1.

POJAM I DANASNJA VAZNOST RIMSKOG rimskim pravom PRAVA-Pod podrazumijevamo pravo koje je va ilo kao pravni poredak u rimskoj dr avi od njenih po etaka (prema predaji g.754.p.n.e.) do cara Justinijana (527.-565.godine n.e.), gotovo 13 vijekova. Zakljucnu fazu ovog razvoj cini kodifikacija cara Justinija, nazvana Corpus iuris civilis. Rimsko pravo nije propalo sa propascu Rimske republike Ono je u feudalnom dobu odigralo svoju historijsku ulogu sto je postalo opet pozitivnim pravom mnogih evropskih zemalja. To zovemo recepcijom rimskog prava. Recipirano rimsko pravo je negdje prije, a negdje kasnije prestalo vrijediti kao pozitivno pravo. Poznavanje rimskog prava vazno je za razumjevanje onih gradjanskih zakonika koji su ponikli na temeljima rimskog tj. Pandektnog prava. Znanost rimskog prava postaje podlogom svakog civilnopravne znanosti, a terminologija rimskog prava internacionalnom terminologijom pravnika svih kulturnih naroda. Pored ovih prakticnih ciljeva, studij rimskog prava ima i didakticku vrijednost za skolovanje mladih pravnika. Rimsko pravo nije skup apstraktnih pravnih pravila kao moderni zakoni. Rimski pravnici rjesavaju slucajeve iz prakticnog zivota i na taj nacin stvaraju pravo. Francuski romanist P.F. Girard uvidioje da glavna vaznost studija rimskog orava lezi u tome sto je ono odlicno sredstvo hostorijskog odgoja. Za upoznavanje drustvenih zakona razvitka potreban nam je studij pravne historije, koja pruza pravnim naucnicima onu korist koju prirodnim naukama daje pravljnje pokusa.

9.RIMSKO PRAVO NAKON JUSTINIJANA-Glosatori u Bolonji su prvi po eli dublje izu avati Justinijanovo pravo (krajem 11. do 13.vijeka). Prou avali su tekst egzegetskom i skolasti kom metodom, tuma e i pojedina mjesta, iznalaze i protivrje nosti koje su nastojali izgladiti, a uz analizu se javljaju i prvi poku aji sinteze. Njihove primjedbe zovu se glose a pisali su ih izme u redova ili uz rubove teksta (glossa marginalis). Najzna ajniji je bio posljednji glosator Accursius. Glosatorsku kolu je od sredine 13. do 16.vijeka naslijedila kola Postglosatora ili komentatora na univerzitetima sjeverne Italije. Oni su naj e e komentarisali glose svojih prethodnika. Oni su povezivali i nadopunjavali rimsko pravo pravnim teorijama kanonskog i germanskog prava, a procvat trgovine je tra io razvijeniji pravni sistem. Justinijanovo rimsko pravo je u tom novom obliku, koji su mu dali glosatori i postglosatori, postalo opet pozitivnim pravom u mnogim dr avama srednje i zapadne Evrope. Tu zna ajnu historijsku pojavu zovemo recepcijom, a tako recipirano rimsko pravo zove se op e pravo jer se primjenjivalo na teritoriji itavih dr ava, za razliku od partikularnih prava pojedinih gradova i pokrajina.

2.PODJELA RIMSKOG PRAVA-Rimski pravnici nisu postavili definiciju prava. Za pravo upotrebljavamo izraz IUS, koji oznacava pravne norme.U po etku je kod Rimljana pravo (ius) bilo usko vezano sa vjerskim pravilima (fas). Rimljani su dosta rano odvojili pravo od religije. Rimski pravnici su ostavili nekoliko podjela prava, a to su: 1.ius civile, 2.ius gentium,3.ius naturale.Kod klasi nih pravnika nalazimo podjelu na dvoje tj. na:1.ius civile one norme koje je pojedini narod samo za sebe stvorio ,2.ius gentium one norme koje se podjednako mogu na i kod svih naroda, a oslanjaju se na prirodni razum ,koje se esto ozna uje kao ius naturale. Tako ih objasnjava Gaius u svojim. Razlikovanje ius civile i ius gentium, po vladaju em mi ljenju, je u tome to je razvojem iuris gentium u rimskoj dr avi omogu en pravni saobra aj sa strancima (peregrinima). Staro ius civile nije bilo pristupa no peregrinima po principu personaliteta, a po svom strogom formalizmu bilo je za njih nerazumljivo i neupotrebljivo. Zato su Rimljani, stupiv i u svjetski saobra aj naro ito poslije drugog punskog rata, kada Rim postaje politi ki i privredni centar zemalja Sredozemnog mora, morali na i mogu nost pravnog saobra aja i pravne za tite za strance. Ius gentium je u stvari dio rimskog privatnog prava koji ne vrijedi samo me u rimskim gra anima, nego se primjenjuje i u saobra aju gra ana sa strancima. Svojim sadr ajem ius gentium se odnosio uglavnom na vlasni tvo i na ugovore.Po nacinu postanka rimski pravnici razlikuju:1. ius scriptum (pisano pravo) je pravo koje proizilazi od organa javne vlasti kojima pripada zakonodavna funkcija, te je u pravilu redigirano napismeno,2.ius non scriptum (nepisano pravo) rimski pravnici podrazumjevaju obicajno pravo, tj pravo kojenastaje tako sto odredjeni obicaju dobivaju drzavnu sankciju putem pravne zastite. Prema tome, obicajno pravo se ne stvara pravnim aktom. Vazna sistematska podjela objektivnog prava, koja je presla i u moderno pravo, jeste podjela na:1.ius publicum (javno pravo) prema Ulpijanovoj def. javno pravo ima u vidu interese rimske drzave. U javno pravo ubrajaju se danas ustavno, upravno i krivicno pravo.2.ius privatum (privatno pravo) prema Ulpijanovoj def. privatno pravo ima u vidu interese pojedinca.

