recenzije i prikazi

William F. Engdahl

SJEME UNITENJA Geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo

Zagreb, Detecta, Biblioteka Armagedon, 2005. 306. str.

Po mnogima globalizacija je pored brojnihtemaglobalnimuinilaiteme bioetike i ekologije. Zadnja etvrtina dvadesetog stoljea to je potvrdila nameuisvijetuproblemopstankate zagovarajui odrivi razvoj kao jedini nain usporavanja destruktiv nog djelovanja na okoli. Meutim, ova je tema odrivog razvoja i op stanka postala preteito temom i brigom civilnog drutva umjesto da bude kljunom preokupacijom glav nihvinovnikanastalogkatastrofinog stanja u svijetu. Tu se misli u prvom redu na SAD kao globalnog poli tikog, vojnog i gospodarskog mo nika, kao i na multinacionalne kom panije iji su gospodarski interesi is predglobalnoekolokogibioetikog. Gdje su poeci strategije globalnog unitenja, o kakvoj se strategiji i unitenju radi, te iji su interesi iza takve strategije pitanja su kojima emo odgovore nai u Engdahlovoj knjizi Sjeme unitenja geopolitika genetski modificirane hrane i globalnocarstvo.Vrloargumentiranu raspravu o grijesima SADa i velikih kompanijakojeproizvodeGMsjeme, te o Zakladama Rockefellera i Forda koje su u to direkto ukljuene, Eng dahl razvija kroz dvanaest poglavlja. PitanjetosekrijeizanastojanjaSAD a i velikih kompanija da po svaku cijenu proire i nametnu GM sjeme

drugim zemljama, vodi li to rjeenju pitanjagladiijelidoistarijeostrategiji kontroliranja ljudi, postalo je vrlo aktu alnomtemomzadnjegdesetljea.Ovaje knjiga svjetsku premijeru doivjela sredinom 2005. u Zagrebu, ne u New Yorku ili Londonu, to je potvrda teze dasuovomtemomjednakooptereenii moni i nemoni, i Prvi i Trei svijet. Dakako,grijesikojeEngdahliznosiipak su adresirani Prvom svijetu i monim kompanijama ije gospodarske interese Prvi svijet namee Drugom i Treem svijetu.

Stvoriti globalno carstvo koristei mo SADa ele mone kompanije (uglav nom amerike) koje su svoje mree rairile cijelim svijetom. Kao to M. Hardt i A. Negri opisuju stvaranje Im perija ne na direktnoj primjeni sile, ve na umijeu predstavljanja sile kao one kojajeuslubipravaimirapaseisvaki ratprikazujekaobellumiustum,takoi mone kompanije svoju dobit i mo nastoje prikazati brigom za Trei svijet, gladne i nemone. Posrijedi je, pak, zavjeraSADaprotivsvijeta,tvrdiEng dahl, koja se ostvaruje irenjem GM sjemena u zemlje June Amerike, Af rike, Azije pa i Europe. Time se ostva ruje Kissingerova teza iz sedamdesetih godina prolog stoljea: Kontroliraj naftu i kontrolirat e zemlju. Kon trolirajhranuikontrolirateljude(str. 13.).

Na primjeru Iraka i Argentine Engdahl predoava ostvarivanje strategije ov ladavanja ljudima. Kada su u oujku 2003. SAD okupirale Irak, otvorio se prostor ulasku multinacionalnih kom panijanairakotrite.Donesenoje100 dekreta kojima se legalizira taj in, a 377

recenzije i prikazi
posebno dekret 81. daje pravo ame rikim kompanijama primjenu GM biljnih sorta. Prethodno je unitena iraka riznica sjemena u Abu Hraibu teseirakimseljacimanameejedina mogunostkoritenjeGMsjemenai plaanje takse kompanijama vlas nicima sjemena. Irak tako postaje golemi pokusni ivi laboratorij za ispitivanje GM penice, a Iraani po kusni kunii u tome eksperimentu (str.28.).Ciljjeovepolitikebiouiniti irake seljake ovisnima o dobavlja ima sjemena, kao i o prateim sredstvima koja su potrebna za nji hovo tretiranje (herbicidi, pesticidi, fungicidi). Irak postaje slobodno trite za primjenu GM sjemena, a poljoprivreda se u cjelini industrijal izira(str.33.).

Argentina je drugi primjer revolucijeuprimjeniGMsjemenau proizvodnji hrane koja je legalizirana 1996. godine. Uz SAD, Argentina je drugazemljausvijetupopovrinama zasijanimGMsjemenom(uzKanadu, JunuAfrikuiKinu,tusuieuropske zemlje Rumunjska, Bugarska i Polj ska). Argentina je bila poznata kao poljoprivredna zemlja usitnjenog posjeda ija je poljoprivreda bez dravne potpore proizvodila dovo ljnohranezadomaepotrebeizaiz voz. No poetkom 80.ih sve se promijenilo. Poslije naftnog oka 1974./75. zemlja se zaduuje, kamate skaus10na16.i20%,destabilizira se Peronova vlada, ...bio je to osva jaki pohod dolara, jer je kontrolom inozemnog duga preuzeta kontrola nad ukupnim gospodarstvima mnogih zemalja (str. 43.). Washing 378

tonpodizlikomborbeprotivterorizmai komunizma vodi prljavi rat s ciljem ovladavanja ukupnim gospodarstvom Argentine.. Postavljanjem C. Menema 1989. za argentinskog predsjednika, SAD otvaraju trite multinacionalnim kompanijama. Poslije davanja licence !996. kompaniji Monsanto za sijanje GM sjemena soje, argentinski su seljaci tjerani sa zemlje, unitavana je poljo privrednaraznolikostproizvodnje.Tzv. druga zelena revolucija u Argentini pod vodstvom kompanije Monsanto unitila je produktivni sustav poljoprivredne proizvodnje temeljen na obiteljskim gospodarstvima te uspostavila neofeudano stanje kojim dominira aica bogatih latifundista. Soja, koja je do tada jedva bila zastupljena, postaje dominirajua kultura. Stoarstvo je prepolovljeno, seljaci otjerani sa zemlje, stanovnitvo neishranjeno i zatrovano od raznih herbicidaipesticidatojesaetiuinak revolucionarne primjene GM sjemena soje.

Znanstveni svijet je reagirao upo zorenjimanasvuneistraenostmoguih posljedica i uoljivu tetnost primjene GM sjemena. To je prvi uinio 1998. kotski znanstvenik maarskog porijeklaA.PusztainainstitutuRowett. Njegove znanstvene spoznaje su odbaene i javnosti krivo predoene, a Pusztai i njegova supruga, takoer znanstvenica, dobivaju otkaz s instituta uz zabranu iznoenja rezultata istraivanja i oduzimanja pisanih radova (str. 667.) To je bio jasan znak da su kompanije uz pomo politike (u ovom sluaju veza Blair Clinton) preuzelekontroluinadznanou.

recenzije i prikazi
U vrijeme Reaganove vlasti (1980. 88.)SADsuodluilepreuzetivodstvo u proizvodnji i patentiranju GM sjemena. Brojne se kompanije uklju uju u taj projekt proizvodnje GM sjemena, lijekova, krmiva i sl. bez stvarne kontrole znanstvene javnosti. Bushova je vlada 1992. donijela uredbu po kojoj su GM usjevi bitno ekvivalentni tradicionalno uzga janimusjevimapoputkukuruza,soje, rie i drugih (str. 823.). Ta je pseu doznanstvenauredbaiskljuilasvaku drugaiju znanstvenu analizu tet nosti GM proizvoda na ljudsko zdravlje i bioraznolikost. Primjer te tetnostibilesuoboljelekravekojesu posebnim lijekovima (rekombinirani hormonrastaProsilac)stimuliranena veu muznost, a i njihovo je mlijeko izazivalo rak kod ljudi. Takoer je GM soja istiskivala tradicionalne kulture, GM kukuruz nemodificirane sorte kukuruza, GM ria trebala je potisnuti tradicionalne sorte rie u Azijiislino.VladaSADajezagova rala ovakvu politiku razvoja GM sjemena i prateih kemijskih sred stava na ime su velike kompanije ostvarivale veliku dobit i irile svoju mo u svijetu. Engdahl to naziva vlada krunih vrata, jer su njezini dunosnici poslije isteka mandata postajali savjetnici tih kompanija, a ljudiizkompanijasudolaziliuvladu. Proizvodnja hrane kao agrobiznis, obiteljskafarmakaotvornicahrane, agrobiznis kao industrija izlaska sunca, a eliane kao industrija zalaska sunca projekti su koji pos lije naftnog oka 1974. u zacrtanoj Kissingerovoj strategiji dobivaju kljuno mjesto. Da bi bila najvei proizvoa hrane, Amerika je ovu strategiju prvo primjenila u svojoj poljoprivredi zamjenjujui obiteljske farme tvornikim farmama, a poljo privreduagrobiznisom(str.114.)Veliko poskupljenje nafte i svjetska nestaica hrane poetkom 70ih prolog stoljea, bili su idealna prilika SADu da preuzme vodee mjesto svjetskog proi zvoaa i opskrbljivaa hrane. Niskim cijenama Amerika je unitavala poljo privreduzemaljaTreegsvijeta,hranom se takoer obuzdavaju neposluni poputSSSRa,ilea,Vijetnama.Svejeto SADu donosilo rast geopolitike moi. Kissingerova je politika dosljedno provodila smjer amerike moi koji se jo 1948. pokazao u injenici da SAD s 6,3%svjetskogstanovnitvaraspolaes 50% svjetskog bogatstva. U odravanju takvogstanjaSADmorauinitisve,bez sentimentalnosti i altruizma. Patenti GM sjemena krajem su dvadesetog stoljea bili najjae sredstvo amerikih kompanijazairenjeiodravanjemoii kontroleusvijetu.

Da je Amerika bez sentimentalnosti i altruizma,Engdahlnadaljepokazujena primjeru vrlo tajnog dokumenta ame rike nacionalne sigurnosti o depopu laciji svijeta. Rije je o dokumentu nastalom1974.kojimsekonstatiraveliki rast stanovnitva u nerazvijenim zemljama,aliinestaicahrane.Zadatak je smanjiti porast stanovnitva jedno stavnim i uinkovitim metodama kon tracepcije.Otkrivenoje1991.daje44% brazilskih ena u dobi od 14 do 55 godina bilo sterilizirano. Bilo je odre enojo13zemaljaukojimajepotrebna kontrola raanja. Tako su SAD demon strirale genocid na svjetskoj razini, a 379

recenzije i prikazi
slubeno je to nazvano sloboda izbora i odrivi razvoj. Ni G. Orwell ne bi bolje smislio, komentira Engdahl (str.1301.). To je trebalo posluiti amerikom cilju osiguranja velikih zaliha sirovina u siromanim zemljama za sebe, a ne da ih potroi prekobrojnostanovnitvo(str.1267.). Politikom zelene revolucije SAD su irile prostor agrobiznisa izvan Amerike. Izvozom jeftine hrane potvruje se ideja H. Kissingera o hranikaooruju. Zagovaranje sterilizacije ena u zemljama prekobrojnog stanov nitva, te odluivanje koji dijelovi ljudske vrste trebaju ivjeti a koji ne, Engdahl stavlja na duu obitelji Rockefeller,posebiceJohnuD.Rocke felleru III. Ovaj je s istomiljenicima nastojao oivotvoriti davni projekt Rockefellerovihopotrebieliminiranja suvinog stanovnitva. Za taj je zadatak osnovana i posebna eugenikazakladadvadesetihgodina prolog stoljea s izrazito rasistikim projektima. Zaklada je financirala i njemaku eugeniku u potrazi za su periornom rasom (str. 148161.). Poredeugenikezaklade,Rockefelleri sudjeluju i u osnivanju posebne Skupine za studije o ratu i miru (1939. godine) kojoj je bio zadatak provesti viziju amerikog stoljea. SAD trebaju vojno i ekonomski dominiratisvijetomazatojojtrebaju posluiti organizacije poput UNa, MMFa,SvjetskebankeiGATTa.Uz izvoz oruja, agrobiznis postaje kljuna poluga amerike dominacije. Ve50ihgodinaviakhranesesma trao monim orujem amerike vanj skepolitike. 380 Rockefellerova zelena revolucija koja je 50ih godina poela u Meksiku te se 60ih proirila na Junu Ameriku i Aziju,bilajesamofasadapodkojomse krilo ameriko preuzimanje kontrole nad proizvodnjom hrane u svijetu. Zaklade Rockefellera i Forda privlae raznim pogodnostima brojne znanstvenike i agronome iz cijelog svijeta, posebice zemalja Treeg svijeta kako bi ih osposobili za novu tehnologiju u poljoprivredi. To je bio proces koji bismo mogli prema F. J. Radermacherunazvatiskrivenapljaka JugaodstranebogatogSjevera,uovom sluaju amerikih kompanija vlasnika GM sjemena. Na taj se nain eljela ostvariti ideja zaklade Rockefeller: od zelene revolucije do genetske revolucije. Tim je putem ila amerika poljoprivreda koja se 70ih godina organizira kroz vertikalnu integraciju kojom se, zbog ekonomske uinkovitosti, mie dravni nadzor iz agrobiznisa (str. 207211.). Takvom se integracijom takoer obiteljski farmeri pretvarajuuuzgajivaetuestoke,sijai tue penice, dakle nestaju kao samostalnipoljoprivrednici. Genetska je revolucija posebno dobila na znaenju poslije 1984. kada zaklada Rockefeller potie istraivanja genetskog inenjerstva na biljkama. Razvoj molekularne biologije imao je zadatak metodom redukcionizma svaki organizam svesti na elementarno sjeme. Moni propagandni stroj opravdava sva ta istraivanja tezom da otkriem strukture gena te njegovom primjenom na ... ispravljanje drutve nih i moralnih problema, kriminal, siromatvo, glad i politiku nesta bilnost postigli bi se rezultati od

recenzije i prikazi
presudne vanosti za svijet i ovje anstvo. U ovoj propagandi su joj sluili vlastiti kolovani strunjaci sakupljeniizcijelogsvijetakojisutre baliproiriti GMsjemesoje,rie,ku kuruzaidrugo.Posebnasepozornost posvetilaGMriikojomsehranilo2,4 milijarde ljudi. Sakupljena je banka od 140.000 sorti rie u vlasnitvu zaklade Rockefeller koja omoguava pojedinim kompanijama poput Syn genta i Monsanta patentiranje svog GM sjemena. Stvorena je zlatna ria koja je trebala biti obogaena vitami nomAikaotakvarijeitibolestikoje jedonosilaloaprehrana.No,zlatna ria nije rijeila problem gladi i bolesti u svijetu nego je samo pove ala mo kompanija nad stanovnit vom(str.22437.).

