METODOLOGIJA I TEHNIKA NAUNOG RADA

TEORIJSKO-METODOLOKE OSNOVE NAUNOSAZNAJNOG PROCESA Nauka definicija pojma nauke Ne postoji jedinstvena definicija nauke niti bi, vjerovatno, trebalo pokuavati da se uspostavi samo jedna, opevaea definicija nauke. Iz mnogih definicija koje su na raspolaganju, naveemo nekoliko onih koje pokazuju da se novija, a posebno sadanja, shvatanja pojma nauke, u biti, odnose na isti skup pitanja i bliih odreenja ovog pojma.

Kako nastaje nauno djelo Prof. Midhat ami : Naukom obino nazivamo sreeno, sistematizirano i provjereno saznanje o neemu, postignuto metodinim, paljivim i savjesnim istraivanjem i razmatranjem. istraivanjem pak zovemo sistematsko traganje za injenicama iz kojih se mogu izvui izvjesni nauni principi i zakonitosti. Prema tome, nauku, u stvari, ine rezultati, zakon do kojih se dolazi putem istraivanja. Enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda Nauka (znanost), sistematizirana i argumentirana suma znanja u odreenom historijskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se dolo svjesnom primjenom odreenih objektivnih metoda istraivanja (Enciklopedija JLZ, Vol. IV., p. 487)

World Book Encyclopedia: Nauka pokriva iroko polje znanja koje se bavi (p)osmatranim injenicama i odnosima izmeu tih injenica. (WBE, Vol. S, p. 139)

Neto ira definicija: Nauka je sistematsko i metodsko istraivanje i znanje u kome svako poreenje mora biti zasnovano na dovoljnim i relevantnim racionalnim razlozima, a njihovo vaenje za predmet na koji se odnose mora biti potvreno ili primjenjivou ili uspjenou predvianja buduih dogaaja ili vjerodostojnim historijskim dokumentima i svjedoanstvima ili eksperimentalnim postupcima koji se poduzimaju prema ve usvojenim principima.

ZNANJE!!!!! Mogue je navoditi jo mnogo drugih definicija, ali primjetiemo u svakoj od njih barem nekoliko kljunih elemenata. U svakoj od navedenih definicija pojavljuje se pojam ZNANJE. Uostalom, u veini jezika s kojima se susreemo u nae doba, a tako je bilo i ranije premda u neto ogranienijem obimu, nauka se prvenstveno i shvata kao ZNANJE. Terminus generis Termin koji je danas u dobroj mjeri u najiroj upotrebi i koji ima gotovo generiku terminoloku vrijedost (terminus generis) izvodi se iz osnovice latinske rijei SCIENTIA, -AE, odnosno iz korijena SCIENS, -SCIENTIS, a jo dalje ga nalazimo u glagolu SCIRE ZNATI. U doslovnom i tom izvornom znaenju stoji i grka rije EPISTEME ZNANJE, ali se ovaj termin donekle koristi u neto drukijem smislu od latinske inaice 'SCIENTIA' Latinska osnova SCIENZA [iencia] italijanski, SCIENCE [sijans] francuski, 1

SCIENCE [sajens] engleski CIENZIA [siensija] panjolski

Germanska osnova WISSENSCHAFT njemaki, WETENSCHAP holandski/nizozemski, VETENSCAP vedski. Upotreba u slavenskim jezicima NAUKA i ZNANOST Rije nauka susreem u ruskom, ekom, poljskm, bugarskom, makedonskom, srpskom i bosanskom jeziku; dok u slovenakom i hrvatskom nailazimo na znanost. Vrijedi spomenuti da u poljskom imamo dva termina: naka i wiedza. Rjenik karakteristine leksike u bosanskome jeziku Alija Isakovi: pouka, naobrazba, saznanje, uenje, naukovanje; znanost /scientia/ (Isakovi, Rjenik karakteristine leksike u bosanskome jeziku, p. 272) Viestruka upotreba i znaenje naunik, znanstvenik nauenjak =uenjak rije naunik u hrvatskom ima znaenje onog koji ui, zanat, obrt, uenik u privredi, egrt (Rjenik Matic, Tom 3, p. 653), ta je, onda, pravilan termin? a) sistem znanja o zakonitosti razvitka prirode, drutva i miljenja, znanost. b) (obino mn.) posebna oblast tih znanja, drutvene nauke, prirodne nauke, humanistike nauke; pouka, lekcija, nauk; mn. kolovanje

Vuk Karadi navika nauka je jedna muka, a oduka trista muka (navedeno prema Vuku Stefanoviu Karadiu i njegovom Rjeniku), to odgovara onoj narodnoj bez muke nema nauke (Rjenik Matic, p. 651). Neki izrazi u upotrebi ii na nauke (arh.) poi u srednju ili viu kolu. ovjek od nauke naunik, uenjak. naukovanje uenje zanata, obuavane, uenje, kolovanje nukovina plata koju daje ak uitelju za uenje, kolarina. nukovni nauni, kolski, nastavni. Jo jedna definicija Nauka je zbir sistematiziranih istina do kojih se dolazi otkrivanjem inilaca i pojava u pojedinim granama razvitka prirode i drutva i utvrivanjem zakonitosti meu njima. Nauka o naukama 2

Genadi M. Dobrov, Nauka o nauke: Vvedenie v obee naukoznanie (Kiev, 1966.), Genadi M. Dobrov, Nauka o naukama: Uvod u opte poznavanje naunih delatnosti, Zavod za izdavanje udbenika Srbije, Beograd, 1970. Naukoznanost' Prevodilac, izvjesni Jugoslav Rajkovi, je za ruski termin naukoznanie upotrijebio svoju kovanicu naukoznanost (p. 4), te time, valjda, pokuao pomiriti i jednu i drugu rije i sklopiti je u jednu, kao to je to 1907. uradio onaj austrougarski inovnik sklapanjem termina srpskohrvatski jezik, (kasnije poznat i pod varijetetom ravnopravnog znaenja i upotrebe hrvatskosrpski jezik), a ukidanjem ili sklanjanjem u stranu naziva bosanski, hrvatski i srpski jezik

Metanauka Dobrov: To je nova disciplina koja bi za predmet svog prouavanja imala samu nauku, dakle, koristio bi se u danas prihvatljivijem terminu METANAUKE

Razni prijedlozi: SCIENCEOLOGY POZNAVANJE NAUNIH DISCIPLINA EPISTEMOLOGIJA (po prijedlogu opet jednog Poljaka, Tadeusza Kotarbinskog, Warszawa, 1964.) TEORIJA NAUKE, dok sam Dobrov prednost nazivu OPTA NAUKOZNANOST (Dobrov, p. 21).

John Desmond BERNAL: U knjizi Social Function of Science (Drutvena funkcija nauke, London, 1939.) formulirao je problematiku tog novog pravca i ukazao na puteve kojima bi trebalo krenuti u razradi ove ideje Powell, Kapitsa, Sing, Blackett, Price, Snow, Peel Zbornik u ast Johna Bernala 1964. godine je utvrdio termin Science on Science nauka o naukama ili Znanost o znanosti, koji je Dobrov pretvorio u naukoznanost (Dobrov, p. 22) uz pomo prevodioca Jugoslava Rajkovia. Nauka i znanost: Poetkom 1960-tih godina profesor Vladimir Filipovi iz Zagreba je pokuao dati terminu nauka ono najire znaenje, koje smo ve pominjali scientia, epistme, dok je znanost definirao kao njenu manju, uu disciplinu, recimo u znaenju koje se javlja kada govorimo o neemu to spada u biotehnike znanosti, humanistike znanosti i sl. (V. Filipovi, 1962).

Herbert SPENCER Nauka je organizirano znanje Osnovna podjela: PRIRODNE NAUKE DRUTVENE NAUKE

World Book Encyclopedia: matematika i logika, fizike (fizikalne) nauke, 3

nauke o ivm biima, nauke o ivom /life sciences/, drutvene nauke (social sciences) (WBE, Vol. 17, p. 139)

Fizikalne ili fizike nauke : astronomija hemija geologija metorologija fizika Bioloke ili nauke o ivotu: Mogli bismo ove nauke grubo podijeliti na: botaniku ili nauku o biljkama ili biljnom svijetu zoologiju ili nauku o ivotinjama

U ovu vrstu nauka spadaju i: medicina sa nizom disciplina kao to su anatomija, fiziologija i sl. genetika, molekularna biologija paleontologija taksonomija bakteriologija ornitologija ili nauka o pticama ihtiologija ili nauka o ribama, itd. Drutvene nauke: istrauju pojedince, grupe i institucije koji ine ljudsku zajednicu. One su fokusirane na ispitivanje odnosa meu ljudima i interakciju izmeu pojedinaca i nihovih porodica, vjerskih ili etnikih grupa i zajednica, te svih drugih drutvenih skupina ili podskupina. Naunici iz ovih grana nauka nastoje da utvrde i razviju ope zakone ljudskog ponaanja. Neke grane u ovoj podjeli: antropologija pravo ekonomija politologija ili politike nauke psihologija sociologija A knjievnost i lingvistika? U ovoj klasifikaciji nigdje ne spominju ni knjievnost (literatura) ni lingvistika ili jezikoslovlje ili nauka o jeziku Knjievnost? LITERARY SCHOLARSHIP NAUKA O KNJIEVNOSTI ZNANOST O KNJIEVNOSTI, (LITERATURWISSENSCHAFT )

ili

ak

KNJIEVNOZNANSTVO

Lingvistika 4

Lingvistika je nauno istraivanje jezika. Lingvisti nastoje odgovoriti na pitanja o jeziku, kao to su kako se jezici mijenjaju i zatom rijei znae to znae. Lingvisti prouavaju i svoje jezike i jezike koje ne govore. (WBE, Vol. 12, p. 295)

LINGUA, LINGUAE jezik Linguistique (francuski) Linguistics (engleski) Sprachenwissenschaft (njemaki) (ruski) DIJELOVI FILOLOGIJE: FONETIKA MORFOLOGIJA SINTAKSA SEMANTIKA LEKSIKOLOGIJA PSIHOLOINGVISTIKA SOCIOLOINGVISTIKA UPOREDNA (KOMPARATIVNA) LINGVISTIKA, itd. FILOLOGIJA: (H)istorijski uzev, on je upotrebljavan tako da je obuhvatao ne samo knjievna i lingvistika poruavanja ve i prouavanja svih proizvoda ljudskog uma (Wellek-Warren, Teorija knjievnosti, p. 58). Boekh Encyklopdie und Methodologie der Philologischen Wissenschaften Enciklopedija i metodologija filolokih nauka/znanosti (1887.) Prouavanje jezika i knjievnosti: Boeckh je filologiju definirao kao znanje o poznatom i otuda kao prouavanje jezika i knjievnosti, umetnosti i politike, religije i drutvenih obiaja. (Wellek-Warren, Teorija knjievnosti, p. 58). Dananja upotreba Danas, s obzirom na njenu etimolologiju i velik deo stvarnog rada strunjaka, filologija se esto shvata kao lingvistika, naroito kao istorijska gramatika i prouavanje preanjih formi jezik. Poto taj izraz ima tako mnoga i divergentna znaena, najbolje je da ga odbacimo (Wellek-Warren, Teorija knjievnosti, p. 59). METODOLOGIJA: U naslovu pomenutog Boeckhovog djela nalazi se jo jedna kljuna rije za naa razmatranja. Ta rije je METODOLOGIJA. Ona se, uostalom, i nalazi na prvom mjestu naziva ovog predmeta: METODOLOGIJA I TEHNIKA NAUNOG RADA.

ta je, zapravo, METODOLOGIJA?

