SVEU ILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

Diplomski rad PRIVRENOST I PSIHOLOKA PRILAGODBA STUDENATA

Mentor: Doc. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodi

Kandidat: Vesna Jerkovi

Zagreb, 2005.

SADRAJ: SAETAK........................................................................................................................... 1.UVOD............................................................................................................................... 1.1. Teorija privrenosti........................................................................................... 1.1.1. Normativni razvoj privrenosti.......................................................... 1.1.2. Individualne razlike u kvaliteti privrenosti i unutarnji radni modeli 1.1.3. Kontinuitet i stabilnost privrenosti................................................... 1.1.4. Privrenost u adolescenciji i odrasloj dobi......................................... 1.1.5. Tipovi privrenosti u odrasloj dobi i njihovo mjerenje...................... 1.2. Privrenost i psiholoka prilagodba.................................................................. 1.2.1. Samopotovanje................................................................................. 1.2.2. Privrenost i samopotovanje............................................................. 1.2.3. Privrenost i socijalno funkcioniranje................................................ 1.2.4. Privrenost i usamljenost................................................................... 1.2.5. Privrenost i zadovoljstvo ivotom.................................................... 1.3. Spolne razlike u privrenosti............................................................................. 2. CILJ ISTRAIVANJA.................................................................................................... 3. PROBLEMI I HIPOTEZE............................................................................................... 3.1. Problemi............................................................................................................ 3.2. Hipoteze............................................................................................................ 4. METODA ISTRAIVANJA........................................................................................... 4.1. Sudionici u istraivanju..................................................................................... 4.2. Mjerni instrumenti............................................................................................. 4.2.1. Privrenost.......................................................................................... 4.2.2. Psiholoka prilagodba........................................................................ 4.3. Postupak............................................................................................................ 5. OBRADA REZULTATA................................................................................................ 5.1. Zastupljenost tipova privrenosti...................................................................... 5.1.1. Zastupljenost tipova privrenosti s obzirom na spol sudionika.......... 5.2. Tipovi privrenosti i psiholoka prilagodba..................................................... 5.2.1. Statisti ki pokazatelji za mjere psiholoke prilagodbe...................... 5.2.2. Privrenost i samopotovanje............................................................ 5.2.3. Privrenost i usamljenost................................................................... 5.2.4. Privrenost i op e zadovoljstvo ivotom........................................... 5.2.5. Povezanost mjera psiholoke prilagodbe, samoprocjena tipova privrenosti, mjesta stalnog prebivalita i spola................................ 6. RASPRAVA.................................................................................................................... 6.1. Zastupljenost razli itih tipova privrenosti....................................................... 6.1.1. Zastupljenost tipova privrenosti s obzirom na spol sudionika......... 6.2. Privrenost i psiholoka prilagodba.................................................................. 6.2.1. Privrenost i samopotovanje........................................................... 6.2.2. Privrenost i usamljenost.................................................................. 6.2.3. Privrenost i op e zadovoljstvo ivotom.......................................... 6.2.4. Povezanost mjera psiholoke prilagodbe, samoprocjena tipova privrenosti, mjesta stalnog prebivalita i spola................................ 7. ZAKLJU AK.................................................................................................................. 8. LITERATURA................................................................................................................ 9. PRILOZI.......................................................................................................................... 3 4 5 6 7 9 10 11 16 16 17 18 20 20 21 23 24 24 24 25 25 25 25 26 28 29 30 30 32 32 32 35 37 39 41 41 42 44 44 46 48 51 56 57 61

SAETAK U ovom istraivanju, provedenom na uzorku od 192 studenta sa Sveu ilita u Zagrebu, ispitano je razlikuju li se osobe razli itog tipa privrenosti po psiholokoj prilagodbi mjerenoj upitnicima samopotovanja, usamljenosti i op eg zadovoljstva ivotom. Privrenost je klasificirana na temelju dvodimenzionalnog modela privrenosti u odrasloj dobi Bartholomewove, koji razlikuje etiri tipa privrenosti: sigurni, plaljivi, zaokupljeni i odbijaju i. Ispitano je razlikuju li se muki i enski sudionici u istraivanju po zastupljenosti pojedinih tipova privrenosti. Rezultati pokazuju da se sudionici s razli itim tipovima privrenosti razlikuju po razini samopotovanja, usamljenosti i op eg zadovoljstva ivotom. Sigurno i odbijaju e privreni studenti imaju vie samopotovanje od zaokupljeno privrenih. Sigurno privreni studenti su manje usamljeni i zadovoljniji su svojim ivotom od sva tri tipa nesigurne privrenosti. Utvr eno je i da se muki i enski sudionici razlikuju s obzirom na zastupljenost pojedinih tipova privrenosti. Studentice su zastupljenije u grupama sigurno i zaokupljeno privrenih, a studenti su zastupljeniji u grupi odbijaju e privrenih.

Klju ni pojmovi: tipovi privrenosti, psiholoka prilagodba, samopotovanje, usamljenost, zadovoljstvo ivotom.

1. UVOD Privrenost je snana emocionalna povezanost s objektom privrenosti1, a svrha joj je odravanje blizine sa objektom privrenosti, osobito u stresnim uvjetima (Bartholomew i Horowitz, 1991). Osnovni oblik privrenosti je povezanost djeteta s majkom, no privrenost moe biti usmjerena ka ocu, djedu, baki, a kasnije i prijateljima i romanti nim partnerima. Privrenost se smatra ponaanjem koje je specifi no za ljudsku vrstu, a koje se razvilo tijekom evolucije jer pove ava vjerojatnost preivljavanja i reprodukcije. Me utim, osim to topla emocionalna veza majke i djeteta pove ava vjerojatnost preivljavanja, ona tako er utje e na razvoj i funkcioniranje pojedinca kroz cijeli ivot. Ne samo prva privrenost skrbniku2 u ranom djetinjstvu, nego i trenutna kvaliteta privrenosti zna ajnim drugima3 utje u na mnoge aspekte ivota. U mnogim istraivanjima ispitivana je veza privrenosti s psiholokom prilagodbom i psihosocijalnim funkcioniranjem. Kao jedna od mjera psiholoke prilagodbe naj e e se koriste skale samopotovanja. Vjeruje se da se samopotovanje razvija kroz interakciju sa zna ajnim drugima, a posebno vaan period u tom razvoju je rano djetinjstvo. To se poklapa sa teorijom privrenosti koja naglaava kako dijete, pa i odrasla osoba, zaklju uje o svojoj vrijednosti na temelju toga kako se njegov objekt privrenosti (skrbnik za dijete, partner za odraslu osobu) odnosi prema njemu. Osim samopotovanja, u vezu s kvalitetom privrenosti dovo eno je i socijalno funkcioniranje, jer se vjeruje da kvaliteta odnosa s objektima privrenosti uvelike utje e na nae gledanje socijalnog svijeta i o ekivanja o drugima, te time pove ava ili smanjuje nae socijalne vjetine i time utje e i na osje aje bliskosti s drugima i usamljenost. Budu i da je privrenost povezivana s mnogim aspektima prilagodbe, za o ekivati je da e imati utjecaja i na op e zadovoljstvo ivotom. U ovom su istraivanju bila izabrana upravo ta tri aspekta psiholoke prilagodbe: samopotovanje, usamljenost i zadovoljstvo ivotom, kako bi se ispitalo koliko i kako su povezani s privrenosti u odrasloj dobi. Ispitane su i razlike u zastupljenosti pojedinih tipova privrenosti s obzirom na spol sudionika u istraivanju.

1 2

osoba kojoj je pojedinac privren pod tim pojmom podrazumijevamo odraslog pojedinca koji je primarni skrbnik djetetu i objekt privrenosti, naj e e majka 3 roditelji, vrnjaci, romanti ni partneri i sl.

1.1.Teorija privrenosti Teorija privrenosti primarno se bavi vezom koja nastaje izme u djeteta i skrbnika i njenim posljedicama na samopoimanje i razvoj stavova o socijalnom svijetu. Po etak teorije privrenosti vee se uz rad Johna Bowlbyja, koji je rade i u instituciji za neprilago enu djecu primijetio da su veliki poreme aji u odnosu majka-dijete povezani s kasnijom psihopatologijom djeteta. Osim utjecaja odnosa s majkom na kasniji razvoj, Bowlby je naglasio i njegovu trenutnu vanost za dijete. Bowlby i Robertson (Cassidy, 1999) primijetili su da odvajanje od majke uzrokuje ljutiti protest djeteta i o aj, ak i kad drugi odrasli hrane i brinu se za dijete. To se nije slagalo s tadanjim miljenjem psihoanaliti ara i teoreti ara socijalnog u enja, koji su smatrali da vanost veze majka-dijete proistje e iz injenice da majka hrani dijete, pa dijete onda povezuje majku sa zadovoljstvom. Bowlby je razvio teoriju privrenosti pod utjecajem Lorenzovih i Harlowljevih istraivanja na ivotinjama, te kasnije i Ainsworthovinih opaanja dojen adi, koja dokazuju da dojen ad kao i mladunci ivotinja postaju vezani uz odrasle koji ih ne hrane. Odbacivi tradicionalne teorije psihoanalize i socijalnog u enja, Bowlby je koristio spoznaje evolucijske biologije, etologije, razvojne psihologije i kognitivnih znanosti kako bi 50-ih godina prolog stolje a formulirao novu teoriju koja objanjava djetetovu povezanost s majkom kao posljedicu evolucijskih pritisaka. Dakle, djetetova snana privrenost majci nije rezultat asocijacijskog u enja nego je rezultat potrebe za blizinom majci koja se razvila kroz proces prirodne selekcije. Prirodna selekcija davala je prednost privrenom ponaanju jer ono pove ava vjerojatnost blizine djeteta skrbniku (naj e e majci), a ona pove ava vjerojatnost zatite od grabljivaca i preivljavanja. Neka ponaanja dojen adi daju majci signal da je dijete zainteresirano za interakciju i tako privla e majku djetetu (smjekanje, vokaliziranje), neka ponaanja dojen adi su averzivna i privla e majku djetetu da bi prekinula to ponaanje (pla ), a neka ponaanja pribliavaju dijete majci (prilaenje i slije enje). Tri su klju na obiljeja privrenosti koja pojedini odnosi moraju imati da bi bili smatrani odnosima privrenosti (Smojver-Ai , 1999): 1) traenje bliskog fizi kog kontakta s objektom privrenosti, 2) koritenje objekta privrenosti kao sigurne baze iz koje se istrauje okolina, ali i kao uto ita u koje se vra a u stresnim situacijama, i 3) separacijski prosvjed pri odvajanju od objekta privrenosti.

1.1.1. Normativni razvoj privrenosti Bowlby je razvoj privrenosti podijelio u etiri faze (Marvin i Britner, 1999), od kojih se tri odvijaju tijekom prve godine ivota, a etvrta po inje negdje oko djetetovog etvrtog ro endana. One su: 1. Faza orijentacije bez diskriminacije specifi ne osobe. Djeca ubrzo nakon ro enja reagiraju na na in kojim osiguravaju da e se odrasli brinuti o njemu. Sve reakcije djeteta slue tome da dijete privu e i zadri odraslu osobu u svojoj blizini. Ali u ovoj fazi dojen e jednako reagira na svaku odraslu osobu. Ako su odgovori skrbnika u skladu s djetetovim privrenim ponaanjem (smjekanje, pla npr.), tada je uspostavljen stabilan odnos. Ova faza traje do izme u 8. i 12. tjedna starosti. 2. Faza u kojoj su orijentacija i signali usmjereni prema jednoj ili vie specifi nih osoba. Dijete po inje preferirati odre ene osobe. Razlikuje svoje uku ane od drugih osoba koje sre e. Privrena ponaanja sada su usmjerena prema skrbnicima, i dijete sada ima vie kontrole nad odnosom i vie inicira ponaanje privrenosti kroz pla , smjekanje, vokalizaciju i vizualno-motornu orijentaciju. 3. Faza odravanja blizine sa specifi nom osobom pomo u pokreta i signala. Po inje izme u 6. i 9. mjeseca. Tada dijete postaje potpuno privreno jednom skrbniku, a paralelno s tim doga aju se zna ajne promjene u djetetovom motornom, kognitivnom i govornom razvoju. Lokomocija omogu uje djetetu da prati skrbnika, ali i da istrauje okolinu. Djeca sada koriste skrbnika kao sigurnu bazu iz koje istrauju okolinu i uto ite u koje se vra aju kada su uznemireni. Uvjeti koji dovode do te uznemirenosti i aktiviraju privrenost mogu bit vanjski: opasnost, udni doga aji, nepovoljni okolinski uvjeti (hladno a npr.), odvojenost od skrbnika (majke); ili unutarnji: bolest, umor, emocionalna neugoda. 4. Faza formiranja odnosa partnerstva. Izme u 3. i 4. godine odnos djeteta i skrbnika dobiva kvalitetu partnerstva, jer dijete sada moe istodobno razmatrati svoje planove i skrbnikove planove kako bi odravalo blizinu skrbniku. Dijete shva a da skrbnik ima svoje vlastite namjere i moe utjecati na te namjere i planove kroz dogovaranje, a ne samo se prilago avati objektu privrenosti. Ovakav slijed faza u razvoju privrenosti smatra se normativnim, i na en je u razli itim kulturama u istom obliku unato velikim razlikama u odgojnim metodama.

1.1.2. Individualne razlike u kvaliteti privrenosti i unutarnji radni modeli Iako sva djeca razviju privrenost ( ak i prema roditeljima koji ih zanemaruju ili zlostavljaju), nisu sva sigurno privrena. Postoje izrazite individualne razlike u kvaliteti privrenosti. Bowlby ih objanjava unutarnjim radnim modelima ili reprezentacijama objekta privrenosti, sebe i okoline. Unutarnji radni modeli osnivaju se na iskustvu s objektom privrenosti i omogu uju djetetu da anticipira budu e doga aje i bira odre ena privrena ponaanja u odre enoj situaciji. Sigurna privrenost se razvija kad dijete ima unutarnji radni model objekta privrenosti koji je dostupan i osjetljiv na njegove potrebe, a kada dijete nema takav model objekta privrenost (majke) ono je nesigurno privreno (Cassidy, 1999). Main, Kaplan i Cassidy (1985, prema Collins i Read, 1990) tako er smatraju da individualne razlike u stilovima privrenosti u pozadini imaju individualne razlike u mentalnim reprezentacijama sebe u vezama privrenosti, te da se sigurni i razne vrste nesigurnih stilova privrenosti najbolje razumiju u terminima odre enih tipova mentalnih modela veza, modela koji usmjeravaju ne samo emocije i ponaanje, nego i panju, pam enje i miljenje. Unutarnji radni modeli uklju uju emocije, vjerovanja, o ekivanja, strategije i pravila za selektivnost panje, interpretaciju informacije i organizaciju memorije. Unutarnji radni model je skup pravila za organiziranje informacija relevantnih za privrenost. Poseban doprinos teoriji privrenosti dala su opaanja Mary Ainsworth, koja je bila lan Bowlbyjevog istraiva kog tima. Opaala je ponaanja majki i dojen adi u prirodnim uvjetima. Kasnije je razvila postupak za opaanje tzv. nepoznatu situaciju, koja je potakla brojne studije individualnih razlika u kvaliteti privrenosti. Test nepoznate situacije je polustandardizirana laboratorijska procedura za ispitivanje privrenosti djece stare od 11 do 18 mjeseci, a sastoji se od 8 epizoda koje traju po 3 minute (Kobak, 1999). Tijekom tih osam epizoda, izmjenjuju se situacije kada je dijete u prostoriji s majkom, sa strancem ili samo. Ainsworthova je pretpostavljala da e stres uslijed maj inog odlaska tj. separacije aktivirati privreno ponaanje djeteta i prekinuti ponaanje eksploracije. Vrhunac eksploracije doga a se kada je dijete samo s majkom, to odraava koritenje majke kao sigurne baze za istraivanje okoline. Vrhunac separacijskog protesta (plakanje i traenje majke) doga a se kada je dijete ostavljeno samo. Ponaanje privrenosti (traenje blizine i kontakta) raste kontinuirano sve do 8. epizode kada je dijete ponovo sjedinjeno s majkom. Kako je i o ekivala, Ainsworthova je nala da kako raste aktiviranost privrenog ponaanja, tako opadaju ponaanja eksploracije tijekom 8 epizoda. 7