3. IZVORI RIMSKOG PRAVA-U nauci se razlikuju izvori prava u materijalnom i u formalnom smislu. Izvori prava u materijalnom smislu su faktori koji stvaraju pravo,odnosno akti kojima ti faktori stvaraju pravo. U rimskom pravu kao izvori prava u materijalnom smislu slu ili su: obi ajno pravo, zakoni, magistarski edikti, djelatnost pravnika (jurisprudencija), senatus-konzulti i carske konstitucije. Pod izvorima prava u formalnom smislu podrazumijevaju se sve one pojave iz kojih mo emo crpiti poznavanje nekog prava. To su prvenstveno pisana djela rimskih pravnika (npr.Gajeve institucije i Justinijanova kodifikacija), djela razli itih nepravnih pisaca (histori ara, rimskih govornika itd). Va an izvor su i pravni spomenici, odnosno tekstovi zakona, senatuskonzulta i magistarskih edikata, te isprava o razli itim pravnim poslovima (ugovori, oporuke, presude itd). Periodu kasne republike odgovara pretorsko ili honorarno pravo. U doba republike zakone su donosile centurijatske i tributske narodne skup tine. Zakon izglasan u narodnim skup tinama zvao se lex, a zakoni koje su donosili samo plebejci u plebejskim skup tinama zvali su se plebisciti.Izvori prava su obi ajno pravo, zakoni, pretorski edikti, senatus consulta, carske konstitucije, te jurisprudencija. Postklasi no -vulgarno rimsko pravo odgovara periodu dominata. Car je postao jedinim zakonodavcem. Za potrebe postklasi ne prakse nastajale su razli ite zbirke sastavljene iz djela klasi nih pravnika (ius) ili carskih konstitucija (leges).Prije Justinijanove kodifikacije1 nastale su 3 zbirke carskih konstitucija 2 privatne i 1 slu bena. Privatne su bile Codex Gregorianus iz 291.g. n.e. Codex Hermogenianus iz 295.g. n.e.Prva slu bena zbirka carskih konstitucija bila je Codex Theodosianus iz 438.g, sa injena po nalogu Teodosija II, a sadr i konstitucije od Konstantina nadalje.Dijeli se na 16 knjiga.

4.PODJELA RIMSKOG PRAVA-Rimska dr ava egzistirala je oko 13 vijekova. Imaju i u vidu najva nije prekretnice u razvoju dru tvenoekonomskih odnosa i privatnog prava, to vrijeme mo e se podijeliti na 4 razdoblja: 1.Period kraljevstva (754.-510.p.n.e) 2.Period republike, koji se mo e podijeliti na:a)Rana republika (510.201.p.n.e.),b)Kasna republika (201.27.p.n.e.),3.Principat (27.p.n.e.-235.n.e.),Dominat (235.-565.n.e.)Navedenoj periodizaciji dr ave odgovara i podjela prava: Prva faza u razvoju rimskog prava je faza civilnog prava (ius civile). Odgovara periodu kraljevstva i rane republike.Pretorsko ili honorarno pravo (ius honorarium) odgovara periodu kasne republike.Rimsko klasi no pravo klasi na jurisprudencija odgovara periodu principata.Postklasi no vulgarno rimsko pravo odgovara periodu dominata.

5.ZAKONIK 12 PLOCA- Zakon XII plo a donesen je 451.godine p.n.e. od strane narodne skup tine. Oformljena je posebna komisija od 10 patricija nazvana decenviri legibus scribundis, koji su prije pisanja zakona boravili u Gr koj, da bi se upoznali sa tzv.Solonovim zakonima. Tekst zakona napisan je na 12 bronzanih plo a koje su bile izlo ene na rimskom trgu (forum romanum), tako da su svi gra ani imali priliku da se upoznaju sa sadr ajem pravnih pravila. Prve 3 plo e zakona XII plo a bile su posve ene sudskom postupku. Prva plo a je obra ivala pitanja pozivanja na sud (in ius vocatio), druga raspravljanja pred sudom, a tre a je razmatrala pitanja izvr enja sudske presude i . Plebejci su insistirali upravo na to preciznijem regulisanju ovih pitanja kako bi se stalo u kraj dotada njoj zloupotrebi koja je bila najizra enija upravo u primjeni sudskih postupaka. Pored ovih pitanja, Zakon je regulisao i: vlasni tvo i na in njegovog sticanja, oblici pravne za tite vlasni tva; statusno, porodi no, nasljedno, krivi no pravo; susjedske i me a ne odnose; obvezno pravo. Posljednje 2 plo e predstavljaju dopunu za prvih 10. Zakon sadr i odre ene progresivne, ali i nazadne principe. Me u nazadne se mogu ubrojati princip taliona u ka njavanju (oko za oko, zub za zub)

8.JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA-Sa injena je u periodu 528.-534.godine, sa ciljem da se pravo sistematizira i otklone do tada vrlo este suprotnosti izme u pojedinih pravnih izvora. Justinijanova kodifikacija sastoji se od 5 dijelova: 1.Kodeks Justinijanus,2.Institucije,3.Digesta,4.Kodeks repeticije prelekcionis,5.Novele.Svi dijelovi su imali jednaku zakonsku snagu, odnosno neposredno su primjenjivani u praksi. Justinijanova kodifikacija predstavlja kodifikaciju cjelokupnog, kako zakonskog prava (leges), tako i tzv.pravni kog prava (ius). Leges je kodificiran u 2 kodeksa: Kodeks Justinijanus je sadr avao probrane i me usobno uskla ene konstitucije ranijih lanova; Kodeks repeticije prelekcionis sadr avao je Justinijanove institucije izdate za vrijeme njegove vladavine. Digesta predstavljaju najobimniji i najva niji dio kodifikacije. U njima je kodificirano pravni ko pravo (ius), u 50 knjiga. Sve knjige, osim 30, 31. i 32. podijeljene su na titule. Titule se dijele na odlomke, a odlomci na paragrafe. Svaka knjiga posve ena je odre enom pravnom pitanju. Institucije su ura ene po uzoru na Gajeve institucije i preuzele su trodijelnu podjelu prava na res, personae i actiones.Novele su jedini dio kodifikacije koji nije pisan latinskim ve starogr kim jezikom. Sadr e vrlo zna ajne reforme koje je Justinijan izvr io prvenstveno u oblasti porodi nog i nasljednog prava. 10. STATUS LIBERTATIS-Rob je smatran za stvar (res). Rob nema porodicu. Njegova spolna veza sa ropkinjom nije brak (matrimonium) ve samo fakti ko zajedni ko ivljenje (contubernium) bez pravnih posljedica. Na robu gospodar ima pravo vlasni tva, kao na svakoj drugoj stvari, pa ga je mogao prodati, dati drugome na u ivanje, u zalog ili u zapis ili ga ubiti (ius vitae ac necis). Tu bu i za titu za povredu roba mogao je podnijeti samo njegov gospodar, isto kao za ivotinje ili druge stvari. Izvorni i najstariji na in postanka ropstva je zarobljavanje neprijatelja u ratu. Ropstvo je nasljedno stanje, pa se dijete ropkinje smatra robom bez obzira ko mu je otac. Po klasi nom pravu carskog doba, dijete ropkinje se smatralo slobodnim ako je majka od za e a do poroda, makar i za kra e vrijeme, bila slobodna.

