U ime Hirama Abiffa

Crveni je sumrak visio kao privjesak bo ici Nut, polagano zaranjaju i u pje ano more koje se protezalo u beskraj. Sefu je sjedio i promatrao duboko zami ljen. Umakao je nogu u maleno jezerce kraj Ptahovog hrama kako bi se rahladio jo malo. Iako je temperatura sad ve osjetno opadala, njemu je ipak bilo ugodno. Sve anj pergamenata je stajao pokraj njega, neotvoren i svaki imenom nazna en na drvenoj dr ci. Bili su pravi primjeri umjetnosti, jer im se Sef divio i ispunjavali su ga is ekivanjem da otkrije i spozna tajne sakrivene iza simbola. Tri pergamenta su sadr avali velike traktate i formule kojima su u jednostavnoj matemati ko retori koj harmoniji zapisane zvijezde, njihov polo aj i priroda. Kako na nebu tako i na zemlji, uo je mnogo puta, pogotovo od roblja i shva ao je da je to znanje iz drevnog Sumera. Poneki trgovci iz udaljenih krajeva su katkad donosili razne svitke, poluraspadnute ili na nepoznatim jezicima, koji su, kad bi ih se uspje no prevelo, tako er ukazivali na tajnu svemira. Sefu je zatrpan takvim razmi ljanjima tra io poveznicu izme u svega. Vrhovni sve enik je umro prije nego mu je ukazao na veliku tajnu sve eni kog zanata, tako da je ve inu stvari sam de ifrirao. Kako na nebu tako i na zemlji, mu je odzvanjalo u glavi. Kako su prije gradili te piramide?, zapitao se po ve neki puta, neznaju ' koji jer je prestao brojati. Dignuo se na noge, a pjesak se zadovoljno prilijepio uz preplanulu, mokru ko u stopala. Bijela sve eni ka halja, nepravilno je visila do njegovih koljena, na lijevoj strani se u i ak i ispod. Torzo je bio potpuno gol, kao isklesan iz crne zemlje bio je kvalitetan predstavnik Kemeta. Podigao je svitke i uputio se u hram, na kojemu su ve bile pripaljene baklje i uljane svjetiljke. Palma se savijala pod naletima vjetra kako je elavi sve enik Sefu kora ao. Osjetio je nalete vjetra kako se poja avaju i protrnuo. U ao je u hram, zgrabio bijelo platno te se omotao njime i supje no sprije io osje aj hladno e. Razmi ljao je da ode le i, ili pak pojesti ne to. Ribe ima poprili no puno, pomislio je. Hladan kamen ga je okru ivao i odjekivao ne u misaonoj projekciji. Ne mogav i se dogovoriti sam sa sobom, sjeo je na klupicu i opet ponavljao istru mantru: Kako na nebu tako i na zemlji. Imao je dobar pogled na pje ane dine koje su se poput gomile zmija izvijale pod naletima vjetra i sjajem mjese ine, bar prividno. Izgledalo je kao more kojemu vjetar nosi pjenu sa vrha vala u obliku maglenastog vea. To je to!, kona no je progovorio. Jedan mla i dje ak koji je istio prostorije hrama, za u eno se okrenuo prema njemu. To je to! Hvala Setu! To je zasigurno bila vizija!, ekstati no je vikao u smjeru dje aka, koji je nelagodno stajao na mjestu. Zovi radnike, di i robove, moramo sti i prije mraka, izdao je zapovijed te u urbano po ao prema izlazu hrama popravljaju i bijelu tkaninu kojom je bio omotan.

Za par minuta nekoliko stotina robova je stajalo na hrpici, me usobno se pitaju i o emu se radi. Nedaleko od njih su bili temelji piramide i drvene konstrukcije koje su bile popucane na mjestima. Kamenje te ko i po nekoliko tona lagano je uni tavalo drvene katove i uzrokovalo je smrt nekoliko robova. Upravo zato je bilo potrebno na i novi na in kako da se kamenje dovu e do vrha piramide. Pogotovo jer su beduinski napadi bili sve u estaliji, pa je opskrba prijeko potrebnim drvetom iz samog juga Nubije bila prekinuta. Sefu je dotr ao pred gomilu robova. Ovako, uzmite lopate, i elim da onu dinu paralelnu sa piramidom vidite ju? S nje elim da skinete est lakata pijeska sa vrha., rekao je pokazuju i prstom. Za nekoliko desetaka minuta, jedan lakat pjeska je bio skinut sa vrha dine. Vjetar se poja avao i dodatno olak avao posao kopa ima. Sefu je primjetio da ipak njegova ideja ne e uspijeti, pa je naredio da stra nju stranu, izlo enu vjetru tako er raskopaju, samo da oslabe vezanost pijeska. Kako je posao bio gotov, na svjetlu mjeseca se pojavila veli anstvena slika. Pijesak je lebdio poput oblaka tisu a kristala u no i. Sefu je poprili no te ko spavao jer nije mogao do ekati da vidi rezultate svoje ideje, pa je proveo par sati nakon pono i rade i na nacrtima piramide. Sveta znanost je jedino sve enicima omogu avala gradnju toliko velike konstrukcije, a da bude stabilna. Na njene dimenzije su upu ivale zvije a i planete i njihova udaljenost od sunca. Setovi stupovi, takvo im je bilo ime, stupovi spoznaje i puta u astral nakon smrti. Slu ili su kao svojevrstan spomenih ljudskom napretku i znanju i slavi prirodnih energija koje su im to dozvolile. Zora je svitala, a Sefu je zaspao od umora. Spavao je jo neko vrijeme nakon svitanja i nije ga probudo Horusov sjaj ve maleni dje ak, u enik. Me tre, me tre!, vikao je i vukao ga za rukav. Sefu se pridigao, a dje ak je nastavio: Me tre, do ite vidjeti! Hodao je kroz gomilu robova koji su stajali i me usobno komentirali pojavu koju sve enik jo uvijek nije mogao vidjeti. Bio je podosta nizak naspram ostalih, ali se zato lagano mogao progurati u ovakvim gomilama. Izbiv i na elo grupice vidio je plodove svoje ideje. Imao je osje aj kao da je dotaknuo bo ansku iskru i opravdao ime graditelja prije njega. Pijesak se nakupio na jednu stranu nedovr ene piramide prave i vrsti uzlaz na kojemu je grupica ljudi skakutala. vrst je bio taj uzlaz zahvaljuju i naletima sna noga vjetra. Iako se pustinja mijenja, na mjestu gdje je neko bila dina, ostao je o iljak u krajoliku.