Upravljanje odrivim razvitkom i socijalnom pravdom: od projekata prema strategiji?

(Konferencija pod nazivom "Vrijednosni menadment u cilju zatite i promicanja ljudskih prava i odrivog razvoja Republike Hrvatske" u organizaciji Vlade RH, Ureda za ljudska prava i tvrtke Ericsson Nikola Tesla d.d. 02.02.2012.)

Paul Stubbs Ekonomski institut, Zagreb pstubbs@eizg.hr

Dopustite mi da, kao netko tko ivi i radi u Hrvatskoj ved 18 godina, oblikujem razmiljanja prema svojim dosadanjim iskustvima u Hrvatskoj: prvo o onima vezanim uz aktivizam, organiziranje i zagovaranje u civilnom drutvu, i drugo prema iskustvima u radu s Hrvatskim i multinacinalnim kompanijama u podruju drutvene odgovornosti i izvjetavanja o odrivosti; i trede, kao netko tko je ukljuen u istraivanja, zagovaranje i predavanje socijalne politike, socijalne pravde i socijalne ukljuenosti. Mislim da je poveznica izmeu ovih iskustava, priznavanje menadmenta koji se temelji na vrijednostima (eng: values-based management), koji omoguduje inovativno, kreativno i strateko razmiljanje; koja brani, odrava i iri aktivnu i transparentnu javnu sferu; i koja trai duboka i smislena meusektorska suradnja i partnerstva. Osnova ovog opredjeljenja za odrivost, ljudska prava i socijalnu pravdu predstavljaju, prema mom miljenju, alternativu partikularnoj, i moda osebujnoj, kombinaciji neoliberalnog i klijentilistikog kapitalizma koji dominira danas u Hrvatskoj. Moj je argument da napredak ne dolazi primarno ili ekskluzivno iz jednog sektora (drave, trita ili civilnog drutva), ved iz meu sektorske suradnje temeljene na izvrsnosti i vrijednostima, kroz holistike strategije umjesto zasebnih projekata.

irenje tog svijeta projekata je, moda, neizbjeni dio modernog, ili post-modernog okruja. Taj je svijet teko osporiti, kao metodu generiranja inovacija, testiranja neistraenih pristupa, i omogudavanja kreativnog rjeavanja problema. Istodobno, kada aspekti odrivosti i agende socijalne pravde postanu projektizirani, tj. predmet vremenski ogranienih intervencija, javlja se realna opasnost od, vjerujem, marginalizacije. Strunjaci, posrednici i
1

onaj dio fleksibilne srednje klase koji je jednostavno dobar u koritenju veza da bi rijeili stvari, mogu se materijalno okoristiti od viestrukih projekata, stvaranjem prekrasnih izvjeda, odravanjem raskonih konferencija i, mojim osobnih favoritom, odravanjem radionica za izgradnju kapaciteta. To se deava kada je drutveno odgovorno poslovanje primarno ili ak ekskluzivno u domeni korporativnih odnosa s javnodu, ili kad se razvijaju posrednike organizacije primanjem donacija za uenje ostalih to znai socijalno poduzetnitvo. U smislu ljudskih prava, projektizacija se ponekad povezuje s agencijalizacijom, stvaranjem novih dravnih ili javnih agencija za promociju odreenih ciljeva, ali koje su ponekad kontra produktivne, pogotovo kada im klujni dionici ne vjeruju, a te se agencije meusobno natjeu za novac i utjecaj na esto prilino skuenom tritu.

Potreba za balansiranjem i spajanjem inovacija s dobro uhodanim paketom usluga i prava je, mislim, najizraenija u podruju socijalne politike. Opasnost je u tome da reformska agenda postane polarizirana izmeu onih koji se odupiru promjenama s jedne strane i onih koji se ine ovisnima o promjenama s druge strane. Potreban nam je nain izgradnje zasnovan na tradiciji javnih socijalnih usluga, prilagodljivih novim potrebama, novim rizicima i novim pristupima, ali koje ne marginaliziraju ili etiketiraju javni sektor kao neuinkovit, skup, ili ak nepotreban. Mediji tu imaju kljunu ulogu. Moram redi da je pokrivenost u

medijima odrivosti, ljudskih prava i, posebice, socijalna politika je stvarno loa. Uzmimo za primjer program kao to je Misija:zajedno. Mislim da je to primjer socijalno osvijetenog i posvedenog novinarstva koje identificira neke nepravednosti i probleme u sustavu. Tumaenjem pria ljudi, humanizira pitanje socijalnih potreba i daje glas onima koje se esto ne uje u javnim raspravama. Istodobno, rjeenje je esto humanitarna ili dobrotvorna donacija, od pojedinaca ili kompanija, to ne rjeava strukturne probleme, i vjerojatno doprinosi percepciji da premda oni koji se pojavljuju na programu zasluuju podrku, vedina onih koji ive na rubu siromatva i socijalne iskljuenosti ne zasluuju podrku.