11.STATUS CIVITATIS Slobodni stanovnici Rima su mogli biti: rimski gra ani - CIVES, Latini i peregrini. U razdoblju republike Latinima je priznat civitet, a car Karakala je svim slobodnim stanovnicima Carsta podijelio pravo gra anstva. Rimskim gra aninom se postaje ro enjem od roditelja Rimljana, ili od oca Rimljane i majke Latinke s IUS CONUBII, manumisijom po civilnom pravu, dodjeljivanjem gra anstva pojedina nom odlukom ili zakonom.Gubi se: progonstvom, preseljenjem u provincije i dobivanjem prava gra anstva u drugom gradu. Gra anin koji ima punu pravnu sposobnost - CIVIS OPTIMO IURE jedino je pater familias. On je imao: rimsku obiteljsku vlas - PATRIA POTESTAS, aktivno bira ko i pasivno bira ko pravo (IUS HONORUM), pravo stjecanja imovinskog prava civilnog prava, pravo vlasni tva, oporu nu sposobnost (da bude imenovan za nasljednika i napravi oporuku), sposobnost sklapanja imovinskopravnih poslova, biti stranka u civilnom pravu, sklopiti valjan brak - IUS CONUBII i tria nomena (pravo na vlastito ime, obiteljsko i nadimak). Ova prava su u ivali samo patriciji, nobili i honestioresi. 12. STATUS FAMILIAE-Status familiae je pravni polo aj pojedinca u odnosu na porodicu (familia). Vezu porodi nih pripadnika sa injavala je vlast ku nog starje ine (patria potestas) koji se zvao pater familias, a porodi na pripadnost i veza temeljila se na agnaciji (adgnatio) koja je sadr avala podlo nost toj vlasti starje ine. Status familiae dijeli lica na osobe alieni iuris i sui iuris. Alieni iuris su osobe koje se nalaze pod vla u ku nog starje ine, a sui iuris su samovlasne osobe. Osobe podvrgnute vlasti patris familias (filli familias) su ena (manu), snahe (inmanu), adoptirana djeca i osobe in mancipio.

6.RAZDOBLJE HONORARNOG PRAVA- Periodu kasne republike odgovara pretorsko ili honorarno pravo (ius honorarium). U doba republike zakone su donosile centurijatske i tributske narodne skup tine. Zakon izglasan u narodnim skup tinama zvao se lex, a zakoni koje su donosili samo plebejci u plebejskim skup tinama zvali su se plebisciti. U ovom periodu uz ius civile po inje se stvarati ius honorarium, a kao izvor prava javljaju se pretorski edikti i djelatnost pravnika kroz respondere, cavere i agere. 7.RAZDOBLJE POSTKALSICNOG PRAVA-vulgarno rimsko pravo odgovara periodu dominata. Car je postao jedinim zakonodavcem. Za potrebe postklasi ne prakse nastajale su razli ite zbirke sastavljene iz djela klasi nih pravnika (ius) ili carskih konstitucija (leges). Prije Justinijanove kodifikacije2 nastale su 3 zbirke carskih konstitucija 2 privatne i 1 slu bena. Privatne su bile Codex Gregorianus iz 291.g. n.e. (sadr i konstitucije od Hadrijana do Dioklecijana) i Codex Hermogenianus iz 295.g. n.e. (dodatak prvoj). Prva slu bena zbirka carskih konstitucija bila je Codex Theodosianus iz 438.g, sa injena po nalogu Teodosija II, a sadr i konstitucije od Konstantina nadalje. Dijeli se na 16 knjiga.

13.POJAM PARVNE I POSLOVNE SPOSOBNOSTIpravo je skup pravnih pravila kojima se reguli u pitanja pojedinca u nekom dru tvu. Pravni subjekt je bi e koje mo e biti nosilac prava i du nosti. Kada govorimo o statusu subjekta prava, susre emo se sa 2 sposobnosti subjekata prava: pravna sposobnost i djelatna sposobnost. Pravna sposobnost je sposobnost subjekta prava da bude nosilac prava i obaveza. Ta sposobnost se za fizi ka lica sti e samim inom ro enja, a za juristi ke osobe aktom osnivanja. Djelatna sposobnost je sposobnost subjekta prava da o itovanjem volje proizvodi pravne u inke u smislu nastanka, izmjene ili prestanka nekog prava. Unutar djelatne sposobnosti dana nja nauka razlikuje poslovnu i deliktnu sposobnost. Poslovna sposobnost je sposobnost sklapati pravne poslove, tj.pravnim poslovima (npr.kupovinom, darovanjem, oporukom) proizvoditi pravne u inke. Ova sposobnost sti e se navr avanjem godina punoljetstva. Prema starom civilnom pravu, punoljetstvo se izjedna avalo sa polnom zrelo u. Za enu godine punoljetstva su odre ene sa 12, a za mu karce sa 14 ili 16 godina. Deliktna sposobnost ili ura unljivost je sposobnost odgovarati za svoje protivpravna djela (delikte).