Posebnu pomo u ostvarivanju moi ovih amerikih kompanija poslije 1994. predstavljala je Svjetska trgo vinska organizacija (WTO). Cilj je postignut liberalizacijom svjetske trgovine poljoprivrednim proizvo dima i zabranom tienja domae poljoprivrede. Uz potporu WTOa, amerike i britanske vlade, velike biotehnoloke kompanije su uvrstile vlast nad patentima GM sorti razli itih biljnih vrsta. Umjesto rjeavanja svjetske gladi razvila se opasnost da uzgojem monokultura nestanu neke biljne vrste. Takoer je i opasnost u injenici da 85 % amerike soje je genetski modificirano, kukuruza 45 %.Tesubiljkeujednoglavnahranau amerikom stoarstvu. Jesu li Ameri kanci znali da su ivotinje ije meso jedu uhranjene GM hranom, pita se autor. Lai, kojima se kompanije

slue, idu tako daleko da npr. tvrde kakoedo2020.bitidvijemilijardeljudi vienazemljipajejedinorjeenjegladi u uporabi GM sjemena. Naravno, uopenijedokazanodaGMsoja,repica, kukuruz, ria... daju vei urod od obinogsjemena(str.25760.). Stvaranje sjemena terminator koje se poslijeprveetvesamounitava,zatim sjemenatraitorkojezasvojuzgojtrai posebne kemijske dodatke, kao i kon tracepcijskog kukuruza kojim bi se regulirala prekobrojnost stanovnitva primjeri su kojima Engdahl na kraju knjige podvlai unitavajue namjere svihkreatorasjemenaunitenja.Njihov jeciljbionjimajasanodsamogpoetka zeleneigenetskerevolucije,agrobiznisa i industrijskih farmi, a on je dominacija svijetom, vlast nad stanovnitvom pomou hrane. Svijetu je to odnedavno takoer jasno. Zastraujue zvui teza Britanskog udruenja lijenika da nismo daleko od vremena stvaranja biolokog oruja koje e ubijati samo ljude neke odreene etnike skupine (str.286.).EngdahlovoSjemeunitenja jeznaajandoprinosuborbidasetone dogodi,uborbiprotivnastojanjabogate elitedaprisvojisvijetzasebe.

Antunundali

James A. Beckford

SOCIAL THEORY & RELIGION

Cambridge University Press, Cambridge, 2003. 252 str.

U suvremenoj sociologiji religije prim jetan je nedostatak novijih teorijskih pristupa koji bi mogli pomoi u is traivanju sve sloenijih i raznovrsnijih 381

recenzije i prikazi
religijskih orijentacija i religioznosti openito. Takoer, primjetno je i odreeno zanemarivanje religijskog podrujauopojdrutvenojteoriji.U tom kontekstu smatramo da knjiga JamesaBeckfordaDrutvenateorijai religija predstavlja jedan panje vrijedan pokuaj smanjivanja navedenih nedostataka. Beckford, profesor sociologije na Odsjeku za sociologijuSveuilitauWarwicku,u uvodu navodi kako je religija zauzimala sredinje mjesto u prvoj generaciji sociologijskih i antropologijskih klasika, da bi tijekom 20. stoljea ta pozicija religije bila sve vie marginalizirana. Za takav slijed Beckford nudi dva obrazloenja: prvo, koje se temelji na nainima konceptualizacije religije kao objekta izuavanja i drugo, koje proizlazi iz promjena unutar onoga to se smatra i naziva religijom. Dakle,uknjizisepolaziodpromjena u konceptualizaciji religije i od regu lacije onoga to se naziva religijom. Osnovnostajaliteautorajedareligija predstavlja drutvenu pojavu jer bez obzira na odnos/e spram nadprirod nog i/ili boanskog, religija je izraz ljudskih ideja, osjeaja, simbola, praksi i organizacija. U irem smislu autorzagovaradrutvenokonstruk cionistikipristup,odnosnonjegovu srednju struju koja se smjeta iz meu jednostavne postavke da ljud ska bia kroz meusobnu interakciju stvaraju znaenja i radikalnih postavkinpr.JohnaSearleaiMichela Foucaulta. U tom smislu Beckford istie i potrebu ispitivanja drutvene konstrukcijekategorijenereligije. Knjigajepodijeljenanaestpoglavlja 382 koja obrauju suvremene teme so ciologije religije i sociologije openito. Tako autor tematizira religiju kroz drutveno konstrukcionistiki pristup, pitanja i prijepore procesa seku larizacije,religijskogpluralizma,pitanja odnosaglobalizacijeireligije,drutvene teorije i religijskih pokreta, te konstrukcijereligije,drutvaijastva. Prvo poglavlje nosi naslov Religija: drutveno konstrukcionistiki pristup. Beckford na poetku navodi da su drutveni teoretiari esto promatrali religiju kao relativno neproblematian i jedinstven, homogen fenomen koji se moe analizirati i usporeivati kroz razliito vrijeme i prostor. Pritom je drutvena konstrukcija religije ostajala postrani.Kaoprilogvlastitompristupu Beckford navodi rad Susan Budd (Socioloziireligija,1973.)kojasmatra da religija nije jedan i jedinstven fenomen i time su sva istraivanja koja tee uvrditi to religija jest ili nije uzaludna. Polazita o ulozi religije u drutvu uzaludna su iz dva razloga: prvi,takvapolazitaskrivajusloenosti razliitostonogatosesmatrareligijom i drugi, time se negira sloenost i razliitost naina na koje ljudi koriste ono to smatraju religijom. Dakle, tvrdnja o postojanju uloge religije u drutvu predstavlja simplifikaciju kako same religije, tako i drutva u cjelini. Beckford smatra da jedan od razloga naputanja uvjerenja da religija postoji neovisno izvan drutvene konstrukcije jestinedostatakdogovoraokoznaenja samog pojma. Stoga se on slae sa stajalitem Susan Budd da pokuaj otkrivanja znaenja religijskog i sekularnogzasvakopojedinodrutvo i za svaku pojedinu drutvenu grupu

recenzije i prikazi
predstavlja pomak u teorijskom smisluprouavanjareligije.Naravno, Beckford je svjestan opasnosti ovakvog odreivanja religije koje izlazi iz uvrijeenog dualizma supstancijalnofunkcionalno i otvara prostor potpunom relativizmu i so lipsizmu. No ini se da u otklanjanju tih dvojbi Beckford ulazi u podruje koje bismo mogli nazvati postmo dernom ideologijom. Naime, ovim kontroverznim nazivom oznaavamo strategiju unutar koje se upozorava nanedostatkevlastitogpristupa,ada bi se zatim bez argumenata negirala vanost tih nedostataka. Takav pos tupak podsjea na studente koji se javljaju za raspravu na seminaru, te istiu kako izloeno djelo nisu proi tali niti o tom podruju imaju odgovarajue znanje, a nakon toga iznose svoje miljenje o tom istom djelu. Beckford je ipak oprezniji jer istiedanjegovpristupreducirarizik relativizmapozivanjemnadrutvenu uporabu pojma religije u svakodnev nim interakcijama. Ispravno kritizi rajuipretpostavkeogenerikimpre dispozicijama religije Beckford navodikakonjegovpristuppolaziod pretpostavke da su ljudska bia spo sobna uiti pridavanje znaenja svi jetuokosebeidanekiodnjihutome polazeodonogatosemoesmatrati religijskim izvorima. Pritom ipak zanemaruje injenicu da kategorija nekiodnjihinivelikuveinuljud ske populacije. Zalaui se za sta jaliteopromjenamareligijskihinter pretacija dogaaja, religijskog iden titeta i religijskih vrijednosti koje ovise o odreenoj situaciji, odnosno kojesemjenjajuodsituacijedositua cije, Beckford ukida vezu izmeu re ligije i morala (sustava vrijednosti). Na kraju prvog poglavlja autor svoju poziciju odreuje kao metodoloki agnosticizamkojipolaziodstajalitada je, u nedostatku dokaza o postojanju nadprirodnih sila, primjerenije ostaviti po strani pitanja o stvarnosti postojanja nadprirodnogiusmjeritisenapitanjao nainima na koji ljudi stvaraju i koriste religiju. Smatramo da, bez obzira na znanstvenukorektnostgorenavedenog, nedostatakdokazaopostojanjunadpri rodnihsilai/iliBoganijevanopitanjeu sociologijiopenitoiusociologijireligije posebno. Naime, kao sociologe (i so ciologe religije) nas nikako ne zanima postojanje Boga kao takvo, ve nas za nimaju pretpostavljene razlike ili sli nostiizmeuponaanja/djelovanjaonih kojiutopostojanjevjerujuionihkojiu tonevjerujuitd.Hoelipojedinisocio log biti agnostik, ateist ili vjernik (kao i npr. politiki ljeviar ili desniar) ostaje njegovim osobnim pitanjem sve dok to njegovo uvjerenje ne utjee na njegov znanstveni rad. Jasno je ipak da ovakoidealtipskipostavljeniodnosine postoje kao cjeloviti u stvarnosti i da vjersko,politikoiinouvjerenjepojedi nog znanstvenika utjee na njegova stajalita, no taj utjecaj nikako ne moe biti presudan, kao to ni znanstvena pozicija i titula ne moe biti pokrie za propovijedanje vlastitih vjerskih, politikih i drugih uvjerenja. Sociolog mora,kolikogodjetoponekadtekojer supredmetprouavanjaljudi,bitiobje ktivan,notoipakneznaidamorabiti vrijednosno eutanaziran kako to predlaeBeckford. Drugo poglavlje tematizira proces se kularizacije. Beckford razmatra 383

recenzije i prikazi
prijepore procesa sekularizacije (i samog pojma), te navodi kako se stjee dojam da je sredinja tema znanstvenog istraivanjausociologiji religije upravo opadanje i erozija re ligije (i religioznosti). Nadalje, autor analizira est teorijskih grupacija iz kojihproizlazikonceptsekularizacije: strukturalnu diferencijaciju, empiri zam i znanstvene ideje, unutranju dinamiku religije, liberalizam, mark sizam i Freudovu teoriju. U tom kontekstu navodi i osnovne ideje autora koji su se bavili sekulariza cijom,kaotosuDavidMartiniKarel Dobbelaere. Zakljuno se iznosi kako su nesporazumi oko sekularizacije danas znatno vei nego prije tridese tak godina. Neki autori smatraju da se ti nesporazumi mogu rijeiti poboljavanjem metodolokog in strumentarija kroz koji bi se empiri jskim istraivanjima dobili jasniji dokaziza/protivsekularizacije.Drugi pak smatraju da je potreba za reli gijom (religioznost) preduvjet ljud skosti i time ne moe biti rijei o opadanju religioznosti. Poznato je da pojedini autori istiu opadanje insti tucionalne religioznosti i jaanje pri vatne religioznosti, to po drugima nije nuan slijed za svaku religiju jer su neke religije, primjerice u Japanu, oduvijek bile privatizirane. Beck ford ovom nizu razliitih stajalita dodajeionoodistinkcijireligioznosti iduhovnosti,gdjebisesekularizacija odnosila na religioznost, ali ne i na duhovnost. Naslov treeg poglavlja je Lutanja religijskog pluralizma. Na poetku ovogpoglavljaBeckfordnaglaavada je koncept pluralizma sloeniji i 384 problematiniji nego to se ini. Stoga odmah definira pojam u smislu reli gijskog pluralizma. Po njemu, drutva se mogu razlikovati po stupnju re ligijske razliitosti, zatim po razini prihvaanja i priznavanja razliitih religijskih grupa u javnoj sferi i po podrci za moralne i politike vrijed nosti irenja javnog prihvaanja razliitih religija. Jasno je da broj razliitih religijskih organizacija i vjerskih tradicija u nekom drutvu predstavlja pravo znaenje plura lizma. No Beckford upozorava na nedostatnost takvog odreenja jer, primjerice, veina religijskih organi zacijamogubitiizrazitomale(brojano) i bez ikakvog javnog utjecaja, ili mogu bitikoncentriranenaogranienolokalno podruje (geografski). Beckford predlae da bi se u prouavanju pluralizma moglo staviti naglasak na karakter odnosa pojedinaca i religijskih organizacija (slubeno lanstvo ili neformalna identifikacija), ili na individualno kombiniranje razliitih religijskihizvoraustvaranjureligijskog identiteta. U zakonodavnom podruju strogo ili manje strogo propisivanje religijski (ne)doputenog ima vanu ulogu u razvijanju pluralizma u drutvu. Podsjetimo da neke europske zemlje, kao npr. Francuska i Njemaka, imaju relativno restriktivan odnos spram dijela novih religijskih pokreta. Notainjenicaneumanjujedemokra tinost i pluralizam njihovih drutava. inisedajeusuvremenomglobalnom svijetumoreligijskog(ne)priznavanjai daljeitekakoprisutna.Unastavkuautor raspravlja o individualizaciji religije i religijskom tritu, odnosno o stajalitima Petera Bergera i Thomasa