Koriste i paradigmu nepoznate situacije Ainsworth (1978, prema Weinfield, Sroufe, Egeland i Carlson, 1999) je otkrila da djeca razli ito reagiraju na odvojenost od majke i ponovni sastanak s njom, na temelju ega je identificirala 3 tipa privrenosti: sigurni, u koji se ubraja oko 65% djece, izbjegavaju i, u koji se ubraja oko 25% djece, i ambivalentni ili opiru i, u koji se ubraja oko 10% djece, a kasnije su Main i Solomon dodali i 4. tip: dezorganizirani. U podlozi tih razlika, smatrali su Bowlby i Ainsworth, nalaze se razli ita o ekivanja djeteta o dostupnosti i osjetljivosti majke, tj. razli iti unutarnji radni modeli. Sigurno privrena djeca vie istrauju svoju okolinu jer iz iskustva znaju da e njihov skrbnik (majka naj e e) biti tu ako se opasnost ukae i utjeiti ih. Model skrbnika kao osjetljivog na potrebe djeteta povezan je i s djetetovim modelom sebe kao uspjenog, to ima implikacije na kasnije samopouzdanje i druge socijalne veze. Nesigurno privrena djeca nisu imala iskustva sa skrbnikom koji bi bio konzistentno dostupan i utjeio ih kad se opasnost ukazala, nego su njihovi skrbnici bili neosjetljivi ili nekonzistentno osjetljivi na djetetovo traenje panje. Takva djeca ne mogu bez straha istraivati svoju okolinu, to nepovoljno utje e na njihovo samopouzdanje i uspjeno ovladavanje okolinom. Izbjegavaju e privrena djeca navikla su na odbijanje od svojih skrbnika, te modificiraju svoje privreno ponaanje tako da izbjegavaju skrbnika i time smanjuju o ekivano odbijanje. Ambivalentno ili opiru e privrena djeca koja nisu sigurna u dostupnost svojih skrbnika, pokazuju ljutito opiranje koje slui zadravanju skrbnika u svojoj blizini. Djeca s dezorganiziranim tipom privrenosti ispoljavaju konfliktna i dezorijentirana ponaanja prema skrbniku bez konzistentne strategije. Ainsworthova je identificirala dvije dimenzije prema kojima se razlikuju njena tri stila privrenosti (Collins i Read, 1990): prva se dimenzija odnosi na traenje i odravanje bliskog fizi kog kontakta sa skrbnikom, i razlikuje izbjegavaju e privrenu od sigurno i ambivalentno privrene djece; druga dimenzija odnosi se na veliku separacijsku anksioznost, i razlikuje ambivalentno privrenu od sigurno i izbjegavaju e privrene djece. Iz najranije privrenosti skrbnicima dijete u i to moe o ekivati od drugih i kako e se drugi ponaati prema njemu. Dijete prema kojem je skrbnik konzistentno bio osjetljiv, gleda druge kao osjetljive na njegove potrebe i dostupne, a sebe kao nekog tko zasluuje takav tretman. Ti unutarnji radni modeli se prenose u nove veze i nova iskustva, vode i djetetova o ekivanja i ponaanje. Uvo enje unutarnjih radnih modela u teoriju privrenosti omogu uje joj cijeloivotnu perspektivu. Prema Bowlbyju (Thompson, 1999), rana privrenost ima utjecaj na kasniju prilagodbu preko pojedin evih vjerovanja o sebi i o drugima. Razlike u sigurnosti privrenosti djeteta prema majci mogle bi imati zna ajan dugoro ni utjecaj na kasnije intimne veze, pojam o sebi, ak i psihopatologiju. Sigurna ili nesigurna privrenost 8

majci u djetinjstvu moe oblikovati mnoge aspekte li nosti i kasnije psihosocijalno funkcioniranje, uklju uju i i socijabilnost i samopotovanje. Kako se teorija privrenosti bavi socijalnim ponaanjem, o ekivanjima pojedinca o sebi, drugima i vezama, iz nje proizlaze i predvi anja o pojedin evom samopotovanju i sposobnosti za stvaranje bliskih veza. 1.1.3. Kontinuitet i stabilnost privrenosti Teorija privrenosti predvi a da e rana sigurnost privrenosti pozitivno utjecati na kasniji psihosocijalni razvoj, dakle, predvi a kontinuitet sigurne privrenosti kroz razvoj pojedinca. Osnova ovakvim predvi anjima je Bowlbyjev koncept unutarnjih radnih modela sebe i odnosa s drugima. Bowlby je vjerovao da ljudi sa sigurnim modelom odnosa s drugima o ekuju i trae nove i stare odnose koje e karakterizirati podrka i zadovoljstvo, i njihova implicitna pravila za odnoenje prema drugima uzrokuju da se oni ponaaju prema drugima na otvoren i pozitivan na in ime e zadobiti njihovu podrku. Nasuprot njima, ljudi s nesigurnim modelom odnosa e zbog nepovjerenja ugra enog u njihova o ekivanja o odnosima s drugima, o ekivati manje potpore. Kada drugi ljudi negativno reagiraju na njihovo nepovjerenje i hladno u, to potvr uje njihova o ekivanja o nepouzdanosti drugih. No iako unutarnji radni modeli vode iskustva u bliskim vezama, unutarnji radni modeli su i pod utjecajem iskustava u bliskim vezama. Nekoliko imbenika odrava stabilnost unutarnjih radnih modela. Prvo, pojedinci biraju okolinu koja se uklapa u njihova vjerovanja o sebi i drugima, pa su tako esti parovi ambivalentnih i izbjegavaju ih ljudi, jer ovisni ambivalentni partner potvr uje vjerovanje izbjegavaju eg partnera da je bolje ne biti preblizak s drugima, dok izbjegavaju i partner potvr uje vjerovanja ambivalentnog partnera da drugi ne ele biti toliko bliski koliko on/ona to eli (Kirkpatrick i Davis, 1994). Drugo, unutarnji radni modeli sami sebe odravaju, pa osoba koja je nepovjerljiva prema drugima pristupa im neprijateljski, na to oni negativno reagiraju, to opet potvr uje pojedin evo nepovjerenje prema drugima. I tre e, pristranosti u procesiranju informacija navode ljude da percipiraju socijalne doga aje sukladno svojim mentalnim modelima, pa e osoba u slu aju nedovoljno definiranih znakova iz socijalne okoline percipirati te znakove tako da potvr uju njene unutarnje radne modele socijalnog svijeta i sebe. Unutarnji radni modeli slue kao nesvjesna implicitna pravila za odnoenje prema drugima, i kao takvi osiguravaju kontinuitet obrazaca privrenosti od dojena ke do odrasle dobi.

Longitudinalna istraivanja privrenosti od dojena ke dobi do rane odrasle dobi govore u prilog stabilnosti privrenosti. Waters i sur. (1995, prema Allen i Land, 1999) su nali da je sigurnost privrenosti 21-godinjaka podudarna s njihovom sigurno u u nepoznatoj situaciji u dojena koj dobi u 70% slu ajeva. Kada su iz analize izuzeti ispitanici koji su doivjeli zna ajan ivotni doga aj za koji se pretpostavlja da izmjenjuje obrazac privrenosti (npr. smrt roditelja), podudarnost sigurnosti privrenosti u dojena koj i ranoj odrasloj dobi bila je 78%. Main 1997. tako er nalazi visoku podudarnost izme u klasifikacija u stil privrenosti u dojena koj dobi i klasifikacija na temelju Intervjua privrenosti u odrasloj dobi, u dobi od 19 godina. Stabilnost privrenosti u odrasloj dobi mjerena kategorijalnim mjerama u rasponu od jednog tjedna do etiri godine, pokazuje da se promjena u klasifikaciji privrenosti kroz odre eno razdoblje javlja u jednom od etiri slu aja. Kada se u obzir uzme ograni ena pouzdanost kategorijalnih mjera, ovi podaci ukazuju na stabilnost privrenosti. Privrenost procijenjena intervjuom pokazuje ve u stabilnost od one procijenjene samoprocjenama (Feeney, 1999). 1.1.4. Privrenost u adolescenciji i odrasloj dobi Bowlby (1979, prema Hazan i Zeifman, 1999) je vjerovao da privrenost funkcionira od kolijevke do groba. Istraivanja na podru ju privrenosti u odrasloj dobi oslanjaju se na dvije Bowlbyjeve pretpostavke: 1) da je organizacija privrenosti ste ena u ranom djetinjstvu relativno stabilna kroz cijeli ivot, i 2) da su veze sa romanti nim partnerima prototip privrenosti u odrasloj dobi. Bowlby je vjerovao da su veze u kojima seksualni partneri jedno drugom slue kao izvor sigurnosti, prototipovi privrenosti u odrasloj dobi. Roditelji ostaju trajne komponente u hijerarhiji privrenosti, ali s vremenom zauzimaju sekundarnu poziciju po vanosti, a partneri postaju najvaniji objekti privrenosti. Iz perspektive teorije privrenosti, adolescencija je prijelazni period u kojem adolescenti nastoje biti manje ovisni o primarnim objektima privrenosti tj. roditeljima, jer uvi aju da veze s vrnjacima mogu bolje zadovoljiti njihove sadanje potrebe nego to to mogu njihovi roditelji. No, tijekom adolescencije i esto i rane odrasle dobi, mladi ljudi e se jo uvijek obra ati roditeljima u vremenima poja anog stresa i koristiti ih kao objekte privrenosti. Adolescenti mogu istraivati mogu nosti samostalnog ivota djelomi no i zbog toga to znaju da e njihovi roditelji biti dostupni ako ih oni budu trebali. To potvr uju i istraivanja koja ukazuju na visoku korelaciju izme u adolescentskog traenja autonomije i sigurne privrenosti roditeljima (Lee i Bell, 2003; Lapsley i Edgerton, 2002). Tijekom srednje 10

adolescencije odnosi s vrnjacima po inju preuzimati sve vie funkcija kao izvori intimnosti, povratne informacije o socijalnom ponaanju, informacija, socijalnog utjecaja, i na kraju privrenosti i partnerstva. Rastu a potreba za neovisno u od roditelja stvara dodatni pritisak kako bi adolescenti po eli koristiti vrnjake kao objekte privrenosti. Do kraja adolescencije ve ina mladih formira dugoro ne veze, s romanti nim partnerima ili bliskim prijateljima, koje imaju sve odlike privrenosti. Dakle, adolescencija nije period u kojem potrebe privrenosti nestaju, nego prijelaz u kojem se te potrebe postupno usmjeravaju prema vrnjacima (Allen i Land, 1999). Bowlby (Allen i Land, 1999) je naglaavao vanost privrenosti roditeljima od predadolescencije do rane odrasle dobi, tvrde i da su bezuvjetno povjerenje u dostupnost objekta privrenosti (roditelja) i njegova podrka temelj stabilne li nosti. ak i u ranoj odrasloj dobi ve ina pojedinaca jo uvijek smatra roditelje svojim objektima privrenosti, iako tada sve vie njih po inje smatrati romanti ne partnere svojim primarnim objektom privrenosti. Hazanova i Shaver (1987, prema Collins i Read, 1990) su predloili da je romanti na ljubav proces stvaranja privrenosti koji dijeli klju ne karakteristike s privrenosti izme u djeteta i skrbnika. Dakle, razlog zbog kojeg vezu s romanti nim partnerom moemo nazvati privreno u su neke njene karakteristike koje su iste kao i kod privrenosti djeteta skrbniku: odravanje blizine objektu privrenosti i traenje fizi kog kontakta s njim, sposobnost objekta privrenosti da utjei, koritenje objekta privrenosti kao sigurne baze za druga ponaanja i uto ita u uvjetima poja anog stresa, te anksioznost kad je objekt privrenosti nedostupan. Iako se mnoga istraivanja privrenosti u odrasloj dobi bave upravo romanti nim vezama kao vidom privrenosti, uz brojne sli nosti postoje i zna ajne razlike izme u djetetove privrenosti roditelju i privrenosti odrasle osobe partneru. Romanti ne veze su recipro ne a ne asimetri ne kao veza djeteta i skrbnika. Uz to, pojedinci ulaze u vezu s dugom povijesti privrenosti roditeljima i drugim zna ajnim osobama i partnerima, dok je djetetu skrbnik prvi objekt privrenosti. 1.1.5. Tipovi privrenosti u odrasloj dobi i njihovo mjerenje George, Kaplan i Main su (1985, prema Crowell, Fraley i Shaver 1999) konstruirali Intervju za privrenost u odrasloj dobi AAI (Adult Attachment Interview), koji ispituje reprezentativne modele stvorene u djetinjstvu i njihov utjecaj na sadanje veze. Na temelju dobivenih odgovora pojedinac se svrstava u jednu od tri kategorije koje korespondiraju sigurnom, izbjegavaju em i ambivalentnom tipu privrenosti dojen adi prema Ainsworthovoj. 11

George, Kaplan i Main su te tipove privrenosti nazvali sigurna, zaokupljena (ambivalentna kod Ainsworthove) i odbijaju a privrenost (izbjegavaju a kod Ainsworthove). Kobak i Sceery (1988) dobivaju u estalost klasifikacije u sigurni tip privrenosti od 53%, u odbijaju i od 32%, i u zaokupljeni od 15%. Hazanova i Shaver (1987, prema Crowell i sur, 1999), socijalni psiholozi, konstruirali su instrument koji mjeri privrenost romanti nim partnerima, koji se sastoji od tri odlomka koja opisuju tri tipa privrenosti paralelna s onim Ainsworthove: sigurni, izbjegavaju i i ambivalentni (tablica 1.1.). Ispitanici sami sebe klasificiraju u jedan od tri tipa privrenosti. Sigurni tip privrenosti odlikuje lako a zbliavanja s drugima, spremnost da ovise o drugima i da drugi ovise o njima. Izbjegavaju i tip okarakteriziran je neugodom pri zbliavanju s drugima, nepovjerenjem prema tim drugima i nespremno u da ovise o njima. Pojedinci koji se opisuju ambivalentnim tipom (zaokupljeni tip prema Bartholomewovoj) smatraju da drugi nisu spremni zbliiti se s njima koliko bi oni to htjeli, ele biti jako bliski s partnerima i boje se da e ih partneri napustiti. Hazan i Shaver (1987, prema Lyddon i Bradford, 1993) dobivali su da se sigurni tip javlja u 56% slu ajeva, izbjegavaju i u 24% i ambivalentni u 20% slu ajeva. Collins i Read (1990) na temelju kategorijalne mjere privrenosti Hazanove i Shavera stvaraju upitnik privrenosti tako da odlomke tipova privrenosti rastavljaju na pojedine tvrdnje na koje se odgovara na skali Likertovog tipa. Tablica 1.1. Mjera stila privrenosti u odrasloj dobi Hazanove i Shavera (Collins i Read, 1990) Sigurna privrenost Izbjegavaju a privrenost Ambivalentna privrenost Relativno mi je lako zbliiti se s drugima, te se osje am ugodno kada oni ovise o meni i ja o njima. Ne brinem se esto da u biti naputen/a ili da e mi se netko previe pribliiti. Osje am se malo nelagodno kada sam blizak/bliska s drugima; teko im vjerujem, te si ne doputam da budem zavisan/zavisna o njima. Nervozan/nervozna sam kada mi se netko previe priblii, drugi esto ele biti intimniji nego to sam spreman/spremna. Mislim da drugi ne ele biti bliski onoliko koliko ja to elim. esto se bojim da me partner ne voli, ili da e me napustiti. elim se potpuno poistovjetiti s drugom osobom, to ponekad uplai i otjera ljude.

Bartholomew i Horowitz (1991) proirili su model Hazana i Shavera dijele i izbjegavaju i tip privrenosti na dva podtipa: odbijaju i i plaljivi (tablica 1.2.). Plaljivo privreni ele blisku vezu, ali bliskost im je neugodna jer strahuju i od odbacivanja, teko vjeruju drugima i teko ovise o njima. Oni imaju negativan model i sebe i drugih. Plaljivi stil je kombinacija 12

ambivalentne i izbjegavaju e privrenosti iz modela Hazana i Shavera, te se povezuje i sa dezorganiziranim tipom privrenosti u djetinjstvu koji je est kod zlostavljane i zanemarivane djece. Odbijaju e privreni osje aju se dobro i bez bliske veze, i ele neovisnost. Oni imaju pozitivan model o sebi, ali negativan o drugima. Zaokupljeno privreni odgovaraju opisu ambivalentnog tipa u modelu Hazanove i Shavera, tj. previe su zaokupljeni bliskim odnosima, osobno zadovoljstvo ovisi o tome kako ih drugi prihva aju, podcjenjuju se. Oni imaju pozitivan model o drugima ali negativan o sebi. Odbijaju i i zaokupljeni stilovi su posebno zanimljivi zbog nepodudarnosti izme u modela o sebi i modela o drugima. Kada su izloeni negativnim socijalnim informacijama tj. odbijanju od drugih, odbijaju e privreni tada umanjuju vanost tih drugih kako bi i dalje odrali visoko samopotovanje, dok zaokupljeno privreni okrivljuju sebe kada ih drugi odbacuju kako bi sa uvali pozitivan model o drugima. I na kraju, sigurno privreni odrasli cijene intimnost i odravaju bliske odnose bez gubitka osobne autonomije. Oni imaju pozitivan model i sebe i drugih. Svaki od ova etiri prototipa privrenosti okarakteriziran je specifi nim sklopom regulacije emocija i interpersonalnog ponaanja (Griffin i Bartholomew, 1994). Bartholomew i Horowitz (1991) dobivaju sljede u u estalost tipova privrenosti: sigurni tip 47%, odbijaju i tip 18%, zaokupljeni tip 14%, i plaljivi tip 21%. Tablica 1.2. Mjera stila privrenosti u odrasloj dobi Bartholomewove i Horowitza (1991) Sigurna privrenost Plaljiva privrenost Zaokupljena privrenost Odbijaju a privrenost Lako mi je emocionalno se zbliiti s drugima. Osje am se ugodno kad ovisim o drugima i kada oni ovise o meni. Ne brinem se da me drugi ne e prihvatiti ili da u ostati sam/a. Osje am nelagodu kada postajem blizak/bliska s drugima. elim emocionalno blisku vezu, ali mi je teko u potpunosti vjerovati drugima, ili ovisiti o njima. Bojim se da u biti povrije en/a ako si dozvolim da postanem preblizak/prebliska s drugima. elim se potpuno emocionalno zbliiti s drugima, ali esto mi se ini da drugi ne ele biti bliski onoliko koliko to ja elim. Osje am se nelagodno kad nisam u bliskom odnosu, ali ponekad se brinem da drugima nisam toliko vana koliko su oni vani meni. Osje am se dobro bez bliskog emocionalnog odnosa. Jako mi je vano osje ati se nezavisno i samodovoljno, i vie volim kad ne ovisim o drugima i kad drugi ne ovise o meni.

U podlozi etverodijelne tipologije privrenosti (sigurni, zaokupljeni, odbijaju i i plaljivi tip) nalaze se dvije dimenzije: model o sebi i model o drugima (Slika 1). Model o sebi moe biti pozitivan (sebe vide kao vrijedne ljubavi i panje) ili negativan (misle da ne zavrje uju ljubav). Isto tako i model o drugima moe biti pozitivan (vide druge kao dostupne i brine), ili

13

negativan (vide druge kao nepouzdane ili odbijaju e). Modeli o sebi i drugima grade se na iskustvu s objektima privrenosti. Dijete procjenjuje kakvo je ono samo i kakvi su drugi ljudi iz na ina na koji ga roditelji vide i kako se ponaaju prema njemu. Ta internalizirana iskustva iz djetinjstva grade unutarnje radne modele o sebi i drugima i time utje u na interpersonalne odnose tijekom cijelog ivota. Dimenzije modela o sebi i modela o drugima tako er se mogu objasniti u terminima ovisnosti ili anksioznosti (model o sebi) i izbjegavanja (model o drugima) (Bartholomew i Horowitz, 1991). Ovisnost varira od niske (pozitivna slika o sebi je internalizirana i ne ovisi o vanjskoj validaciji od strane drugih), do visoke (slika o sebi se odrava samo na temelju prihva anja od strane drugih). Izbjegavanje intimnosti predstavlja stupanj u kojem ljudi izbjegavaju bliskost s drugima zbog o ekivanja odbacivanja. Prema tome, sli nost odbijaju eg i plaljivog tipa privrenosti je u tendenciji ka izbjegavanju bliskosti, a razlikuju se prema stupnju u kojem njihova slika o sebi ovisi o prihva enosti od strane drugih. Zaokupljeni i plaljivi tip sli ni su po ovisnosti o drugima u odravanju pozitivne slike o sebi, a razlikuju se prema spremnosti da se upuste u bliske veze s drugima. Autori dvodimenzionalnog modela potvrdili su valjanost ovog modela koriste i razli ite metode ispitivanja, od samoprocjena, procjena prijatelja, partnera i uvjebanih procjenjiva a do intervjua (Bartholomew i Horowitz, 1991; Griffin i Bartholomew, 1994). Pojedinci svrstani u ova 4 stila privrenosti razlikuju se u o ekivanom smjeru po osobinama koje su povezane sa modelima o sebi i drugima, kao to su samopotovanje i socijabilnost. Osim konstruktne valjanosti, autori isti u i njegovu diskriminativnu valjanost koja se o ituje u niskim korelacijama me u dimenzijama privrenosti unutar metode ispitivanja, i konvergentnu valjanost koja se o ituje u umjereno visokim korelacijama me u istim dimenzijama privrenosti na razli itim metodama ispitivanja (Garbarino, 1998).

