)
Prilikom aksiomatizacije teorije skupova imamo jedan veliki problem.

Sto intuitivno znaci pojam
skupa? Koju strukturu mi zapravo zelimo opisati aksiomima?
Mi zelimo opisati strukturu sljedecih objekata:
V
0
=
V
1
= {} = P(V
0
)
V
2
= {, {}} = P(V
1
)
.
.
.
Odnosno, to bi smo opcenito zapisali ovako:
V
+1
= P(V

)
V

<
V

gdje je proizvoljan redni broj (nivo!), a je redni broj koji nema neposrednog prethodnika (!).
Naravno, kasnije cemo objasniti, a i strogo denirati sto su to beskonacni redni brojevi. Tada
kolekciju
V =

On
V

nazivamo kumulativna hijerahija. (Sa On je oznacena klasa svih rednih brojeva).

5
Drugo predavanje iz Teorije skupova 15/10/2005
0.3. Neki aksiomi ZermeloFraenkelove teorije.
Egzistencija uredenog para i Kartezijevog produkta.
Denicija relacija i funkcija.
Aksiomi o skupovima ce biti vecinom sljedeceg oblika:
ako je A skup (ili vise skupova) tada operacija F primjenjena na A opet daje (novi)
skup.
No, prije takvih aksioma iskazujemo dva osnovna aksioma ZF teorije skupova.

Zelimo jos istaknuti
da aksiome teorije ZF gradimo pomocu varijabli, zagrada, logickih veznika (, , , , ),
kvantikatora i simbola .
Aksiom ekstenzionalnosti
Ako su A i B skupovi takvi da je A B i B A tada je A = B.
Formalno:
xy

z(z x z y) x = y

Taj aksiom koristimo prilikom dokazivanja skupovnih identiteta.

Domaca zadaca. Dokazite: (A B)
c
= A
c
B
c
i (A B)
c
= A
c
B
c
.
(Prilikom promatranja razlike skupova nuzno je zadati univerzum).
Napomena za studente nastavnickog prola: Iz aksioma ekstenzionalnosti posebno slijedi
{1, 2, 3} = {3, 1, 2} i {1, 2, 2, 3, 1} = {1, 2, 3}.
Aksiom praznog skupa: postoji skup koji ne sadrzi niti jedan element, tj.
xy(y x)
Iz aksioma ekstenzionalnosti slijedi da je takav skup jedinstven.
Iz tog razloga mozemo uvesti oznaku za taj jedinstveni objekt: .
Sada navodimo jos neke aksiome teorije ZF, i to one koji su nam u ovom trenutku najpotrebniji.
Aksiom partitivnog skupa: ako je x skup tada je kolekcija svih njegovih podskupova takoder
skup, tj. xyz(z y z x).
Iz aksioma ekstenzionalnosti slijedi jedinstvenost partitivnog skupa, pa uvodimo oznaku P(.).
Aksiom para: za svaka dva skupa x i y postoji skup ciji su x i y jedini elementi, tj.
xyzu

u z (u = x u = y)

.
Iz aksioma ekstenzionalnosti slijedi jedinstvenost (neuredenog) para, pa uvodimo oznaku {x, y}.
Iz aksioma para slijedi da za svaki skup x postoji skup {x, x}. Po dogovoru taj skup oznacavamo
sa {x}.
6
Istaknimo koje skupove za sada znamo: , {}, {, {}}, . . .
No, iz do sada navedenih aksioma ne slijedi cak ni egzistencija trojke, tj. ako su x, y, z skupovi tada jos
ne mozemo tvrditi da je {x, y, z} skup, a kamoli egzistencija nekog beskonacnog skupa.
Primjenom aksioma unije slijedit ce da za svaki n N postoji nclani skup.
Aksiom unije: za svaki skup je klasa elemenata svih njegovih elemenata ponovno skup, tj.
xyz(z y t(t x z t)).
Pokusat cemo objasniti aksiom unije na jednom primjeru.
Neka je dan skup A = {, {b, c}, {d}}. Tada aksiom unije tvrdi da je kolekcija objekata, koji
su elementi nekog elementa od A, takoder skup.
U ovom slucaju to znaci da je {b, c, d} takoder skup.
Na sljedecoj slici ilustriramo aksiom unije.
Primjenom aksioma ekstenzionalnosti slijedi da je skup y, cija egzistencija se tvrdi u aksiomu unije,
jedinstven. Za dani skup x sa x oznacavamo skup cija se egzistencija tvrdi u ovom aksiomu.
Ako su x i y skupovi tada iz aksioma para slijedi egzistencija skupa {x, y}. Iz aksioma unije slijedi
da je {x, y} takoder skup. Taj skup standardno oznacavamo sa x y.
Ako su x
1
, x
2
i x
3
skupovi tada iz aksioma para slijedi da postoje skupovi {x
1
, x
2
} i {x
3
}.
Ponovnom primjenom aksioma para slijedi da postoji skup {{x
1
, x
2
}, {x
3
}}.
Iz aksioma unije slijedi da postoji skup {{x
1
, x
2
}, {x
3
}}, tj. trojka {x
1
, x
2
, x
3
}.
Ako je n N, n > 0, te x
1
, . . . , x
n
skupovi, tada bi na sasvim analogan nacin dokazali da postoji skup
{x
1
, . . . , x
n
}.
Uocite da iz navedenih aksioma ne slijedi egzistencija beskonacnog skupa. Kasnije cemo navesti aksiom
beskonacnosti iz kojeg ce direktno slijediti egzistencija beskonacnog skupa.
Denicija 1 Neka su x i y skupovi. Tada skup {{x}, {x, y}} nazivamo uredeni par, i oznacavamo
ga s (x, y).
(Ovo je Kolomogorovljeva denicija uredenog para).
7
Propozicija 1 Ako vrijedi (x
1
, y
1
) = (x
2
, y
2
) tada je x
1
= y
1
i x
2
= y
2
.
Dokaz. Po pretpostavci imamo {{x
1
}, {x
1
, y
1
}} = {{x
2
}, {x
2
, y
2
}}. Iz aksioma ekstenzionalnosti slijedi da
su moguca sljedeca dva slucaja:
a) {x
1
} = {x
2
}; Iz aksioma ekstenzionalnosti slijedi x
1
= x
2
. Zatim, iz (x
1
, y
1
) = (x
2
, y
2
)
slijedi {x
1
, y
1
} = {x
2
, y
2
}, a onda lako slijedi y
1
= y
2
.
b) {x
1
} = {x
2
, y
2
};
Iz aksioma ekstenzionalnosti slijedi x
1
= x
2
i x
1
= y
2
, tj. x
1
= x
2
= y
2
. Zatim, iz
(x
1
, y
1
) = (x
2
, y
2
) slijedi jos {x
1
, y
1
} = {x
2
}. Primjenom aksioma ekstenzionalnosti
slijedi opet x
1
= y
1
= x
2
.
Iz svega zakljucujemo da je x
1
= y
1
= x
2
= y
2
.
Denicija 2 Za sve n N, n 2, induktivno deniramo uredenu ntorku ovako:
(x
1
, x
2
) = {{x}, {x, y}}
(x
1
, . . . , x
n+1
) = ((x
1
, . . . , x
n
), x
n+1
)
Kako bismo mogli govoriti o Kartezijevom produktu skupova, a onda o relacijama i funkcijama
sada navodimo shemu aksioma separacije.
Shema aksioma separacije: ako je x skup i F neko zadano svojstvo
1
tada je klasa svih z x
koji imaju svojstvo F takoder skup, tj. formalno
xyz(z y (z x F(z)).
Govorimo shema aksioma, a ne aksiom, jer tu zapravo imamo beskonacno aksioma za svako
svojstvo F imamo po jedan aksiom.
Propozicija 2 Neka su x i y skupovi. Tada je klasa {(x

, y

) : x

x, y

y} takoder skup.
Navedenu klasu nazivamo Kartezijev produkt skupova x i y, te je oznacavamo sa x y.
Dokaz. Iz aksioma unije slijedi da postoji skup x y. Iz aksioma partitivnog skupa slijedi da postoji skup
P(P(x y)). Sada iz sheme aksioma separacije slijedi da je kolekcija
{z : z P(P(x y)) uv(z = (u, v))} skup, tj. x y je skup. Q.E.D.
Na sasvim analogan nacin moze se dokazati da za svaki n N, n 2, te proizvoljne skupove
x
1
, . . . , x
n
, je kolekcija {(x

1
, . . . , x

n
) : x

1
x
1
, . . . , x

n
x
n
} takoder skup. Navedena kolekcija
se naziva Kartezijev produkt skupova x
1
, . . . , x
n
, te oznacava sa x
1
. . . x
n
.
Denicija 3 Binarna relacija R na skupovima x i y je proizvoljni podskup Kartezijevog pro-
dukta xy. Ako su x
1
, . . . , x
n
skupovi tada je nmjesna relacija proizvoljni podskup Kartezijevog
produkta x
1
. . . x
n
.
Sada se necemo posebno baviti relacijama. Kasnije cemo posebno promatrati relacije uredaja.
1
Tocnije, F je proizvoljna formula teorije ZF. Ovdje necemo strogo denirati pojam formule. Grubo receno,
formula je konacan niz znakova koji mogu biti varijable, zagrade, lgicki veznici, kvantikatori i simbol .
8
Funkcije
Denicija 4 Neka su x
1
, . . . , x
n
, y
1
, . . . , y
m
skupovi. Neka je D x
1
. . . x
n
i f x
1
. . .
x
n
y
1
. . . y
m
tako da za sve (a
1
, . . . , a
n
) D vrijedi:
(a
1
, . . . , a
n
, b
1
, . . . , b
m
), (a
1
, . . . , a
n
, b

1
, . . . , b

m
) f povlaci b
i
= b

i
,
za sve i = 1, . . . , m. Tada kazemo da je f n-mjesna funkcija.
Ponovimo neke osnovne pojmove i cinjenice o funkcijama: domena, kodomena, identiteta, inkluzija,
slika, praslika, graf, ...
Prisjetimo se nacina zadavanja funkcija: formulom, po slucajevima, opisno, tablicom, grafom,
grakonom, ...
Kazemo da su funkcije f : A B i g : C D jednake, te pisemo f = g, ako vrijedi A = C,
B = D, te za sve x A vrijedi f(x) = g(x).
Radi jednostavnijeg zapisa promatramo samo funkcije jedne varijeble.
Propozicija 3 Neka je f : X Y neka funkcija, te A, B X. Tada vrijedi:
f(A B) = f(A) f(B) i f(A B) f(A) f(B).
Pokazite primjerom da za presjek opcenito ne mora vrijediti jednakost.
Ako je f : X Y funkcija i C Y tada je f
1
(C) = {x X : f(x) C}. Skup f
1
(C) nazivamo
praslika skupa C.
Propozicija 4 Neka je f : X Y neka funkcija, te C, D Y. Tada vrijedi:
f
1
(C D) = f
1
(C) f
1
(D) i f
1
(C D) = f
1
(C) f
1
(D).
Ponovimo deniciju kompozicije funkcija. (Dokazite da je kompozicija funkcija asocijativna. Je li
komutativna?)
Prisjetimo se pojmova: restrikcija i prosirenje funkcije; injekcija, surjekcija, bijekcija, inverzna
funkcija...
Propozicija 5 Neka su f i g funkcije takve da je denirana kompozicija f g. Tada vrijedi:
a) ako je funkcija f g surjekcija tada je i funkcija f surjekcija;
b) ako je funkcija f g injekcija tada je i funkcija g injekcija.
9
Trece predavanje iz Teorije skupova 22/10/2005
1. Naivna teorija skupova
Kako bi mogli opravdati uvodenje daljnjih aksioma teorije skupova, te ih dobro motivirati, moramo
prvo nauciti jos neke cinjenice o skupovima.
Sjetimo se da je nas glavni cilj denirati kumulativnu hijerarhiju, odnosno denirati sto znaci
pojam nivoa tocnije rednog broja (na taj nacin cemo odgovoriti na pitanje sto je skup).
Posto to necemo raditi tako da se uvijek strogo pozivamo na aksiome onda se taj dio teorije naziva
naivna teorija skupova.
Ovo poglavlje se sastoji od dvije tocke.
U prvoj tocki pod naslovom Ekvipotentni skupovi prvo se bavimo velicinom skupova, tj.
razmatramo pojmove kao sto su ekvipotentni skupovi, konacni i beskonacni skupovi, prebrojivi i
neprebrojivi skupovi, te kardinalnost.
U drugoj tocki pod naslovom Uredeni skupovi razmatramo pojmove kao sto su parcijalno uredeni
skupovi, linearno i dobro uredeni skupovi. To nam je motivacija za deniciju nivoa u kumulativnoj
hijerarhiji.
1.1. Ekvipotentni skupovi
Prvo cemo se baviti velicinom skupova.
Sjetimo se kako smo kao mali ucili brojati predmete uspostavljanje bijekcije izmedu prstiju na
ruci i predmeta. Cantor je tu ideju prosirio i na beskonacne skupove.
(Necemo govoriti da skupovi imaju jednak broj elemenata vec da su ekvipotentni.)
Denicija 1 Kazemo da su skupovi A i B ekvipotentni ako postoji barem jedna bijekcija
f : A B. Oznaka: A B.
Primjer 1 a) {2, 7, 19} {153, 1001, 10
12
};
b) {1, 2, 3, . . .} {1, 2, 3, . . .};
c) {1, 2, 3, . . .} {1, 3, 5, . . .}; jedna bijekcija je dana sa n 2n 1
d) N Z; jedna bijekcija f : Z N je dana sa:
f(x) =

2x, ako je x < 0;

0, ako je x = 0;
2x 1, ako je x > 0
Upravo deniranu bijekciju ilustriramo na sljedecoj slici.
10
Z
-2 -1 0 1 2
N
0 1 2 3 4
c c
d
d
d
d
d
d

z
e) Svi zatvoreni segmenti realnih brojeva su medusobno ekvipotentni. Jedna bijekcija f : [a, b]
[c, d] je dana sa f(x) =
d c
b a
(x a) + c. Na sljedecoj slici ilustriramo kako smo dobili
navedenu bijekciju (jednadzba pravca kroz dvije tocke).
E
x
T
y
a
b
d
c

1.2. Konacni i beskonacni skupovi

U ovim izlaganjima koristimo skup N na intuitivnom nivou, tj. pretpostavljamo da su nam poznata
svojstva klase {0, 1, 2, . . .}, koju nazivamo skup prirodnih brojeva, te je oznacavamo sa N.
Za svaki k N \ {0} sa N
k
oznacavamo skup {1, . . . , k}.
Teorem 1. Neka je k N proizvoljan. Ako je f : N
k
N
k
injekcija tada je f i surjekcija.
Dokaz. Indukcijom po k dokazuje se da je svaka injekcija f : N
k
N
k
ujedno i surjekcija.
Denicija 2 Kazemo da je skup A konacan ako je prazan ili postoji k N tako da je skup A
ekvipotentan sa skupom N
k
.
Napomena. Iz teorema 1 slijedi da za svaki konacan skup A postoji jedinstveni k N
k
takav da
vrijedi A N
k
. To nam omogucava da za svaki konacan skup A deniramo broj elemenata, u
oznaci k(A), stavljajuci k(A) = n, pri cemu vrijedi A N
n
.
Teorem 2. Za svaki A N
m
postoji prirodan broj k takav da vrijedi k m i k(A) = k.
11
Korolar 1. Svaki podskup konacnog skupa je konacan.
Teorem 3. Skup X je konacan ako i samo ako postoji k N i surjekcija f : N
k
X.
Denicija 3 Za skup X kazemo da je beskonacan ako nije konacan.
Teorem 4. Neka je X neki skup. Sljedece tvrdnje su ekvivalentne:
a) skup X je beskonacan;
b) postoji injekcija iz N u X;
c) postoji injekcija iz X u X koja nije surjekcija;
d) skup X je ekvipotentan s nekim svojim pravim podskupom.
Dokaz.
a b) Neka je X beskonacan i x
0
X proizvoljan. Za sve n N i proizvoljne x
1
, . . . , x
n
X vrijedi
X \ {x
1
, . . . , x
n
} = . To znaci da mozemo odabrati f
n
(x
1
, . . . , x
n
) X \ {x
1
, . . . , x
n
}. Sada
rekurzivno deniramo preslikavanje f : N X ovako:
f(0) = x
0
f(n + 1) = f
n
(f(0), . . . , f(n))
(Gornjim uvjetima je dobro denirana funkcija. To slijedi iz Dedekindovog teorema rekurzije.)
Uocimo da je f(n) X\ {f(0), . . . , f(n1)}. Dakle, za sve k n vrijedi f(n+1) = f(k). Iz toga
slijedi da je funkcija f injekcija.
b) c) Neka je f : N X neka injekcija. Deniramo funkciju g : X X ovako:
g(x) =

x, x f(N);
f(n + 1), x = f(n).
Pokazimo da je funkcija g injekcija. Neka su x
1
, x
2
X takvi da je x
1
= x
2
. Razlikujemo tri
slucaja:
(i) x
1
, x
2
f(N). Tada je g(x
1
) = x
1
= x
2
= g(x
2
).
(ii) x
1
f(N) i x
2
f(N). Tada je g(x
1
) f(N), a g(x
2
) f(N), pa je ocito g(x
1
) = g(x
2
).
(iii) x
1
, x
2
f(N). Tada je x
1
= f(n) i x
2
= f(m), za neke n, m N. Posto je x
1
= x
2
tada
je n = m. No, funkcija f je po pretpostavci injekcija, pa je f(n + 1) = f(m + 1), a onda je
g(x
1
) = g(x
2
).
Funkcija f nije surjekcija jer f(0) g(X).
c) d) Neka je f : X X neka injekcija koja nije surjekcija. Tada je f(X) pravi podskup od X, te je
ocito f : X f(X) bijekcija. To znaci X f(X).
d) a) Neka je Y X i g : X Y bijekcija. Pretpostavimo da je skup X konacan. Tada iz denicije
slijedi da postoji k N takav da je X N
k
. Neka je f : N
k
X jedna bijekcija. Tada je
h = f
1
g f : N
k
N
k
injekcija. No, h(N
k
) = f
1
(g(f(N
k
))) = f
1
(g(X)) = f
1
(Y ) = N
k
,
pa h nije surjekcija. To je u kontradikciji s teoremom 1.
12
Korolar 1 Skup X je konacan ako i samo ako je svaka injekcija iz X u X ujedno i surjekcija.
Dokaz. Iz prethodnog teorema posebno imamo a) c), a onda i a) c).
1.3. Prebrojivi skupovi
Denicija 4 Za skup kazemo da je prebrojiv ako je ekvipotentan sa N. Ako je skup beskonacan
i nije prebrojiv tada kazemo da je neprebrojiv.
Primjeri prebrojivih skupova: N, 2N, 2N + 1, Z
Na vjezbama ce se dokazati prebrojivost sljedecih skupova:
Skup svih tocaka ravnine s racionalnim koordinatama.
Skup svih intervala s racionalnim krajevima.
Skup svih polinoma nad poljem racionalnih brojeva.
Skup svih algebarskih realnih brojeva.
Sada nam je cilj dokazati da je prebrojiva unija prebrojivih skupova ponovno prebrojiv skup.
Tada cemo kao jednostavnu posljedicu dobiti da je skup Q prebrojiv.
Posebno cemo istaknuti jos jedan aksiom teorije skupova aksiom izbora, koji nam je potreban u
dokazima.
Prvo deniramo pojam familije skupova. To je poopcenje pojma niza.
Denicija 5 Neka su A i I skupovi. Svako preslikavanje f : I P(A) nazivamo familija
skupova. Obicno umjesto f(i) pisemo A
i
. Iz tog razloga za familiju skupova koristimo oznaku
{A
i
: i I}, te I nazivamo skup indeksa.
Domaca zadaca. Neka je A = {A
i
: i I} neka familija skupova. Denirajte Kartezijev produkt fami-
lije A, u oznaci

iI
A
i
. Povezite deniciju Kartezijevog produkta familije skupova i deniciju Kartezijevog
produkta konacnog broja skupova.
Propozicija 1 Neka je {B
k
: k N} familija skupova koja ima svojstvo da je za sve k N skup
B
k
konacan (moguce i prazan!), te su clanovi familije u parovima disjunktni. Tada je skup

B
k
konacan ili prebrojiv.
Dokaz. Pretpostavimo da skup

B
k
nije konacan. Za svaki k N oznacimo sa |B
k
| broj elemenata skupa
B
k
(iz tocke o konacnim skupovima slijedi da je taj pojam moguce denirati) i sa f
k
neku bijekciju izmedu
skupova B
k
i {1, 2, . . . , |B
k
|}. Sada deniramo funkciju f :

B
k
N ovako: ako je x

B
k
tada postoji
jedinstveni k
0
N takav da je x B
k
0
, pa onda neka je
f(x) =

k<k
0
|B
k
| + f
k
(x).
Funkcija f je ocito injekcija. Posto smo bili pretpostavili da je skup

B
k
beskoncan tada za n N
postoji jedinstveni k
0
N takav da je

k<k
0
|B
k
| n i

kk
0
|B
k
| n. Iz toga ocito slijedi da postoji x B
k
0
takav da je f(x) = n. To znaci da je funkcija f i surjekcija. Q.E.D.
13
Propozicija 2 Neka je {B
k
: k N} familija skupova koja ima svojstvo da je za sve k N skup
B
k
konacan (moguce i prazan!).Tada je skup

B
k
konacan ili prebrojiv.
(Za razliku od prethodne propozicije ovdje ne pretpostavljamo da su clanovi familije u parovima
disjunktni).
Dokaz. Pretpostavimo da skup

B
k
nije konacan. Deniramo induktivno familiju {B

k
: k N} ovako:
B

1
= B
1
B

n+1
= B
n+1
\ (B

1
. . . B

n
)
Ocito vrijedi:

B
k
=

B

k
; za sve k N skup B

k
je konacan, te ako je k = j tada je B
j
B
k
= .
Primjenom prethodne propozicije slijedi trazena tvrdnja. Q.E.D.
Lema 1 Neka je A konacan, a B prebrojiv skup. Tada je skup A B prebrojiv.
Dokaz. Neka je A

= A\ B. Ocito je tada AB = A

B. Ako je A

prazan skup tada tvrdnja leme ocito

vrijedi.
Promotrimo slucaj kada je A

neprazan skup. Posto je A konacan tada je i A

konacan skup. Neka je

|A

| = k, te neka je g : A

N
k
neka bijekcija. Oznacimo s h jednu bijekciju izmedu B i N.
Deniramo funkciju f : A

B N ovako
f(x) =

g(x), ako je x A

h(x)+ | A

|, ako je x B
Ocito je f bijekcija. Q.E.D.
Propozicija 3 Neka je n N proizvoljan, te neka su A
1
, . . . , A
n
prebrojivi skupovi koji su u
parovima disjunktni. Tada je skup A
1
. . . A
n
takoder prebrojiv.
Dokaz. Za sve k {0, 1 . . . , n1} oznacimo s B
k
skup svih prirodnih brojeva koji pri djeljenju s brojem n
daju ostatak k. Ocito je svaki skup B
k
prebrojiv. Zatim, za i = j vrijedi B
i
B
j
= , te imamo

B
k
= N.
Neka je sa f
k
oznacena neka bijekcija izmedu A
k
i B
k
.
Deniramo funkciju f : (A
1
. . . A
n
) N tako da elementu x iz skupa A
k
pridruzimo f
k
(x). Ocito
je funkcija f bijekcija. Q.E.D.
14