Treba odmah uoiti razliku izmeu METODOLOGIJE i METODA METOD(A) Metod je nain istraivanja koji se primjenjuje u nekoj nauci. On je nerazdvojni, sastavni dio njene istraivake djelatnosti. Samo bi jedna mrtva nauka u kojoj su se prestala postavljati nova pitanja, koja vie ne nastoji da usavri svoja znanja mogla da bude bez metoda, bez istraivakih postupaka pomou kojih treba doi do novih saznanja (Vojin Mili, Socioloki metod, Nolit, Beograd, 21978, p. 16.) ZNAAJ METODE Metod(a), pored istraivakog ima i operativni i konstitutivni znaaj za nauku. Zbog takve svoje uloge, nije rijetka pojava da u nekoj nauci postoji vie metoda i razliitih shvatanja o najrazumnijem nainu organiziranja naune djelatnosti. Ta shvatanja proistiu iz razliitih opih teorijskih stajalita, ali i iz razliite prirode problema, naroito ako se uzme u obzir neka struja ili ak kola u nauci. BITNI ELEMENT SVIH NAUNIH TVRENJA Svako nauno tvrenje moe biti osporeno ili opovrgnuto. To znai da neko tvrenje, ili tvrdnja, ima veu vjerodostojnost ukoliko su izvreni SVI pokuaji da se ono opovrgne, pa se dolo do spoznaje da su ba svi zavrili neuspjehom. JAVNOST NAUNIH TVRDNJI U tom poduhvatu su se (is)koristili razliiti, ponekad potpuno suprotstavljeni nauni metodi. Svaki nauni rad, svaka nauna tvdnja podlijee preispitivanju, popravljanju ili usavravanju. S druge strane, sva nauna tvrenja moraju biti JAVNA, dakle mogua i dostupna svim potencijalnim osporavateljima ili opovrgateljima. NAUKA O METODAMA METODOLOGIJA je nauka o metodama, odnosno o nainu naunog istraivanja. Kod mnogih autora koji su se bavili prouavanjem metoda i metodologije moe se vidjeti jedno od jo uvijek prilino rasprostranjenih miljenja da je METODOLOGIJA grana LOGIKE. To je logika disciplina, koja prouava metode, razvija logika naela, nastoji da sistematizira i ocijeni istraivako iskustvo ili iskustva neke nauke, te je mnogo samostalnija u odnosu prema osnovnoj istraivakoj djelatnosti. PRIMARNA FUNKCIJA Njena primarna funkcija se sastoji, prema Miliu, u logiko-epistemolokoj kritici itave naunoistraivake prakse u svim njenim logikim, tehnikim, organizacijskim i strategijskim aspektima. (Mili, Socioloki metod, p. 18). FILOZOFSKE KATEGORIJE Ovdje se susreemo sa kategorijama koje su svojevremeno poele da se razvijaju u okviru antike grke filozofije, te iji je znaaj kontinuiran do naih vremena. Rije je o GNOSEOLOGIJI, EPISTEMOLOGIJI i, konano, LOGICI. 6

GNOSEOLOGIJA U osnovi termina gnoseologija nalazi se grka rije gnsis, gnseos to znai spoznaja. Gnoseologija i jeste ispitivanje mogunosti saznanja objektivnog svijeta ili stvarnosti. Ona ujedno razmatra i osnovna naela, oblike i kriterije ljudskog saznanja, njegove stvarne domete i granice. EPISTEMOLOGIJA Epistemologija dolazi od grke rijei epistme, to oznaava znanje. Ona je ui dio teorije saznanja i ograniava se na ispitivanje naunog saznanja. Ne treba, naravno, pretpostaviti da je nauka jedini, pa ak ni kljuni, oblik ljudskog saznavanja. Saznavati moemo i kroz filozofiju, umjetnosti, prostim zapaanjima, pa ak i putem neeg to se obino naziva zdravi razum (mens sana). Epistemologija ispituje logike mogunosti, osnovna naela naunog saznanja, te se s razlogom moe rei da je epistemologija teorija naunog saznanja. LOGIKA Logika je grana filozofije. To je nauka o oblicima valjane (pravilne, ispravne, tane) misli i metodama saznanja. Logika sa metodologijom je jedna od osnovnih filozofskih disciplina. Logika potie od grke rijei lgos to moe imati mnotvo znaenja, od kojih bismo mogli spomenuti govor, razum, miljenje ili prosuivanje. To je vrsta nauke o principima miljenja. GRKI MISLIOCI: U irem smislu logika je uope neka struktura,zakonitost po kojoj se neto dogaa u objektivnoj stvarnosti. Osniva logike u historijsko-filozofskom smislu u evropskoj civilizacijskoj ravni je Aristoteles iako ima i drugih grkih mislilaca bez ijeg se doprinosa ne bi moglo govoriti o razvoju logike i logikih kategorija u to vrijeme. Dovoljno je spomenuti Heraklitosa, Demokritosa, sofiste, pripadnike megaransko-stoike kole, a naroito Sokratesa. ANALITIKA Bitni dio Aristotelesove logike je analitika. Ona ukljuuje ispitivanje osnovnih formi miljenja (pojma, suda, zakljuka) i utvrivanje pravila po kojima bi miljenje trebalo da se obavlja. FORMALNA LOGIKA Aristotelesova logika je, prije svega, formalna. U kasnijim stoljeima, u doba Zenona i Hrizipa, ona postaje zasebna filozofska disciplina. Tada se poinje dijeliti na: RETORIKU i DIJALEKTIKU (koja odgovara formalnoj logici). SKOLASTIKA U doba starijih peripatetiara i Rimskog carstva, formalna logika se uspostavlja kao zaseban termin. U srednjem vijeku, u doba skolastike, logika u najveoj mjeri postaje okotala, okamenjenja ili formalizirana. Ona sve vie slui kao instrument izlaganja i dokazivanja vjerskih dogmi, a sve manje kao spoznaja objektivne istine. Potkraj Srednjeg vijeka, a osobito u doba renesanse, skolastika, a posebno aristotelesovska silogistika, doivljavaju opu kritiku. Bacon i Descartes Dva mislioca, Francis Bacon i Ren Descartes (Renatus Cartesius), odbacuju aristotelesovsku silogistiku i postavljaju zahtjeve za novim metodom spoznaje. INDUKTIVNA LOGIKA Bacon zasniva novu INDUKTIVNU logiku, koja utvruje principe EKSPERIMENTALNOG istraivanja novih istina, za razliku od DEDUKTIVNE logike, koja se bavi isto formalnim dokazivanjem ve poznatih sudova. 7

NOVA METODA NAUNE SPOZNAJE Descartes izgrauje novu metodu naune spoznaje, koja je i induktivna i deduktivna, i empirijska i racionalna, a u sebi sadri mnoge elemente dijalektike.

Mislilac 17. stoljea: Ren Descartes roen je 31. marta/oujka 1596. u seocetu Le Haye (Le Ej) - danas mjesto nosi naziv Descartes - u pokrajini Touraine (Turena) u porodici imunog seoskog plemia. Umro je 11. februara/veljae 1650. godine u Stockholmu gdje je proveo posljednje godine ivota na poziv vedske kraljice Christine, jedne od najmonijih vladarica tog vremena. kolovanje kod jezuita Descartesov otac Joachim odabrao je svome sinu kolu, odluivi se za jezuitski koled u La Flcheu (La Fleu), gdje je djeak izvanredno dobro nauio klasine jezike - grki i latinski - kao i sve drugo to je bilo predvieno programom. Ali vie od svega briljirao je u geometriji, koja mu se inila najznaajnijim podrujem djelatnosti ljudskoga duha. Studentske godine Zavrivi koled kod jezuita Descartes je nastavio kolovanje na niverzitetu u Poitiersu (Poatije), gdje je primio diplomu civilnog i kanonskog prava 10. novembra/studenog 1616. godine. Studentske godine je izgleda proivio kako i dolikuje imunijim studentima punog depa i glave - provodio se i lumpovao, volio lijepe ene, jahao i maevao se. Upoznaj pa (pro)sudi U koli onoga vremena bio je uvijek meu najboljima i postigao je u nauci sve to se moglo. S druge strane upoznao je svakodnevni ivot mladog svijeta potujui maksimu: upoznaj pa (pro)sudi. Upoznao je i donio odluku bez osude drutva koje je napustio. ivot tog drutva uinio mu se praznim i dosadnim Godine u vojsci eljan novih saznanja, stupio je u vojsku. Upoznao je vojne vjetine ali i sklopio poznanstvo s matematiarem I. Beckmanom, s kojim je raspravlao o mnogim pitanjima iz matematike, muzike, poezije i ezoterizma. Tih godina Descartes putuje izmeu Danske, Nizozemske i njemakih dravica izotravajui svoj duh i trpei iskuenja meu kojima je najuvenije ono koje proisteklo iz sekte Rua i krst (Rosenkreuzer ili Rosicrucians) Tri sna u noi uoi Svetog Martina, 10 - 11. novembra 1619. godine U treem snu nailazi na zbirku stihova pod naslovom Corpus Poetarum i na stih Quod vitae sectabor iter (Koji u put slijediti u svom ivotu?), a zatim na pjesmu koja je poinjala s Est et Non, pjesnika pitagorejca Ozona. Ova tri sna, svaki za sebe, uobliili su njegov filozofski i poetski put kroz tenju ka istini. Kartezijanstvo Od tog vremena upornou i disciplinom koja e kasnije kao filozofski i moralni stav biti po njemu nazvana kartezijanstvo Descartes je poeo studije iz razliitih podruja znanosti objedinjavajui ih vrstom logikom jednog od posljenjih univerzalnih mislilaca. Rasprava o metodi 1637. godine U uvenom akademskom sreditu u Nizozemskoj Leidenu (Lajdenu) objavio je 1637. godine svoje najpoznatije djelo Discours de la mthode (Rasprava o metodi), napisano na francuskom jeziku s dodacima Dioptrija, Meteori i Geometrija. 8

Kritika dotadanje spoznaje U svom djelu Discours de la mthode (Rasprava o metodi, 1637.); iznosi Descartes kritiku dotadanje filozofske i znanstvene misli, te ukazuje na potrebu revizije pojmova i metoda kojima su se gradile znanstvene teorije. Osnova spoznaje treba biti mogunost ovjeka da svojim umom donosi redu u prouavanje stvari, te onda pravilno zakljuuje. Prvo naelo Sve primati kritiki i kao istinu uzeti samo ono to se uouje jasno i razgovjetno (clare et distincte). Drugo naelo Svaki problem podijeliti u vie dijelova, da bi se lake dolo do rjeenja. Tree naelo Zakljuivati polazei od jednostavnijega prema sloenom i tako, kao po stepenicama, doi do spoznaje. etvrto naelo Provjeriti, inei ope preglede, da neto nije isputeno. Tri mentalne operacije: Njegovo tumaenje stoji na tri mentalne operacije na intuiciji, dedukciji i enumeraciji. Ove tri sposobnosti uma tvore na ljudski razumni sklop, na ratio. Intuicija obuhvata izravno shvatanje najjednostavnijih komponenti ('ili onoga to je po prirodi stvari jednostavno samo po sebi') nekog posmatranog subjekta. Dedukcija i enumeracija: Dedukciju Descartes ne shvata kao prostu silogistiku operaciju, nego kao proces gdje dolazi do nophodnih odnosa izmeu ovih jednostavnih stvari, dok je enumeracija proces ponovnog razmatranja ili pregledavanja, koji koristimo kad dedukcije postaju predugake, te na taj nain dovode u opasnost na krhki i pogrekama skloni sistem pamenja da poini greku. Jasne i odreene ideje Descartes polazi od ideja, koje um prepoznaje kao jasne i odreene. Ideje se mogu shvatiti i kao subjektivne impresije koje um prima iz raznih izvora. ovjek ne bi smio ii dalje od tih jasnih i odreenih ideja, pa se krajnji princip istine i sastoji, upravo, od jasnoe ideja. Samo su jasne i distinktne intuitivne impresije uma istinite. Za Descartesa su te jasne i distinktne intuitivne tvorevine upravo same misli (cogito), kao i ideja o ekstenziji, proirivanju. Operacije uma Polazei od poetne premise (jasne i odreene ideje), um otpoinje svoju diskurzivnu i deduktivnu operaciju, koje se iskazuju u drugom i treem principu. Drugo pravilo, koje moemo zvati analizom, upuuje na to da se temeljne, elementarne predstave moraju spojiti sa jasnim i odreenim idejama. Conclusio et enumeratio Tree pravilo, ili sinteza, ih predstavlja kao zakljuak (conclusio) koji proistie iz premisa. Konano pravilo (enumeratio ili potpuno nabrajanje u cilju konane provjere) naglaava da se ne smije ispustiti niti jedna karika u deduktivnom lancu, te da se svaki korak mora logiki izvesti, deducirati iz poetne premise, to jest iz jasnih i odreenih ideja Korak po korak Ako idemo korak po korak, iz jednog pravila ka slijedeem, dosegnuemo cjelovit sistem istina, od kojih je svaka jasna i odreena, jer svaka na jednak nain i u istoj mjeri istine uestvuje ve od prvog pravila u lancu kao jasna i odreene ideja. Metodika sumnja 9

 Descartes poinje sa tzv. metodikom sumnjom. To je ona vrsta sumnje koja e mu postati sredstvo pomou kojeg e doi do ispravnih, nesumnjivih, sigurnih stavova i istina. Po tome se on razlikuje od Skeptika, ija sistematska sumnja uvijek tu i ostaje, jer oni sumnjaju kako bi ostali u sumnji, a ne da je prevaziu. Sumnja u sve? ovjek moe sumnjati u sve impresije koje se nalaze unutar naih sposobosti saznanja, bilo da te impresije nama dolaze kao obina ula ili putem uma, intelekta. Moe se, naravno, sumnjati u doslovno sve ivo, ak i u najoiglednije matematike istine, jer se i one mogu shvatati kao rezultat zabludjelosti ljudskog intelekta pod uticajem naeg nepouzdanog duha, koji moe da prihvati i ono to se doima kao objektivno iracionalno u krajnje ispravnom, ili racionalnom vidu. Cogito, ergo sum Upravo sumnja ini da se u ovjeku budi najjasnija i nesporna sigurnost. ak i ako pretpostavimo da je cjelokupna sadrina nae misli pogrena, nesporna je istina da ja mislim. Pri tome, ovjek ne moe sumnjati a da ujedno i ne misli: tavie, 'ako ja mislim, ja time i postojim' -- "Cogito ergo sum." Temelj primarne realnosti Vrijednost izraza "Cogito ergo sum" poiva na tome da sumnja intuitivno predstavlja umu subjekt koji misli, dakle misleu supstancu. Potome se on razlikuje od sv. Augustina, kod kojeg "Si fallor, sum oznaava istinu dovoljno jaku da nadvlada opciju Skeptika. Za Descartesa je ovo temelj primarne realnosti, odnosno postojanja neega to se zove "res cogitans", iz ega slijedi svako dalje ispitivanje ili istraivanje. Filozofija kao znanost o miljenju Sa Descartesom filozofija prestaje da biva znanost bitka nego postaje znanost o misli ili miljenju (epistemologija). Umjesto da bitak uslovljava misao, sada misao uslovljava bitak, to je princip koji slijede manje-vie svi potonji filozofi. On dosee svoju punu svijest u djelima Immanuela Kanta i filozofije modernog Idealizma.