14.PRAVNE OSOBE-Pravne osobe su socijalne tvorevine kojima pravni poredak priznaje svojstvo subjekta prava. Pravnu i poslovnu sposobnost sti u aktom osnivanja. Do osnivanja pravnih osoba dolazi iz potrebe zadovoljenja nekih potreba i interesa pojedinca, koje on sam ne mo e zadovoljiti. Kao osnov u enja o pravnim osobama Rimljani su ostavili princip: Ono to duguje pravna osoba ne duguje pojedinac, a ono to duguje pojedinac ne duguje pravna osoba. Kasnija pravna nauka izdiferencirala je 3 tipa juristi kih osoba: 1.Korporacije - Su tinu ini udru ivanje vi e osoba u svrhu zadovoljavanja odre enih ciljeva.2.Zavodi - su tinu zavoda i zaklada ini imovina koja treba poslu iti odre enoj svrsi.3.Zaklade - Zaklada je jedan od oblika juristi ke osobe, gdje je neka imovina ostavljena od nekog za ne to. Najpoznatija zaklada je Nobelova nagrada. O prirodi juristi ke osobe bile su u pandektnoj nauci postavljene razli ite teorije:1.Teorija fikcije i personifikacije polazi od stanovi ta da pravnim subjektom po svojoj prirodnoj naravi mo e biti samo ovjek. Za pravnu osobu djeluju njeni zastupnici. Ovu teoriju zastupali su ve glosatori.Teoriju realne egzistencije Ona pravnu osobu smatra za realnu osobu koju sa injava kod korporacija ukupnost pojedinaca, a kod zaklada volja zakladitelja. Za pravnu osobu po ovoj teoriji ne djeluju zastupnici, nego njeni organi koji manifestuju volju pravne osobe. U Rimu se kao juristi ke osobe pojavljuju: rimska dr ava, gradovi, op ine, udru enja, crkva itd.

15.POJAM PORODICNOG PRAVA-Rimsko pravo za porodicu je upotrebljavalo termin familia, odredivsi je kao skup osoba koje su po prirodi (npr. potomci) ili po pravu (npr. brak, adopcija), podlozne vlasti jedne osobe, tzv. Pater familias-a, tj.kucnog starjesine. Osobenost rimskog porodicnog prava ogleda se kroz instituciju pater familias-a i vlasti koju je imao nad osobama u okviru njegove porodice, kao i nad cjelokupnim porodicnom imovinom. U historijskom razvoju rimska porodica pro la je kroz slijede e faze:1.Konzorcijum je bila zajednica bra e i njihovih potomaka. Ovaj oblik zajedni kog ivljenja karakteristi an je za period kraljevstva i rane republike, kada je dominantan oblik privre ivanja bila naturalna privreda, a kolektivna svojina dominantan svojinski oblik. 2.Individualna porodica agnatskog tipa u kojoj se javljaju sve izra eniji procesi izdvajanja individualnog privatnog vlasni tva sa nagla enom ulogom pater familias-a. 3.Kognatska ili krvno-srodni ka porodica je kona an oblik rimske porodice, koju ine roditelji sa svojom djecom i najsli nija je obliku dana nje porodice. Javlja se u II, odnosno III vijeku p.n.e. sa pojavom tr i nih odnosa, kada je mogu e da pojedinci ive i rade i izvan svoje porodice uz istovremenu svijest o zajedni kom porijeklu. U ovom obliku vlast pater familias-a znatno je oslabljena, a krvno srodstvo dobiva sve ve i ekonomski i pravni zna aj u odnosu na dotada nji oblik srodstva, tzv.agnatsko srodstvo.

24.SUVLASNISTVO- Suvlasni tvo predstavlja odnos gdje vi e lica imaju pravo vlasni tva na nepodijeljenoj stvari. Do suvlasni tva naj e e dolazi naslje ivanjem, kupovinom neke stvari od vi e lica, mije anjem nekih stvari itd. Svakom suvlasniku pripada tzv.suvlasni ki dio koji se izra ava u procentima, razlomcima. Taj dio se naziva idealni, alikvotni, zami ljeni dio. Suvlasnik na zajedni koj stvari nema neki izdvojeni fizi ki dio, ve u svakom fizi kom dijelu te stvari on ima svoj idealni dio. Ti suvlasni ki dijelovi mogu biti razli ito odre eni, neko mo e imati 30%, neko 20%, a suvlasni ki dijelovi mogu biti i jednaki.

23.VLASNISTVO- Vlasni tvo je najva nije i naj ire stvarno pravo koje u iva apsolutnu pravnu za titu. Rimsko pravo nije izgradilo pojam prava vlasni tva. Terminolo ki ga je odre ivalo kao dominium, a kasnije proprietas. Vlasni tvo se odre uje kao pravna vlast na odre enoj stvari koju tre a lica moraju po tivati. Nauka je vlasni ka ovla tenja predstavila kroz tzv.3 osnovna elementa vlasni tva: 1.Usus ili uti,2.Usus fructus ili frui,3.Abusus ili abuti.Usus predstavlja ovla tenje ekonomskog iskori tavanja stvari. Usus fructus je ire ovla tenje, koje pored iskori tavanja stvari podrazumijeva i crpljene plodova ako je stvar plodonosna. Abusus predstavlja ovla tenje neograni enog raspolaganja sa stvari koje se e do prava uni tenja stvari. Rimsko pravo je poznavalo 4 vrste vlasni tva:1.Civilno ili kviritsko vlasni tvo ,2.Pretorsko ili bonitarno vlasni tvo,3.Provincijsko vlasni tvo ,4.Peregrinsko vlasni tvo