recenzije i prikazi
Luckmanna i pritom pripisuje spomenutimautorimaivieodonoga to su napisali. Moda je krajnje vri jeme za svojevrsnu revalorizaciju (ili ponovno itanje) klasinih radova (post)moderne, primjerice Lyotardo vogPostmodernogstanjailiBerge rovog Svetog baldahina, jer sve ee nalazimo analize njihovih ra dova koje se pozivaju na neto to u timradovimajednostavnonepostoji. No u toj analizi privatizacije/ individualizacije religije Beckford lucidnouoavakakonavedeniproces danas(inesamonapodrujureligije) oznaavastandardizacijuindividuali zacije. Kolokvijalno reeno, ne samo da se borba protiv sustava vodi orujemkupljenimikontroliranimod tog sustava i pod uvjetima koje dik tira sustav, ve se i o toj borbi raz milja u misaonim kategorijama kon cipiranimuradionicamasustava. etvrto poglavlje nosi naslov Glo balizacija i religija. U analizi osnov nih znaenja i posljedica procesa globalizacije Beckfordovo stajalite je daglobalizacijaprijepredstavljakon tinuitet nego diskontinuitet procesa koji se skupno nazivaju moderniza cijskimprocesima.Takoer,Beckford navodidaseuraspravamaoglobali zaciji uglavnom razmatraju ekonom ske i politike dimenzije, a zanema ruje religijska. Naravno, u globali zacijskomdiskursuestosespominje i komercijalizacija kulture i tzv. amerikanizacija. No, Beckford smatra da je religija dobro polazite za razmiljanje o globalizaciji, prije svega jer je religija samorefleksivna i sluikaofilterkojiotkrivaianalizira dokaze promjena u atmosferi. Osim toga, religijsko polazite u analizi glo balizacije opire se jednostranim mode lima, a moe se tvrditi i da sam pojam globalizacije djelomino proizlazi iz religijskog podruja. U kontekstu raspraveoglobalizacijiautorprimjeuje bitan nedostatak pozivanja na rezultate empirijskihistraivanjakojiesto poka zuju drugaiju sliku od one prezentira neuteorijamaoglobalizaciji. Peto poglavlje tematizira odnos drut vene teorije i religijskih pokreta. Beck ford ponovo navodi ve iznesene argu mente o zapostavljanju, odnosno da drutveni teoretiari malo panje pok lanjaju religijskim pokretima, a s druge strane prouavanja religijskih pokreta nisu uspjela postii znaajniji utjecaj u drutvenojteoriji.Sobziromdasmove pisali o temi religijskih pokreta, Beck fordovu analizu njihovog nastanka i razvoja neemo izlagati. No zanimljiva je Beckfordova primjedba o New Age pokretima za koje smatra da na drut venom nivou imaju odreene postmo derne karakteristike, dok na individu alnom nivou dominiraju moderne karakteristrike.Usvakomsluajuvjero vanja, vrijednosti, djelovanja i naini organiziranja religijskih pokreta, kao i razliiti oblici njihova odnosa spram dravnih institucija predstavljaju dobar uvidudinamikuivotakasnogmoder niteta. U zadnjem, estom poglavlju, koje nosi naslov Konstrukcija religije, jastva i drutvaBeckfordpodsjeakakojenje govo polazite bilo pokazati da je kod drutvenih teoretiara koji se bave re ligijom prisutna tendencija konstitui ranjareligijekaoneegdrugog(vieg?), anekaoproizvodadrutvenekonstruk cije. No, drutvena konstrukcija zna 385

recenzije i prikazi
enjareligijejestalniprocespregova ranja,reprodukcijeiizazova,promje na koje variraju u razliitim vremenima i mjestima. Drutvena konstrukcija religije podrazumijeva i drutvenu konstrukciju lane reli gijeinereligije.IjojednomBeckford upozorava na injenicu da drutveni teoretiariestozanemarujurezultate empirijskihistraivanjaukolikoseisti ne podudaraju s njihovim teorijskim stajalitima. Beckfordova knjiga svakako nudi nove prijedloge i izazove za socio logiju religije i drutvenu teoriju reli gije openito. Vie puta ponavljana upozorenja o diskrepanciji teorijskih stajalita i empirijskih pokazatelja, kao i ona o zanemarivanju religije u opoj drutvenoj teoriji smatramo opravdanima. No pristup drutve nog konstrukcionizma, na kojem inzistira Beckford, mnoga pitanja ostavlja otvorenima. ini se da dru tvenokonstrukcionistiki pristup, naglaskom na promjenjivosti kon struiranja znaenja kroz svaku po jedinu socijalnu interakciju, ukida kategoriju drutvenog. To je tipina postmoderna strategija gdje se prenaglaavanjem ukida ono to se eli naglasiti. Za razliku od mo dernih strategija koje karakterizira ukidanje negiranjem, postmoderne strategije karakterizira ukidanje prenaglaavanjem. U kontekstu naznaenogpristupakaodasepono vo javljaju prijepori rasprave koja se odvijalaod9.do14.stoljeaikojajeu literaturi poznata kao rasprava o problemuuniverzalija.

Grace Davie, Paul Heelas and Linda Woodhead (ed.)

PREDICTING RELIGION Christian, Secular and Alternative Futures

Ashgate, Aldershot, 2003. 253 str.

KrunoslavNikodem 386

Tko se jo sjea onog uvenog savoir pour prevoir, prevoir pour pouvoir kojeg smo kao studenti sociologije zamuckivali ekajui Godota u hodnicima Filozofskog fakulteta koji poetkom 21. stoljea poprimaju sve veseliji izgled? To Comteovo znati dabisepredvidjelo,predvidjetidabise djelovalo inilo se tada kao magloviti spoj Asimovljeve psihohistorije i Borgesove knjinice, s neizbjenim likom Seana Connerya koji luta u vjenoj potrazi za znanjem. U meu vremenu je svijetom, barem po Baudrillardu, zavladalo stanje poslije orgijeukojemujesvemogueisve je ve doivljeno. Drutveni odnosi, kako to istie Bauman, postali su nepostojani, bez veza i obaveza. Strepnju i otuenost modernog ovjeka zamijenila je bezosjeajnost i povrnost postmodernog ovjeka, s elementima nostalgije za simuliranom prolou (Jameson).Timesuinaporipredvianja na temelju znanja izgubili znaaj uhvaeniuLyotardovuvelikupriuo kraju velikih pria. Naravno, u kontekstuComteovezamisliosocijalnoj angairanostiznanstvenika. NoautoriiuredniciknjigePredvianje religije. Kranska, sekularna i alternativna budunost opiru se (post)modernom trendu kraja svega i svaega i u stilu pedesetih godina u

recenzije i prikazi
uvodu istiu kako je cilj ove knjige dati predvianja o stanju religije u sljedeih tridesetdopedesetgodinai utomebitihrabarikonkretankoliko se to moe. Knjiga je podijeljena na tri dijela i sastoji se od devetnaest radova.Urednicisupoznatisociolozi religije. Grace Davie je profesor sociologije religije na Sveuilitu u Exeteru. Paul Heelas je profesor religije i moderniteta na Odsjeku religijskih studija Sveuilita u Lancasteru,aLindaWoodheadjevii predava kranskih studija na istom sveuilitu. Davie i Woodhead su nedavno (18.22. srpanj 2005.) boravile u Zagrebu na 28. Konferenciji Meunarodnog drutva za sociologiju religije (SISR/ISSR). Prvi dio, Propitivanje teorije o sekularizaciji, sadri tri rada koja tematiziraju prednosti i nedostatke teorije(a) o sekularizaciji, a poinje radom Josea Casanove Iznad europskog i amerikog izuzetka: premaglobalnojperspektivi.Napo etku Casanova istie kako je rasprava o sekularizaciji izmeu eu ropskih i amerikih sociologa dosp jela u slijepu ulicu. Tradicionalna europska teorija o sekularizaciji rela tivno dobro objanjava religijske promjene u Europi, no ne i plurali zam denominacija i religijsku vital nost Amerike. Europsko shvaanje procesa sekularizacije uglavnom se predstavlja u dva smisla: u irem smislu, kao sekularizacija drutvenih struktura i smanjivanje drutvenog znaaja religije, i u uem smislu, kao opadanje religijskog vjerovanja i praksekodpojedinaca.Naravno,ova shvaanjaproizlazeiziregkonteksta procesa drutvene diferencijacije. Eu ropskoshvaanjeprocesasekularizacije, smatraCasanova,karakterizirastajalite o nunoj povezanosti navedenih znaenja. Odnosno, da smanjivanje drutvenog znaaja religije vodi opadanju religioznosti pojedinaca. Ameriki smjer pak tei razumijevanju sekularizacije u ovom drugom, uem smislu, tj. kao progresivno opadanje religioznosti, religijskog vjerovanja i praksi meu pojedincima. No, barem to se tie rezultata mnogih empirijskih istraivanjauSADu,nepostojedokazi o neupitnoj povezanosti desakralizacije drutva i opadanja religioznosti pojedi naca, upravo suprotno. Stoga mnogi ameriki sociolozi religije, primjerice Stark i Bainbridge, oznaavaju teoriju sekularizacije kao europski mit. U opem smislu, Casanova navodi kako Amerikanci smatraju da bi trebali biti religiozni, dok Europljani dre da ne bi trebali biti religiozni. Iz toga proiz lazi precjenjivanje (SADe), odnosno podcjenjivanje (Europa) vlastite reli gioznosti. Casanova u nastavku anali zira tzv. ortodoksni model sekulari zacije Stevea Brucea koji postavlja se kularizaciju kao intrinzino i struk turalno povezanu s opim procesima modernizacije. Temeljen na drutvenoj diferencijaciji i drugim bitnim elemen tima modernizacije (npr. racionali zacija), ovaj model postavlja ope pra vilousmislu:tojedrutvomodernije to je njegova populacija manje reli giozna. No upravo primjer SADa postavlja u pitanje ortodoksni model sekularizacije. Casanova istie da je u promiljanju budunosti religije pot rebno napustiti naznaenu ameriko europsku raspravu o sekularizaciji i, u 387

recenzije i prikazi
tom smislu, prihvatiti jednu iru, globalnu perspektivu. Kao i neki drugiautori,iCasanovasmatradaje sekularizacija Europe prije iznimka nego pravilo, te ne predstavlja univerzalni teleoloki model razvoja religije u svijetu. Pria o sekularizaciji je, prije svega, pria o tenzijama, sukobima i obrascima razlikovanja izmeu religijskog i svjetovnog poretka. Time je neprimjenjiva tamo gdje tih sukoba uglavnom nema (primjeri za religije kao to su konfucijanizam, taoizam, intoizam i sl.). Na kraju Casanova istie da bi sociologija religije trebala biti manje opsjednuta opadanjem religije i vie usmjerena na nove oblikereligijakojisepojavljujunatri razine: drutvenoj, organizacijskoj i individualnoj (Dobbelaere), odnosno naraziniindividualnogmisticizma, sekti i crkvi (Troeltsch), kao to su: novi oblici individualnog misticizma, nevidljiva religija, individualni kultovi, novi oblici kongregacijskih religija od novih religijskih pokreta do globalne ekspanzije pentekostalizma i karizmatskih zajednica. U svijetu globalizacije, smatra Casanova, potrebno je razmotriti drutveni znaaj religije u nadnacionalnim, globalnimokvirima. Slinu tematiku obrauju i radovi Davida Martina, O sekularizaciji i predvianju sekularizacije, te Olivi eraTschannenaEvolucijskiprincipu prouavanjureligijeidrutva. Drugi dio knjige, Predvianje kranstva, sadri sedam radova. Prvi rad u ovom dijelu je Smrt kranstva u Britaniji Stevea Brucea 388 koji, kroz nekoliko kljunih imbenika, tei argumentirati proces opadanja kranstva u Velikoj Britaniji. Tako navodiprimjeropadanjainstitucionalne religijske prakse, u 1851. godini je izmeu 40 do 60 posto populacije odlazilo na religijske obrede, dok je taj postotaku1979.godinibio12posto,au 1999. godini 8 posto. No u navoenju podataka Bruce ne daje nikakva konkretnija odreenja i pojanjenja na to se ti podaci odnose. Primjerice, to znai 8 posto onih koji odlaze na religijskeobredeu1999.godini?Odnosi li se taj postotak na tjedne ili mjesene odlaske? Rezultati meunarodnog is traivanja European Value Study iz 1999./2000. godine za Veliku Britaniju na ovom pitanju pokazuju sljedee: vie od jednom tjedno (5,7 posto), jednom tjedno (8,5 posto), jednom mjeseno(4,4posto),zaBoiiUskrs (7,6 posto), za neke druge blagdane (2,9 posto), jednom godinje (5,3 posto), rijetko (9,3 posto) i nikada (55,2 posto). Ne ulazei u primjerenost tako postavljene skale jasno je da je u Velikoj Britaniji 1999. godine bilo 14,2 posto onih koji redovito (vie od jednom tjedno + jednom tjedno) odlaze na religijske obrede. Slian postotak institucionalne religijske prakse (za istu godinu) imaju Nizozemska (13,9 posto), Grka (13,8 posto) i Njemaka (13,6 posto). Bruce nadalje navodi podatke o opadanju crkvenoglanstva,brojasveenika,teu crkvi sklopljenih brakova, kao i smanjivanje broja onih koji vjeruju u osobnog Boga. U predvianju o budunosti naznaenih oblika religije (crkva, sekta, kult) Bruce smatra kako povratkacrkvenogoblikareligijenee