Cetvrto predavanje iz Teorije skupova 29/10/2005

Kratak rezime proslog predavanja:
Razmatramo prebrojive skupove, tj. skupove ekvipotentne sa skupom N.
Cilj nam je dokazati da je prebrojiva unija prebrojivih skupova ponovo prebrojiv skup.
Prosli puta smo naveli sljedece propozicije i lemu:
Propozicija 1 Neka je B
k
: k N familija skupova koja ima svojstvo da je za sve k N skup
B
k
konacan (moguce i prazan!), te su clanovi familije u parovima disjunktni. Tada je skup

B
k
konacan ili prebrojiv.
Propozicija 2 Neka je B
k
: k N familija skupova koja ima svojstvo da je za sve k N skup
B
k
konacan (moguce i prazan!).Tada je skup

B
k
konacan ili prebrojiv.
(Za razliku od prethodne propozicije ovdje ne pretpostavljamo da su clanovi familije u parovima
disjunktni).
Lema 1 Neka je A konacan, a B prebrojiv skup. Tada je skup A B prebrojiv.
Propozicija 3 Neka je n N proizvoljan, te neka su A
1
, . . . , A
n
prebrojivi skupovi. Tada je
skup A
1
. . . A
n
takoder prebrojiv.
U dokazu sljedece propozicije cemo koristiti aksiom izbora, pa cemo ga sada navesti.
Tom aksiomu je posveceno zadnje predavanje ovog kolegija.
Aksiom izbora
Neka je A
i
: i I familija nepraznih skupova koji su u parovima disjunktni. Tada postoji
skup B tako da je za sve i I presjek B A
i
jednoclan skup.
Na sljedecoj slici ilustriramo aksiom izbora (familiju skupova i izborni skup).
Zadatak. Pokazite primjerom da je nuzan uvjet da su clanovi familije u parovima disjunktni.
Kada se u dokazu nekog teorema, odnosno propozicije, leme ili korolara, koristi aksiom izbora
tada cemo to istaknuti u samom iskazu pisuci (AC) (eng. axiom of choice).
To je bas slucaj u sljedecoj propoziciji.
15
Propozicija 4 (AC)
Neka je A
k
: k N familija skupova ciji su elementi u parovima disjunktni prebrojivi skupovi.
Tada je skup

kN
A
k
prebrojiv.
Dokaz. Neka je B
0
= 0, 1, 3, 5, 7, . . ., a za svaki k N, k ,= 0, neka je B
k
= (2i + 1) 2
k
:
i N. Lako je vidjeti da vrijedi:
a) za sve k N skup B
k
je prebrojiv;
b) za sve i ,= j vrijedi B
i
B
j
= ;
c)

kN
B
k
= N;
d) za sve k N vrijedi A
k
B
k
.
Za k N oznacimo s /
k
skup svih bijekcija izmedu A
k
i B
k
. Iz aksioma izbora slijedi da
postoji skup B tako da je za sve k N skup B /
k
jednoclan. Za svaki k N oznacimo sa f
k
funkciju za koju vrijedi B /
k
= f
k
.
Sada deniramo f :

kN
A
k
N tako da vrijedi f[
A
k
= f
k
. Ocito je funkcija f bijekcija. Q.E.D.
Zadatak. Primjenom aksioma koje smo do sada naveli dokazite da je za sve k N kolekcija /
k
skup, te da je /
k
: k N skup.
Napomena o drugom nacinu dokaza prethodne propozicije: dijagonalni postupak.
Posto je svaki skup A
k
prebrojiv mozemo njegove elemente poredati u niz. Time imamo:
A
1
. . . a
11
a
12
a
13
a
14
. . .
A
2
. . . a
21
a
22
a
23
a
24
. . .
A
3
. . . a
31
a
32
a
33
a
34
. . .
.
.
.
Sada dijagonalno deniramo trazenu bijekciju, tj. uredene parove poredamo u niz na sljedeci
nacin:
a
11
a
12
a
21
a
13
a
22
a
31
a
14
a
23
. . .
Zadatak. Primjenjujuci dijagonalni postupak za dokaz N
2
N izvedite eksplicitnu formulu za
bijekciju.
Uputa: Cantorova funkcija C(x, y) =
1
2
(x + y)(x + y + 1) + y
Vidi: I. Mihalj, Prebrojivost skupa racionalnih brojeva i konstrukcija zmijaste funkcije, MFL 215 (2004),
185190
M. Radic, Analiticki prikaz nekih injektivnih funkcija sa skupa NN u skup N, MFL XXXI (198081),
str. 13
Korolar 1 (AC)
Neka je A
k
: k N familija skupova, pri cemu je za sve k N skup A
k
konacan ili prebrojiv.
Tada je skup
kN
A
k
konacan ili prebrojiv.
(Uocite da za razliku od prosle propozicije dopustamo da clanovi familije nisu nuzno u parovima
disjunktni, te da mogu biti i konacni.)
16
Dokaz. Pretpostavimo da skup

A
k
nije konacan. Deniramo induktivno familiju skupova A

k
: k N
ovako:
A

1
= A
1
A

n+1
= A
n+1
(A

1
. . . A

n
)
Ocito vrijedi

A
k
=

A

k
. Zatim, za sve k N je skup A

k
konacan ili prebrojiv, te za i ,= j vrijedi
A
i
A
j
= .
Oznacimo s A uniju svih konacnih skupova A

k
. Iz propozicije 1 slijedi da je skup A konacan ili prebrojiv.
Zatim, oznacimo s B uniju svih prebrojivih skupova A

k
. Ocito vrijedi

A
k
= A B.
Ako je B = , tj. ne postoji niti jedan prebrojivi skup A

k
, tada je A B konacan, a onda i skup

A
k
.
Ako postoji samo konacno mnogo skupova A

k
koji su prebrojivi tada primjenom propozicije 3 slijedi
da je skup B prebrojiv. Sada iz leme 1 slijedi da je skup A B prebrojiv, a onda i skup

A
k
.
Konacno, ako postoji prebrojivo mnogo skupova A

k
koji su prebrojivi tada primjenom prethodne
propozicije 4 slijedi da je skup B prebrojiv. Iz leme 1 slijedi da je skup A B prebrojiv, a onda i skup

A
k
. Q.E.D.
Korolar 2 Vrijede sljedece tvrdnje:
a) skup cijelih brojeva je prebrojiv;
b) skup racionalnih brojeva Q je prebrojiv;
c) N N, N
3
, . . . su prebrojivi skupovi.
Dokaz. a) Z=1, 2, 3, . . . 0 1, 2, 3, . . .;
b) Oznacimo za svaki k N sa Q
k
skup
1
k
,
2
k
,
3
k
, . . .. Ocito je svaki skup Q
k
prebrojiv. Tada je

kN
Q
k
prebrojiva unija prebrojivih skupova, a onda iz korolara 1 slijedi da je to prebrojiv skup. Posto je ocito
Q
+
=

kN
Q
k
tada je taj skup prebrojiv. No, Q = Q
+
0 Q

, tj. skup racionalnih brojeva je unija

dva prebrojiva skupa i jednog konacnog skupa.
(Prebrojivost skupa Q se moze dokazati i dijagonalnim postupkom.)
c) Neka je za svaki k N denirano A
k
= (m, n) : m + n = k. Ocito je svaki skup A
k
konacan, te za
sve i ,= j vrijedi A
i
A
j
= . Posto je N N = A
k
tada imamo da je N N prebrojiva unija konacnih
skupova. Dalje indukcijom. Q.E.D.
Sljedeci korolar je vrlo vazan za kolegije Mat. logika 1 i Mat. logika.
Korolar 3 Neka je A prebrojiv skup. Oznacimo sa A

skup svih konacnih nizova iz A (odnosno,

to je skup svih rijeci alfabeta A). Tada je skup A

prebrojiv.
Dokaz. Za sve k N, k ,= 0, skup A
k
je prebrojiv (vidi tvrdnju c) korolara 2). Ocito vrijedi A

=

kN
A
k
.
Zadatak. Neka je A prebrojiv skup. Dokazite da je tada i skup svih konacnih podskupova od
A prebrojiv.
17
Propozicija 5 (AC)
Svaki beskonacan skup sadrzi prebrojiv podskup.
Dokaz. Neka je X beskonacan skup. Za sve n N oznacimo N
n
= 1, 2, . . . , n, te X
n
= f [
f : N
n
X je injekcija. Ocito X
n
,= , n N.
Promotrimo familiju X
n
[ n N. To je neprazna familija skupova koji su u parovima disjunk-
tni. Iz aksioma izbora slijedi da postoji skup B koji sadrzi tocno jedan element iz X
n
, n N.
Oznacimo B X
n
= f
n
, n N.
Promotrimo skup X

nN
Imf
n
X. Skup X

je prebrojiva unija konacnih skupova. Primije-

timo jos samo da X

nije konacan (jer za sve n N skup Imf

n
sadrzi n elemenata). Q.E.D.
Napomena 1 O drugom nacinu dokaza prethodne propozicije:
A ,= , a
1
A
A a
1
,= , uzmemo neki a
2
A a
1

A a
1
, a
2
,= , uzmemo neki a
3
A a
1
, a
2

.
.
.
Tada je a
1
, a
2
, . . . prebrojiv podskup. No, u ovom dokazu nigdje nije istaknuto gdje se upotre-
bljava aksiom izbora.
Domaca zadaca. Napisite seminar o aksiomu prebrojivog izbora (eng. axiom of countable
choice).
Koliko je taj aksiom vazan za matematicku analizu?
Literatura: Poizat, Course in Model Theory, str. 168170;
Potter, Mengentheorie, str. 112114
S. Haber, The Axiom of Choice and Calculus Revision: A Dialogue,
The Math. Intelligencer, 13 (1991), 2023
T. Jech, Set Theory (str. 44)
K. Keremedis, Disaster in topology without the axiom of choice,
Arch. Math. Logic, 40 (2001), 569580
E. Tachtsis, Disaster in metric topology without choice,
Comment. Math. Univ. Carolinae, 43 (2002), 165174
18
1.4. Neprebrojivi skupovi
Ponovimo deniciju neprebrojivog skupa.
Za skup A kazemo da je neprebrojiv ako je beskonacan i nije prebrojiv.
Kako bi naveli neke primjere neprebrojivih skupova moramo prvo dokazati neke cinjenice.
Propozicija 6 Neka je A beskonacan i B A neki konacan podskup. Tada vrijedi A A B.
Dokaz. Neka je B = b
0
, b
1
, . . . , b
n
. Ocito je skup A B beskonacan. Iz propozicije 5 slijedi
da postoji C = c
0
, c
1
, c
2
, . . . prebrojiv podskup od A B. Na sljedecoj slici je ilustracija ideje
dokaza, tj. ideja denicije jedne bijekcije izmedu skupova A i A B.
Sada deniramo funkciju f : A A B :
f(x) =

c
i
, ako je x = b
i
;
c
n+1+i
, ako je x = c
i
;
x, ako je x A (B C).
Ocito je funkcija f bijekcija. Time smo dokazali A A B.
Q.E.D.
Korolar 4 Za sve realne brojeve a < b vrijedi:
[a, b] a, b) a, b] [a, b)
Korolar 5 Svi omedeni intervali od R su medusobno ekvipotentni.
Dokaz. Prije smo bili dokazali da za vrijedi [a, b] [c, d], za sve realne brojeve a < b i c < d.
Sada tvrdnja korolara slijedi iz prethodnog korolara 4. Q.E.D.
Korolar 6 Svaki omedeni interval od R je ekvipotentan sa R.
Dokaz. Znamo da je funkcija tg :

2
,

2
) R bijekcija. To znaci da vrijedi

2
,

2
) R. Sada
tvrdnja korolara slijedi iz prethodnog korolara 5. Q.E.D.
19
Peto predavanje iz Teorije skupova 04/11/2005
Kratak rezime proslog predavanja:
Prvo smo razmatrali prebrojive skupove.
Dokazali smo da je prebrojiva unija prebrojivih skupova ponovno prebrojiv skup.
Kao jednostavnu posljedicu dobili smo da je skup Q prebrojiv.
Na kraju proslog predavanja smo poceli proucavati neprebrojive skupove.
Dokazali smo da je R ekvipotentan sa svakim svojim omedenim intervalom.
Sada cemo prvo dokazati Cantorov teorem o neprebrojivosti skupa R.
Teorem 1 (G. Cantor)
Skup R je neprebrojiv.
Dokaz. Ocito je dovoljno dokazati da je interval 0, 1) neprebrojiv.
Pretpostavimo suprotno. Neka je 0, 1) = a
0
, a
1
, a
2
, a
3
, . . ., pri cemu je
a
0
= 0. a
00
a
01
a
02
. . .
a
1
= 0. a
10
a
11
a
12
. . .
a
2
= 0. a
20
a
21
a
22
. . .
.
.
.
Pretpostavljamo da je svaki realan broj a
i
dan u decimalnom zapisu koji ima beskonacno mnogo
decimala razlicitih od nule. Npr. umjesto 0.5 pisemo 0.49999 . . .
Za svaki k N deniramo
b
k
=

a
kk
+ 1, ako je a
kk
0, 1, 2, . . . , 7;
1, ako je a
kk
8, 9.
Deniramo b = 0. b
0
b
1
b
2
b
3
. . . Ocito je b 0, 1) (svakako naglasiti da je b ,= 0 i b ,= 1).
Uocimo b ,= a
k
, k N (razlikuju se na k-tom decimalnom mjestu).
Time je dobivena kontradikcija. Q.E.D.
U knjizi Proofs from the Book, na ciji je izbor materijala velikim dijelom utjecao veliki madarski
matematicar P. Erdos, jedan od istaknutih dokaza je i Cantorov dokaz neprebrojivosti skupa R.
Napomena 1 U dokazu prethodnog teorema je koristen dijagonalni postupak. Kao jos jednu ilustraciju
primjene dijagonalnog postupka dokazujemo da R nije ekvipotentan sa
R
R = f[ f : R R.
Pretpostavimo suprotno. Neka je F : R
R
R jedna bijekcija. Deniramo funkciju f : R R na
sljedeci nacin:
f(x) = F(x)(x) + 1.
Tvrdimo da ne postoji x
0
R tako da vrijedi F(x
0
) = f, tj. da funkcija F nije surjekcija. Ako
je F(x
0
) = f, za neki x
0
R, tada imamo da je F(x
0
)(y) = f(y), za sve y R. Posebno vrijedi za
y = x
0
, tj. imamo F(x
0
)(x
0
) = f(x
0
). No, to je nemoguce, jer je po deniciji funkcije f ispunjeno
f(x
0
) = F(x
0
)(x
0
) + 1.
20
Propozicija 1 Neka je A neprebrojiv skup i B A konacan ili prebrojiv. Tada je A A B.
(Dokaz je sasvim analogan propoziciji s proslog predavanja: ako je A beskonacan i B A
konacan tada je A B A).
Dokaz. Posto je B A tada vrijedi A = (A B) B. Iz toga slijedi da je skup A B neprebrojiv (inace
bi imali da je A unija dva prebrojiva skupa, tj. prebrojiv, sto je suprotno pretpostavci propozicije).
Posebno imamo da je skup A B beskonacan.
Iz propozicije 5 s proslog predavanja slijedi da postoji C A B koji je prebrojiv. Neka je C =
c
0
, c
1
, c
2
, . . .. Radi odredenosti promatramo slucaj kada je B = b
0
, b
1
, b
2
, . . . prebrojiv skup. Sada
deniramo funkciju f : A A B ovako:
f(x) =

c
2i
, ako je x = b
i
;
c
2i+1
, ako je x = c
i
;
x, ako je x A (B C).
Ocito je funkcija f bijekcija, pa imamo A A B.
Na slican nacin bi dokazali tvrdnju propozicije kada je B konacan skup. Q.E.D.
Primjer 1 1. Vrijedi R Q R, tj. skup svih iracionalnih brojeva je ekvipotentan sa skupom
R, odnosno skup svih iracionalnih brojeva je neprebrojiv.
2. Oznacimo sa / skup svih realnih algebarskih brojeva. Nije tesko dokazati da je skup /
prebrojiv (vjezbe!). Iz prethodne propozicije slijedi R / R. To znaci da je posebno
R / ,= . Time smo dokazali egzistenciju transcendentnih brojeva.
Transcendenti brojevi se ne mogu konstruirati samo pomocu ravnala i sestara.
Posto je dokazano da je broj transcendentan time je rijesen starogrcki problem kvadrature kruga.
Daleko teze pitanje je navesti jedan transcendentan broj (naravno, i dokazati njegovu transcendent-
nost). Brojevi i e su transcendentni, ali je dokaz njihove transcendentnosti dosta kompliciran.
Liouvilleov broj je deniran sa:

n=1
10
n!
=
1
10
1!
+
1
10
2!
+
1
10
3!
+ . . .
Dokaz transcendentnosti Liouvilleovog broja mozete pronaci u:
P. Vukovic, Liouvilleovi brojevi, MFL 215 (2004), 182184
M. Gobo, Alegebarski i transcendenti brojevi, MFL 123 (1980), 141143
O algebarskim i transcendentnim brojevima mozete citati i u:
B. Pavkovic, D. Veljan, Elementarna matematika 1, Tehnicka knjiga, Zagreb, 1992.
(str. 350; Informativno)
S. Kurepa, Matematicka analiza 2, Tehnicka knjiga, Zagreb
(str. 367; Dokaz transcendentnosti broja e)
D. Blanusa, Visa matematika, Tehnicka knjiga, Zagreb, 1973.
(str. 467; Dokaz transcendentnosti brojeva e i )
V. Peric, Sedmi Hilbertov problem i trans. projeva e i , Matematika (strucnometodicki casopis),
1990, br. 1
21
Korolar 1 Ako je A beskonacan, a B konacan ili prebrojiv tada vrijedi A B A.
Dokaz. Pretpostavimo da je A B = . Ako je skup A prebrojiv tada znamo da je to i A B, tj.
vrijedi AB A. Ako je A neprebrojiv onda iz prethodne propozicije slijedi AB (AB) B = A.
Ako je A B ,= tada deniramo B

= B A. Tada imamo da je B

konacan ili prebrojiv skup, te

vrijedi A B = A B

i A B

= . Iz prethodnog dijela dokaza znamo da tada vrijedi A B

A.
Zbog jednakosti A B = A B

tada slijedi A B A. Q.E.D.

Cesto se prilikom dokaza neizomorfnosti odredenih struktura koristi neekvipotentnost nosaca

struktura.
Primjer 2 1. Grupe (Z, +) i (R 0, ) nisu izomorfne.
Ocito, posto Z , R.
2. Polja R i Q(

3) nisu izomorfna.
Sjetimo se da vrijedi Q(

3) = a + b

3 : a, b Q. Ocito je taj skup ekvipotentan sa Q

2
. Bili
smo dokazali da je skup N
2
prebrojiv. Iz toga slijedi da je i skup Q
2
takoder prebrojiv. To znaci
da je skup Q(

3) prebrojiv.
Zadatak. Denirajte Cantorov trijadski skup, te dokazite da je taj skup neprebrojiv.
(vidi: Internet; S. Mardesic, Cantorov trijadski skup, MFL god. XIV, br. 4, 146148)
1.5. Kardinalnost
Jos u osnovnoj skoli ste ucili da svaki prirodni broj ima dvostruku ulogu: odreduje koliko cega
ima, te koji je po redu.
To znaci da je svaki prirodan broj kardinalni (glavni) i redni.
Cilj nam je denirati beskonacne kardinalne brojeve koji ce mjeriti velicinu beskonacnih skupova,
te beskonacne redne brojeve koji ce mjeriti poredak beskonacnih skupova.
Prvo cemo denirati redne brojeve (ordinale), a zatim kardinalne brojeve.
Svaki kardinalni broj je ordinalni, ali ne i obratno.
Tekst koji slijedi sluzi kao motivacija za aksiomatsku izgradnju teorije skupova.
Odnosno, zeli se istaknuti problem denicije kardinalnog broja, te navesti neke os-
novne teoreme o kardinalnosti.
Denicija 1 Ako su A i B ekvipotentni skupovi tada kazemo jos da imaju istu kardinalnost,
te pisemo k(A) = k(B).
Kardinalnost je zapravo sinonim za ekvipotentnost.
To znaci da u ovom trenutku jos nismo denirali pojam kardinalnog broja.
Lako je vidjeti da je relacija biti ekvipotentan relacija ekvivalencije (na cemu? na klasi svih
skupova!!!). Znamo da svaka relacija ekvivalencije denira particiju. Iz tog razloga cini se da bi mogli
denirati kardinalni broj proizvoljnog skupa A kao klasu ekvivalencije obzirom na relaciju , odnosno
k(A) = B : B je skup takav da A B.
22
Problem je da niti za jedan skup A ,= klasa k(A) nije skup, tj. to je prava klasa.
Kasnije cemo denirati kardinalni broj kao tocno odredeni skup iz klase ekvivalencije.
Radi kraceg zapisivanja uvodimo neke oznake za kardinalnost:
k() = 0
k(0, . . . , n 1) = n
k(N) =
0
k(R) = c (continuum)
Naglasiti da kada npr. napisemo k(A) =
0
tada to zapravo znaci A N
Pobrojimo sto smo do sada dokazali:
a)
0
= k(N) = k(1, 2, 3, . . .) = k(Q) = k(Z) = k(N N) = k(N
p
), za sve p N 0
b) k(R) = k([a, b]) = k(a, b)) = c
c) k(R) ,= k(N), tj. c ,=
0
d) c ,= k(f [ f : R R)
e) k(R N) = k(R Q) = k(R Z) = c
Denicija 2 Kazemo da je kardinalnost skupa A manja od kardinalnosti skupa B ako
postoji B
1
B t.d. A B
1
. Oznaka: k(A) k(B).
Ako je k(A) k(B), te jos vrijedi k(A) ,= k(B) tada kazemo da je k(A) strogo manja od k(B).
To oznacavamo sa k(A) < k(B).
Zadatak. Dokazite: k(A) k(B) ako i samo ako skup A mozemo injektivno preslikati u skup
B.
Istaknimo sve moguce situacije prilikom usporedivanja kardinalnosti:
a) k(A) < k(B)
b) k(B) < k(A)
c) k(A) k(B) i k(B) k(A)
d) ne vrijedi k(A) k(B) i ne vrijedi k(B) k(A)
Dokazat cemo da su moguca samo prva tri slucaja.
Kasnije cemo (ako stignemo) dokazati da je nemogucnost slucaja d) ekvivalentna s aksiomom izbora.
23
Sljedeci teorem je vrlo vazan u teoriji skupova.
Cantor je prvi iskazao tvrdnju teorema, a njegov devetnaest godisnji student F. Bernstein ga je 1897.
godine prvi dokazao. Poslije ga je vise matematicara dokazalo na razne nacine. U Velikoj Britaniji se
taj teorem naziva Schroder, Bernsteinov teorem, jer ga je 1898. dokazao i Schroder. U Francuskoj i
Italiji se naziva Cantor, Bernsteinov teorem.
Teorem 2 (Cantor, Schroder, Bernstein)
Ako postoji injekcija f : A B i injekcija g : B A tada postoji bijekcija izmedu A i B.
U terminima kardinalnosti teorem se kratko moze izreci i na sljedeci nacin:
Ako je k(A) k(B) i k(B) k(A) tada je k(A) = k(B).
Prije dokaza prethodnog teorema navodimo Knaster Tarskijev teorem i Banachovu lemu.
Dokaz KnasterTarskijevog teorema cemo u opcenitijem obliku dati kasnije.
Teorem 3 KnasterTarskijev teorem o ksnoj tocki.
Neka je F : T(A) T(A) monotona funkcija, tj. za sve x, y A takve da je x y vrijedi
F(x) F(y). Tada postoji x
0
A tako da vrijedi F(x
0
) = x
0
.
Zadatak. Pokusajte sami dokazati prethodni teorem. Uputa: x
0
:= x A : x F(x).
Lema 1 Banachova lema
Neka su f : A B i g : B A proizvoljne funkcije. Tada postoji S A tako da vrijedi
g(B f(S)) = A S.
Dokaz. Deniramo funkciju F : T(A) T(A) sa F(x) = [g(B f(x))]
c
.
Neka su x i y podskupovi od A tako da vrijedi x y. Tada je f(x) f(y), a onda je Bf(y) Bf(x).
Iz toga slijedi g(B f(y)) g(B f(x)), a onda [g(B f(x))]
c
[g(B f(y))]
c
, tj. F(x) F(y).
Primjenom KnasterTarskijevog teorema slijedi trazena tvrdnja leme. Q.E.D.
Dokaz Cantor, Schroder, Bernsteinovog teorema.
Neka su f : A B i g : B A injekcije. Neka je S A koji ima svojstvo iz Banachove leme,
tj. g(B f(S)) = A S. Dana situacija je prikazana na sljedecoj slici.
A
S A S = g(B f(S))
B
f(S) B f(S)
?
f
@
@
@
@
@
@
@R
f
H
H
H
H
H
H
H
H
H
H
H
H
H
H
HY
g
24
Deniramo funkciju h : A B sa
h(x) =

f(x) , x S
g
1
(x) , x A S
Svojstvo skupa S povlaci da je h injekcija, te jos vrijedi
h(A) = h(S (A S)) = h(S) h(A S),
posto su S i A S disjunktni skupovi. Tada imamo
h(A) = h(S) h(A S) = f(S) g
1
(A S) = f(S) (B f(S)) = B.
To znaci da je funkcija h surjekcija. Q.E.D.
Primjer kojim se ilustrira primjena Cantor, Schr oder, Bernsteinovog teorema: R
2
R.
Jedna injekcija iz R u R
2
je dana s x (x, 0).
Jedna injekcija iz 0, 1) 0, 1) u R je dana s (0, a
0
a
1
. . . , 0, b
0
b
1
. . .) 0, a
0
1 b
0
1 a
1
1 b
1
. . .
Zadatak. Dokazite da je Cantor, Schr oder, Bernsteinov teorem ekvivalentan sa sljedecom tvrd-
njom:
ako A
1
A
2
A
3
i A
1
A
3
tada je A
2
A
3
.
25