14

MODEL O SEBI POZITIVAN (niska) POZITIVAN MODEL O DRUGIMA (izbjegavanje) NEGATIVAN (visoko) (nisko) SIGURNI TIP Ugoda s intimno u i autonomijom ODBIJAJU I TIP Umanjuju vanost privrenosti, neovisni

(ovisnost ili anksioznost) NEGATIVAN (visoka) ZAOKUPLJENI TIP Zaokupljeni odnosima, pretjerano ovisni PLALJIVI TIP Strah od bliskosti, drutveno izbjegavanje

Slika 1. Dvodimenzionalni model odrasle privrenosti Kim Bartholomew (Bartholomew i Horowitz, 1991). Brennan, Clark i Shaver su (1998, prema Bretherton i Munholland, 1999) koriste i postoje e mjere samoprocjene privrenosti koje se baziraju na kategorijama, identificirali dvije bipolarne dimenzije: sigurnost-anksioznost i bliskost-izbjegavanje, koje podsje aju na dimenzije u podlozi klasifikacija dojen adi na temelju nepoznate situacije koje je predloila Mary Ainsworth. Dimenzija anksioznosti bavi se temama tipi nim za ambivalentni stil privrenosti, kao to su strah od naputanja i potreba za ekstremnom blisko u. Dimenzija izbjegavanja tj. udobnosti s blisko u kre e se od lakog zbliavanja s drugima do neugode kada odnosi postanu bliski. Iz ove dvije dimenzije mogu se dobiti iste 4 kategorije privrenosti kao u modelu Bartholomewove. Odbijaju e i plaljivo privreni postiu vie rezultate na dimenziji izbjegavanja, to ukazuje na to da je dimenzija izbjegavanja usko povezana s modelom o drugima. Zaokupljeno i plaljivo privreni postiu vie rezultate na dimenziji anksioznosti, to ukazuje na povezanost te dimenzije s modelom o sebi (Feeney, 1999).

15

1.2. Privrenost i psiholoka prilagodba Psiholoka prilagodba odnosi se na kakvo u psiholokog funkcioniranja, specifi nije na samoprihva anje, prihva anje od strane drugih i sposobnost ostvarenja ciljeva od osobne i drutvene vanosti (Smojver-Ai , 1999). Kod ispitivanja psiholoke prilagodbe studentske populacije naj e e se koriste upitnici samopotovanja, kompetentnosti, osobnog zadovoljstva, percepcije socijalne podrke, usamljenosti, depresije, anksioznosti i percepcije tjelesnih simptoma (Smojver-Ai , 1999). Kvaliteta privrenosti povezivana je s raznim aspektima psiholoke prilagodbe i to sa: samopotovanjem (Bylsma, Cozzarelli i Sumer, 1997; Cassidy, 1988; Fass i Tubman, 2002; Laible, Carlo i Roesch, 2004), slikom o sebi (O'Koon, 1997), socijalnom kompetencijom (Cohn, 1990; Kobak i Sceery; 1988; Kenny, 1994), socijalnom podrkom (Moller, Fouladi, McCarthy i Hatch, 2003), usamljeno u (DiTommaso, Brannen-McNulty i Ross, 2002; Chipuer, 2001; Moore i Leung, 2002), te prilagodbom na studij (Lapsley, Rice i FitzGerald, 1990). Na velikom uzorku hrvatskih studenata utvr eno je da je sigurna privrenost roditeljima povezana s ve im samopotovanjem, manjom usamljeno u te ve im op im zadovoljstvom ivotom, i drugim mjerama prilagodbe (Smojver-Ai , 1999). Armsden i Greenberg (1987; prema McCarthy, Brack, Brack, Hsin-tine i Carlson, 1998) izvjetavaju da je privrenost roditeljima i vrnjacima u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi prediktor samopotovanja, zadovoljstva ivotom, depresivnosti i anksioznosti. Privrenost je povezana s psiholokom prilagodbom najvjerojatnije preko nesvjesnog djelovanja unutarnjih radnih modela. Budu i da unutarnji radni model predstavlja osnovnu organizaciju kognicije, emocija i ponaanja, moemo o ekivati da e se privrenost manifestirati u raznim aspektima samopoimanja, emocionalnom reagiranju i interpersonalnim odnosima. Dakle, moemo o ekivati da e kvaliteta privrenosti biti povezana sa samopotovanjem, usamljeno u i zadovoljstvom ivotom, kao vidovima psiholoke prilagodbe. 1.2.1. Samopotovanje Samopotovanje je evaluativni aspekt samopoimanja koje je u psihologiju uveo William James (Vasta, Haith i Miller, 1998). James je pojam o sebi ili samopoimanje dijelio na egzistencijalni pojam o sebi ili ja kao subjekt, i empirijski pojam o sebi ili ja kao objekt. Ja kao subjekt se odnosi na osje aj osobnog identiteta i svijest o vlastitom postojanju, dok 16

se ja kao objekt odnosi na opaanje svojih osobnih obiljeja kao to su izgled, socijalni status, osobine li nosti, inteligencija itd. Osim toga, James je razlikovao deskriptivni i evaluativni aspekt samopoimanja, samoopis i samopotovanje. No ne slau se svi autori s tom podjelom, neki smatraju da je samopotovanje komponenta koja se gradi na sveukupnom samopoimanju te je nadre ena drugim kategorijama samopoimanja. Samopotovanje izraava globalno vrednovanje sebe. Rosenberg (1965; prema Bezinovi , 1988) govori o postojanju globalnog samopotovanja koje je op i osje aj vlastite vrijednosti, tj. pozitivni ili negativni stav prema sebi kao osobi. Ljudi s visokim samopotovanjem cijene sebe, smatraju se vrijednima potovanja i imaju op enito pozitivno miljenje o sebi, dok ljudi s niskim samopotovanjem ne prihva aju sebe, podcjenjuju se i imaju op enito negativno miljenje o sebi. James je smatrao da samoevaluacija tj. samopotovanje proizlaze iz procjene nae kompetencije u odre enim podru jima koja su nam zna ajna za samopotovanje. Zna ajni drugi su vaan izvor informacija za razvoj samopoimanja (Cassidy, 1988). Pri stvaranju slike o sebi oslanjamo se na informacije koje od drugih ljudi dobivamo o sebi kroz njihovo ponaanje prema nama. Dakle, mi vidimo sebe onako kako nas vide zna ajni drugi tj. za dijete su to roditelji ili bilo koji drugi primarni skrbnici, a kasnije i vrnjaci i drugi zna ajni odrasli, a za odraslu osobu to su prvenstveno partner, prijatelji i obitelj. Neki autori naglaavaju vanost ranog djetinjstva i interakcije s roditeljima kao najvanijeg perioda za razvoj samopoimanja. To se slae s Bowlbyjevom pretpostavkom o stvaranju unutarnjeg radnog modela o sebi koji se temelji na kvaliteti skrbi koju dijete prima od roditelja, a koji se odraava na samopotovanje kroz cijeli ivot. 1.2.2. Privrenost i samopotovanje Privrenost se naj e e povezuje s globalnom mjerom samopotovanja koja je koncepcijski najblia unutarnjem radnom modelu sebe. Ljudi s visokim samopotovanjem prihva aju sebe i imaju pozitivno miljenje o sebi, i oni su e e sigurno privreni, pa se pretpostavlja da je takva pozitivna slika o sebi posljedica interakcija u ranom djetinjstvu sa skrbnikom osjetljivim na djetetove potrebe. Roditelji kroz interakciju s djetetom i bezuvjetno prihva anje djeteta razvijaju njegovu sliku o sebi i osje aj vlastite vrijednosti tj. samopotovanje. Bowlby (1973. i 1980, prema Cassidy, 1988) tvrdi da self tj. pojam o sebi, daje mehanizam kroz koji povezanost s objektom privrenosti moe nastaviti svoj utjecaj kroz dulje vrijeme i u situacijama gdje taj objekt nije prisutan.

17

Collins i Read (1990) su na studentskoj populaciji nali zna ajnu povezanost samopotovanja i privrenosti. Njihovi rezultati govore da pojedinci sa sigurnim stilom privrenosti imaju pozitivnije miljenje o sebi od onih s izbjegavaju im ili ambivalentnim stilom privrenosti. Bartholomew i Horowitz (1991) nalaze dokaze za svoj dvodimenzionalni model. Rezultati njihova istraivanja govore da su sigurni i odbijaju i tipovi privrenosti pozitivno povezani s mjerama samopoimanja, me u kojima je i samopotovanje, te da su sigurni i zaokupljeni tip pozitivno povezani sa socijabilnosti, dok je odbijaju i tip privrenosti povezan sa zna ajno niom socijabilno u nego preostala tri tipa. Sli ne rezultate dobili su Griffin i Bartholomew (1994), potvr uju i jo jednom valjanost dvodimenzionalnog modela privrenosti. Pozitivan model o sebi pozitivno je povezan s mjerama samopoimanja, osobito samopotovanjem, a pozitivan model o drugima je pozitivno povezan s interpersonalnim funkcioniranjem. 1.2.3. Privrenost i socijalno funkcioniranje Privrenost utje e na socijalno funkcioniranje preko dva procesa (Weinfield i sur., 1999). Prvi se odnosi na prenoenje o ekivanja o drugima iz odnosa s objektom privrenosti na druge interpersonalne odnose. Tako sigurno privrena djeca dok se razvijaju nose sa sobom o ekivanje da e drugi ljudi biti osjetljivi prema njima i da su oni sami vrijedni toga, pa e prilaziti vrnjacima s pozitivnim o ekivanjima. Nesigurno privrena djeca odrastaju nose i sa sobom o ekivanje da e se drugi prema njima odnositi nekonzistentno ili da e ih odbiti, te da oni sami nisu vrijedni da se s njima bolje postupa, to e imati destruktivan utjecaj na njihove odnose s vrnjacima (Cohn, 1990). Drugi proces kroz koji privrenost utje e na socijalno funkcioniranje je u enje komunikacije. Odnos s osjetljivim skrbnikom u i dijete da komunikacija slijedi znakove i odgovore svakog sudionika, dok odnos s neosjetljivim skrbnikom u i dijete da komunikacija nije uskla ena interakcija nego serija slabo koordiniranih molbi i odgovora. Svi nosimo sa sobom vjerovanja kako bismo trebali reagirati na druge u komunikaciji i o ekivanja kako e ti drugi reagirati na nas. Ostavtina rane privrenosti skrbniku vidi se i u boljim, fleksibilnijim i pozitivnijim socijalnim vjetinama, ili pak ograni enim, nefleksibilnim i neprilago enim socijalnim vjetinama, koje su ste ene u toj prvoj socijalnoj vezi. Kako se te vjetine prenose i na druge okolnosti i socijalne partnere, izazvat e komplementarne odgovore od tih partnera, to onda odrava te socijalne vjetine. Ste ene socijalne vjetine jo se vie u vr uju kroz biranje odre enih socijalnih situacija i zahtjeva. Brojne studije potvr uju povezanost rane sigurne 18

privrenosti i kasnije socijalne kompetencije, ak do srednje adolescencije (prema Thompson, 1999). Trenutna organizacija privrenosti odraslih povezana je sa socijalnim funkcioniranjem, moda snanije nego rana privrenost. Nesigurna privrenost dovodi do loe komunikacije i negativnih o ekivanja o drugima, to rezultira problemima u socijalnom funkcioniranju. Diehl, Elnick, Bourbeau i Labouvie-Vief (1998) izvjetavaju da e pojedinci koji postiu vie rezultate na mjerama socijabilnosti i interpersonalnog razumijevanja vjerojatno biti uvrteni u sigurnu ili zaokupljenu kategoriju privrenosti koje reflektiraju pozitivan model o drugima, nego u odbijaju u ili plaljivu kategoriju koje reflektiraju negativan model o drugima. Adolescenti s odbijaju im stilom privrenosti esto odbijaju vrnjake koji bi im mogli postati bliski prijatelji (Kobak i Sceery, 1988). Prema procjenama vrnjaka, neprijateljstvo i slabe socijalne vjetine povezani su s nesigurnom privreno u studenata. Tipovi privrenosti povezuju se s razli itim potrebama za socijalnom podrkom i sposobno u upotrebe te podrke. Sigurno privrene osobe imaju ve u dostupnost podrke i vie trae podrku kad su pod stresom. Izbjegavaju e privreni se najvie povla e od socijalne podrke jer su u djetinjstvu usvojili takvo ponaanje tj. izbjegavanje bliskosti i traenja podrke, kao odgovor na odbijanje ili zanemarivanje od strane skrbnika kad su trebali njegovu podrku. Oni koriste obrambenu strategiju kompulzivnog oslanjanja samo na sebe kako bi izbjegli suo avanje sa neugodnim emocijama (Smojver-Ai , 1999). Generalizirana percepcija socijalne podrke odraava unutarnji model o drugima i tako posreduje izme u privrenosti i prilagodbe. Zimmermann i Grossmann (1997, prema Larose i Bernier, 2001) nali su da sigurno privreni adolescenti imaju pozitivnije samopoimanje i percipiraju da dobivaju vie emocionalne potpore od bliskih prijatelja nego zaokupljeno i odbijaju e privreni. Larose i Bernier (2001) su nali dvije direktne veze izme u privrenosti mjerene Intervjuom privrenosti za odrasle i prilagodbe: odbijaju a privrenost povezana je s povu enosti, a zaokupljena privrenost povezana je s usamljeno u osobe. Kobak i Sceery (1988) nali su da odbijaju e privreni adolescenti percipiraju da primaju manje podrke od obitelji nego zaokupljeno i sigurno privreni adolescenti, to je u skladu s negativnim modelom o drugima koji imaju odbijaju e privreni. Oba tipa nesigurne privrenosti manje trae potporu u itelja, ali samo odbijaju e privreni imaju manju podrku vrnjaka.

19

1.2.4. Privrenost i usamljenost Za funkcioniranje pojedinca vaan je i osje aj usamljenosti tj. nesrazmjer izme u eljenih i stvarnih odnosa s drugima. Usamljenost je ve a kod pojedinaca s loim socijalnim vjetinama. Usamljenost je usko povezana s percepcijom socijalne podrke, no iako ta dva konstrukta me usobno visoko koreliraju, razli ito koreliraju s relevantnim varijablama kao to su neke osobine li nosti i raspoloenje (Russell, 1996). Usamljenost se povezuje s privreno u preko unutarnjeg radnog modela o drugima. Osje aj usamljenosti ve i je kod izbjegavaju e privrenih pojedinaca koji ne osje aju bliskost s drugima ni pripadnost grupi, dok su ambivalentno privreni usmjereni na traenje bliskih odnosa. DiTommaso i sur. (2003) nali su da je ve a socijalna usamljenost povezana s odbijaju im i plaljivim stilom privrenosti studenata (prema modelu od 4 kategorije), to je u skladu s ranijim istraivanjem Kobaka i Sceerya (1988) koji su nali da su ve a usamljenost i manja socijalna podrka povezani s odbijaju im stilom (prema modelu od 3 kategorije). 1.2.5. Privrenost i zadovoljstvo ivotom Osje aj globalnog zadovoljstva ivotom proizlazi iz kumulativnih uspjeha u raznim specifi nim situacijama (Bezinovi , 1988). Mjera op eg zadovoljstva vlastitim ivotom odraava osim doivljenih uspjeha i prosje nu razinu raspoloenja osobe tj. njegovo emocionalno stanje kroz dulje razdoblje ili ak kroz cijeli ivot pojedinca. Kao takvo, op e zadovoljstvo ivotom je pokazatelj kvalitete ivota i emocionalne prilagodbe. Osobe koje su sigurno privrene imaju prosje no viu razinu raspoloenja, manje su depresivne, i preteno doivljavaju ugodne emocije, te e one pokazivati i ve e op e zadovoljstvo svojim ivotom.

20

1.3. Spolne razlike u privrenosti Mnogi autori nalaze konzistentne spolne razlike u privrenosti, osobito kod zaokupljenog stila privrenosti, gdje je ve a zastupljenost ena (Kobak i Sceery, 1988; DiTommaso i sur., 2001). Na etverodijelnom modelu privrenosti na ena je ve a zastupljenost ena s zaokupljenim stilom nego mukaraca, i ve a zastupljenost mukaraca s odbijaju im stilom nego ena (Bartholomew i Horowitz, 1991). U nekim istraivanjima na ene su i spolne razlike u povezanosti privrenosti i prilagodbe. Moller i sur. (2003) nalaze pozitivnu povezanost usamljenosti i jednog aspekta odbijaju e privrenosti kod studentica, no ne i kod studenata. Istraivanja gdje je privrenost mjerena Inventarom privrenosti vrnjacima i roditeljima upu uju na ve u povezanost privrenosti vrnjacima i prilagodbe kod enskih nego kod mukih ispitanika (Lapsley i sur., 1990; Allen, Moore, Kuperminc i Bell, 1998). Moda je privrenost ja i prediktor prilagodbe za ene nego za mukarce, zbog mogu e ve e vanosti privrenosti u socijalnom razvoju ena (Lapsley, Varshney i Aalsma, 2000). Carol Gilligan (1993) naglaava ve u vanost privrenosti u razvoju ena. Ona isti e kako se velik dio razvojnih istraivanja u psihologiji oslanja na podatke dobivene na samo mukim ispitanicima, te su takve spoznaje o ljudskom razvoju pristrane naglaavaju i ve u vanost separacije, autonomije i individuacije nego privrenosti. Privrenost i separacija su teme koje se provla e kroz cjeloivotni ljudski razvoj. One su glavni pokreta i razvoja dojen adi, dok se u adolescenciji javljaju kao koncepti identiteta i intimnosti. Razvojni koncepti separacije (identitet) i privrenosti (intimnost), za koje se smatra da se normativno javljaju u slijedu, prvi tijekom adolescencije i drugi tijekom rane odrasle dobi, ini se da su kod ena spojeni ili se javljaju istodobno. Ta fuzija privrenosti i separacije predstavlja odre eni rizik za ene u drutvu koje nagra uje separaciju. U ranoj odrasloj dobi kada su intimnost i identitet u konfliktu, veza izme u sebe i drugih dolazi u prvi plan. Ta veza sebe i drugih razlikuje se u iskustvima ena i mukaraca. U Gilliganinoj studiji (1981; prema Gilligan, 1993) o moralnom odlu ivanju na uzorku studentica i studenata u dobi od 22 godine, studentice sebe opisuju u terminima privrenosti i veza s drugima. Dakle, identitet ena vie je vezan uz privrenost i odnose s drugima, dok je identitet mukaraca vie vezan uz separaciju i postignu e. Stoga, redoslijed pojavljivanja tema identiteta i intimnosti u tranziciji iz adolescencije u odraslu dob vie opisuje razvoj mukaraca nego ena. Budu i da ene grade svoj pojam o sebi oko privrenosti i odnosa s drugima vie nego mukarci, poreme aji u tim odnosima znatnije utje u i na njihovo poimanje sebe.

