1

Mathematica
- uvod za poetnike -

Podruja: - osnovne operacije s matricama - rjeavanje linearnih sustava - definiranje funkcije, derivacija, tangenta - crtanje funkcija -

Sastavio: Tomislav upan, 3.godina, smjer: Energetika

Osnovne operacije s matricama, rjeavanje linearnih sustava

- zbrajanje, linearna kombinacija, mnoenje, potenciranje, transponiranje, determinanta i inverz matrice, linearni sustavi

Za osnovni uvid to Mathematica sve moe i kako se u njoj snalaziti pokrenite Help > Tutorial... Svaku naredbu pokreemo tako da kursor pomaknemo na eljenu naredbu te pritisnemo Shift+Enter. Osnovne informacije, kao i potrebne parametre svake ugra ene funkcije moemo saznati tako da, drei kursor na toj funkciji, pritisnemo "F1" Za upis matrice koristimo nekoliko naina. Najjednostavniji je:
A = 882, 7, 6<, 88, 4, 0<, 81, 5, 4<< 882, 7, 6<, 88, 4, 0<, 81, 5, 4<<

Drugi nain je desni klik > Create Table/Matrix/Pallete... u kojem odaberete broj stupaca i redaka te popunjavate dobivenu matricu
i4 3 5y j z j z B=j1 2 7z j z j z j z k6 7 8{ 884, 3, 5<, 81, 2, 7<, 86, 7, 8<<

Ispis pojedinog retka odnosno pojedinog elementa:

A@@3DD 81, 5, 4< B@@2, 1DD 1

esto zbog preglednosti koristimo naredbu MatrixForm[], koja nam rezultate ispisuje u matrinom obliku. Nekoliko primjera zbrajanja (A+B), linearne kombinacije (nA+mB) i mnoenja (A.B)
A+B 886, 10, 11<, 89, 6, 7<, 87, 12, 12<<

3
MatrixForm@3 A 2 BD i 2 j j 22 j j j j k 9 15 8 1 8 14 4 y z z z z z z {

MatrixForm@A.BD i 51 j j 36 j j j j k 33 62 32 41 107 68 72 y z z z z z z {

Naredbe moemo spajati te ih pridruivati drugim varijablama. Znak ";" dodajemo iza onih naredbi za koje ne elimo da se ispie rezultat (korisno kod npr. me urezultata). Naredbu N[to, na koliko decimala] koristimo kada elimo ispisati rezultat u decimalnom prikazu. Ponekad je korisno upotrebljavati znak "%", koji nam zamjenjuje posljednji rezultat. Pokaimo nekoliko primjera s potenciranjem (MatrixPower[A, potencija] ili An ), transponiranjem (Transpose[A]), pronalaenjem inverza (Inverse[A]) i raunanjem determinante (Det[A])
MatrixForm@Inverse@ADD i 2 j 3 j j 4 j j j 3 j j j j 3 k 2
1 12 1 12 1 8

1 y z z z z 2 z z z z z z 2 {

MatrixForm@N@%DD i 0.666667 j j 1.33333 j j j j k 1.5 Det@A + BD 64 F = A2 B; G = Transpose@AD + Det@BD A; MatrixForm@F.GD i 21437 j j 12523 j j j j k 7646 18461 24850 4203 6466 19145 7 y z z z z z z { 0.0833333 0.0833333 0.125 1. 2. 2. y z z z z z z {

H = Inverse@%D + MatrixPower@Transpose@BD, 2D; MatrixForm@N@H, 12DD i 49.0009261203 j j 52.9983178510 j j j j k 81.0015776233 47.9996864043 56.0005695095 74.9994136771 78.9977862828 y z z 88.0037834502 z z z z 142.996537145 {

Linearne sustave rjeavamo pomou naredbe Solve[{jednadbe odvojene zarezom}, {nepoznanice za koje elimo rjeenja}]. Obratite panju da se znak jednakosti oznaava s "==".
Solve@83 a + 4 b c 8, 2 a b + c 9, a + b c == 3<, 8a, b, c<D