Sesto predavanje iz Teorije skupova 11/11/2005

Kratak rezime proslog predavanja:
Dokazali smo da je skup R neprebrojiv.
Zatim, smo proucavali pojam kardinalnosti.
Dokazali smo Cantor, Schr oder, Bernsteinov teorem.
Prvo cemo razmatrati operacije vezane s kardinalnoscu.
Denicija 1 Neka su A i B skupovi. Neka je A

= A 0 i B

= B 1.
Ocito su skupovi A

i B

disjunktni, te vrijedi k(A) = k(A

) i k(B) = k(B

).
Tada sa k(A) + k(B) oznacavamo k(A

).
Propozicija 1 (svojstva zbrajanja)
Neka su A, B i C skupovi, te a, b i c redom oznake za njihove kardinalnosti. Tada vrijedi:
1) a + b = b + a
2) (a + b) + c = a + (b + c)
3) a + 0 = a
4) ako je a b tada je a + c b + c
Dokaz tvrdnje a). Neka su A i B skupovi za koje vrijedi k(A) = a i k(B) = b. Posto je ocito A

tada imamo:
a + b = k(A) + k(B) = k(A

) = k(B

) = k(B) + k(A) = b + a.
Zadatak. Pokazite primjerom da opcenito ne vrijedi da a + b = a +c povlaci b = c.
Primjer 1 Lako je vidjeti da vrijedi:
2 + 2 = 4
0
+
0
=
0
c +
0
= c c + c = c
Sljedeci korolar je jednostavna posljedica propozicije koja govori da za svaki neprebrojivi skup
A i njegov proizvoljan konacan ili prebrojiv podskup B vrijedi A B A.
Korolar 1 Neka je A proizvoljan beskonacan skup. Tada za sve n N vrijedi k(A) +n = k(A),
te vrijedi k(A) +
0
= k(A).
Denicija 2 Neka su A i B proizvoljni skupovi. Tada sa k(A) k(B) oznacavamo k(A B).
26
Propozicija 2 (svojstva mnozenja)
Neka su A, B i C skupovi, te a, b i c redom oznake za njihove kardinalnosti. Tada vrijedi:
1) a b = b a
2) (a b) c = a (b c)
3) a 1 = a
4) ako je a b tada je a c b c
Zadatak. Pokazite primjerom da opcenito ne vrijedi da a b = a c povlaci b = c.
Primjer 2 Lako je vidjeti da vrijedi:
2 2 = 4
0

0
=
0
c
0
= c c c = c
Zasto je rezultat c c = c, tj. k(R
2
) = k(R), pomalo neocekivan? Zato jer se protivi nasoj intuiciji
dimenzije. No, to zapravo samo znaci da dimenzije nisu sacuvane kod bijektivnih preslikavanja. Brouwer
je dokazao da neprekidne bijekcije, ciji inverz je takoder neprekidan, cuvaju dimenziju.
Na kraju semestra, kada cemo govoriti o aksiomu izbora, dokazat cemo da za sve kardinalnosti
a i b, od kojih je bar jedna beskonacna, vrijedi
a + b = a b = maxa, b
Denicija 3 Neka su A i B skupovi. Oznacimo
A
B = f[f : A B. Tada sa k(B)
k(A)
oznacavamo k(
A
B).
Objasnjenje oznake
A
B :
Namjera je da oznaka bude sugestivna, tj. da
A
B oznacava skup svih funkcija iz A u B.
Za ilustraciju izracunajmo 3
2
. Neka je A dvoclani skup, a B troclani skup.
Tada po deniciji imamo:
3
2
= k(B)
k(A)
= k(
A
B) = k(f[f : A B) = 9
Propozicija 3 Za sve skupove A vrijedi T(A)
A
0, 1, tj. k(T(A)) = 2
k(A)
.
Dokaz. Funkcija A B
B
: A 0, 1 je ocito bijekcija. (Sa
B
je oznacena karakteristicna
funkcija skupa B.
27
Propozicija 4 (svojstva potenciranja)
Neka su A, B i C skupovi, te a, b i c redom oznake za njihove kardinalnosti. Tada vrijedi:
1) a
b
a
c
= a
b+c
2) (a
b
)
c
= a
bc
3) (a b)
c
= a
c
b
c
4) ako je a b tada je a
c
b
c
5) ako je a b i c ,= 0 tada je c
a
c
b
Primjer 3 Lako je vidjeti da vrijedi:
2

0
= c,

0
0
= c, c

0
= c
Upute:
Kako bi dokazali 2

0
= c dokazujemo da je
N
0, 1 R. U tu svrhu promotrimo sljedece funkcije:
N
0, 1 (x
n
) 0, x
0
x
1
x
2
. . . R (injekcija)
0, 1) 0, x
0
x
1
x
2
. . . (x
n
)
N
0, 1 (injekcija)
Sada primjenimo Cantor, Schroder, Bernsteinov teorem, pa imamo 2

0
= c.
Prvo dokazimo c

0
= c. Vrijedi: c

0
= (2

0
)

0
= 2

0
= 2

0
= c.
Sada dokazujemo da vrijedi
0

0
= c. Redom imamo sljedece nejednakosti:

0
0
c

0
= c; c = 2

0

0

0
. Sada primjenimo Cantor, Schroder, Bernsteinov teorem.
Teorem 1 (Osnovni Cantorov teorem teorije skupova)
Za svaki skup A vrijedi k(A) < k(T(A)), tj. k(A) < 2
k(A)
.
Dokaz. Iz denicije relacije < slijedi da treba dokazati: k(A) k(T(A)) i k(A) ,= k(T(A)).
Ako je A = tada je T() = . To znaci da je u ovom slucaju k(A) < k(T(A)).
Neka je sada A ,= . Primijetimo prvo da je k(A) k(T(A)), jer je funkcija f : A T(A), koja
je denirana sa f(x) = x, injekcija.
Dokazimo sada jos k(A) ,= k(T(A)). Pretpostavimo suprotno tj. da je k(A) = k(T(A)), odnosno
da vrijedi A T(A). Neka je f : A T(A) neka bijekcija. Deniramo skup B = x A [
x , f(x). Primijetimo da je B ,= , jer je f : A T(A) bijekcija pa i surjekcija, a posto je
T(A) tada postoji x A takav da f(x) = . No, onda za taj x vrijedi x ,f(x) tj. x B.
Neka je b A takav da vrijedi f(b) = B. Ako bi vrijedilo b B, tada iz B = f(b) i denicije
skupa B slijedi b ,f(b). Dakle, mora biti b ,B = f(b). Tada iz denicije skupa B slijedi b B.
Time je dobivena kontradikcija. To znaci da ne postoji bijekcija izmedu A i T(A). Q.E.D.
28
Cantorova hipoteza kontinuuma
Zasto uopce teoriju skupova promatrati aksiomatski?
Vec smo bili naglasili da glavno pitanje ovog kolegija je

Sto je skup?
Odgovor na to pitanje pokusat cemo dati uvodenjem aksiomatskog sistema.
Drugi razlog nezadovoljstva s naivnom (neaksiomatskom) teorijom skupova je svakako pojava
paradoksa. O tome smo vec bili govorili na prethodnim predavanjima.
Sljedeci razlog aksiomatskog zasnivanja bio je nemogucnost odgovora na neka pitanja o skupovima
koja su se prirodno nametala. Mozda jedno od najpoznatijih pitanja, i jedno od razumljivih na
ovom samom pocetku price o teoriji ZF, je svakako Cantorova hipoteza kontinuuma.
To je sljedeca tvrdnja:
ako je S beskonacan podskup skupa R tada postoji bijekcija sa S na N ili sa S na R
(odnosno, kratko 2

0
=
1
).
Cantorova hipoteza kontinuuma moze se izreci i u sljedecoj formi: ne postoji kardinalni broj izmedu
k(N) i k(T(N)).
(
1
je neposredni sljedbenik od
0
. O alema cemo nesto reci na samom kraju semestra.
Generalizirana Cantorova hipoteza kontinuuma glasi: 2

=
+1
, gdje je proizvoljan ordinalni broj.
O ordinalnim brojevima cemo pricati za nekoliko tjedana).
Generalizirana Cantorova hipoteza moze se izreci i u sljedecoj formi: niti za jedan beskonacni skup X
ne postoji kardinalni broj izmedu k(X) i k(T(X)).
Dugo se pokusavala dokazati, a i opovrgnuti ta hipoteza. No, svi pokusaji u naivnoj teoriji
skupova su bili bezuspjesni. P. Cohen je 1963. godine dokazao da je Cantorova hipoteza kon-
tinuuma neodluciva u teoriji ZF. To znaci da je u danoj teoriji ne mozemo dokazati, a ni
opovrgnuti.
Literatura o Cantorovoj hipotezi kontinuuma:
T. Jech, Set Theory
Drake, Singh, Intermediate Set Theory
V.

Cacic magistarski rad (jos u izradi)
29
Sedmo predavanje iz Teorije skupova 18/11/2005
Kratki rezime prethodnog predavanja:
Aritmetika kardinalnih brojeva: zbrajanje, mnozenje i potenciranje
Osnovni Cantorov teorem
Cantorova hipoteza kontinuuma
1.6. Uredeni skupovi
Neka je A neki skup. Svaki podskup R od A A nazivamo binarna relacija.

Cinjenicu (x, y) R zapisujemo i xRy. (Preksna, inksna i suksna notacija)

Kazemo da je binarna relacija R:
a) reeksivna, ako za sve x A vrijedi xRx
b) ireeksivna, ako ne postoji x A tako da vrijedi xRx
c) simetricna, ako za sve x, y A koji imaju svojstvo xRy vrijedi yRx
d) antisimetricna, ako za sve x, y A koji imaju svojstvo xRy i yRx vrijedi x = y
e) tranzitivna, ako za sve x, y, z A koji imaju svojstvo xRy i yRz vrijedi xRz
f) ekvivalencije, ako je reeksivna, simetricna i tranzitivna;
za x A skup y A : xRy nazivamo klasa ekvivalencije, i oznacavamo s [x].
Propozicija 1 Neka je R relacija ekvivalencije na skupu A. Tada za sve x, y A vrijedi: [x] =
[y] ili [x] [y] = .
Kako bismo mogli izreci sljedecu propoziciju prvo cemo dati deniciju particije skupa.
Denicija 1 Neka je A ,= proizvoljan skup. Kazemo da je familija skupova A
i
: i I
particija skupa A ako vrijedi:
a) za sve i I je A
i
A;
b) za sve i I je A
i
,= ;
c) za sve i, j I, i ,= j, vrijedi A
i
A
j
= ;
d)

iI
A
i
= A.
Propozicija 2 Svaka relacija ekvivalencije denira jednu particiju skupa. Vrijedi i obratno, tj.
svaka particija skupa denira jednu relaciju ekvivalencije.
Mi cemo najvise razmatrati relacije uredaja. Sjetimo se: zelimo denirati pojam nivoa (tocnije:
rednog broja) kako bismo denirali kumulativnu hijerarhiju.
Denicija 2 Neka je R binarna relacija na skupu A. Kazemo da je R relacija parcijalnog
uredaja ako je ireeksivna i tranzitivna. Relaciju parcijalnog uredaja obicno oznacavamo sug-
estivno s < ili . Uredeni par (A, <) nazivamo parcijalno ureden skup.
30
Ako je (A, <) parcijalno ureden skup tada mozemo denirati binarnu relaciju sa:
x y ako i samo ako x < y ili x = y.
Ocito je relacija reeksivna, antisimetricna i tranzitivna. Relacije < i su medusobno den-
abilne.
Primjer 1 Primjeri parcijalno uredenih relacija.
a) Prirodni ili standardni uredaji na skupovima N, Z, Q i R. Prirodni uredaji se deniraju sa:
x < y ako i samo ako (z > 0)(x + z = y).
b) Antileksikografski uredaj na N N :
(x
1
, y
1
) < (x
2
, y
2
) ako i samo ako (y
1
< y
2
) ili (x
1
= x
2
i y
1
< y
2
)
c) Ako je A skup tada je (T(A), ) parcijalno ureden skup.
d) Primjeri parcijalno uredenih skupova koji su denirani pomocu grafa:
a
7

a
6
d
d
d
ds

a
5
a
4

d
d
d
ds

a
3
d
d
d
ds

a
2

a
1
A = a
1
, . . . , a
7

b
9

T
b
8

T
b
7
b
6

T
d
d
d
d
ds
b
5

T
b
4

d
d
d
d
ds T

b
3

b
2

b
1
B = b
1
, . . . , b
9

31
Denicija 3 Neka je (A, <) parcijalno ureden skup. Kazemo da:
a) elementi x i y su usporedivi ako vrijedi x y ili y x; inace kazemo da su elementi x i
y neusporedivi;
b) za B A kazemo da je lanac ako su svi elementi skupa B usporedivi;
c) element x A je maksimalan (minimalan) ako ne postoji y A tako da vrijedi x < y
(y < x);
d) element x A je najveci (najmanji) ako za sve y A vrijedi y x (x y);
Najveci je onaj element koji je veci od svih ostalih. Maksimalni je onaj element od kojeg ne
postoji veci. U primjeru 1 u skupu A imamo dva minimalna elementa, te postoji najveci element.
U skupu B tri minimalna elementa i tri maksimalna elementa.
Napomene: Neka je (A, <) neki parcijalno ureden skup. Tada vrijedi:
a) ako je x A najveci (najmanji) element tada je x i maksimalni (minimalni) element u skupu A.
b) ako u skupu A ne postoji niti jedan maksimalni (minimalni) element tada A nema ni najveci
(najmanji) element;
c) ako u skupu A postoji vise od jednog maksimalnog (minimalnog) elementa tada A nema najveci
(najmanji) element;
d) ako je x A jedinstveni maksimalni (minimalni) element u skupu A tada x ne mora biti najveci
(najmanji) element skupa A.
(Primjer: Neka je A = N
1
2
. Na skupu N promatramo standardni uredaj, te deniramo da
broj
1
2
nije usporediv niti s jednim prirodnim brojem. Tada je
1
2
jedinstveni maksimalni element,
ali nije najveci element u skupu A.)
Denicija 4 Neka je B neprazan podskup parcijalno uredenog skupa (A, <). Za element x od A
kazemo da je:
a) gornja (donja) meda skupa B ako za sve y B vrijedi y x (x y);
b) supremum (inmum) skupa B ako je x najmanja gornja (najveca donja) meda skupa
B.
Ako je x A tada skup p
A
(x) = y A : y < x nazivamo pocetni komad elementa x u skupu
A.
32
Propozicija 3 Neka je (A, <) konacan parcijalno ureden skup. Tada skup A sadrzi maksimalan
i minimalan element.
Dokaz. Dokazujemo da postoji maksimalan element. Analogno bi se dokazalo da postoji minimalni
element.
Dokaz provodimo indukcijom po broju elemenata skupa A. Ako je A jednoclan skup tada je jedini
element ujedno i maksimalni. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za neki n N, te neka je A skup
koji sadrzi n + 1 element. Neka je a A proizvoljan, ali ksiran. Oznacimo B = A a. Iz pret-
postavke indukcije slijedi da skup B sadrzi barem jedan maksimalni element. Neka je B

B skup svih
maksimalnih elemenata skupa B. Promatramo dva slucaja:
a) element a je neusporediv sa svakim elementom iz B

. Tada je svaki element skupa B

a
maksimalni element skupa A.
b) postoji barem jedan x B

tako da su a i x usporedivi.
Ako vrijedi x < a tada je a jedan maksimalni element skupa A. Ako pak je a < x tada je B

skup
svih maksimalnih elemenata skupa A. Q.E.D.
Denicija 5 Za parcijalno ureden skup kazemo da je linearno ureden (potpuno ili totalno)
ako su svaka dva njegova razlicita elementa usporediva.
Korolar 1 Neka je (A, <) konacni parcijalno ureden skup. Tada svaki neprazni lanac od A
sadrzi najmanji i najveci element.
Denicija 6 Neka su (A, <) i (B, ) parcijalno uredeni skupovi. Kazemo da funkcija f : A B
cuva uredaj ako vrijedi:
(x, y A)(x y f(x) _ f(y))
Teorem 1 (Teorem o ksnoj tocki)
Neka je (A, <) parcijalno ureden skup koji ima najmanji (najveci) element, te neka je f : A A
funkcija koja cuva uredaj. Tada vrijedi:
Ako za svaki ,= B A postoji supremum (inmum) tada postoji najveca (najmanja)
ksna tocka za funkciju f.
Dokaz. Pretpostavimo da za svaki neprazan podskup od B postoji supremum u skupu A. Neka
je
B = x A : x f(x).
Ako je a A najmanji element tada ocito vrijedi a B, tj. B ,= .
Neka je b = sup B. Za sve x B vrijedi x b. Posto f cuva uredaj tada imamo
f(x) f(b).
Sada zbog x f(x) (denicija skupa B), te tranzitivnosti, dobivamo da za sve x B vrijedi
x f(b).
33
Iz toga slijedi da je f(b) jedna gornja meda skupa B. Posto je a = sup B, tada imamo
b f(b) ()
Dokazimo sada drugu nejednakost. Iz () slijedi f(b) f(f(b)), a onda je f(b) B. Posto je
b = sup B, tada je
f(b) b.
Preostalo je dokazati da je b najveca ksna tocka. Neka je a A tako da vrijedi f(a) = a.
Posebno tada vrijedi a f(a), pa je a B. Posto je b = sup B, tada imamo a b.
(Za najmanju ksnu tocku treba promatrati skup x A : f(x) x. Q.E.D.
Korolar 2 KnasterTarskijev teorem
Neka je A neprazan skup i F : T(A) T(A) funkcija takva da za sve x, y A vrijedi
x y F(x) F(y).
Tada postoji x
0
A tako da vrijedi f(x
0
) = x
0
.
Napomena 1 1. Primjenom prethodnog teorema dokazali smo egzitenciju skupa S koja treba
za dokaz Cantor, Bernstein, Schroderovog teorema.
2. Obicno se u KnasterTarskijev teoremu navodi da za:
fix(F) = x : x A, F(x) x,
Fix(F) = x : x A, x F(x),
vrijedi da je fix(F) najmanja, Fix(F) najveca ksna tocka funkcije f.
(Primijetite da je skup Fix(F) upravo deniran kao supremum skupa x : x A, x F(x), tj.
upravo kao i ksna tocka iz dokaza prethodnog teorema o ksnoj tocki.
Denicija 7 Neka su (A, <) i (B, ) parcijalno uredeni skupovi. Svaku bijekciju f : A B
koja ima svojstvo da f i f
1
cuvaju uredaj nazivamo slicnost (ili izomorzam).
Ako postoji slicnost f : A B, tada kazemo da su A i B slicni skupovi. Oznaka: A B.
34
Primjer 2
1. 0, 1) 2, 4)
Jedna slicnost f : 2, 4) 0, 1) je zadana s f(x) =
x 2
2
.
2. N 2N
3. R

2
,

2
)
Restrikcija tg[

2
,

2

:

2
,

2
) R je jedna slicnost.
Napomena 2 Ako vrijedi A B tada ocito A B. No, obrat opcenito ne vrijedi (npr. N Z,
ali ne i N Z).
Denicija 8 Kazemo da je parcijalno ureden skup (A, <) gust ako sadrzi barem dva elementa,
i za sve x, y A takve da je x < y postoji z A tako da vrijedi x < z i z < y.
Propozicija 4 (Invarijante slicnosti)
Neka su A i B slicni parcijalno uredeni skupovi. Tada vrijedi:
a) skup A je linearno ureden ako i samo ako B je linearno ureden;
b) skup A ima maksimalni (minimalni) element ako i samo ako B sadrzi maksi-
malni (minimalni) element;
c) skup A ima najveci (najmanji) element ako i samo ako skup B ima najveci
(najmanji) element;
d) skupa A je gust ako i samo ako skup B je gust.
Primijetite da iz prethodne propozicije npr. slijedi N , Z i Q , Z.
Zadatak. Denirajte uredaj na Z, odnosno na Q, tako da vrijedi (Z, ) (N, <), odnosno
(Q, ) (N, <).
35
Osmo predavanje iz Teorije skupova 25/11/2005
Kratki rezime prethodnog predavanja:
Uredeni skupovi: parcijalno i linearno uredeni; maksimalni i minimalni element; najveci i naj-
manji element; gornja i donja meda; supremum i inmum; slicnost.
Naveli smo propoziciju o invarijantama slicnosti.
1.7. Uredajne karakterizacije skupova Q i R
Teorem 1 Uredajna karekteristika skupa Q.
Neka je (A, ) linearno ureden skup koji ima sljedeca svojstva:
a) skup A je prebrojiv;
b) skup A je gust;
c) ne postoji ni najmanji, a ni najveci element skupa A.
Tada je skup (A, ) slican s (Q, <).
Dokaz. Posto je po pretpostavci skup A prebrojiv tada njegove elemente mozemo poredati u niz.
Neka je A = a
0
, a
1
, . . . (naravno, ako je i < j tada ne mora biti a
i
a
j
).
Analogno je Q = q
0
, q
1
, . . ..
Deniramo : A Q. Istovremeno s deniranjem funkcije deniramo induktivno niz (e
n
)
A. (Vidjet cemo na kraju da je e
n
: n N = A).
Neka je e
0
:= a
0
i (e
0
) := q
0
. Pretpostavimo da je za neki n N 0 denirano e
0
, . . . , e
n1
i
(e
0
), . . . , (e
n1
). Oznacimo E = e
0
, . . . , e
n1
. Prilikom denicije e
n
i (e
n
) razlikujemo dva
slucaja:
a) n je neparan broj;
b) n je paran broj.
Promatramo prvo slucaj kada je n neparan (tada iscrpljujemo skup A.) Neka je
j
0
= mink N : a
k
A E,
te e
n
= a
j
0
. (Dakle, e
n
je element iz A E s najmanjim indeksom). Primijetite da j
0
postoji, jer
je A beskonacan, a E je konacan, pa je skup A E neprazan.
Preostalo je denirati (e
n
). Na sljedecoj slici ilustriramo ideju kako cemo izabrati element (e
n
).
A
e
3
e
2
e
0
= a
0
. . .
e
n1
e
4
Q
(e
3
) (e
2
) (e
0
) = q
0
. . .
(e
n1
) (e
4
)
c

36
Neka je
p
E
(e
n
) = x E : x e
n
s
E
= x E : e
n
x
(prethodnici u skupu E od elementa e
n
) (sljedbenici ...)
Neka je
k
0
= mink N : q
k
Q (E),
q
k
> x za sve x (p
E
(e
n
)),
x < q
k
za sve x (s
E
(e
n
))
(Primijetite da takav broj k
0
postoji. Skup Q (E) je neprazan, te posto po pretpostavci teorema
skup A ne sadrzi ni najmanji ni najveci element, tada je barem jedan od skupova p
E
(e
n
) i s
E
(e
n
)
neprazan. Ako su oba od ta dva navedena skupa neprazna tada postoji q
k
Q tako da vrijedi
(p
E
(e
n
)) < q
k
< (s
E
(e
n
)),
posto je skup Q gust.)
Sada deniramo (e
n
) = q
k
0
.
Analogno se tretira slucaj b). (Tada iscrpljujemo skup Q).
Ocito je A = e
n
: n N. Iz konstrukcije nizova (e
n
) i (e
n
) slijedi da je time denirana
bijekcija : A Q koja je slicnost. Q.E.D.
Iz prethodnog teorema npr. slijedi da je skup svih realnih algebarskih brojeva sa standardnim
uredajem slican skupu Q.
Prije iskaza teorema o uredanoj karakteristici skupa R uvodimo neke oznake, te deniramo neke
pojmove.
Neka je (S, <) linearno ureden skup i B S, te a, b S takvi da je a < b.
Uvodimo oznake:
, a)
B
= x : x B, x < a
a, )
B
= x : x B, a < x
a, b)
B
= x : x B, a < x < b
Analogno bi denirali segmente [a, b]
B
, [a, )
B
i , b]
B
.
Svaki od navedenih skupova nazivamo interval u skupu B.
Denicija 1 Neka je (S, <) linearno ureden skup. Svaku particiju skupa S oblika S = A B
koja ima svojstvo da je (a A)(b B)(a < b) nazivamo rez skupa S.
Umjesto (a A)(b B)(a < b) pisat cemo kratko A < B.
Moguci slucajevi reza:
1. skup A ima najveci element, B nema najmanji element;
2. skup A nema najveci element, B ima najmanji element;
3. A ima najveci element, B ima najmanji element (slucaj skoka);
4. skup A nema najveci element, B nema najmanji element (slucaj praznine).
37
Primjer 1 a) Svaki rez skupa R je oblika 1. ili 2.
b) Kod skupova N i Z svaki rez je oblika 3.
c) Q = q Q [ q <

2 q Q [ q >

2, pa imamo slucaj praznine.

