VU JAK drama u tri ina s predigrom i intermezzom, praizvedena u Zagrebu (HNK, 30. XII. 1923), u re iji B.

Gavelle, i nagra ena Demetrovom nagradom za tu godinu. Tri ina, bez predigre, tiskana su u knji evnom asopisu Savremenik, 1923, 1 (prvi in), 2 (drugi) i 3 (tre i), a cijeli je tekst (s predigrom) prvi put objavljen u drugom svesku Sabranih djela Miroslava Krle e Nakladne knji are Vinka Vo ickoga u Koprivnici 1923. God. 1934. Vu jak je, zajedno s dramom U logoru, objavljen u knjizi U logoru. Vu jak. Dvije drame (za koje je izdanje ijekaviziran i stilski dora en a vrsno odre enje malogra anski doga aj zamijenjeno je neutralnim drama); god. 1947. prvim zajedni kim tiskanjem drama U logoru, Vu jak i Golgota u knjizi Tri drame naknadno je i kona no oblikovan prijelazni dramski ciklus u kojemu se, prema kronologiji prikazanih zbivanja, Vu jak nalazi na sredi njem mjestu. Za premijeru u Beogradskom dramskom pozori tu, u re iji P. Dinulovi a, Krle a je 1953. preradio i dopunio posljednji in; tako prera ena drama prvi je put tiskana 1955 (SDMKZ) te se dalje pretiskava iz tog izdanja. Tekst je, prema napomeni u knjizi Tri drame, nastao iz gra e za roman Zeleni barjak, koji je K. zasnovao te neke dijelove vjerojatno i napisao 1920. i 1921. s nakanom da stvori dekorativni panneau posljednjih dana Austrije i kroniku zelenokadera kih motiva, kada je kod nas, u Podunavlju i po itavoj Srednjoj Evropi dozrijevala objektivna revolucionarna situacija. Tako iroko ome eno tematsko i problemsko polje u drami je znatno su eno; prikazana zbivanja prostorno su koncentrirana na tri mjesta (interijera) redakcijsku sobu lista Narodna Sloga u Zagrebu (predigra), sobu u u iteljevu stanu u selu Vu jak (prvi i drugi in) te prostoriju s ognji tem u Evinu domu u istom selu (tre i in) a vremenski se prote u kroz nepuna tri mjeseca u prolje u 1918. Bjesomu noskandalozni san Kre imira Horvata, uklopljen u tre i in kao Intermezzo furioso, zbiva se u irealnom prostoru i vremenu, a zami ljen je i izveden kao Horvatova autoanaliza i analiza njegovih odnosa s drugima, napose Ocem, Majkom i trima ljubavnicama. Formalno podijeljen u pet dijelova tri ina, predigra i intermezzo Vu jak se zapravo sastoji od etiri cjeline to su podosta labavo vezane fabularnim nitima a objedinjuje ih lik Kre imira Horvata (drama je prvotno nosila njegovo ime kao naslov), ratnog invalida, apsolventa filozofije i novinara koji, bolestan i ogor en duhovnim, politi kim i dru tvenim stanjem grada, odlazi u selo Vu jak. U prvoj cjelini, koja se poklapa s predigrom, K. prikazom sve ja eg mete a u redakcijskoj sobi Narodne Sloge daje odslik kaoti noga stanja u svijetu: u haustoru, kod rotacijskog papira le i mrtvac, telefonske se veze prekidaju, agencijske vijesti govore o pometnji na rati tu i u diplomaciji, novinari kasne s prilozima, uju se rotacije iz

podruma kako grme kao lokomotive. Opreke postaju sve ja e i eksplicitnije te kulminiraju u prizoru sva e i tu njave izme u suludoga i deklasiranog Venger-Ugarkovi a, pokreta a i nekada njeg vlasnika Narodne Sloge i efredaktora, o kojem se govori da je Vengeru nekom transakcijom oteo novce, dionice te tako stekao ugled i mo u dru tvu, a prevareni je Venger odsjedio jedanaest mjeseci zbog kra e. Preosjetljiv, grozni av i iv ano rastrojen, Horvat egzaltirano priop uje svoju odluku da iza e iz poreme ene, korumpirane gradske sredine i ode za pu kog u itelja na selo, ivotu na korijen, gdje e se u zdravoj, nepokvarenoj sredini kakvu tamo o ekuje unato tomu to ga Polugan upozorava na to da je idealizirano hrvatsko selo zapravo centralna Azija (...) tlaka, batine, blato srediti, koncentrirati, polo iti ispite, po eti iznova te biti sam i svoj. Budu i da Horvatovo subjektivno gledi te neprilagodljiva buntovnika i zanesenjaka fungira i kao gledi te s kojega se u tom dijelu drame