Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2009

UDK 801.631:81'25 811.124'02=03.163.42 Izvorni znanstveni lanak Primljen: 16. 2. 2009. Prihvaen za tisak: 3. 11. 2009.

Branimir Glavii Sveuilite u Zadru Odjel za klasinu lologiju Obala kralja Petra Kreimira IV., 2, HR 23000 Zadar

Nekoliko napomena o prevoenju antikih stihova na hrvatski u izvornim mjerilima

Registriraju se najnovija dostignua tradicionalnoga prijevodnog heksametra te odreuju norme prevoenja brojnih drugih stihova polimetrikoga Teokrita prvi put prevedenih u nas s primjerima.
K lju ne r i j e i : naslov, prijevodi i heksametar, elegijski distih, stihomitija, dijereze i cezure, silazni i uzlazni ritam

Prevoenje antikih tekstova u Hrvata ima dugu tradiciju. Podsjetimo se samo da je ve otac hrvatske knjievnosti Marko Maruli preveo 1500. godine svjetski bestseler De imitatione Christi, koji se pripisivao Tomi Kempenskomu, pod naslovom Od naslidovanja Isukarstova. I poetski su se tekstovi rano prevodili, a po zahtjevima tadanje struke, duboko u 19. stoljeu, uobiajenim stihom u dotinom narodu. A to je u nas narodni deseterac. Tako se tim stihom, bez obzira na vrstu, prevodila u nas antika poezija, i epika i lirika. Poslije su se zahtjevi struke postroili pa se trailo da se, u jeziku gdje je to mogue, prevodi stihom koji e ritmom biti to blii izvorniku: u nas, dakle, izvorni heksametar prijevodnim heksametrom. Tako su u nas nastali krajem 19. i poetkom 20. stoljea klasini i dosad nenadmani prijevodi Homera i Raevi grkih scenika. Meutim, budui da je novostvoreni prijevodni heksametar stvarao nedovoljno verziranim prevoditeljima znatne tekoe, umjesto njega upotrebljavali su se na irem tokavskom podruju povremeno razni drugi stihovi: hendekasilab (za Lukrecijev spjev O prirodi), rimovani dvanaesterac (za Bokovieve Pomrine sunca i mjeseca) ili heksametar, ali rimovani (za Vergilijevu Eneidu), to je sve neprimjereno antikom heksametru. Najposlije je tijekom 20. stoljea prevoenje antikim stihom gotovo posve naputeno, a na scenu je stupila neprovjerljiva "ritmika" proza koja je prevoditelje oslobodila svih antikih spona pa je svatko, idui linijom manjeg otpora, prevodio kako je htio; naravno, rtvujui bitnu dimneziju antikoga djela - stih - koju nije bilo mogue niim drugim nadoknaditi. Tako su upravo nastale u nas neke antologije koje pokazuju u odnosu na Maretia nazadak od stotinu i vie godina.

Branimir Glavii, Nekoliko napomena o prevoenju...