Denicija 2 Za linearno ureden skup ciji su svi rezovi oblika 1. ili 2. kazemo da je neprekidan
u Dedekindovom smislu.
Zadatak. Dokazite da aksiom potpunosti (Svaki neprazan podskup od R koji je omeden odozgo
ima supremum) povlaci da je R neprekidan u Dedekindovom smislu.
Zadatak. Dokazite da neprekidnost u Dedekindovom smislu skupa R povlaci aksiom potpunosti.
Denicija 3 Neka je (S, <) linearno ureden skup. Za M S kazemo da je svuda gust pod-
skup od S ako svaki neprazni interval od S sadrzi barem jedan element iz M.
Skup Q je svuda gust u R. Zatim, skup q +

2 : q Q je svuda gust u R.
Lema 1 Neka je (S, <) linearno ureden skup koji je neprekidan u Dedekindovom smislu, te
M S prebrojiv svuda gust podskup. Tada vrijedi:
a) skup M je gust;
b) ako S ne sadrzi najveci (najmanji) element, tada ni M ne sadrzi najveci (najmanji) ele-
ment.
Dokaz. a) Ocito M sadrzi barem dva elementa. Neka su a, b M, te neka je a < b.
Primijetimo da je a, b)
S
,= , jer bi inace , a]
S
[b, )
S
bio rez skupa S koji denira skok u skupu S.
Posto je M svuda gust podskup skupa S tada je a, b)
S
M ,= , tj. postoji c M tako da vrijedi
a < c < b.
b) Pretpostavimo da je a M najmanji element.
Posto po pretpostavci S nema najmanji element tada je , a)
S
,= .
No, ocito , a)
S
M = .
To je kontradikcija s pretpostavkom da je M svuda gust dio od S. Q.E.D.
Teorem 2 Uredajna karakteristika skupa R.
Neka su (S
1
, <) i (S
2
, ) linearno uredeni skupovi koji imaju sljedeca svojstva:
a) nemaju ni najmanji ni najveci element;
b) neprekidni su u Dedekindovom smislu;
c) sadrze prebrojiv svuda gust dio.
Tada su S
1
i S
2
slicni skupovi.
38
Dokaz. Iz uvjeta c) slijedi da postoji prebrojivi M
1
S
1
koji je svuda gust u S
1
. Analogno, postoji
prebrojivi M
2
S
2
koji je svuda gust u S
2
.
Iz prethodne leme slijedi da skupovi M
1
i M
2
nemaju ni najmanji ni najveci element, te da su gusti.
Iz Teorema o uredajnoj karakteristici skupa Q slijedi Q M
1
M
2
.
Neka je : M
1
M
2
neka slicnost.

Zelimo tu funkciju prosiriti na S

1
(i to tako da prosirenje bude slicnost izmedu S
1
i S
2
.)
Neka je x
0
S
1
M
1
proizvoljan.
(Takav postoji jer inace imamo M
1
= S
1
, a onda iz M
1
Q slijedi S
1
Q, sto je nemoguce jer Q nije
neprekidan u Dedekindovom smislu).
Deniramo skupove
L = y M
1
[ y < x
0
i D = y M
1
[ y > x
0

Napomena o oznakama: L je skup lijevih elemenata skupa M

1
u odnosu na element x
0
, a D je skup
desnih elemenata skupa M
1
u odnosu na x
0
. To ilustriramo na sljedecoj slici.
S
1
x
0
d

d
' E
L M
1
D M
1
Ocito je: L D = M
1
, L D = , L, D ,= i L < D, tj. skupovi L i D deniraju jedan rez
skupa M
1
.
Dokazimo da rez LD = M
1
denira prazninu u skupu M
1
, tj. da skup L nema najveci element
u M
1
, a D nema najmanji element.
Pretpostavimo suprotno, tj. neka skup L ima najveci element (analogno se tretira situacija kada D ima
najmanji element).
Neka je d L najveci element. Primijetimo prvo da je d, x
0
)
S
1
,= , jer je inace , d]
S
1
[x
0
, )
S
1
rez
skupa S
1
koji denira skok.
No, posto je d najveci element skupa L tada je
d, x
0
)
S
1
M
1
= ,
sto je kontradikcija s cinjenicom da je M
1
svuda gust dio od S
1
.
Dokazimo sada da je (L) (D) rez u skupu M
2
.
Ocito je (L) (D) = , jer je L D = i je injekcija.
Zatim, posto je L D = M
1
i : M
1
M
2
je surjekcija, tada je (L) (D) = M
2
.
Konacno, (L) (D) jer je L < D i funkcija cuva uredaj.
Posto M
1
M
2
, te rez LD = M
1
denira prazninu u skupu M
1
tada rez (L))(D) = M
2
denira
prazninu u skupu M
2
.
Deniramo podskupove skupa S
2
:
P = y S
2
: y (D) i S = y S
2
: (L) y
39
Napomena o oznakama: P je skup svih prethodnika skupa (D), a S je skup svih sljedbenika skupa
(L).
Sve do sada denirane podskupove od S
1
i S
2
ilustriramo na sljedecoj slici.
S
1
x
0
d

d
' E
L M
1
D M
1
S
2
d

'
E
P S
2
S S
2
(L) M
2
(D) M
2
Tvrdimo da je P S jednoclan skup. Dokazujemo prvo da je P S ,= .
Tu tvrdnju dokazujemo svodenjem na kontradikciju. Pretpostavimo suprotno tj. da je P S = .
Dokazimo prvo da je P i S rez skupa S
2
. U tu svrhu primijetimo redom sljedece:
(1) Vrijedi P S = S
2
;
Ocito vrijedi P S S
2
. Kako bi dokazali obratnu inkluziju uzmimo proizvoljan y S
2
. Posto
je S
2
linearno ureden skup, te (L) nema ni najveci ni najmanji element, tada su moguca samo
sljedeca tri slucaja:
a) y (L)
b) x
1
, x
2
(L) tako da vrijedi x
1
y x
2
c) (L) y
Posto vrijedi (L) (D) tada u prva dva slucaja imamo y P, a u trecem slucaju je y S.
(2) Vrijedi P ,= i S ,= ; Znamo ,= (L) P, te ,= (D) S
(3) Vrijedi P S. Ovo ocito vrijedi.
Iz pretpostavke da je S
2
neprekidan u Dedekindovom smislu slijedi da skup P ima najveci element ili
S ima najmanji element.
Radi odredenosti promatramo slucaj kada P ima najveci element.
Neka je sa p
0
oznacen najveci element skupa P.
Iz denicije skupa P i cinjenice (L) (D) slijedi da je (L) P. Iz toga slijedi (L) _ p
0
. Posto
skup (L) nema najveci element tada imamo (L) p
0
.
Iz denicije skupa S i cinjenice (L) p
0
slijedi p
0
S. Time smo dobili p
0
P S, sto je kontradikcija
s pocetnom pretpostavkom da vrijedi P S = .
40
Dokazimo sada da je presjek P i S jednoclan skup.
Pretpostavimo da su a, b P S. Radi odredenosti neka je a b. Primijetimo prvo da je interval
a, b)
S
2
neprazan, jer bi inace , a]
S
2
[b, )
S
2
bio jedan rez skupa S
2
koji denira skok. Iz pretpostavke
b) teorema slijedi a, b)
S
2
M
2
,= . Neka je y a, b)
S
2
M
2
,= . Tada ocito vrijedi:
(L) a y b (D)
No, znamo da je M
2
= (L) (D), pa dobivamo da y , M
2
, sto je kontradikcija.
Neka je P S = y
0
. Sada deniramo (x
0
) = y
0
.
Provjerimo prvo da je prosirenje funkcije injekcija.
Neka su x
1
, x
2
S
1
. Radi odredenosti neka je x
1
< x
2
. Promatramo tri slucaja:
a) x
1
, x
2
M
1
b) x
1
S
1
M
1
i x
2
M
1
c) x
1
S
1
M
1
i x
2
S
1
M
1
Ako su x
1
, x
2
M
1
i x
1
< x
2
tada je (x
1
) < (x
2
) jer je : M
1
M
2
slicnost.
Promotrimo slucaj b). Deniramo skupove: L
1
= y M
1
: y < x
1
i D
1
= y M
1
: x
1
< y. Kao
u prethodnom dijelu dokaza pokazali bi da ta dva skupa deniraju rez s prazninom skupa M
1
. Zatim
bi dokazali da (L
1
) (D
1
) denira rez s prazninom u skupu M
2
. Primijetimo da je x
2
D
1
, pa je
(x
2
) (D
1
). No, iz denicije prosirenja funkcije slijedi (x
1
) S
2
((L
1
) (D
1
).
Za slucaj c) dokazali bi analogno da je (x
1
) < (x
2
).
Uocite da smo tu dokazali i da funkcija cuva uredaj.
Provjerimo sada da je prosirenje funkcije surjekcija.
Ako je y M
2
tada, posto je : M
1
M
2
slicnost, postoji x M
1
tako da vrijedi (x) = y.
Ako je y S
2
M
2
tada deniramo skupove p
M
2
(y) i s
M
2
(y). Analogno kao prije dokazemo da ti
skupove deniraju rez s prazninom skupa M
2
, te da skupovi
1
(p
M
2
(y)) i
1
(s
M
2
(y)) deniraju rez s
prazninom skupa M
1
. Zatim, bi analogno kao prilikom denicije prosirenja denirali skupove P

i S

.
Dokazali bi da je presjek tih skupova jednoclan, te da je y slika upravo tog elementa iz presjeka.
Q.E.D.
Iz prethodnog teorema slijedi npr. da su: skup svih iracionalnih brojeva, skup svih transcendent-
nih brojeva, 0, 1] 5, 8), slicni sa R.
41
Deveto predavanje iz Teorije skupova 09/12/2005
1.8. Dobro uredeni skupovi
Denicija 1 Za parcijalno ureden skup (A, <) kazemo da je dobro ureden ako svaki njegov
neprazni podskup sadrzi najmanji element.
Uocite da je tu vazno da smo prilikom denicije parcijalno uredenog skupa zahtijevali ireeksivnost
relacije. Uocite da je svaki dobro ureden skup ujedno i linearno ureden.
Primjer 1 Primjeri dobro uredenih skupova: svaki konacan koji je linearno ureden; N s prirod-
nim uredajem.
Skupovi Q, Z i R s prirodnim uredajem nisu dobro uredeni skupovi.
Zadatak. Denirajte uredaje na skupovima Z i Q tako da to budu dobri uredaji.
Sada nizom lema i korolara navodimo svojstva dobro uredenih skupova.
Lema 1 Neka je (A, <) dobro ureden skup, te f : A A injekcija koja cuva uredaj. Tada za
sve x A vrijedi x f(x).
Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji a A takav da vrijedi f(a) < a. Tada je skup
C = {x A : f(x) < x} neprazan. Neka je a
0
C najmanji element skupa C. Iz denicije skupa
C slijedi f(a
0
) < a
0
. Posto funkcija f cuva uredaj i injekcija je tada vrijedi f(f(a
0
)) < f(a
0
). Iz
denicije skupa C slijedi f(a
0
) C. Time dobivamo kontradikciju (a
0
najmanji element skupa
C, a po drugoj strani f(a
0
) < a
0
i f(a
0
) C). Q.E.D.
Vazno je naglasiti da smo prethodni dokaz proveli promatrajuci prvu iznimku, odnosno primi-
jenili smo indukciju na dobro uredenom skupu.
Korolar 1 Dobro ureden skup ne moze biti slican svom pocetnom komadu.
Dokaz. Neka je (A, <) dobro ureden skup i x
0
A proizvoljan. Ako je p
A
(x
0
) = tada je ocito da skup
A i taj pocetni komad nisu slicni.
Neka je p
A
(x
0
) = , te pretpostavimo da je f : A p
A
(x
0
) slicnost. Iz prethodne leme 1 slijedi da je
x
0
f(x
0
). To je nemoguce jer je f(x
0
) p
A
(x
0
), a onda bi imali f(x
0
) < x
0
. Q.E.D.
Korolar 2 Pocetni komadi dobro uredenog skupa nisu slicni.
Dokaz. Neka je (A, <) dobro ureden skup i x
1
, x
2
A razliciti. Radi odredenosti neka je x
1
< x
2
. Tada
je p
A
(x
1
) p
A
(x
2
). Posto je p
A
(x
2
) dobro ureden skup, te vrijedi p
A
(x
1
) = p
p
A
(x
2
)
(x
1
), trazena tvrdnja
slijedi iz prethodnog korolara. Q.E.D.
Napominjemo da tvrdnja prethodnog korolara opcenito ne vrijedi za linearno uredene skupove.
Npr. , 0 , 1.
42
Korolar 3 Dobro ureden skup ne moze biti slican podskupu nekog svog pocetnog komada.
Dokaz. Neka je (A, <) neprazan dobro ureden skup, x
0
A i B p
A
(x
0
). Ako je B = tada tvrdnja
korolara ocito vrijedi. Promotrimo sada slucaj kada je B = . Ako bi f : A B bila slicnost tada iz
leme 1 slijedi x
0
f(x
0
). To je nemoguce jer za sve y B vrijedi y < x
0
. Q.E.D.

Zelimo napomenuti da dobro ureden skup moze biti slican nekom svom podskupu. Npr. N 2N.
Korolar 4 Slicnost izmedu dobro uredenih skupova je jedinstvena.
Dokaz. Neka su (A, <) i (B, ) slicni dobro uredeni skupovi. Neka su f : A B i g : A B dvije
slicnosti. Neka je a A proizvoljan. Ocito vrijedi p
A
(a) p
B
(f(a)) i p
A
(a) p
B
(g(a)), a onda
p
B
(f(a)) p
B
(g(a)). Iz korolara 2 slijedi f(a) = g(a). Q.E.D.
Sada izricemo princip transnitne indukcije koji je jedno od najmocnijih sredstava za dokazivanje
u teoriji skupova.
Princip transnitne indukcije:
Neka je (A, <) linearno ureden skup i B A koji ima sljedece svojstvo:
(x A)(p
A
(x) B x B) ()
Tada je B = A.
Primijetimo da je za svaki neprazan dobro ureden skup A podskup B, koji ima svojstvo (), nuzno
sadrzi najmanji element skupa A (ako je a
0
najmanji element skupa A tada je = p
B
(a
0
) B).
Zakljucivanje po principu transnitne indukcije opcenito ne vazi za linearno uredene skupove.
Npr. uzmemo li A = Z, a B = 2Z, tada je lako vidjeti da je ispunjen uvjet (). No, Z = 2Z.
Sljedeci teorem govori da princip transnitne indukcije karakterizira dobro uredene skupove.
Teorem 1 Neka je (A, <) linearno ureden skup. Skup A ima najmanji element i za A vrijedi
princip transnitne indukcije ako i samo ako A je dobro ureden.
Dokaz. Pretpostavimo prvo da je A dobro ureden skup. Neka je B A takav da za sve x A vrijedi
da p
A
(x) B povlaci x B, ali B = A. Neka je a
0
najmanji element skupa A \ B. Ako je y p
A
(a
0
)
tada je ocito y B, pa time imamo da vrijedi p
A
(a
0
) B. Sada iz pretpostavljenog svojstva skupa B
slijedi a
0
B, sto je kontradikcija s cinjenicom a
0
A\ B.
Pretpostavimo sada da je A linearno ureden skup koji ima najmanji element i za koji vazi princip
transnitne indukcije. Pretpostavimo jos da A nije dobro ureden skup. Neka je B neprazni podskup
od A koji nema najmanji element. Deniramo skup C sa C = {x A : x < B}. Primijetimo prvo
da C = jer najmanji element skupa A pripada skupu C. Pretpostavimo da je z A takav da je
p
A
(z) C. Tada je p
A
(z) < B, a posto po pretpostavci skup B ne sadrzi najmanji element, tada z B.
Sada ocito z < B, tj. z C. No, pretpostavili smo da za skup A vrijedi princip transnitne indukcije,
pa je C = A. Tako smo dobili B A = C i C < B, sto je nemoguce. Q.E.D.
Sljedeci teorem govori o usporedivosti dobro uredenih skupova.
43
Teorem 2 Neka su (A, <) i (B, ) dobro uredeni skupovi. Tada vrijedi tocno jedno od sljedeceg:
a) A B
b) postoji jedinstveni a A takav da vrijedi p
A
(a) B
c) postoji jedinstveni b B takav da vrijedi A p
B
(b)
Dokaz. Ako je A = ili B = tada tvrdnja teorema ocito vrijedi. Promatramo slucaj kada je
A = i B = . Neka je
A

= {a A : postoji b B takav da p
A
(a) p
B
(b)}
B

= {b B : postoji a A takav da p
A
(a) p
B
(b)}
Primijetimo prvo da su to neprazni skupovi, jer oznacimo li sa a
0
najmanji element skupa A,
odnosno sa b
0
najmanji element od B, tada imamo p
A
(a
0
) = = p
B
(b
0
).
Ocito su to dobro uredeni skupovi, te vrijedi A

.
Neka je a

proizvoljan. Tada iz denicije skupa A

slijedi da postoji b B i f : p
A
(a

)
p
B
(b) slicnost. Ako je a A takav da je a < a

tada je ocito p
A
(a) p
B
(f(a)), pa je a A

. Iz
toga slijedi da je A

= A ili postoji a A takav da je A

= p
A
(a) (ako je A = A

tada uzemo a
najmanji element skupa A\A

). Analogno zakljucujemo za skup B

. Iz toga slijedi da su moguca

sljedeca cetiri slucaja:
a) A

= A i B

= B
b) A

= A i postoji b B takav da B

= p
B
(b)
c) postoji a A takav da A

= p
A
(a) i B

= B
d) postoji a A takav da A

= p
A
(a) i postoji b B takav da B

= p
B
(b)
No, slucaj d) je nemoguc, jer iz A

, te A

= p
A
(a) i B

= p
B
(b) slijedi da je a A

(= p
A
(a)), sto je nemoguce. Q.E.D.
44
Denicija 2 Kazemo da je parcijalno ureden skup (A, <) dobro utemeljen ili fundiran ako ne
postoji niz (x
n
) A tako da za sve n N vrijedi x
n+1
< x
n
.
Ocito je svaki dobro ureden skup i dobro utemeljen. No, obrat ne vrijedi. Npr. svaki dvoclani
skup ciji elementi nisu usporedivi je dobro utemeljen, ali nije dobro ureden.
Aksiom dobre utemeljenosti
x(x = y(y x y x = )).
Ovaj aksiom tvrdi da ne postoji skup x za koji bi postajao beskonacni niz skupova (x
n
) tako da
vrijedi:
. . . x
2
x
1
x.
Zapravo, govori da je svaki skup dobro utemeljen u odnosu na relaciju .
Neposredna posljedica tog aksioma je da u ZF ne postoji skup x za kojeg bi vrijedilo x x.
Spomenuti teoriju neutemeljenih skupova.
P. Aczel, Non-well founded sets
B.

Culina, Teorija neutemeljenih skupova, magistarski rad
45
Deseto predavanje iz Teorije skupova 16/12/2005
2. Aksiomatska teorija skupova
U prethodnom poglavlju, koje je imalo naziv Naivna teorija skupova, naucili smo osnovne poj-
move kao sto su: (ne)prebrojivost, dobro uredeni skupovi, ... Tu smo vec uocili probleme prilikom
denicije kardinalnog broja. Zapravo govorili smo o kardinalnosti, a ne o kardinalnim brojevima.
Naucili smo da svi beskonacni skupovi nemaju istu kardinalnost, te smo proucavali operacije
kako bi dobili nove kardinalnosti. No, ne znamo sto je kardinalni broj. To cemo znati kada
deniramo ordinalne ili redne brojeve. Dakle, imamo barem tri razloga za deniciju ordinalnog
broja:
a) Moramo odgovoriti sto je nivo u kumulativnoj hijerarhiji.
b) Prije smo vec bili postavili problem kako denirati beskonacne redne brojeve.
c) Pomocu ordinalnih brojeva cemo denirati kardinalne brojeve.
Ordinalni brojevi su neki dobro uredeni skupovi, pri cemu je relacija uredaja . Kardinalni
brojevi su neki posebni ordinalni brojevi. (Svaki konacni ordinalni broj je kardinalni broj.)