21

Mogu e je da ene percipiraju i stvaraju svoju socijalnu stvarnost druga ije nego mukarci, te da te razlike proizlaze iz razli itih iskustava privrenosti. Stoga se moe o ekivati da e se ene razli itih tipova privrenosti vie razlikovati po psiholokoj prilagodbi nego mukarci razli itih tipova privrenosti.

22

2. CILJ ISTRAIVANJA Cilj ovog istraivanja bio je ispitati odnos privrenosti i nekih mjera psiholoke prilagodbe, i to na uzorku studenata. Adolescencija i mlada odrasla dob, u kojima se nalaze studenti, je vano razdoblje u stvaranju novih odnosa privrenosti s vrnjacima uz odravanje privrenosti s roditeljima. Uz te razvojne promjene, studiranje i prilagodba na studij predstavljaju dodatni izazov za op u psiholoku prilagodbu i funkcioniranje. Budu i da su brojna istraivanja na studentskoj populaciji nala zna ajnu povezanost izme u privrenosti i razli itih mjera psiholoke prilagodbe, o ekuje se da e tako biti i u ovom istraivanju. Kao mjere prilagodbe izabrane su neke od e e upotrebljavanih u istraivanjima, a to su: samopotovanje, usamljenost i zadovoljstvo ivotom. Budu i da danas ve ina autora sa podru ja odrasle privrenosti prihva a dvodimenzionalni model privrenosti Bartholomewove, i u ovom istraivanju bit e koriten taj model.

23

3. PROBLEMI I HIPOTEZE 3.1. Problemi 1. Ispitati zastupljenost razli itih tipova privrenosti me u studentima, te utvrditi postoje li razlike s obzirom na spol sudionika u istraivanju. 2. Ispitati razlikuju li se studenti razli itog tipa privrenosti na mjerama psiholoke prilagodbe, i ovise li te razlike o spolu sudionika u istraivanju.

3.2. Hipoteze 1. enski sudionici istraivanja bit e vie zastupljeni u skupini zaokupljeno privrenih, a muki ispitanici bit e vie zastupljeni u skupini odbijaju e privrenih. 2. a) Sigurni i odbijaju i stil privrenosti bit e povezan s viim samopotovanjem nego zaokupljeni i plaljivi. b) Odbijaju i i plaljivi stil privrenosti bit e povezan s ve om usamljeno u nego sigurni i zaokupljeni stil. c) Najve e rezultate na skali zadovoljstva ivotom postizat e sigurno, a najmanje plaljivo privreni. d) Studentice razli itog tipa privrenosti vie e se razlikovati po psiholokoj prilagodbi, nego studenti razli itog tipa privrenosti.

24

4. METODA ISTRAIVANJA 4.1. Sudionici u istraivanju U ovom istraivanju sudjelovala su 204 studenta Sveu ilita u Zagrebu, to nije Filozofskog fakulteta i Fakulteta elektrotehnike i ra unarstva. Od 204 sudionika u daljnju obradu podataka uli su njih 192, dok je preostalih 12 sudionika izuzeto iz analize zbog nepotpuno rijeenih upitnika privrenosti. Kona ni uzorak sastoji se od 94 sudionika mukog spola i 98 sudionika enskog spola (tablica 4.1.). Od 192 sudionika, njih 99 studira na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta (16 studenata i 83 studentice), a preostala 93 sudionika studira na Fakultetu elektrotehnike i ra unarstva (78 studenata i 15 studentica). Dob sudionika kre e se u rasponu od 19 do 30 godina, s tim da je ve ina sudionika stara izme u 19 i 22 godine. Prosje na dob je 20,8 godina (M=20.8; SD=1.44). Ve ina sudionika je sa 2. ili 3. godine studija. Tablica 4.1. Frekvencije sudionika po spolu i fakultetu. Filozofski fakultet Fakultet elektrotehnike i ra unarstva Muki sudionici enski sudionici ukupno 16 (8.4%) 83 (43.2%) 99 (51.6%) 78 (40.6%) 15 (7.8%) 93 (48.4%) 94 98 (49%) (51%) ukupno

192 (100%)

4.2. Mjerni instrumenti 4.2.1. Privrenost Upitnik privrenosti RQ (engl. Relationship questionnaire) omogu uje samoprocjenu stila privrenosti u odrasloj dobi (Bartholomew i Horowitz, 1991). Privrenost u odrasloj dobi dijeli se u 4 stila privrenosti, u podlozi kojih su 2 glavne dimenzije privrenosti: model o sebi i model o drugima, preuzete od Bowlbyja. Ovaj upitnik (Prilog 9.1.) sastoji se od 4 odlomka

25

koja opisuju 4 stila privrenosti: sigurni4 (pozitivan i model o sebi i o drugima), zaokupljeni5 (negativan model o sebi, pozitivan o drugima), plaljivi6 (negativan model i o sebi i o drugima) i odbijaju i7 (pozitivan model o sebi, negativan o drugima). Sudionici najprije metodom prisilnog izbora biraju jedan od 4 odlomka koji ih najbolje opisuje, zatim na skali 17 procjenjuju za svaki odlomak koliko ih dobro opisuje, te tako dobivamo i kategorijalne i kontinuirane podatke. Autori su nali da su sigurni i odbijaju i stil pozitivno povezani s pojmom o sebi, dok su zaokupljeni i plaljivi stil negativno povezani s pojmom o sebi. Drutvenost je pozitivno povezana sa sigurnim i zaokupljenim stilom, a negativno sa plaljivim i odbijaju im stilom. Iako ova mjera privrenosti ima dobru konstruktnu, konvergentnu i diskriminativnu valjanost, ve ina podataka govori o njenoj niskoj pouzdanosti (Garbarino, 1998), osim jedne studije koja govori o test-retest pouzdanosti u intervalu od 8 mjeseci gdje je podudarnost dviju klasifikacija bila gotovo 70% (Scharfe i Bartholomew, 1994, prema Lapsley i Edgerton, 2002). 4.2.2. Psiholoka prilagodba 1) Rosenbergova skala samopotovanja RSES (engl. Rosenberg's self-esteem scale (1965; prema Bezinovi , 1988) je mjera globalnog samopotovanja tj. mjera globalne vrijednosne orijentacije prema sebi koja se sastoji od 10 estica koje se procjenjuju na skali 0-4 (od 0 u potpunosti neto no do 4 u potpunosti to no) (Prilog 9.2.). Pet tvrdnji je definirano u pozitivnom i pet u negativnom smjeru. Rezultat se dobiva zbrajanjem svih estica, s tim da se negativno postavljene tvrdnje obrnuto boduju. Vii rezultat ukazuje na vie samopotovanje. Koeficijent pouzdanosti, Cronbachov alfa, dobiven u Hrvatskoj na uzorku studenata je zadovoljavaju i i iznosi 0.84 (Bezinovi , 1988). U naem istraivanju dobiven je Cronbachov alfa koeficijent koji iznosi 0.78. 2) UCLA skala usamljenosti (Russell, 1996) sadri 20 tvrdnji na koje se odgovara na ljestvici od 1 do 4 (Prilog 9.3.). Razvijena je za studentsku populaciju, a odnosi se na usamljenost kao jednodimenzionalni konstrukt. Visok rezultat na UCLA skali usamljenosti ukazuje na ograni enu drutvenu aktivnost i ograni ene socijalne veze s drugima. Jedanaest tvrdnji postavljeno je tako da vii odgovor odraava ve u usamljenost,
4 5

engl. secure engl. preoccupied 6 engl. fearfull 7 engl. dismissing

26

a devet tvrdnji je u obrnutom smjeru. Rezultat predstavlja zbroj bodova uz prethodno obrnuto bodovanje devet obrnuto postavljenih tvrdnji. Mjera ima visoku pouzdanost. Autor je na uzorcima studenata, medicinskih sestara, u itelja i starijih osoba dobio koeficijent unutarnje pouzdanosti alfa koji iznosi od 0.89 do 0.94, te test-retest pouzdanost kroz jednogodinji period koja iznosi 0.73. Konvergentna valjanost potvr ena je visokim korelacijama s drugim mjerama usamljenosti, a konstruktna valjanost je potvr ena zna ajnim korelacijama ove skale s mjerama adekvatnosti pojedin evih interpersonalnih veza i s mjerama psiholoke prilagodbe. U ovom istraivanju Cronbachov alfa koeficijent pouzdanosti za ovu skalu iznosi 0.90. 3) Skala op eg zadovoljstva ivotom (Bezinovi , 1988) je mjera op e prilagodbe na ivotne uvjete. Sadri 7 tvrdnji koje se procjenjuju na skali od 0 do 4 (Prilog 9.4.). etiri tvrdnje se odnose na globalni osje aj sre e, jedna na zadovoljstvo ivotom ( estica boj 2) i jedna na depresivnost ( estica broj 6). Dvije tvrdnje su postavljene u negativnom smjeru ( estice broj 5 i 6). Rezultat se dobiva zbrajanjem odgovora, uz obrnuto bodovanje odgovora na spomenute dvije tvrdnje. Ve i rezultat ukazuje i na ve e zadovoljstvo ivotom. Budu i da sve tvrdnje mjere prakti ki istu pojavu, koeficijent unutarnje pouzdanosti, Cronbachova alfa, dobiven na uzorku studenata jako je visok i iznosi 0.92 (Bezinovi , 1988). Na naem uzorku studenata dobiven je Cronbachov alfa koeficijent od 0.88. Op im upitnikom konstruiranim u svrhu ovog istraivanja, prikupljeni su sljede i demografski podaci: spol, dob, godina studija, fakultet, studijska grupa i mjesto odrastanja tj. stalnog prebivalita.

27

4.3. Postupak Ispitivanje je bilo provedeno u prostorijama Filozofskog fakulteta i Fakulteta elektrotehnike i ra unarstva, u 4 grupe od prosje no 50 studenata po grupi. Ispitivanje u svakoj grupi trajalo je 15 minuta. Upitnici su bili podijeljeni na po etku, nakon ili u pauzi izme u predavanja. Svaki sudionik istraivanja dobio je upitnike privrenosti, samopotovanja, zadovoljstava ivotom, usamljenosti i list s op om uputom na kojem se trae i neki demografski podaci. Redoslijed rjeavanja upitnika bio je rotiran da bi se neutralizirao u inak redoslijeda primjene instrumenata. Svi sudionici dobili su slijede u op u uputu: Pred Vama je skupina upitnika koji se odnose na Vae gledanje sebe i svojih odnosa s drugim ljudima. Molimo Vas da paljivo pro itate upute na svakom upitniku i da odgovorite na sva pitanja. Ovdje nema to nih i neto nih odgovora. Zanima nas to Vi mislite o sebi i svojim odnosima s drugima. Ovo istraivanje je anonimno, pa Vas molimo da to iskrenije odgovarate, ime ete doprinijeti ovom istraivanju koje se provodi u svrhu izrade diplomskog rada. Za po etak Vas molimo da popunite neke op e podatke, a zatim okrenite prvu stranicu i po nite rjeavati upitnike. Hvala Vam na sudjelovanju!

28

5. OBRADA REZULTATA Podaci prikupljeni od 192 sudionika koji su uklju eni u daljnju obradu analizirani su pomo u statisti kog programa za drutvene znanosti SPSS 12.0 for Windows. Kako bi se provjerila povezanost kategorijalnih i kontinuiranih podataka koji su dobiveni Upitnikom privrenosti, izra unati su koeficijenti korelacija izme u klasifikacija u jedan od etiri stila privrenosti i kontinuiranih samoprocjena na skali od sedam stupnjeva za svaki stil privrenosti (vidi prilog 9.5.). Kategorijalni i kontinuirani podaci o odre enom stilu privrenosti su u zna ajnoj i relativno visokoj pozitivnoj korelaciji, te e u obradi podataka biti koriteni samo kategorijalni podaci zbog jednostavnosti obrade podataka. Bartholmew i Horowitz (1991) i Kennedy (1999), tako er navode da, iako se dio individualnih razlika gubi ako se kontinuirane procjene tipova privrenosti svedu na klasifikaciju u etiri kategorije privrenosti, ta dva pristupa daju gotovo identi ne rezultate na zavisnim varijablama. Zaklju ak, dakle, biva isti bez obzira radi li se s kontinuiranim procjenama (korelacijska analiza) ili kategorijama (me ugrupna usporedba). Obje navedene studije ne daju prednost upotrebi kontinuiranih nasuprot kategorijalnih podataka. Kako bi se odgovorilo na prvo istraiva ko pitanje primijenjen je hi-kvadrat test da bi se ispitalo postoje li spolne razlike u zastupljenosti razli itih stilova privrenosti. Kako bi se odgovorilo na drugo istraiva ko pitanje, razlikuju li se sudionici razli itog tipa privrenosti s obzirom na mjere psiholoke prilagodbe, te ovise li eventualne razlike o spolu sudionika, primijenjene su tri 4x2 (tip privrenosti x spol sudionika) analize varijance. Prije same analize varijance potrebno je provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti za njenu provedbu, a to su normalitet distribucija i homogenost varijanci. Kako bi se provjerio normalitet distribucija rezultata samopotovanja, usamljenosti i op eg zadovoljstva ivotom provedeni su Kolmogorov-Smirnov testovi normaliteta distribucije. Distribucije rezultata samopotovanja, usamljenosti i op eg zadovoljstva ivotom razlikuju se statisti ki zna ajno od normalne distribucije (K-Szsamopotovanje=2.018, p<0.01; KSzusamljenost=1.383, p<0.05; K-Szzadovoljstvo=1.903, p<0.01). Razlog tome su jako visoki rezultati na skalama samopotovanja i op eg zadovoljstva ivotom, te niski rezultati na skali usamljenosti. Levenovi testovi homogenosti varijanci provedeni su za skupine sudionika s razli itim tipovima privrenosti, te za muke i enske sudionike. Varijance samopotovanja i op eg zadovoljstva ivotom homogene su u sve etiri grupe sudionika razli ite kvalitete privrenosti, dok je razlika u varijancama usamljenosti izme u etiri skupine sudionika 29

razli ite kvalitete privrenosti na granici statisti ke zna ajnosti (F=2.648, df=3/188, p=0.05). Muki i enski sudionici imaju homogene varijance samopotovanja, usamljenosti i op eg zadovoljstva ivotom. Iako postoje odstupanja od normaliteta distribucije, analize varijance su provedene, jer ako su skupine sudionika iste ili sli ne veli ine, te ako su homogene u odnosu na relevantne faktore tj. ako su slu ajno izabrane iz populacije, tada i ve a odstupanja od normaliteta distribucije ili homogenosti varijance ne e zna ajno utjecati na kona ni rezultat analize varijance (Petz, 1997).

5.1. Zastupljenost tipova privrenosti Na osnovu kategorijalnih podataka iz upitnika privrenosti dobivene su frekvencije razli itih tipova privrenosti koje su prikazane u tablici 5.1. Tablica 5.1. Frekvencije i postotci tipova privrenosti (N=192) Sigurni tip f % 56 29.2 Plaljivi tip 48 25.0 Zaokupljeni tip 35 18.2 Odbijaju i tip 53 27.6

U naem uzorku studenata najzastupljeniji su sigurno privreni studenti, neto su manje zastupljeni odbijaju e i plaljivo privreni, a najmanje su zastupljeni zaokupljeno privreni. 5.1.1.Zastupljenost tipova privrenosti s obzirom na spol sudionika u istraivanju Na uzorku od 94 studenta i 98 studentica dobivena je zastupljenost pojedinih tipova privrenosti unutar grupa enskih i mukih sudionika koja je prikazana u tablici 5.2. Inspekcijom tablice moe se primijetiti da je zastupljenost enskih sudionika u grupama zaokupljeno privrenih i sigurno privrenih znatno ve a nego zastupljenost mukih sudionika, kao i da je zastupljenost mukih sudionika u odbijaju e privrenoj grupi gotovo dvostruko ve a nego zastupljenost enskih sudionika.