U nekim hrvatskim kompanijama s kojima suraujem ved dugo vremena u podruju odrivosti i prvenstveno izvjedivanju o odrivosti, osobno sam svjedoio promjenama koje u uslijedile kada briga o socijalnim i okolinim uincima postane integrirana u kljune prioritete kompanije, primjerice kada se menadment ocjenjuje, i prima bonuse, temeljem
2

njihovog uinka u ovome podruju. Pritom je pomak od vrijednosti prema praksi od 'talking the talk' do 'walking the walk' kao to mi esto kaemo na engleskom. Promjene koje mogu uslijediti kada se konceptualno i praktino zamijeni filantropija s istinskim partnerstvima koja dodaju socijalnu vrijednost, su ogromne. Kompanije koje su shvatile da se komponenta ljudskih prava ne odnosi prvenstveno na nerazvijeni svijet ved je dio core businessa u smislu npr. pruanja prilika lanovima marginaliziranih ili depriviligirana skupina, (te kompanije) imaju direktnu dobit od takve promjene te doprinose zagovaranju za socijalnu pravdu.

Dakako, strateki pristup se ne svodi samo na strategije. Hrvatska, kao i velik broj novih ili perspektivnih lanica EU, je dokaz kako je izrada strategija jedan od najbre rastudih sektora u ekonomiji! Imamo toliko strategija, na velik broj tema, da se ponekad ini da uopde ne postoji strateki fokus. Tome pridodajmo preklapanja izmeu strategija, kao i ogromne razlike izmeu strategije i provedbe, s malo ukljuenosti aktera, kao i veoma ogranienom i veoma tehnicistikom pristupu pradenju i evaluaciji.

Ako mi dopustite malo cinizma, ponekad se bojim kako su ak i strategije postale projektizirane, napisali su ih konzultanti, dakako na osnovu takozvanih konzultacija s dionicima, i zatim integrirane u promocijske kampanje prije nego to, neizbjeno, ponu skupljati prainu u ladicama. Dakako, nitko od nas to ne radi zato jer elimo da neto propadne ili zato to nas vodi potreba za zaradom. To radimo, u vedini sluajeva , zato jer elimo promjene. Opasnost je u tome da vremenski horizont projekata ini izgradnju povjerenja meu sektorima gotovo nemogudom, kao i stvaranje politike volje i

osiguravanje potrebnih sredstava, to je sve potrebno.

Konano, dopustite da se vratim pitanju menadmenta koje se temelji na vrijednosti. Taj se pojam znaajno razlikuje od trenutno popularnog novog javnog menadmenta koji je navodno usmjeren primjeni trinih principa u javnom sektoru. Na drugim mjestima, taj sam termin opisao kao mali brat neoliberalizma bududi da se ocjene temelje na monetarnim vrijednostima, a javni sektor opisuje kao troak, a ne kao kreator javnih dobara koji ujedno i doprinosi njihovu stvaranju. Ironija je u tome to princip trostruke osnove (triple bottom line) i odrivosti, sve popularniji u privatnome sektoru, jednostavno nestaju u ovome
3

modelu, navodno, dobrog upravljanja u javnom sektoru. Zapravo, to zamrzava raspravu, tako da smo suoeni s lanom dihotomijom izmeu ideje o mravom i uinkovitom javnom sektoru s jedne strane i navodno napuhanom, korumpiranom, neuinkovitom i konzervativnom birokracijom s druge strane. Vjerujem kako bi tredi nain, koji pokuava primijeniti temu odrivosti u javnom sektoru, gdje javna tijela izvjeduju o njihovom uinku, mogao stvoriti znatno vie drutvene vrijednosti. Uenje javnog sektora o najboljim praksama iz drugih sektora, promoviranje talenata, stvaranje uvjeta za kreativnost, i briga o provedbi tih vrijednosti bi mogla stvarno uzrokovati promjene.

Za mene osobno, diskusija o temama ove konferencije, se mora odnositi na vanost pruanja javnih usluga, zatitu javnog prostora, kao i stvarne odgovornosti i dijaloga u javnosti. Konano, kao to je previe opasno ostaviti drutveno odgovorno poslovanje kompanijama, javna su dobra previe vana da bi ih ostavili javnom sektoru, i javni dijalog je previe vaan da se ostavi samom civilnom drutvu. U konanici, agenda odrivosti, ljudskih prava i socijalne pravde nas podsjeda da imperativ globalno i lokalno nisu apstraktni, ved se odnose na pravu krizu sadanjeg razmiljanja i djelovanja kao i potrebe da se pronau novi putevi naprijed.