10

METODOLOGIJA METODA METODIKA

Slinosti i razlike METODA I ISTINA Descartes je posebnu panju posvetio METODAMA koje treba primjeniti da bi se dolo do novih ISTINA, do novih spoznaja, jer je kljuni zadatak naunog saznanja da upavo dOe do novih SPOZNAJA, do nove STVARNOSTI. METODA vs. METODOLOGIJA Sada je jasnije zato METOD/A i METODOLOGIJA nisu, a niti mogu biti izjednaeni. METODOLOGIJA je iri pojam i obuhvata sveukupnost metodskih postupaka koje primjenjuje odreena nauka ili grupa novih nauka s ciljem da se doe do novih spoznaja. Ponekad se tako naziva i skup metodskih postupaka koje je neki istraiva primjenio u svom istraivanju METODOLOGIJA vs. METODIKA Metodologija se ne smije brkati sa METODIKOM, koja moe znaiti sve postupke za svrsishodno provoenje nekog posla, a to obino se pod tim pojmom podrzumijeva dio pedagogije koji govori o pravilima, metodama predavanja, odnosno nastavnog procesa uope METODINOST Istraiva, odnosno i svaki nastavnik, treba biti METODIAN u svom poslu , to jest obavljati svoje istraivanje po unaprijed ustanovljenom rasporedu, planu, sistemu od kojeg se obino ne odstupa. METHODOS = put Pod naunim, znanstvenim metodama se uvijek ne podrazumijeva ista stvar. Jednom se pod njima oznaavaju logike forme, pa se nauna metoda izjednaava s logikom. Drugi put se ovim izrazom oznaavaju ope teorije nauke, pa se govori o funkcionalnoj metodi, dijalektikoj metodi, strukturalistikoj metodi i sl. Trei put se naunim metodama oznaavaju metode prikupjlanja podataka kao to su: promatranje anketa i analiza sadrine. (Miroslav Vujevi, Uvoenje u znanstveni rad, Iinformator, Zagreb 1988. pp.1-2) KLASINI PROBLEMI LOGIKE TEORIJA POJMA DEFINICIJA SUD ZAKLJUAK DOKAZ REZULTATI LOGIKIH ISPITIVANJA NAUNIH ZAKONA, TEORIJA I SISTEMA TEHNIKA NAUNOG ISTRAIVANJA Uporedo sa logikim okvirom naunog istraivanja, metodologija ispituje i takozvanu TEHNIKU NAUNOG ISTRAIVANJA, tj. sva konkretna sredstva koja se upotrebljavaju u nauci da bi se u odreenim logikim i teorijskim okvirima dolo do novih saznanja . U tom smislu je metodologija i HEURISTIKA (HEURISKO naem izraunavam, izmislim), tj. nauka o metodama istaivanja novih spoznaja, vjetina pronalaenja istine. 11

ISTRAIVANJE je sloeni proces povezivanja miljenja i iskustva u kojem se u teorijskom dijelu vodi rauna o ispravnosti miljenja a u empirijskom dijelu o ispravnosti praktinog postupanja. Gian Antonio Gilli Istraivanje je: SPOZNAJNA DJELATNOST analize i rasuivanja, koja se zbiva u praksi na jednom PRAKTINOM I STVARNOM problemu PRETHODI odreenom ZAHVATU u stvarnost (Gilli, Kako se istrauje. p.12) FOND NAUNOG ZNANJA Svaka nauka raspolae sa veim ili manjim fondom znanja. Ona se nalazi na vrlo razliitom stupnju oposti ili generalizacije . Elementarni dijelovi fonda su: TEORIJE ZAKONI HIPOTEZE ISKUSTVENA UOPAVANJA INJENINI MATERIJAL IZVORNA GRAA TEORIJA Danas teorija podrazumijeva sistem znanja ili shvaanja o nekoj pojavi ili skupini pojava zasnovan na uoavanju njihove bitne zakonomjernosti, nauno uopeno objanjenje ili interpretaciju odreenog iskustva iz jednog principa, ili neke temeljne znanstvene programe neke discipline TEORIJSKI SISTEMI: UI TEORIJSKI SISTEMI JEDINSTVENI TEORIJSKI SISTEM

VRSTE ISTRAIVANJA: TEMELJNA, BAZINA, FUNDAMENTALNA ISTRAIVANJA PRIMJENJENA, APLIKATIVNA ILI APLICIRANA ISTRAIVANJA

GENERALIZACIJA: U naunom istraivanju, na osnovu reprezentativnog broja iskustvenih doivljaja, na organiziran nain razmiljamo tako da primamo vanjse podraaje, da odvajamo bitno od nebitnog, da nebitno zanemarimo (APSTRAHIRAMO), a bitno uopavamo (GENERALIZIRAMO). Na taj nain dolazimo do naunih i zajednikih obiljeja svih pojava odreene vrste. Nauno istraivanje traga za zakonomjernim obiljejem mnotva pojedinanog. Njegovo osnovno obiljeje je GENERALIZACIJA (Vujevi, p. 14.) 12

Brkanje pojmova izmeu naunog i strunog rada Struna znanja i istraivanja predstavljaju prvu etapu naeg intelektualnog rada. Ona potiu iz svega onog to saznamo u koli, iz predavanja i udbenika, te druge raspoloive literature ili izvora. U ovoj vrsti istraivanja ne postoji neposredna veza izmeu iskustvenih doivljaja i spoznaje koja ih objanjava. U svijetu ima mnogo ljudi koji dosta znaju, ali njihova znanja nemaju ovu prijeko potrebnu vezu koja odvaja naunike od strunjaka. Logika struktura strunog rada Ovo ne znai da struni rad treba potcjeniti ili omalovaiti. Njegova logika struktura je slina naunim istraivanjima, a esto im i neposredno prethode. U mnogim su se podrujima struna istraivanja afirmirala, dobila specifian naziv. U medicini su to PRETRAGE, u pravu ISTRAGA (ISTRANI POSTUPAK), a u pedagogiji ISPITIVANJE. Specifina struna istaivanja U nekim podrujima su dobro razvijena, ali nemaju specifino ime. Obino se zovu DIJAGNOSTIKA, u psihologiji PSIHOMETRIJA, u ekonomiji EKONOMETRIJA, u sociologiji se pod SOCIOMETRIJOM, podrazumjeva tek jedna metoda, a postoji i SCIJENTIMETRIJA, dakle ona istraivanja koja se bave mijenjanjem naunih metoda i postupaka i njihovom frenkventnosti u naunim istraivanjima i radovima. Kvalitet kao mogue mjerilo Struna istraivanja su ea prirodnim i tehnikim nego u drutvenim naukama kada se uporedi njihova koliina (ne i kvalitet). Problemi nastaju upravo kod primjene pogrenih kriterija za ocjenu nekog rada. esto se u praksi neki kvalitetni rad svrstava u nauni, a manje kvalitetni u strune radove. Zaboravlja se da se radi o dvije razliite vrste istraivake vrste aktivnosti. Cilj naunog i strunog rada Cilj naunog rada je otkrivanje zakonitosti, a strunog rada konkretizacija zakonitosti, (dijagnoza). Time se ne dovodi u pitanje kvalitet jednog ili drugog, jer i struni rad moe biti kvalitetniji od naunog. Nauni rad moe biti okrenut i nainu provjeravanja istinitosti izvjesnih naunih sudova i miljenja. Ona mogu potvrditi ili osporiti nauni rad, ali se i to smatra naunim radom. OTKRIE VS. IZUM TEHNIKO ISTRAIVANJE ima potencijalnu instrumentalnu, praktinu vrijednost. Cilj naunog istraivanja je OTKRIE, a tehnikog IZUM. Tehniko istraivanje vodi rauna o efikasnosti izuma, takoe u procesu povezivanja miljenja i iskustva. Izum je samo plod ljudskog uma koji se potvrdio u praksi, u stvarnosti i koji se materijalizirao. PROTOTIP U tehnikim istraivanjima esto se koriste modeli. Usavreni model, iz niza pokuaja, postaje PROTOTIP, ili IDEALNI TIP. On najee dobija svoju iroku primjenu u praksi i time najee opravda neka ulaganja. TEHNIKA NAUNOG RADA: To je vjetina obavljanja nekog posla, vjetina umijee rukovanja izvjesnim elementima, ujedno i spretnost u radu, odnosno skup pravca o izvoenju i obavljanju nekog posla. Ona je zanat u najljepem znaenju te rijei.

13

ISTRAIVAKI PROCES
ISTRAIVANJE je sloeni proces povezivanja miljenja i iskustva u kojem se u teorijskom dijelu vodi rauna o ispravnosti miljenja a u empirijskom dijelu o ispravnosti praktinog postupanja. VRSTE ISTRAIVANJA: TEMELJNA, BAZINA, FUNDAMENTALNA ISTRAIVANJA PRIMJENJENA, APLIKATIVNA ILI APLICIRANA ISTRAIVANJA Istraivanja moemo podijeliti po njihovom nainu i po cilju na: 1) NAUNA, ZNANSTVENA ISTRAIVANJA 2) STRUNA ISTRAIVANJA 3) TEHNIKA ISTRAIVANJA 4) AKCIJSKA ISTRAIVANJA

ISTRAIVANJE: NAUNO + TEHNIKO + STRUNO ISTRAIVANJE VODI KA PROMJENI = OTKRIE + IZUMU = DIJAGNOZA + STRUNOJ AKTIVNOSTI

ISTRAIVAKI PROCES: Proces istaivanja je kompletna istraivaka aktivnost, koja se, pored odgovarajue primjene metoda miljenja, teorije i metoda empirijske verifikacije koristi i veim brojem aktivnosti koje pomau dolaenju do nove spoznaje. Razliit odnos prema krajnjem rezultatu naunog istraivanja: NEUTRALNI PRISTUP AKTIVISTIKI PRISTUP NEUTRALNI STAV Po miljenju preteno marksistikih usmjerenih mislilaca koji su se bavili metodologijom nauke i istraivakog procesa (Gilli, Peujil) neutralni stav ima za cilj samo da spozna novu istinu, a ne da se sutina mijenja. Po njima to nije dovoljno. KRITIKA NEUTRALNOG PRISTUPA Njegovi pobornici zadravaju, kau kritiari neutralnog pristupa, petrificiraju postojee drutvene odnose, odnosno dominaciju jedne grupe ili klase na vlasti, dakle odrava se trajni status quo. TEHNICIZAM 14

 Neutralni pristup onemoguava slobodu istaivakog procesa i razvitak nauke openito, ili se pak usmjerava u pravcu koji odgovara vladajuim slojevima. Tu se nerijetko istie TEHNICIZAM, odnosno sve vea dominacija upotrebe maina koje onemoguavaju pristup irem krugu ljudi u podruju nauke, a time i mogunost da ovladaju rezultatima naunih istraivanja. OSLOBAANJE OVJEKA Nauka se vrti u krug, odnosno nema mogunosti da uini kvalitetne pomake, tzv. dijalektike skokove, koji po zagovornicima aktivistikog pristupa, neophodno proiruju ljudsku spoznaju i omoguavaju oslobaanje ovjeka od prirode i drutvenih stega ZAGOVORNICI NEUTRALNOG PRISTUPA Zagovornici NEUTRALNOG pristupa (lord Ralf Darendorf) odbacuju ovaj utilitaristiko prakticistiki pristup smatrajui da se radi o nesporazumu, o zamjeni teza . Oni, ini se, ne odbacuju potrebu aktivnog mijenjanja stvarnosti nego ISTIU strou disciplinu u metodolokom postupku koji dovodi do nove spoznaje, a iza koga je mogue i mijenjanje stvarnosti. UTICAJ NARUIOCA POSLA Zato su aktivistiki zagovornici donekle u pravu? Upravo kad trae veu samostalnost i slobodu u istraivanju i mogunost da se na istraivaa ne utie samom injenicom da NARUILAC POSLA raspolae sredstvima, instrumentima, opremom i jasno definiranim ciljem koji moe limitirati VALIDNOST naunog istraivanja. To je realnost naeg svijeta, jer neka idealna zajednica naunika koja bi uivala blagodati bavljenja tzv. istom naukom nije mogua u uvjetima ovakve drutvene stvarnosti. Dvije bitne faze u istraivakom procesu: IDEJNI PROJEKAT ISTRAIVANJA IZVEDBENI PROJEKT ISTRAIVANJA Idejni projekt: Idejni projekt je dokument pomou kojeg istraiva eli upozoriti na vanost istraivanja odreenog problema i korist i cijenu tog istraivakog napora. Njime istraiva eli osigurati materijalne drutvene uvjete za istraivanje problema. U njemu se iznosi problem i iznose argumenti u prilog potrebi izvoenja istraivanja. KONKRETNA SITUACIJA To zavisi od konkretne situacije i od potencijalnog naruioca posla. Ako se obraa naunoj instituciji, teite je obino na teorijskom aspektu problema. Ako je rije o tzv. proizvodnim institucijama, teite je obino na instrumentalnoj vrijednosti spoznaje, odnosno praktinoj, upotrebnoj vrijednosti istraivanja. SLOBODNA ISTRAIVANJA Da bi se izbjegle opasnosti limitiranja naunih istraivanja u svakom pogledu, uvodi se i pojam SLOBODNIH ili SLOBODNO PROGRAMIRANIH ISTRAIVANJA. U njima istraiva sam odreuje predmet i cilj istraivanja, ak se istrava svjesno ponekad stavlja u ulogu SAMONARUIOCA kako bi mogao postii cilj koji je pred sebe postavio. IZVEDBENI PROJEKT ISTRAIVANJA:

15

 Kada drutvena sredina ili NARUILAC POSLA, ko god to na kraju bio, prihvati idejni projekat i kad se osiguraju drugi uvjeti, prilazi se izradi IZVEDBENOG projekta. U njemu se detaljno razrauju aktivnosti i poslovi koje treba provesti u toku istraivanja. Te su aktivnosti od viestruke koristi: PREGLED I POBOLJANJE ZAMISLI: Omoguuju istraivau pregled misli i aktivnosti koje treba obaviti u toku istraivanja.

Izvedbeni projekt omoguava poboljavanje zamisli i aktivnosti, kao i uoavanje i otklanjanje slabosti. MATERIJALNI DOKUMENT I DOKUMENTACIONA PODLOGA Izvedbeni projekt je MATERIJALNI DOKUMENT koji omoguuje i drugim istraivaima da o njemu iznese svoje miljenje i time pomogne eventualnom otklanjanju tekoa i pogreaka . Izvedbeni projekt slui kao DOKUMENTACIONA OSNOVA na temelju koje e se izvoditi svi poslovi istraivanja, poevi od priprema istraivanja pa do objavljivanja naunog izvjetaja. FAZE PROCESA ISTRAIVANJA Pored objedinjavanja teorijskih i empirijskih aktivnosti, nauno istraivanje je artikulrano u VIE SPECIFINIH AKTIVNOSTI. O tome nema potpunog slaganja (o broju i vrsti tih aktivnosti), ali se u konkretnim istraivanjima moraju javiti uvijek iste aktivnosti. Svaka aktivnost koja se zasebno ispoljava kao specifina aktivnost posebno je izdvojena i razraena kao posebna faza. Takoer je odreen i redoslijed njihovog javljanja , ali to ne znai da se u svakom istraivanju moraju javiti sve aktivnosti i da njihov redoslijed ne moe biti i drugaiji. IRA SHEMA AKTIVNOSTI 1. IZBOR I DEFINIRANJE PROBLEMA ISTRAIVANJA 2. ODREIVANJE PODRUJA NAUNE ANALIZE 3. DEFINIRANJE POJMOVA I POJMOVNA ANALIZA 4. ODREIVANJE CILJEVA ISTRAIVANJA 5. POSTAVLJANJE HIPOTEZA 6. DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI 7. OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI 8. UTVRIVANJE NACRTA ISTRAIVANJA 9. IZBOR I RAZRADA METODA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA 10. PLANIRANJE I PROVOENJE TERENSKOG DIJELA ISTRAIVANJA 11. SREIVANJE I OBRADA PODATAKA 12. INTERPRETACIJA PODATAKA 13. PISANJE NAUNOG IZVJETAJA Teorijska + empirijska aktivnost = SINTEZA FAZE 1-5: TEORIJSKA AKTIVNOST FAZE 6-11: EMPIRIJSKA AKTIVNOST FAZE 12-13: SINTEZA TEORIJSKE I EMPIRIJSKE AKTIVNOSTI = NOVI KVALITET Ua shema 16

1. 2. 3. 4. 5.

DEFINIRANJE PROBLEMA PROUAVANJE DOSTUPNIH INFORMACIJA I INJENICA O PROBLEMU FORMIRANJE HIPOTEZE, ODNOSNO PREDLOENOG OBJANJENJA PRIKUPLJANJE DOKAZA IZNOENJE ZAKLJUAKA

DEFINIRANJE PROBLEMA (IZBOR TEME): Od dobro izabranog i definiranog problema u mnogome zavisi i izbor potrebnog instrumentarija, sam proces naunoistraivakog rada i ostale faze istraivanja. Pri tome treba voditi rauna da solidno izraen nauni rad uvijek donosi neto novo i predstavlja doprinos ukupnom ljudskom saznanju, ogromnoj riznici ljudskog znanja. Bez tog elementa, novoga i orginalnog doprinosa nauci, kad teko moe da dobije odreenje NAUNI karakter. PROBLEM(A): U osnovi znai: spominjem ili predlaem To je teorijsko ili praktino pitanje koje trai odreeno miljenje, odnosno nauni zadatak, ili zadau uope TEMA U osnovi znai: stav(ak) ili tvrdnja To je glavna misao neke rasprave, predmet rasprave, a u popularnoj predodbi se to uglavnom vezuje za neki zadatak, naroito onaj koji se radi u pisano obliku kao osnovni predmet razmatranja u nekom radu

Znaajna i relevantna tema Tema ne smije biti beznaajna i besmislena, odnosno nedovoljno relevantna za oblast prouavanja. Ona ne smije biti niti banalna niti ve toliko poznata i obraena da bi njeno definiranje samo vodilo izivjesnom preklapanju, ili ak naklapanju. Ni preuska ni preiroka tema Treba takoe voditi rauna da tema ne bude ni preuska ni preiroka. Ako se ve mora birati izmeu dva zla, onda je bolje da se u obradu uzme ui nego iri problem. Ui problem se moe temeljnije i svestranije prouavati, dok iri problem zahtijeva kako vie nemamo i materijalnih ulaganja, tako i posebne kvalitete istraivanja. Tu, prije svega, mislimo na sposobnost sinteze i bogatije iskustvo u obradi naunih problema Suoen sa preirokom temom... neiskusni istraiva e ponekad i nesvjesno, posegnuti za iznoenjem ve poznatih tvrdnji i miljenja, prepriavati tue postavke, a ne stvarati vlastite, pretjerano generalizirati i simplificirati, davati apriorna (nerijetko i tua) miljenja kao svoj orginalni doprinos nauci, izbjegavati dublje i solidnije ulaenje u problematiku, koristiti grau iz druge, tree ruke i sl. GORUA TEMA (BURNING ISSUE) Tema mora odraavati, mijenje u kojem se odreuje odnosno treba se odnositi na naki problem od interesa i koristi za savremenu teoriju i praksu neke naune discipline, grane ili oblasti: u idealnom sluaju, to moe biti GORUA TEMA (BURNING ISSUE) neke naune discipline povezane sa potrebama drutvene zajednice u datom trenutku. To, ne znai da se treba povoditi za aktuelnom 17

drutvenom modom koju diktiraju dominantni idealisti, klasno-socijalni ili drugi odnosi i interesi u nekom drutvu,

Potencijalni istraiva treba da posjeduje i: interes i ljubav za nauku sposobnost uopavanja i izvoenja opih zakljuaka, sudova i zakona razvijen kritiki duh samokritinost koja terba da ga odvrati od upadanja u predrasude bilo koje vrste intelektualno i naun potenje sposobnost i naviku za duge i strpljive napore Uz ove osobine, dodajemo i: 1. kandidatovu sklonost, afinitet prema odreenoj temi 2. stanovito iskustvo u obradi slinih naunih problema.

Zajedniko odreivanje teme Temu treba to je mogue bolje precizirati. Nekad to moe biti nekoliko reenica, a nekada i na stotine rijei. Formulacija ne smije biti pretjerano otra i zakovana. Mora se ostaviti mogunost da se neto u njoj modificira pa i promjeni nakon zavrenog istraivanja ako se za to ukae potreba. U idealnom sluaju temu zajedno odreuju istraiva i njegov mentor. Ona treba da bude rezultat obostranog sporazuma a ne nametanje od strane mentora ili nekritikog insistiranja od strane kandidata istraivaa. PROUAVANJE DOSTUPNIH INFORMACIJA I INJENICA: Ova faza poinje uvoenjem u materiju, obino itanjem nekoliko knjiga ili naunih lanaka iz oblasti vezanih za definirani problem. Dobra je praksa da se u ovoj fazi otpone sa izradom RADNE BIBLIOGRAFIJE, odnosno da se pristupi sistematkoj organiziranoj obradi dostupnih informacija i injenica o datom problemu. OVDJE UKLJUUJEMO I: izradu neke vrste podsjetnika u koji se unose neposredni zadaci, pitanja od opeg i pojedinanog interesa, identificiranje izvora potencijalne grae, pregled dostupne literature i njena primarna obrada (kljuni termini ili rijei iz date oblasti, relevantni podaci, suavanje interesa na samu temu ili problem, knjige koje se naslanjaju na temu ali nisu jo indentificirane kao stvarni izvor grae i sl.); razgovor i konsultacije sa postojeim strunjacima iz date oblasti koji mogu pruiti praktian i koristan savjet i sl. DOBRO JE USPOSTAVITI I neku vrstu radnog dnevnika, posebnu svesku ili rokovnik u koji e se unositi sve to je u vezi sa obradom teme. Takav dnevnik ili sveska mogu biti od velike pomoi u svim fazama istraivanja, a naroito u odreivanju prvih skica samog istraivanja, odnosno sumarnog plana rada u cjelini i po odreenim fazama. Taj plan je neka vrsta putokaza u raznim etapama istraivanja, a naroito u fazi prikupljanja dokumentacije . Ovaj prvi plan slui za sistematsko organiziranje istraivanja, a u konanom izhodu on e postati instrument za metodino i argumentirano izlaganje prikupljene grae i rezultata istraivanja.

18

FORMIRANJE HIPOTEZE HYPOTHESIS = Prijedlog, osnova, izgovor, izlika, temelj, pretpostavka TA JE HIPOTEZA? Hipoteza je logiki termin koji oznaava sud za koji pretpostavljamo da je istinit kako bismo pomou njega mogli tumaiti i izjanjavati niz odreenih injenica. Kad postavljamo takav princip za objanjavanje injenica, time ispunjavamo praznine u iskustvenim vezama i odnosima. Pretpostavljajui odnose, razloge, uzroke, zakonitosti, ili neku metodu injenicama, omoguavamo shvaanje pravilnosti nekog zbivanja. Hipoteza ima karakter vee ili manje vjerovatnoe u zavisnosti od toga kako se pertpostavljena veza moe iskustveno potvrditi i praktino verificirati. NAUNA HIPOTEZA Njen se kvalitet sastoji u pokuaju da se objasne, sloe u cjelinu, odnosno, organiziraju poznate injenice iz kojih e se izvui novi kvalitet predvianjem nove spoznaje, nove istine. Kada se nauna pretpostavka u cijelosti promjeni i dokae i u svemu poklapa sa injenicama podastrtim u cilju njenog dokazivanja, ona postaje nauna teorija ili nauni zakon. Pojedine dobre (plodne) hipoteze otvaraju dalje mogunosti istraivanja. PRIKUPLJANJE DOKAZA Sakupljanje dokaznog materijala je usko vezano sa nizom praktinih, empirijskih aktivnosti. U nekim sluajevima se to postie izvoenjem eksperimenata na za to pribavljenoj opremi (naroito u prirodnim tehnikim naukama). U drugim, preteno drutvenim naukama potreban je znatan terenski rad i izrada vanih vrsta upitnika, anketa i slinog instrumentarija, biljeenja odreenih karakteristinih pojmova i sl. U dijalektologiji, npr., to znai obilazak odreenog geografskog prostora i biljeenje materijala (na magnetofonske vrpce ili druge vrste modernih informatikih medija: nosaa zvuka/slike kasete, CD, video, odnosno drugi zapisi, laserski magneti diskovi i sl.) TA JO SPADA U OVU AKTIVNOST? 1. prikupljanje pronalaenje relevantne grae, dokumenata, literature, te svake vrste naunih informacija (injenica, ideja, argumenata i zapaanja). 2. selekcija prikupljenih dokaza i njen raspored u istraivanju, njeno sreivanje i organiziranje u mislenu cjelinu. 3. iskoritavanje samo one grae, onih dokaza koji e podrati hipotezu i izdrati sud, ocjenu i eventualno osporavanje i kritiku naune javnosti. IZNOENJE ZAKLJUAKA 19

 Zakljuak istraivanja je ona prijeka potrebna nova sutina, nova vrijednost u naunoj spoznaji. Ona se ponekad mora zasnivati na istom logikom prosuivanju, dokazivanju, ponekad na statistikim tehnikama i njihovim rezultatima, pa i drugim elementima. Sve to slui da izvuemo zakljuke o rezultatima eksperimenata, terenskog rada, analiziranih injenica, odnosno grae u najirem smislu.