30

Tablica 5.2. Frekvencije tipova privrenosti i postotci za muke i enske sudionike Sigurni tip Muki sudionici enski sudionici Kako bi se provjerilo jesu li spolne razlike u zastupljenosti pojedinih tipova privrenosti statisti ki zna ajne, proveden je hi-kvadrat test koji je potvrdio da se muki i enski sudionici zna ajno razlikuju u zastupljenosti pojedinih tipova privrenosti ( 2 =9.557; df=3; p<0.05). Zastupljenost mukih i enskih sudionika u pojedinim tipovima privrenosti prikazana je na Slici 2.
40 spol sudionika muki enski

Plaljivi tip 23 (24.5%) 25 (25.5%)

Zaokupljeni tip 13 (13.8%) 22 (22.4%)

Odbijaju i tip 35 (37.2%) 18 (18.4%)

Ukupno 94 98

23 (24.5%) 33 (33.7%)

30

%
20
Percent

10

0 sigurni stil plaljivi stil zaokupljeni stil odbijaju i stil

klasifikacija u stil privrenosti

Slika 2. Postotak studenata i studentica u svakoj od 4 grupe sa razli itim tipom privrenosti

31

5.2.Tipovi privrenosti i psiholoka prilagodba 5.2.1. Statisti ki pokazatelji za mjere psiholoke prilagodbe Na uzorku od 192 studenta dobiveni su rezultati na mjerama psiholoke prilagodbe koji su prikazani u tablici 5.3. Tablica 5.3. Deskriptivni parametri za varijable samopotovanje, usamljenost i op e zadovoljstvo M samopotovanje usamljenost op e zadovoljstvo Legenda: M aritmeti ka sredina, TR teoretski raspon u kojem rezultati mogu varirati, SD standardna devijacija, Cronbachov alfa koeficijent unutarnje pouzdanosti 32.02 40.14 21.78 TR 0 - 40 20 - 80 0 - 28 SD 5.72 8.67 5.09 0.78 0.90 0.88

5.2.2. Privrenost i samopotovanje Kako bi se ispitalo razlikuju li se sudionici razli itog tipa privrenosti s obzirom na razinu samopotovanja, te ovise li te razlike o spolu sudionika, provedena je 4 x 2 (tip privrenosti x spol) analiza varijance (tablica 5.4.). Tablica 5.4. Rezultati 4x2 analize varijance za zavisnu varijablu samopotovanje Izvor Tip privrenosti Spol Interakcija spol x tip privrenosti 16.941 26.605 1 3 16.941 8.868 0.557 0.291 0.456 0.832 Suma 552.391 Stupnjevi slobode 3 Prosje ni kvadrat 184.130 6.052 0.001 F p varijabiliteta kvadrata

32

Glavni efekt tipa privrenosti je statisti ki zna ajan (F=6.052; df=3; p<0.01). Dakle, sudionici razli itog tipa privrenosti razlikuju se prema razini samopotovanja. Glavni efekt spola nije statisti ki zna ajan, kao niti interakcija spola i tipa privrenosti. Kako bi se ispitalo koji se tipovi privrenosti zna ajno razlikuju s obzirom na samopotovanje, proveden je Scheffeov test. Ustanovljeno je da se sigurno i odbijaju e privreni sudionici zna ajno razlikuju od zaokupljeno privrenih sudionika na skali samopotovanja, i to tako da sigurno (M=34,02) i odbijaju e privreni (M=32,61) postiu vie rezultate na skali samopotovanja od zaokupljeno privrenih (M=28,86). Plaljivo privreni (M=31,35) ne razlikuju se zna ajno niti od jedne druge skupine sudionika prema razini samopotovanja. Prosje ni rezultati mukih i enskih sudionika na Rosenbergovoj skali samopotovanja za svaki tip privrenosti prikazani su grafi ki na Slici 3, na kojoj se moe uo iti ve a razina samopotovanja sigurno i odbijaju e privrenih, te da taj odnos privrenosti i samopotovanja nije ovisan o spolu sudionika.

33

40,00

spol sudionika muki enski

S A M 30,00 O P O T O 20,00 V A Nj E
10,00

0,00 sigurni stil plaljivi stil zaokupljeni stil odbijaju i stil

klasifikacija u stil privrenosti

Slika 3. Prosje ni rezultati na skali samopotovanja za skupine sudionika mukog i enskog spola s razli itim tipom privrenosti.

34

5.2.3 Privrenost i usamljenost 4x2 Analizom varijance provjereno je i razlikuju li se razli iti tipovi privrenosti prema razini osje aja usamljenosti, te ovise li eventualne razlike o spolu sudionika, tj. postoji li interakcija spola i tipa privrenosti (tablica 5.5.). Tablica 5.5. Rezultati 4x2 analize varijance za zavisnu varijablu usamljenost Izvor Tip privrenosti Spol Interakcija spol x tip privrenosti Glavni efekt tipa privrenosti je statisti ki zna ajan (F=13.586; df=3; p<0.001). Dakle, sudionici razli itog tipa privrenosti razlikuju se po razini usamljenosti. Glavni efekt spola nije statisti ki zna ajan, kao ni interakcija spola i tipa privrenosti. Scheffeovim testom ustanovljeno je da se s obzirom na prosje nu usamljenost statisti ki zna ajno razlikuje grupa sigurno privrenih (M=34,79) od grupa plaljivo (M=42,98), zaokupljeno (M=44,60) i odbijaju e privrenih (M=40,28), s tim da se zadnje tri grupe me usobno ne razlikuju. Sigurno privreni sudionici su zna ajno manje usamljeni od drugih sudionika u istraivanju. Prosje ni rezultati na UCLA skali usamljenosti za studente i studentice razli itih tipova privrenosti prikazani su grafi ki na Slici 4. Moe se uo iti kako su sigurno privreni sudionici manje usamljeni, te kako nema zna ajnih spolnih razlika u usamljenosti sudionika razli itog tipa privrenosti. 33.546 58.062 1 3 33.546 19.354 0.533 0.307 0.466 0.820 Suma 2566.716 Stupnjevi slobode 3 Prosje ni kvadrat 855.572 13.586 0.000 F p varijabiliteta kvadrata

35

50,00

spol sudionika muki enski

40,00

U S A 30,00 M Lj E N O 20,00 S T
st

10,00

0,00 sigurni stil plaljivi stil zaokupljeni stil odbijaju i stil

klasifikacija u stil privrenosti

Slika 4. Prosje an rezultat na skali usamljenosti za muke i enske sudionike istraivanja sa razli itim tipovima privrenosti.

36

5.2.4. Privrenost i op e zadovoljstvo ivotom 4x2 Analizom varijance (tablica 5.6.) provjereno je razlikuju li se sudionici s razli itim tipom privrenosti s obzirom na op e zadovoljstvo ivotom, te ovise li te razlike o spolu sudionika u istraivanju. Tablica 5.6. Rezultati 4x2 analize varijance za zavisnu varijablu op eg zadovoljstva ivotom Izvor Tip privrenosti Spol Interakcija spol x tip privrenosti Glavni efekt tipa privrenosti je statisti ki zna ajan (F=6.782; df=3; p<0.001). Dakle, sudionici razli itog tipa privrenosti razlikuju se po razini op eg zadovoljstva ivotom. Glavni efekt spola i interakcija spola i tipa privrenosti nisu statisti ki zna ajni. Scheffeov test otkriva da se skupina sigurno privrenih (M=24,23) statisti ki zna ajno razlikuje od plaljivo (M=20,67), zaokupljeno (M=20,20) i odbijaju e privrenih (M=21,23) s obzirom na prosje nu razinu op eg zadovoljstva, i to tako da sigurno privreni postiu vie rezultate na skali op eg zadovoljstva nego preostale tri grupe sudionika. Plaljivo, zaokupljeno i odbijaju e privreni sudionici ne razlikuju se me usobno po razini op eg zadovoljstva. Prosje ni rezultati studenata i studentica na skali op eg zadovoljstva ivotom zasebno za svaki tip privrenosti prikazani su grafi ki na Slici 5. Na grafi kom prikazu moe se uo iti ve e op e zadovoljstvo ivotom sigurno privrenih sudionika u istraivanju, te nepostojanje zna ajnih spolnih razlika u op em zadovoljstvu ivotom. 32.516 26.700 1 3 32.516 8.900 1.366 0.374 0.244 0.772 Suma 484.215 Stupnjevi slobode 3 Prosje ni kvadrat 161.405 6.782 0.000 F p varijabiliteta kvadrata

37

25,00

spol sudionika muki enski

O P E Z A D O V O Lj S T V O
o

20,00

15,00

10,00

5,00

0,00 sigurni stil plaljivi stil zaokupljeni stil odbijaju i stil

klasifikacija u stil privrenosti

Slika 5. Prosje ni rezultati na skali op eg zadovoljstva ivotom za muke i enske sudionike razli itih tipova privrenosti.

38

5.2.5. Povezanost mjera psiholoke prilagodbe, kontinuiranih samoprocjena tipova privrenosti, mjesta stalnog prebivalita i spola Mjere psiholoke prilagodbe su u statisti ki zna ajnim me usobnim korelacijama (tablica 5.7.). Samopotovanje je negativno povezano s usamljeno u, a pozitivno sa zadovoljstvom ivotom. Zadovoljstvo ivotom je negativno povezano s usamljeno u. Dakle, sudionici koji imaju vie samopotovanje, istodobno su manje usamljeni i vie zadovoljni ivotom. Psiholoka prilagodba sudionika povezana je statisti ki zna ajno s njihovim samoprocjenama na razli itim tipovima privrenosti, iako su te korelacije relativno niske (tablica 5.7.). Stupanj u kojem sudionici procjenjuju da ih sigurni tip privrenosti to no opisuje, povezan je s viim samopotovanjem, manjom usamljeno u i ve im zadovoljstvom ivotom. Stupanj u kojem sudionici procjenjuju da ih plaljivi tip privrenosti to no opisuje, povezan je s niim samopotovanjem, ve om usamljeno u i manjim zadovoljstvom ivotom. Stupanj u kojem sudionici procjenjuju da ih zaokupljeni tip privrenosti to no opisuje, povezan je s niim samopotovanjem i ve om usamljeno u, dok s zadovoljstvom ivotom nije povezan. Stupanj u kojem ispitanici procjenjuju da ih odbijaju i tip privrenosti to no opisuje, nije povezan niti s jednom mjerom psiholoke prilagodbe. Mjesto stalnog prebivalita, tj. studiraju li sudionici istraivanja izvan ili u svom mjestu stalnog prebivalita, povezano je samo s razinom usamljenosti. Studiranje izvan svog stalnog prebivalita povezano je s ve om usamljeno u. Spol je povezan zna ajno samo sa stupnjem u kojem sudionici procjenjuju da ih sigurni tip privrenosti to no opisuje. enski ispitanici daju neto vie procjene za sigurni tip privrenosti.

39

Tablica 5.7. Pearsonovi koeficijenti korelacije izme u razli itih mjera psiholoke prilagodbe, kontinuiranih procjena tipova privrenosti, mjesta stalnog prebivalita (1=Zagreba, 2=izvan Zagreba), i spola (1=muki, 2=enski), za N=192 ispitanika. Samop. Usamlj. Zadovo. Sigurni Plaljivi Zaokup. Odbijaj. Prebiv. Spol Samop. Usamlj. Zadovo. Sigurni Plaljivi Zaokup. Odbija. Prebiv. Spol ** p<0.01 * p<0.05 Legenda: Samop. samopotovanje Usamlj. usamljenost Zadovo. op e zadovoljstvo ivotom Sigurni sigurni tip privrenosti, kontinuirane samoprocjene Plaljivi plaljivi tip privrenosti, kontinuirane samoprocjene Zaokup. zaokupljeni tip privrenosti, kontinuirane samoprocjene Odbij. odbijaju i tip privrenosti, kontinuirane samoprocjene Prebiv. mjesto stalnog prebivalita (1=Zagreb, 2=izvan Zagreba) Spol (1=muki, 2=enski) 1 -0.58** 1 0.59** -0.61** 1 0.26** 0.28** 1 -0.24** -0.24** -0.40** 1 -0.28** 0.27** -0.11 -0.10 0.09 1 0.03 0.13 -0.11 -0.34** -0.01 -0.29** 1 -0.12 0.16* -0.10 -0.10 0.05 0.10 -0.08 1 -0.06 -0.06 0.10 0.14* 0.12 0.13 -0.13 -0.12 1 -0.38** 0.25**

40

6. RASPRAVA 6.1. Zastupljenost razli itih tipova privrenosti Zastupljenost pojedinih tipova privrenosti koja je dobivena ovim istraivanjem je sljede a: 29.2% sudionika klasificiralo se u sigurni tip privrenosti, 27.6% u odbijaju i tip, 25% u plaljivi tip, i 18.2% sudionika se klasificiralo u zaokupljeni tip privrenosti. Dobivene frekvencije tipova privrenosti razlikuju se od onih dosad dobivanih u istraivanjima privrenosti. Bylsma i sur. (1997) su na velikom uzorku studenata koriste i istu mjeru privrenosti8 dobili sljede e postotke zastupljenosti tipova privrenosti: 45% sigurnih, 28% plaljivih, 13% zaokupljenih i 14% odbijaju ih. Usporedbom s dobivenim frekvencijama u naem istraivanju, uo ljiva je znatno ve a zastupljenost odbijaju e privrenih i znatno manja zastupljenost sigurno privrenih u naem istraivanju. Bitno je istaknuti da je ve ina sigurno privrenih u ovom istraivanju enskog spola, dok je ve ina odbijaju e privrenih mukog spola, o emu e se kasnije u tekstu vie raspravljati. Dakle, mogu e je da je za veliku zastupljenost odbijaju eg stila odgovoran efekt spola, iako to ne moemo znati jer u radu Bylsme i sur. nije specificirana zastupljenost mukih i enskih sudionika. Drugi mogu i odgovor na ovu razliku u frekvencijama privrenosti su kulturalne razlike izme u studenta u naem drutvu i studenata u ameri kom drutvu u kojem su provo ena spominjana istraivanja. Brennan i sur. su 1998. (prema Klapan, 1999), koriste i Upitnik iskustava u bliskim vezama9, dobili raspodjelu tipova privrenosti koja je neto sli nija naoj raspodjeli. U istraivanju Brennana i sur. 30.4% sudionika klasificira se u sigurni tip, 24.4% u plaljivi tip, 24.4% u zaokupljeni tip, te 20.8% u odbijaju i tip. Postotak sigurno i plaljivo privrenih sudionika je gotovo isti kao u naem istraivanju, me utim, postotak odbijaju e privrenih je u naem istraivanju znatno vii, dok je postotak zaokupljeno privrenih u naem istraivanju znatno nii nego u istraivanju Brennana i sur. Sli na zastupljenost pojedinih tipova privrenosti dobivena je i na hrvatskom uzorku studenata. U istraivanju privrenosti u ljubavnim vezama na uzorku studenata Sveu ilita u Zagrebu, u kojem je tako er koriten Upitnik iskustava u bliskim vezama Brennana i sur., dobivene su sljede i postotci tipova privrenosti: 34.7% sigurno privrenih, 22.3% plaljivo, 27.9% zaokupljeno i 15.1%
8 9

RQ upitnik privrenosti Bartholomewove ECR upitnik iskustava u bliskim vezama Brennana i sur.

41

odbijaju e privrenih (Klapan, 1999). Ova distribucija je sli na dobivenoj u naem istraivanju po relativno maloj zastupljenosti sigurne privrenosti, uz jednu bitnu razliku. Kao to je u naem istraivanju dobiven neo ekivano velik broj odbijaju e privrenih, u istraivanju Anite Klapan dobivena je neo ekivano velika zastupljenost zaokupljeno privrenih, moda zbog neto vie enskih sudionika u uzorku. No budu i da se radi o druga ijoj metodi mjerenja privrenosti, usporedba dobivenih rezultata je ograni ena. Dakle, kategorija privrenosti ija zastupljenost najvie odstupa od rezultata drugih istraivanja je odbijaju a privrenost koja je znatno zastupljenija u naem istraivanju. U naem istraivanju odbijaju i tip privrenosti je drugi po zastupljenosti, odmah iza sigurnog tipa, a slijede ga plaljivi i zaokupljeni tip. Me utim uvidom u Sliku 2. primje uje se da je raspodjela enskih sudionika u istraivanju u razli ite tipove privrenosti u skladu s drugim istraivanjima, te da je raspodjela mukih sudionika u tipove privrenosti najvie doprinijela odstupanju raspodjele ukupnog uzorka u tipove privrenosti od raspodjele dobivane u drugim istraivanjima. O spolnim razlikama u raspodjeli tipova privrenosti bit e vie govora u slijede em poglavlju.

6.1.1. Zastupljenost razli itih tipova privrenosti s obzirom na spol sudionika u istraivanju Kako bi se odgovorilo na prvi postavljeni problem o spolnim razlikama u zastupljenosti pojedinih tipova privrenosti proveden je hi-kvadrat test. Muki i enski sudionici razli ito su zastupljeni u pojedinim kategorijama privrenosti ( 2 =9.557; df=3; p<0.05). U sigurno privrenoj i u zaokupljeno privrenoj grupi sudionika studentice su vie zastupljene od studenata, dok su studenti vie zastupljeni u odbijaju oj grupi privrenosti od studentica. Time je potvr ena etvrta hipoteza. Dobivene razlike u tipovima privrenosti za enske i muke sudionike u skladu su s drugim istraivanjima privrenosti. U mnogim istraivanjima koja su koristila Inventar privrenosti roditeljima i vrnjacima10 dobivena je sigurnija privrenost vrnjacima kod adolescentica nego kod adolescenata (Fass i Tubman, 2002; Lapsley i sur., 1990; Laible i sur., 2004). Taj nalaz je u skladu s ovdje dobivenom ve om zastupljeno u studentica u sigurnoj grupi privrenosti.