88a 4, b 1, c 0<< N@Solve@833 x + 7 y 5 z 18, 2 x + 11 y + 7 z 91, x 56 y 13 z 13<, 8x, y, z<DD

88x 4.36886, y 4.53746, z 18.882<<

Definiranje funkcije, derivacija, tangenta

- definicija funkcije, definicija funkcije s uvjetima, derivacija pronalaenje tangente funkcije u zadanoj toki i njene normale funkcije,

Prilikom upisa odre enih "matematikih" simbola (npr. ab , , , ) moete koristiti paletu znakova koja se nalazi uz desni rub ekrana. Ukoliko je nema, aktivirati je moete ovako: File > Palettes > 4 BasicInput (pogledajte i sadraj ostalih paleta!). Naravno, neke esto koritene simbole moete upisivati i direktno s tipkovnice, npr. za upis znaka p pritisnite Esc, pa slovo p i ponovno Esc. Ako postavite kursor iznad odre enog znaka u paleti BasicInput na desno, moete u njenom donjem rubu vidjeti nain kako taj znak upisati pomou tipkovnice. Popis elementarnih funkcija moete pronai na: Help > Help Browser... > Built-in Functions > Mathematical Functions > Elementary Functions Argument trigonometrijskih (Sin[], Cos[],...), kao i rezultat ciklometrijskih funkcija (ArcCos[], ArcTan[],...) je u radijanima. Naredbom Clear[] briemo sadraj varijable. Potenciju moete pisati koristei BasicInput paletu, ili pomou znaka ^ (AltGr+3). Na sljedeih nekoliko primjera pokaimo kako se definira funkcija (parametar funkcije se u uglatim zagradama pie s "donjom crticom _"):
f@x_D = Sin@xD + 5 x ^ 2 5 x2 + Sin@xD g@x_D = 6 Cos@xD 9 x + 2 2 9 x + 6 Cos@xD Clear@gD g@x_D =
x

^ x + Sinh@xD

+ Sinh@xD

Odre ivanje vrijednosti funkcije f[x_] u nekoj toki a radimo jednostavnim pozivom te funkcije: f[a]. Ukoliko elimo dobiti aproksimiranu numeriku vrijednost koristimo ve poznatu naredbu N[].
f@2D 20 + Sin@2D

5
N@f@2DD 20.9093 N@g@4DD 81.8881 f@g@xDD Sin@ x + Sinh@xDD + 5 H x + Sinh@xDL2

Ako hoemo definirati funkciju koja je zadana razliito za pojedine intervale, iza funkcije dodajemo znak "/;", nakon kojeg upisujemo uvjet, odnosno interval. Pripazite, ovdje umjesto znaka "=" piemo ":=".
Clear@hD h@x_D := x ^ 2 ; x 0 h@x_D := Hx ^ 2L ; x < 0 h@2D 4 h@2D 4

Derivaciju moemo pisati na dva naina: naredbom D[to deriviram, po kojoj varijabli deriviram] ili, jednostavnije, pomou znaka derivacije, " ' ".
f '@xD 10 x + Cos@xD D@g@xD, xD
x

+ Cosh@xD

f '@2D 20 + Cos@2D N@f '@1D + g '@1D, 10D 14.80166477

Iskoristimo dosad naueno i prona imo jednadbu tangente i njene normale u toki x1 =1 funkcije f(x)=x2 . Prisjetimo se, prva derivacija funkcije f(x) u toki x1 nam daje koeficijent smjera (k) tangente na y1 =f(x1 ). Jednadba pravca (u naem sluaju tangente) s poznatim koeficijentom smjera i jednom tokom je yt -y1 =k(xt -x1 ). Normala je pravac okomit na tangentu koji prolazi tokom diralita -1 tangente i funkcije f(x): yn -y1 = (xn -x1 ). k
Clear@fD x1 = 1; f@x_D = x ^ 2; y1 = f@x1 D; k = f '@x1 D; Solve @yt y1 Solve @yn y1

k Hxt x1 L, yt D H tangenta L H1 kL Hxn x1 L, yn D H normala L

88yt 1 + 2 xt << 99yn 1 H3 xn L== 2

Crtanje funkcija
- crtanje funkcija, vie funkcija na istom grafu, mijenjanje boja