KAKAV ZAKLJUAK? Zakljuak mora biti jasan, jezgrovit, odbranjiv, preteno usredsreen na novi kvalitet spoznaje koji iznosi, a ne ba, neophodno, lakonski, kratak i zbijen U svakom pogledu ne smije biti konfuzan i kontradiktoran. treba biti orginalan i istinit, te da ne ostavlja prostor izrazitoj sumnji u njegovu tanost i pravinost DOSTUPAN JAVNOSTI On mora biti dostupan javnosti, dakle, treba ga objaviti kako bi posluio kao mogui poticaj onoj vrsti stvaralake sumnje koja ga moe ili opovrgnuti, pa time ponovo otvoriti mogunost nove spoznaje, ili pak potvrditi i time, bar za neko vrijeme, uspostaviti njegovu stvarnu validnost. Michael Faraday: TO WORK, TO FINISH, TO PUBLISH (Raditi, zavriti, objaviti) TO PUBLISH OR TO PERISH (objaviti ili nestati)

20

JEZIK ISTRAIVANJA
RAZINE NAUNOG JEZIKA Istraivanje u vremenu i ispred vremena Svako istraivanje koje se poduzima, realizira se na osnovu odreene predodbe o drutvenoj stvarnosti, koju istraiva, kao i drutvena grupa kojoj pripada, usklauje sa prostorom i vremenom u kojima djeluje. Samo u rijetkim sluajevima, istraiva ide ispred svog vremena i nastoji da svoje zamisli, svoje vizije svoja shvatanja stvarnosti dokae u svom istraivakom radu i onda te rezultate pokua podijeliti sa drugima, tanije uvjeriti druge u ispravnost svoje predodbe stvarnosti. Kopernikanski obrt U historiji razvitka nauke takvi sluajevi se pamte po preokretima koji izazivaju. Moda najpoznatiji meu njima je sluaj Nicolasa Copernicusa (Nikole Kopernika) i njegovo dokazivanje heliocentrinog sistema u odnosu na dotadanji geocentrini sistem koji vodi porijeklo jo iz radova egipatskohelenskog mislioca Ptolomeja. Ne udi, onda, to se izraz kopernikanski obrt, danas koristi za revolucionarno otkrie i promjenu koja to otkrie izaziva kao posljedicu. Specifini jezik istraivanja Onaj ko istrauje jednu odreenu stvarnost, to ne ini samo za sebe, radi sebe, nego i za mnoge druge koji mogu spoznati tu stvarnost samo posredstvom tog svjedoanstva. To predoavanje koje neki istraiva daje o onome to tvrdi i dokazuje o novoj spoznaji stvarnosti vri se jedino pomou i/ili posredstvom specifinog jezika, odnosno posredstvom niza IZRAZA, APSTRAKCIJA I POJMOVA putem kojih se reproducira, ili dovodi u vezu osobiti mehanizam drutvene stvarnosti. Neophodni poetni uslov Pri tome se moramo drati odreenih metodolokih pravila i postupaka, od kojih je uvijek najvanije ono da Samo ono istraivanje koje ispituje tano utvreni problem odreene stvarnosti, a ne neki problem izabran samo na osnovu sluaja ili samo na osnovu osobnih sklonosti, moe biti vjerno datoj stvarnosti. Naravno, to je samo neophodan i poetni uslov, prvi korak u sistematskom prouavanju neke stvarnosti. Jezik kojim se stvarnost predstavlja drugima Od jednake je vanosti, jezik kojim e se ta stvarnost predstaviti drugima. Moe istraiva biti vjeran stvarnosti otkrivajui njen stvarni, temeljni problem, ali ako ga izda sluei se pogrenom terminologijom, odnosno sluei se izrazima i pojmovima koji iskrivljuju stvarnost koju treba vjerno objasniti, opet neemo postii cilj. Bakonja fra Brne Sjetio se uvene scene kada predstavnik okupljenog bratstva, odaje priznanje pred ostalim saplemenicima uzoritom roaku fra Brni na visokoparan (i krajnje komian) nain tako da se iz njegovog govora teko ta moe razumjeti. Jedan od zadivljenih roaka priznaje da je malo ta razumio, a drugi ba nita, to u drutvenoj stvarnosti seljaka Dalmatinske Zagore kasnog 19. stoljea, koji opisuje Simo Matavulj u romanu Bakonja fra Brne, ima gotovo nekadanju magijsku vrijednost 21

Isprazni govor ili magija jezika Kao to u odreenim civilizacijama vra, ili aman upravo magijom jezika nastoji da ostvari ovjekovu nadmo nad prirodom, tako i ovaj isprazni govor treba makar donekle da dovede na slinu razinu umnoga fratra sa njegovim zaostalim roacima. TRI RAZINE NAUNOG JEZIKA: Ljudsko promiljanje stvarnosti i prenoenje iskustva drugim ljudima iskazuje se rijeima, veim sklopovima rijei u reenicama, kao i u vie povezanih reenica. Njihova upotreba podvrgnuta je odreenim pravilima koja odraavaju ustaljen i ureen nain kako bi se naznaili odreeni vidovi ili pojave stvarnosti. Nauni jezik: UKUPNOST OVIH RIJEI I PRAVILA INI NAUNI JEZIK Tri razine jezika Ova ukupnost rijei moe se podijeliti u tri grupe, ili u tri razine: JEDNOSTAVNI IZRAZI APSTRAKCIJE POJMOVI ILI TERMINI Jednostavni izrazi Jednostavni izrazi su oni elementi stvarnosti o kojima se moe imati perceptivna pojava i to upravo ona koja se zasniva na osjetilima (na ulima), a koji su dobro poznati i u svakidanjem znaenju. Njih mogu razumjeti svi ljudi koji koriste svoja ula bez ikakvih fiziolokih ili psihofiikih smetnji ili poremeaja. Meta-osnova Takvi su izrazi majka, uitelj, no, nebo, kua, skuptina, itd. U razvitku filologije, tanije indoevropske filologije, upravo su ti jednostavni izrazi privukli panju istraivaa jer uvaju zajedniku, PRA-OSNOVU ili kako bi se danas reklo, META-OSNOVU svih indoevropskih jezika. Tako su istraivai mogli locirati i geografski prostor s kojeg je potekla ova velika skupina jezika, jer se u svim tim jezicima javljaju rijei kao BREZA, LISICA i druge koje asociraju na visoravni dananjeg Irana. Porodice jezika Odatle je poteklo dalje irenje naroda ka istoku (dananja Indija) i nastanku SANSKRTA, odnosno prema sjeveru (dananja Rusija), a potom ka Evropi u kojoj danas razlikujemo i ROMANSKU, GERMANSKU I SLAVENSKU porodicu jezika, uz one koji su ili ve bili tu (baskijski (euskera) ili etruanski), ili su se kasnije naseljavali (UGROFINSKI JEZICI: maarski, finski, turski) iji jeziki sistemi ne pripadaju velikoj skupini indoevropskih jezik<. Razliita upotreba u obinom i naunom jeziku Deava se da i ovi jednostavni izrazi nemaju isto znaenje u svakidanjem i naunom jeziku. Takva je maloprije pomenuta rije PORODICA , OBITELJ, FAMILIJA u kojoj je doskora vailo gotovo iskljuivo pravilo da ne postoji osim kao zakonski priznata veza izmeu mukarca i ene. Danas neke zemlje to prihvataju i kao vezu dvije osobe istog pola, a imamo i sluajeva gdje se taj izraz mora duboko dovesti u pitanje. Tu mislimo na primjere tzv. vjetakog zaea ivog bia, operacije promjene pola, npr. ene koja je rodila djecu, a onda hirukim putem postala mukarac, ili djeteta koje je roeno ne u utrobi majke nego posuene majke, itd. APSTRAKCIJE: 22

 Dolaze od latinske rijei ABSTRAHERE, to u osnovi znai: odvlaiti odrei odvratiti

Zajednika osobina za vie stvari ili pojava: To su rijei koje oznaavaju neku zajedniku karakteristiku ili znaajku za vie stvari i pojava. Takve bi npr. bile rijei PORODICA, KLAN, BRATSTVO, PLEME, BANDA i sl. Tu je neka mogua apstrakcija data u pojmu DRUTVENO UDRUIVANJE, ili UDRUENOST. Isputanje nebitnog i sporednog Apstrakcija nam pokazuje zajedniku vid mnogih pojava, ali gubi sve ostalo: gubi posebno one znaajke izraza, a i eventualne odnose koji postoje izmeu tih pojava. Proces apstrahiranja je povratan i samo u sprezi sa praksom iz koje uostalom i potie, a on moe voditi spoznaji istine, spoznaji objektivne stvarnosti. Apstrakcija isputa ono to je nebitno, posebno, sporedno, sluajno radi onog to je ope, glavno, nuno i bitno. POJAM ILI TERMIN: To je rije koja tano odreuje odreenu pojavu ili stvar u nauci, umjetnosti, tehnici ili pak nekoj disciplini ili dijelu discipline. Potie od latinske rijei TERMINUS, koja izvorno znai: mea, granica, cilj, kraj.

TERMINALIJE Termin je u starorimskoj mitologii bilo boanstvo meaa i granica u iju se ast svakog 23. februara (na kraju rimske kalendarske godine, koja je poinjala u martu) odravala svetkovina. Dio tog naslijea ostao je u dananjim svetkovinama na kraju zime KARNEVALIMA. Sloenost i bogatstvo pojava Pojmovi su rijei koji zahvaaju drutvene pojave u svoj njihovoj sloenosti i bogatstvu, u svim njihovim odnosima, meuodnosima, a iznad svega u njihovim protivrjenostima. (Gilli, p. 121). Pojam uspijeva zahvatiti sloenu pojavu koja se ne moe zamjetiti samo osjetilima, nego i drugim rasuivanjem koje zahvaa stvarnost ak protiv pojavnosti Pojam u logici Pojam u logici obuhvata misao o biti (osnovi) onoga o emu mislimo, odnosno, o bitnim karakteristikama onoga o emu mislimo Sadraj, opseg i doseg pojma Sadraj ine bitne karakteristike nekog pojma, odnosno, ono to neto ini onim to jeste. Na primjer, sadraj pojma "ovjek" je taj da je ovjek svjesno bie, i ta injenica da je ovjek svjesno bie ini ovjeka onim to jest. 23

 Opseg nekog pojma ini skup niih pojmova na koje se taj jedan pojam odnosi. Opseg pojma "ovjek" je taj da se ljudi mogu dijeliti po rasama, dravama i drugo. Doseg je broj pojedinanih predmeta na koje se jedan pojam odnosi. Na primjer pojam "ovjek" dosee vie od 6 milijardi jedinki.

Primjeri nekih pojmova: RAZOARENJE, ODSTUPANJE (DEVIJACIJA), MO, RELATIVNO OSIROMAENJE PRIJEMIVOST, NESPOSOBNOST i sl.