recenzije i prikazi
biti.Sekteebitiudaljnjemopadanju, a kultovi e izgubiti na znaaju. Na kraju, Bruce smatra da e kranstvo u Velikoj Britaniji nestati do 2031. godine. Bryan Wilson u radu Predvianje i proricanje budunosti religije, po lazei s Durkheimovog stajalita, analiza opadanje tradicionalnih oblika ivota lokalnih zajednica i njihovu povezanost s religijom. Wilson navodi kako su religijsko uvjerenje i orijentacija sve manje zastupljeniiodsvemanjegznaajau svakodnevnom ivotu ljudi. Kao primjere navodi sve vei broj spaljivanja tijela nakon smrti i sve veibrojbrakovakojisesklapajubez religijskog obreda. Wilson smatra da rastua nepersonalnost (bezlinost) modernog drutva, povezana sa sus tavom specijalizacije razliitih uloga, informatikom tehnologijom, masov nom komunikacijom i rastvaranjem struktura lokalne zajednice ima bitne posljedicezacrkvu. Martyn Percy pie o Budunosti karizmatskog kranstva. Na po etku istie znaajan porast pente kostalaca u drugoj polovici 20.stolje a s oko 400 milijuna pripadnika, to ini oko 20 posto kranske popu lacije.Percysmatradaeu21.stolje u upravo karizmatsko kranstvo predstavljati znaajan doprinos kranstvu u cjelini. Podsjetimo kako je kranstvo danas najbrojnija od svjetskih religija, s oko 2 milijarde pripadnika (od toga oko milijardu katolika). No Percy istie i mogue problemeunaznaenompredvianju jer se u pluralistikom (post) modernom svijetu vjernici sve ee ponaaju kao potroai. Posuuju pojedine elemente razliitih religijskih doktrina i praksi, bez nunosti vjerovanja i provoenja istih u cjelosti. Osim toga, navodi Percy, vremenom dolazi do procesa rutinizacije karizme. U razmatranju budunosti karizmatskog kranstva Percy prvo analizira podatke koji ukazuju na ve naznaeni porast. Naime, Percy navodi prijepornostpodatakakojigovoreove likom porastu broja pripadnika kariz matskog kranstva. Mnogi su bili pod njegovim utjecajem, no mnogi su ga i napustili, te se ini da broj pripadnika barem dijela karizmatskog kranstva stagnira. Nadalje, karizmatsko kran stvo je jo uvijek pokret unutar Crkve. toznaidajaanjepokretamoevoditi ili jaanju same Crkve, ili odvajanju pokreta od Crkve. Takoer, ve spomenuti proces rutinizacije karizme otvarapitanjetoebitiskarizmatskim kranstvom kad ono postane insti tucija? Percy navodi da su prednosti karizmatskog kranstva (u odnosu na kranstvo u cjelini) ujedno i njegovi nedostaci. Primjerice, naglasak na di menzijireligijskogiskustvaiudaljavanje oracionalistiketeologijeotvaraprostor stalnim razdvajanjima i onemoguava dogovor o bitnim pitanjima vjere. No nedostatak teolokih, doktrinarnih i organizacijskih temelja otvara veliki prostor slobode djelovanja u okruju (post)modernog drutva. Na kraju Percy navodi da je stari revoluciona rniproblemprelaskaizpokreta,kojije izvorno protiv struktura, stabilnosti i poretka, u crkvu (instituciju) koju karakteriziraureensustavvrijednostii rituala, zahvatio i karizmatsko kran stvo. 389

recenzije i prikazi
Osim navedenih radova, drugi dio knjige sadri i radove Paula ChambersaoDrutvenimmreamai religijskom identitetu u Walesu, RobaHirstaoDrutvenimmreama i osobnim vjerovanjima u modernoj Britaniji, Helen Cameron o Opadanju lanstva u Engleskoj crkvi, te Jenny Taylor o Stanju poslijesekularizmauBritaniji. Trei dio knjige, pod naslovom Predvianje alternativa, sadri de vet radova. Andrew K.T. Yip pie o Jastvu kao temelju religijskog vjero vanja. Yip analizira razlike izmeu religioznostiiduhovnostiukontekstu spolnih orijentacija krana. U konceptualizaciji duhovnosti navodi sljedee varijable: istraivanje unu tranjeg jastva, meditiranje, tra ganje za smislom ivota, privatna molitva kod kue i pridravanje humanistikih vrijednosti (praved nost, jednakost i sl.. S druge strane za religioznost navodi: sudjelovanje ucrkvenimobredima,pridravanje religijskoguenja,prouavanjebib lije kod kue i potivanje prirode. RezultatiistraivanjakojeYipnavodi pokazuju veu zastupljenosti ele mentata duhovnosti (nego reli gioznosti) kod krana homoseksu alaca. Yip predvia mogunosti spa janja postmodernog jastva i etike samoispunjenja s kranskom tra dicijom, prije svega u smislu teze o koegzistencijiPaulHeelasa. Anastasia Karaflogka analizira razlikovanje Religije u/na kiber netikomprostoru.Takoreligijena kibernetikom prostoru oznaavaju informacije o razliitim oblicima re ligija, crkvama, religijskim organi 390 zacijama i pojedincima koji postoje i u stvarnom svijetu. Religije u kiber netikom prostoru predstavljaju tzv. kiberreligije koje su kreirane i postoje samo u kibernetikom prostoru. Kiber religije konstituiraju oblik postmoderne religioznosti temeljene na ekskarnaciji i tehnoloki generiranoj besmrtnosti. Karaflogka istie slobodan pristup i interaktivnu komunikaciju kao prednosti koje bi mogle potaknuti razvoj kiberreligija. Pritom ipak ostavlja po strani brojna ogranienja virtualnih svjetova u smislu uspostavljanja i djelovanja religijskih zajednica, kao i injenicu da veina populacije na Zemlji (oko 5 milijardi) nemapristupinternetu. Treidioknjigesadriisljedeeradove: GayPilgrimOKvekerima,KateHunt o Razumijevanju duhovnosti ljudi koji ne idu u crkvu, Jo Pearson o Vjeticamau21.stoljeu,S.J.D.Green o Tocquevilleu, panteizmu i religiji demokracije, Ulfa Sjodina o Paranormalnom u vedskoj religioznosti, Waynea Spencera o Budunosti astrologije na Zapadu i Paula Heelasa i Benjamina Steela o StarenjuNewAgea. Jedan od zajednikih naglasaka veine radova u ovoj knjizi je nunost promjena u teorijskim polazitima sociologije religije. Kako istie veina autora, umjesto pitanjima sekularizacije i opadanja tradicionalne religioznosti, potrebno je vie panje (teorijske i empirijske) posvetiti novim oblicima religioznosti i duhovnosti. U (post)modernomstanjudrutvatemeljni odreujui imbenik u kreiranju individualne duhovnosti postaje jastvo, a ne autoritarne religijske strukture.

recenzije i prikazi
Izvornost religijskog/duhovnog premjeta se s religijskih uenja na osobno iskustvo. U Giddensovom smislu, to ne znai nestanak tradicije, ve smanjivanje utjecaja tradicija i institucija na ivot pojedinaca(Giddens,1991). Nakraju,pitanjeotomekolikosuse naznaeniradoviuovojknjiziuspjeli oduprijeti znanstvenom endizmu ostaje otvoreno. No smatramo vanimvieputaistaknutostajaliteo naputanju teorije o sekularizaciji. Moda je ipak dolo vrijeme da se sociolozi religije vie usmjere na re ligiju,usvimnjenimoblicima.

novno zaaravanje Zapada obrauje teorije o procesu raaravanja, odnos novihreligijaialternativnihduhovnosti, te pojave ponovnog zaaravanja. Drugi dio, Znaaj kulture okultnog tematizira okultno, religijski utjecaj Istoka i popularne izriaje okultnog u literaturi,filmuiglazbi.

KrunoslavNikodem

Christopher Partridge

THE RE-ENCHANTMENT OF THE WEST VOLUME I Alternative Spiritualities, Sacralization, Popular Culture and Occulture
T&T CLARK INTERNATIONAL, London and New York, 2004. 265 str.

U uvodu autor, inae profesor suvre menereligijenaSveuilinomkoledu u Chesteru u Velikoj Britaniji, navodi da je ovo knjiga o alternativnom du hovnom miljeu u suvremenom za padnom svijetu kojeg su mnogi oznaili kao raarani svijet. Knjiga Ponovno zaaravanje Zapada, Alter nativne duhovnosti, sakralizacija, popularnakulturaikulturaokultnog govorionovimnainimavjerovanjau drutvima gdje su stari naini u opadanju. Knjiga je podijeljena u dva dijela, prvi dio Raaravanje i po

Partridge na poetku istie kako model raaravanjakojisugerirakrozknjigu, a to je jasno i iz samog naslova, nije model povratka kranstva/u. No napo minje kako taj model sadri neke ele mente karizmatskog i liberalnog kranstva.PoPartridgeuZapadnisvijet karakterizira opadanje institucionalnog kranstvakojese,iakoneusvominsti tucionalnom obliku karakteristinom za Europu,svevierazvijauAfriciiLatin skojAmerici.KranstvojezaPartridgea na marginama ivota veine zapad njaka,posebiceuEuropi,gdjeznaajno opada kranski nain miljenja. Puki, tradicionalnikranskimiljejenestao,no toneznaidajeZapadpostaobitnose kularan jer se javlja drugi/drugaiji reli gijskokulturni milje. Novo duhovno buenje Zapada potaknuto je iz kulture okultnog koja time poprima znaajan sakralnikarakter.

Prvopoglavljepoinjeanalizomteorijao sekularizaciji gdje autor kratko izlae o etiri tipa sekularizacijskih teorija. Prva teorijaosekularizacijitemeljisenatezio nestankukojareflektirateorije19.stoljea itvrdnjeonestankureligijskogshvaanja svijeta na Zapadu. Druga teorija o sekularizacijitemeljisenateziodiferen cijacijikoja,snetovieopreza,tvrdida ereligijabitiprivatiziranaitimeizgubiti drutvenu vanost. Trea teorija o seku larizaciji temelji se na tezi o slabljenju 391

recenzije i prikazi
religije,odnosnonatvrdnjioopstanku religije u drutvu, ali u jednom oslabljenom obliku. etvrta teorija o sekularizaciji temelji se na tezi o koegzistenciji, koja podrazumijeva istovremeno odvijanje procesa sekularizacije i religijske revitalizacije u razliitim drutvenim kontekstima. Nakontoga,Partridgekratkoanalizira kljuni pojam ove knjige, raaravanje, koji, kako je poznato, posuenodFriedrichaSchilleradolazi iz socioloke misli Maxa Webera. Temelje raaravanja svijeta Weber pronalazi u procesu racionalizacije (prosvjetiteljstvo), a poetak u Reformaciji. Podsjetimo da Weber smatra kako Rastua intele ktualizacija i racionalizacija prema tome ne oznaava porast opeg poznavanja uvjeta ivota u kojima se ivi.Onaznainetodrugo,tojestda znanje o tome ili vjerovanje u to da samo ako se hoe, moe se u svako doba saznati, da naelno govorei nema, dakle, tajanstvenih neprora unljivih sila koje ulaze u igru, da se tovie u naelu moe svim stvarimavladatiputemprorauna.To znailiavanjesvijetazaaranosti.Ne mora se vie pribjegavati maginim sredstvimadabisevladaloduhovima ili ih se zazivalo, kako je to inio divljakzakojegsupostojaletakvesile. To rade tehnika sredstva i proraun. Toprijesvegaznaiintelektualizacija (Weber,1989:264).IzdaljnjeWeberove analize, kao i kod nekih kasnijih autora,npr.PeteraBergeraiRodneya Starka, proizlazi da se korijeni seku larizacija nalaze u samim temeljima judeokranstva. Naime, uspo stavljenjem vjere u jednog Boga, di 392 hotomije svetosvjetovno, i stroge hije rarhije Crkve, uspostavlja se i jedna racionalizirana etika koja otvara prostor procesu sekularizacije. Za Webera, proces raaravanja svijeta je proces uklanjanja magijskog i spiritualnog misterija iz svijeta, gdje priroda nije zaarana, ve se njome upravlja i duhovno gubi drutveni znaaj, a le gitimacija institucija i zakona vie se ne temelji na religiji. U tom kontekstu moemo rei da je kranstvo (ili konkretnije Katolika crkva), barem djelomino,zaslunozaprvidioovog odreenja. Partridge nadalje ukazuje na ono to sekularizacija nije (u teorijskom smislu), pozivajui se pritom na radove Stevea Brucea. Tako teorije o sekularizaciji ne postavljaju sekularizaciju kao univerzalnu, prije identificiraju opi trend, a ne predviaju neumitno opadanjereligije,tenepretpostavljajuda e opadanje religije biti linearno. Naravno,polaziteteorijaosekularizaciji je proces racionalizacije, ili ire modernizacije, te kao sredinji procesi diferencijacije i specijalizacije drutva. Teorijska stajalita o procesu sekularizacije povezana su, izmeu ostalog, i s razvojem pluralizma, prije svegaumisaonomsmislu.Bezobzirato je teorija Stevea Brucea postavljena relativno radikalno i time trpi znatne nedostatke, Bruce u raspravi o religiji i pluralizmu ispravno zakljuuje da moderno drutvo tei asimilirati sve graane u masovnu kulturu slobodnog izboragdjejetekoodratiobvezeprema zajednici.Partridgetimezakljuujeprvo poglavlje prvog dijela knjige, uz navod kako suvremeni svijet u kojem ivimo, kako mnogi autori tvrde, obiljeava