10

IPPA, engl. Inventory of parental and peer attachment Armsdena i Greenberga

42

Larose i Bernier (2001) na trodijelnom modelu privrenosti dobivaju da ve inu zaokupljeno privrene kategorije (82%) ine ene, te da ve inu odbijaju e privrene kategorije (76%) ine mukarci. Na etverodjelnom modelu privrenosti dobivana je ve a zastupljenost enskih sudionika u zaokupljeno privrenoj, i ve a zastupljenost mukih sudionika u odbijaju e privrenoj kategoriji (Bartholomew i Horowitz, 1991), kao to je slu aj u ovom istraivanju. Mogu e je da su enski sudionici istraivanja vie sigurno privreni jer se smatra da ene pridaju vie vanosti bliskim odnosima nego mukarci (Gilligan,1993). Vjeruje se i da ene vide zna ajne druge u pozitivnijem svjetlu nego mukarci tj. imaju pozitivniji model o drugima, to bi onda objasnilo ve u zastupljenost enskih sudionika i u sigurnoj i u zaokupljenoj grupi sudionika. No neki autori smatraju da sam bioloki spol nije zasluan za ve i postotak sigurno ili zaokupljeno privrenih ena, niti za ve i postotak odbijaju e privrenih mukaraca. Stainer-Pappalardo i Gurung (2002) smatraju da je to efekt femininosti, tj. da je femininost kao crta li nosti zasluna za pozitivniji model o drugima kod ena, a da je maskulinost zasluna za pozitivniji model o sebi kod mukaraca. Dakle, i mukarci i ene s femininim crtama li nosti trebali bi imati pozitivniji model o drugima od mukaraca i ena s maskulinim crtama li nosti. Budu i da kod ena prevladavaju feminine crte li nosti, te da kod mukaraca prevladavaju maskuline crte li nosti, taj efekt femininosti odraava se i kroz spol. Kako u ovom istraivanju nisu koriteni upitnici koji bi mogli ukazivati na stupanj femininosti ili maskulinosti, ne moe se niti razlu iti efekt spola od efekta femininosti. No, bez obzira na to koji od ova dva efekta stoji u podlozi spolnih razlika u tipovima privrenosti, enski sudionici konzistentno postiu vie rezultate na dimenziji anksioznosti, i muki sudionici konzistentno postiu vie rezultate na dimenziji izbjegavanja privrenosti, to je u skladu i s dobivenim rezultatima u naem istraivanju. Ako se bolje promotri Slika 2. primijeti se da se raspodjele mukih i enskih sudionika po tipovima privrenosti znatno razlikuju. Dakle, kao to je spomenuto u prethodnom poglavlju, zastupljenost enskih sudionika s razli itim tipovima privrenosti u skladu je sa dosada dobivanim zastupljenostima tipova privrenosti u drugim istraivanjima, osobito s istraivanjem Brennana i sur. 1998. Najvie enskih sudionika se opisuje sigurnim tipom privrenosti, zatim plaljivim, zaokupljenim, te najmanje ih se opisuje odbijaju im tipom. Zastupljenost mukih sudionika s razli itim tipovima privrenosti izrazito odstupa od dosad dobivanih raspodjela tipova privrenosti. Naime, najvie mukih sudionika opisuje se odbijaju im tipom privrenosti a ne sigurnim, zatim slijede sigurni i plaljivi tip koji su jednako zastupljeni, te se najmanje mukih sudionika opisuje zaokupljenim tipom 43

privrenosti. Ovakva zastupljenost tipova privrenosti kod mukih sudionika u istraivanju moe se objasniti utjecajem vie imbenika. Mukarci se, kao to je ve navedeno, vie opisuju odbijaju im stilom privrenosti nego ene. Me utim, sam utjecaj spola nije dovoljan da objasni zato se muki sudionici ovog istraivanja vie klasificiraju u odbijaju i nego u sigurni tip privrenosti. Mogu e je da su mnogi muki sudionici koji bi se mogli smatrati sigurno privrenima, u upitniku privrenosti odabrali odbijaju i tip privrenosti. To su mogli u initi vjeruju i da se od njih kao mukaraca o ekuje da umanjuju zna aj privrenosti, te da naglaavaju zna aj neovisnosti. Odlomak D u upitniku privrenosti, koji se odnosi na odbijaju i stil privrenosti, ini upravo to - isti e vanost neovisnosti i umanjuje vanost privrenosti. Dakle, studenti koji su moda u stvarnosti sigurno privreni, mogu na upitniku privrenosti odabrati neki drugi obrazac privrenosti pod utjecajem odre enih socijalnih o ekivanja i vrijednosti. Tu dolazi do izraaja najve i nedostatak kategorijalne mjere privrenosti. Studenti su morali izabrati jedan stil privrenosti koji ih najto nije opisuje i time odbaciti druge stilove. Me utim pojedinci mogu istodobno imati karakteristike vie obrazaca privrenosti, te u takvim okolnostima je teko to no izabrati samo jedan stil ponaanja i doivljavanja koji ih najbolje opisuje. Feeney (2002) navodi kako su kategorijalne mjere privrenosti koje se temelje na prisilnom izboru pod ve im utjecajem pristranosti u odgovaranju, kao to je davanje socijalno poeljnog odgovora. Tako su i u naem uzorku muki sudionici, koji su u stvarnosti moda sigurno privreni, mogli smatrati da je neovisnost socijalno poeljnija osobina od privrenosti, te su pod utjecajem te pristranosti radije birali obrazac D koji se odnosi na odbijaju i tip privrenosti.

6.2. Privrenost i psiholoka prilagodba Kako bi se odgovorilo na drugi postavljeni problem razlikuju li se studenti razli itih tipova privrenosti prema samopotovanju, usamljenosti i op em zadovoljstvu, te postoji li interakcija spola i tipa privrenosti, provedene su tri dvosmjerne analize varijance. 6.2.1. Privrenost i samopotovanje Grupe studenata razli itih tipova privrenosti razlikuju se po rezultatima na skali samopotovanja (F=6.052; df=3; p<0.01). Sigurno i odbijaju e privreni studenti postiu zna ajno ve e rezultate na upitniku samopotovanja od studenata zaokupljenog tipa 44

privrenosti. Dok se plaljivo privreni studenti ne razlikuju po razini samopotovanja ni od jedne druge grupe studenata, s tim da je razina samopotovanja plaljivo privrenih negdje izme u razine samopotovanja odbijaju e i zaokupljeno privrenih. Time je bar djelomi no potvr ena hipoteza da e sigurno i odbijaju e privreni ispitanici imati vie samopotovanje od zaokupljeno i plaljivo privrenih. Naime, oni zaista imaju vie samopotovanje od zaokupljeno privrenih ali se statisti ki zna ajno ne razlikuju od plaljivo privrenih, niti se plaljivo privreni statisti ki zna ajno razlikuju od zaokupljeno privrenih. Me utim, ako se promotri grafi ki prikaz na Slici 3., primje uje se da plaljivo privreni ipak imaju nie samopotovanje od sigurno i odbijaju e privrenih, te bi taj trend moda dostigao statisti ku zna ajnost da je istraivanje provedeno na ve em uzorku. Usporedimo li dobiveni rezultat s rezultatima sli nih istraivanja, uo it emo veliku podudarnost. Bartholomew i Horowitz (1991) nalaze da sigurno i odbijaju e privreni ispitanici imaju zna ajno vie samopotovanje nego zaokupljeno i plaljivo privreni, to je u skladu s njihovim modelom o sebi. Griffin i Bartholomew (1994) tako er nalaze visoku pozitivnu povezanost izme u pozitivnog modela o sebi (sigurni i odbijaju i tip privrenosti) kao dimenzije privrenosti i rezultata na Rosenbergovoj skali samopotovanja. Bylsma i sur. (1997) koriste i iste mjerne instrumente, upitnik privrenosti Bartholomewove i Rosenbergovu skalu samopotovanja, ponovno dobivaju da sigurno i odbijaju e privreni ispitanici imaju vie samopotovanje od zaokupljeno i plaljivo privrenih. Collins i Read (1990) su, koriste i model privrenosti od tri kategorije, tako er dobili da sigurno privreni postiu vie rezultate na Rosenbergovoj skali samopotovanja od anksiozno privrenih (zaokupljeni tip u modelu od 4 kategorije), dok se izbjegavaju i sudionici istraivanja ne razlikuju ni od sigurnih ni od anksioznih (izbjegavaju a kategorija sastoji se od odbijaju e i velikog dijela plaljivo privrenih ispitanika). Autori su tako er dobili zna ajnu negativnu korelaciju izme u samopotovanja i anksiozne dimenzije privrenosti koja se dovodi u vezu s modelom o sebi (Collins i Read, 1990). Dakle, dimenzija anksioznosti ili modela o sebi povezana je sa samopotovanjem, i to tako da osobe koje postiu visoke rezultate na dimenziji anksioznosti ili imaju negativan model o sebi, postiu niske rezultate na upitniku samopotovanja. U skladu s tim, osobe koje imaju pozitivan model o sebi, sigurno i odbijaju e privreni, postiu i vie rezultate na upitniku samopotovanja. Dakle, koriste i kategorijalnu mjeru privrenosti Bartholomewove, istraivanja koja se bave vezom privrenosti i samopotovanja dobivaju rezultate koji su u skladu s dvodimenzionalnim modelom Bartholomewove. Rezultati ovog istraivanja su vrlo sli ni ali se ne uklapaju potpuno u dvodimenzionalni model. Naime, ono to odstupa od tog modela je 45

plaljivo privrena grupa sudionika, koja, iako se ne razlikuje zna ajno od zaokupljene po razini samopotovanja, ne razlikuje se ni od sigurne i odbijaju e. Plaljiva privrenost u podlozi ima negativan model sebe, kao i zaokupljena, pa bi se moglo o ekivati da e plaljivo privreni imati zna ajno nie samopotovanje od sigurno i odbijaju e privrenih, to u ovom istraivanju nije bio slu aj. Razina samopotovanja plaljivo privrenih sudionika nalazi se negdje izme u odbijaju e i zaokupljeno privrenih sudionika. Razlog zbog kojeg bi plaljivo privreni mogli imati neto vie samopotovanje od zaokupljeno privrenih nalazi se moda u injenici da zaokupljeno privreni svoje samopotovanje temelje na tome kako se drugi ponaaju prema njima te njihova razina samopotovanja vie varira. Samopotovanje plaljivo privrenih u ovom uzorku moda nije toliko ovisno o ponaanju drugih prema njima jer je svojstvo plaljive privrenosti da izbjegavaju odnose s drugima, te oni moda kompenziraju svoje loe odnose s drugima tako da svoje samopotovanje temelje na postignu u i uspjehu. Moglo bi se pretpostaviti da bi se rezultati potpuno uklopili u dvodimenzionalni model kad bi uzorak bio ve i, budu i da su u razli itim istraivanjima koja su koristila iste mjere privrenosti i samopotovanja kao i u ovom istraivanju dobiveni rezultati koji se savreno uklapaju u dvodimenzionalni model. 6.2.2. Privrenost i usamljenost Studenti s razli itim tipom privrenosti razlikuju se i prema razini usamljenosti (F=13.586; df=3; p<0.001). Sigurno privreni studenti postiu statisti ki zna ajno nie rezultate na upitniku usamljenosti od plaljivo, zaokupljeno i odbijaju e privrenih. Sigurno privreni studenti su manje usamljeni od nesigurno privrenih, dok se grupe nesigurno privrenih tj. plaljivo, zaokupljeno i odbijaju e privreni me usobno ne razlikuju po razini usamljenosti. Time je samo djelomi no potvr ena hipoteza koja se tako er temelji na dvodimenzionalnom modelu koji predvi a da e odbijaju e i plaljivo privreni biti vie usamljeni od sigurno i zaokupljeno privrenih. Me utim, dobiveno je da se zaokupljeno privreni ne razlikuju zna ajno od odbijaju e i plaljivo privrenih, te se, suprotno o ekivanjima, zna ajno razlikuju po razini usamljenosti od sigurno privrenih. Taj odnos prosje ne razine usamljenosti u etiri grupe privrenosti jasno se vidi iz grafi kog prikaza na Slici 4. Moe se uo iti da su razine usamljenosti visoke i podjednake za tri nesigurna stila privrenosti, dok je usamljenost znatno manja kod sigurnog stila privrenosti. O ekivana je manja usamljenost zaokupljene grupe privrenosti jer je svojstvo zaokupljenog stila velika zaokupljenost i velika uklju enost u me uljudske odnose, i to na 46

na in da ti odnosi nisu skladni kao u slu aju sigurne privrenosti, ali da zaokupljeno privreni ljudi imaju bliske veze s drugima, za razliku od odbijaju eg i bojaljivog stila koji to izbjegavaju. Me utim, moda zaokupljeno privreni ispitanici postiu vie rezultate na upitniku usamljenosti ne zbog realne usamljenosti, tj. nedostatka veza i kontakata s drugima, nego zbog osje aja da ti kontakti i veze nisu zadovoljavaju i. U opisu zaokupljenog stila stoji esto mi se ini da drugi ne ele biti onoliko bliski koliko ja to elim i Ponekad se brinem da drugima nisam toliko vana koliko su oni vani meni, to ukazuje na to da zaokupljeno privreni ele bliskije odnose nego drugi ljudi. Stoga, iako zaokupljeno privreni studenti moda imaju vie veza s drugima od odbijaju e i plaljivo privrenih, oni su jednako nezadovoljni koli inom bliskosti koju dobivaju kao i osobe koje nemaju bliske odnose s drugima. Kobak i Sceery (1988) mjere i privrenost Intervjuom privrenosti za odrasle na adolescentima, dobivaju da je odbijaju i stil11 povezan s manjom socijalnom potporom od sigurnog i zaokupljenog stila, te da je odbijaju i stil povezan s ve om usamljeno u od sigurnog stila, dok se zaokupljeni ne razlikuje po usamljenosti niti od jednog od ta dva stila. Takvi nalazi u skladu su s dijelom ovdje dobivenih rezultata, tj. u oba slu aja sigurna privrenost povezana je s manjom usamljeno u, a odbijaju a s ve om usamljeno u. Me utim, Kobak i Sceery koristili su potpuno drugi model privrenosti, te su usporedbe jako ograni ene. Druga ije rezultate dobivaju DiTommaso i sur. (2002) koriste i dimenzionalnu mjeru privrenosti Bartholomewove. U tom istraivanju sigurni i zaokupljeni stil privrenosti su povezani s manjom socijalnom usamljeno u, to je u skladu s hipotezom postavljenom u ovom istraivanju. Me utim, DiTommaso i sur. dobili su svoje rezultate na druga ijem upitniku privrenosti12, upitniku koji se sastoji od 30 tvrdnji na koje se odgovara na skali Likertovog tipa, te se na temelju odgovora sudionici mogu svrstati u kategorije privrenosti, dok se u ovom istraivanju sudionike svrstavalo u tip privrenosti metodom prisilnog izbora gdje su oni odabrali jedan od 4 stila koji ih najbolje opisuje. Zbog druga ije metode kategoriziranja sudionika u tipove privrenosti, usporedbe su i u ovom slu aju ograni ene, ali se u oba istraivanja polazi od istog modela privrenosti. Autori su koristili i druga iju mjeru usamljenosti13 koja se sastoji od podskala obiteljske, romanti ne i socijalne usamljenosti, dok
odbijaju i stil u trodijelnom modelu odgovara izbjegavaju em stilu u modelu Hazana i Shavera RSQ, engl. Relationship scale questionnaire. Ovaj upitnik nije namijenjen kategoriziranju ispitanika u 4 tipa privrenosti, iako se to moe u initi na temelju rezultata, nego je namijenjen mjerenju dviju dimenzija privrenosti tj. anksioznost i izbjegavanje. 13 SELSA, engl. Social and emotional loneliness scale, tj. upitnik socijalne i emocionalne usamljenosti
12 11

47

je ovdje koritena mjera usamljenosti u podlozi koje je uglavnom socijalna usamljenost (Moller i sur., 2003). Zahvaljuju i odvojenim podskalama razli itog tipa usamljenosti koje su koritene u istraivanju DiTommasa i sur., moemo uvidjeti u kojim segmentima usamljenosti se razli iti nesigurni tipovi privrenosti razlikuju. Naime, autori su pronali pozitivnu povezanost odbijaju eg i plaljivog stila sa socijalnom usamljeno u i negativnu povezanost sigurnog stila sa socijalnom usamljeno u, to je u skladu s dvodimenzionalnom teorijom privrenosti jer sigurno privreni imaju pozitivan model o drugima te su drutveniji i imaju vie socijalnih veza, dok odbijaju e i plaljivo privreni imaju negativan model o drugima zbog ega su manje drutveni i vie socijalno usamljeni. No ako se uzmu u obzir i drugi aspekti usamljenosti, tada svi nesigurni stilovi imaju ve u usamljenost od sigurnog stila privrenosti. Tako su DiTommaso i sur. dobili pozitivnu povezanost zaokupljenog i plaljivog stila sa romanti nom i obiteljskom usamljeno u. Uzimaju i sve aspekte usamljenosti u obzir, rezultati DiTommasa i sur. su u skladu s rezultatima dobivenim u naem istraivanju. Sli ne rezultate dobivaju Moore i Leung (2002) koriste i UCLA skalu usamljenosti, koja je koritena i u ovom istraivanju. Sigurno privreni sudionici zna ajno su manje usamljeni od ostalih grupa nesigurno privrenih sudionika, koje se me usobno ne razlikuju po stupnju usamljenosti. Takvi rezultati su jako sli ni dobivenim u ovom istraivanju. Larose i Bernier (2001) koriste i Intervju privrenosti za odrasle tako er dobivaju povezanost zaokupljene privrenosti sa usamljeno u, ali i povezanost odbijaju e privrenosti s povu enosti. Dakle, iako hipoteza nije u cijelosti potvr ena, rezultati su u skladu s drugim istraivanjima. Nalaz da samo sigurni stil ima zna ajno manju usamljenost od ostalih stilova privrenosti, nije nuno u neskladu s dvodimenzionalnim modelom, ako uzmemo u obzir da dvodimenzionalni model, osim to govori o pozitivnom modelu drugih koji je u pozadini zaokupljene privrenosti, govori i o velikom zahtjevu za bliskosti koji zaokupljeno privrene osobe stavljaju pred svoju okolinu. Taj zahtjev za velikom bliskosti moe biti vie nego to okolina moe pruiti, te se zaokupljeno privrene osobe osje aju usamljeno u svojoj potrebi za ve om blisko u nego to je dobivaju, iako izvana ne moraju izgledati usamljeno. 6.2.3. Privrenost i op e zadovoljstvo ivotom Studenti s razli itim tipovima privrenosti razlikuju se prema stupnju op eg zadovoljstva ivotom (F=76.782; df=3; p<0.001). Sigurno privreni studenti postiu vie rezultate na upitniku op eg zadovoljstva od nesigurno privrenih, a nesigurno privreni studenti se me usobno ne razlikuju po op em zadovoljstvu ivotom. Dakle, odnosi me u grupama su 48

sli ni kao i u slu aju usamljenosti kao zavisne varijable. Tre a hipoteza je time barem djelomi no potvr ena. Sigurno privreni studenti su zadovoljniji svojim ivotom, dok su odbijaju e, plaljivo i zaokupljeno privreni op enito manje zadovoljni nego sigurno privreni. Me utim, na osnovu dvodimenzionalnog modela moglo bi se o ekivati da e najmanje zadovoljstvo ivotom imati plaljivo privreni tip, budu i da ga karakterizira negativan model i o sebi i o drugima. Takve osobe ne samo to bi mogle imati negativan stav prema sebi, nego bi mogli imati i siromanije i loije odnose s socijalnom okolinom. U ovom uzorku studenata dobiveno je da su najmanje zadovoljni zaokupljeno privreni, a ne plaljivo privreni studenti, to je sli no dobivenim rezultatima na varijabli usamljenost. Prosje ne rezultate na upitniku op eg zadovoljstva moemo jasnije vidjeti na Slici 5. Dakle, najmanje su zadovoljni svojim ivotom zaokupljeno privreni, neto su vie zadovoljni plaljivo privreni, slijede ih odbijaju e privreni, i na kraju najvie zadovoljstvo ivotom imaju sigurno privreni koji se jedini statisti ki zna ajno razlikuju od drugih grupa prema stupnju zadovoljstva. U vezu sa ve im op im zadovoljstvom ivotom dovo ena je i sigurna privrenost studenata prema roditeljima (Smojver-Ai , 1999). Budu i da se privrenost roditeljima odraava i na druge odnose, tj. odnose s vrnjacima, spomenuto istraivanje daje potporu dobivenim rezultatima. Smojver-Ai (1999) je tako er nala i vezu izme u sigurne privrenosti roditeljima i vieg samopotovanja te manje usamljenosti, kao i ve eg op eg zadovoljstva. Upitnik op eg zadovoljstva mjeri prosje no raspoloenje kroz dui vremenski period i osje aj sre e. Webster (1998) nalazi da su sigurni i odbijaju i tipovi privrenosti povezani s viim rezultatima na upitniku koji mjeri sre u. On zaklju uje da je model o sebi povezan s osje ajem sre e vie nego model o drugima. Ako se napravi paralela izme u ta dva mjerna instrumenta koja mjere sli ne ili moda iste konstrukte (4 od 7 estica u upitniku op eg zadovoljstva sadre rije sretan/sretna), moe se re i da su nalazi Webstera u skladu s dobivenim rezultatima. Naime, i ovdje tipovi privrenosti u pozadini kojih se nalazi negativni model o sebi, imaju nie rezultate na upitniku op eg zadovoljstva od tipova privrenosti u pozadini kojih se nalazi pozitivni model o sebi. Tako er, stupanj depresivnosti ve i je u plaljivo i zaokupljeno privrenih (Carnelley, Pietromonaco i Jaffe, 1994, prema Crowell i sur., 1999), pa e oni samim time biti manje sretni i manje zadovoljni ivotom.