Vei spoznajni domet od apstrakcija Kod pojmova su zanemarene karakteristike koje su zajednike kod vie pojmova, to nije sluaj sa apstrakcijom. Pojam obuhvaa cjelokupni mehanizam stvarnosti, odnosno proces koji se zbiva u drutvenoj stvarnosti. Njegov je spoznajni domet mnogo iri i vei nego to je spoznajni domet apstrakcije. Terminologija i registar Skup pojmova, odnosno rijei koje se upotrebljavaju za pojmove, predmete i radnje odreenog podruja nauke, kulture, umjetnosti, djelatnosti naziva se TERMINOLOGIJA. Nju moemo posmatrati na uem i irem planu. Tu dolazimo i do REGISTRA, jer pripadnici jedne profesije (npr. zubari) u svakodnevnoj komunikaciji koriste izvjestan broj pojmova koji ih odvajaju od drugih profesija, ali i od onih radi kojih je dolo do stvaranja te terminologije, u ovom sluaju pacijenata. Termini izvedeni iz klasinih jezika Naravno da e zubari biti blii struci i djelatnosti koja ih openito vezuje za medicinu nego za drugu granu ili disciplinu (npr. agronomiju), ali e i sa nekim, naizgled nespojivim naukama, dijeliti ogromnu batinu zasnovanu na mnotvu izvedenih termina ije je stvano porijeklo grki ili latinski jezik, odnosno klasini arapski za islamski povijesno-civilizacijki krug. Internacionalizacija Proces INTERNACIONALIZACIJE u stvaranju novih termina uvjetovan je naglim razvitkom savremene nauke i tehnike, a napose i tehnologije. To rezultira i eljom za irim sporazumjevanjem na meunarodnom ili pak globalnom planu. Tome je naroito doprinio razvitak masovnih komunikacija, medija openito, Globalizacija Nekadanja smjela hipoteza Marshalla Mcluhana da svijet postaje globalno selo danas gotovo postala svakodnevnom pojavom, obinom stvarnosti ini se da je ova sinagma (global village) relativno nova, jer je prvi put upotrebljena 1960. godine irenje znaenja nekog termina Sam termin GLOBALIZACIJA potie iz 1944. godine u znaenju: uiniti neto globalnim po opsegu i primjeni. Meutim, sam pridjev GLOBALAN potie iz 1676. godine u znaenju: CIJELI SVIJET, ali je u osnovi rije GLOBUS, koja je prvi put upotrebljena 1474. godine 24

Martin Behaim (1459. 1507.) Razvoj upotrebe termina U ekonomiji, se oaj termin moe koristiti od oko 1840-tih godina kada je razvitkom parne maine i eljeznica dolo do jaeg razvoja globalne ekonomije. U kasnom Srednjem vijeku dolo je do pojave meunarodnog bankarstva, i zaetka modernih ekonomskih sistema, a pad i nestanak feudalnih drava, irenje trgovine i trgovakih puteva, pojave manufakturnih radionica, te industrijska revolucija u 18. stoljeu uticali su na sve veu pojavu povezivanja i utirali put onome to smo nazvali GLOBALIZACIJA. Copernicus Bez NICOLASA COPERNICUSA (1473. 1543.) i njegove smjele teorije iznesene u djelu De revolutionibus orbium coelestium (O revolucijama nebeskih tijela, 1543.) ne bi bilo ni Galillejevih, te Kepplerovih radova u fizici i astronomiji koji su potvrdili s poetka 17. vijeka Copernicusovu teoriju THINK GLOBALLY, ACT LOCALLY Tako se, rije globalizacija mogla pojaviti jo 1676. a tek 300 godina kasnije ui u svakodnevnu upotrebu, pa ak i u ovom sloganu THINK GLOBALLY, ACT LOCALLY (Misli globalno, radi lokalno), koji ukazuje na paradoksalnu povezanost dananjeg svijeta i na mikro i na makro planu.

Tehnike i instrumenti naunoistraivakog rada (opi pregled)

Razne tehnike i instrumenti Postoje razne tehnike i istrumenti koji se koriste pri izradi naunoistraivakog rada. One se u naelu uvijek vezuju za odreene metode i teorije koje se koriste kao osnovni postupak u istraivanju. Ovom prilikom emo samo nabrojati neke osnovne standardne metode: NORMATIVNA METODA: Ima za cilj da pronae ne zakone nego normu, standard i prosjek koji vai u odreenom trenutku u svijetu i ivotu. Ona se esto oslanja na kvalifikacije i na statistike rezultate i podatke. Normativna metoda se nerijetko izjednaava sa normativnim teorijama (posebice u drutvenim naukama). Direktno poimanje injenica Okrenuta je budunosti, odnosno govori o tome kako bi drutvo trebalo biti. Zasnivana je na direktnom shvatanju iskustvenih injenica, pa je njena verifikacija mogua provjerom tanosti injeninih pretpostavki na kojima je zasnivana. Vrednosni univerzalizam Razni autori su pokuali rijeiti ovaj dualizam izmeu raspoloivih injenica, grae, jer to nerijetko predstavlja i njihove vrijednosne interpretacije. Problem nastaje pokuajem primjene vrednosnog univerzalizma koji je ogranienog dometa, jer se drutvena situacija ipak mijenja, te odreene injenice mijenjaju bitno karakter naih sudova i tvrdnji. Ideologija i normativizam 25

 Normativne teorije su neophodno optereene ideolokim predlocima, nesigurnosti prognoziranja drutvenih procjena, te graninim sluajevima, kada se pokuava odrediti tzv. idealni tip u nekoj konkretnoj drutvenoj situaciji. EMPIRIJSKA (EKSPERIMENTALNA) METODA Zasnovana je na iskustvu, empiriji, a poduprta je nizom eksperimenata, odnosno praktinih opita ili pokuaja dokazivanja na ponovljenom broju primjera, koji tek treba da dokau njihovu validnost. Dva bitna uslova: Dva su bitna uslova da bi ova metoda dala valjane rezultate: 1. dovoljan broj obavljenih eksperimenata 2. precizna kontrola relevantnog predmeta Izvjetaj o eksperimentu Mora da sadri ove elemente: 1. prezentiranje glavnog podruja ili predmeta eksperimenta 2. hipoteza 3. predmeti na kojima su izvedeni eksperimenti 4. opis aparature 5. dobiveni podaci 6. rezultati i uopavanje, prije svega prema opoj oblasti ili opoj teoriji HISTORIJSKA METODA: Nain pomou kojeg se pokuava tano saznati ta se dogodilo te, po mogunosti, kako i zato se to i tako dogodilo u nekom odreenom vremenu u prolosti. Bitni inioci Hronologija dogaanja, sa precizno odeenim vremenom kada se neto dogodilo Razvoj uoi i nakon dogaanja, Uzroci koji su uticali da se desi upravo taj dogaaj Posljedice koje je dogaaj izazvao nakon to se desio Glavni instrumentarij 1. Raznorazni spisi javnog i privatnog karaktera (pisma, dnevnici, zapisi, putopisi, memoari, sjeanja, izvjetaji i sl.) 2. Izvorni dokumenti koji mogu posluiti kao dokazni materijal u rekonstruiranju odreenog dogaaja, historijskog perioda ili epohe KOMPARATIVNA METODA: Zasniva se na uporeivanju u svim procesima opaanja, miljenja, istraivanja, formiranja, iskazivanja i praktine primjene saznanja. Njome se utvruju slinosti i razlike u sadrini, formi, sutinskim i svim drugim vrstama odnosa meu pojavama i injenicama. Temeljni princip u odnos na koji se porede pojave ili injenice Potrebno je utvrditi mogui kvalitet izmeu pojava i injenica kod kojih postoji odreeni stepen mogunosti konstatiranja slinosti i razliitosti, te njihovo poreenje prema nekom temeljnom zadatom ili prihvaenom principu u odnosu na koji se oni porede. 26

Kljuna pitanja ove metode: Dovoljno precizno odreivanje bar jednog lana procesa poreenja, odnosno svojstava i inilaca koji se kompariraju, Utvrivanje komparabila, odnosno onoga to se stvarno poredi, Utvrivanje pokazatelja il parametara slinosti i razlike Jo neke metode: Genetika, Aksiomatska, Metoda modeliranja, Hipotetiko-deduktivna, Analitiko-induktivna, Statistika metoda Metoda specifinog sluaja (case-study method)

Kombiniranje metoda Nerijetko se u istom istraivanju spajaju razliite metode, kao npr. historijsko-komparativna, ili se one dovode u vezu da bi se postiglo bolje zahvatanje u sutinu stvarnosti, npr. normativna i historijsko-komparativna metoda. STATISTIKA: STATISTIKA je posebna logiki zaokruena disciplina koja se osamostalila i u logikom i u naunom pogledu. Znanje iz statistike je potrebno da bi se izvrio projekt istraivanja (odreivanje uzorka, izrada instrumenta) i da bi se sprijeile tako este zloupotrebe statistikih podataka Taan zbir netanih podataka Statistika metoda u osnovi povezuje metode indukcije i generalizacije, odnosno povezuje neto je konkretno spoznato (ili pojmljeno) u posebno i ope. Ona barata vjerovatnoama, pa se esto smatra da je Statistika taan zbir netanih podataka Dualizam u naunom pristupu Jedni smatraju da i drutvene nauke moraju udovoljavati egzaktnim kriterijima prirodnih nauka, dok drugi istiu potrebu specifinog pristupa u istraivanju drutvenih pojava, jer su drutvene pojave nuno odreene vremenom i prostorom i akterima koje ih ine. Kvantitativni naspram kvalitativnog pristupa To dovodi do prenaglaavanja kvantitativnog, odnosno kvalitativnog pristupa istraivanja drutvenih pojava, gdje se kvalitativno vezuje za racionalni, misaoni, a kvantitativno za empirijski ili eksperimentalni pristup. KVANTOFOBIJA i KVANTOFRENIJA Umjesto da se dopunjuju, ova dva pristupa se iskljuuju, jer teoretiari insistiranjem samo na racionalnim metodama upadaju u KVANTOFOBIJU, dok empiriari usmjeravanjem samo na prikupljanje brojnih podataka upadaju u KVANTOFRENIJU. PRIKUPLJANJE, SREIVANJE I OBRADA PODATAKA Treba razlikovati pojave i procese od injenica i podataka. Pojave i procesi su dio objektivne stvarnosti, injenice su osjetilni doivljaji te stvarnosti, a PODACI su nain simbolikog registriranja tih injenica. 27

MJERENJE Svako prikupljanje podataka u naunom istraivanju ukljuuje neku vrstu mjerenja. Rezultate obino prikazujemo na nekim vrstama ljestvica ili skala pomou kojih nastojimo da ustvrdimo odreeni redoslijed ili neki drugi kriterij izmjerenih podataka dobijenih mjerenjem. Vrste ljestvica Nominalne se koriste za varijacije kvantitativnih varijabli, Ordinalne se koriste kod kvantitativnih klasifikacija, Intervalne odreuju razmak izmeu pojedinih podataka, Kardinalne ljestvice uzimaju u obzir jedinicu mjere putem koje se odreuje vrijednost mjerenja. Odreenja mjerenja: Svako mjerenje mora biti valjano, pouzdano, bilo da se radi o direktnom ili indirektnom mjerenju. Mjerenje mora biti objektivno, dosljedno i osjetljivo. Valjanost mjerenja Potencijalna naspram aktuelne valjanosti mjerenja (indikator moe biti u korelaciji sa varijablom, ali tek mjerenjem dobijamo korelat indikatora) Dijagnostika naspram prognostike valjanosti (uspjeh na prijemom ispitu kao valjana dijagnoza ali nesigurna prognoza) Posmatranje Neposredno osjetilno doivljavanje objektivne stvarnosti Za potrebe otkria koristimo se nesistematskim posmatanjem, a za potrebe verifikacije sistematskim posmatranjem Anketa Posebna metoda za prikupljanje podataka pomou koje moemo doi do podataka o stavovima i miljenjima ispitanika. Stavovi i miljenja su misaone injenice. Miljenje o injenicama treba provjeravati injenicama miljenja Mogue definicije ankete Anketa je tehniki postupak za prikupljanje injeninog materijala kombinacijom statistike metode uzorka s metodom intervjua ili upitnika. U irem smislu svako prikupljanje podataka uz pomo postavljanja pitanja jeste anketa. Razliito postavljanje pitanja vodi ka prikupljanju podataka 1. Anketa (u uem smislu) je pismeno prikupljanje podataka o stavovima i miljenjima ispitanika na reprezentativnom uzorku ispitanika uz pomo upitnika Interview & testovi 2. Interview je vrsta ankete u kojoj se usmeno postavljaju pitanja i istovremeno nude odgovori 3. Testovi su specifina vrsta ankete u kojoj se uz pomo ranije konstruiranih pitanja prikupljaju podaci o moguem znanju, sposobnostima i interesima ispitanika Sudionici (akteri) u anketi 1. Ispitanik 2. Anketar 3. Naruilac istraivanja 4. Istraiva, odnosno tuma rezultata 28

Prednosti ankete Saznajemo podatke o doivljaju stvarnosti Dobijamo podatke o prolosti, sadanjosti i planovima za budunost Anketa je ekonomina jer u kratkom vremenu moemo dobiti mnotvo podataka Tekoe u dobijanju podataka Epistemoloke tekoe zbog razliite strunosti ispitanika Psiholoke tekoe jer je teko anketu prilagoditi svim ispitanicima Drutvene tekoe zbog sklonosti ispitanika da daju odgovore u skladu sa drutvenim vrijednostima

Izrada upitnika Upitnik mora bit teorijski utemeljen i zasnivati se na: 1. Spoznajama o predmetu koji istraujemo 2. Spoznajama o psihologiji stavova i miljenja, 3. Spoznajama iz metodologije anketnih istraivanja Vrste pitanja Otvorena i zatvorena pitanja U otvorenim pitanjima ispitanik odgovara svojim rijeima, a u zatvorenim pitanjima bira jedno (pretpostavka ono koje mu u tom asu najvie odgovara) od nekoliko ponuenih odgovora Prednosti otvorenih pitanja 1. Lako ih je sastaviti 2. Ne usmjeravaju ispitanika na neki odreeni odgovor 3. Imaju veu heuristiku vrijednost (vrijednost otkrivanja) 4. Odgovori mogu dobro posluiti za sastavljanje zatvorenih pitanja) Nedostaci otvorenih pitanja 1. Dobije se malo odgovora 2. Trae veu pismenost ispitanika 3. Mala verifikaciska vrijednost 4. Teina nije ista za sve ispitanike 5. Tee se obrauju odgovori Prednosti zatvorenih pitanja 1. Ne trae veu pismenost ispitanika 2. Mogu je vei broj ispitanika 3. Laki su za odgovaranje jer se uglavnom zaokruuje ponueni odgovor 4. Vea verifikacijska vrijednost 5. Lake ih je obraivati Nedostaci zatvorenih pitanja 1. Tee ih je sastaviti 2. Ogranienost ispitanika pri davanju odgovora 3. Mogu uticati na pasivno ponaanje ispitanika 4. Imaju manju heuristiku vrijednost Dvije vrste zatvorenih pitanja 29