oblikuje i vrednuje svekolika prikazana sredina, K. u lanovima redakcije, efredaktoru i Venger-Ugarkovi u daje ne toliko psiholo ki slo ene karaktere koliko tipizirane individuacije nekoliko su eljenih Horvatu odbojnih i neprihvatljivih egzistencijalnih izbora: VengerUgarkovi je alkoholi ar i vjerski fanatik, efredaktor beskrupulozni karijerist i plja ka , Strelec snob i amoralni hedonist, Polugan, koji je osobno najbli i Horvatu, odustao je od svake (konformisti ke jednako kao i prevratni ke) aktivnosti te pao u bolesnu rezignaciju. U drugoj cjelini, koja obuhva a prvi i drugi in drame, tematizira se Horvatov intelektualni, moralni i emocionalni slom u Vu jaku. Ve pri dolasku u novu sredinu, od koje je o ekivao izlje enje, Horvat do ivljava dva negativna, razo aravaju a iskustva: u umi ga rane i oplja kaju zelenokadera i (doga aj nije izravno prikazan nego Horvat o njemu pripovijeda) a u koli ga do ekuje pijano dru tvo koje tvore udovica u itelja (o kojem je Horvat ve prije uo da je 1914. poginuo na ruskom rati tu) Marijana Margeti ka, povratnica iz Amerike Eva, pe tanski konobar i dezerter Juraj Ku i , andarski narednik i postajevodnik Pantelija Crnkovi i ravnaju i u itelj dvorazredne pu ke kole u Svetoj Nedelji Vjekoslav Hadrovi . Prvim negativnim iskustvima, koja dokazuju naivnu neutemeljenost Horvatova rousseauovskog idealizma u gledanju na selo, K. paratakti ki dodaje niz drugih: Horvat postaje Marijanin a zatim i Evin ljubavnik, svakodnevno se suo ava s kriminalom, la ima, spletkama, prostitucijom, promiskuitetom, nasiljem i primitivizmom pred kojima (kao u sva i s Luka em i drugim lanovima kolskog odbora) pokazuje nesnala ljivost i nemo te, sli no Poluganu u predigri, i sam postupno tone u sve dublju rezignaciju. U tre oj cjelini, koja obuhva a tre i in (bez intermezza), K. prikazuje drugi Horvatov poku aj osobnog spa avanja izlaskom, ovaj put iz apsurdne situacije u kojoj se na ao i kao u itelj i kao Marijanin ljubavnik nakon Lazarova neo ekivana povratka iz ruskoga za-

robljeni tva. Iz kole, gdje Lazar suseljanima propovijeda vjeru u Boga te pojednostavljeno i vulgarizirano tolstojevsko pra tanje i pomirenje me u ljudima, Horvat se sklanja Evi, kriminalki koja ga nagovara da uzmu crkveno blago to su ga zelenokadera i oplja kali i sakrili kod nje te zajedno pobjegnu u Ameriku. U prvoj ina ici teksta Horvat ne odlazi s Evom nego se, na Lazarov poziv, vra a Marijani koja je poku ala samoubojstvo. U preradbi iz 1953. ljubomorna Eva postaje najdjelatniji i dominantan dramski lik: otjera Lazara, uvjeri Horvata da je hinjeno samoubojstvo Marijanin proku ani trik kojim je i prije ucjenjivala ljubavnike te, u zavr nom prizoru s podosta elemenata trivijalnih anrova melodrame i kriminalisti ke drame, ubija Panteliju, koji ju je do ao uhititi zbog suradnje s plja ka ima crkava, i odvla i bezvoljnoga, slomljenoga Horvata u no . Likovi iz seoske sredine tako er su individuacije razli itih Horvatu jednako odbojnih i neprihvatljivih ideologija, morala i praksa: Luka je primitivni ali lukavi grabe ljivac, Hadrovi rezignirani i zapravo neobrazovani seoski kvaziintelektualac, Juraj amoralni hedonist iz ni ih dru tvenih slojeva, Lazar karikatura slavjanofilstva i mirotvorstva, Eva amerikanska kriminalka, Marijana egzistencijalno ugro ena ena i majka koja rje enje nov anih tegoba nalazi u vercu, pronevjerama i prostituiranju. Nagla ene su analogije npr. Polugan u obje i Hadrovi , vladaju efredaktor nagoni, i Luka , Strelec i Juraj, i Vengernasilje. -Ugarkovi i Lazar koje pokazuju da izme u sela i grada nema bitnih razlika te da ivotom sredine sebi nost, gramzivost, nepravda Jednak stupanj korumpiranosti sela i grada te Horvatov osje aj osamljenosti, omra enosti i nemo i u jednoj i drugoj sredini tematiziraju se u prizoru bjesomu noskandaloznog sna, gdje na nekom irealnom