16.BRACNO PRAVO-Brak je zakonom ure ena zajednica ivota mu karca i ene. Brak u rimskom dru tvu bio je vi e socijalna nego pravna ustanova. Shva en je kao jedan socijalni odnos koji ima posljedicu u pravu. Slobodni Rimljani rijetko su stupali u brak, a motiv za sklapanje braka bio je stvaranje potomstva, odnosno da se rodi sin kao nasljednik.Slobodni Rimljani su ivjeli sa svojom ropkinjom, ako su htjeli mogli su oti i kod drugih ena. Posljedica rimskog shvatanja braka dovela je do moralne krize i pada nataliteta. Rimski brak imao je 2 konstitutivna elementa:1.Fakti ka zajednica ivota izme u mu karca i ene,2.Affectio maritalis volja mu karca i ene da ive ba u braku. Oba elementa bila su potrebna za trajni brak. Zato se rimski brak razvodio prestankom zajedni kog ivota ili prestankom affectio maritalis.Pored braka, postojali su i drugi oblici zajedni kog ivljenja mu karca i ene: 1.Contubernium je bila zajednica ivljenja roba i ropkinje.2.Konkubinat je bila zajednica ivljenja slobodnih osoba bez affectio maritalis, naj e e usljed postojanja nekih bra nih zapreka koje onemogu uju sklapanje braka. Djeca prate status majke.Da bi doslo do sklapanja rimskog braka morale su se ispuniti sljedece pretpostavke:1.Buduci supruznici moral su posjedovati ius connubii pravo na sklapanje zakonitog braka.2.Morali su posjedovati prirodnu i djelatnu sposobnost,3.Osobe alieni iuris morale su imati pristanak pater familias-a.Rimski brak je imao dva osnovna oblika:1.Cum manu predstavlja oblik braka gdje zena dolazi pod vlast pater familias-a svoga muza, a sa svojom dosadasnjom familiom raskida i gubi agnatsku vezu.2.Sine manu zena sutupanjem u brak ne raskida svoje dotadasnje agentske veze i ne dolazi pod vlast pater familias-a svoga muza. Oredjene cinjenice i odnosi mogu se pojaviti kao razlozi koji onemogucavaju sklapanje braka izmedju odredjenih osoba. Tada govorimo o bracnim zaprekama. One mogu imati dvostruko dejstvo:1.Apsolutne bracne zapreke mogu onemogucivati sklapanje braka sa bilo kojom osobom, npr. vec postojeci brak sprjecava sklapanje novog braka.2.Relevantne bracne zapreke onemogucavaju sklapanje braka samo sa odredjenim krugom osoba. Najcesca relevantna bracma zapreka je krvno srodstvo i to u uspravnoj liniji bezogranicenja, a u pobocnoj liniji do 7, odnosno 4. stupnja srodstva. To je zakonska odredba koja se cesto izbjegava u cilju zadrzavanja nasljedstva u jednoj familiji.Rimsko pravo je ustanovilo i jednu specificnu ustanovu tzv. Tempus lugendi, tj vrijeme zalosti z muzem, po kojem zena ne moze stupiti u brak dok ne prodje 10-12 mjeseci. .Justijanovo pravo predvidja citav sistem razvoda braka:1.Divortium ex iusta causa je opravdani sporazumni razvod zbog krivnje druge strane.2.Divortio mutio consensus sporazumni razvod braka.3.Divortio bona gratia razvod braka

17.PATRIA POTESTAS-Patria potestas je do ivotna, velika i neograni ena vlast pater familias-a nad osobama i porodi nom imovinom. Ta vlast je postepeno ograni avana. U odnosu na osobe pod svojom vla u, pater familias je imao slijede a ovla tenja: 1.Ius vitae ac necis pravo ivota i smrti, bilo putem ka njavanja djece, ubijanja ili izlaganja novoro enog djeteta. Prilikom odlu ivanja o ivotu i smrti, pater familias je prethodno morao saslu ati mi ljenje ku nog savjeta (consilium domesticum). 2.Ius vendendi pravo prodaje i iznajmljivanja radne snage osoba pod njegovom vla u. Ovdje spada i prodaja djece. Po Zakonu XII plo a pater familias nakon tre e prodaje gubi patriam potestatem.3.Ius vindicandi pravo tra enja izru enja agnatskih srodnika koji se trenutno nalaze pod vla u tre ih lica. U tu svrhu je u starije doba slu ila vindicatio filii, a po pretorskom pravu interdictum de liberis exhibendis, item ducendis. Patria potestas nastajalo se ro enjem, arogacijom, adopcijom i legitimacijom.Arogacija predstavlja akt usvojenja osobe sui iuris. To je izuzetno va an statusni in putem kojeg su cjelokupne porodice, obi no porodice bez nasljednika, dobrovoljno dolazile pod vlast pater familias-a neke druge porodice. Na va nost ovog akta ukazuje injenica da se obavljao pred narodnim skup tinama. Adopcija je usvojenje osobe alieni iuris. Ona je proizvodila manje va ne statusno-pravne u inke od arogacije. Legitimacija predstavlja akt pozakonjenja djece ro ene van braka. Patria potestas prestajala je: 1.Smr u pater familias-a. Nakon smrti patris familias, sinovi (i unuci ako im je otac ve umro), postaju sui iuris, te se porodica cijepa na toliko novih porodica koliko je bilo sinova. ena in manu tako e postaje sui iuris, ali pada pod tutorstvo.2.Sa capitis deminutione oca ili sina porodice. Po capitis deminutio maxima obojica gube svaku pravnu sposobnost, po media gube sposobnost za ius civile, a po minima raskida se me u njima agnatska veza.3.Emancipatio Otac je mogao i sam otpustiti sina iz patriae potestatis pravnim poslom koji se zove emancipatio, iz razloga osamostaljivanja sina iz dosada nje vlasti, po poznatoj formi iz Zakonika XII plo a o trokratnoj prodaji sina koji tako definitivno izlazi iz o inske vlasti.