49

Ako upitnici samopotovanja, usamljenosti i op eg zadovoljstva ivotom odraavaju psiholoku prilagodbu pojedinca, tada oni govore i o psiholokoj prilagodbi pojedinih tipova privrenosti. Iz dobivenih rezultata moemo zaklju iti da su sudionici koji su sigurno privreni ujedno i najprilago eniji, u smislu da imaju vie samopotovanje, manje su usamljeni i vie su zadovoljni ivotom u usporedbi s drugim tipovima privrenosti. Odbijaju e privreni sudionici manje su prilago eni od sigurno privrenih, jer iako imaju visoko samopotovanje kao i sigurno privreni, oni su jednako usamljeni i jednako nezadovoljni kao i plaljivo i zaokupljeno privreni. Jo slabiju psiholoku prilagodbu imaju plaljivo privreni koji se po samopotovanju ne razlikuju od drugih grupa, ali su zato usamljeniji i manje zadovoljni nego sigurno privreni. Zaokupljeni tip privrenosti povezan je s najslabijom prilagodbom, jer zaokupljeno privreni sudionici imaju manje samopotovanje i od sigurno i od odbijaju e privrenih, dok su usamljeniji i manje zadovoljni nego sigurno privreni. Treba napomenuti da ovi podaci ne govore nita o uzro no-posljedi noj vezi izme u privrenosti i psiholoke prilagodbe, nego samo o razlikama izme u pojedinih tipova privrenosti. Neo ekivano je da je zaokupljeni tip povezan sa najslabijom psiholokom prilagodbom, ako se uzme u obzir da je plaljivi tip privrenosti najvie povezan sa psihopatologijom, te da se u njegovoj podlozi nalaze negativni model o sebi i o drugima. No, iako se teoretski u pozadini plaljivog tipa nalaze negativni model sebe i drugih, rezultati ovog istraivanja upu uju na pozitivniji model sebe kod plaljivo privrenih jer se taj tip privrenosti ne razlikuje statisti ki zna ajno po samopotovanju od sigurnog tipa. Mjereni aspekt psiholoke prilagodbe koji najbolje diferencira razli ite tipove privrenosti je samopotovanje, jer razlikuje sigurni i odbijaju i stil od zaokupljenog, dok usamljenost i op e zadovoljstvo razlikuju tek sigurni od nesigurnih stilova privrenosti, ne razlikuju i me usobno nesigurne stilove. Treba tako er naglasiti da su prosjeci svih grupa privrenosti na upitnicima i samopotovanja i op eg zadovoljstva relativno visoki, te da su prosjeci svih grupa privrenosti na upitniku usamljenosti relativno niski, to upu uje na dobru psiholoku prilagodbu studenata op enito. Potrebno je spomenuti i injenicu da unato o ekivanjima, nije bila prona ena interakcija spola i tipa privrenosti na varijablama psiholoke prilagodbe. Muki i enski sudionici klasificirani u iste tipove privrenosti ne razlikuju se prema samopotovanju, usamljenosti i op em zadovoljstvu ivotom. Budu i da postoji vjerovanje kako su privrenost i bliski odnosi 50

s drugima centralni pojmovi u razvoju identiteta i psiholokoj prilagodbi ena (Gilligan, 1993), dok je za psiholoku prilagodbu mukaraca privrenost vana, ali ne i centralna, moglo se o ekivati da e i u naem istraivanju razlike izme u razli itih tipova privrenosti u mjerama prilagodbe biti vie izraene kod ena nego kod mukaraca. Cockrum i White (1985) su nali da se zadovoljstvo ivotom kod ena moe predvidjeti dostupno u privrenosti i emocionalnom usamljeno u, dok se kod mukaraca zadovoljstvo ivotom moe predvidjeti samopotovanjem i dostupno u socijalne integracije. Me utim navedeno istraivanje bavi se zadovoljstvom ivotom odraslih mukaraca i ena koji su samci, te je uzorak Cockrumove i Whiteove znatno stariji od uzorka studenata u naem istraivanju. Razlog zbog kojeg u naem istraivanju nije dobiven ve i utjecaj kvalitete privrenosti na psiholoku prilagodbu kod enskih sudionika, moda se nalazi u injenici da su sudionici u naem istraivanju ne samo mla i od sudionika u istraivanjima Gilliganove i Cockrumove i Whiteove, nego pripadaju i drugoj generaciji, budu i da su istraivanja Gilliganove i Cockrumove i Whiteove provo ena u ranim osamdesetim godinama prolog stolje a. Mogu e je da su dananji mladi mukarci i ene manje ovisni o spolnim ulogama, te i mukarci i ene pridaju podjednaku vanost odnosima privrenosti. Privrenost je, u naem istraivanju, na isti na in povezana s prilagodbom i kod studenata i kod studentica. 6.2.4. Povezanost mjera psiholoke prilagodbe, kontinuiranih samoprocjena tipova privrenosti, mjesta stalnog prebivalita i spola Samopotovanje je negativno povezano s usamljeno u (r = -0.58, p<0.01), a pozitivno sa zadovoljstvom ivotom (r = 0.59, p<0.01). Zadovoljstvo ivotom je negativno povezano s usamljeno u (r = -0.61, p<0.01). Relativno visoka me usobna povezanost ovih varijabli je bila o ekivana, budu i da u ovom istraivanju sve tri navedene varijable slue kao indikatori koji ukazuju na psiholoku prilagodbu. Dakle, to osoba ima ve e samopotovanje, manji osje aj usamljenosti i ve e zadovoljstvo ivotom, smatra se da je i bolje prilago ena. Psiholoka prilagodba sudionika u istraivanju povezana je statisti ki zna ajno sa stupnjem u kojem oni smatraju da ih odre eni tipovi privrenosti to no opisuju, tj. s kontinuiranim samoprocjenama na razli itim tipovima privrenosti (tablica 5.7.). Vie samoprocjene za sigurni tip privrenosti povezane su s boljom psiholokom prilagodbom, dok su vie samoprocjene za tipove nesigurne privrenosti povezane sa slabijom psiholokom prilagodbom. Ti podaci su u skladu s dobivenim rezultatima analiza varijance gdje su koriteni kategorijalni podaci iz upitnika privrenosti. 51

Kontinuirane samoprocjene na razli itim tipovima privrenosti su u me usobnim korelacijama kakve bi se mogle i o ekivati na temelju dvodimenzionalnog modela privrenosti. Sigurni i plaljivi tip privrenosti su u negativnoj i srednje visokoj korelaciji (r = -0.40, p<0.01). Dakle, studenti koji daju vie procjene na sigurnom tipu privrenosti, daju nie procjene na plaljivom tipu privrenosti. Takva negativna povezanost moe se objasniti time to se u podlozi sigurne privrenosti nalaze pozitivni modeli sebe i drugih, dok se u podlozi plaljive privrenosti nalaze negativni modeli sebe i drugih. Na sli an na in moe se objasniti i relativno niska negativna povezanost izme u samoprocjena za zaokupljeni i odbijaju i tip privrenosti (r = -0.29, p<0.01). Dok u podlozi zaokupljenog tipa privrenosti lee negativan model sebe i pozitivan model drugih, u podlozi odbijaju e privrenosti lee upravo suprotni modeli. Sigurni i plaljivi tip su me usobno vie negativno povezani, nego zaokupljeni i odbijaju i, vjerojatno zbog toga to se i odbijaju i i zaokupljeni tip smatraju nesigurnim tipom privrenosti tj. oba imaju u svojoj podlozi jedan negativni unutarnji radni model, dok je razlika izme u sigurnog i plaljivog tipa ve a tj. sigurni tip u svojoj podlozi ima oba pozitivna modela, a plaljivi tip oba negativna modela. Osrednja negativna korelacija (r = -0.34, p<0.01) izme u samoprocjena za odbijaju i i sigurni tip privrenosti je donekle neo ekivana, budu i da oba tipa privrenosti karakterizira pozitivan model sebe. No, oni se razlikuju po modelu o drugima, te se dobivena negativna korelacija moe objasniti time da je za sigurni tip privrenosti karakteristi an pozitivan model o drugima, dok je za odbijaju i tip karakteristi an negativan model o drugima. Vrlo sli ne me usobne korelacije kontinuiranih procjena na tipovima privrenosti dobiva i Kennedy 1999. Studiranje izvan svog stalnog prebivalita tj. mjesta odrastanja, povezano je s ve om usamljeno u (r = 0.16, p<0.05), iako je ta povezanost vrlo slaba. Dakle, studenti koji su se radi studiranja preselili iz svog prebivalita u Zagreb, vjerojatnije su i neto vie usamljeni. Dobivena povezanost moe se objasniti injenicom da studenti koji su odselili iz mjesta stalnog prebivalita u mjesto studiranja imaju manji kontakt s obitelji i prijateljima iz mjesta stalnog prebivalita, te su time i usamljeniji. Spol je povezan zna ajno, iako je povezanost vrlo slaba, samo sa stupnjem u kojem sudionici procjenjuju da ih sigurni tip privrenosti to no opisuje (r = 0.14, p<0.05). enski sudionici daju neto vie procjene za sigurni tip privrenosti. Dobivena povezanost je u skladu s rezultatima hi-kvadrat testa, koji ukazuje na ve u zastupljenost studentica u grupi sigurno privrenih.

52

Pojam privrenosti daje cijeloivotnu perspektivu prou avanju ljudskog razvoja, naglaavaju i vanost bliskih me uljudskih odnosa u svim dobnim skupinama, od dojen adi do osoba starije ivotne dobi. U ovom istraivanju jo je jednom potvr ena vanost sigurnosti privrenosti za dobru psiholoku prilagodbu mladih odraslih osoba. Ono oko ega se brojni autori s podru ja prou avanja privrenosti ne slau, to je na in mjerenja privrenosti u odrasloj dobi. Dok jedni isti u prednost intervjua jer lake prilaze nesvjesnim obrascima privrenosti (Bartholomew i Moretti, 2002), drugi isti u upitnike samoprocjena jer su stabilni tijekom vremena i imaju prediktivnu valjanost (Feeney, 2002). Iako su se prve razvile kategorijalne mjere privrenosti koje se jo uvijek u estalo koriste, kao to su mjere privrenosti Hazana i Shavera te ovdje upotrebljavani upitnik privrenosti Bartholomewove, mnogi autori isti u prednost dimenzionalnih mjera nad kategorijalnima (Kamenov i Jeli , 2001; Stein, Knootz, Fonagy, Allen, Fultz, Brethour, Allen i Evans, 2002; Crowell i sur., 1999) . Razlog za to je ve a pouzdanost, valjanost i osjetljivost dimenzionalnih mjera. Kategorijalne mjere privrenosti podrazumijevaju da su varijacije me u ljudima u pojedinoj kategoriji privrenosti nevane, te da se pojedinci ne mogu istodobno opisivati s vie stilova privrenosti. Budu i da su mnoga dosadanja istraivanja odrasle privrenosti koristila kategorijalne mjere, moe se pretpostaviti da je u tim istraivanjima veza izme u tipova privrenosti i raznih zavisnih varijabli podcijenjena, te da bi bila ve a da su koritene dimenzionalne mjere privrenosti. Dakle, nedostaci kategorijalnih mjera su ti da ne uzimaju u obzir da pojedinci variraju u stupnju pojedinog stila privrenosti, te da se pojedinci mogu opisivati sa vie stilova privrenosti istodobno. Nadalje, kategorijalne mjere su vie pod utjecajem pristranosti, tj. davanja socijalno poeljnih odgovora, jer su same estice o itije. Unato neslaganjima vezanim uz metodu mjerenja, ve ina autora prihva a dvodimenzionalni model privrenosti, u kojem individualne razlike u privrenosti proistje u iz razlika na dimenzijama anksioznosti i izbjegavanja, tj. modela o sebi i drugima. U ovom istraivanju koritena je kategorijalna mjera privrenosti Bartholomewove, jer se zasniva na Bowlbyjevim konceptima unutarnjih radnih modela, te prati teoretske pretpostavke o individualnim razlikama u privrenosti. Iako pouzdanost i valjanost kategorijalnih mjera nisu jednako dobre kao kod dimenzionalnih mjera privrenosti, mnogi autori isti u njihove zadovoljavaju e karakteristike. Tako Lapsley i Edgerton (2002) isti u umjerenu vremensku stabilnost i zadovoljavaju u konstruktnu valjanost ovdje koritenog upitnika privrenosti RQ. Drugi autori isti u kako je koeficijent stabilnosti RQ usporediv sa onim dobivenima intervjuom i kontinuiranim skalama odrasle privrenosti (Schrafe i Bartholomew, 1994, prema Lopez, Melendez, Sauer, Berger i Wyssmann, 1998.). Roberts, Gotlib i Kassel (1996, 53

prema Kennedy, 1999) izvjetavaju o visokoj internalnoj konzistenciji i dobroj test-retest pouzdanosti RQ-a u intervalu od dva mjeseca. Bartholomew i Horowitz 1991. potvr uju adekvatnu konstruktnu, konvergentnu i diskriminativnu valjanost svog upitnika privrenosti. Podudarnost kategorija dobivenih pomo u samoprocjena na RQ i kategorija dobivenih pomo u intervjua privrenosti i procjena prijatelja je visoka. Griffin i Bartholomew (1994) navode kako bi dimenzionalni pristup mjerenju privrenosti mogao previe pojednostaviti vezu izme u odrasle privrenosti i interpersonalnog funkcioniranja. Kao primjer navode interpersonalnu hladno u koja je tipi na karakteristika odbijaju e privrenosti, te koja je negativno povezana s modelom o drugima, ali nije uop e povezana s modelom o sebi. Moda se interpersonalna hladno a ne bi tako jasno povezivala sa odbijaju om privreno u ako bi se privrenost mjerila isklju ivo dimenzionalnim pristupom. Ainsworthova (1978, prema Stein i sur., 2002) je u podlozi dojena ke privrenosti tako er nalazila dimenzije anksioznosti i izbjegavanja, me utim, zadrala je kategorijalni pristup privrenosti kako bi lake komunicirala vane obrasce ponaanja koji karakteriziraju svaki od tipova privrenosti. U ovom istraivanju izabrane zavisne varijable nisu me usobno razlikovale nesigurne stilove privrenosti u onom stupnju u kojem se to o ekivalo. Bilo bi zanimljivo mjeriti psiholoku prilagodbu jo nekim upitnicima, kao to su upitnici drutvenosti, drutvene potpore, drutvene kompetentnosti koji bi moda bolje diferencirali nesigurne stilove privrenosti. Tako er bi bilo zanimljivo kada bi se konstrukt usamljenosti mjerio nekom sloenijom mjerom usamljenosti, tako da se dobiju podaci i o emocionalnoj, i o drutvenoj usamljenosti. Mogu i nedostaci ovog istraivanja odnose se na mogu u manju osjetljivost kategorijalne mjere privrenosti jer su sudionici prisiljeni izabrati jedan od etiri ponu ena odgovora, te bi bilo zanimljivo provesti sli no istraivanje koriste i jednu od dimenzionalnih mjera privrenosti kao to su Upitnik iskustava u bliskim vezama ili Upitnik o vezama14. Postoji tako er i mogu nost da su ispitanici davali socijalno poeljne odgovore, na to je mogla utjecati umanjena privatnost tijekom rjeavanja upitnika, budu i da su studenti sjedili jako blizu jedni drugih dok su rjeavali upitnike. No, budu i da nije primije ena nikakva me usobna komunikacija tijekom rjeavanja upitnika, moe se pretpostaviti da su ispitanici rjeavali samostalno upitnike te da su bili iskreni. No, ak i ako nije naruena privatnost, opet

14

ECR, Brennana i sur.; RSQ, Bartholomewove

54

postoji mogu nost davanja socijalno poeljnih odgovora koji bi mogli utjecati na krajnje rezultate. Prosje ni rezultati na svim mjerama prilagodbe kre u se oko viih vrijednosti, te se ini da studenti u prosjeku imaju veliko samopotovanje, nisku usamljenost i visoko op e zadovoljstvo ivotom. To bi moglo biti tako zbog davanja socijalno poeljnih odgovora, ali budu i da je istraivanje bilo anonimno, nemamo razloga sumnjati u iskrenost i dobrovoljnost ispitanika.

55

7. ZAKLJU AK Ovim istraivanjem eljele su se utvrditi razlike izme u razli itih tipova privrenosti u psiholokoj prilagodbi mjerenoj upitnicima samopotovanja, usamljenosti i op eg zadovoljstva ivotom, te razlike u zastupljenosti pojedinih tipova privrenosti s obzirom na spol. 1. Muki i enski sudionici razlikuju se statisti ki zna ajno s obzirom na frekvenciju pojedinih tipova privrenosti ( 2 =9.557; df=3; p<0.05). Vie se enskih sudionika klasificira u sigurni i zaokupljeni tip privrenosti nego mukih. Vie se mukih sudionika klasificira u odbijaju i tip privrenosti nego enskih. 2. a) Analizom varijance utvr eno je da postoji statisti ki zna ajna razlika u samopotovanju izme u razli itih tipova privrenosti (F=6.818; df=3; p<0.001). Scheffeovim testom je utvr eno da grupe sigurno i odbijaju e privrenih sudionika imaju vie samopotovanje od grupe zaokupljeno privrenih. Grupa plaljivo privrenih sudionika ne razlikuje se zna ajno u samopotovanju od ostalih grupa. b) Analizom varijance utvr eno je da postoji statisti ki zna ajna razlika u usamljenosti izme u razli itih tipova privrenosti (F=14.385; df=3; p<0.001). Scheffeovim testom utvr eno je da su sigurno privreni sudionici manje usamljeni od zaokupljeno, plaljivo i odbijaju e privrenih sudionika. c) Analizom varijance utvr eno je da postoji statisti ki zna ajna razlika u op em zadovoljstvu ivotom izme u razli itih tipova privrenosti (F=7.056; df=3; p<0.001). Scheffeovim testom utvr eno je da su sigurno privreni sudionici zadovoljniji od zaokupljeno, plaljivo i odbijaju e privrenih sudionika. d) Prona ene razlike u psiholokoj prilagodbi izme u razli itih tipova privrenosti, nisu ovisne o spolu sudionika, tj. ne postoji statisti ki zna ajna interakcija spola i tipa privrenosti za varijable samopotovanja, usamljenosti i zadovoljstva ivotom.