Zelimo naglasiti da bez obzira na naslov ovog poglavlja Aksiomatska teorija skupova sada se
necemo baviti aksiomima i formalnim dokazima. Naslov poglavlja je takav jer egzistencija ob-
jekata koje promatramo moze biti dokazana pomocu aksioma ZermeloFraenkelove teorije.
Naveli smo vecinu aksioma ZermeloFraenkelove teorije koji su nam bili potrebni kako bi denirali
neke pojmove, odnosno dokazali neke tvrdnje. Preostalo je jos iskazati aksiom beskonacnosti i
shemu aksioma zamjene. Nakon denicije ordinalnog broja, navest cemo teoreme enumeracije i
rekurzije. Usput cemo navesti kako uvesti, odnosno strogo denirati, skupove brojeva N, Z, Q
i R.
Denirat cemo aritmetiku ordinalnih brojeva, tj. zbrajanje, mnozenje i potenciranje, te dokazati
teorem o oduzimanju, teorem o ostatku, teorem o logaritamskom algoritmu i teorem o normalnoj
formi za ordinalne brojeve. Posebno predavanje ce biti posveceno kardinalnim brojevima. Na
samom kraju cemo razmatrati aksiom izbora.
46
2.1. Prirodni brojevi

Cesto se moze cuti da je teorija skupova osnova matematike. Razlog tome je da se mnogi
matematicki objekti mogu denirati u teoriji ZF, te se tu mogu dokazati njihova osnovna svojstva.
Mi cemo sada denirati skupove brojeva. Na taj nacin zelimo upravo ilustrirati tvrdnju da je
teorija skupova osnova matematike. Prvo cemo denirati prirodne brojeve. Kasnije cemo vidjeti
da su prirodni brojevi zapravo konacni ordinalni brojevi. Dakle, prirodni brojevi su nam i dobra
motivacija prije razmatranja ordinalnih brojeva.
Denicija 1 Za skup x kazemo da je induktivan ako vrijedi x i za sve y x vrijedi
(y {y}) x. Sa Ind(x) oznacavamo formulu
x y(y x y {y} x).
Kazemo da je skup x prirodan broj ako za sve induktivne skupove y vrijedi x y. Sa Pri(x)
oznacavamo formulu y(Ind(y) x y).
Primjeri prirodnih brojeva: , {}, {, {}}
Iz do sada uvednih aksioma teorije ZF ne mozemo dokazati egzistenciju skupa svih prirodnih
brojeva. To nam omogucava sljedeci aksiom.
Aksiom beskonacnosti: Postoji induktivan skup, tj. formalno
x

x y(y x (y {y}) x)

.
Ako je F neka tvrdnja
1
u daljnjem tekstu cemo sa ZF F oznacavati cinjenicu da je tvrdnja F
dokaziva u teoriji ZF.
Kako bi barem malo ilustrirali netrivijalnost navedene denicije prirodnih brojeva u teoriji ZF,
dokazat cemo da je aksiom matematicke indukcije dokaziv u teoriji ZF. Prvi korak prema tome
je sljedeca lema.
Lema 1 Klasa = {x : Pri(x)} je skup, tj. vrijedi
ZF !xy(y x Pri(y)).
Skup je najmanji induktivan skup.
Dokaz. Aksiom beskonacnosti jednostavno tvrdi da postoji barem jedan induktivan skup. Oznacimo sa
I jedan induktivan skup. Ocito vrijedi {x : Pri(x)} = {x : x I Pri(x)}, jer po deniciji prirodnih
brojeva imamo da je svaki prirodan broj element proizvoljnog induktivnog skupa. Sada iz aksioma
separacije slijedi da je skup. Jedinstvenost skupa slijedi iz aksioma ekstenzionalnosti. Ocito je
I, tj. je najmanji induktivan skup. Q.E.D.
Ako je x prirodan broj tada sa x + 1 oznacavamo x {x}.
1
Tocnije, F je proizvoljna formula teorije ZF. Ovdje necemo strogo denirati pojam formule. Grubo govoreci
F moze biti sastavljena od varijabli, simbola , bulovskih veznika i kvantikatora. Za strogu deniciju vidite npr.
skriptu M. Vukovic, Matematicka logika 1, PMF-MO, Zagreb, 2004.
47
Teorem 1 U teoriji ZF je dokaziv aksiom matematicke indukcije. Odnosno, ako je proizvoljna
formula tada vrijedi:
ZF

() x(Pri(x) (x) (x + 1))

x(Pri(x) (x)).
Dokaz. Neka je proizvoljna formula tako da vrijedi
ZF

() x(Pri(x) (x) (x + 1)

()
Oznacimo X = {x : Pri(x) i ZF (x)}. Iz leme 1 slijedi da je tada X = {x : x i ZF
(x)}. Iz aksioma separcije slijedi da je X skup.
Posto po pretpostavci () posebno vrijedi ZF () tada imamo X. Zatim, ako je x X
tada je x i vrijedi ZF (x). Po pretpostavci () tada vrijedi (!) ZF (x +1), tj. imamo
da je x + 1 X. To znaci da je X induktivan skup.
Po deniciji svaki induktivan skup sadrzi svaki prirodan broj. Posebno imamo da za sve prirodne
brojeve x vrijedi x X, a onda iz denicije skupa X slijedi da vrijedi ZF (x). Q.E.D.
Komentar za studente koji slusaju predavanja iz kolegija Mat. logika: Uocite da nismo dokazali da
je aksiom matematicke indukcije dokaziv u teoriji ZF, vec shema aksioma mat. indukcije. U dokazu
prethodnog teorema koristi se teorem dedukcije. Na mjestima gdje su u dokazu stavljeni usklicnici
trebalo bi napisati i pretpostavke s lijeve strane.
Za prirodne brojeve uvodimo oznake: 0 := , 1 := {}, 2 := {0, 1}, 3 := {0, 1, 2}, . . .
Indukcijom po n lako je dokazati da za sve n vrijedi n . To znaci da vrijedi {0, 1, 2, . . .} .
Sada primjenom prethodnog teorema slijedi = {0, 1, , 2, . . .}.
2.2. Tranzitivni skupovi
Sada deniramo pojam tranzitivnog skupa koji ce nam trebati prilikom denicije ordinalnih
brojeva.
Denicija 2 Kazemo da je skup x tranzitivan ako vrijedi:
yz(y z x y x)
Sa Trans(x) oznacavamo formulu yz(y z z x y x).
Osnovne primjere tranzitivnih skupova navodimo u sljedecoj propoziciji.
Propozicija 1 Svaki prirodan broj je tranzitivan skup. Skup je tranzitivan.
Dokaz.

Zelimo dokazati da vrijedi ZF x(Pri(x) Trans(x)). Tu tvrdnju dokazujemo indukcijom,
tj. primjenom dokazanog teorema o aksiomu matematicke indukcije.
Iz aksioma praznog skupa slijedi da vrijedi ZF y z y , tj. ZF Trans().
Pretpostavimo da je neki prirodan broj x tranzitivan, te neka imamo y z x + 1.
48
Tada je z x{x}, tj. z x ili z = x. Lako je vidjeti da u oba slucaja vrijedi y x. Posto je x x+1
tada imamo i trazenu tvrdnju, tj. y x + 1.
Dokazimo sada da je tranzitivan skup. Moramo dokazati da y z povlaci y . Iz leme s proslog
predavanja (prije teorema o aksiomu matematicke indukcije) slijedi da je ta tvrdnja ekvivalentna sa:
Pri(z) y z povlaci y . Posljednja tvrdnja se lako dokaze indukcijom po z. Q.E.D.
Korolar 1 Ako je x prirodan broj i y x tada je i y prirodan broj.
Dokaz. Posto x prirodan broj tada x . Posto je tranzitivan skup tada iz y x slijedi y .
Sada iz = {z : Pri(z)} slijedi da je y prirodan broj. Q.E.D.
Zadatak. Navedite neke skupove koji nisu tranzitivni. Neka je x = {{}}. Taj skup nije tranzitivan
jer vrijedi {} x, ali ne i x. Skupovi {, {{}}} i {, {{{}}}} takoder nisu tranzitivni.
Zadatak. Dokazite da za svaki skup x vrijedi:
a) skup x je tranzitivan ako i samo ako skup P(x) tranzitivan;
b) ako je skup x tranzitivan tada je i skup x tranzitivan;
Odredite neki skup x tako da je x tranzitivan skup, a x nije tranzitivan skup.
Zadatak. Neka su m i n prirodni brojevi. Kazemo da je m manji od n, i pisemo m < n, ako
vrijedi m n. Dokazite da je taj uredaj linearan. Napomena. Kada dokazemo da je svaki prirodan
broj ordinalni broj, te da je uredaj < na ordinalnim brojevima linearan, tada ce tvrdnja zadatka biti
jednostavna posljedica.
Kako bismo na skupu mogli denirati zbrajanje i mnozenje, a i druge funkcije, moramo prvo
dokazati Dedekindov teorem rekurzije. Taj teorem jednostavno govori da rekurzijom smijemo
denirati funkcije na . Dedekindov teorem rekurzije, a i njegov dokaz, nam je dobra motivacija
za teorem rekurzije (za ordinalne brojeve).
U iskazu i dokazu Dedekindovog teorema koristimo da za sve n vrijedi n = {0, 1, . . . , n1},
te da je = {0, 1, 2, . . .} Ako je f : S neka funkcija i n tada nam f|n oznacava
restrikciju funkcije f na skup n.
Teorem 2 (Dedekindov teorem rekurzije)
Neka je S proizvoljan skup, te neka je
= {f| postoji n t.d. f : n S}
Neka je F : S proizvoljna funkcija. Tada postoji jedinstvena funkcija : S takva da
za svaki n vrijedi
(n) = F(|n).
Dokaz. Ideja dokaza je vrlo jednostavna. Ocito mora vrijediti (0) = F(). Zatim, (1) = F(F()),
(2) = F(F(F())), . . . Upravo ta jednostavnost je razlog zasto se teorem prihvaca u svakodnevnoj
49
praksi bez da se postavlja pitanje njegovog dokaza. No, vazno je uociti da zapravo nije glavno pitanje
je li tvrdnja teorema istinita, vec moze li se dokaz provesti u teoriji ZF.
Neka je G skup svih funkcija g cija je domena neki n a kodomena , te za sve m < n vrijedi
g(m) = F(g|m). (Funkcije koje pripadaju skupu G mozemo zamisliti kao konacne aproksimacije
trazene funkcije .) Dokaz provodimo po koracima dokazujuci redom tvrdnje.
Tvrdnja 1. Ako su g, h G takve da je g : m i h : n , te je m < n, tada vrijedi g = h|n.
Tvrdnju je lako dokazati indukcijom po i < m. (Dokaz koraka indukcije: g(i) = F(g|i) =
F(h|i) = h(i) = (h|m)(i).)
Tvrdnja 2. Za svaki m postoji funkcija g G takva da je m Dom(g).
Dokaz se provodi indukcijom po m.
Za m = 0 mozemo uzeti funkciju g : 1 S deniranu s g(0) = F(). Pretpostavimo da za neki
m postoji funkcija g G takva da je m Dom(g). Ako je m + 1 Dom(g) tada je dokaz gotov.
Pretpostavimo zato da m + 1 Dom(g). Deniramo funkciju h : (m + 1) S sa:
h(i) =

g(i), ako je i m,
F(g), ako je i = m.
Lako je provjeriti da je h G.
Sada deniramo =
gG
g. Dokazimo prvo da je funkcija.
Neka (a, b), (a, c) . Iz denicije slijedi da postoje funkcije g, h G tako da vrijedi f(a) = b i
h(a) = c. Radi odredenosti mozemo pretpostaviti da je Dom(g) = m i Dom(h) = n, te je m < n. Iz
dokazane tvrdnje 1. slijedi g h. Zato je b = c.
Ocito je Dom() . Pokazimo i obratnu inkluziju. Neka je m proizvoljan. Tada iz dokazane
tvrdnje 2. slijedi da postoji funkcija g G takva da je m Dom(g). Tada je ocito m Dom(). Time
smo dokazali = Dom().
Primijetimo da je slika funkcije sadrzana u skupu S. (Ako je m tada prema dokazanoj tvrdnji 2.
slijedi da mozemo izabrati funkciju g G tako da vrijedi m Dom(g). Posto je kodomena funkcije g
upravo skup S, te je (m) = g(m), tada je (m) S).
Dokazimo sada da za sve m vrijedi (m) = F(|m).
Neka je m proizvoljan. Tada iz dokazane tvrdnje 2. slijedi da postoji g G tako da je m Dom(g).
Iz dokazane tvrdnje 1. slijedi da za sve i < m vrijedi i Dom(g), te je (i) = g(i). Tada imamo:
(m) = g(m) = F(g|m) = F(|m).
Preostalo je jos dokazati jedinstvenost funkcije .
Pretpostavimo da je : S funkcija takva da za svaki m vrijedi (m) = F(|m). Indukcijom po
m dokazujemo da vrijedi (m) = (m). Redom imamo (0) = F(|0) = F() = F(|0) = (0). Neka je
m koji ima svojstvo da za sve i < m vrijedi (i) = (i). Tada imamo: (m) = F(|m) = F(|m) =
(m). Q.E.D.
50
Jedanaesto predavanje iz Teorije skupova 22/12/2005
Ponovimo iskaz Dedekindovog teorema rekurzije od prosli put:
Teorem 1 (Dedekindov teorem rekurzije)
Neka je S proizvoljan skup, te neka je
= f[ postoji n t.d. f : n S
Neka je F : S proizvoljna funkcija. Tada postoji jedinstvena funkcija : S takva da za
svaki n vrijedi
(n) = F([n).
Korolar 1 Neka je S proizvoljan skup i s
0
S, te h : S S proizvoljna funkcija. Tada postoji
jedinstvena funkcija : S za koju vrijedi:
(0) = s
0
(m + 1) = h((m)), za sve m
Dokaz. Neka je skup svih funkcija cija je domena neki prirodan broj, a kodomena je skup S. Deniramo
funkciju F : S tako da je F() = s
0
, a za f takvu da je Dom(f) = n + 1 deniramo F(f) =
h(f(n)). Iz Dedekindovog teorema rekurzije slijedi da postoji funkcija : S koja ima trazeno svojstvo.
Tada imamo (0) = F([0) = F() = s
0
, te (m+ 1) = F([m+ 1) = h((m)). Q.E.D.
Primjeri primjene Dedekindovog teorema rekurzije:
a) Pokazimo sada kako mozemo denirati zbrajanje prirodnih brojeva u teoriji ZF. Tvrdimo da
je pomocu jednakosti: x +0 = x i x +(y +1) = (x +y) +1, denirana jedinstvena funkcija.
Neka je skup svih funkcija cije su domene neki prirodni brojevi n, a kodomena je .
Za svaki m promatramo funkciju F
m
: tako da je F() = m, a za f , cija je
domena n + 1, deniramo F
m
(f) = f(n) + 1. Tada iz Dedekindovog teorema slijedi da postoji
jedinstvena funkcija
m
: takva da za sve n vrijedi
m
(n) = F
m
(
m
[n). Tada imamo

m
(0) = F(
m
[0) = F() = m, te
m
(n + 1) = F(
m
[n + 1) =
m
(n) + 1. Neka je :
denirana sa (m, n) =
m
(n). Lako je vidjeti da vrijedi:
(m, 0) = m
(m, n + 1) = (m, n) + 1
b) Koristeci se Dedekindovom teorem rekurzije mozemo denirati Fibonaccijev niz.
U tu svrhu deniramo funkciju F : na sljedeci nacin. Za f cija je domena neki n
deniramo:
F(f) =

0, ako je n = 0,
1, ako je n = 1,
f(m) +f(m+ 1), pri cemu je n = m+ 2
52
Iz Dedekindovog teorema rekurzije slijedi da postoji jedinstvena funkcija tako da za sve n
vrijedi (n) = F([n). Tada imamo:
(0) = F() = 0
(1) = F([1) = 1
(n) +(n + 1) = F([n + 2) = (n + 2)
Kao sto smo dokazali da u ZF za skup vrijedi princip mat. indukcije tako bi na analogni nacin
mogli dokazati da skup zadovoljava i sve ostale Peanove aksiome koje sada navodimo:
1) n + 1 ,= 0 4) m + (n + 1) = (m + n) + 1
2) n + 1 = m + 1 n = m 5) n 0 = 0
3) n + 0 = n 6) m (n + 1) = m n + m
Primijetite da smo dokazali da u ZF vrijede svojstva 1) i 2). Aksiomi 3)6) su rekurzivne denicije
zbrajanja i mnozenja. Iz Dedekindovog teorema rekurzije slijedi da su time stvarno denirane
jedinstvene funkcije.
2.3. Skupovi brojeva Z, Q i R
Cijeli brojevi: na skupu deniramo binarnu relaciju sa:
(m
1
, n
1
) (m
2
, n
2
) ako i samo ako m
1
+ n
2
= n
1
+ m
2
Lako je provjeriti da je to relacija ekvivalencije. Za uredeni par (m, n) sa [(m, n)] oznacavamo
pripadnu klasu ekvivalencije. Skup cijelih brojeva Z deniramo kao skup svih klasa ekvivalencije
relacije , tj. Z= /
Zadatak. Na skupu Z denirajte zbrajanje, mnozenje i uredaj. Dokazite da denicije ne ovise
o izboru reprezentanta klase ekvivalencije. Dokazite osnovna svojstva operacija (komutativnost,
asocijativnost, ... ) i relacije uredaja (ireeksivnost, tranzitivnost, kompatibilnost sa zbrajanjem i
mnozenjem, ...) Upute:
[(m
1
, n
1
)] + [(m
2
, n
2
)] = [(m
1
+m
2
, n
1
+n
2
)]
[(m
1
, n
1
)] [(m
2
, n
2
)] = [(m
1
m
2
+n
1
n
2
, m
1
n
2
+n
1
m
2
)]
[(m, n)] = [(n, m)]
[(m
1
, n
1
)] < [(m
2
, n
2
)] ako i samo ako m
1
+n
2
< n
1
+m
2
Dokaz svojstva aritmetickih operacija na skupu Z vidi u S. Kurepa, Uvod u matematiku, str. 104121.
53
Racionalni brojevi: na skupu Z(Z0) deniramo binarnu relaciju sa:
(p
1
, q
1
) (p
2
, q
2
) ako i samo ako p
1
q
2
= q
1
p
2
Lako je provjeriti da je to relacija ekvivalencije. Za uredeni par (p, q) sa [(p, q)] oznacavamo pripadnu
klasu ekvivalencije.
Skup racionalnih brojeva Q deniramo kao skup svih klasa ekvivalencije relacije , tj. Q=Z(Z0)/
.
Zadatak. Na skupu Q denirajte zbrajanje, mnozenje i uredaj. Dokazite da denicije ne ovise
o izboru reprezentanta klase ekvivalencije. Dokazite osnovna svojstva operacija (komutativnost,
asocijativnost, ... ) i relacije uredaja (ireeksivnost, tranzitivnost, kompatibilnost sa zbrajanjem i
mnozenjem, ...)
Upute:
[(p
1
, q
1
)] + [(p
2
, q
2
)] = [(p
1
q
2
+ p
2
q
1
, q
1
q
2
)]
[(p
1
, q
1
)] [(p
2
, q
2
)] = [(p
1
p
2
, q
1
q
2
)]
[(p, q)] = [(p, q)]
[(p
1
, q
1
)] < [(p
2
, q
2
)] ako i samo ako p
1
q
2
< p
2
q
1
(vidi S. Kurepa, Uvod u matematiku, str. 126140)
Zadatak

. Denirajte skup realnih brojeva i operacije na njemu.

Skica. Ovdje opisujemo Dedekindovu konstrukciju koja se bazira na rezovima.
(vidi Drake, Singh str. 90)
Neka je (A, B) rez skupa Q takav da skup A nema najveci element. Skup A nazivamo realni broj. Skup
svih realnih brojeva oznacavamo sa R.
Na skupu R deniramo operacije:
zbrajanje: A+C = r +q : r A, q C
uredaj: A < C ako i samo ako A C
suprotni element: A = s Q : (r Q A)(s < r)
(Npr. ako je A = , 3) Q tada bi (intuitivno) A trebao biti , 3) Q.
No, posto je 3 = supA, tada je 3 = infx : x A.
Iz toga slijedi da je po deniciji A = , 3) Q.
54
skup pozitivnih realnih brojeva: R
+
= A R : 0 A
realna nula 0
R
= , 0) Q
mnozenje:
ako X, Y R
+
tada deniramo X Y = r s : 0 r X i 0 s Y 0

0
R
X = X 0
R
= 0
R
, za sve X R
Zadatak. Denirajte mnozenje za slucajeve kada x R
+
i Y , R
+
, te kada X, Y , R
+
reciprocni broj:
ako X R
+
tada deniramo X
1
= s Q : r , X(s < r
1
);
ako X R
+
tada deniramo X
1
= (X)
1
0
1
R
se ne denira
Moze se pokazati da je R uredeno Arhimedovo polje, te da je realno zatvoreno polje (tj. svaki polinom
neparnog stupnja s koecijentima iz R ima nultocku u R).
Zatim, moze se pokazati da za svaki ,= S R, koji je odozgo ogranicen, postoji supremum.

Stovise,
vrijedi supS = S.
Cantorova konstrukcija koristi Cauchyjeve nizove. Za niz (a
n
) Q kazemo da je Cauchyjev ako
( > 0)(m N)(k N)([a
n
a
n+k
[ < )
Na skupu svih racionalnih Cnizova deniramo relaciju ovako:
(a
n
) (b
n
) ako i samo ako lim
n
(a
n
b
n
) = 0.
Lako je provjeriti da je relacija ekvivalencije. Svaku klasu ekvivalencije nazivamo realan broj.
Literatura o uvodenju skupova brojeva:
1. Drake, Singh, Intermediate Set Theory, str. 8593
2. S. Kurepa, Uvod u matematiku, Tehnicka knjiga, Zagreb
3. D. Monk, Set Theory, skripta (vrlo detaljno)
55
2.4. Ordinalni brojevi
Uvod. Jos u osnovnoj skoli uci se da svaki prirodan broj moze biti promatran s dva aspekta.
Prirodan broj odreduje koliko cega ima, odnosno odreduje redno mjesto. Nas ovdje upravo zanimaju
redni brojevi: prvi, drugi, treci, . . . No, ne zanimaju nas samo konacni redni brojevi vec bismo zeljeli
govoriti i o beskonacnim rednim brojevima.

Sto znace redni brojevi? Prvi po redu znaci da ispred njega nema nitko. Drugi znaci da je ispred
njega samo jedan, itd. Iz tog razloga se redni brojevi u teoriji skupova deniraju na sljedeci nacin:
0. =
1. =
2. = 0., 1. = ,
3. = 0., 1., 2.
.
.
.
Kasnije cemo vidjeti da su ordinalni broj dobro uredeni skupovi x koji imaju svojstvo da za sve
a x vrijedi a = p
x
(a).
Neka vas ne zbunjuje pocetak denicije 0. = (prazan skup!). Kao sto se npr. denira 0! = 1 tako se i
ovdje mora imati pocetak denicije. Napominjemo da u literaturi nije uobicajno koristiti oznake 0., 1., 2.,
3., . . ., vec se jednostavno pise 0, 1, 2, 3, . . . U daljnjem tekstu mi cemo takoder konacne redne brojeve
oznacavati s 0, 1, 2, 3, . . .
Denicija 1 Za skup x kazemo da je ordinalni broj ako je (x, ) tranzitivan i dobro ureden skup.
Uocite da je u deniciji ordinalnog broja x dovoljno zahtijevati da je x tranzitivan skup, te je relacija
linearni uredaj na skupu x.
Ireeksivnost relacije , te svojstvo da svaki neprazni podskup od x ima najmanji element, slijedi
iz aksioma dobre utemeljenosti.
Primjeri:
a) Prazan skup , te i , su ordinalni brojevi. Svaki prirodan broj je ordinalni broj.
Skup je ordinalni broj.
b) Skupovi i , , nisu ordinalni brojevi.
c) Svaki tranzitivan skup nije ordinalni broj.
Skup , , je tranzitivan, jer je ocito svaki njegov element ujedno i njegov podskup. No,
relacija nije linearni uredaj, jer imamo , ; , ; ,=
Obicno cemo ordinalne brojeve oznacavati malim grckim slovima: , , , , ...
Ako su i ordinalni brojevi tada deniramo:
< ako i samo ako
Ako je ordinalni broj i x tada sa p

(x) oznacavamo skup y : y i y x.