Crtanje i grafiko predoavanje funkcija je jako vano i, pomou Mathematice, vrlo zanimljivo. Za crtanje koristimo naredbu Plot[]. Detaljan opis i nekoliko primjera moete pronai u Help > Help Browser... > Graphics and Sound > 2D Plots > Plot. Za sve mogunosti ove naredbe upiite Options[Plot]. Osnovno definiranje izgleda ovako: Plot[funkcija, {parametar, donja granica, gornja granica}]. Pokaimo nekoliko jednostavnih primjera:
Plot@x3 9 x + 5, 8x, 4, 5<D
40 30 20 10 -4 -2 -10 -20 2 4

Graphics Plot@x Sin@2 xD, 8x, 5, 20<D

20 15 10 5 -5 -5 -10 -15 5 10 15 20

Graphics

8
Plot@8Cos@4 xD Sin@3 xD<, 8x, 0, 3 <D
1

0.5

2 -0.5

-1

Graphics

Ukoliko elimo, moemo vie funkcija nacrtati na istom grafu. Funkcije tada piemo u vitiastim zagradama i odvajamo ih zarezom.
PlotA9 x3 3 , x2 , 2 x=, 8x, 2, 3<E

-2

-1 -2

-4

Graphics

Kada na grafu crtamo vie funkcija, preglednije je da su razliitih boja. To radimo tako da u naredbi Plot dodamo dio PlotStyle RGBColor[a, b,c], gdje su a, b i c brojevi od 0 do 1 i oznaavaju postotak crvene, zelene i plave boje (Red, Green, Blue).
Plot@Sin@xD, 8x, 0, 2 <, PlotStyle RGBColor@0, 0, 1DD
1

0.5

1 -0.5

-1

Graphics

9
Plot@8Cos@xD, Cos@2 xD, Cos@3 xD<, 8x, 0, 2 <, PlotStyle 8RGBColor@0, 0, 1D, RGBColor@0, 1, 0D, RGBColor@1, 0, 0D<D
1

0.5

1 -0.5

-1

Graphics

Ako elimo ograniiti crtanje grafa po ordinati, dodajemo dio PlotRange {donja granica, gornja granica}.
Plot@2 Sin@xD, 8x, 2 , 2 <, PlotRange 81, 2<D
2 1.5 1 0.5

-6

-4

-2 -0.5 -1

Graphics Plot@8Cos@2 xD, Cos@3 xD, x ^ 3<, 8x, 2, 2<, PlotRange 80.5, 0.75<D

0.6 0.4 0.2

-2

-1 -0.2 -0.4

Graphics

10

Prisjetimo se primjera u kojem smo traili jednadbe tangente i normale na funkciju f(x)=x2 i grafiki provjerimo jesu li rjeenja tona. Kako bismo mogli "vidjeti" okomicu izme u tangente i normale mora nam jedinina duljina i na x i na y osi biti istog iznosa. Budui da Plot naredba standardno pravi odre en omjer izme u te dvije osi, dodajemo dio AspectRatio Automatic. funkcija: f(x)=x2 tangenta: yt =2xt -1 normala: yn =-1 2xn +3 2
Plot@8x2 , 2 x 1, 1 2 x + 3 2<, 8x, 0, 2<, AspectRatio Automatic, PlotStyle 8RGBColor@0, 0, 1D, RGBColor@0, 1, 0D, RGBColor@1, 0, 0D<, PlotRange 80, 3<D
3

2.5

1.5

0.5

0.5

1.5

Graphics