recenzije i prikazi
opadanje vanosti zajednice, rastua fragmentacija ivota, nastanak multikulturnih i religijski pluralnih drutava, rast birokracije, te dominacija znanstvenog svjetonazora itd.Utakvomsvijetureligijaje,inise, sve vie privatizirana i sve manje drutvenoznaajna. Udrugompoglavljuautorraspravljao znaenju tzv. novih religija i alterna tivne duhovnosti. Na poetku anali zira radove Webera i Troeltscha o sektama, karizmi i crkvama. Za We bera crkva nije dobrovoljna organi zacija, ve zajednica roenja, dok je sekta dobrovoljna. U smislu lanstva Weber crkvu smatra inkluzivnom, a sektu ekskluzivnom, a u smislu karizme crkva predstavlja rutini zacijukarizme,dokjekarizmausekti povezana s voom. Na tragu Troelt scha autor istie problem sek tatva/odvajanja koji se javlja nakon etabliranja crkve. Nadalje, Partridge kratko razlikuje tri osnovna idealtipa novihreligija,odnosnoreligijskihpok reta (o emu je bilo rijei u prikazu knjige o novim religijskim pokretima, Socijalna ekologija, 34, 2004.): pokreti kojiodbacujusvijet,kojiprihvaaju svijet i oni koji mu se prilagoa vaju. Prvi uglavnom predstavljaju razliite kultove gdje se spasenje trai unutar organizacije koju esto karak terizira apokaliptina eshatologija. Pokrete koji prihvaaju svijet karakterizira naglasak na individual nom oslobaanju unutar svijeta. Treem tipu bi pripadala primjerice transcendentalna meditacija. U odreivanjureligijaPartridgenavodii tipologiju Linde Woodhead i Paula Heelasakojireligijedijalena:1.religije razlika; 2. religije ovjeanstva i 3. du hovnostiivota.Uopemsmislutakose na jednom kraju religijskog spektra nalazi religija koja naglaava granice iz meutranscendentnogBogaigrenog ovjeanstva,teizmeupaleprirodei boanskog. To su karakteristike religija kojeodbacujusvijet.Nadrugomkraju religijskog spektra nalaze se religije koje nepostavljajujasnegraniceizmeusve togisvjetovnog.Takvereligijesuuglav nom mistine, kultne i individualistike. UnastavkuautoranaliziraNewAgere ligioznost/duhovnost, te navodi kako je jedan od osnovnih problema te re ligioznosti to to vodi epistemolokom individualizmu. U New Age re ligioznosti individualno iskustvo se namee kao konani kriterij istine. Par tridge primjeuje da se u New Age du hovnostiistiuciljevisreeizdravlja,no ne kao mogui (ne)eljeni uinci religij skog ivota, ve prije kao roba za potronju. S obzirom na nedostatak re ligijskog/duhovnog,ilibilokojegdrugog, utemeljenja, proklamirani ciljevi New AgeduhovnostiBitisretan iispunjen! podsjeaju na problem Leibnizovih monada. Naime, ukoliko je jedina legitimacija New Age duhovnosti ja elim!,ostajenejasnokakopostiijednu odtemeljnihljudskihbitnostikomuni kaciju. Ve smo pisali o tome da tako shvaen poredak slobode otvara mo gunosti novog totalitarizma, kojeg smo nazvali unutranji totalitarizam (Nikodem, 2004). Smatramo kako e upravo 21. stoljee biti stoljee unu tranjeg totalitarizma u kojem e jedno od kljunih pitanja biti moemo li se boriti protiv tako shvaene slobode. No dok je borba protiv vanjskog totalita rizma prve polovice 20. stoljea imala 393

recenzije i prikazi
punu moralnu i svaku drugu oprav danost, borba protiv standardizacije vlastiteslobodezasadanepronalazi opravdanje.

U zakljuku o alternativnim duhov nostimaPartridgenavodidaisteotva raju prostor eklektinoj i individua liziranoj religiji za raarane ljude Zapadnog svijeta koji ele biti u kontaktu sa svetim, ali bez obaveza. Takva religija (ili religije) ne zahtijeva apsolutnu istinu, ne trai poslunost nekomreligijskomvoi,neinzistirana autoritetu jednog svetog spisa, ve potie istraivanje, eklekticizam i ra zumijevanja jastva kao boanskog, te posljedino i vjerovanje u jastvo kao krajnjiautoritet. Utreempoglavljuprvogdijelaautor raspravlja o pitanju raaravanja (sekularizacije) i ponovnog zaara vanja.Stimuvezizanimljivjenavod jednog od prvaka sekularizacijske teorije, Petera Bergera, koji u novijem raduistiedajeteorijaosekularizaciji, izmeuostalog,posljedicaznanstvene konstrukcije sekularne stvarnosti manjinevisokoobrazovanihintelektu alaca Zapadne Europe. Partridge nadalje izlae o promjenama reli gijsko/sekularno koje podsjeaju na Kuhnovu teoriju o razvoju znanstvenih paradigmi, te istie kako je magija preivjela raaravanje. No ne bez posljedica, tako da danas ivimouvremenuraaranemagije. Novo zaaravanje Zapadnog svijeta dolazikroznovereligijskepokretekoji ponekad zahvaaju i tradicionalne religije, tako autor navodi pojavu New Age krana. S obzirom na rezultate empirijskih istraivanja u 394

posljednjihdesetakgodinasmatramoda i u hrvatskom drutvu postoji drutvena klima upravo za razvoj New Age kranstva. Posebice ako razmotrimo dobnu strukturu dijela populacije koji se naziva uvjereni vjernici, te dobnu strukturu populacije koja ini lanstvo raznih eklezijalnih pokreta,molitvenihgrupa,grupaza ozdravljenje itd. ini se da barem dio tih pokreta/grupa, koji djeluju esto se pozivajui na Drugi Vatikanski koncil, poprima jasne New Age karakteristike. U religijskom smislu smatramo da se hrvatsko drutvo upravo sada nalazi na poetku promjena, no jo uvijek nema jasnijihpokazateljaukojemsmjeruete promjeneii.

Drugi dio ove knjige govori o znaaju kulture okultnog (okulture). Partridge ovdje raspravlja o drutvenoj ulozi (ulogama) okultnog i mistinog, te navodi da iako takvi oblici religijskog ivotanemajujasnoodreenesocioloke posljedice(jernevodeformiranjugrupai organizacija),ipakvodepostojanjunekih oblika kolektiva koje moemo shvaati kao nevidljivu crkvu. Usprkos anti organizacijskim karakteristikama mistine religije, zajednike vrijednosti i ideali, osjeaji zajednice i pripadanja oznaavaju mogunosti formiranja duhovnih grupa. Partridge istie da je povezivanjeiorganiziranjetakvihgrupa pojaano razvojem interneta kao jednog alternativnog, virtualnog prostora pogodnogzaizraavanjealternativnih religijskih (ali i svakih drugih) orijentacija. Pojam okulture (kulture okultnog) autor definira kao skrivena, odbaena i opozicijska vjerovanja i prakse koja su povezana s ezoterijom,

recenzije i prikazi
teozofijom, misticizmom, New Ageom, poganstvom i drugim subkulturnim vjerovanjima kult nog/mistinog miljea. Zapadna okul tura ukljuuje magiju, radikalnu des niarsku religijsku politiku, radikalni environmentalizam i dubinsku eko logiju, anele, duhovne vodie, as tralnuprojekciju,kristale,terapijesno vima, ljudski duhovni potencijal, du hovno znaenje starih i mitskih civili zacija, astrologiju, terapije oz dravljenja, misterije, tarot, numerologiju, kabalu, proroanstva (Nostradamus), legende o kralju ArturuiSvetomGralu,druide,vjetice i arobnjake, amanizam, duhovnost boica, alternativnu znanost, ezote rijskokranstvo,NLOitd.Iznavede nog popisa jasno je da okultura nije jedinstvenkoncept,cjelinazasebe,ve predstavlja razliita vjerovanja, uglav nom alternativna kranstvu. Okul turu, izmeu ostalog, karakterizira snana sentimentalna povezanost s prolou, uglavnom mitolokom, te sakralizacija jastva koja se esto spo minje u kontekstu alternativnih re ligija.Partridgeuzakljukuraspraveo okulturi ispravno navodi da pojava i razvoj postmodernog brikolaa reli gijskogivotaneoznaavarastvaranje moderniteta i dekonstrukciju potroakog kapitalizma. Iako se naznaene religije uglavnom pred stavljaju kao alternativne jasno je vidljiva njihova povezanost s kultur nom logikom kasnog kapitalizma. Na kraju, Partridge ipak pretjeruje u zakljukudapraviladuhovnejezine igreZapadavienepostavljakran ska kultura, ve okultura. S obzirom da autor, prije svega, analizira stanje religioznosti u britanskom drutvu, takavzakljuakinijeneoekivan.

KrunoslavNikodem
Grace Davie

RELIGIJA U SUVREMENOJ EUROPI Mutacija sjeanja

Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb, 2005. 286 str.

Izvorno objavljena 2000. godine, knjiga Religija u suvremenoj Europi. Mutacija sjeanja poznate britanske sociologinje religije Grace Davie, dio je svojevrsne trilogije. Naime, 1994. godine Davie je objavila knjigu Religija u Britaniji od 1945.Vjerovanjebezpripadanja,a2002. godine izala je njena knjiga Europa: Iznimka.Parametrivjereusuvremenom svijetu. Time je Davie zaokruila priu o religiji, poevi od vlastitog, britanskog drutva, do europskih drutava promatranih i analiziranih iznutra i izvana. Knjiga Religija u suvremenoj Europi. Mutacija sjeanja, podijeljena u deset poglavlja, donosi os novni religijski profil Europe na kraju 20. stoljea, utemeljen na rezultatima empirijskihistraivanjaianalizivanijih teorijskih pristupa. Pogovor (i strunu redakciju) napisao je sociolog religije Sinia Zrinak, a recenzenti su bile ta koer sociologinje religije Ankica Mari novi Bobinac i Dinka Marinovi Jeroli mov. Upravo su Dinka Marinovi Jero limov i Sinia Zrinak najzasluniji za dobivanje i uspjeno odravanje 28. Svjetske konferencije sociologa religije u Zagrebu od 18. do 22. srpnja 2005. godine(28.KonferencijaMeunarodnog 395

recenzije i prikazi
drutva za sociologiju religije SISR/ISSR). Time su i hrvatski sociolozi religije dobili priliku, ne samo u formalnom smislu sudjelovati izlaganjimauradutakovanogskupa, ve i u neformalnom smislu izmjenjivatiideje,spoznajeiiskustvas brojnim istaknutim sociolozima religije iz cijelog svijeta. Meu tim sociolozimabilajeiGraceDavie,inae profesoricasociologijereligijenaSveu ilituExeteruVelikojBritaniji. Na poetku, u rijei hrvatskom i tatelju pisanoj 2004. godine Davie navodikakosmatradajekljunaideja ove knjige ona o zastupnikoj re ligiji.Religija,ponjoj,moedjelovati zastupniki narazliite naine prim jerice, crkve i vjerski slubenici obavljaju obrede u ime drugih kod roenja, vjenanja i smrti; vjerski slubenici i vjernici praktikanti vje ruju i u ime drugih, te utjelovljuju moralne norme u ime drugih; crkve moguponuditiprostorzazastupniku raspravu o mnogim nerijeenim pita njimasuvremenogdrutvaisl.Stimu vezi Davie upozorava na osjetljivost takvog pristupa u analizi rezultata empirijskih istraivanja, kao i kod postavljanja i konceptualizacije novih istraivanja. Koncept zastupnike re ligije bitno je europski i proizlazi iz specifinog drutvenopovijesnog kontekstaEurope(vezecrkveidrave) gdje je religija i dalje javna stvar. Upravo u konceptu zastupnike re ligije, koji nije sukladan trinom iz boru, Davie vidi razliku Europe i SADa. Prvo poglavlje, injenice i podaci: Profil religije u suvremenoj Europi, kako i sam naslov sugerira, donosi 396 osnovni pregled podataka o religiji u Europi. Pritom Davie koristi rezultate European Value Study istraivanja iz 1981.i1990.godine.Rezultatekomentira u kontekstu pitanja o slinostima i razlikama zemalja Zapadne Europe, uz napomenuozajednikimtemeljimakoje ine judeokranski monoteizam, grki racionalizam i rimska organizacija. Prikazane su tablice institucionalne religijskeprakseistrukturevjerovanja.S obziromnaprikazanerezultateiteorijske pristupeoodnosureligijeimodernizacije koji veim dijelom naglaavaju proces sekularizacije Davie istie kako se ini tonijimustvrditidajeZapadnaEuropa prije necrkvena, nego sekularna. Nuno jenapomenutidaDavie(knjigajeobjav ljena2000.godine)nijebilaumogunosti koristiti rezultate zadnjeg vala EVS istraivanja iz 1999. godine. Upravo u tom valu EVSa po prvi put sudjeluje i Hrvatska s nacionalnim istraivakim timom koji vodi prof. Josip Baloban s Katolikog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. U komparaciji rezultata nuno je napomenuti da je EVS istraivanje 1990. godine provedeno u dvadeset i dvije zemlje, ukljuujui Kanadu i SAD e, dok je ono 1999. godine provedeno samouEuropiiukljuivalojetrideseti dvijezemlje. No, bez obzira na naznaene razlike, ipak postoji dovoljno slinosti za us poredbu relativnog kretanja u smislu institucionalne religijske prakse. U grupaciji katolikih zemalja Zapadne Europe (Belgija, Francuska, Irska, Italija, Portugal,panjolska)vidljivojerelativno opadanje broja vjernika praktikanata, odnosno onih koji pohaaju religijske obredejednomtjednoiee(posebice u Irskoj). Isti trend primjetan je i u

recenzije i prikazi
Nizozemskoj.Noopenito,popitanju institucionalne religijske prakse u navedenom razdoblju nije bilo veih promjena.