56
Dvanaesto predavanje iz Teorije skupova 23/12/2005
Lema 1 Ako je ordinalni broj i tada je i ordinalni broj, te vrijedi = p

().
Dokaz. Posto je tranzitivan skup tada je , pa je (, ) dobro ureden skup, jer je restrikcija relacije
dobrog uredaja ponovo dobar uredaj. Dokazimo da je tranzitivan skup. Neka x y .
Posto tada x y , te je je tranzitivan skup, tada imamo x, y, .
No, relacija je tranzitivna na skupu posto je (, ) dobro ureden skup.
Tada iz x y slijedi x .
Dokazimo sada da vrijedi = p

(). Ocito vrijedi: x akko x i x (posto je tranzitivan

skup) akko x p

(). Q.E.D.
Kada u daljnjim razmatranjima govorimo o ordinalnim brojevima i uredaju na njima tada mislimo
o relaciji .
Lema 2 Ako su i ordinalni brojevi takvi da je tada vrijedi = .
Dokaz. Neka je f : slicnost. (Bili smo dokazali da je slicnost izmedu slicnih skupova jedinstvena).

Zelimo dokazati da je f identiteta.

Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji z takav da je f(z) = z.
Tada je skup A = {z : f(z) = z} neprazan.
Posto je A neprazan podskup dobro uredenog skupa tada postoji a najmanji element tog skupa.
Tvrdimo da vrijedi a = f(a). (Time ce biti dobivena kontradikcija sa a A.)
U tu svrhu dokazujemo obje inkluzije.
Dokazimo prvo da vrijedi a f(a). Neka je x a proizvoljan. Tada imamo x a , pa zbog
tranzitivnosti skupa slijedi x . Posto je domena funkcije f skup , tada je denirano f(x). Sada iz
x a, te posto je f slicnost, imamo f(x) f(a). No, a je najmanji element skupa koji ima svojstvo
f(a) = a, a posto x a, tada f(x) = x. Time smo dokazali da vrijedi x f(a).
Dokazimo obratnu inkluziju. Neka je y f(a) proizvoljan. Posebno je y , a posto je funkcija f
surjekcija, tada postoji x takav da je y = f(x). Time imamo f(x) f(a). Posto je funkcija f slicnost,
tj. f
1
cuva uredaj, tada imamo x a. Posto je a najmanji element skupa za koji vrijedi a = f(a), te
imamo x a, tada vrijedi x = f(x). Konacno, iz y = f(x), x = f(x) i x a, slijedi y a. Q.E.D.
Propozicija 1 (Linearnost uredaja na ordinalnim brojevima)
Ako su i ordinalni brojevi tada vrijedi: < ili = ili < .
Dokaz. Iz denicije ordinalnog broja znamo da su skupovi (, ) i (, ) dobro uredeni. Iz teorema
o usporedivosti dobro uredenih skupova slijedi da vrijedi jedno od:
a)
b) postoji x takav da je p

(x)
c) postoji y takav da je p

(y) .
Ako je tada iz prethodne leme 2 slijedi = .
Promotrimo sada slucaj b). Iz leme 1 znamo x = p

(x), te da je x ordinalan broj.

Sada iz x , te leme 2, slijedi x = . Time imamo , tj. < .
Analogno bi razmatrali slucaj c). Q.E.D.
57
Korolar 1 Svaki skup ordinalnih brojeva je dobro ureden s relacijom .
Svaki tranzitivan skup ordinalnih brojeva je ordinalan broj.
Sljedeci teorem je iznimno vazan. On jednostavno govori da je svaki dobro ureden skup slican jedin-
stvenom ordinalnom broju. To nam omogucava da deniramo pojam ordinalnog broja proizvoljnog
dobro uredenog skupa. Zatim, taj teorem na neki nacin opravdava deniciju ordinalnog broja, tj. da
je ordinalni broj stvarno pravi reprezentant klase svih medusobno slicnih dobro uredenih skupova.
Teorem 1 (Teorem enumeracije)
Za svaki dobro uredeni skup (A, <) postoji jedinstveni ordinalni broj koji je slican sa A.
Dokaz. Jedinstvenost slijedi direktno iz leme 2. Dokazimo sada da postoji trazeni ordinalni broj. U
tu svrhu prvo dokazujemo da ako za svaki pocetni komad dobro uredenog skupa A postoji ordinalni
broj tada postoji ordinalni broj i za A, tj.:
(a A)()(p
A
(a) ) ()(A ) (1)
Pretpostavimo da za svaki a A postoji ordinalni broj O(a) tako da vrijedi
p
A
(a) O(a). Iz leme 2 slijedi da je za svaki a A ordinalni broj O(a) jedinstven. Oznacimo
O(A) = {O(a) : a A}.
(Iz sheme aksioma zamjene slijedi da je O(A) skup!)
Zatim, oznacimo s O : A O(A) funkciju deniranu sa:
A a O(a).
Dokazat cemo da je O(A) ordinalni broj koji je slican skupu A, te da je funkcija O slicnost.
Za svaki a A sa f
a
: p
A
(a) O(a) oznacimo slicnost izmedu dobro uredenih skupova p
A
(a) i
O(a).
(Prilikom razmatranja dobro uredenih skupova bili smo dokazali da je slicnost izmedu slicnih dobro
uredenih skupova jedinstvena.)
Prvo dokazimo da je skup ordinalnih brojeva O(A) ordinalni broj. Iz korolara 1 slijedi da je dovoljno
dokazati da je skup O(A) tranzitivan.
Neka y O(a) O(A). Posto je O(a) ordinalni broj tada iz leme 1 slijedi da je y ordinalni broj. Posto
je f
a
surjekcija i y O(a) tada postoji x p
A
(a) takav da je y = f
a
(x). Tada je ocito restrikcija
f
a
|
p
A
(x)
: p
A
(x) y slicnost. Dakle, y je ordinalni broj koji je slican nekom pocetnom komadu skupa A,
tada iz leme 2 slijedi da je y O(A).
Dokazimo sada da je funkcija O : A O(A) slicnost. Za to je dovoljno dokazati da za sve x, y A
vrijedi:
x < y ako i samo ako O(x) O(y).
58
Pretpostavimo prvo da vrijedi x < y. Tada je p
A
(x) p
A
(y). Zatim, znamo O(x) p
A
(x) i O(y) p
A
(y).
Posto su O(x) i O(y) ordinalni brojevi tada iz propozicije 1 slijedi da vrijedi: O(x) O(y) ili O(x) = O(y)
ili O(y) O(x).
Ako O(x) = O(y) tada imamo p
A
(x) p
A
(y), sto je nemoguce jer su to razliciti pocetni komadi istog
dobro uredenog skupa (to smo dokazali prilikom razmatranja dobro uredenih skupova).
Ako O(y) O(x) tada iz leme 1 slijedi p
O(x)
(O(y)) = O(y). No, onda je p
A
(y) slican nekom pocetnom
komadu od p
A
(x). Posto je p
A
(x) p
A
(y) tada bi imali da je dobro ureden skup p
A
(y) slican podskupu
nekog svog pocetnog komada. Bili smo dokazali prilikom razmatranja dobro uredenih skupova da je to
nemoguce.
Pretpostavimo sada da vrijedi O(x) O(y). Po pretpostavci teorema je A dobro ureden skup pa vrijedi:
x < y ili x = y ili y < x. Ako vrijedi x = y tada imamo O(x) = O(y) sto je suprotno pretpostavci.
Pretpostavimo sada da vrijedi y < x. Posto O(x) O(y) tada iz leme 1 znamo da tada vrijedi p
O(y)
(O(x)) =
O(x). Tada imamo:
O(y) p
A
(y) p
A
(x) O(x) = p
O(y)
(O(x)).
Iz toga bi slijedilo da je dobro ureden skup O(y) slican podskupu nekog svog pocetnog komada. Bili smo
dokazali prilikom razmatranja dobro uredenih skupova da je to nemoguce.
Time smo dokazali tvrdnju (1). Rezimirajmo: dokazali smo da ako je svaki pocetni komad dobro
uredenog skupa slican nekom ordinalnom broju tada je skup A slican ordinalnom broju O(A).
Promotrimo li tvrdnju (1) vidimo da za dokaz teorema dovoljno dokazati jos sljedece:
(a A)()(p
A
(a) )
Pretpostavimo suprotno, tj. da je skup
B = {a A : ne postoji ordinalni broj t.d. p
A
(a) }
neprazan. Time imamo da je B neprazan podskup dobro uredenog skupa A, pa sadrzi najmanji
element b.
Oznacimo C = p
A
(b).
Posto je b najmanji element skupa B tada je za sve x C skup p
C
(x) slican nekom ordinalnom
broju, a skup C nije slican niti jednom ordinalnom broju. No, to je nemoguce po upravo dokazanoj
tvrdnji (1). Q.E.D.
Denicija 1 Neka je A dobro uredeni skup. Jedinstveni ordinalni broj za koji vrijedi A
nazivamo ordinalni broj skupa A, te ga oznacavamo s ord(A).
59
BuraliForti je dokazao da klasa svih ordinalnih brojeva nije skup, tj. da je prava klasa. To sada
isticemo.
BuraliFortijev paradoks
Oznacimo On = { : je ordinalni broj}.
Pretpostavimo da je On skup. Ako On tada iz leme 1 slijedi da je ordinalni broj, tj.
On.
To znaci da je On tranzitivan skup.
Iz korolara 1 slijedi da je skup On ordinalni broj.
No, tada vrijedi da je On On, sto je nemoguce zbog aksioma dobre utemeljenosti.
Propozicija 2 Neka je A neki skup ordinalnih brojeva. Tada vrijedi:
a)
A
je ordinalni broj i najmanji je od svih ordinalnih brojeva koji su veci ili jednaki od svih
elemenata iz A, tj.
A
= sup A;
b)
A
je ordinalni broj i najveci je od svih ordinalnih brojeva koji su manji ili jednaki od svih
elemenata iz A, tj.
A
= inf A.
Dokaz.
a) Oznacimo B =
A
. Dokazimo da je skup B tranzitivan i dobro ureden skup. Neka vrijedi y z B.
Iz denicije skupa B slijedi da postoji A takav da je z . Posto je ordinalni broj, tj. posebno je
tranzitivan, tada vrijedi y . Iz denicije skupa B slijedi y B.
Neka su x, y B. Tada postoje , A takvi da je x i y . Iz propozicije 1 slijedi da vrijedi
ili = ili . Radi odredenosti neka je . Tada imamo x . Posto je tranzitivan skup
tada vrijedi x . Sada iz x, y slijedi da su x i y usporedivi elementi u skupu B.
Time smo dokazali da je B ordinalni broj.
Dokazimo sada da je B supremum skupa A. Posto ocito za sve A vrijedi B, te je B ordinalni
broj, tada B. To znaci da je B gornja meda skupa A. Pretpostavimo sada da je ordinalni broj koji
je gornja meda skupa A. Tada za sve A vrijedi . Tada vrijedi i . Tada je ocito
A
,
tj. B . Posto je ordinalni broj tada B .
b) Oznacimo C =
A
. Pretpostavimo da y z C. Tada za sve A vrijedi y z . Posto je
svaki A tranzitivan skup tada vrijedi y , a onda imamo i y C.
Neka su x, y C. Tada vrijedi x, y za sve C. Posto je svaki A linearno ureden skup tada
vrijedi: x y ili x = y ili y x, tj. skup C je linearno ureden. Time smo dokazali da je skup C ordinalni
broj.
Ocito je skup C inmum skupa A, jer ako je donja meda skupa A tada vrijedi , za sve A, a
onda imamo i C. Q.E.D.
60
Trinaesto predavanje iz Teorije skupova 20. 01. 2006.
Kratki rezime proslog predavanja:
Denirali smo ordinalne brojeve.
Dokazali smo teorem enumeracije, tj. da je svaki dobro ureden skup slican jedinstvenom ordinalnom
broju (to znaci da svaki skup pripada jedinstvenom nivou kumulativne hijerarhije).
Zatim smo dokazali da klasa svih ordinalnih brojeva nije skup (BuraliFortijev paradoks).
Na kraju smo dokazali da za svaki skup ordinalnih brojeva postoji supremum i inmum.
Nastavljamo s ordinalnim brojevima. Deniramo pojam ordinalnih brojeva prve i druge vrste.
Dokazujemo teorem rekurzije koji ce nam omoguciti da deniramo aritmeticke operacije ordinalnih
brojeva.
Kako bi mogli denirati ordinalne brojeve prve i druge vrste prvo isticemo sljedecu propoziciju.
Propozicija 1 Za svaki ordinalni broj skup {} je ordinalni broj, te je to neposredni sljedbenik
od . Ordinalni broj {} oznacavamo sa + 1.
Ako su i ordinalni brojevi za koje vrijedi < tada je + 1 .
Dokaz. Lako je provjeriti da je {} tranzitivan i dobro ureden skup s relacijom . Dokazimo da je
{} neposredni sljedbenik od . Ocito je {}, tj. < +1. Pretpostavimo da postoji ordinalni
broj tako da vrijedi < < + 1. Tada iz denicije uredaja slijedi i {}. Iz ovog
posljednjeg slijedi da je ili {}. Ako bi vrijedilo tada iz slijedi , sto je
nemoguce zbog aksioma dobre utemeljenosti. To znaci da bi moralo vrijediti {}, tj. = . No, ovo
posljednje i opet vodi na .
Dokazimo sada drugu tvrdnju. Neka vrijedi < . Tada je . Pretpostavimo li da je < + 1 tada
je {}. Iz ovog posljednjeg slijedi da su moguca sljedeca dva slucaja: ili = . Oba slucaja
vode na , tj. na kontradikciju s aksiomom dobre utemeljenosti. Iz linearnosti uredaja na ordinalnim
brojevima slijedi da mora vrijediti + 1 . Q.E.D.
Denicija 1 Za ordinalni broj kazemo da je prve vrste (eng. successor ) ako postoji ordinalni
broj tako da vrijedi = + 1. Ako je ordinalni broj razlicit od nule, te nije prve vrste, tada
kazemo da je druge vrste ili da je granicni ordinalni broj (eng. limit ordinal).
Svaki prirodni broj je ordinalni broj prve vrste. Zatim, + 1 je ordinalni broj prve vrste.
Zadatak 1. Dokazite da vrijede slijedece tvrdnje:
a) skup x je prirodni broj ako i samo ako (x = 0 ili x je ordinalni broj prve vrste) i (y < x)(y = 0
ili y je ordinalni broj prve vrste);
b) je granicni ordinalni broj.
61
Zadatak 2. Neka je = 0 ordinalni broj. Dokazite da su sljedece tvrdnje ekvivalentne:
a) je granicni ordinalni broj;
b) ( < + 1 < );
c) = sup{ : < } (=
<
; to smo naveli u posljednjoj propoziciji na proslom
predavanju).
Zadatak 3. Dokazite da je je najmanji granicni ordinalni broj. (Za sada ne znamo niti jedan drugi
ordinalni broj druge vrste.)
Bili smo dokazali da za svaki dobro uredeni skup vazi zakljucivanje po principu transnitne induk-
cije.
Svaki ordinalni broj je dobro uredeni skup (u odnosu na relaciju ), pa na ordinalne brojeve takoder
mozemo primijeniti princip transnitne indukcije.
Znamo da je svaki skup ordinalnih brojeva takoder dobro uredeni skup.
No, iz BuraliFortijevog paradoksa znamo da klasa On svih ordinalnih brojeva nije skup, pa
spomenuti teorem o principu transnitne indukcije ne mozemo primijeniti na klasu svih ordinalnih
brojeva.
Sada isticemo da princip transnitne indukcije vrijedi za klasu On, te da se taj dokaz moze provesti
u teoriji ZF.
Dokaz je u biti sasvim analogan spomenutom teoremu o principu transnitne indukcije za dobro
uredene skupove.
Teorem 1 (Transnitna indukcija)
Neka je F(x) neka formula jezika teorije ZF. Pretpostavimo da formula F(x) ima sljedece svojstvo:
ZF ()

( < )F()) F()

.
(Sa i su oznaceni ordinalni brojevi).
Tada za sve ordinalne brojeve vrijedi ZF F().
Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji ordinalni broj tako da F() nije istinito. Neka je
A = { : nije istinito F().} Posto je A neprazan skup ordinalnih brojeva tada on ima najmanji
element. Neka je najmanji element skupa A. No, za sve < vrijedi F(), pa iz pretpostavke teorema
slijedi da vrijedi i F(). To je u kontradikciji s cinjenicom da je A. Q.E.D.
62
Sada navodimo teorem rekurzije koji ce nam omoguciti da zbrajanje, mnozenje i potenciranje
mozemo denirati za sve ordinalni brojeve.
Teorem rekurzije nije samo vazan za denicije operacija na ordinalnim brojevima, vec i za deniciju
kumulativne hijerarhije, tj. za deniciju funkcije
V

= {P(V

) : < }
Teorem rekurzije je generalizacija Dedekindovog teorema rekurzije za prirodne brojeve koji smo bili
prije naveli.
Neka je S proizvoljan skup, te neka je
= {f| postoji n t.d. f : n S}
Neka je F : S proizvoljna funkcija. Tada postoji jedinstvena funkcija : S takva
da za svaki n vrijedi
(n) = F(|n).
U teoremu govorimo o funkcijama koje su denirane za svaki ordinalni broj, tj. za sve On. To
znaci da govorimo o funkcijama na pravim klasama.

Zelimo naglasiti da ovo nije teorem teorije ZF, vec teorem koji govori o ZF.
Vazno je spomenuti da je dokaz teorema rekurzije sasvim analogan dokazu Dedekindovog teorema
rekurzije.
Teorem 2 (Teorem rekurzije). Neka je A granicni ordinalni broj ili klasa On svih ordinalnih
brojeva. Neka je S neka proizvoljna klasa. Neka je, zatim, s
0
S i G : S S proizvoljna
funkcija. Neka je
= {f | postoji granicni ordinalni broj A takav da je f : S}.
Neka je F : S proizvoljna funkcija.
Tada postoji jedinstvena funkcija : A S tako da za svaki A vrijedi
() =

s
0
, ako je = 0,
G(()), ako je = + 1,
F(|), ako je granicni ordinal
Dokaz. Prvo deniramo neke pojmove, te dokazujemo lemu i opci teorem rekurzije.
Neka je A neka klasa i < parcijalni uredaj na A. Kazemo da je < dobar uredaj na A ako svaki neprazan
podskup (PAZI! ne podklasa!) B od A ima najmanji element.
Lema. Neka je A neka klasa i < dobar uredaj na A. Ako a A nije najveci element tada za a postoji
neposredni sljedbenik.
Dokaz. Posto a nije najveci element tada je B = {y A : a < y} neprazan podskup od A.
63
Tada je najmanji element od B neposredni sljedbenik od a. Q.E.D.
Neka je < parcijalni uredaj na klasi S. Kazemo da je relacija ograniceno mala ako je za svaki a S klasa
p
S
(a) skup.
Opci teorem rekurzije. Neka je A klasa i < dobar uredaj na A koji je ograniceno mali, te neka A ne
sadrzi najveci element. Neka je S proizvoljna klasa. Oznacimo:
= {f | postoji a A t.d. f : p
A
(a) S}.
Neka je zatim F : S proizvoljna funkcija. Tada postoji jedinstvena funkcija : A S koja ima
svojstvo da za sve a A vrijedi
(a) = F(|p
A
(a)).
Dokaz opceg teorema rekurzije. Prvo deniramo klasu funkcija
G = {f | postoji a A t.d. f : p
A
(a) S i za sve b < a vrijedi f(b) = F(f|p
A
(b))}
(Uocimo da je G klasa svih aproksimacija funkcije ciju egzistenciju moramo dokazati.)
Tvrdnja 1. Ako f, g G t.d. Dom(f) = p
A
(a
1
) i Dom(g) = p
A
(a
2
), gdje je a
1
a
2
tada je f g.
Dokaz tvrdnje 1. Iz a
1
a
2
slijedi p
A
(a
1
) p
A
(a
2
), pa je Dom(f) Dom(g). To znaci da je dovoljno
dokazati da za sve x p
A
(a
1
) vrijedi f(x) = g(x). Pretpostavimo suprotno, tj. da klasa B = {x : x
p
A
(a
1
) i f(x) = g(x)} nije prazna.
Primijetimo da je B skup, jer posto je po pretpostavci relacija < ograniceno mala tada je p
A
(a
1
) skup, a
onda je B p
A
(a
1
) takoder skup. Ova napomena je jako vazna jer se iz nje vidi nuznost zahtjeva da je
relacija < ograniceno mala, te se moze iskoristiti cinjenica da je < dobar uredaj.
Posto je po pretpostavci teorema relacija < dobar uredaj tada postoji b B najmanji element. Tada vrijedi
f|p
A
(b) = g|p
A
(b). Tada je ocito F(f|p
A
(b)) = F(g|p
A
(b)), a onda posto f, g G, imamo f(b) = g(b), sto
je kontradikcija.
Tvrdnja 2. Za svaki a A postoji g G tako da vrijedi Dom(g) = p
A
(a).
Dokaz tvrdnje 2. Pretpostavimo suprotno. Tada je sljedeci skup neprazan
B = {a : a A i ne postoji g G t.d. Dom(g) = p
A
(a)}
Neka je b B najmanji. (Takav postoji jer je relacija < dobar uredaj, te je B neprazan podskup od A).
Promatramo dva slucaja:
(1) Za element b postoji neposredni prethodnik.
Oznacimo s b
0
neposredni prethodnik od b. Ocito b
0
B, pa postoji f G takva da je Dom(f) =
p
A
(b
0
). Deniramo funkciju g : p
A
(b) S ovako: g|p
A
(b
0
) = f i g(b) = F(f). Ocito je g G, pa
smo dobili kontradikciju.
(2) Za element b ne postoji neposredni prethodnik.
Za svaki x < b imamo x B, pa za svaki x < b postoji f
x
G takva da je Dom(f
x
) = p
A
(x). Iz
dokazane tvrdnje 1. direktno slijedi da je za svaki x < b funkcija f
x
jedinstvena.
Sada deniramo f =

x<b
f
x
.
Dokazimo prvo da je f funkcija. Neka su (c, d) f i (c, e) f. Neka su x, y < b takvi da vrijedi
(c, d) f
x
i (c, e) f
y
. Radi odredenosti neka je x y. Posto f
x
, f
y
G, i x y tada iz dokazane
tvrdnje 1. slijedi da je f
x
(z) = f
y
(z), za sve z p
A
(x). Posebno je f
x
(c) = f
y
(c), tj. d = e.
64
Ocito je Dom(f) = p
A
(b). Pokazimo jos da je f G. Neka je x < b proizvoljan. Posto x ocito
nije najveci element dobro uredene klase A tada iz leme prije teorema slijedi da postoji y A
koji je neposredni sljedbenik od x. Tada je y < b jer po pretpostavci element b nema neposrednog
prethodnika. Tada imamo:
f(x) = f
y
(x) = (f
y
) = F(f
y
|p
A
(x)) = (ocito!) = F(f|p
A
(x))
Iz toga slijedi da je f G. Rezimirajmo: za b smo nasli funkciju f G tako da vrijedi Dom(f) =
p
A
(b). To znaci da b B, sto je kontradikcija s pretpostavkom da je b B najmanji element.
Posta oba slucaja vode na kontradikciju zakljucujemo da mora vrijediti B = , tj. vrijedi tvrdnja 2.
Sada deniramo trazenu funkciju sa =