Croat. Slav. Iadert. v (2009), 15-19

Meutim, istini za volju treba rei da odreenih kolebanja nalazimo i u klasika Maretia. Za to navodim sljedei primjer: poetni stih Ilijade ''Mnin, eide, the'' najprije je preveden kao: ''Srdbu, o boginjo, poj'', ime je gotovo u cijelosti ouvan ritam izvornika (osim to je izmeu posljednje i pretposljednje rijei dijereza, a u izvornom stihu cezura). To je poslije promijenio u: ''Srdbu, boginjo, pjevaj'' s ovim razlikama: muka je cezura zamijenjena enskom, uz jednu uvedena je i druga dijereza, izmeu prve i druge stope, poetna je troslona stopa zamijenjena dvoslonom sve zbog standardnijeg glagola pjevaj poj. Ali je u biti njegov stih jo uvijek pravilan. Danas se znanost prevoenja vraa Maretievim principima. A jedan od njegovih glavnih zahtjeva bio je taj da svaki heksametar mora imati bar jednu cezuru. Ona mu osigurava potrebnu eksibilnost, jer stih do cezure pokazuje silazan, a od cezure do kraja uzlazan ritam. Meutim, upravo u tome nai prevoditelji esto grijee pa oblikuju stih od samih dijereza i stih jednolino klapara jer pokazuje nedostatak ritma te se oznauje kao hiporitmiki. Znanost je istraivanja i izvornoga i prijevodnog heksametra u tolikom razdoblju od stotinu godina, naravno, napredovala, kako drugdje tako i u nas, pa smo i mi poli dalje od Maretia. Evo nekoliko primjera! Poznato je da u Homera ima znatan broj stihova s dvoslonom pretposljednjom stopom, tzv. versus spondiacus, to ih Mareti kao takve nije prenosio. Mi ih, naprotiv, uvodimo. Npr. Maruli, Dav. X 294: Kako je zabrinut odve za lijepoga /palma/. Mareti nikad ne stavlja jednoslonu rije na kraju heksametra, ali nju nalazimo u Grka i Rimljana u odreenom broju primjera, pa je i mi unosimo. Npr. Bokovi, Pomrine II 253: Kol'ko se na nebu die i Venera, Jupiter, Mars /i/ Lijeni Saturn... Napose me je zaintrigirao jedan est dio antikoga heksametra, i grkoga i latinskoga, ispred i iza sredinje cezure: tzv. molos, tj. rije ili sintaktika skupina od tri duga sloga. Kada se nae iza cezure, molos se lako prenosi i u na heksametar jer mu je naglasak na srednjem slogu, npr. Maruli, Dav. I 94: Njegov je podignut dom /untar/ betlemskih zida. Meutim, kada se molos nae ispred cezure, tu ima problema: takav molos ima u izvornome stihu dva naglaska: prvi na prvom, a drugi na treem slogu, to je u nas mogue adekvatno prevesti samo unoenjem triju jednoslonih naglaenica, ali smo samo rijetko u toj mogunosti; npr. Maruli, Dav. IX 255: Ostane /jo taj dan/ i neka ga s njime provede. Ostale primjere navodim iz Teokrita, helenistikog pjesnika iz 3. st. prije Kr., pjesnika pastirskih pjesama, mima (onodobnih skeeva) i epigrama.

16

Branimir Glavii, Nekoliko napomena o prevoenju...

Croat. Slav. Iadert. v (2009), 15-19

to se tie heksametra kod Teokrita, spomenimo da je taj stih, u Grka i Rimljana, najfrekventniji i u njega, a vee probleme nego u drugih pjesnika izaziva on u prevoenju tzv. stihomitije, tj. zbog este pojave da se u dijalogu izmjenjuju itavi ili polovini dijelovi stihova, to prevoditelja stavlja pred daljnje probleme. Kod stihomitije naime valja prevoditi striktno stih po stih te nema mogunosti kao u drugim sluajevima da se togod prebaci iz stiha u stih nego odlomak mora odgovarati odlomku u izvornom heksametru. Npr. Id. XIV 14: A: Srdaan pozdrav gosparu Tinihu. B: Tebi takoer, shine. Dugo te nema. A: A to te to brine? A: Ne idu najbolje posli. Tinie. B: Zato si mrav; Brada ti silno narsla, a kosa ti neredna posta. Za razliku od strofe, sistem oznauje dulji niz istovrsnih stihova, a jednom se u Teokrita izmeu jampskih trimetara nae daktilski heksametar: EP. XXIV 15: To stari bjehu Apolnu darovi: I jedan temelj mlai je od dvanaest. I d sedam, i d pe t, i od dvanaest. Ovaj pak mlai jest i od dvjesta godina punih: Ize tolik broj kad sve se procijeni. Daktilski je pentametar za prevoenje jo zahtjevniji. To je ustvari udvostruena polovica heksametra do sredinje muke cezure s jasnom tekstovnom granicom na tom mjestu. Kako u nas nema akcenta na posljednjem slogu, na tim je mjestima mogua samo jednoslona naglaenica, a takvih je ogranien broj, i kod itanja, bez obzira na sintaksu, cezura mora biti jasno oznaena kako se ne bi poremetio ritam stiha. Pentametar se uvijek javlja u ministro s heksametrom, u tzv. elegijskom distihu, a pravo mu je mjesto u Teokrita u epigramima. Npr. Ep. XXV 12: ovjee, uvaj svoj ivot i nemoj u nevrijeme nikad Plovit! I tako je ve ovjeku nedugi vijek. Sasvim je izuzetno to je jednom dulji niz elegijskih stihova, Id. VIII 3360, umetnut u Teokritovu heksametarsku idilu. Ostala se mjerila javljaju u Teokrita stihiki pojedinano: - jampski hromac: u posljednjoj se stopi ritam mijenja, jer umjesto jamba stoji trohej; kod toga je u nas daljnje ogranienje: trei slog od kraja ispunja jednoslona naglaenica, radi markiranja namjerno poremeena ritma. Npr. Ep. XIX 1: Hipnakt pjesmotvorac /tu/ lei. - jampski katalektiki dimetar: ''O mrtvom Adoniju'' 1516: A zvijer koraa plaho Jer Kterke se boji.