56

8. LITERATURA Allen, J. P., Land, D. (1999). Attachment in adolecence. U Cassidy, J., Shaver, P. R., (Urednici). Handbook of attachment: Theory, research and clinical applications. New York: The Guilford press, 319-335. Allen, J. P., Moore, C., Kuperminc, G., Bell, K. (1998). Attachment and adolescent psychosocial functioning. Child Development, Vol. 69, 1406-1419. Bartholomew, K., Moretti, M. (2002). The dynamics of measuring attachment (elektroni ka verzija). Attachment & Human Development, Vol . 4, 162-165. Bartholomew, K., Horowitz, L. M. (1991). Attachment styles among young adults: a test of four-category model. Journal of Personality and Social Psychology, Vol. 61, 226-244. Bezinovi , P. (1988.) Percepcija osobne kompetentnosti kao dimenzija samopoimanja. Disertacija. Filozofski fakultet u Zagrebu. Bretherton, I., Munholland, K.A. (1999). Internal working models in attachment relationships. U Cassidy, J., Shaver, P. R., (Urednici). Handbook of attachment: Theory, research and clinical applications. New York: The Guilford press, 89-109. Bylsma, W. H., Cozzarelli, C., Sumer, N. (1997). Relation between adult attachment styles and global self-esteem (elektroni ka verzija). Basic and Applied Social Psychology, 19(1),116. Cassidy, J. (1988). Child-mother attachment and the self in six-year-olds. Child Development, 59, 121-134. Cassidy, J. (1999). The nature of the child's ties. U Cassidy, J., Shaver, P. R., (Urednici). Handbook of attachment: Theory, research and clinical applications. New York: The Guilford press, 3-20. Cockrum, J., White, P. (1985). Influences on the life satisfaction of never-married men and women (elektroni ka verzija). Family Relations, 34, 551-556. Cohn, D. A. (1990). Child-mother attachment of six-year-olds and social competence at school. Child Development, 61, 152-162. Collins, N. L., Read, S. J. (1990). Adult attachment, working models and relationship quality in dating couples. Journal of Personality and Social Psychology, Vol. 58, 644-663. Crowell, J. A., Fraley, C. R., Shaver, P. R. (1999). Measurement of individual differences in adolescent and adult attachment. U Cassidy, J., Shaver, P. R., (Urednici). Handbook of attachment: Theory, research and clinical applications. New York: The Guilford press, 434468.

57

Diehl, M., Elnick, A. B., Bourbeau, L. S., Labouvie-Vief, G. (1998). Adult attachment styles: Their relationship to family context and personality. Journal of Personality and Social Psychology, Vol. 74, 1656-1669. DiTommaso, E., Brannen-McNulty, C., Ross, L. (2002). Attachment styles, social skills and loneliness in young adults. Personality and Individual Differences, Vol.35, 303-312. Preuzeto u kolovozu 2004. sa www.sciencedirect.com Fass, M. E., Tubman, J. G. (2002). The influence of parental and peer attachment on college student's academic achievement (elektroni ka verzija). Psychology in the Schools, Vol. 39(5), 561-572. Feeney, J. A. (1999). Adult romantic attachment and couple relationships. U Cassidy, J., Shaver, P. R., (Urednici). Handbook of attachment: Theory, research and clinical applications. New York: The Guilford press, 355-377. Feeney, J. A. (2002). Attachment-related dynamics: What can we learn from self-report measures of avoidance and anxiety? (elektroni ka verzija). Attachment & Human Development, Vol. 4,193-200. Garbarino, J. J. (1998). Comparisons of the constructs and psychometric properties of selected measures of adult attachment. Measurement & Evaluation in Counseling & Development, Vol. 31, p. 28. Preuzeto u kolovozu 2004. sa EBSCOhost baze podataka. Gilligan, C. (1993). In a different voice: Psychological theory and women's development. Cambridge: Harvard University Press. (Orginalno izdano 1982). Griffin, D, Bartholomew, K. (1994). Models of the self and other: Fundamental dimensions underlying measures of adult attachment. Journal of Personality and Social Psychology, Vol 64, 430-445. Hazan, C., Zeifman, D. (1999). Pair bonds as attachments. U Cassidy, J., Shaver, P. R., (Urednici). Handbook of attachment: Theory, research and clinical applications. New York: The Guilford press, 336-354. Kamenov, ., Jeli , M. (2003) Validacija instrumanta za mjerenje privrenosti u razli itim vrstama bliskih odnosa: Modifikacija Brennanova Inventara iskustava u bliskim vezama. Suvremena psihologija 6, 73-91. Kennedy, J. H. (1999) Romantic attachment style and ego identity, atributional style, and family of origin in first-year college students. College Student Journal. Preuzeto 31.1. 2005. sa http://www.findarticles.com/p/articles/mi_m0FCR/is_2_33/ai_62839415 Kenny, M. E. (1994). Quality and correlates of parental attachment among late adolescents. Journal of Counseling&Development,Vol.72, p. 399. Preuzeto 19.8. 2004. sa EBSCOhost baze podataka. Kirkpatrick, L. A., Davis, K. E. (1994). Attachment style, gender, and relationship stability: A longitudinal analisys. Journal of Personality and Social Psychology, Vol.66, 502-512.

58

Klapan, A. (1999). Ispitivanje privrenosti u ljubavnim vezama. Diplomski rad. Filozofski fakultet u Zagrebu. Kobak, R. (1999). The emotional dynamics of disruptions in attachment relationhips. U Cassidy, J., Shaver, P. R., (Urednici). Handbook of attachment: Theory, research and clinical applications. New York: The Guilford press, 21-43. Kobak, R. R., Sceery, A. (1988). Attachment in late adolescence: Working models, affect regulation, and representations of self and others. Child development, Vol.59, 135-146. Laible, D. J., Carlo, G., Roesch, S. C.(2004). Pathways of self-esteem in late adolescence: The role of parent and peer attachment, empathy and social behaviours. Journal of Adolescence, Vol. 27, 703-716. Preuzeto 6.8.2004. sa www.sciencedirect.com Lapsley, D. K., Edgerton, J. (2002). Separation-individualization, Adult Attachment style, and College Adjustment. Journal of Counseling & Development, Vol. 8, p. 484. Preuzeto u kolovozu 2004. sa EBSCOhost baze podataka. Lapsley, D. K., Rice, K. G., FitzGerald, D. P. (1990). Adolescent attachment, identity, and adjustment to college: Implications for the continuity of adaptation hypothesis (elektroni ka verzija). Journal of Counseling & Development, Vol. 68, 561-565. Lapsley, D. K., Varshney, N. M., Aalsma, M. C. (2000). Pathological attachment and attachment style in late adolescence (elektroni ka verzija). Journal of Adolescence, 23, 137155. Larose, S., Bernier, A. (2001). Social support processes: Mediators of attachment state of mind and adjustment in late adolescence (elektroni ka verzija). Attachment & Human Development, Vol. 3, 96-120. Lee, J., Bell, N. J. (2003). Individual differences in attachment-autonomy configurations: Linkages with supstance use and youth competencies. Journal of Adolescence, Vol. 26, 347361. Preuzeto u kolovozu 2004. sa www.sciencedirect.com Lopez, F. G., Melendez, M. C., Sauer, E. M., Berger, E., Wyssmann, J. (1998) Internal working models, self-reported problems, and help-seeking attitudes among college students. (elektroni ka verzija). Journal of Counseling Psychology, Vol. 45, 79-83. Lyddon, W. J., Bradford, E. (1993). Asesing adolescent and adult attachment: A review of current self-report measures. Journal of Counseling & Development, Vol. 71, 390-396. Preuzeto u svibnju 2004. sa EBSCOhost baze podataka. Marvin, R. S., Britner, P.A. (1999). Normative development: The ontogeny of attachment. U Cassidy, J., Shaver, P. R., (Urednici). Handbook of attachment: Theory, research and clinical applications. New York: The Guilford press, 44-67. McCarthy, C. J., Brack, G., Brack, C. J., Hsin-tine, T. L., Carlson, M. H. (1998). Relationship of College Student's Curent Attachment to Appraisal of Parental Conflict (elektroni ka verzija). Journal of College Counseling, Vol. 1, p 135.

59

Moller, N. P., Fouladi, R. T., McCarthy, C. J., Hatch, K. D. (2003). Relationship of attachment and social support to college students adjustment following a relationship brakeup. Journal of Counseling & Development, Vol. 81, p.354. Preuzeto u kolovozu 2004. sa EBSCOhost baze podataka. Moore, S., Leung, C. (2002). Young people's romantic attachment styles and their associations with well-being. Journal of Adolescence, 25, 243-255. O'Koon, J. (1997). Attachment to parents and peers in late adolescence and their relationship with self-image. Adolescence, Vol. 32, p. 471. Preuzeto u srpnju 2004. sa EBSCOhost baze podataka. Petz, B. (1997). Osnovne statisti ke metode za nematemati are. Jastrebarsko: Naklada Slap. Razum, V. (2001). Odnos privrenosti i agresivnosti. Diplomski rad. Filozofski fakultet u Zagrebu. Russell, D. W. (1996). The UCLA loneliness scale (version 3): Reliability, validity, and factor structure (elektroni ka verzija). Journal of Personality Assessment, 66, 20-40. Smojver-Ai , S. (1999). Privrenost roditeljima te separacija i individuacija kao odrednice psiholoke prilagodbe studenata. Doktorska disertacija. Filozofski fakultet u Zagrebu. Stein, H., Knootz, A. D., Fonagy, P., Allen, J. G., Fultz, J., Brethour, J. R., Allen, D., Evans, R. B. (2002). Adult attachment: What are the underlying dimensions? (elektroni ka verzija) Psychology and Psychotherapy: Theory, Research and Practice, 75, 77-91. Steiner-Pappalardo, N. L., Gurung, R. (2002). The femininity effect: Relationship quality, sex, gender, and significant other concepts (elektroni ka verzija). Personal Relationships, 9, 313-325. Vasta, R., Haith, M. M., Miller, S. A. (1998). Dje ja psihologija. Jastrebarsko:Naklada Slap. Thompson, R.A. (1999). Early attachment and later development. U Cassidy, J., Shaver, P. R., (Urednici). Handbook of attachment: Theory, research and clinical applications. New York: The Guilford press, 265-285. Webster, J. D. (1998). Attachment styles, reminescence functions, and happiness in young and elderly adults. Journal of Aging Studies, Vol. 12, p315. Preuzeto u rujnu 2004. sa EBSCOhost baze podataka. Weinfield, N.S., Sroufe, L.A., Egeland, B., Carlson, E.A. (1999). The nature of individual differences in infant caregiver attachment. U Cassidy, J., Shaver, P. R., (Urednici). Handbook of attachment: Theory, research and clinical applications. New York: The Guilford press, 68-88.

60

9. PRILOZI Prilog 9.1.Upitnik privrenosti Pred Vama su etiri osnovna stila vezivanja koje ljudi naj e e iznose u opisima svojih bliskih odnosa. Molimo Vas da ozna ite znakom X uz pripadaju e slovo onaj stil (samo jedan) koji Vas najbolje opisuje ili je najblii Vaem stilu vezivanja. ____ A. Lako mi je emocionalno se zbliiti s drugima. Osje am se ugodno kad ovisim o drugima i kada oni ovise o meni. Ne brinem se da me drugi ne e prihvatiti ili da u ostati sam/a. ____ B. Osje am nelagodu kada postajem blizak/bliska s drugima. elim emocionalno blisku vezu, ali mi je teko u potpunosti vjerovati drugima, ili ovisiti o njima. Bojim se da u biti povrije en/a ako si dozvolim da postanem preblizak/prebliska s drugima. ____ C. elim se potpuno emocionalno zbliiti s drugima, ali esto mi se ini da drugi ne ele biti bliski onoliko koliko to ja elim. Osje am se nelagodno kad nisam u bliskom odnosu, ali ponekad se brinem da drugima nisam toliko vana koliko su oni vani meni. ____ D. Osje am se dobro bez bliskog emocionalnog odnosa. Jako mi je vano osje ati se nezavisno i samodovoljno, i vie volim kad ne ovisim o drugima i kad drugi ne ovise o meni.

Molimo Vas da za svaki od 4 navedena stila vezivanja ozna ite u kojem stupnju odgovara Vaem uobi ajenom ponaanju u bliskim odnosima.

Stil A

1----------2----------3----------4----------5---------6---------7 uop e se ne neutralno potpuno se odnosi na mene odnosi na mene 1----------2----------3----------4----------5---------6---------7 uop e se ne neutralno potpuno se odnosi na mene odnosi na mene 1----------2----------3----------4----------5---------6---------7 uop e se ne neutralno potpuno se odnosi na mene odnosi na mene 1----------2----------3----------4----------5---------6---------7 uop e se ne neutralno potpuno se odnosi na mene odnosi na mene

Stil B

Stil C

Stil D

61

Prilog 9.2. Upitnik samopotovanja Molimo Vas da paljivo pro itate ove tvrdnje. Me u tim tvrdnjama nema dvije jednake i zato prije odgovaranja razmotrite svaku tvrdnju. Va je zadatak da odredite u kojoj se mjeri navedena tvrdnja odnosi na Vas, odnosno u kojoj je mjeri ona to na za Vas. To ete u initi tako to ete zaokruiti jedan od brojeva na skali, a zna enje brojeva je slijede e: 0 u potpunosti neto no 1 djelomi no neto no 2 ni to no ni neto no 3 djelomi no to no 4 u potpunosti to no Molimo Vas da odgovorite na sve tvrdnje, i to to iskrenije moete.

1. Op enito govore i zadovoljan/zadovoljna sam samim/samom sobom. 2. elio/eljela bih da imam vie potovanja prema samom/samoj sebi. 3. Osje am da nema puno toga ime bih se mogao/mogla ponositi. 4. Ponekad se osje am potpuno beskorisnim/beskorisnom. 5. Sposoban/sposobna sam raditi i izvravati zadatke podjednako uspjeno kao i ve ina drugih ljudi. 6. S vremena na vrijeme osje am da nita ne vrijedim. 7. Osje am da sam isto toliko sposoban/sposobna koliko i drugi ljudi. 8. Osje am da posjedujem niz vrijednih osobina. 9. Sve vie dolazim do saznanja da jako malo vrijedim. 10. Mislim da vrijedim barem koliko i drugi ljudi.

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

2 2 2 2 2 2 2 2 2 2

3 3 3 3 3 3 3 3 3 3

4 4 4 4 4 4 4 4 4 4

tvrdnja se obrnuto boduje

62

Prilog 9.3. Upitnik usamljenosti Slijede e tvrdnje opisuju kako se ljudi ponekad osje aju. Za svaku tvrdnju molimo Vas da ozna ite koliko se esto tako osje ate, i to na taj na in da upiete jedan od ponu enih brojeva u predvi eno mjesto kraj te tvrdnje. Zna enje brojeva je slijede e: 1 nikada 1.

2 rijetko

3 ponekad

4 uvijek 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4

Koliko esto osje ate da ste na istoj valnoj duljini s ljudima oko sebe?

2. Koliko esto osje ate da vam nedostaje drutvo drugih? 3. Koliko esto osje ate da nemate nikoga kome bi se mogli obratiti? 4. Koliko esto se osje ate samim/samom? 5. 6.
* *

Koliko esto osje ate da ste dio grupe prijatelja? Koliko esto osje ate kako imate dosta zajedni kog s ljudima oko sebe?

7. Koliko esto osje ate da vie niste bliski ni sa kim? 8. Koliko esto osje ate da drugi ne dijele Vae interese i ideje? 9.
*

Koliko esto se osje ate otvoreno i prijateljski?

10. *Koliko esto se osje ate bliski s ljudima? 11. Koliko esto se osje ate zapostavljenima? 12. Koliko esto osje ate da Vae veze s drugima nemaju smisla? 13. Koliko esto osje ate da Vas nitko zapravo dobro ne poznaje? 14. Koliko esto se osje ate izoliranim od drugih? 15. *Koliko esto Vam se ini da moete na i drutvo kad elite? 16. *Koliko esto osje ate da postoje ljudi koji Vas zaista razumiju? 17. Koliko esto se osje ate srameljivo? 18. Koliko esto osje ate da su ljudi oko Vas ali ne i s Vama? 19. *Koliko esto osje ate da ima ljudi s kojima moete razgovarati? 20. *Koliko esto osje ate da ima ljudi kojima se moete obratiti kad Vam je to potrebno?

tvrdnja se boduje obrnuto

63

Prilog 9.4. Upitnik op eg zadovoljstva ivotom

Pro itajte dobro slijede e tvrdnje, i uz svaku tvrdnju zaokruite onaj broj koji najbolje opisuje u kojoj se mjeri odre ena tvrdnja odnosi na Vas. Brojevi imaju slijede e zna enje: 0 u potpunosti neto no 1 djelomi no neto no 2 ni to no ni neto no 3 djelomi no to no 4 u potpunosti to no

1. Sve u svemu, ja sam jako sretna osoba. 2. ivot mi donosi puno zadovoljstva. 3. Ja se op enito dobro osje am. 4. Mislim da sam sretna osoba. 5. U cjelini gledaju i, ja sam manje sretan/sretna od drugih ljudi. 6. esto sam utu en/a i alostan/alosna. 7. Mislim da sam sretan/sretna barem koliko i drugi ljudi.

0 0 0 0 0 0 0

1 1 1 1 1 1 1

2 2 2 2 2 2 2

3 3 3 3 3 3 3

4 4 4 4 4 4 4

tvrdnja se boduje obrnuto

64

Prilog 9.5. Pearsonovi koeficijenti korelacije izme u klasifikacija u tip privrenosti (kategorijalni podaci) i stupnja u kojem svaki od tipova privrenosti odgovara svakom sudioniku (kontinuirani podaci), za N=192 sudionika.

Kontinuirani podaci Sigurni tip Plaljivi tip Kategorijalni podaci Zaokupljeni tip Odbijaju i tip ** p<0.01 * p<0.05

Sigurna 0.634** -0.233** -0.091 -0.341**

Plaljivi -0.368** 0.672** -0.1 -0.191**

Zaokupljeni Odbijaju a privrenost -0.203** -0.018 0.640** -0.329** privrenost -0.322** -0.156* -0.219** 0.667**

privrenost privrenost

65

66