gG
g.
Iz dokazane tvrdnje 1. lako slijedi da je funkcija. Iz dokazane tvrdnje 2, i pretpostavke da A nema
najveci element, slijedi da je Dom() = A. Raspisimo detaljnije dokaze tih tvrdnji.
je funkcija. Neka (x, y) i (x, z) . Iz denicije slijedi da postoje f, g G takvi da je
(x, y) f i (x, z) g. Neka su a, b A takvi da je Dom(f) = p
A
(a) i Dom(g) = p
A
(b). Posto
je < linearni uredaj tada mozemo uzeti da je a b. Iz dokazane tvrdnje 1. tada slijedi f g. Tada
posebno imamo (x, y), (x, z) g. Posto je g funkcija tada imamo y = z.
Dom() = A. Neka je x A proizvoljan. Posto po pretpostavci teorema klasa A nema najveci
element tada postoji neki y A takav da je x < y. Iz dokazane tvrdnje 2. slijedi da postoji g G
takav da je Dom(g) = p
A
(y). Tada je posebno x Dom(g), a onda ocito i x Dom().
Dokazimo sada da funkcija ima trazeno svojstvo, tj. da za sve a A vrijedi (a) = F(|p
A
(a)). Neka je
a A proizvoljan. Iz leme slijedi da postoji b A koji je neposredni sljedbenik od a. Iz dokazane tvrdnje
2. slijedi da postoji f G takva da je Dom(f) = p
A
(b). Tada zbog f slijedi
(a) = f(a) = F(f|p
A
(a)) = F(|p
A
(a)).
Preostalo je jos samo dokazati da je denirana funkcija jedinstvena funkcija s tim svojstvima. U tu svrhu
pretpostavimo da je : A S neka druga funkcija t.d. za sve a A vrijedi (a) = F(|p
A
(a)). Neka je
B = {a : a A i (a) = (a)}. Posto pretpostavljamo da je = tada je podklasa B neprazna. No,
ocito je B skup.
Posto je < dobar uredaj tada B sadrzi najmanji element. Oznacimo ga sa a
0
. Tada je ocito |p
A
(a
0
) =
|p
A
(a
0
). Tada imamo:
(a
0
) = F(|p
A
(a
0
)) = F(|p
A
(a
0
)) = (a
0
),
sto je kontradikcija. Q.E.D.
Dokaz teorema rekurzije. Prvo dajemo neke napomene u vezi iskaza teorema rekurzije:
1) Ako je A ordinalni broj tada on ne moze biti ordinalni broj prve vrste, jer u opcem teoremu rekurzije
je zahtjev da klasa A nema najveci element.
2) A ne moze biti proizvoljan skup, jer je jako vazno da imamo dobar uredaj na A.
65
Dokaz se svodi na primjenu opceg teorema rekurzije koji smo prethodno dokazali.
Deniramo funkciju H : S tako da za svaki f stavimo
H(f) =

s
0
, ako je f =
G(f()), ako je Dom(f) = + 1
F(f), ako je Dom(f) granicni ordinal
Primjenom opceg teorema o rekurziji slijedi da postoji jedinstvena funkcija : S tako da za svaki
A vrijedi () = H(|).
Provjerimo da funkcija zadovoljava uvjete iz iskaza teorema.
Ocito vrijedi (0) = H(|0) = H() = s
0
.
Ako je = + 1 tada imamo: () = H(| + 1) (iz def. funkcije H) = G(()).
Ako je granicni ordinlni broj tada imamo: () = H(|) (iz def. funkcije H) = F(|).
Lako je vidjeti da je funkcija jedinstvena. Q.E.D.
Primjena teorema rekurzije: (denicija kumulativne hijerarhije)
Sa On oznacimo klasu svih ordinalnih brojeva, a s V oznacimo klasu svih skupova.
Neka je s
0
= , funkcija G : V V neka je denirana sa G(x) = P(x).
Kao i u teoremu rekurzije neka je
= {f | postoji granicni ordinalni broj takav da f : V }.
Zatim, neka je funkcija F : V funkcija denirana ovako: ako je f , cija je domena granicni
ordinalni broj , tada je F(f) =

<
f().
Iz teorema rekurzije slijedi da postoji jedinstvena funkcija : On V koja ima trazena svojstva.
Za On oznacimo V

= (). Tada imamo:

V
0
= (0) = ,
V
+1
= ( + 1) = G(()) = P(V

)
V

= () = F(|) =

<
() =

<
V

sto je upravo trazena denicija kumulativne hijerarhije.

Zbrajanje ordinalnih brojeva
Neka je proizvoljan ordinalni broj. Iz teorema rekurzije slijedi da postoji jedinstvena funkcija

: On On tako da vrijedi:

(0) =

( + 1) =

() + 1

() = sup{

() : < }, ako je granicni ordinalni broj.

66
Sada mozemo denirati funkciju + : On On On sa + =

().
Odnosno, kratko mozemo reci da primjenom teorema rekurzije slijedi da postoji jedinstvena funkcija
+ : On On On koja ima sljedeca svojstva:
+ 0 =
+ ( + 1) = ( +) + 1
+ = sup{ + : < }, ako je granicni ordinalni broj.
Upravo deniranu funkciju nazivamo zbrajanje ordinalnih brojeva.
Lema 1 Neka su (A, <) i (B, ) dobro uredeni skupovi. Deniramo uredenu sumu tih skupova,
u oznaci A+B, kao uredeni par (A{0} B {1}, <) pri cemu je < binarna relacija denirana
sa:
(x, i) < (y, j)

0 = i = j i x < y
ili
1 = i = j i x y
ili
i = 0 i j = 1
Lako je provjeriti da je A + B dobro uredeni skup. Neka je o(A) = i o(B) = . Tada je
o(A +B) = +.
Dokaz.
Tvrdnja 1. Neka su i ordinalni brojevi. Tada vrijedi:
+ = { + : < }.
Dokaz tvrdnje 1. Trazenju tvrdnju dokazujemo transnitnom indukcijom po . Ako je = 0 tada je
+ = + 0 = , te je { + : < } = { + : < 0} = = .
Neka je = + 1, te pretpostavimo da vrijedi + = { + : < }. Tada imamo
{ + : < } = { + : < } { + }
= (pretpostavka ind.) = ( + ) { + }
= ( + ) + 1
= (def. zbrajanja) = + ( + 1) = +
Pretpostavimo sada da je granicni ordinalni broj, te da za sve < tvrdnja vrijedi. Tada za svaki <
postoji ordinalni broj takav da < < . Tada imamo:
{ + : < } =

<
{ + : < }
=

<
( { + : < })
= (pretpostavka ind.) =

<
( + )
= sup{ + : < } = +
Time je tvrdnja 1 dokazana.
67
Tvrdnja 2. Neka su , , On, te neka je < . Tada vrijedi: + < + .
Dokaz tvrdnje 2. Znamo da za sve ordinalne brojeve i vrijedi:
ako i samo ako ()
Iz prethodnog zadatka imamo + = { + x : x < }. No, desna strana je ocito nadskup od , pa iz
() slijedi + .
Iz pretpostavke < imamo iz () da vrijedi . Primjenom dokazane tvrdnje 1 slijedi + +.
Time je tvrdnja 2 dokazana.
Sada dokazujemo tvrdnju leme. Neka su f : A i g : B slicnosti. Deniramo funkciju
h : A{0}B{1} + sa h(x, 0) = f(x) i h(y, 1) = +g(y). Tada je Im(h) = Im(f) {+g(y) :
y B} = { + : < } = (Tvrdnja 1) = + . Time smo dokazali da je funkcija h surjekcija.
Dokazimo sada da funkcija h cuva uredaj. Neka (x, i) < (y, j). Iz denicije uredaja na uredenoj sumi slijedi
da imamo sljedeca tri slucaja:
a) 0 = i = j i x < y.
Tada je h(x, 0) = f(x) < f(y) = h(y, 0), jer funkcija f cuva uredaj.
b) 1 = i = j i x y.
Tada je h(x, 1) = + g(x) i h(y, 1) = + g(y). Iz dokazane tvrdnje 2, te cinjenica x y i da je
funkcija g slicnost, slijedi + g(x) < + g(y).
c) i = 0 i j = 1.
Tada je h(x, 0) = f(x) i h(y, 1) = +g(y). Posto je f(x) tada je f(x) < . Iz dokazane tvrdnje
2 tada slijedi f(x) < + g(y).
Ocito je funkcija h injekcija. Q.E.D.
68

Cetrnaesto predavanje iz Teorije skupova 27. 01. 2006.

Kratki rezime proslog predavanja:
Dokazali smo teorem rekurzije, te primjenom njega denirali zbrajanje ordinalnih brojeva.
Prvo cemo navesti osnovna svojstva zbrajanja ordinalnih brojeva.
Sada cemo denirati mnozenje i potenciranje ordinalnih brojeva.
Nakon toga cemo denirati kardinalne brojeve.
Na samom kraju predavanja cemo navesti sve aksiome Zermelo-Fraenkelove teorije skupova.
U sljedecoj propoziciji isticemo osnovna svojstva zbrajanja ordinalnih brojeva.
Sva svojstva se dokazuju primjenom principa transnitne indukcije i posljednje leme s proslog
predavanja.
Propozicija 1 (svojstva zbrajanja)
Neka su , i proizvoljni ordinalni brojevi. Tada vrijedi:
(1) 0 + =
(2) + ( + ) = ( + ) +
(3) Ako je + = + tada je =
Dokaz.
Za ilustraciju dokazujemo tvrdnju (2). Dokaz provodimo transnitnom indukcijom po . Pretpostavimo
da je ordinalni broj koji ima svojstvo da za sve < , te sve ordinalne brojeve i vrijedi (+)+ =
+ ( + ). Promotrimo prvo slucaj kada je ordinalni broj prve vrste, tj. postoji ordinalni broj tako
da vrijedi = + 1. Tada imamo:
+ ( + ) = + ( + ( + 1)) =
= (po def. zbrajanja) = + (( + ) + 1)
= (po def. zbrajanja) = ( + ( + )) + 1
= (po pret. indukcije) = (( + ) + ) + 1
= (po def. zbrajanja) = ( + ) + ( + 1)
= ( + ) +
Neka je sada granicni ordinalni broj takav da za sve ordinalne brojeve x < , te sve ordinalne brojeve
i vrijedi tvrdnja. Tada redom imamo:
69
+ ( + ) = + ( + sup{x : x < })
= (po def. zbrajanja) = + sup{ + x : x < }
= (po def. zbrajanja) = sup{ + ( + x) : x < }
= (pret. indukcije) = sup{( + ) + x : x < }
= (po def. zbrajanja) = ( + ) + sup{x : x < }
= ( + ) +
Q.E.D.
Napomena 1 Zbrajanje ordinalnih brojeva opcenito nije komutativno. Npr. 1+ = sup{1+n :
n } = , ali + 1 = , jer znamo od prosli puta da vrijedi < + 1.
Opcenito iz + = + ne mora slijediti = . (npr. 1 + = 2 + )
Teorem 1 (Teorem o oduzimanju)
Neka su i ordinalni brojevi takvi da je . Tada postoji jedinstveni ordinalni broj takav
da vrijedi = + .
Dokaz. Oznacimo A = {x : +x }. Neka je = sup A. Tada je + (Zasto?). Pretpostavimo da
je + < . Tada iz propozicije s proslog predavanja slijedi ( +) +1 , pa imamo ( +) +1 =
+ ( + 1), iz cega slijedi da je + 1 A. No, to je nemoguce (jer bi tada imali + 1 sup A = ).
Jedinstvenost slijedi iz propozicije 1 (3). Q.E.D.
Mnozenje ordinalnih brojeva
Denicija 1 Primjenom teorema rekurzije slijedi da je s jednakostima koje slijede denirana jedin-
stvena funkcija : On On On:
0 = 0
( + 1) = +
= sup{ : < }, ako je granicni ordinalni broj.
Funkciju nazivamo mnozenje ordinalnih brojeva.
Lema 1 Neka su (A, <) i (B, <

) dobro uredeni skupovi. Na Kartezijevom produktu A B

deniramo binarnu relaciju na sljedeci nacin:
(a
1
, b
1
) (a
2
, b
2
)

b
1
<

b
2
ili
b
1
= b
2
i a
1
< a
2
Lako je provjeriti da je (A B, ) dobro uredeni skup. Tada je o(A B) = .
70
Propozicija 2 (svojstva mnozenja)
Neka su , i proizvoljni ordinalni brojevi. Tada vrijedi:
(1) 1 = 1 =
(2) ( + ) = +
(3) ( ) = ( )
(4) Ako tada
Napomena 2 Mnozenje ordinalnih brojeva opcenito nije komutativno. Npr. 2 = (iz def.)
= sup{2 n : n } = , a po drugoj strani 2 = (iz def.) = (1 +1) = + = , jer je ocito
(!) + > + 1 > .
Opcenito ne vrijedi druga distributivnost, tj. ne mora vrijediti ( +) = + . Npr.
= 2 = (1 + 1) = + .
Teorem 2 (Teorem o dijeljenju s ostatkom)
Neka su i ordinalni brojevi, te neka je > 0. Tada postoje jedinstveni ordinalni brojevi i
takvi da je = + , i < .
Dokaz. Ako je < tada mozemo uzeti = 0 i = . Ako je = tada mozemo uzeti da je = 1 i
= 0. Pretpostavimo sada da je > . Neka je = sup{x : x }. Tada je . Iz teorema o
oduzimanju slijedi da postoji ordinalni broj takav da je = +.
Pretpostavimo da vrijedi . Tada iz teorema o oduzimanju slijedi da postoji ordinalni broj takav da
je = + . Sada iz toga slijedi = + = + ( + ) = ( + 1) + , pa nije supremum
skupa {x : x }, sto je suprotno pretpostavci. To znaci da mora vrijediti < .
Preostalo je dokazati jedinstvenost. Neka je = +, gdje je < . Pretpostavimo da nije supremum
skupa {x : x }. Tada je ocito > , a onda je ( + 1). Sada imamo:
( + 1) = + > + = ,
sto je nemoguce. Time je dokazana jedinstvenost ordinalnog broja . Jedinstvenost ordinalnog broja
slijedi iz prije dokazane propozicije. Q.E.D.
Potenciranje ordinalnih brojeva
Denicija 2 Primjenom teorema rekurzije slijedi da je sa jednakostima koje slijede denirana
jedinstvena funkcija na On On :

0
= 1

+1
=

= sup{

: < }, ako je granicni ordinalni broj.

71
U sljedecoj propoziciji isticemo osnovna svojstva potenciranja ordinalnih brojeva. Dokazi se provode
transnitnom indukcijom po krajnjem desnom ordinalnom broju.
Propozicija 3 (svojstva potenciranja)
Neka su , i proizvoljni ordinalni brojevi. Tada vrijedi:
(1)

=
+
(2) (

(3) Ako je > 1 i < tada je

<

Napomena 3 Opcenito ne vrijedi

= ( )

.
To ilustriramo sljedecim primjerom:
( 2)

= sup{( 2)
n
: n }
= sup{( 2) . . . ( 2) : n }
= sup{ (2 ) . . . (2 ) 2 : n }
= sup{
n
2 : n } =

= sup{

2
n
: n }
=

=
+1
Teorem 3 (logaritamski algoritam)
Neka su = 0 i > 1 ordinalni brojevi. Tada postoje jedinstveni ordinalni brojevi , i takvi
da je 0 < < i <

, te vrijedi
=

+ .
Dokaz. Neka je = sup{x :
x
}. Primjenom teorema o dijeljenju s ostatkom slijedi da postoje
jedinstveni ordinalni broejvi i , takvi da je <

i =

+.
Dokazimo da vrijedi 0 < < . Ako bi vrijedilo = 0 tada bi imali =

> , sto je kontradikcija.

Pretpostavimo da je . Tada imamo:
<
+1
=

+ = ,
sto je kontradikcija.
Dokazimo sada jedinstvenost. Neka vrijedi =

+ , i pretpostavimo da nije supremum skupa

{x :
x
}. Tada imamo:

+1
=

( + 1) =

>

+ = ,
sto je kontradikcija. Sada jedinstvenost ordinalnih brojeva i slijedi iz teorema o dijeljenju. Q.E.D.
72
Teorem 4 (teorem o normalnoj formi)
Neka su i ordinalni brojevi i > 1. Tada postoji jedinstveni prirodan broj n i konacni nizovi
ordinalnih brojeva
0
, . . . ,
n
i
0
, . . . ,
n
tako da vrijedi:

0
>
1
> . . . >
n
,
0 <
i
< , za sve i n,
=

0
+

1
+ . . . +
n

n
Dokaz. Primjenom teorema o logaritamskom algoritmu slijedi da postoje jedinstveni ordinalni brojevi
0
,

0
i
0
tako da vrijedi 0 <
0
< , <

0
i
=

0
+
0
.
Ako je = 0 tada je teorem dokazan. Ako pak je > 0 tada na njega primjenimo teorem o logaritamskom
algoritmu.
Vazno je primijetiti da taj postupak mora stati u koancno mnogo koraka. Inace bi postojao beskonacan
niz ordinalnih brojeva (
k
) tako da za svaki k vrijedi
k
>
k+1
. To znaci da taj niz ne bi imao najmanji
element. No, to je nemoguce zbog aksioma dobre utemeljenosti.
Jedinstvenost slijedi iz teorema o logaritamskom algoritmu. Q.E.D.
Napomena 4 Tocan naziv prethodnog teorema je teorem o normalnoj formi po bazi . Ako je
= 2 tada govorimo o diadskoj normalnoj formi, a ako pak je = tada govorimo o Cantorovoj
normalnoj formi.
Dakle, za svaki ordinalni broj postoji jedinstveni prirodan broj n i konacni nizovi ordinalnih brojeva

0
>
1
> . . .
n
i m
0
, . . . , m
n
, gdje su svi m
i
konacni ordinalni brojevi, te vrijedi
=

0
m
0
+

1
m
1
+ . . . +

n
m
n
.
73
2.5. Kardinalni brojevi
Podsjetimo se da smo na samom pocetku kolegija u naivnoj teorij skupova spominjali pojam kar-
dinalnosti (kao oznaku svojstva), tj. rekli smo da skupovi A i B imaju istu kardinalnost ako su
ekvipotentni. No, nismo denirali sto je zapravo kardinalni broj.
Denicija 3 Kardinalni broj je ordinalni broj koji ima svojstvo da niti za jedan < ne
postoji bijekcija izmedu i .
U sljedecem teoremu navodimo primjere kardinalnih brojeva.
Teorem 5 Vrijede sljedece tvrdnje:
a) Svaki konacni ordinalni broj je kardinalni broj;
b) Skup je kardinalni broj;
c) Svaki beskonacni kardinalni broj je granicni ordinalni broj.
(Svaki granicni ordinalni broj nije kardinalni broj. Npr. +)
Neka je A proizvoljan skup. Iz Zermelovog teorema o dobrom uredenju (navest cemo ga na sljedecem
predavanju) slijedi da na skupu A postoji dobar uredaj. Iz teorema enumeracije tada slijedi da
postoji ordinalni broj takav da vrijedi A . To znaci da je skup { : On A
} neprazan. Bili smo dokazali da svaki skup ordinalnih brojeva ima najmanji element. Ova
razmatranja opravdavaju sljedecu deniciju.
Denicija 4 Kardinalni broj proizvoljnog skupa A deniramo kao najmanji ordinalni broj za koji
vrijedi A .
Primijetimo da za svaki skup postoji jedinstveni ordinalni broj. Iz tog razloga mozemo uvesti oznaku
k(A) za kardinalni broj skupa A.
Uocite da je za sve skupove A ordinalni broj k(A) zapravo kardinalni broj.
Ako je kardinalni broj tada je ocito k() = .
Ocito je k() = , te k( + 1) = i k(

) = .
Iz denicije ocito slijedi da ekvipotentni skupovi imaju jednak kardinalni broj. Ta cinjenica i sljedeca
denicija operacija na kardinalnim brojevima omogucavaju nam da ovdje mozemo samo istaknuti
svojstva operacija na kardinalnim brojevima bez da ih moramo dokazivati. Dokazi tih svojstava bili
bi sasvim isti kao u naivnoj teoriji skupova.
74
Denicija 5 Neka su i kardinalni brojevi. Tada deniramo:
a) + = k( {0} {1})
b) = k( )
c)

= k({f| f : })
Vazna napomena: Vazno je spomenuti da operacije zbrajanja, mnozenja i potenciranja za ordi-
nalne i kardinalne brojeve isto oznacavamo. No, to nisu iste operacije. Npr. ako i 1 zbrajamo
kao ordinalne brojeve tada je to +1 (sto je razlicito od ). No, ako i 1 zbrajamo kao kardinalne
brojeve tada je to (jer je {0} 1 {1} .
Sada samo isticemo svojstva operacija na kardinalnim brojevima. Dokazi tih svojstava, kao sto smo
vec bili napomenuli, su sasvim isti kao u naivnoj teoriji, pa ih ovdje necemo ponavljati.
Teorem 6 Neka su , i kardinalni brojevi. Tada vrijedi:
a) + ( + ) = ( + ) +
b) + = +
c) ( ) = ( )
d) =
e) ( + ) = +
f )

= ( )

g)
+
=

h) (

75
Petnaesto predavanje iz Teorije skupova 03. 02. 2006.
Kratki rezime proslog predavanja:
Veci dio predavanja bavili smo se aritmetikom ordinalnih brojeva.
Denirali smo pojam kardinalnog broja, te pojam kardinalnog broja svakog skupa.
Zatim, smo denirali operacije na kardinalnim brojevima, te smo istaknuli njihova osnovna svojstva.
Danas cemo prvo promatrati jos neke pojmove vezane uz kardinalne brojeve.
Nakon toga cemo se u vecem dijelu predavanja baviti aksiomom izbora.
Na kraju cemo dati komentare o ZermeloFraenkelovoj teoriji skupova.
Teorem 1 Za svaki kardinalni broj vrijedi < 2

.
(Uredaj je naslijeden s ordinalnih brojeva).
Primijetimo da je to u biti tvrdnja Cantorovog osnovnog teorema teorije skupova.
Teorem 2 Ako su i kardinalni brojevi takvi da vrijedi i tada imamo = .
To je zapravo Cantor, Schroder, Bernsteinov teorem kojeg smo dokazali u poglavlju o naivnoj teoriji
skupova.
Lema 1 Za svaki kardinalni broj postoji kardinalni broj koji je neposredni sljedbenik od . Neposredni
sljedbenik od oznacavamo sa
+
.
Dokaz. Iz teorema 1 slijedi da je klasa { : je kardinalni broj i < } neprazna. To je posebno klasa
ordinalnih brojeva, pa sadrzi najmanji element.
Lema 2 Ako je S skup kardinalnih brojeva tada je S takoder kardinalni broj.
(Sjetimo se da za svaki skup A ordinalnih brojeva vrijedi sup A = A.)
Dokaz. Prije smo bili dokazali da je S ordinalni broj. Pretpostavimo da je k(S) < S. Posto je relacija
uredaja po deniciji zapravo relacija tada postoji S takav da je k(S) < . No, ocito je S, pa
imamo = k() k(S) < , sto je kontradikcija. Q.E.D.
Primjenom prethodne leme slijedi da za svaki skup S kardinalnih brojeva postoji kardinalni broj
koji je supremum skupa S. Supremum skupa S oznacavamo sa sup S.
Propozicija 1 Klasa svih kardinalnih broejva Cn je prava klasa.
Dokaz. Pretpostavimo da je klasa Cn skup. Tada iz leme 2 znamo da je supCn Cn. Iz leme 1 slijedi da
postoji Cn takav da je supCn < , sto je kontradikcija.
Denicija 1 Sa oznacavamo funkciju na klasi svih ordinalnih brojeva On na klasu svih beskonacnih
kardinalnih brojeva koja je pomocu rekurzije denirana ovako:
76

0
=

+1
=
+

= sup{

: < }, ako je granicni ordinalni broj.