18.TUTORSTVO-Tutorstvo je institucija starateljstva. Starateljstvo predstavlja poseban oblik dru tvene pomo i osobama koje iz nekih razloga nisu uop e imale, ili su imale djelimi nu poslovnu sposobnost. Postojala su 2 oblika tutorstva : 1.tutela impuberum tutorstvo nad nedoraslim,2.tutela mulierum tutorstvo nad enama. Pod tutorstvo nad nedoraslim osobama ulazile su nedorasle mu ke osobe sui iuris. Postoje slijede i oblici tutorstva nad nedoraslim:1.Tutela legitima, ili zakonsko tutorstvo, gdje se za tutora neke osobe postavlja njegov najbli i srodnik. Postojalo je pravilo da je red pozivanja na tutorstvo identi an sa redom pozivanja na nasljedstvo i to slijede im redoslijedom: sui heredes, proximus agnatus i gentili. Ovako postavljeni tutor nije se mogao odre i tutorske du nosti, ali je mogao izvr enje tih du nosti prenijeti na neku drugu osobu putem akta in iure cessio. 2.Tutela testamentaria predstavlja postavljanje tutora od strane ostavioca u njegovom testamentu. Ovako postavljeni tutor se putem akta abdikacije mogao odre i svoje du nosti, ali ve preuzetu du nost nije mogao prenijeti na drugu osobu.3.Tutela dativa tutora nekoj osobi postavlja oblasni dr avni organ, naj e e pretor. Ovako odre eni tutor nije mogao izvr iti abdikaciju, niti je na drugog mogao prenijeti izvr enje tutorskih ovla tenja. Osnovni zadatak tutora je da savjesno upravlja ti enikovom imovinom. Njegov ti enik se nazivao pupil. U upravljanju ti enikovom imovinom tutor je zaklju ivao pravne poslove u svoje ime, a za ra un ti enika. Ovdje se radi o posebnom obliku posrednog zastupanja.

19. SKRBNI TVO-Skrbni tvo je zajedni ki naziv za vi e institucija kojima je zajedni ki cilj za tita imovinskih interesa osoba bez poslovne sposobnosti, ili osoba sa umanjenom poslovnom sposobno u. Rimsko pravo poznavalo je 3 osnovna oblika skrbni tva:1.cura furiosi,2.cura prodigi,3.cura minorum.Cura furiosi je skrbni tvo nad du evno bolesnim osobama. Te osobe su apsolutno poslovno nesposobne jer usljed svog psihi kog stanja ne mogu shvatiti zna aj svojih postupaka. Nemaju sposobnost da upravljaju svojom imovinom, jer nemaju pravno relevantnu volju. Cura prodigi je skrbni tvo nad rasipnikom. Rasipnik je osoba koja neumjereno i nekontrolisano otu uje svoju imovinu i na taj na in dovodi u opasnost egzistenciju njegovih najbli ih i osoba za ije podizanje je bio odgovoran. Rasipnik je bio djelimi no poslovno sposoban. Mogao je samostalno zaklju ivati one pravne poslove koji su mu donosili korist i uveli avali njegovu imovinu, npr.prihvat miraza darovanja, dok je za poslove kojima je otu ivao svoju imovinu ili kojima je stavljao teret na svoju imovinu morao imati odobrenje svog skrbnika. Cura minorum je skrbni tvo nad doraslim maloljetnicima ili minorima, odnosno osobama u ivotnoj dobi izme u 14 i 25 godina. Zakonom lex platoria se zabranjivalo zaklju ivanje pravnih poslova sa osobama mla im od 25 godina bez odobrenja njegovog skrbnika. Na ovaj na in je granica punoljetstva pomjerena sa 12-14 na 25 godina.

21.POJAM I PODJELA STVARI-Stvari su prostorno podijeljeni dijelovi vanjske prirode, dostupni ljudima. Odo prvobitno odre enje pojma stvari kasnije e biti pro ireno, tako da e se pod stvarima podrazumijevati sve ono to mo e biti predmetom pravnih odnosa, sve ono to mo e ulaziti u ne iju imovinu. Rimsko pravo je izgradilo slijede e podjele stvari:res corporales i res incorporales, odnosno tjelesne i netjelesne stvari. Rimski pravnik Gaj je tjelesne stvari ozna io kao stvari koje se mogu fizi ki dota i, dok se kao netjelesne stvari uzimaju tzv.prava npr.plodou ivanje usus fructus, ostavina ili nasljedstvo. res in commercio i res extra commercium, odnosno stvari u pravnom prometu i stvari koje su izuzete iz pravnog prometa. Najve i dio stvari nalazi se u pravnom prometu. One se dijele na res mancipi i res nec mancipi u prvo spadaju robovi, stoka (goveda, mazge, konji i magarci) i 4 najstarije poljske slu nosti puta i vodovoda. Sve ostale stvari bile su res nec mancipi, npr.sitna stoka, novac, razne pokretne stvari i provincijalna zemlji ta. Dio stvari je iz razli itih razloga izuzet iz stvarnog prometa. Osnovi izuze a mogu biti dvojaki:1.res extra commercium humani iuris neke stvari koja po pravnom poretku treba da slu e zadovoljavanju potreba svih, ili ve ine ljudi, izuzimaju se iz pravnog prometa. To su res communes omnium (kao npr.zrak, teku a voda, more, morska obala) i res publicae, odnosno stvari koje se nalaze u vlasni tvu rimske dr ave (npr.javni trgovi, putevi, javne rijeke, stadioni itd). 2.res extra commercium divini iuris, u koje se ubrajaju: res sacre stvari posve ene kultu boga (npr.hramovi i stvari za obavljanje religioznog rituala), res religiosae stvari posve ene kultu pokojnika, res sancte gradske zidine, gradska vrata.res mobiles i res immobiles, tj.pokretne i nepokretne stvari. Nepokretne stvari se ne mogu premje tati. To je zemlja, sa svim to je na njoj sagra eno ili usa eno (zgrade, drve e, usjevi itd).Pokretne stvari su one koje se mogu premje tati, a da se ne promijeni su tina stvari. Tu spadaju i stvari koje se same kre u (robovi i ivotinje). res fungibiles i res non fungibiles, odnosno zamjenjive i nezamjenjive stvari. Zamjenjive stvari su one koje svoj individualitet u pravnom prometu dobivaju putem mjerenja, vaganja i brojanja (npr. ito, vino, tkanina, bra no itd).Nezamjenjive stvari ozna ene su terminom species. To su stvari koje se u pravnom prometu pojavljuju prema svojim strogo odre enim individualiziranim osobinama.res consumptibiles i res non consumptibiles, tj.potro ne i nepotro ne stvari razlikuju se prema tome da li se nakon prve namjenske upotrebe uni tavaju ili ne. Potro ne stvari npr.su vino, ito, i novac. djeljive i nedjeljive stvari pravno djeljive su stvari koje se mogu rastaviti na vi e istovrsnih dijelova, a da se pri tome ne umanji njihova vrijednost. Dijelovi i dalje treba da ispunjavaju jednaku ekonomsko-socijalnu funkciju kao cjelina. Djeljive stvari su npr.zemlji ta. Jednostavne stvari, sastavljene stvari i skupine stvari Jednostavne stvari su takve stvari koje po uobi ajenom shvatanju predstavljaju jedinstvo. To su stvari koje se u pravnom prometu pojavljuju onakve kakve se pojavljuju i u prirodi (npr. ivotinje, biljke, robovi).