17

Branimir Glavii, Nekoliko napomena o prevoenju...

Croat. Slav. Iadert. v (2009), 15-19

- saki 14-erac: Id. XXIX 1: Dragi djeae, kau: "U vinu je istina." - vei asklepijadski stih: to je u Teokrita prevodilaki najzahtjevniji stih: zahtijeva, na naznaenim mjestima, tri jednoslone naglaenice. Npr. Id. XXVIII 1: Prelj druice /ti/, preslica /oj/, sjajne Atene /dar/. U strofama dolaze: - reizianum: kratki zavrni stih u stro od dva stiha, kojoj su 2, 4, 6, 8 i 10 reizianum, 1, 5 i 9 trohejski katalektiki tetrametar, a 3 i 7 jampski trimetar: Ep. XVIII 1 10: Taj je jezik dorski ta j - ovjek tu komdij Izumje Epharm. O Bakhe, bronan kip ti mjesto pravoga Posvetie, tako 5 Koj' u Sirakuzi ive, grostsan to je grad, ovjku zemljaku, Za mnotvo mudrih rijei misle t mu d Po zasluzi plau. Jer za ivot tota vrijedno - ree on djeacima. I vel'ka mu hvala. - jampski trimetar: to je najredovitiji stih grke drame, a u Teokrita se javlja samo u strofama: od dva stiha kao prednji stih, donji je faleki 11-erac: Ep. XVII 12: Promotri deder ovo, strane, ovaj kip Pomno p kad se vrati kui reci. Jampski se trimetar nalazi i u spomenutom epigramu XVIII kao prednji stih, 3 i 7, koji se izmjenjuje s trohejskim katalaktikim tetrametrom (v. pod reizianum). Takoer jampski trimetar nalazimo i u stro od tri stiha kao srednji stih, u kojoj je zavrni jampski katalektiki trimetar, a kao prednji tzv. arhilohej sloen od daktilskoga dimetra s itifalikom, trohejskim dimetrom skraenim za cio trohej: Ep. XXI 13: Stani i pogledaj ti Arhloha, pjesnika tog starog, to pisa jambe, komu slava beskrajna Po zemlji proe gdje je no i zora. - faleki 11-erac: prvi put je preveden na hrvatski u Proslovu Otmice Kerbera J. Bunia (g. 1978) 14: Pafsku boginju koja gaj Kitre I idalijske titi ume - krase Iste boice koje i Apla, Muze, Pladu, a i oca Bakha...

18

Branimir Glavii, Nekoliko napomena o prevoenju...

Croat. Slav. Iadert. v (2009), 15-19

U Teokrita se faleki 11-erac javlja dvojako: ili silabiki, Ep. XXII 13: Sina Zeusova ovaj ovjek nema, Toga borca sa lavom, brze ruke, Prvi d da vnih pjesnika prikaza... Ili u stro od dva stiha kao prednji stih, a arhilohej kao donji, Ep. XX 12: Mali podie Medej trakoj svojoj Dojilji spomenik grobni kraj puta - i napsa: Kliti. Na koncu spomenimo da meu Teokritovim pjesmama nalazimo i jednu enigmatski i gurativno komponiranu pod naslovom ''Siringa''. Rije je zapravo o Panovoj viecijevnoj svirali. Pjesma je sazdana u deset daktilskih dvostihova, od kojih se po dva heksametra postupno skrauju po pola stope do katalektikoga dimetra. Zbog izvjetaene kompozicije prevodilaki je u izvornom ritmu jedna od najzahtjevnijih. Npr. 12, 1920: Supruga Nikoga bjee i majka Dalekoborca Dojilji brzog gonia porodila mjesto stijene ............................................. Lijep joj je glas Nevien stas. Toliko samo za ovu prigodu. Potpuniji e dojam, naravno itatelj moi stei pozorno listajui cijeloga Teokrita koji je nedavno iziao iz tiska (Demetra, Zagreb, 2009). Some Remarks on Translating Ancient Verses into Croatian in Original Metres Summary
The latest achievements in the traditional hexameter translation are given and the norms are established for translating a number of other verses by the polymetric Teokritos, for the rst time translated in our country, with examples.
Key words: title, translations and hexameter, elegiac couplet (distich), and others, stichomythia, diareses and caesurae, falling and rising rhythm

19

20