(Uocite da nam leme 1 i 2 garantiraju da je prethodna denicija dobra.)
Prirodno se postavlja pitanje da li za svaki beskonacni kardinalni broj postoji ordinalni broj takav da
je =

. Moze se pokazati da je ta tvrdnja ekvivalentna s aksiomom izbora.

Kada zelimo istaknuti da ordinalni broj promatramo kao kardinalni broj tada umjesto pisemo

0
. Analogno za ostale kardinalne brojeve. Ta razlika u notaciji nam je posebno vazna kada zelimo
naglasiti radi li se o ordinalnoj ili kardinalnoj aritmetici.
Sada Cantorovu hipotezu kontinuuma mozemo zapisati ovako: 2

0
=
1
,
odnosno opca cantorova hipoteza glasi: za svaki ordinalni broj vrijedi:
2

=
+1
(Bez aksioma izbora ne mozemo dokazati da je 2

alef. Vrlo se malo zna o 2

).
Prilikom razmatranja aksioma izbora dokazat cemo da su zbrajanje i mnozenje kardinalnih brojeva
trivijalne operacije, tj. da vrijedi:
ako su i ordinalni brojevi takvi da je . Tada vrijedi:

Prijedlog literature o kardinalnim brojevima:

1. J. D. Monk, Set Theory, skripta, Internet
2. M. Holz, K. Steens, E. Weitz, Introduction to Cardinal Arithmetic, Birkhaser,
1999.
3. T. Jech, Set Theory, SpringerVerlag, ...
4. W. Just, M. Weese, Discovering modern Set Theory I, American Mathematical Society, 1995.
5. I. Petkovic, Ordinalni i kardinalni broejvi, diplomski rad, 1999.
77
2.6. Aksiom izbora
Na samom pocetku predavanja bili smo naveli taj aksiom. Sada ga ponavljamo:
Neka je A skup ciji su elementi neprazni u parovima disjunktni skupovi. Tada postoji
skup B tako da za sve x A vrijedi da je x A jednoclan skup.
Aksiom izbora kratko cemo oznacavati sa AC (eng. axiom of choice).
Prisjetimo se da smo aksiom izbora koristili prilikom dokaza da svaki beskonacan skup sadrzi prebrojiv
podskup, zatim da je prebrojiva unija prebrojivih skupova takoder prebrojiv skup, prilikom dokaza teorema
enumeracije, te denicije kardinalnog broja proizvoljnog skupa.
Zatim, bili smo u jednom zadatku naveli aksiom prebrojivog izbora:
ako je {A
0
, A
1
, A
2
, . . .} prebrojiv skup nepraznih skupova koji su u parovima disjunktni tada
postoji niz (a
n
) takav da je za sve n N ispunjeno da je a
n
A
n
.
Taj aksiom se cesto koristi u matematickoj analizi.
Kao malo ilustraciju primjene aksioma prebrojivog izbora dokazujemo da je za prebrojivu uniju skupova
mjere nula mjera takoder nula. Neka je {A
n
: n N} prebrojiv skup ciji su elementi skupovi mjere nula.
Neka je > 0 proizvoljan. Za svaki n N neka je O
n
neki otvoreni nadskup od A
n
takav da je (O
n
)
/2
n+1
(tu koristimo aksiom prebrojivog izbora). Tada je (
nN
A
n
)

nN
(O
n
)

nN
/2
n+1
= .
Aksiom izbora je jedini aksiom teorije skupova koji se eksplicitno navodi prilikom koristenja
u matematici. Pomocu AC se dokazuju se npr. sljedece cinjenice:
1. Svaki vektorski prostor ima algebarsku bazu.
2. Svake dvije baze vektorskog prostora su ekvipotentne.
3. Svako polje ima algebarski zatvoreno prosirenje.
4. Teorem Tihonova: Produkt kompaktnih topoloskih prostora je kompaktan.
5. Teorem o ultraltru: Svaki pravi ltar je sadrzan u nekom ultraltru.
6. Ekvivalentnost Heineove i Cauchyeve denicije neprekidnosti funkcije.
Sljedece tvrdnje su ekvivalentne s aksiomom izbora: HahnBanachov teorem iz funkcionalne analize, teorem
kompaktnosti u matematickoj logici, LowenheimSkolemov teorem, ...
Aksiom izbora je jedan od najvise razmatranih aksioma u matematici. Mozda je vise diskusije
izazvao samo Euklidov peti postulat o paralelama. Aksiomi teorije skupova omogucavaju
zasnivanje matematike na isti nacin kako su Euklidovi postulati omogucili zasnivanje Euklidove
geometrije, te su pitanja vezana uz AC ista kao i pitanja vezana uz Euklidov peti postulat:
78
1. Moze li se izvesti iz ostalih aksioma?
2. Je li konzistentan s drugim aksiomima?
3. Moramo li ga prihvatiti kao aksiom teorije?
Zasto je AC tako (bio) sporan?
Koje mu je sada mjesto u mat. logici i matematici?
(O mjestu AC u mat. logici daje odgovor Godelov teorem o nezavisnosti AC od ZF).
U matematici se navodi na samom pocetku izreke teorema da se u dokazu koristi AC (ili neka ekvivalentna
tvrdnja).
Ako su A
1
, . . . , A
n
konacni skupovi tada iz teorema o uzastopnom prebrojavanju slijedi da je skup A
1

. . . A
n
takoder konacan, odnosno da postoji samo konacno mnogo izbora (a
1
, . . . , a
n
) takvih da je
a
i
A
i
. To znaci da nam za konacne familije konacnih skupova ne treba aksiom izbora.
Glavna kritika aksioma izbora je vezana uz njegovu nekonstruktivnost, tj. AC tvrdi egzistenciju
nekog skupa, ali ne daje nikakav algoritam kako taj skup konstruirati. Zgodan primjer koji lijepo
ilustrira nekonstruktivnost aksioma izbora je Vitalijev skup.
Primjer 1 Vitalijev skup
Na zatvorenom segmentu [0, 1] deniramo binarnu relaciju na sljedeci nacin: x y ako i samo
ako x y Q. Lako je provjeriti da je relacija ekvivalencije. Kvocijentni skup [0, 1]/ je
familija u parovima disjunktnih skupova. Iz AC slijedi da postoji skup koji sadrzi tocno po jedan
element iz svake klase ekvivalencije. Taj skup se naziva Vitalijev skup. Nemamo nikakvu predodzbu
koji je to skup. Ne znamo cak niti jedan njegov element.
Cilj nam je navesti neke ekvivalentne formulacije aksioma izbora, te ekvivalentne tvrdnje (Zornova
lema, Hausdorov princip maksimalnosti,...)
Sada navodimo izreku aksioma izbora koju cemo koristiti u daljnjim razmatranjima.
Aksiom izbora [AC]
Neka je {A
i
: i I} neprazna familija u parovima disjunktnih nepraznih skupova. Tada postoji
skup B takav da je B A
i
jednoclan skup za sve i I.
Skup B se naziva izborni skup za familiju {A
i
: i I}.
Pretpostavka da su clanovi familije u parovima disjunktni je nuzna. Promotrimo familiju skupova A =
{{1}, {2}, {1, 2}} ciji clanovi nisu u parovima disjunktni. Ocito ne postoji izborni skup za familiju A.
Zadatak 1. Mozemo li teoriji skupova ZF bez aksioma izbora izabrati (tj. dokazati da postoji) jedan
element u:
1. nekom konacnom skupu? (DA)
2. nekom beskonacnom skupu? (DA)
3. svakom clanu beskonacne familije jednoclanih skupova? (DA)
4. svakom clanu beskonacne familije ciji svaki skup je konacan? (NE)
79
5. svakom clanu konacne familije skupova ciji svaki skup je beskonacan? (DA)
6. svakom clanu beskonacne familije ciji svaki skup sadrzi konacno mnogo realnih brojeva? (DA)
Vidi: http://db.uwaterloo.ca/ alopez-o/math-faq/math-faq.html
Denicija 2 Neka je {A
i
: i I} neka familija skupova. Kartezijev produkt familije je skup
{f | f : I
iI
A
i
, za sve i I je f(i) A
i
}.
Kartezijev produkt familije skupova oznacavamo sa

iI
A
i
.
Prisjetimo se denicije Kartezijevog produkta dva skupa:
AB = {(x, y) : x A, y B}.
No, skup AB mozemo identicirati na ociti nacin sa skupom
{f | f : {1, 2} A B, f(1) A, f(2) B}.
Teorem 3 Sljedece tvrdnje su ekvivalentne s aksiomom izbora:
[AC]
1
Neka je {A
i
: i I} neprazna familija nepraznih skupova.
Tada postoji f : I

iI
A
i
takva da je f(i) A
i
, za sve i I.
Funkcija f se naziva funkcija izbora.
[AC]
2
Neka je A = . Tada postoji funkcija f : P(A) \ {} A
takva da je f(B) B, za sve = B A.
[AC]
3
Neka je A = i A = {A
i
: i I} neka particija skupa A.
Tada postoji funkcija g : A A takav da je g(A
i
) A
i
, za sve i I.
[R] Russellov multiplikativni aksiom
Neka je {A
i
: i I} familija skupova. Ako je

iI
A
i
prazan skup,
tada postoji i I takav da je A
i
= .
Dokaz. Skica implikacija kako cemo ih redom dokazivati: [AC] [AC]
1
[AC]
2
[AC]
3
[R] [AC].
[AC] [AC]
1
Neka je {A
i
: i I} neprazna familija nepraznih skupova. Za svaki i I deniramo
B
i
= A
i
{i}. Uocimo da je za sve i I skup B
i
= , te je B
i
B
j
= , za sve i = j. Primjenom [AC]
na familiju {B
i
: i I} slijedi da postoji skup B takav da je B B
i
jednoclan skup za sve i I. Neka je
a
i


iI
A
i
takav da je B B
i
= {(a
i
, i)}. Deniramo funkciju f : I

iI
A
i
sa f(i) = a
i
, za sve i.
Ocito je f(i) A
i
, za sve i I.
[AC]
1
[AC]
2
Neka je A neprazan skup. Tada je {B : B P(A) \ {}} neprazna familija nepraznih
skupova. Primjenom [AC]
1
slijedi da postoji funkcija
80
f : P(A) \ {}

BP(A)\{}
B, tako da vrijedi f(B) B, za sve B P(A) \ {} .
[AC]
2
[AC]
3
Neka je A = i A = {A
i
: i I} neka particija skupa A. Iz [AC]
2
slijedi da postoji
funkcija f : P(A) \{} A takva da vrijedi f(B) B, za sve B P(A) \{}. Posto je za svaki i I skup
A
i
P(A) \ {}, tada za sve i I vrijedi f(A
i
) A
i
. To znaci da za restrikciju funkcije f na A vrijedi
trazeno svojstvo.
[AC]
3
[R] Neka je {A
i
: i I} neka familija skupova. Pretpostavimo da je za svaki i I skup A
i
neprazan. Za svaki i I deniramo B
i
= A
i
{i}. Tada je {B = (B
i
: i I} particija skupa B =

iI
B
i
.
Iz [AC]
3
slijedi da postoji funkcija g : B B tako da za sve i I vrijedi g(B
i
) B
i
. To znaci da za sve
i I postoji a
i
A
i
tako da je g(B
i
) = (a
i
, i). Sada deniramo f : I

iI
A
i
sa f(i) = a
i
. Iz toga slijedi
da je

iI
A
i
= .
[R] [AC] Neka je {A
i
: i I} neprazna familija nepraznih skupova koji su u parovima disjuktni. Iz
Russellovog multiplikativnog aksioma slijedi da je

iI
A
i
= , tj. postoji f : I

iI
A
i
takva da za sve
i I vrijedi f(i) A
i
. Sada trazeni izborni skup deniramo sa B = {f(i) : i I}.
Q.E.D.
Bez AC ne mozemo dokazati da je za proizvoljnu prebrojivu familiju {A
n
: n N} dvoclanih
skupova Kartezijev produkt

A
n
neprazan.
neprazan.
No, ako je A = {0, 1} tada je A

= , jer sadrzi npr. nulniz.

Pazite! U prvi tren cini se da je sljedece zakljucivanje pravilno: posto je svaki A
n
ekvipotentan sa
A tada je skup A

ekvipotentan sa

A
n
. Greska u ovom zakljucivanju je sljedeca: za konstrukciju
takve bijekcije za svaki n moramo izabrati jednu od dvije bijekcije izmedu A
n
i A.
Russell je kao ilustraciju primjene AC naveo prebrojive familije parova cipela i prebrojive familije
parova carapa. Za prvu familiju imamo egzistenciju izborne funkcije bez primjene AC, dok nam je
za izbor prebrojivo carapa, pri cemu iz svakog para biramo tocno jednu carapu, potreban aksiom
izbora.
Teorem 4 Sljedece tvrdnje su ekvivalentne sa [AC]:
a) Zornova lema: Neka je (A, <) parcijalno ureden skup koji ima svojstvo da svaki lanac iz A
ima gornju medu u A. Tada (A, <) ima barem jedan maksimalni element.
b) Hausdorov princip maksimalnosti: Neka je (A, <) parcijalno ureden skup. Tada za
svaki lanac L od A postoji maksimalni lanac koji ga sadrzi.
c) Zermelov teorem: Svaki skup se moze dobro urediti, tj. za svaki skup A postoji relacija
R A A takav da je (A, R) dobro ureden skup.
d) Ako su A i B proizvoljni skupovi tada vrijedi k(A) k(B) ili k(B) k(A).
e) Teorem Tarskog: Ako je beskonacni kardinalni broj tada je
2
= .
81
Radi ilustracije dokazujemo neke jednostavnije implikacije.
Zornova lema povlaci Hausdorov princip maksimalnosti.
Neka je (A, <) parcijalno ureden skup i L A neki lanac. Neka je L skup svih lanaca L

od A za koje
vrijedi da je L L

. Ocito je (L, ) parcijalno ureden skup koji zadovoljava uvjete Zornove leme (ako je
A neki lanac od L tada je A lanac koji je jedna gornja meda za A). Iz Zornove leme slijedi da parcijalno
ureden skup (L, ) sadrzi maksimalni element.
Zermelov teorem povlaci usporedivost kardinalnih brojeva.
Neka su A i B dva proizvoljna skupa. Iz Zermelovog teorema slijedi da postoje binarne relacije R AA
i Q BB takve da su skupovi (A, R) i (B, Q) dobro uredeni. Iz teorema o usporedivosti dobro uredenim
skupovima slijedi da je ispunjeno barem jedno od: A je slican s B, A je slican nekom pocetnom komadu
od B, ili obratno. Tada posebno slijedi da postoji injekcija iz A u B, ili obratno.
Zermelov teorem povlaci aksiom izbora.
Neka je {A
i
, i I} neprazna familija nepraznih skupova koji su u parovima disjunktni. Iz Zermelovog
teorema slijedi da se svaki skup A
i
moze dobro urediti, tj. postoji R
i
A
i
A
i
tako da je (A
i
, R
i
) dobro
ureden skup. Za svaki i I oznacimo sa a
i
najmanji element od A
i
. Tada je B = {a
i
: i I} jedan izborni
skup za danu familiju.
Zadatak 2. Dokazite da Zornova lema povlaci Zermelov teorem.
Literatura:
Drake, Singh; Just, Weese; E. Mendelson, Set theory and related topics, Schaumms Outline Series; Rubin,
Rubin, Equivalents of the Axiom of Choice, NorthHolland, 1985.
Zadatak 3. Dokazite da iz aksioma izbora slijedi da za sve kardinalne brojeve
0
vrijedi

2
= .
Literatura: K. Devlin, Fundamentals of Contemporary Set Theory
Korolar 1 Za sve kardinalne brojeve = 0 i = 0 od kojih je barem jedan beskonacan vrijedi:
+ = = max{, }.
Dokaz. Primijetimo prvo da iz AC po gornjem teoremu slijedi da postoji maksimum skupa {, }.
Radi odredenosti neka je maksimum tog skupa.
Ocito je +. Kako bi dokazali obratnu nejednakost, prvo primijetimo:
+ + + = 2
2
= 2 =
2
=
Iz Cantor, Schroder, Bernsteinovog teorema slijedi da je + = .
Ocito je =
2
= , te .
Iz Cantor, Schroder, Bernsteinovog teorema slijedi = . Q.E.D.
Zadatak 4.

. Dokazite da aksiom izbora povlaci Zornovu lemu.

Literatura:
Drake, Singh; Jech; Papic; Medelson, Set Theory and Related Topics, Schaumms Outline Series
Weston, A short proof of Zorns lemma, Archiv der Mathematik, 8 (1954), 279
T. Szele, On Zorns lemma, Publications Math. Debrecen, 1 (1949/50), 254256
82
Zadatak 5. Dokazite da opca hipoteza kontinuuma povlaci aksiom izbora.
Literatura:
L. Gillman, Two Classical Surprises Concerning the Axiom of Choice and the Continuum Hypothesis,
American Mathematical Monthly, 109, JuneJuly 2002.
Neke posljedice aksioma izbora su zbunjujuce, a neke cak paradoksalne.
Iz aksioma izbora slijedi Zermelov teorem o dobrom uredaju, tj. da se svaki skup moze dobro urediti.
Iz toga posebno slijedi da se moze dobro urediti skup realnih brojeva R. Znate li neki dobar uredaj
na skupu R? Jedna paradoksalna posljedica aksioma izbora je sljedeci teorem.
Teorem 5 (BanachTarski, 1924.)
Neka su k i K kugle u R
3
. Tada postoji n N i particija k
1
, . . . , k
n
od k, te postoji particija
K
1
, . . . , K
n
od K, tako da je za sve i = 1, . . . , n skup k
i
izometrican sa K
i
.
Primijetite da skupovi k
i
i K
i
nisu izmjerivi.
Literatura:
S. Wagon, The BanachTarski Paradox, Cambridge University Press, 1999.
V.

Cacic, BanachTarskijev paradoks, diplomski rad, PMFZagreb, 2002.

Napomena 1 K. Godel je 1939. godine dokazao da ako pretpostavimo da je teorija ZF konzistentna
tada je i teorija ZF+AC konzistentna.
P. Cohen je 1963. godine dokazao da se u teoriji ZF (bez aksioma izbora) ne moze dokazati AC.
Literatura:
Drake, Singh; Kunen; Jech; V.

Cacic, magistarski rad
2.7. ZermeloFraenkelova teorija skupova
ZermeloFraenkelova teorija skupova, ili kratko ZF, je jedna teorija prvog reda. Formule teorije
ZF gradimo pomocu varijabli, lgoickih veznika i kavnatikatora, te jednog dvomjesnog relacijskog
simbola, kojeg oznacavamo sa . Prisjetimo se koje sve aksiome teorije ZF smo naveli:
askiom izbora
aksiom ekstenzionalnosti
aksiom praznog skupa
aksiom para
aksiom unije
aksiom partitivnog skupa
aksiom regularnosti ili dobre utemeljenosti
aksiom beskonacnosti
shema aksioma separacije
83
Danas cemo navesti posljednji aksiom teorije ZF. To je shema aksioma zamjene.
Iz aksioma partititvnog skupa slijedi da mozemo izgraditi sljedeci niz skupova:
A
1
= P(N), A
2
= P(A
1
), A
3
= P(A
2
), . . .
No, niti jedan od navedenih aksioma nam ne omogucava da zakljucimo da je S = {A
n
: n N}
skup.
Opcenito, aksiomi koje smo do sada naveli jos uvijek ne daju mogucnost izgradnje svih skupova
koje trebamo, odnosno koristimo u matematici. Iz tog se razloga dodaje jos jedan aksiom, koji se
intuitivno moze izreci ovako:
ako je na skupu A denirana funkcija f i za svaki element skupa a A je f(a)
skup, tada je B = {f(a) : a A} takoder skup.
Formalni zapis sheme aksioma zamjene je sljedeci:
t
1
. . . t
k

x!yF(x, y, t
1
, . . . t
k
)
uvz(z v w(w u F(w, z, t
1
, . . . , t
k
)))

,
gdje je F proizvoljna formula teorije ZF, te u i v su razlicite varijable koje su razlicite od x, y, z,
t
1
, . . . , t
k
i w.
U prvom dijelu aksioma je zapisana funkcionalnost formule F, tj. istice se da nas zanimaju formule
koje opisuju neku funkciju. Zatim se u drugom dijelu aksioma tvrdi da je slika skupa takoder skup
(tj. ako je u skup tada je i slika skupa u, obzirom na funkciju koju denira formula F, takoder
skup).
Objasnjenje naziva sheme aksioma zamjene: Naziva se tako jer se elementi skupa u zamjenjuju
s elementima skupa v pomocu funkcije F.
Prilikom dokaza teorema enumeracije bili smo naveli da koristimo shemu aksioma zamjene.
Sistem askioma teorije ZF nije nezavisan. Ne promatra se minimalan skup aksioma jer je na ovakav nacin
omoguceno razmatranje vise zanimljivih podteorija od ZF.
1. Iz sheme aksioma zamjene slijedi shema aksioma separacije.
2. Iz sheme aksioma separacije slijedi aksiom praznog skupa.
3. Iz sheme aksioma zamjene i aksioma partitivnog skupa slijedi aksiom para.
Neka je F(x, y) (x = y = a) (x = {} y = b). Iz aksioma partitivnog skupa slijedi da
postoji skup P
2
() = {{}}. Sada primjenom sheme aksioma zamjene na F te na skup P
2
() slijedi
egzistencija para {a, b}.
84

Sto dalje? Navodimo neke moguce teme:

1. nezavisnost aksioma izbora konstruktibilna hijerahija
2. nezavisnost hipoteze kontinuuma metoda forcinga
3. Novi aksiomi teorije skupova Martinov aksiom o determiniranosti igara
4. nedostizivi kardinalni brojevi
5. deskriptivna teorija skupova
(za druge teme vidi npr. Handbook of Set Theory koji je jos uvijek dostupan na Internetu)
Ovdje navodimo Martinov aksiom determiniranosti igara:
Neka je X neki skup nizova 0 i 1. Dva igraca, I i II, igraju igru tako da naizmjence biraju 0
ili 1. Igrac I pobjeduje ako niz pripada X, a inace pobjeduje II. Aksiom determiniranosti
za skup X (oznaka: AD(X)) govori da barem jedna igrac ima pobjednicku strategiju.
Napomena 2 Primjenom AC slijedi da postoji skup X tako da je AD(X) lazno.
U drugu ruku, ZF+AD(X) povlaci da je Banach-Tarskijeva dekompozicija nemoguca.
Literatura vezana uz Martinov aksiom:
1. V. W. Amrek, J. Mycielski, Foundations of Mathematics in Twentith Century, American
Math. Monthly, 108(2001), No 3
2. J. Barwise, Handbook of Mathematical Logic
3. S. Feferman, Godelss program for new axioms: Why, where, how and what?, 1996.
4. S. Feferman, Does Mathematics Need New Axioms?, AMM 106(1999), No2
5. P. Maddy, Beliving the axioms I, JSL 53 (1988), No 2
6. S. Shelah, The Future of Set Theory, Internet
7. J. R. Shoeneld, Martins axiom, Am. Math. Monthly,
8. J. R. Steel, Mathemaics Needs New Axioms, 2000,
9. A. S. Troelstra, Concepts and axioms, Amsterdam, preprint
85