Osim osnovnog pregleda institucion alne religijske prakse Davie navodi i pregled osnovnih elemenata religij skogvjerovanja. Usporedba s rezultatima iz 1999. godine donosi neto veu sigurnost u mogunostiusporeivanja,prijesvega zbog jednostavnosti skale na anali ziranim pitanjima. Usporedbe ovak vog tipa smatramo nunima jer esto nalazimo socioloke analize bez ikak vog utemeljenja u empirijskim poka zateljima. S druge strane, ovakve us poredbe otkrivaju tek dio slinosti i razlika, te je uz kvantitativan pristup nuno ukljuiti i kvalitativni pristup analizi, na to upozorava i sama autorica. Usporedbe rezultata o vjero vanju kod katolikih zemalja u naznaenom razdoblju pokazuju po rast vjerovanja u Boga (s 80,0 posto u 1990. na 92,9 posto u 1999. godini) i porast vjerovanja u zagrobni ivot (s 31,0postona36,9posto)uPortugalu. Takoerprimjetanjeporastvjerovanja u zagrobni ivot (s 54,0 posto na 61,4 posto)iraj(s45,0postona50,4posto) uItaliji.Nosdrugestrane,primjetnoje i opadanje vjerovanja u Irskoj (za grobni ivot sa 77,0 posto na 68,3 posto;rajs85,0postona76,5postoi grijehs84,0postona78,5posto)iu panjolskoj (raj s 50,0 posto na 41,9 posto i grijeh s 57,0 posto na 44,4 posto).

Kod mjeovitih zemalja (Velika Bri tanija, Nizozemska, Sjeverna Irska, Njemaka) vidljivo je opadanje vjero

vanja u Velikoj Britaniji (Bog sa 71,0 postou1990.godinina60,6postou1999. godini; raj s 53,0 posto na 45,2 posto; grijeh s 68,0 posto na 56,5 posto) i Sjevernoj Irskoj (Bog s 95,0 posto na 88,2posto;zagrobniivotsa70,0posto na 60,0 posto; raj s 86,0 posto na 77,3 posto i pakao s 68,0 posto na 62,1 posto). U Nizozemskoj je vidljiv porast vjerovanjauzagrobniivot(s39,0posto u 1990. godini na 46,5 posto u 1999. godini),teopadanjevjerovanjaugrijeh(s 43,0 posto na 38,0 posto). Takoer je primjetnoiznatnoopadanjevjerovanjau grijeh u Njemakoj (s 55,0 posto na 38,0 posto), to moemo tumaiti spajanjem zapadnog i istonog dijela (rezultati za 1990.godinuodnosesesamonazapadni dio, a poznato je da je istoni dio Njemake, uz eku, jedan od najsekularnijih dijelova Europe). Kod luteranskih zemalja (Danska, Finska, Island,vedska)unavedenomrazdoblju primjetno je uglavnom relativno opa danje vjerovanja, primjerice na Islandu (Bog s 85,0 posto na 76,9 posto; za grobniivots81,0postona68,0posto; rajs57,0postona52,0posto;grijehsa 70,0 posto na 58,4 posto), ili u Finskoj (zagrobni ivot s 60,0 posto na 45,3 posto;grijehs66,0postona57,6posto). Iakosunaznaenirezultatinedovoljniza jasnije zakljuke, oito je relativno opa danje vjerovanja u naznaenom razdo blju. Zanimljivo je primjetiti relativno opadanje vjerovanja u neke od nave denihelemenatauIrskojipanjolskoj,s obziromnabrziekonomskirazvojIrskei vrlo tradicionalna stajalita Katolike crkve u panjolskoj. Kada za nekoliko godina bude proveden sljedei val EVS istraivanja s neto vie sigurnosti emo moianaliziratiterezultate. 397

recenzije i prikazi
U drugom poglavlju Davie analizira neke od glavnih teorijskih pristupa u sociologiji religije. U tom kontekstu nezaobilaznesuteorijeosekularizaciji. Davie kratko analizira teoriju Stevea Brucea koji svakako pripada radikalnijim predstavnicima teorije o sekularizaciji. Za Brucea, temelj sekularizacijskih procesa je u pokretu reformacije kroz koji se razvijaju individualnost i racionalnost, a ijim razvojem odumiru tradicionalni oblici vjerskogivota.UsvojojknjiziBogje mrtav. Sekularizacija na Zapadu Bruce vrlo precizno izgrauje svoju teoriju, no redukcionistiko shvaanje modernizacijskih procesa i selektivan pristup empirijskim pokazateljima barem djelomino umanjuju znanstveni doprinos te teorije. Osim toga Bruce polazi od tzv. supstantiv nog odreenja religije koje je po sebi relativno iskljuivo. S druge strane, Jose Casanova naglaava kako proces drutvene diferencijacije, kao temelj procesa sekularizacije, nuno ne vodi privatizaciji religije. Suvremeno drutvo otvara mnoge prostore za javnu ulogu religije. Trei teorijski pristup koji Davie analizira je odrei vanje religije kao kolektivnog sjeanja kod Daniele HervieuLeger. Davie navodi kako je upravo taj pristup, uz teoriju Davida Martina, najvaniji i najutjecajniji u konceptualizaciji njene analize religije u Europi. Hervieu Leger predstavlja religiju kao lanac sjeanja koji pojedinog vjernika ini pripadnikom zajednice koja okuplja prole, sadanje i budue lanove. Time tradicija (kolektivno sjeanje) postajeosnovapostojanjatezajednice. Za HervieuLeger suvremena europ 398 ska drutva nisu manje religiozna zbog rastue racionalnosti, ve zbog toga to su sve manje sposobna zadrati sjeanje na kojem se temelji njihovo religijsko postojanje.Stogaihnazivaamnezijskim drutvima. Paradoks suvremenih drutava jest istovremeno otklanjanje tradicionalnog religijskog temelja i otvaranje prostora (utopijska mjesta) koje jedino religija moe ispuniti. Na tragu te teorije Davie iznosi daljnju koncepciju knjige u kojoj analizira: zastupniko sjeanje (kojim manjina odrava tradiciju u ime veine), nesigurnosjeanje,posredovanosjeanje, alternativna sjeanja (sueljavanje tradicionalnogkranskoginadolazeeg alternativnog), simbolika sjeanja, ugaslo sjeanje, prekinuto i/ili ponovo otkriveno sjeanje, konfliktno sjeanje i sjeanjekojemutira. Tree poglavlje naslovljeno je Zas tupniko sjeanje 1: Crkve. Davie navodi kako nema sumnje da su in stitucionalnecrkveEuropedanasznatno manjevanenegoikadprijeueuropskoj povijesti. One mogu traiti aktivnu lojalnosttekodmanjineEuropljana,iako je pasivna lojalnost i dalje visoka, te ne mogu usmjeravati donoenje odluka stanovnitva europskih zemalja. To podjednako vrijedi za vjerska i moralna pitanja,kaoizadrugadrutvenapitanja koja su manje povezana s religijom. Religijskapripadnost,usmisluprakseili vjerovanja, postaje stvar sklonosti i osobnog izbora. Ne postoje javne sankcijekojebigraaneEuropesprijeile da djelomino ili potpuno napuste crkveni nauk, upravo suprotno. No crkve su i dalje vani imbenici na razliitim razinama drutva, primjerice kao dobrovoljne organizacije. Naravno,

recenzije i prikazi
ovakva analiza djelomino vrijedi za ZapadnuEuropu,noneizaEuropuu cjelini. Ponekad se ini da Davie, namjerno ili sluajno, nominalno izjednaava zapadni dio Europe s cijelom Europom. No s obzirom na brojne povijesne i drutvenokulturne (a time i religijske) razlike, smatramo potrebnim naznaiti takve tehnike razlike. Ukontekstupitanjabudunostireligi jskih organizacija u europskim drut vima jedno od kljunih pitanja, iz meu ostalog, je i pitanje njihovog fi nanciranja. Davie iznosi zanimljive primjerenordijskihzemaljagdjejevrlo niska razina odlaenja u crkvu i orto doksnog religijskog vjerovanja, a ipak veina plaa i crkveni porez. Prim jerice, u Danskoj 88,0 posto stanov nitva pripada dravnoj crkvi i plaa crkveni porez, a tek oko 3,0 posto ih redovito pohaa religijske obrede (slinoiuvedskoj,baremzasada).U analizi razliitih oblika financiranja religijskih organizacija Davie posebno istie zapanjujuu odsutnost poveza nosti izmeu financijske snage i vjer skeparticipacije.Naime,jedneodnaj bogatijih crkava Europe biljee jednu od najniih razina pohaanja religij skih obreda. U podruju Jugoistone Europe, odnosno podruju bivih so cijalistikih zemalja, vano pitanje je sueljavanje crkvi s zahtjevima ma terijalne obnove,sjedne strane, izah tjevimazarazvojdemokracije,sdruge strane. Davie ovdje referira Miklosa Tomkukojismatradasecrkvaizlae riziku gubitka svoje uloge propovije danjaslobodeuzamjenuzasvojenek retnineiustanove.Daviedaljenavodi kako se ini da religijske organizacije, zaokupljenevlastitomobnovom,postaju sve nesposobnije obavljati proroansku ulogu u stvaranju novog demokratskog poretka. No to je tek dio problema, jer moramo uzeti u obzir i mogunost da religijskeorganizacije(crkve),posebnou drutvima koja su relativno religijski homogena i gdje imaju monopol, i ne namjeravaju sudjelovati u izgraivanju demokratskog poretka. Borba graana i crkvi protiv zajednikog neprijatelja (vladavinakomunistikepartije)neznai nunoizajednikeciljevenakonpobjede. Stoga uope ne smatramo paradok salnimdasejednaodnajmonijihcrkvi uSrednjojEuropiininajnesposobnijom prepustiti se procesu demokratizacije, kako to Davie navodi na primjeru Polj ske.Nakraju,tojejednoodstarihpi tanja, borimo li se protiv tiranske vlasti, odnosno neprihvatljivog politikog poretka, iz uvjerenja o vanosti slobode za sve, ili zbog mogunosti prisvajanja barem dijela privilegija te tiranske vlasti za neke. Davie istie kako je gubitak povjerenja u religijske organizacije i in stitucijetekdioopegpadapovjerenjau vodee javne institucije diljem Europe. Za Davie, jedno od kljunih pitanja za opstanak crkvi u europskim drutvima jest sposobnost prilagodbe promijenje nim (i promjenjivim) drutvenim prilikama i igranja uinkovite uloge u stvaranjucivilnogdrutva.Utomsmjeru prednostimajuprotestanskecrkveuod nosu na Katoliku crkvu. Jednu od vanijihulogautomprestrukturiranju crkviimajuivjernicilaici.Nakrajuovog poglavljaDavienavodidaseinikakoje uoi dvadeset i prvog stoljea dovoljan brojvjerskineaktivnihuEuropizadrao nominalnu,akoneizastupniku,vezusa svojim crkvama kako bi zastupnika 399

recenzije i prikazi
uloga bila mogua. Ta uloga se u mnogim pogledima i potie. No, pi tanjejehoelijodugobititako,jerje jednaodoitihopasnostizastupnikog djelovanja odsutnost izravne veze iz meu institucionalnih crkava i stanovnitva u cjelini. To e, izmeu ostalog, dovesti do znaajnog pada religijskogznanja. etvrto poglavlje nosi naslov Zas tupnikosjeanje2:Posjetiteljicrkava. Pitanje pohaanja religijskih obreda Davie povezuje s promjenama unutar obitelji i opim sociodemografskim procesima. Obitelj je kljuno mjesto religijske socijalizacije, te promjene unutarsameobiteljiutjeuinaprom jene u religijskoj socijalizaciji. Da je tometako,izmeuostalog,pokazujui rezultati istraivanja koje je pod vodstvomprof.IvanaCifria,usklopu projekta Modernizacija i identitet hrvatskog drutva, provedeno 2004. godine na reprezentativnom uzorku od 1202 ispitanika. Na pitanje o tome tkojenajvieutjecaonaformiranjenji hovog odnosa spram religije, 58,9 posto ispitanika je odgovorilo obitelj,adaljnjih17,0postosredina odrastanja. Tek 1,7 posto ispitanika odgovorilo je da su sveenik, crkva, vjerska zajednica najvie utjecali u tom smislu. Nadalje, kao jednu od vanijih promjena u naznaenom kontekstu Davie istie proces starenjaeuropskihdrutavaitoutri smisla: porast udjela starijih ljudi u stanovnitvu, porast stvarnog broja starijih ljudi i porast prosjene dobi stanovnitva. Relativna religioznost starijih u odnosu na mlae utjee na obrasce religioznosti, te u blioj budunosti moemo oekivati neto 400 viu razinu prakticiranja vjere i vjero vanja.Posebnoistogatosuuprosjeku ene religioznije od mukaraca, a ene i due ive od mukaraca. O tome piu i Ronald Inglehart i Pippa Norris u knjizi Rastuaplimaijiprikazjeobjavljenu Socijalnoj ekologiji, Vol.13, No.1, 2004. Naime,InglehartiNorrisnavodekakoe starije ensko stanovnitvo biti sve brojnije (posebice u tzv. razvijenom svijetu), to otvara potrebu niza politikih, kulturnih i socijalnih promjena. U daljnjem tekstu Davie postavljapitanjehoeliibuduinarataji starijihljudiimatislinesklonostiprema svojimcrkvamakaoonikojisuodrastali u Europi poslije Drugog svjetskog rata? Jasno je da promjene u socijalizaciji utjeu na stupanj religioznosti, stoga je pitanje hoe li, primjerice, ene i u budunosti biti religioznije od muka raca. Ukratko, Davie naznauje profil praktikanata Zapadne Europe kao starije osobe, enskog spola, iz urbanog podruja i visokog stupnja obrazovanja. U Srednjoj Europi pak prevladava profilkojijebliiionometopokazuju rezultati istraivanja za hrvatsko drutvo, naime, praktikanti su uglavnomstarijeosobe,enskogspola,iz ruralnih sredina i nieg stupnja obrazovanja. Jedna od specifinosti SrednjeiJugoistoneEurope(iHrvatske) jest fenomen intelektualaca nevjernika, koji djelomino proizlazi iz selektivne represije bivih socijalistikih sustava spram odreenih profesija, odnosno profesionalnih skupina ljudi. I takav nesrazmjer izmeu veine religioznih s niim obrazovanjem i manjine nere ligioznih s viim obrazovanjem moe dovesti do promjena u religijskoj soci jalizaciji. Prije svega zbog injenice da