1. Pitanja s ponuenim odgovorima nabrajanja 2. Pitanja s ponuenim odgovorima intenziteta Direktna, indirektna i projektivna pitanja Kod direktnih pitanja traimo da ispitanik odgovori upravo na ono to od njega elimo saznati Indirektna pitanja omoguuju da do odgovora doemo zaobilaznim putem Projektivna pitanja daju mogunost ispitaniku da iskreno iznese miljenje identificirajui se s nekom odreenom osobom

Osobenosti ankete, upitnika i testova

Prednosti i pogreke kod sastavljanja i tumaenja Pogreke u sastavljanju anketnih pitanja 1. Pogreka sastavljaa eksperta koji pitanja postavlja u jeziku i/ili jezinom registru nerazumljivom veini ispitanika. Rjeenje: Jezik ankete mora biti prilagoen najnioj razini ispitanika, jer oni u suprotnom daju nedovoljno tane ili pogrene odgovore 2. Nedovoljno saeti ponueni odgovori Takvi odgovori mogu poremetiti preglednost, pa se ispitanik nerijetko odluuje za odgovore koji su u fokusu njegove panje i sjeanja, a isputa ono to je blie njegovom miljenju. Rjeenje: Ponuditi vie elemenata u pitanja kako bismo skratili opseg moguih odgovora 3. Iskljuivanje svih mogunosti odgovaranja Usmjerava ispitanike prema ponuenim odgovorima, ime se dobijaju nepouzdani odgovori Rjeenje: Ponuda vie pitanja koja odraavaju mogui stav ispitanika, pa i isputanje srednje vrijednosti odgovora 4. Koritenje emocionalno obojenih rijei i stereotipa Opet usmjerava ispitanike da daju odgovore koji nisu pouzdani Rjeenje Modificirati pitanja tako da budu blia ispitanikovom emocionalnom stanju i navedu ga na iskreniji odgovor 5. Sugestivna pitanja Navode ispitanike da ponude odgovore koje mi oekujemo kao anketari, a ne ono to oni misle Rjeenje: 30

Izbalansirati pitanja tako da onemogue sugestivnost postavljajui ih samom sebi ili nekom drugom anketaru, te uporediti odgovore Redoslijed pitanja u upitniku Pri odreivanju redoslijeda pitanja treba posebno brinuti o: 1. tome kako ispitanik doivljava sadrinu anketnih pitanja, 2. sadrajnoj logici pitanja Dvije vrste redoslijeda pitanja 1. Psiholoki redoslijed vodi rauna o tome kako ispitanici doivljavaju sadrinu za koju daju odgovore da bi ih oslobodio i pridobio za saradnju 2. Logiki redoslijed je usmjeren na samu logiku sadraja, te se koriste metode lijevka (od opeg ka specifinom) ili okrenutog lijevka (od konkretnog ka opem) Supekov polideterministiki raspored pitanja 1. Smjer 2. Intenzitet 3. Reverzibilnost kriterija 4. Temporalna dimenzija 5. Reverzibilnost situacija Vrste ljestvica u anketi 1. Bogardusova ljestvica socijalnog miljenja 2. Ljestvica Thomsonovog tipa 3. Ljestvica Likertovog tipa 4. Metoda semantikog diferencijala 5. Sociometrijska metoda Uvod u anketu 1. ta se eli postii anketom 2. Zato se provodi anketa 3. Zato je ispitanik motiviran i zato se oekuju iskreni odgovori 4. Uputstvo kako se popunjava upitnik 5. Anonimnost u odgovaranju 6. Zahvala ispitanicima na saradnji Tri vrste motivacije ispitanika 1. Altruistika motivacija naglaava pom ispitanika da bi se dobili nauni rezultati ispitivanja 2. Pragmatika motivacija naglaava korist koju ispitanici imaju od popunjavanja odgovora 3. Katartika motivacija zahvaa zabranjene ili tabu teme Anketiranje ili provoenje ankete 1. Individualno anketiranje 2. Grupno anketiranje 3. Anketiranje putem pote 4. Telefonsko anketiranje 5. Elektronsko anketiranje (putem radijskog il TV glasanja, Interneta, SMS poruka ili na neki drugi primjereni nain) Tri vrste istraivanja s obzirom na atmosferu 31

1. Blago ispitivanje 2. Neutralno ispitivanje 3. Strogo ispitivanje Preporuuje se kombinirana primjena da bi se povezali kvantitativni i kvalitativni podaci ta je interview? Interview je vrsta ankete u kojoj se usmeno postavljaju pitanja i istovremeno nude odgovori. Vodi se s odreenim ciljem i po prethodnom planu. U njemu se uvijek zna ko je anketar a ko ispitanik, a zbog tih psiholokih razlika u statusu sudionika interview obiljeava napetost, rezerviranost, sumnje u krajnji cilj i bojazan od ishoda.

Pozitivne odlike interviewa 1. Ugled institucije moe potaknuti ispitanika da se odlui na interview 2. Ispitanikova znatielja 3. Uljudna komunikacija 4. Spremnost da se iznese vlastito miljenje 5. Materijalna stimulacija 6. Prethodno obavjetavanje ispitanika Negativne odlike interviewa Ispitanik Ne vidi odmah cilji svrhu interviewa Boji se sudjelovati zbog odreenih linih li profesionalnih posljedica po njega Plai se da ne ispadne neznalica Moe biti revoltiran nekim pitanjima Moda ga ometamo u nekom poslu ili je ve od ranije zasien davanjem interviewa Testovi i testiranje Testovi su specifina vrsta ankete u kojoj se uz pomo ranije konstruiranih pitanja prikupljaju podaci o moguem znanju, sposobnostima i interesima ispitanika Definicija Zorana Bujasa: Test se obino definira kao standardizirani postupak pomou kojeg se izaziva neka odreena aktivnost, a onda se uinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi s rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji Razliite vrste pitanja kod izrade testova 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Zadaci dosjeanja Zadaci dopunjavanja Zadaci alternativnog tipa Zadaci s viestrukim izborom Zadaci ispravljanja Zadaci sreivanja Zadaci povezivanja

Osobenosti izrade testova 1. Odrediti oblast ili podruje znanja koje elimo testirati 2. Odrediti irinu gradiva ili traenog znanja 32

3. 4. 5. 6. 7. 8.

Izraditi veliki broj pitanja unutar podruja znanja koje testiramo Poredati pitanja po vjerovatnoj teini Primjeniti pitanja na dijelu ispitanika kojima je test namijenjen Izraunati aritmetiku sredinu za uzorak ispitanika na prvoj verziji testa Na osnovu aritmetike sredine, treba odrediti ispodprosjene i natprosjene rezultate ispitanika Odrediti indeks diskriminiranosti za svaki zadatak tako to odredimo koliko bi ga rijeilo ispodprosjenih, a kolko natprosjenih ispitanika 9. Odrediti indeks teine pitanja tako to odredimo koji bi postotak ispitanika tano odgovorio na postavljeni zadatak

Analiza sadraja To je metoda za prikupljanje informacijskog materijala iz knjiga, asopisa, sa radija, televizije, ili nekog drugog informatikog medija ili multimedijalnog sredstva (Internet, audio ili video kasete, DVD, CD ROM, te druge vrste programa koji nose elektronski obraene podatke Kategorije analize sadraja To su obiljeja ili varijable sadraja iju zastupljenost nastojimo odrediti u informacijskom materijalu koji smo uzeli u obradu. One mogu biti 1. sadrajne, ili 2. formalne Uzorak analize sadraja Ugavnom se ograniava na vremensko razdoblje koje se ispituje i koje se ini najvanijim za dobijanje relevantnih ili reprezentativnih podataka. Tu se rukovodimo vie logikim nego statistikim kriterijima Jedinice analize sadraja Moraju biti primjerene istraivanju, jer se tu vri mjerenje ili brojano usporeivanje veliine koja se mjeri (mjerna veliina) s poznatom veliinom iste vrste (mjerna jedinica) Razliite vrste mjernih jedinica: Rijei, sintagme, reenice, pasusi, novinski stupci, novinski lanci, dijelovi knjiga (poglavlja), cijele knjige, govorni ili vizuelno-auditivni informacijski materijal, odnosno neke uobiajene mjerne jedinice duine, koliine, kvaliteta i s. (km, svjetlosna godina, itd.) Terenski rad Slui za prikupljanje podataka na licu mjesta, u stvarnoj ili konkretnoj sredini ili situaciji. esto je skopan sa finansijskim, organizacijskim, tehnikim, psiholokim, a ponekad i sa zdravstvenim problemima sa kojima se susreu oni koji ga izvode. Sreivanje i obrada podataka Logikom kontrolom se provjerava kvalitet prikupljenih podataka. Kad utvrdimo da se na prikupljene podatke moemo osloniti, onda pristupamo njihovom daljnjem sreivanju. Prenoenje podataka na jedno mjesto Prikupljene podatke obraujemo uz pomo raznih statistikih metoda i upotrebom pomagala koja nam pomau da iz mnotva podataka dobijemo pregledne zbirove podataka na jednom mjestu u vidu runo ili mehaniki sloenih plahti (spreadsheets) 33

Plan obrade podataka Najvie zavisi o ciljevima istraivanja, hipotezama i vrstama varijabli na koje se podaci odnose. Tu vodimo rauna o klasifikacijskim ciljevima, uzrono-posljedinim odnosima ili projektivnim ili prognostikim ciljevima Sredinje vrijednosti Odreuju se na osnovu ranga frekvencija i izraunavanjem pri emu se uoava: Centralna vrijednost Dominantna vrijednost Aritmetika sredina

Indeksi rasprenja Podaci mogu biti razliito distribuirani ili raspreni, pa razlikujemo: Totalni interval Interval srednjeg rasprenja Poluinterkvartilno rasprenje Standardne devijacije Interpretacija podataka 1. Dovesti podatke u vezu sa hipotezama i ustanoviti da li ih dobijeni podaci potvruju ili odbacuju 2. Dovesti svoje podatke u vezu sa podacima slinih istraivanja Povezivanje podataka, hipoteza, postupaka i teorije 3. Dovesti dobijene podatke u vezu sa postupcima primjenjenim u istraivanju 4. Provjerene hipoteze dovesti u vezu sa teorijom od koje smo poli u istraivanju. Povezivanje miljenja i iskustva Interpretacijom rezultata istraivanja povezujemo teorijske pretpostavke iz kojih smo deducirali neke hipoteze s empirijskim pretpostavkama radi ije smo provjere prikupili i obradli odreene podatke. Dolazak do otkria Ako uspijemo da poveemo teorijske misli sa osjetilnim, empirijski prikupljenim podacima o stvarnosti, moemo doi do otkria kojim empirijski potvrujemo teorijsku zamisao ili hipotezu.

34

Priprema za pisanje izvjetaja o istraivanju

Prethodni poslovi i faze Obrada prikupljene dokumentacione grae: Obuhvata dvije glavne prethodne faze itanje i kritika obrada prikupljenih tekstova i drugih materijala Nain voenja zabiljeki prilikom itanja i kritikog poimanja tekstualne i druge grae itanje i kritika tekstova Treba itati paljivo, polagano, strpljivo, osobito kad je rije o teim ili sloenijim tekstovima Tekst se mora kritiki promiljati kako bi se obuhvatio i u cjelini i u pojedinostima i da bi se shvatio svaki odlomak, svaka reenica, pa, ponekad, i svaka rije. Koliko puta treba proitati? Tekst treba ponovo itati onoliko puta koliko pitanja imamo da mu postavimo; treba ga, dakle, itati deset, dvadeset, sto puta ... (Robert Marshall, citirano prema: ami, Kako nastaje nauno djelo, p. 58). To, neophodno, ne znai da treba da sve itamo od korica do korica, nego samo one dijelove koji su nam bitni za nae istraivanje Dijagonalno itanje To nije povrno ili nesavjesno itanje, nego izostavljanje onih dijelova teksta iz naeg itanja koji nam nisu zanimljivi ili bitni. Time tedimo na vremenu, iako uvijek treba dobro promisliti da li je ovaj nain brzog itanja ili itanja po dijagonali uvijek svrsishodan i opravdan. Pisanje zabiljeki: Razne vrste zabiljeki: 1. Bibliografske: a) obine, b) kritike, 2. Dokumentarne: a) iz primarnih, b) iz sekundarnih izvora, 3. Metodoloke 35

Nain pisanja zabiljeki 1. Obino se zabiljeke unose u neku teku ili notes standardnog formata, ponekad rokovnik, ili neki drugi oblik standardiziranog formata, 2. Na listie papira (fie) koji mogu biti razne veliine: 7,5 x 12,5 cm, 11 x 17 cm, 12 x 18 cm, ili 12 x 20 cm ta se pie s koje strane fie? Na poleini ili zadnjoj strani listia se nalaze: Izvodi iz teksta, vei ili manji citati, misli iz teksta, parafrazirani ili doslovno prepisani dijelovi teksta, sopstvene misli ili refleksije, upuivanja ili podsjetnici za reference koje su povezane sa tim tekstom i sl.