piru, karminama ili udnoj gozbi na mrtva kim suknima i draperijama znani likovi iz redakcije Narodne Sloge i kole u Vu jaku te Otac, Majka i Poluganova ena (nekada nja Horvatova ljubavnica, zbog koje je dijelom i pobjegao iz grada), ne dopu taju Horvatu da se vjen a sa simboli kim likom Sre e. Formalno uklopljen u posljednji in, prije samog raspleta drame, taj je prizor zapravo posebna, etvrta cjelina i svojevrsni sa etak Vu jaka, ili njegov epilog, a ne intermezzo, kako ga K. odre uje. Vu jak je, prema sudu prete itoga dijela kritike, prijeloman tekst u Krle inu dramskom opusu; autor u njemu napu ta mitski okvir, karakteristi an za legende i Golgotu, da bi se poduhvatio dramatur kog oblikovanja neposredne aktualne stvarnosti, zaranjaju i do njena dna (D. Ga parovi ) i stvorio prve nedvojbene dramatur ke karaktere Horvata, Marijanu i Evu (D. Suvin). Prekid ipak nije radikalan pa se neki dijelovi Vu jaka ponajprije Horvatov san, zami ljen i izveden sukladno ekspresionisti kim dramatur kim i glumi nim na elima, ali i kaos u redakciji Narodne Sloge, Horvatov monolog u ognjici i polusnu (u prvom inu) i

Lazarovo uskrsnu e stilski i dramatur ki znatnije ne razlikuju od Kraljeva, drama iz ciklusa o genijima, Hrvatske rapsodije i Golgote. Simbolika osobnih imena i prezimena (Horvat, Eva, Marija na , Polugan, Lazar) tako er je zna ajka njegovih ranih drama. Kompozicijski, Vu jak je spoj otvorene, epske ili ekspresionisti ke postajne drame (koja bi bila prikladnija za romanesknu, iroku kroniku zelenokadera kih motiva) i zatvorene, ibsenovske drame kojoj e se K. prikloniti u glembajevskom ciklusu. Likovi u redakciji Narodne Sloge, seoskoj koli i Horvatovu snu osvijetljeni su, uglavnom, s Horvatova subjektivnoga i pristranog gledi ta, a u dramski svijet ulaze kao i alegorijski likovi u srednjovjekovnim moralitetima i njihovim pu kim ili umjetni kim, ekspresionisti kim ina icama iz novijeg doba gotovo isklju ivo kroz svoje odnose s njim. Nasuprot tomu, pateti ni autorefleksivni diskurs temeljan je u karakterizaciji Kre imira Horvata (mrzim sve oko sebe, nije to dobro s mojim nervima, sve sam ja vas teglio na svojim le ima, ja sam se patio, ja sam bio iluzionist, ja sam sve to dekorativno shva ao i sl.). Subjektivna vizura najizra enija je u intermezzu, gdje Horvat nastupa i kao pripovjeda sna Evi, i kao sudionik pira ili karmina, i kao gledatelj (prvog dijela) zbivanja u snu. U promijenjenom zavr etku drame iz godine 1953. dramati arovo se gledi te, me utim, znatno odmi e od subjektivnoga gledi ta glavnog lika pa je i Horvat na nekoliko mjesta (i u dijalogu, i u didaskalijama) podosta ironi no osvijetljen s gledi ta drugih likova (Evina i Pantelijina) i s dramati arova gledi ta kao mizerija od zbunjenka, neurastenik sa mekanim lirskim rukama, lutka, gospo ica djevica, u en ovjek koji se doveo do toga da ga cigani popnu za pedalj vi e od zemlje. Temeljna opreka, koja izaziva dramsku napetost i pokre e radnju, ne postoji na razini odnosa izme u bolesnoga grada i zdravoga sela ( to je karakteristi no za hrvatsku dramu, roman i pripovijetku u XIX. st.) nego na razini odnosa izme u Horvatove romantike, njegova rousseauovskog idealizma i papirnatih iluzija, s jedne strane, te suvremenoga dru tva, kako gradskog tako i seoskog, kojim vladaju surovi, animalni instinkti, gdje je ovjek ovjeku vuk. Ni povratnici iz tu ine Eva iz Amerike, Lazar iz Rusije u to dru tvo ne unose pozitivne vrijednosti nego, naprotiv, grabe i umorstvo (Eva) odn. vjersku i ideolo ku zatucanost (Lazar). Stoga i Vu jak, poput niza Krle inih ranih drama, problematizira nemogu nost opstanka idealista i osamljenog buntovnika u svijetu, koji je ovdje, sli no Orlovi u iz Galicije, sinteza pateti nih figura genija (npr. Admirala iz Kristofora Kolumba) i ironijske figure nemo na zanesenjaka (npr. Janeza iz Kraljeva).