recenzije i prikazi
manjina s viim obrazovanjem moe imati daleko vei drutveni utjecaj. Naravno, pritom ne mislimo izravno na hrvatsko drutvo u kojem nesra zmjerno veliki utjecaj ima politika elitakojavladapunihpetnaestgodina i pod ijom su vlau veina drut venih imbenika (obrazovanje, reli gioznost, itd.) uglavnom postali besmisleni (bez stvarnog znaenja i utjecaja). Peto poglavlje je Nesigurno sjeanje: Religija u obrazovnim sustavima Europe. Davie u ovom poglavlju analizira obrazovne sustave Europe i mjesto religijskog obrazovanja u tim sustavima. Navodi da bi se religijsko obrazovanje trebalo podijeliti u dvije kategorije: konfesionalno i nekonfe sionalno obrazovanje. Neto nalik tomuimamoiuHrvatskoj(vjeronauk i etika). No u analiziranju religijskog obrazovanja sve ee se postavlja pi tanjedominacijejednekonfesije(tradi cionalne, brojnije) nad drugima. Pi tanjeostajeotvorenimjerjouvijekne postoje jasni kriteriji o tome koje sve religijske skupine imaju pravo na vlastito religijsko obrazovanje u sus tavu javnog obrazovanja. Davie napominje kako je razdoblje adoles cencije oznaeno preispitivanjem dominirajuih i tradicionalnih vrijed nosti,a(post)modernetendencijepro duivanja adolescenskog razdoblja znaeiduerazdobljepreispitivanjai traenja. Takav drutveni kontekst svakakonijepogodanzarazvojreligi jskog obrazovanja, a s obzirom da je religijska nepismenost i dalje vrlo prisutna meu mladima suvremene Europe, Davie smatra da to otvara mogunost nestanka religijskog sje anja Europe. Ono bi ostalo postojati samo kao tek jedna od grana usko spe cijalistikogznanja. estopoglavljejePosredovanosjeanje: Religija i europski mediji. Davie raspravlja o sloenom odnosu religije i medija na primjerima javnih pokopa princeze Diane i predsjednika Mitterranda, i televangelizma. Postavlja pitanje nisu li mediji, kao (pre)nositelji i konstruktorisjeanja,u(post)modernom drutvenom kontekstu i sami postali oblikomreligije? Sedmo poglavlje, Alternativna sjeanja 1: Pluralizam i pravo, analizira pitanje prava pristupa povlasticama koje imaju religijske organizacije u suvremenim europskim drutvima. Naravno, odgo vori proizlaze iz samog odreenja reli gije,atimeireligijskeorganizacije.Toje tema tzv. novih religijskih pokreta koji privlaenesrazmjernovelikupanjujav nosti uope i sociologa posebno, s obzi rom na mali broj lanova. Davie navodi da novi religijski pokreti podjednako uznemirujuireligiozneinereligiozne,te da naznaeno opadanje tradicionalnog vjerovanja u nekim zemljama Europe ne znai i istovremeno prihvaanje al ternativnih vjerovanja. Jasno je da eu ropskadrutvazahvaapromjenagdjese gubi jedan sustav koji, za sada, nema zamjenu.NoDavienanekolikomjestau knjizi istie brzinu promjena (npr. reli gijske strukture stanovnitva i sl.), koja nema znaajnije uporite u rezultatima istraivanja. Europa jest u tranziciji, no istu ipak oznaavaju sporije socioeko nomske, politike, kulturne i religijske promjene. Osmopoglavljeseuglavnombavivjer skim inovacijama. Davie analizira utje caj New Age pokreta, te primjere nekih 401

recenzije i prikazi
katolikihinovacijakaotosuOpus Dei, Communione e Liberazione, Kirchentag itd. U toj analizi lucidno navodi argumente u prilog tezi da navedene inovacije istovremeno predstavljaju nastavak i odbacivanje moderniteta. Primjerice, New Age (Heelas)jeubitikontrakulturnipokret koji odbacuje, ili barem dovodi u pitanje, sposobnosti modernog drutva za rjeavanjem bitnih problemaljudskogivota.Nosdruge strane, newageovsko zagovaranje samoostvarenja potpuno odgovara modernomsvijetu.Nadalje,OpusDei, kao jedno relativno zatvoreno udruenjevjernikakatolikaposveeno prakticiranju intenzivnog duhovnog ivota i irenju svetosti meu ljudima iz svih drutvenih slojeva, predstavljaizrazitokonzervativandio, ili tonije neokonzervativan dio pokreta (organizacija) unutar Ka tolike crkve. No takva stajalita ne prijee poticanju osobnog stjecanja i profesionalnognapredovanjanjegovih lanova, to toj organizaciji pridaje sliku kapitalistikog poduzea. Iz meuostalog,Davieuovompoglavlju postavlja pitanje koje je vano i za stanje religije u hrvatskom drutvu: Jesuliteinovacijekojesejavljajuujo uvijek dominantnom kranskom kontekstu istinski kranske? U kon tekstuhrvatskogdrutvamoglibismo pitatikolikosucrkvenipokretikojise unutar Katolike crkve snanije javljaju od sedamdesetih godina prologstoljeadoistakatoliki? Deveto poglavlje, Estetsko ili simbo liko sjeanje: Kulturna sfera, razma tra razlike izmeu hodoaa i vjer skog turizma, katedrala i muzeja, te 402 utjecaje umjetnosti i arhitekture na odravanjereligijskogsjeanja.Tojeonaj dio analize koji izmie kvantitativnom pristupu i tei ispriati priu na drugaiji nain. Primjerice, navodi se vanost crkvenih pjesama u Danskoj i Finskoj, te u jo nekim nordijskim zemljama s izrazito niskim stupnjem pohaanja religijskih obreda. Davie zakljuuje da je estetsko ili kulturno sjeanje povezano s kranskom tradicijom jo uvijek uglavnom netaknuto, no nije jasno imaju li suvremeni Europljani isti pristup tom sjeanjukaoprethodninarataji. Deseto, zakljuno poglavlje vraa se na kljunipojamoveknjige,atojemutacija sjeanja. Za Davie, europska religija postala je religije Europe. Razvoj civilnogdrutvauEuropiotvaramnoge mogunosti zastupnikog djelovanja vjerskim zajednicama, no zbog svoje prirode(ovisiodrugima)tozastupniko djelovanje (sjeanje) je nesigurno. Na kraju,Davieupozoravanavanostideje jedne graanske Europe koja ne smije biti preputena sluaju, a u kojoj e religija i/ili religije, kao oblik (oblici) kolektivnogsjeanja,imativanuulogu. Knjiga Religija u suvremenoj Europi. Mutacija sjeanja svakako moe posluiti kao vaan izvor podataka, spoznaja i ideja, ne samo za sociologe religije, i sociologe uope, ve i za sve one (znanstvenike i laike) zainteresirane za sloenost suvremene Europe unutar kojeivimo.Naravno,opiprikazistanja u veem broju drutava imaju i svojih nedostataka (prije svega povrnost i razlomljenost),kojejeautoricauglavnom uspjelaizbjei.

KrunoslavNikodem

recenzije i prikazi
Gnter Altner, Heike Leitschuh-Fecht, Gerd Michelsen, Udo E. Simonis und Ernst U. von Weizscker /Hrsg./

JAHRBUCH KOLOGIE 2006

C. H. Beck, Mnchen, 2005, 288 str.

U prvom dijelu Godinjaka ekologije 2006podnaslovomPerspektivetri supriloga.Rijejeonekimaspektima u kontekstu diskusija o Europi, prije svega o tezi da se Europa treba obli kovatikaostratekiakteruodnosuna globalniodrivirazvoj,oinovacijama odrivosti (Nachhaltigkeitsinnova tion) i obnavljanju obnovljivih ener gija koje mijenjaju ekolokopolitiki nainmiljenja.

Pod naslovom Stara Europa strategijskiakterzaglobalnuodrivost? (Hermann E. Ott / Minku Chung) polaze od injenice da se EU kao politiki akter obvezala ostvarivati naela i ciljeve odrivog razvoja. Za ostvarivanje toga postoji implicitna potreba dodatnog politikog globaliziranjatoznaikooperativnu i transparentnu politiku. Takva politika susree se sa injenicom da na poetku 21. stoljea nastaje nova situacijaukojojsuseSADoblikovala kaoneeljenihegemon.Toomogu ava EU veliku ansu da Europa preuzme odgovornu i kooperativnu ulogu u svjetskoj politici. Dodatni poticaj kao intrinzina motivacija iz rastanju EU u svjetskog politikog imbenikajeuinjenicidaEUnastaje naunutarnjimproturjenostima. Kakvu ulogu treba imati stara Eu ropa u provoenju globalnog odrivog razvoja i u kakvim uvjetima? Autori problematiziraju

razliite aspekte ostvarivanja nove uloge EU i europejstva. Spomenimo samo neke. esto se EU opisuje kao ekonomski div i politiki patuljak. PoveanjeEUna25lanicazahtijevate unutarnje financijske napore za konsolidaciju njezine kompleksne strukture, pa se vanjskopolitiki utjecaj ovogaasatekomoeprocijeniti. Unutarnji pritisak problema moda je vjerojatnija za predvodniku ulogu u odrivosti.Naime,europskiidentitetne nastaje iz zajednikog ekonomskog prostora, monetarne vrijednosti ili raznolikosti europskih kultura. Mnogo vie nastaje na ideji velikog zemljopis nog prostora koji bi kao ujedinjen pri doniostvaranjuboljegsvijeta. U Europi, za razliku od ostalog svijeta, provodila se ideja socijalne drave. In tegracija se stoljeima provodila u krvavim meusobnim sukobima. Vjerojatno e biti potrebno vremena da sanivizijaosupermoizajednoizrastui odreuvelikojuniji. Ostvarivanje predodbi o zajednikom ivotu razliitih naroda treba najprije stvoritiklimukojaejamitipravednost i slobodu pojedinca. U nekim aspek tima,kaotojezatitaklime,EUjepok retakasnagapromjena. O ostvarivanju europske strategije globalne odrivosti potrebni su part neri, jer EU mora oblikovati plan pro voenja odrivosti na meunarodnoj sceni. Centri takvog planiranja Brssel i Straburg su postali centri politike kulture u kojima se stvaraju akteri za djelovanje na razliitim razi nama (lokalna, regionalna, nacionalna, europska). Neki pomaci bi bili znatno bridanemabremzera(primjerice,u zabrani protupjeakih mina). Zato je 403

recenzije i prikazi
potrebno stvaranje razliitih alijansi ali i plurilateralne diplomacije. Saveznici nisu samo drave nego i udrugecivilnogadrutva. Autorisumiljenjadajevelikiizazov tehnikoj i ekonomskoj globalizaciji politiko globaliziranje koje treba po moitimprocesima.

UlankuInovacijeodrivostitosui kako nastaju (Brigitte merRieder) autorica polazi od teze da inovacije imaju pozicionu vrijednost u industrijskim zemljama i da su dananji problemi okolia posljedica inovacija u prolosti. Kljuno pitanje za procjenu inovacija je mogu li one podrati odrivi razvoj i srukturne promjenegospodarstvaidrutvakoje e donijeti neke prednosti. Inovacije za odrivi razvoj (Nachhaltig keitsinnovationen)suoneinovacijekoje tee postii uinke u trozvunosti ekonomskih, ekolokih i socijalnih aspekata. One kombiniraju privatnu korist u poveanoj konkurenciji po duzetnitva sa drutvenom koristi (primjerice u zbrinjavanju okolia ili socijalnoj koherentnosti). U sutini takveinovacijetraemogunostdase potrebe zadovolje sa to manjom potronjom resursa. U tom cilju autorica istie tri tipa strategija: Ef fizienz, Konsistenz i Suffizien zstrategie. Za sve tri tablino prika zuje primjere. Prve dvije odnose se na kvalitet i kvantitet, a trea na drutvene promjene, prije svega promjene naina potronje i po naanja.. Razgranienje izmeu konvencio nalnih inovacija i inovacija za odrivostnijelako,poglavitouprak 404

tinom pogledu. Inovacije za odrivost imaju neto pozitivan uinak na okoli ako imaju ekoloki odtereujui uinak, tj. u proizvodnji postignu utedu (resursa i energije) i smanje (otpadom) optereenje za okoli. Poticaj inovacijama za odrivost mogu biti poduzetnici, trite, politika ili drutvo ucjelini.Svakiodovihpoticajaautorica komentira. Poduzetnici mogu inovirati svoj proizvod, trite kao i politiki poticaji mogu utjecati na cijene i povean interes za inovacije, a drutvo moe pridonijeti tako to e porasti svijestoekolokimproblemima.