22.POSJED- Posjed nije pravo. Mora se strogo razlikovati od prava vlasni tva. Posjed je fakti ko stanje, fakti ka vlast na tjelesnoj stvari, neovisno od toga da li posjednik ima neko pravo na toj stvari. Obi no je vlasnik stvari istovremeno i posjednik. Me utim, neko mo e biti posjednik a da nije vlasnik stvari i obrnuto. Posjed je injenica koja ima odre ene posljedice u pravu, pa se zbog toga ka e da je posjed pravna ili jursiti ka injenica. Posjed se sastoji iz 2 elementa: corpus i animus. Corpus predstavlja objektivni element posjeda, a to je fakti ka vlast na tjelesnoj stvari. Animus (animus possidendi) predstavlja subjektivni element posjeda, a sadr an je u volji posjednika da stvar posjeduje za sebe. Pravna nauka je izvr ila klasificiranje posjeda na slijede e na ine: a)Possessio ad interdicta ili juristi ki posjed je posjed koji sadr i oba pomenuta elementa i za ti en je posjedovnom interdiktnom za titom. b) Possessio naturalis ili detencija (dr anje) ili izvedeni posjed, predstavlja fakti ku vlast na tjelesnoj stvari, bez animus possidendi. Ovdje neko dr i stvar za nekog tre eg, ne za sebe. Posjednik je taj tre i, a onaj kod kojeg je stvar je samo detentor.c) Possessio vitiosa i possessio non vitiosa Viciozan (pogre an) je onaj posjed koji je ste en vi, clam i precario, odnosno silom, prevarno ili prekarist na opoziv ne vra a stvar. Kriterij vicioznosti poseban zna aj ima u postupku interdiktne za tite. d)Possessio bonae fidei i malae fidei, odnosno po teni i nepo teni posjed. Bonae fidei possessor sti e posjed od nevlasnika, a ne zna za tu injenicu. Nalazi se u oprostivoj zabludi, a istovremeno je ubije en u zakonitost svog sticanja. Malae fidei possessor je posjednik koji zna za nevaljanost svog sticanja ili bi za nju morao znati.e) Quasi possessio ili posjed prava predstavlja situaciju u kojoj se pojedinac fakti ki pona a kao da je ovla tenik nekog prava, fakti ki vr i radnje koje ine sadr aj ovla tenja nekog prava, a da ustvari nema to pravo. Posjed se sti e ostvarenjem objektivnog i subjektivnog elementa, tj. corpore et animo. Sticanje corpus-a sastoji se u sticanju fizi ke vlasti na tjelesnoj stvari. Razlikuje se originarno (neposredno) i derivativno (posredno) sticanje posjeda. Originarno sticanje posjeda bilo je nezavisno od volje (ili protiv volje) prethodnog posjednika (npr.kod okupacije). Derivativno sticanje posjeda vr i se u sporazumu sa prethodnim posjednikom koji predaje stvar novom posjedniku. Takav prenos posjeda zove se tradicija (traditio), a izvr ava se prostom predajom odre ene stvari iz ruke u ruku. Posjed je bio za ti en posjedovnim interdiktima, posebnim posjedovnim parnicama. Interdikti su uvjetni nalozi koje na zahtjev jedne ili obje strane izdaje pretor, odre uju i kako se stranke imaju pona ati u konkretnom slu aju. Interdiktna za tita ima za cilj uspostavljanje mirnog stanja u dru tvu. Interdikti su se dijelili u 2 skupine: interdicta retinendae possessionis i interdicta recuperandae possessionis. .