Prednja strana Naslov teme ili istraivanja pri samom vrhu fie, Puno ime i prezime autora napisa koji se obrauje, Preporuuje se navoenje ili punih bibliografskih podataka kako e se pojaviti u podnonim napomenama ili konanoj bibliografiji (puni naziv djela, izdava, mjesto i godina izdanja, odgovarajue pogavlje ili stranice), ili barem skraeni dokumentarni podaci Organiziranje fia Fie treba sloiti po nekom kriteriju. Najee se to radi po abecednom redoslijedu prezimena autora, ali se moe uspostaviti i tematski, ili neki drugi konzistentni kriterij. Fie treba uvati u odgovarajuoj kutiji sa abecednim indeksom, slino onome to se via u katalozima, odnosno po imeninom kriteriju u raznim vrstama preglednih imeninih kataloga, a rjee tematskih kataloga Pisanje tekstualnog dijela izvjetaja ili rada: Koncept, koji predsavlja kostur ili tek prvu, grubu, sirovu verziju teksta Konana redigirana i ispravljena verzija, ili istopis Dokumentarna podloga rukopisa: Citati ili navodi Napomene uz tekst: 1. podnone napomene (fusnote, footnotes), ili 2. napomene na kraju teksta (endnotes) Konana bibliografija Citati: Mogu da slue kao ilustracija izlaganja, ili, to je ei sluaj, kao dokazi za potkrepljivanje vlastitih stavova, pri emu se smatra da je koncizna misao autora kojeg navodimo dovoljno jasna i uvjerljiva da bismo je iskoristili kao argument u tom dijelu teksta ili vee tekstualne cjeline (pasusa ili paragrafa, ili cijelog poglavlja) 36

Odrediti pravu mjeru kod citiranja Kod navoeja tuih mljenja treba odrediti mjeru, te biti uzdran i tedljiv. Citat treba uklapati u tekst tako da ini organsko jedinstvo i da se ne osjea izvjesna hrapavost ili zapinjanje kada se prelazi na vlastiti tekst i obrnuto. Ponekad je korisno ispustiti suvine dijelove teksta unutar citata, ali to treba oznaiti sa (...), kako bi se postigla vea kompaktnost navoda. Zadravanje autorske osobenosti U citatu se mora uvati izvornost teksta, ukljuujui interpunkcijske, pravopisne i druge oznake, pa i uoene greke autora, kada se moe koristti oznaka [sic!], a ako se iz odreenih razloga mora intervenirati na izvorni pravopis citata, to se mora posebno napomenuti u referenci ili predgovoru rada.

Citati na stranim jezicima Zavisno od karaktera rada i oekivane razine znanja buduih italaca moe se dati citat na izvornom stranom jeziku, ali tada treba osigurati i prevod na na jezik, bilo odmah ispod izvornog jezika, bilo u fusnoti, te navesti da li je prevod preuzet ili je na, a tada se navodi preveo/la -- uz inicijale autora teksta S.D. Citatnost i autoreferencijalnost Ne preporuuje se da se u nekom radu previe pozivamo na citiranje vlastitih ranijih radova (autoreferencijalnost), osim ako je to apsolutno neophodo. Bolje je ukazati na te radove upuivanjem itaocu da ih pretodno proita kako bi mogao pratiti ideje iz aktuelnog rada Izbjegavanje ponavljanja Takoer se treba uvati da parafraziranjem nagovijestimo neki citat, pa onda damo sam tekst citata, a onda ga opet prokomentiramo, jer time istu stvar ponavljamo tri puta i pokazujemo da nismo dobro savladali upotrebu citata. Podnone ili krajnje napomene Dokumentarne ili bibliografske napomene slue za navoenje bibliografskih podataka koji upuuju na izvore iz kojih smo crpili citate, ideje ili injenice. Obino se nalaze na dnu stranice kao fusnote. Danas se sve vie koristi tzv. skraeno bibliografsko citiranje u zagradi unutar samog teksta (harvardski stil), gdje se navodi samo prezime autora, godina izdanja i stranica (npr. Jakobson, 1965 : 32) Primjer navoda unutar teksta: Basdvc asdvas snsad cnsdl (Jakobson, 1965: 32) sdaqm fqwkf ofwejfn fjnq jewfj fjiqj f jqepw fewfjf . Jfjre ffqowe efeq wefijeqif jfqjf fjr iof nfqojf idjfiqjeon c jwfj fjijfjdifjjdjv rerjfiqef qj eqijr ejfkf q (Jakobson, 1977b, 255), jhdc iavcj dkvj njd nv nklc ckjakcj kasdckkckxcynvl ycnclvcc. Nfv r erfm fewv f Eksplikativne napomene Slue kao dopunsko objanjenje neke misli ili injenice, koja se navodi u tekstu, a autor smatra da mogu biti od interesa za itaoca, pa u njima, obavezno na dnu stranice, nudi razne dopunske informacije, poreenja, kritike opaske i sl. uz obavezn naznaku da je rije o autorovoj podtekstualnoj dopuni, pa se i tu koriste autorovi inicijali u zagradi (S.D.) 37

Uputne napomene Kao to im kae samo ime, one upuuju na neki drugi izvor koji tretira istu ili slinu problematiku, ili na druge dijelove istog izvora (cross references). Neki autori ih radije stavljaju na kraj rada ili knjige, kao to znaju razdvajati i eksplikativne od bibliografskih napomena. Osnovni elementi citata ili navoda: Puno ime i prezime autora Naziv djela Podaci o izdanju: izdava, mjesto i godina izdanja, stranice Interpunkcijske oznake Primjer Srebren Dizdar, Poziv na promjenu: razvoj knjievnog djela Ngugi wa Thiongoa, Buybook, Sarajevo, 2004, pp. 233-234.

Razliiti stilovi citiranja PMLA = Publications of Modern Language Association CMS = Chicago Manual of Style APA CBE Vano je da se dosljedno primenjuje unaprijed odreeni stil citiranja, a nipoto ne smiju da se mijeaju. Redoslijed elemenata u citiranju U napomenama ide prvo Ime pa srednje i sva druga imena, pa Prezime, a iza toga naziv djela i ostali bibliografski elementi, zakljuno sa stranicom sa koje je preuzet navod. U konanoj bibliografiji ide prvo Prezime, a iza zareza Ime i sva druga imena, a potom i naziv djela i svi ostali bibliografski elementi bez navoenja stranica. Puni i skraeni bibliografski podatak 1Srebren Dizdar, Poziv na promjenu: razvoj knjievnog djela Ngugi wa Thiongoa, Buybook, Sarajevo, 2004, pp. 233-234. (u daljem tekstu: Ngugi, PNP). 2 Ibid. Op. cit., p. 344. Ngugi, PNP, p. 23. Skraeno biljeenje podataka u bibliografskim elementima: Ako je djelo citirano mnogo ranije od ponovne reference, poeljno je opet dati puni bibliografski podatak. Posebno treba voditi rauna ako se navod vie djelaistog atora. Ako se citirano djelo pojavljuje u nizu ili vie puta na istoj ili slijedeoj stranici, mogu se koristiti neki skraeni vidovi biljeenja bibliografskih elemenata Neke nae skraenice isp. , ispor. = isporedi up., upor = uporedi n.d = navedeno djelo str.= stranica t. = tom 38

 sv. = svezak knj. = knjiga Neke latinske skraenice cf. (confer) = uporedi corr (correxit) = ispraviti ctc. (et caetera) = i tako dalje N.B. (nota bene) = na uvaenje, obrati panju p. ili pp. (pagina,-ae) = stranica, stranice t. (tomus) = svezak, tom v. (volumen) = svezak, tom v.v. (vice versa = obrnuto Jo latinskih skraenica ib., ibid. (ibidem = na istom mjestu) id. (idem) = isti i.e. (id est) = to jest loc. cit. (loco citato) = na navedenom mjestu o.c., op.cit (opere citato) = u navedenom djelu s.a. (sine ano) = bez godine izdanja s.l. (sine loco) = bez mjesta izdanja Konana bibliografija U konanoj bibliografiju se unose svi izvori i napisi koje je autor, na bilo koji nain, iskoristio za svoj rad Obino se navodi alfabetskim redoslijedom po prezimenu pisaca Ako isti citirani autor ima vie djela u bibliografiji, ona se navode ili po ranijim godinama izdanja, ili po vanosti ili koristi koja su imala za sam rad Primarni i sekundarni izvori Primarni izvori upuuju na kljuna izvorna djela na koja se odnosi predmet ili sadrina rada Sekundarni izvori upuuju na raznu kritiku literaturu i druge izvore koji su upotrebljeni u radu kao argumentacija ili dokazni materijal za ideje koje smo iznijeli u radu Ponekad s emogu pojaviti i tercijarni, manje bitni izvori, koji vie upuuju itaoca gdje da potrai jo neke informacije vezane za tematiku Mogue klasifikacije u konanoj bibliografiji Neobjavljena djela (dnevnici, pisma, putopisi, i svi drugi nepublicirani zapisi) Objavljena djela (knjige, lanci, drugi tekstovi) Rukopisni izvori (manuskripti) Tematska klasifikacija (po odreenim podrujima istraivanja) Drugi napisi koji pripadaju raznim vremenskim razdobljima, ili po nekom drugom kriteriju Organizacija bibliografskih elemenata u primarnim izvorima Knjige, lanci iz asopisa i novina, Periodika (asopisi, novine, zbornici), Intervjui i drugi javni isupi Ostale publikacije Prirunici (enciklopedije, biografije, rjenici i sl.) Elektronske ili internetske reference 39

Internet i druge multimedijalne reference Peter Stallybrass, The Bakhtinian Carnival, updated http://www.penn.edu.literature.medieval/august005/#~review.html p. 23. -- posljednji put posjeeno: 20.6.2008. Citirano, 18.6. 2008 nvkrfnvfnv fnl v fv IVKADNVO DV (Stallybrass, 11975, 2002) ff.unsa.ba ff.untz.ba .org .info

May

5,

2007,

SASTAVNI DIJELOVI IZVJETAJA NASLOV SAETAK (APSTRAKT) + KLJUNE RIJEI UVOD U PROBLEM METOD(E) REZULTATI I INTERPRETACIJA ZAKLJUAK Ostali dijelovi u veim radovima (knjigama) REZIME (NA STRANOM JEZIKU) BIBLIOGRAFIJA STVARNI/PREDMETNI I IMENINI REGISTAR (INDEX) PRILOZI Tehnika obrada rukopisa Zavriti tekst Podijeliti tekst na manje cjeline razbijanjem pojedinih dijelova (pasusa ili poglavlja) po zadatom slovnom ili nmerikom principu Redigirati konanu verziju teksta prema prihvaenim prvopisnim i drugim jezikim normama Vie puta pregledati i otkloniti tipografske i druge tehnike propuste Ujednaiti oblik slova (font) Lektura teksta Dati tekst na lekturu osobi ili osobama u iju strunost imamo povjerenje Po primitku teksta sa lektoriranja treba uoiti sve ukazane gramatike, stilske, slovne i druge tehnike pogreke i pomno ih otkloniti u konanoj verziji rukopisa Redakcija i/ili recenzija teksta istopis rukopisa uputiti na recenziju barem dvojici strunjaka koji su referentni za temu koja se obrauje u tekstu Po primitku njihovih primjedbi, uvaiti sve one njihove savjete na tekstu za koji smo i samo bili u nedoumici da li smo ga dobro predstavili ili napisali Recenzenti i redaktori

40

 Sadrinske primjedbe sa kojima se eventualno ne slaemo treba razjasniti, ako je to mogue, u neposrednom kontaktu sa recenzentima, te ih ili uvaiti do kraja, ili modificirati u mjeri koju bi i oni prihvatili. Redigirani tekst treba neizostavno popraviti kako je naznaio redaktor, jer je to obino veoma iskusna osoba koju odreuje izdava rada Tehnika priprema za tampu Na raunaru moemo i sami napraviti neku vrstu tehnikog preloma ako se radi o manji tekstovima ili lancima Vei radovi, a naroito knjige, se obavezno daju tehnikom uredniku, ili osobi koja profesionalno izvodi pripremu teksta za tampu (DTP ili desktop publishing) Ilustracije Ponekad moemo i sami priloiti odreene ilustracije u manjim tekstovima, ali za vee radove i knjige izdava angaira profesionalca ilustratora, koji daje konani izgled tih dijelova rada Konani izgled knjige korice, odnosno hrbat i unutranje stranice sa bitnim podacima odreuje tehniki urednik u dogovoru sa autorom

41