U lanku Vjetar promjena kako obnovljive energije mijenjaju eko lokopolitiki nain miljenja (Harald Kohl)podsjeasenanunostkoritenja obnovljivih izvora energije kao to su energija vjetra, bioenergija, solarna energija, energija zemljine topline (gejziri)itd.Tendencijskisemoemjeriti porastovihizvoraenergije,alijouvijek nije dovoljno prisutna svijest o njihovoj vanosti u energetskoj bilanci neke zemlje.

Vie zanimljivih priloga sadrano je u drugom dijelu pod naslovom Teita (Schwerpunkte) koje je strukturirano u etiri tematske cjeline: 1. Bilanciranje crvenozelene (rotgrn) politike prema okoliu (Hubert Weinzierl: Odrivi stiloviivotakaokulturninacrt?;Martin Jnicke: Vie ekoloke drave! Inte gracija politike pod crvenozelenima; AndreasTroge:Usprkosteimuvjetima mnogo izneseno na put); 2. Razumijevanje prirode danas (Gerhard Trommer: Razumijevanje prirode izmeu nula i taman; Reinhard Piechocki: Razumijevanje krajolika u

recenzije i prikazi
zatitara prirode; Christian Becker: Kako ekonomisti misle o prirodi); 3. Genetski promijenjeni organizmi (Andreas Hermann: Pravo povezanosti(Haftungsrecht)ikoegzi stencija prema zakonu genetike; Christoph Then: Europsko partner stvoigentehnika);4.Okoliirazvoj (Stefanie Christmann: Je li ansa izgubljena? Nacrt UNreforme prepoznajeopasnostizaokoli;Benno Pilardeaux:Bezzatiteokolianema savladavanja siromatva; Hermann Scheer.Obnovljiveenergijeanseza zemlje u razvoju). Prikazat emo nekolikopriloga.

Hubert Weinzierl kritiki ukazuje na injenicu da unato stvarnom po goranju stanja u okoliu i upozo renjima na to, u Njemakoj je pitanje okolia kao tema potisnuto na rub. Tome su pridonijeli ratovi, nezaposlenost, rasprave o mirovin skoj i poreznoj reformi itd. No, treba rei da to nije sluaj samo u Njema koj, nego i u mnogim drugim zemljama u kojima se o ekolokim pitanjima pie u javnim medijima uglavnomondakadadoedonekog ekscesa. Svjetska organizacija UN upozorava jo 1972. godine (Stockholmska kon ferencija), zatim 1992. (Konferencija UN u Rio de Janeirou) i 2002. (Kon ferencija u Johannesburgu) na pot rebu promjene ope paradigme, koja ukljuuje i promjenu svijesti i stila ivota. Promjenu cjelokupne kulture post/modernosti.Osobitosetoodnosi naproblemkonceptarazvoja.Unato tome nastavljeno je propovijedanje eksponencijalnog rasta i potronje.

Autor osobito ukazuje da je (a) pogreno u ekonomskoj teoriji zastu panje eksponencijalnog rasta i bruto drutvenog proizvoda (BDP) kao mjerila napretka i blagostanja i (b) da poveanom potronjom energije ovjeanstvo znaajno utjee na promjenuklimei(c)daseekosocijalno trite sa svojim ciljem odravanja ekoloke ravnotee ne smije uplaiti novihupravljakihstruktura. Autorovavizijaje:dobroivjetiumjesto mnogo imati to je dodue neto dru gaija interpretacija Frommove teze imati ili biti ali u svakom sluaju i danasaktualna.Tezaopromjenisvijesti u kojoj e vie imati manje znaiti nego dobro ivjeti, pretpostavlja prom jenu ne samo stila ivljenja, nego soci jalnu filozofiju i modernu kulturu, koja ne pretpostvlja siromatvo kao ideal nego dobar ivot. To znai da je u ideji odrivosti nuno prevrednovati ovajpojam.Poetaktogprevrednovanja je razumijevanje postojanja ljudskog roda kao dijela zajednikog ivota na Zemlji. To takoer pretpostavlja kon kretne promjene ideologije konzume rizma. To pretpostavlja shvaanje povezanosti ekonomskog, ekolokog i socijalnog na svim razinama od lo kalne, regionalne, nacionalne do globalnerazine. Odrivost zahtijeva sustavno obra zovanje, naroito u UNovoj dekadi Obrazovanje za odrivi razvoj (2005. 2014.godine),aliipozitivniimage.Nje gova sastavnica je svakako manje potronja energije i drugih prirodnih resursa,temanjakoliinaotpada.Pored toga odrivost se mora u globalizaciji izboriti da se kulturna raznolikost ne nivelira i ne dospije (kao neke biljne i 405

recenzije i prikazi
ivotinjske vrste) na crvenu listu Jer, ovjeanstvo ima solidarnost kao mehanizam ureivanja odnosa meu narodimaiskupinama.

Martin Jnicke daje kratak prikaz djelovanja crvenozelene koalicije u Njemakoj. Podsjea na to da je koalicija pridonijela poveanoj ekolokoj ulozi drave te daje i tablini prikaz tih aktivnosti. U Njemakoj se postupno od 80ih godina zahvaljujui M. Kloepferu afirmiraopojamekolokadrava,koji pojam inae susreemo u drugim zemljama i pod drugim nazivljem: ecological state (B. Dente, 1998), greenstate(J.S.Dryzek,idr.2003) ili environmental state (A. Mol i dr., 2003). U odjeljku Razumijevanje prirode danas, zanimljiv je osvrt Gerharda Trommera u kojemu istie kako se pojam prirode shvaa u znanosti. Okoli je postao dominantan pojam i o okoliu najvie brinemo. Ono pri rodnouokoliuzanaspostajedivlje. Tako i botaniari i zoolozi govore o divljim vrstama, ne o prirodnim vrstama. Priroda se izjednauje s dviljinom. U SAD postoji (1964.) za kon o zatiti divljine iji je cilj da se ovjeknemijeauprirodneprocese proceseprirode,divljine.

kao krajolik, kao ekosustav itd. U po etku pokreta za zatitu prirode krajolik je bio ideal, simbol har moninog djelovanja prirode i ovjeka. Stotinu godina kasnije nastao je pojam ekoloka kriza (Umweltkrise) i ekoloko planiranje krajolika, zbog ugroavanja egzistencijalnih osnova ovjekovaivota.Krajolikjeodsimbola harmoninosti postao nositelj funkcija. Pri tome je postupno potisnut njegov kulturnitemeljzazatituprirode.

Nastanak pojma krajolik, kao neega estetski lijepoga, imao dvije pretpostavke osloboenje ovjeka od okovaprirodeiodokovadrutva.Ideja krajolika novovjekovni je proizvod, proizvod povijesno novog pogleda na prirodu,kaozamjenazagubitakreligije u prosvjetiteljstvu, a nije antropoloka konstanta.

ReinhardPiechockipieo tomekako zatitari prirode razumiju krajolik. Najprije ukazuje na moguu vieznanostpojmazatitaprirode. Termin zatita prirode (Natur schutz)potjee1888.godineodErnsta Rudorffa (18401916). Pita se to zapravotrebatititiprirodukaore surs,kaodivljinu,kaobioraznolikost, 406

Krajolik je nastajao od renesansnog slikarstva do (tristo godina kasnije) konstrukcije lijepoga i harmonine stvarnosti iz nje same u engleskom krajolikom parku, kao nova drutvena svijest. krajolik postaje neto to se moe proizvesti. Od ideje estetske konstrukcije lijepoga krajolika nastaje krajolik kao uzor organskoga, materijalnogodnosaovjekaiprirode. Piechock i ukazuje na to da je krajolik bio tema na kojoj se formirala krajnje konzervativno utopijsko krilo kritike civilizacije. Primjerice, Ernst Rudorff, Wilhelm H. Riehl, Heinrich Sohnrey. Formiranjem Saveza za zatitu zaviaja (Heimatschutz) 1904. nastupa refor mistikokonzervatorsko krilo u pokre tu. No, utopijske ideje i utjecaj pokreta utjecale su na oblikovanje pojedinaca rasistikeorijentacije.

recenzije i prikazi
U 70im godinama nastaje ekoloko planiranjeokolia,kaopoljepraktine primjeneznanosti,pakrajolikpostaje nositelj planiranja korisnih funkcija, nasuprot neko konzervativno orije ntiranezatiteprirode.

ChristianBeckerpieorazumijevanju prirode u ekonomskim teorijama i pristupima. U najkraem, autor uka zujedaseodnosekonomije(privrede) i prirode razliito razumijevao. 1. U poetku moderne ekonomije nastaje shvaanje da je priroda dio eko nomije, to znai da je na raspo laganjuovjekovuekonomiziranju;2. S ekolokom krizom nastaje shva anje da je prirodea granica eko nomije,tj.dapostojiogranienjepri rodnih dobara (Zemlja kao spaceship earth Kenneth Boulding; granice rastaRimskogkluba;konceptsteady state economy Herman Daly); 3. Ekonomija se promatra uvaavanjem zakona termodinamike, pa je pitanje dugoronih perspektiva u kojima kvantitativni rast nije prihvatljiv jer izaziva veliku entropiju. To je uvje tovaloshvaanjedajeekonomijadio prirode, to je utjecalo na nastanak ekoloke ekonomije; 4. Priroda nije samo ogranienje ekonomije niti dati uvjetovjekovaekonomiziranja,nego moe biti uzor za organizaciju i od vijanje ekonomskih procesa. Ideal je to manje imputa resursa i outputa otpada. Priroda je cirkulacijska eko nomija, pa je ideal da se u ovjeko vom ekonomiziranju potuje razmjena materijala metabolini proces; 5. Priroda moe biti obrazac tumaenjazaekonomiju,kaotojeto bilo kod fiziokrata (francuske eko

nomske kole 18. stoljea); 6 Konano postoji ekonomija prirode, odnosno tumaenje prirode na osnovu odre enoga razumijevanja ekonomije. Tu Becker istie kao primjer Aristotelovo shvaanje ekonomije (privrede) kao oikonomie umjetnost upravljanja domainstvom. Kod nekih drugih se pojam domainstva (privreivanja) proirujenaitavuprirodu,akasnijese ekonomijashvaakaotakmienjezare surse. Na kraju zakljuuje da je odnos eko nomije i prirode uvjetovan shvaanjem same prirode i ekonomije. Zato je plo donosna diskusija o ovjekovu ekono miziranju i odnosu prema ekono miziranju prirode, jer se te dvije eko nomije uzajamno uvjetuju. Pritom je dobrodoao i pristup drutvenih znanosti.

Benno Pilardeaux elaborira tezu da bez zatite okolia nema uinkovitog sav ladavanjasiromatvausvijetu.Osnovna argumentacija je da siromani ive u poljoprivrednim podrujima koja su ugroena, pogoena posljedicama opeg industrijskog razvoja, napose manjineindustrijskihzemalja.Tajokoli se sve vie zagauje i daje sve manje anse za proizvodnju hrane i dobre uvjete ivota siromanog dijela svjet skogstanovnitva. Podsjea nas na neke pokazatelje. Primjerice,unerazvijenimzemljamaod zagaene pitke vode godinje umire oko 2,2 milijuna ljudi, najvie djece; od zagaenja zraka paljenjem uma godinje umire 1,6 milijuna ljudi; od zagaenja zraka u okolici gradova nerazvijenih zemalja ubija se oko 800 tisua ljudi; globalnim zatopljenjem iri 407

recenzije i prikazi
semalarijaodkojegodinjeoboli515 milijuna ljudi, ponajprije u Africi i jugoistonojAziji. Utomkontekstukritikipromatrate meljna nastojanja UN konferencije u RiodeJaneirou1992.iJohannesburgu 2002.godine.

Tragovi, prilozi govore o dobroj ekolokoj praksi i ekolokim proiz vodima. U sedmom dijelu Pred mislitelji nalaze se kratki osvrti na Henry Thoreaua, James Lovelocka i ErwinChargaffa.

U treem dijelu Godinjaka pod naslovom Disput tri su priloga (Klaus Mittelbach, Uwe Schneide wind,ErnstUlrichvonWeizscker)o prevladavajuem neoliberalnom duhu. U pojedinim aspektima refe riraju se na tezu: privredi slobodan put kraj zatiti okolia. Prilozi go vorejednostranostiukoristekologije, o eficijentnosti kao pomirenju eko nomije i ekologije, o zatiti okolia i blagostanja.

etvrti dio Povijest ekoloke politike sadri etiri priloga (Kai F. Hnemrder,JoachimWille,Gabriele Hanke i Michael Gromm). Za nae itateljesuosobitozanimljiviprilozio Stockholmskoj konferenciji kao po etkunovogekolokogpokretaikro nologijaTsunamija.

Deveti dio Godinjaka Ekologija u brojevima dva su priloga. U prvom se referira (Ullrich Lorenz / Gertrude PennBressel) o rezultatima ekolokog barometra (DUX Deutsche Umwelt index) u kojemu se usporeuju podaci za devet imbenika (indikatora): klima, kvalitet zraka, voda, raznolikost vrsta, poljoprivreda, produktivnost sirovina, energija, mobilnost i tlo) s podacima o polaznom stanju 1990. i ciljanim (oekivanim) uincima (stanju) u 2010, odnosno2015.i2020.godini.Udrugom prilogu o biolokoj raznolikosti (Peter Prokosch / Christoph Heinrich) navode seusporednipodacizasvijetizkojihsu vidljivigubici.

IupetomiestomdijeluGodinjaka Primjer, iskustva, ohrabrenja i

Bibliografski podaci o lancima u dosadanjih petnaest godina izlaenja Godinjaka ekologije mogu se proitati na internetu pod: www.jahrbuch oekologie.de.

IvanCifri

408