25.SLUZNOSTI-Osobne sluznosti su uvr tene u op i pojam slu nosti tek u Justinijanovom pravu. Njihova egzistencija nije vezana za nekretnine, ne tra i se postojanje gospoduju e stvari. Osobne slu nosti su vezane za osobu ovla tenika. One su osobna (li na) prava i ne mogu se odvajati od osobe ovla tenika. Ova prava su nenasljediva i vremenski su ograni ena prava. Rimsko pravo je poznavalo slijede e osobne slu nosti: usus fructus, usus, habitatio i operae servorum vel animalium. Emfiteuza je stvarno pravo na tu oj stvari predstavljeno u nasljedivom i otu ivom zakupu poljoprivrednog zemlji ta, koji ima stvarnopravni karakter. Ovo pravo je imalo dugoro an kontroverzan razvoj, da bi tek u postklasi nom pravu bilo svrstano kao posebno pravo u skupinu stvarnih prava na tu oj stvari.U isto nom dijelu rimskog carstva ovo pravo je nosilo naziv emfiteuza, od gr ke rije i emfiteuzis usaditi, zasaditi. Osnovni cilj uspostave ovog prava je bio kultivisanje napu tenih i neobra enih poljoprivrednih zemlji ta. U Justinijanovom pravu emfiteuza se defini e kao posebno, otu ivo i nasljedivo stvarno pravo na tu oj stvari. Emfiteuta je u ivao za titu putem stvarnopravnih tu bi actio in rei vectigalis, actio confessoria, actio negatoria kao actiones uties. Superfities je stvarno pravo na tu oj stvari iji sadr aj se sastoji u ovla tenju kori tenja zgrade izgra ene na tu em zemlji tu. Kao stvarno pravo na tu oj stvari bilo je nasljedivo i otu ivo pravo. Ovo je specifi na rimska pravna ustanova, koju ne susre emo u drugim pravnim sistemima. Predstavlja poku aj stvaranja kompromisa izme u pravnog dejstva principa superficies solo cedit (po kome je vlasnik zemlji ta istovremeno vlasnik svega onoga to se nalazi u zemlji tu, na zemlji tu i u zra nom prostoru iznad njega) i potrebe omogu avanja dugoro nog iskori tavanja zgrade podignute na tu em zemlji tu

26.ZALOZNO PRAVO- Zalo no pravo kao stvarno pravo na tu oj stvari ima funkciju realnog osiguranja vjerovnikovog potra ivanja 3 . Zalo no pravo ograni ava vlasni ko ovla tenje neograni enog raspolaganja sa stvari (abusus ili abuti), dok ostala stvarna prava na tu oj stvari ne ograni avaju abusus. Zalo no pravo u pore enju sa drugim stvarnim pravima na tu oj stvari ima svoje specifi ne karakteristike. To su akcesornost, tj.vezanost zalo nog prava za obvezni odnos. Zalo no pravo ne mo e egzistirati bez prethodnog zasnivanja obveznog odnosa. Sudbina zalo nog prava je u svemu odre ena sudbinom obveznog odnosa. Historijski posmatrano, u rimskom pravu su postojali slijede i oblici zalo nog prava: fiducia, pignus i hypotheca. Fiducia je najstariji oblik zalo nog prava kod kojeg zalo ni du nik prenosi vlasni tvo zalo ene stvari na zalo nog vjerovnika, uz istovremeno sklapanje sporazuma, tzv.pactus fiduciae, po kojem se zalo ni vjerovnik obvezuje da e vratiti vlasni tvo zalo ene stvari zalo nom du niku kada mu ovaj uredno isplati dug. Preuzeta obveza zalo nog vjerovnika da e vratiti vlasni tvo zalo ene stvari bila je moralne prirode. Njeno ispunjenje zavisilo je od dobre vjere i po tenja zalo nog vjerovnika. Fiducia se javljala u 2 oblika: fiducia cum amicum i fiducia cum creditore. Fiducia cum amicum javlja se uz lukrativne, besplatne pravne poslove me u prijateljima (npr.posudba).Fiducija cum creditore javlja se uz naplatne pravne poslove. Pignus je oblik zalo nog prava kod kojeg zalo ni du nik na zalo nog vjerovnika prenosi posjed zalo ene stvari. Zalo ni vjerovnik postaje detentor ili izvedeni posjednik na zalo enoj stvari i predstavlja e prvi pozitivni izuzetak time to e mu biti pru ena interdiktna posjedovna za tita. Predaji posjeda zalo ene stvari prethodi usmeni dogovor stranaka contractus pigneraticius. Hipoteka je ugovorni zalog bez posjeda zalo ene stvari. Du nik i vjerovnik zaklju uju sporazum da e odre ena stvar imati funkciju zaloga, s tim da ta stvar i dalje ostaje i u posjedu i u vlasni tvu zalo nog du nika. Hipoteka se historijski pojavila kod ugovora o najmu poljoprivrednog zemlji ta, a poljoprivredni inventar koji slu i za obradu tog zemlji ta ima funkciju zaloga. Eventualna predaja tog inventara zalo nom vjerovniku onemogu ila bi realizaciju samog ugovora o najmu. Zalo no pravo po pravilu nastaje neformalnim ugovorom. Zbog akcesornosti zalo nog prava moralo je postojati potra ivanje koje treba osigurati zalogom. Pored toga, zalo no pravo moglo je nastati i sudskim rje enjem u svhu izvr enja u ekstraordinarnom postupku ili magistratskom odlukom kod uvo enja u posjed tu e imovine radi osiguranja (ali bez prava prodaje). To je tzv.pignus praetorium. U carsko doba razvijaju se i zakonska zalo na prava, tzv.zakonske ili legalne hipoteke (pignus tacitum ili legale). Zalo no pravo prestaje: a)Prestankom potra ivanja.b)Propa u zalo ene stvari, konfuzijom I odricanjem.c)Ukoliko tre i stekne zalo enu stvar bona fide i na osnovu valjanog titulus-a, prestaje zalo no pravo prema njemu za 10, odnosno 20 godina.

1.POJAM I DANASNJA VAZNOST RIMSKOG PRAVA 2.PODJELA RIMSKOG PRAVA 3. IZVORI RIMSKOG PRAVA 4.PODJELA RIMSKOG PRAVA 5.ZAKONIK 12 PLOCA 6.RAZDOBLJE HONORARNOG PRAVA 7.RAZDOBLJE POSTKALSICNOG PRAVA 8.JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA 9.RIMSKO PRAVO NAKON JUSTINIJANA 10. STATUS LIBERTATIS 11.STATUS CIVITATIS 12. STATUS FAMILIAE 13.POJAM PARVNE I POSLOVNE SPOSOBNOSTI 14.PRAVNE OSOBE 15.POJAM PORODICNOG PRAVA 16.BRACNO PRAVO 17.PATRIA POTESTAS 18.TUTORSTVO 19. SKRBNI TVO 21.POJAM I PODJELA STVARI 22.POSJED 23.VLASNISTVO 24.SUVLASNISTVO 25.SLUZNOSTI 26.ZALOZNO PRAVO